Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Od Bara do Boljara preko Pekinga

Objavljeno prije

na

Moguće je da u narednih desetak dana počnu pripremni radovi na izgradnji autoputa Bar-Boljare kako bi smo počeli da koristimo pogodnosti jesenje građevinske sezone”, izjavio je u septembru prošle godine Milo Đukanović. Ta je jesen prošla, prođe i ova, od kada je prodan Telekom, prošlo ih je šest, a Crna Gora još nema ni kilometar autoputa. Kada će ga biti, to niko sa sigurnošću ne može da kaže.

MILIONI, MILIJARDE: Toliko pohlepe i neodgovornosti nije viđeno na ovim prostorima kada se radi o jednom projektu, koji je u svim razvojnim planovima države označavan kao „prioritet broj jedan”. ,,Govorimo o projektu vrijednom dvije milijarde eura, što ga svrstava među pet trenutno najvećih na svijetu”, kazao je početkom juna 2008. godine na Crnogorskom investicionom forumu u Londonu doskorašnji predsjednik Vlade Crne Gore. Od tada do sredine ove godine, vrijednost radova na zamišljenoj autocesti je nevjerovatno rasla – po 2,5 miliona eura svakodnevno! Dakle, od dvije milijarde u junu 2008., preko 2,8 milijardi eura samo godinu dana kasnije koliko je tražio pobjednik na tenderu, hrvatski konzorcijum koji je predvodio splitski Konstruktor, pa do enormnih 3,92 milijarde eura, cijena koju je ponudio grčko-izraelski konzorcijum Aktor-Šikun-Binui. No, svjesni da ne mogu osigurati ni milijardu eura, (ostatak su trebali da plate država i građani Crne Gore u narednih 30 godina), Grci i Izraelci su za fantastičnih 1,575 milijardi eura namjeravali da grade tek nešto više od trećine autoputa. I na to su naši čelnici pristali gotovo dnevno uvjeravajući javnost da će barem ta redukovana verzija autoputa biti izgrađena. Opet ništa, iako je Đukanović išao do Izraela. Sve te tužne epizode nalikovale su latinoameričkim sapunicama: u pet do 12 nešto bi prvorangirani na tenderu donosili, niko nije znao dok ne zasjeda Savjet za izgradnju autoputeva, naravno, na čelu sa premijerom, je su li to obećanja ili prava jamstva. Za blamaže, izgubljeno vrijeme i utrošeni novac, niko još nije odgovarao. Vozi Miško!

GARANCIJE, KORIDORI: ,,Validnih bankarskih garancija nema jer je cijena za dvije milijarde veća od one koja bi se postigla drugim pristupom i načinom tom poslu, kao i zbog lične koristi pojedinog ministra-građevinara i lobija”, govorio je potpredsjednik Pokreta za promjene Branko Radulović. I zaista: logično je bilo da u godinama recesije, kada mašine stoje, kada pada cijena građevinskog materijala, radne snage i zemljišta, i cijena gradnje autoputa bude značajno manja, a ne da ona raste!? Tako se, na primjer, vrijednost gradnje autoputa od Beograda do Boljara, u dužini od 254 km, procjenjuje na oko dvije milijarde eura, a gradnja 120 kilometara autoputa na Kosovu koštaće 800 miliona eura. A autoput od Bara do granice sa Srbijom, dug 169 kilometara, narastao na gotovo četiri milijarde!? Razumljivo je što su evropske finansijske institucije odbijale da podrže taj projekat, koji i nije u mreži panevropskih koridora. ,,Ponuđeni model gradnje nije u skladu sa našim specifikacijama”, jasno je saopšteno iz Evropske investicione banke, koja je ,,finansijska ruka” EU. Iz te institucije je predloženo da se cijeli postupak ponovi kako bi se, uvjereni su u sjedištu EIB u Luksemburgu, dobila mnogo niža cijena i kako bi oni potom mogli pomoći u realizaciji tog projekta. Vlada bivšeg premijera je takav prijedlog najprije sa indignacijom odbacila govoreći kako bi se izgubilo još najmanje godinu dana do početka realizacije tog posla, dok ga sada prihvata. I ono što su joj svi eksperti i opozicija već godinama predlagali, Vlada je tek nedavno uradila. U saradnji sa Srbijom, od EU je zatraženo da se pravac koji bi povezivao Italiju, Crnu Goru, Srbiju i Rumuniju označi kao ,,koridor 11”.

IZVJESNOST: Nove kreditore crnogorska vlast pokušava naći – u Kini. Ta velika zemlja preko balkanskih država pokušava da ,,na mala vrata” uđe u Evropu, posebno preko onih koje imaju ekonomske probleme. Ponekad i sumnjivim sredstvima, navode evropski mediji. Ministar saobraćaja i pomorstva Andrija Lompar kaže da se nada postizanju dogovora sa Kinezima ,,u dogledno vrijeme”. Dodaje: „Treba da vidimo da li postoji izvjesnost vezano za njihovo učešće u ovom projektu”. Do narednog proljeća sve je neizvjesno iako su nas iz Vlade ranije uvjeravali da Kinezi žele i da su spremni da grade put.

Navodilo se da bi oni osigurali sredstva, a radove bi obavljao splitski Konstruktor. Inače, ta kompanija se nakon odlaska Iva Sanadera sa vlasti u Hrvatskoj susrijeće sve češće sa problemima. Njenog direktora Željka Žderića je krajem novembra državno tužilaštvo u Splitu optužilo da je u saradnji sa još četiri osobe, u privatizaciji Konstruktora za najmanje dva miliona kuna (oko 260 hiljada eura) oštetio Hrvatski fond za privatizaciju. Kako tvrde mediji u Zagrebu, najvećoj hrvatskoj građevinskoj firmi bez ozbiljne finansijske pomoći izvana ili vrijednog novog posla prijeti slom. Navodi se takođe da žiro-račun te kompanije svako malo završi u blokadi zbog neplaćanja rata kredita koje iznose i po desetak miliona eura.

Zvanična Podgorica ponovo srlja. Ali, nakon što je Crna Gora postala kandidat za člana EU manevarski prostor za takvo ponašanje je značajno smanjen. Pokazuje to i njena odluka da, ipak, posluša i uvaži prijedloge EIB. Možda će se do proljeća konačno shvatiti da se do Boljara i Brisela teško stiže uz pomoć Pekinga! Valja nama izaći na veliku evropsku džadu!

Strah od OLAF-a

Odbacujući način i model gradnje autoputa koji predlaže EIB, crnogorska Vlada može sebi stvoriti probleme u pregovorima sa EU, koji će narednih godina pažljivo pratiti crnogorske ekonomske parametre. No, razumljiva je i namjera nekih crnogorskih čelnika da pokušaju pronaći druge kreditore, jer trošenje sredstava iz evropskih fondova pažljivo prate njene institucije, na čelu sa OLAF-om (Evropski antikorupcioni ured). Njegovi agenti su istraživali neke slučajeve korupcije u Hrvatskoj (namještanje poslova gradnje autoputeva u vladi i davanje velikih poslova povlašćenim domaćim kompanijama), a posla za njih bi u Crnoj Gori sigurno bilo veoma mnogo.

Mustafa CANKA

Komentari

DRUŠTVO

MMF O NAJAVAMA PROGRAMA EVROPA SAD 2: Visokorizično i inflatorno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok iz Vlade ponavljaju šta sve neće (zaduženja, povećanje PDV-a), nikako da saznamo šta namjeravaju uraditi kako bi, nakon obećanog povećanja minimalnih i prosječnih zarada, državne finansije ostale održive. To je razlog više da upozorenjima iz MMF-a posvetimo dužnu pažnju

 

Vladin program Evropa sad 2 i dalje je tajna. Ipak, klub onih koji upozoravaju na neželjene posljedice najavljenog povećanja zarada na račun smanjenja ili potpunog ukidanja doprinosa za penziono osiguranje, dobio je još jednog člana. Međunarodni monetarni fond (MMF).

Značajan dio nedavnog izvještaja MMF-a za Crnu Goru odnosi se na izborna obećanja pokreta Evropa sad Milojka Spajića „koja nijesu sadržana u prijedlogu budžeta za 2024. godinu ili u srednjoročnim projekcijama vlasti, uključuju i djelimično ili potpuno ukidanje penzijskih doprinosa“. Prije svega, iz MMF-a su u fokus svoje analize stavili najavljeno povećanje minimalne plate sa  sadašnjih 450 na 700 eura, i prosječne zarade  sa februarskih 820 na 1.000 eura mjesečno.

Ni analitičarima MMF-a nijesu poznati detalji „reforme“ koju Spajić i njegovi najbliži saradnici najavljuju za kraj ove ili početak naredne godine. Ali su i oni, poput većine ovdašnjih analitičara, došli do zaključka da se tajna najavljenog povećanja minimalne i prosječne zarade krije u prevođenju bruto u neto platu. Čime bi državna kasa ostala bez, još uvijek nepoznatog, dijela prihode koji je ove godine planiran na 560 miliona. „To bi dovelo do značajnog pogoršanja fiskalne pozicije (države Crne Gore – prim. Monitora)“, navodi se u Izvještaju. Uz konstataciju: „Povećanje plata takođe bi dovelo do veće inflacije“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POLITIKA U LOKALU: Novi izbori, stari principi   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija

 

Bliže se izbori u dvije crnogorske opštine, Budvi i Andrijevici. Izbori u Budvi održaće se 26. maja, a oni u Andrijevici  2. juna.  I bez izbora, Ulcinj je promijenio vlast. Dok u Šavniku izbori i dalje traju. Gotovo dvije godine.

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja trenutne političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija.

U Budvi će građani te primorske opštine moći da glasaju za devet lista. Analitičari ne očekuju da bi neka od izbornih lista sama mogla osvojiti vlast, koja će se u tom slučaju morati organizovati kroz postizborne koalicije.

Da pobjeda jedne liste ne garantuje stabilnost, u Budvi smo već imali prilike da vidimo. Iako je na prethodnim lokalnim izborima apsolutnu pobjedu u tom gradu odnio bivši Demokratski front, njihov mandat protekao je u svađama i konačnom raskolu, što je Budvu dovelo do hronične krize. Plus hapšenje bivšeg gradonačelnika Mila Božovića, koji je dugo ključna gradska pitanja rešavao iz Spuža.

Bivši DF ovog put ide u dvije kolone.  Na jednoj strani je široka koalicija nekadašnjih članica tog političkog saveza. Lista nosi naziv Za budućnost Budve – Budva otvoreni grad, a čine je – NSD, PzP, DNP, SNP, Ujedinjena Crna Gora, Prava Crna Gora, Slobodna Crna Gora i Demos.  S druge strane je Grupa građana Budva naš grad  koju predvodi aktuelni predsjednik Skupštine opštine Nikola Jovanović. Svađe dojučerašnjih saboraca, kako iz lokala izvještvaju mediji, nastavile su se u predizborno doba i pretvorile u prljavu kampanju u kojima se rivalima spočitava  seksualna orijentacija ili porijeklo.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SEZONSKI RADNICI U TURIZMU: Manjak ,,goriva” u motoru crnogorske privrede

Objavljeno prije

na

Objavio:

Priča o hroničnom manjku radnika u turizmu zatiče nas i pred ovogodišnju sezonu. Iako crnogorska ekonomija zavisi od turističke sezone, prosječna plata u turizmu iznosi 760 eura i niža je od prosječne na državnom nivou

 

I ove, kao i svake godine, očekuje se rekordna turistička sezona. A najave protiču uz upozorenja o hroničnom nedostatku radne snage.

I dalje nema zvaničnih podataka koliko nedostaje sezonaca. Umjesto toga imamo procjene koje govore da će ih nedostajati više nego prošle godine i da ta brojka prelazi 30.000.

Iz Zavoda za zapošljavanje najavljuju da će izdati oko 20.000 radnih dozvola za strance, a očekuje se da će strancima za sezonski rad u  turizmu biti izdato oko 5.000 dozvola. Iz MUP-a stižu informacije da je ovogodišnja kvota dozvola za privremeni boravak i rad stranaca 29.000, od čega je za sezonsko zapošljavanje planirano samo 2,5 hiljada dozvola.

Tokom prošle godine izdato je 2.710 sezonskih radnih dozvola. Najviše za državljanje Srbije 1.603, BiH 283, Kosova 234, Sjeverne Makedonije 152, a ispod sto za državljanje Turske, Rusije, Albanije, Indije, Meksika, Argentine.

Iako je broj nezaposlenih u Crnoj Gori krajem aprila bio preko 36.000, dovoljan da podmiri sve potrebe za radnom snagom, podsticaji za nezaposlene da rade sezonski se nijesu bitno promijenili u odnosu na prethodnu godinu.

Posebno za mlade, Hrvatska je atraktivnija za sezonske poslove u odnosu na Crnu Goru. U 2023. godini u Hrvatskoj je izdato 1.488 dozvola za boravak i rad crnogorskim državljanima, a u prava dva mjeseca 2024. godine 194 dozvole, navodi Forbes Crna Gora.

U Hrvatskoj kuvari/ce zarađuju od 1.400 do 2.500 eura, pica i roštilj majstori zarađuju oko 1.500 eura, pomoćni radnici u kuhinji od 1.000 do 1.300 eura, sobarice 1.200 eura, a zarada konobara/ca kreće se od 1.000 eura plus bakšiš.

Većina oglasa na sajtu Zavoda za zapošljavanje Crne Gore nema u opisu visinu plate. Oglasi u kojima se zainteresovanima daje uvid u platu govore od tome da su one niže od onih u Hrvatskoj. Tako u oglasima Zavoda za zapošljavanje sobaricama se nude plate od 450 do 600 eura, kuvarima od  450, 950 i 1.200, šankerima 600, perač suđa 600, noćni recepcionar 600, pomoćni radnik u kuhinji 1.000, pomoćna kuvari/ica od 700 do 850, poslastičarka 700…

Prema podacima Monstata plate u turizmu u prvom kvartalu ove godine su iznosile 760 eura i niže su od prosječne na državnom nivou koja iznosi 821 euro. Državni službenici, na primjer, imaju veće prosječne plate od turističkih djelatnika iako crnogorska ekonomija zavisi od turizma. Prema podacima Centralne banke, prošla turistička sezona je bila rekordna, ostvaren je prihod od 1,5 milijardi eura. Ukupno učešće turizma u bruto domaćem proizvodu Crne Gore je najveće u Evropi, prošle godine je iznosilo 22 odsto. Zato, turistički poslenici i ističu da je turizam motor crnogorske privrede, koji generiše saobraćaj, trgovinu, poljopriivredu i ostale usluge.

Pored većih zarada, sezonci iz Crne Gore i regiona više idu u Hrvatsku jer tamo sezona duže traje, pa su često angažovani šest i više mjeseci. Tokom mjeseci kada se ne radi, u Hrvatskoj država ovim radnicima plaća dio plate da bi se oni i sljedeće sezone vratili. O ovoj ideji i uvođenju kategorije ,,stalni sezonski radnik“ u Zakonu o radu govoreno je i prethodne godine.

Iz Privredne komore Crne Gore su istakli da  bi se uvođenjem ove kategorije ublažio problem nedostatka sezonskih radnika, jer bi se nezaposlene osobe motivisale da se prekvalifikuju i imaju sigurno stalno sezonsko zaposlenje i primanja tokom cijele godine u skladu sa pozitivnim iskustvima zemalja EU. Prema tom konceptu rješenje je da sezonski radnik radi pola godine, dok bi dio plate preostalih šest mjeseci plaćala država. U prevodu imali bi osiguranje, sigurnost radnog mjesta, mogli nešto da planiraju, da dignu kredit…

Nade da će ovo rješenje zaživjeti tokom ove sezone izjalovile su se, a ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić najavila je da bi ovaj model mogao biti spreman za uvođenje tek sljedeće godine. Slijede analize, promjene Zakona o radu i drugih zakona, pa dokle se stigne.

Nedavno je iz Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) navedeno da je i pored rekordnih prihoda, prethodne sezone zabilježen rast troškova u dijelu zarada, nedostatka radne snage i nabavke, zbog čega poslovni rezultati nijesu bili na očekivanom nivou, ali da su turistički poslenici, uprkos svemu, zadovoljni.

Poslodavci svake godine i pored hroničnog manjka radnika apostrofiraju troškove zarada. Česta su i čuđenja kako i zašto niko neće da radi iako su plate koje oni nude ,,astronomske”. Novina je da su, uprkos svemu, zadovoljni i svojim profitom.

Zbog nemanja snijega, zimske turističke sezone skoro da nije bilo. U prvih par mjeseci zabilježena je manja posjeta nego protekle godine. Iz Ministarstva turizma tvrde da je razlog tome i veći odlazak Rusa i Ukrajinaca iz Crne Gore.

Predsjednik Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) Ranko Jovović najavaljuje da bi predstojeća ljetnja turistička sezona, prema bukingu i rezervacijama hotelskih kapaciteta, trebalo da nadmaši prošlogodišnju. Optimistična očekivanja, prema njegovim riječima, potvrđuju saobraćajne gužve i izletničke ture u predsezoni, kao i dobar buking hotelskih kapaciteta i najave za glavnu sezonu. Ova predviđana je potvrdila i dobra posjećenost za prvomajske praznike.

Da bi preduprijedili rizike, kao i protekle godine kada su na primorju pred sezonu podigli cijene usluga za 15 odsto, rast cijena ponavlja se i ove godine. Zvanični podaci govore da je u prvom kvartalu ove godine u odnosu na isti period prošle u segmentu smještaja i ishrane rast cijena bio 13,5 odsto. Kako se sezona približava rast će biti veći.

 

Šta sezonci traže

Hrvatski mediji su nedavno izvjestili da je prema podacima prikupljenim istraživanjem koje je MojPosao sproveo na temu sezonskog zapošljavanja, u kojem je učestvovalo više od 500 ispitanika, tri četvrtine Hrvata (76 odsto) je barem jednom tokom svoje karijere radilo u sezoni.

Prema istraživanju, najveće prednosti sezonskog posla su sticanje novih znanja i vještina (68 odsto ispitanika), upoznavanje novih ljudi (61 odsto). Tek na trećem mjestu je plata, koja je po pravilu osjetno viša nego u slučaju cjelogodišnjeg zaposlenja (54 odsto). Tu su još boravak na moru (45 odsto) te zanimljivost i atraktivnost posla (44 odsto), a svega šest odsto ljudi smatra da sezonski posao nema prednosti.

Kad je riječ o plati u prosjeku, očekivana mjesečna neto plata za sezonski posao iznosi 1307 eura, što je šest odsto više u odnosu na prošlu godinu.

Očekivanja govore da konobari u prosjeku očekuju mjesečnu platu od 1.408 eura, kuvari bi za svoj rad htjeli minimalno 1.482 eura, sobari mjesečno u prosjeku očekuju minimalno 1.145 eura, recepcionari smatraju da bi za svoj rad trebalo da dobiju minimalno 1.259 eura, prodavci u prosjeku očekuju platu od 1.105 eura, skladištari u sezoni očekuju 1.050 eura, a pomoćni radnik u kuhinji očekuje 1.322 eura.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo