Priča o hroničnom manjku radnika u turizmu zatiče nas i pred ovogodišnju sezonu. Iako crnogorska ekonomija zavisi od turističke sezone, prosječna plata u turizmu iznosi 760 eura i niža je od prosječne na državnom nivou

I ove, kao i svake godine, očekuje se rekordna turistička sezona. A najave protiču uz upozorenja o hroničnom nedostatku radne snage.

I dalje nema zvaničnih podataka koliko nedostaje sezonaca. Umjesto toga imamo procjene koje govore da će ih nedostajati više nego prošle godine i da ta brojka prelazi 30.000.

Iz Zavoda za zapošljavanje najavljuju da će izdati oko 20.000 radnih dozvola za strance, a očekuje se da će strancima za sezonski rad u  turizmu biti izdato oko 5.000 dozvola. Iz MUP-a stižu informacije da je ovogodišnja kvota dozvola za privremeni boravak i rad stranaca 29.000, od čega je za sezonsko zapošljavanje planirano samo 2,5 hiljada dozvola.

Tokom prošle godine izdato je 2.710 sezonskih radnih dozvola. Najviše za državljanje Srbije 1.603, BiH 283, Kosova 234, Sjeverne Makedonije 152, a ispod sto za državljanje Turske, Rusije, Albanije, Indije, Meksika, Argentine.

Iako je broj nezaposlenih u Crnoj Gori krajem aprila bio preko 36.000, dovoljan da podmiri sve potrebe za radnom snagom, podsticaji za nezaposlene da rade sezonski se nijesu bitno promijenili u odnosu na prethodnu godinu.

Posebno za mlade, Hrvatska je atraktivnija za sezonske poslove u odnosu na Crnu Goru. U 2023. godini u Hrvatskoj je izdato 1.488 dozvola za boravak i rad crnogorskim državljanima, a u prava dva mjeseca 2024. godine 194 dozvole, navodi Forbes Crna Gora.

U Hrvatskoj kuvari/ce zarađuju od 1.400 do 2.500 eura, pica i roštilj majstori zarađuju oko 1.500 eura, pomoćni radnici u kuhinji od 1.000 do 1.300 eura, sobarice 1.200 eura, a zarada konobara/ca kreće se od 1.000 eura plus bakšiš.

Većina oglasa na sajtu Zavoda za zapošljavanje Crne Gore nema u opisu visinu plate. Oglasi u kojima se zainteresovanima daje uvid u platu govore od tome da su one niže od onih u Hrvatskoj. Tako u oglasima Zavoda za zapošljavanje sobaricama se nude plate od 450 do 600 eura, kuvarima od  450, 950 i 1.200, šankerima 600, perač suđa 600, noćni recepcionar 600, pomoćni radnik u kuhinji 1.000, pomoćna kuvari/ica od 700 do 850, poslastičarka 700…

Prema podacima Monstata plate u turizmu u prvom kvartalu ove godine su iznosile 760 eura i niže su od prosječne na državnom nivou koja iznosi 821 euro. Državni službenici, na primjer, imaju veće prosječne plate od turističkih djelatnika iako crnogorska ekonomija zavisi od turizma. Prema podacima Centralne banke, prošla turistička sezona je bila rekordna, ostvaren je prihod od 1,5 milijardi eura. Ukupno učešće turizma u bruto domaćem proizvodu Crne Gore je najveće u Evropi, prošle godine je iznosilo 22 odsto. Zato, turistički poslenici i ističu da je turizam motor crnogorske privrede, koji generiše saobraćaj, trgovinu, poljopriivredu i ostale usluge.

Pored većih zarada, sezonci iz Crne Gore i regiona više idu u Hrvatsku jer tamo sezona duže traje, pa su često angažovani šest i više mjeseci. Tokom mjeseci kada se ne radi, u Hrvatskoj država ovim radnicima plaća dio plate da bi se oni i sljedeće sezone vratili. O ovoj ideji i uvođenju kategorije ,,stalni sezonski radnik“ u Zakonu o radu govoreno je i prethodne godine.

Iz Privredne komore Crne Gore su istakli da  bi se uvođenjem ove kategorije ublažio problem nedostatka sezonskih radnika, jer bi se nezaposlene osobe motivisale da se prekvalifikuju i imaju sigurno stalno sezonsko zaposlenje i primanja tokom cijele godine u skladu sa pozitivnim iskustvima zemalja EU. Prema tom konceptu rješenje je da sezonski radnik radi pola godine, dok bi dio plate preostalih šest mjeseci plaćala država. U prevodu imali bi osiguranje, sigurnost radnog mjesta, mogli nešto da planiraju, da dignu kredit…

Nade da će ovo rješenje zaživjeti tokom ove sezone izjalovile su se, a ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić najavila je da bi ovaj model mogao biti spreman za uvođenje tek sljedeće godine. Slijede analize, promjene Zakona o radu i drugih zakona, pa dokle se stigne.

Nedavno je iz Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) navedeno da je i pored rekordnih prihoda, prethodne sezone zabilježen rast troškova u dijelu zarada, nedostatka radne snage i nabavke, zbog čega poslovni rezultati nijesu bili na očekivanom nivou, ali da su turistički poslenici, uprkos svemu, zadovoljni.

Poslodavci svake godine i pored hroničnog manjka radnika apostrofiraju troškove zarada. Česta su i čuđenja kako i zašto niko neće da radi iako su plate koje oni nude ,,astronomske”. Novina je da su, uprkos svemu, zadovoljni i svojim profitom.

Zbog nemanja snijega, zimske turističke sezone skoro da nije bilo. U prvih par mjeseci zabilježena je manja posjeta nego protekle godine. Iz Ministarstva turizma tvrde da je razlog tome i veći odlazak Rusa i Ukrajinaca iz Crne Gore.

Predsjednik Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) Ranko Jovović najavaljuje da bi predstojeća ljetnja turistička sezona, prema bukingu i rezervacijama hotelskih kapaciteta, trebalo da nadmaši prošlogodišnju. Optimistična očekivanja, prema njegovim riječima, potvrđuju saobraćajne gužve i izletničke ture u predsezoni, kao i dobar buking hotelskih kapaciteta i najave za glavnu sezonu. Ova predviđana je potvrdila i dobra posjećenost za prvomajske praznike.

Da bi preduprijedili rizike, kao i protekle godine kada su na primorju pred sezonu podigli cijene usluga za 15 odsto, rast cijena ponavlja se i ove godine. Zvanični podaci govore da je u prvom kvartalu ove godine u odnosu na isti period prošle u segmentu smještaja i ishrane rast cijena bio 13,5 odsto. Kako se sezona približava rast će biti veći.

Šta sezonci traže

Hrvatski mediji su nedavno izvjestili da je prema podacima prikupljenim istraživanjem koje je MojPosao sproveo na temu sezonskog zapošljavanja, u kojem je učestvovalo više od 500 ispitanika, tri četvrtine Hrvata (76 odsto) je barem jednom tokom svoje karijere radilo u sezoni.

Prema istraživanju, najveće prednosti sezonskog posla su sticanje novih znanja i vještina (68 odsto ispitanika), upoznavanje novih ljudi (61 odsto). Tek na trećem mjestu je plata, koja je po pravilu osjetno viša nego u slučaju cjelogodišnjeg zaposlenja (54 odsto). Tu su još boravak na moru (45 odsto) te zanimljivost i atraktivnost posla (44 odsto), a svega šest odsto ljudi smatra da sezonski posao nema prednosti.

Kad je riječ o plati u prosjeku, očekivana mjesečna neto plata za sezonski posao iznosi 1307 eura, što je šest odsto više u odnosu na prošlu godinu.

Očekivanja govore da konobari u prosjeku očekuju mjesečnu platu od 1.408 eura, kuvari bi za svoj rad htjeli minimalno 1.482 eura, sobari mjesečno u prosjeku očekuju minimalno 1.145 eura, recepcionari smatraju da bi za svoj rad trebalo da dobiju minimalno 1.259 eura, prodavci u prosjeku očekuju platu od 1.105 eura, skladištari u sezoni očekuju 1.050 eura, a pomoćni radnik u kuhinji očekuje 1.322 eura.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Neki crnogorski advokati pozdravljaju presudu Evropskog suda pravde o korišćenju kriptovanih komunikacija kao dokaza, dok tužilaštvo tvrdi da ta presuda ne utiče na validnost prikupljenih dokaza pred ovdašnjim sudovima. Crna Gora nije članica Evropske unije, pa je i samim tim presuda suda u Luksemburgu ne obavezuje

Prošlo je tri godine od kada su su službenici francuske, belgijske i holandske policije, pod okriljem Europola, probili sigurnosni sistem kriptovane aplikacije SKY ECC. Pokazalo se da su okorjeli kriminalci imali veliko povjerenje u sigurnost te aplikacije, posredstvom koje su dogovarali šverc droge, trgovinu oružjem, ubistva, čak su pojedini i slali fotografije beživotnih i iskomadanih tijela u različitim grupama, kreiranim na toj aplikaciji. Toliko su vjerovali u SKY ECC da se u prepiske uključuju i službenici policije, Ministarstva unutrašnjih poslova i Agencije za nacionalnu bezbjednost i bez strepnji komuniciraju o kriminalnimm radnjama koje planiraju.

Uslijedila su hapšenja širom regiona,a naravno i u Crnoj Gori,  počevši od glavešina kriminalnih klanova, a malo kasnije i visokih funkcionera.

Već u prvom velikom hapšenju u regionu, malo nakon pada SKY ECC, kada su u Beogradu zbog više ubistava uhapšeni vođe srpskog ogranka kavačkog klana Veljko Belivuk i Marko Miljković, advokati su pokušali da ospore njihovu dešifrovanu komunikaciju kao dokaz. Njihov argument je bio da dokazi nisu izuzeti u skladu sa Zakonom o krivičnom postupku Srbije, odnosno da je riječ o mjerama tajnog nadzora koji nije bio odobren od strane nadležnih organa te države i samim tim se ne može tretirati kao dokaz na sudu.

Istim putem su krenuli  drugi advokati u regionu, koji su zastupali optužene u sličnim predmetima, zasnovanim na sky prepisci. Državna tužilaštva su dokaze iz kriptovane aplikacije branile time da su dokazi dobiveni posredstvom instituta međunarodne pravne pomoći, a ne mjera tajnog nadzora. Kod nas i u regionu je donijeto već nekoliko presuda u predmetima sa SKY dokazima i činilo se da je time stavljena tačka na ovu raspravu.

Nova sporenja je donio Evropski sud prave u Luksemburgu, nadnacionalna sudska instanca nadležna na teritoriji Evropske unije. Luksemburški sud je u presudi koja se tiče Evropskih istražnih naloga u vezi sa kriptovanom aplikacijom EncroChat (sličnoj SKY ECC) precizirao da država članica EU mora biti odmah obaviještena ukoliko neka druga članica sprovodi mjere tajnog nadzora na njenoj teritoriji.

„O mjerama povezanim sa infiltracijom opreme, koja ima za cilj da izvuče podatke koji se odnose na saobraćaj, lokaciju i komunikacije preko komunikacijskog servisa zasnovanog na Internetu, mora biti obaviještena država članica u kojoj se pronađe presretnuta osoba. Nadležni organ te države članice tada ima ovlašćenje da ukaže da se takvo presretanje telekomunikacija ne može izvršiti ili da se mora prekinuti ako se ne može odobriti u sličnom domaćem slučaju“, navodi se u presudi od 30. aprila.

Odluka Evropskog suda pravde donijeta na inicijativu suda u Berlinu, koji je prvobitno izuzeo iz dokaznog materijala podatke pribavljene presijecanjem platforme EncroChat, pod obrazloženjem da se radilo o masovnom nadzoru kojim je doveden u pitanje zahtjev za neophodnošću i proporcionalnošću mjere, ali je kasnije sud u Hamburgu prihvatio njihovo korišćenje. Neujednačena sudska praksa u Njemačkoj je i dovela do toga da se sud u Berlinu obrati ovoj nadnacionalnoj sudskoj instanci.

Advokati u Crnoj Gori i u regionu već pozdravljaju presudu kao dokaz da naši pravosudni organi ne smiju odobriti korišćenje SKY prepiski kao dokaza, jer Crna Gora nije bila obaviještena o mjerama nadzora. Međutim, Crna Gora nije članica Evropske unije, pa je samim tim presuda suda u Luksemburgu ne obavezuje.

„U presudi su jasno definisane stvari. Baziraću se na dvije činjenice – da je primjenjivo nacionalno zakonodavstvo i da je u momentu pribavljanja informacija putem Skaja morala biti obaviještena država u kojoj će se to koristiti kao dokaz ili operativna informacija”, kazao je predsjednik Advokatske komore Danilo Mićović na nedavnom protestu advokata.

I za direktoricu Akcije za ljudska prava (HRA) Teu Gorjanc Prelević stvari su prilično jasne. Ona ih drugačije iščitava. Kaže da je riječ o presudi suda koji nije nadležan za Crnu Goru, koji je odlučivao o primjeni ugovora koji Crna Gora ne primjenjuje, i to u kontekstu slučaja povodom podataka pribavljanih sa EncroChata, a ne SKY aplikacije. Prema tome, smatra da je presuda irelevantna za nas.

„Detaljnije – u presudi Evropskog suda pravde dat je stav o tome kako treba primjenjivati direktivu EU o evropskom istražnom nalogu, u slučaju koji se ticao transfera podataka pribavljenih sa EncroChat aplikacije iz Francuske u Njemačku. Presuda se ne odnosi na Crnu Goru, jer nije članica EU i ne primjenjuje pomenutu direktivu. Crna Gora je podatke sa SKY aplikacije pribavila putem drugog međunarodnog ugovora, Evropske konvencije o međunarodnoj pravnoj pomoći, na koju se presuda ne odnosi“, kazala je Gorjanc Prelević za Monitor.

Pojašnjava da Evropski sud za ljudska prava u Strazburu, čiji bi stav bio relevantan za Crnu Goru, još se nije oglašavao ovim povodom. Inače, jedini poznat predmet u kome se očekuje odluka tog suda u ovom kontekstu, tiče se povrede prava na privatnost, a ne prava na pravično suđenje.

Crnogorsko Vrhovno državno tužilaštvo (VDT), na čelu sa Miloradom Markovićem, dijeli ovaj stav. Oni su ponovili da je SKY ECC komunikacija, kao zakonito pribavljen dokaz od strane francuskih vlasti, dostavljen putem međunarodne pravne pomoći, shodno nacionalnom zakonodavstvu Crne Gore, zakonit dokaz.

“Crna Gora je u obavezi da primjenjuje Evropsku konvenciju o međunarodnoj pravnoj pomoći, na osnovu koje su i pribavljeni dokazi koji se odnose na SKY ECC komunikaciju. Istovremeno, predmetnom odlukom se ni na koji način ne dovodi u pitanje validnost i zakonitost SKY ECC komunikacije kao dokaza “, piše u saopštenju.

Advokat iz Beograda Aleksandar Olenik, međutim, smatra da bi neprimjenjivanje odluka Evropskog suda pravde bilo u suprotnosti sa pravnim tekovinama Evropske unije. To bi, tvrdi, značilo odugovlačenje, usporavanje, a možda i zaustavljanje pristupanja Crne Gore EU.„Brisel ni sebi, ni Crnoj Gori neće dozvoliti revanšizam, zloupotrebe pravosuđa, zloupotrebe pritvora, političke zatovrenike“, navodi Olenik.

Profesorica Vanja Brajović, koja na beogradskom Pravnom fakultetu predaje krivično pravo i međunarodno pravo kaže da se odluka Suda pravde u velikoj mjeri bavi Evropskim istražnim nalozima putem kojih su EncroChat i Sky ECC podaci dostavljeni državama članicama EU, tačnije pitanjima ko je ovlašćen za izdavanje ovih naloga, uslovima za njihovo izdavanje i slično. Ove odredbe su u Crnoj Gori i Srbiji neprimjenljive, jer Evropski istražni nalozi važe samo u državama članicama EU i ne odnose se na države ne-članice u kojima se dokazi i dalje dostavljaju putem klasične ‘’male’’ međunarodno pravne pomoći.

“Evropski istražni nalozi su i nastali kao model kojim se brže i efikasnije prikupljaju dokazi u državama članicama EU jer se njima uprošćava princip klasične međunarodno pravne pomoći. U EU naime važi princip uzajamnog povjerenja i priznanja odluka drugih država članica, jer se polazi od toga da su države članice dostigle određen nivo pravne sigurnosti koji drugim članicama može biti dovoljna garancija poštovanja zakona”, naglašava profesorka.

Međutim, upozorava dr Vanja Bajović, uprkos ovim principima, Evropski sud je ipak stao na stanovište da se, kada je riječ o podacima pribavljenim presrijetanjem kriptovanih komunikacionih platformi u drugim državama (konkretno Francuskoj), ovi podaci ne mogu koristiti ‘’po automatizmu’’, već se moraju ispuniti još neki uslovi.

U podgoričkom Višem sudu u februaru je donesena prva presuda na osnovu dokaza iz Skaj aplikacije. To je učinjeno u predmetu protiv okrivljenih za planiranje ubistva Marka Ljubiše zvanog Kan, početkom 2021. godine u Budvi. Sutkinja Vesna Kovačević, saopštila je tada da je Specijalno vijeće kojim je predsjedavala, dokaz sa Skaja prihvatilo kao validan.

Sud nije odlučio o SKY, već o EU procedurama

Podgorički advokat Veselin Radulović nije saglasan sa stavom  nekih kolega iz Crne Gore i Srbije. On kaže da Evropski sud pravde nije zabranio korišćenje SKY kao dokaza, već je samo dao tumačenje i proceduru na koji način bi dokazi koji se prenose iz države u državu mogli biti upotrebljivi.

“Prema stavu Evropskog suda pravde, država čiji građani su predmet nadzora mora biti obaviještena o sprovođenju tih mjera i to je, čini se, urađeno u predmetima vezanim za Crnu Goru. Takođe, mora postojati naredba suda i ona postoji u tim predmetima jer je Apelacioni sud Francuske donio naredbu. Na kraju, mora se odbrani dati mogućnost da osporava prikupljeni materijal i niko ne može biti optužen i osuđen samo zbog posedovanja kriptovanog telefona i te aplikacije. Dakle, Evropski sud pravde nije zabranio korišćenje sky kao dokaza, već je samo dao tumačenje i proceduru na koji način bi dokazi koji se prenose iz države u državu mogli biti upotrebljivi”, rekao je Radulović.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

Pravosnažnih presuda u slučajevim kriminala i korupcije na visokom nivou nema, niti se naziru i prvostepene. Pravni eksperti upozoravaju da se sa sudstvom prepunim kadrova starog režima neće doći nigdje. U Crnoj Gori se broj sudija koji nisu prošli kroz filtere Đukanovićeve tajne službe, Medenice i drugih može izbrojati na prste. Alternativa lex specialisu, ili eventualnom vetingu je dalje urušavanje i društva i države

Nedavna hapšenja glavnih poluga prisile prethodnog režima – bivšeg visokog policijskog i obavještajnog funkcionera Zorana Lazovića i njegovog pobratima i bivšeg
 glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića je izazvala euforiju javnosti. Kada se tome dodaju ranija hapšenja dva bivša direktora policije, njihovih pomoćnika i načelnika sektora, zamjenika GST-a, bivše predsjednice Vrhovnog suda, bivšeg šefa Privrednog suda… onda je učinak, na oko, impresivan. Premijer Milojko Spajić u skorašnjem intervjuu Berliner Morgenpost-u, tokom posjete Berlinu, pohvalio se rezultatima i pohvalama na račun toga od strane evropskog komesara za pravosuđe. Spajić je njemačkim novinarima rekao i da su prije samo deset godina crnogorski mafijaški bosovi prodavali drogu u Njemačkoj, dolazili kući sa gotovinom i kupovali kuće i stanove. „To se više ne dešava, ako to nisu rezultati, ne znam šta su onda“ zaključio je Spajić.

Jedini vidljivi i nesporni rezultati su pravosnažne sudske presude kojih u ovim slučajevima nema, niti se naziru i prvostepene. Možda više mafijaši ne prodaju drogu u Njemačkoj ali je zato u Crnoj Gori ima u obilju, kao i novih stanova i kuća. Prošlog petka je Apelacioni sud opravosnažio oslobađajuću presudu Budimiru Krstoviću i njegovoj kćerci Marini Krstović da su prošvercovali u zemlju 1,2 tone kokaina. Prvotno je tužilaštvo tvrdilo da se radi o 1,4 tone nađenih u magacinu Krstovića u Zeti krajem avgusta 2021., a kasnije nije ni pokušalo objasniti kako je nestalo 200 kg droge između zaplijene i optužnice. Sudija je tada ostala pri ranijoj oslobađajućoj presudi iz kraja novembra 2022., navodeći da tužilaštvo nije pružilo nijedan dokaz da su optuženi nabavili kokain od NN osobe. Država će sada platiti ogromne troškove Krstovićima za 15 mjeseci pritvora i izgubljenu dobit jer se ta porodica odavno bavi uvozom velikih količina banana i drugog voća iz Latinske Amerike.

Tadašnji premijer Dritan Abazović je slavodobitno pisao na twitter-u da „Vlada radi što je obećala i da Crna Gora neće biti zemlja kriminala”. Kasnije će u paketima banana Volija biti pronađeno oko 500 kg kokaina. Zasluga za zaplijenjenih preko tonu droge u magacinu Krstovića pripada zapravo Velikoj Britaniji i njenim obavještajnim podacima. Organizatori i svi drugi koji su bili izvršioci ovih krivičnih djela u oba slučaja su se izvukli, mnogi će reći dijelom i zbog toga što je Katnić i dalje bio GST dok je DPS-ova uzdanica Vesna Medenica i dalje imala veliki posredan uticaj na pravosuđe. Ponašanje sudije za istragu Miroslava Bašovića i ostalih sudija je bilo simptomatično. Bašović je nakon pronalaska droge u magacinu Krstovića pustio ih da se brane sa slobode, uz određene mjere nadzora. U takvim slučajevima i za toliku količinu droge pritvor je uvijek pravilo – osim ako sudiju ne zovne politički šef. U aprilu 2021. Bašović će pustiti na slobodu šest članova kavačkog klana koje je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) teretilo za ubistvo i nekoliko pokušaja ubistava, navodno jer je imao proceduralne primjedbe na dio dokaza koji su poslale zapadne službe. Vijeće Višeg suda je preinačilo odluku i ponovo su uhapšena tri člana te kriminalne grupe dok su ostala trojica u međuvremenu pobjegla. Ovakvo nevjerovatno ponašanje istražnog sudije Bašovića nije ponukalo Sudski savjet –najvišu sudsku instancu u zemlji, da bilo šta preduzme ili provjeri.

U slučaju srbijanskog državljanina, tada nastanjenog u Podgorici, Veska Dakića uhapšenog 2016. godine po Interpolovoj potjernici iz Srbije, Bašović se ponio potpuno drugačije. Naime, Dakića je Srbija tražila zbog „krivičnog dela prevare“ – koja se sastoji u tome da nije platio VIP Mobile-u nekoliko mjesečnih računa za mobilni telefon. Štaviše, račun nije ni glasio na Dakićevo ime već na ime izvjesnog Sanela Rastodera iz Novog Sada. On je na srbijanskom sudu, nakon što ga je tužio mobilni provajder, izjavio da mu je Dakić neplaćanjem računa za telefon koji je koristio nanio štetu od 65.239,16 dinara ili oko 550 eura, za koliko je njega teretio provajder. Kasnije je Rastoder na sudu rekao da mu je Dakić ipak platio 46.820 dinara pa je Dakić ostao dužan jos 16.629,16 dinara ili oko 140 eura. To je bio „dovoljan osnov“ da Republika Srbija raspiše Interpolovu potjernicu za Dakićem i osudi ga na šest mjeseci zatvora u odsustvu. Dakić je sudiji Bašoviću rekao da nije dobijao nikakve pozive suda na adresi u kojoj je prijavljen u Srbiji i ponudio da odmah položi desetostruki iznos u eurima u odnosu na onaj za koji ga Srbija tereti. Bašović je to odbio, vjerovatno zbog „težine krivičnog djela“ i uputio Dakića u Spuž u kome je proveo dva mjeseca dok nije isporučen Srbiji. U ovom slučaju Bašoviću nisu smetali nikakvi proceduralni problemi i činjenica da neplaćanje telefonskog računa na tuđe ime nije ni krivično djelo ni osnova za raspisivanje interpolove potjernice.

Bašovićeva koleginica istražna sudija Suzana Mugoša je drugačije postupila – jer je bivša koleginica u pitanju. Kada je bivša sudija i predsjednica Agencije za sprječavanje korupcije (ASK) Jelena Perović privedena kod nje od strane SDT-a jer je „sebi i drugima pribavila imovinsku korist u ukupnom iznosu od preko 60.000 eura“ sudija Mugoša ju je pustila da se brani sa slobode uz određene mjere nadzora. Perovićka, Mugoša i nedavno izabrana predsjednnica Apelacionog suda Mirjana Popović su bliske saradnice Vesne Medenice, nekadašnje predsjednice Vrhovnog suda i sada optužene od strane SDT-a za pripadnost kriminalnoj organizaciji i zloupotrebu položaja. Objavljene poruke i prepiske iz oduzetog telefona Medenice jasno pokazuju do koje mjere su se sudovi upravljali i donosili presude na osnovu tekstualnih poruka i koliko su joj se gore navedene sudije „divile“. Suđenje samoj Medenici, njenom sinu Milošu kao organizatoru krimi grupe i njenim članovima već godinu dana nikako da počne zbog raznih slučajnih ili namjernih proceduralnih opstrukcija. Miloš Medenica će krajem ovog mjeseca navršiti dvije godine pritvora a šanse da vijeće Višeg suda kojim predsjedava sutkinja Nada Rabrenović donese prvostepenu presudu za godinu dana su nikakve. Sa navršene tri godine pritvora bez prvostepene presude su već mnogi izašli na slobodu uprkos težini krivičnih djela za koja se terete.

Milionska jemstva koja je agent tajne službe (ANB) i neformalni šef grupe za podršku Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala (SBPOK) Petar Lazović nudio sudu da ga pusti da se brani sa slobode takođe neće biti potrebna za nešto više od godinu dana. Izaći će bez položenog centa. Da pritvrdimo- prvostepene presude krupnim ribama bivšeg DPS režima se  ne naziru dok su pravosnažne presude za sada daleke svjetlosnim godinama.

Centar za istraživačko novinar­stvo Crne Gore (CIN-CG) je u detaljnoj analizi rada crnogorskih sudova došao do po­raznih podataka. Specijalno odje­ljenje Višeg suda (VS) u Podgorici, koje sudi u predmetima korupci-je, organizovanog kriminala i rat­nih zločina za gotovo četiri godi-ne presudilo je samo 19 puta od kojih su 11 bile osuđujuće presu­de. U oktobru 2023. godine je u SDT bilo 44 predmeta starija od tri godine dok je u Višem sudu u Podgorici, prema izvještaju Sudskog savjeta, početkom 2022. godine stajalo 1.967 neriješenih predmeta od kojih je 661 bio stariji od tri godine. Do kraja 2022. broj neriješenih predmeta se popeo na 3.185.

Pravni eksperti u zemlji i inostranstvu upozoravaju da se sa ovakvim sudstvom koje je prepuno kadrova starog korumpiranog režima  neće doći nigdje i da će „stara garda“ i dalje sve činiti da sabotira i suđenja i pravosnažnost presuda. Za razliku od Tužilačkog savjeta (TS), Sudski savjet (SS) i izbor sudija su uređeni Ustavom koji spada u kategoriju „tvrdih“ kada se radi o lakoći izmjena. Stoga je vjerovatno jedini izbor za Crnu Goru, tj. onih koji joj žele dobro, lex specialis. Tim zakonom bi se mogle urediti procedure i otkočiti neki mehanizmi za djelotvorniji rad. Sistem vetinga koji je sproveden u Albaniji je dao neke opipljivije rezultate ali tek nakon dugog vremena i povremenih blokada sudova zbog istog vetinga. Teško da Crna Gora može sebi priuštiti još godine čekanja.

Za izgradnju jednog sudije je potrebno ozbiljno vrijeme (minumum pet godina za niže i najmanje deset godina za više instance). Stoga su neki pravnici zagovarali, sada povučeni prijedlog zakona,  da se podigne starosna dob za penziju sudija Ustavnog i Vrhovnog suda. U mnogim zemljama EU sudije ova dva suda idu u penziju sa 70 ili 75 godina. U Americi se sudije Vrhovnog suda biraju doživotno ali uz obavezne šestomjesečne medicinske preglede. Sudije najviših instanci u anglosaksonskim zemljama i u Francuskoj bira država iz reda najboljih advokata jer se u tim sistemima prati rad, uspjesi i ponašanje advokata. Jedan od razloga je što su iskusni advokati uspješni i imućni i mnogo teže potkupljivi.

U Crnoj Gori se broj sudija koji nisu prošli kroz filtere Đukanovićeve tajne službe, Medenice i drugih može izbrojati na prste. Pravni stručnjaci već neko vrijeme upozoravaju da politička javnost i donosioci odluka nisu ni približno svjesni koliko predstoji veoma složenih i teških sudskih procesa koje ni ozbiljno izgrađena društvo ne mogu lako izdržati. Sadašnje miloističko sudstvo nema ni volje ni snage da to sprovede. Alternativa lex specialisu, ili eventualnom vetingu je dalje urušavanje i društva i države.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari