Povežite se sa nama

MONITORING

OD SPECIJALNOG RATA DO DRŽAVNOG UDARA U PRODUŽENOM TRAJANJU: BIA kaže, časti mi

Objavljeno prije

na

Državni udar u produženom trajanju. ,,U javnosti se pojavljuju brojne netačne informacije koje mogu štetiti postupku”, upozorio je Vrhovni državni tužilac Ivica Stanković na konferenciji za medije organizovanoj i najavljenoj dramatično, u nedjelju, uz direktan TV prenos. ,,Kritike treba da budu zasnovane na konkretnim činjenicama”, apelovao je, ili zahtijevao, VDT Stanković insistirajući da se Tužilaštvo ,,ne stavlja ni na čiju stranu”. Hajde, dakle, da se pozabavimo činjenicama. Odnosno, o tome što nam se tako predstavlja.

,,Državni organi Crne Gore otkrili su da je – radi nasilnog rušenja legalno izabranih vlasti – formirana kriminalna organizacija na teritoriji Crne Gore, Srbije i Rusije”, saopštio je specijalni tužilac Milivoje Katnić otkrivajući nam još nešto značajno: na čelu terorista (pučista) nijesu se nalazili – kao što je tužilaštvo do sada tvrdilo – Aleksandar Sinđelić i Bratislav Dikić već ,,nacionalisti iz Rusije”. Dvojica. Katnić nije saopštio njihova imena. Ne zna, kaže, gdje se sada nalaze. Ali smo od njega ipak čuli da su ruski nacionalisti u Srbiji ,,bili pod kontrolom BIA koja je preduprijedila njihove rezervne planove. Srpske službe ih nijesu mogle lišiti slobode. Ta lica se više ne nalaze na teritoriji Srbije”.

Monitor je prije dvije nedjelje prenio pisanje beogradskog Danasa da je ,,nekoliko ruskih državljana proterano iz Srbije zbog učešća u pripremama terorističkih akcija u Crnoj Gori”. Kasnije su novinari u Moskvi i Beogradu spekulisali da je Nikolaj Petrušev, sekretar ruskog Savjeta bezbjednosti, tih dana boravio u Beogradu upravo tim povodom. Ni detalj te priče zvanično nije ni potvrđen ni osporen.

Čuli smo da je kriminalna organizacija formirana na teritoriji triju država. Izgleda da to nije sve. „Pored ljudstva sa teritorije Crne Gore (kojeg ljudstva? – prim. Monitora) i Srbije planirano je ubacivanje posebno obučenog ljudstva sa teritorije drugih država, za koje je planirano posebno naoružanje – 50 automatskih pušaka i 50 pištolja, uniforme… Organizator je predvidio da ta lica mogu pružiti otpor za 2000 policajaca…”, predočio je Katnić.

Imamo problem. Prije dvadesetak dana Katnić je saopštio kako je lično naložio, ,,licu pod kontrolom Specijalnog tužilaštva” da na teritoriji do danas nepoznate susjedne države uništi tih ,,50 automatskih pušaka i 3.500 metaka”. Možda 50 ljudi može uspiješno da se suprotstavi vojsci od 2000 obučenih profesionalaca. Ali to ne može da uradi sa 3.500 hiljade metaka (1,5 metak po zamišljenom neprijatelju).

Činjenice se ne uklapaju u priču.

,,Plan je bio da u Crnu Goru, u noći 16. oktobra, dođe oko 500 pripadnika ovih struktura… “, rekao je specijalni tužilac. Šta je bilo s njima?

Podsjetimo se, 20. oktobra, u emisiji TV Vijesti Načisto, Katnić je saopštio da su nam, uz uhapšenih 20, bezbjednosnu prijetnju predstavljale još četiri teorističke grupe od 10 do12 članova. ,,Plan specijalizovanih grupa bio je da eliminišu naše jedinice – specijalnu jedinicu na Zlatici i jedinicu vojske stacioniranu u Danilovgradu”, saopštio je tada. Od njega smo te večeri saznali da je, tokom izbornog dana, Tužilaštvo objavilo saopštenje u kome pominje lišavanje slobode premijera, kako bi Mila Đukanovića upozorio na opasnost koja mu prijeti. Još je tajna zašto su za pripremani masakr vojnih i policijskih snaga ministri policije i vojske Goran Danilović i Milica Pejanović-Đurišić saznali iz medija.

,,Ovo su dokazi koje su nam pribavili naše uvažene kolege iz Srbije… Uz njihovu pomoć mi smo došli do ovih dokaza i ovih planiranih aktivnosti o kojim vam ja govorim”, objašnjavao je Katnić u nedjelju. Petnaest dana ranije, na pitanje novinara Petra Komnenića da li su tokom otkrivanja, praćenja i hapšenja potencijalnih napadača na parlament tražili pomoć zvaničnog Beograda, specijalni tužilac odgovara odrično: ,,Moja je procjena bila da je ovo situacija u kojoj nam Beograd ne bi mogao mnogo pomoći. Mi smo primjenjivali procedure koje ne predviđaju takvu saradnju”. Sami prosudite koliko je ta procjena bila ispravna.

Ostaje činjenica da su jedini materijalni dokazi kojima se potkrijepljuje priča o teroristima i puču obezbijeđeni od srpskih službi. I to na način što ih je njima dobrovoljno predao Aleksandar Sinđelić. ,,Ove dokaze je jedno lice koje je bilo osumnjičeno da je organizator grupe dobrovoljno predalo organima Republike Srbije. Oni su ih popisali i uz potvrdu predali nama…”.

Dolazimo do suštinskog razloga za sazivanje tužilačke vikend konferencije. U jeku pregovora oko formiranja nove vlade, dan nakon što je opozicija nacionalnim partijama ponudila da formiraju vladu, Milivoje Katnić, konačno, otkriva političku pozadinu osujećenog državnog udara. Bez ijednog dokaza.

Puč je trebalo da počne u nedjelju 16. oktobra ispred Skupštine, nakon što komandu nad građanima, političarima i teroristima preuzme lice iz ,,sastava političke grupacije” – neimenovane ali prilično prepoznatljive. DPS i njegovi mediji odavno znaju da je riječ o DF-u.

Suprotno preporukama Ivice Stankovića da se služi samo činjenicama, Katnić je saopštio: ,,mi smo identifikovali o kojoj političkoj grupaciji se radi” (8,40 minut presa), ,,utvrđeno je koja je to politička struktura (9,50 minut presa), ,,ako sam kazao da je utvrđeno izvinjavam se – postoji osnovana sumnja” (25,45) i konačno ,,posjedujemo dokaze da je u sve ovo na određen način i u određenom obimu bila involvirana određena politička grupacija, odnosno njeno rukovodstvo” (50,00 minut presa). Koja je od ove četiri tvrdnje tačna?

Glavni specijalni tužilac je objasnio da je dokaze koji „razjašnjavaju cijelu situaciju i ukazuju na izvršioce” prikupila BIA – navodno na zakonit način ali se ti dokazi, ipak, ne mogu koristiti na sudu. Čudi da BIA te dokaze nije prezentovala i sprskom premijeru Aleksandru Vučiću. Na presu na kome je potvrdio postojanje zavjere protiv crnogorskih vlasti, Vučić je bio precizan: „Dobra je vest da u svemu nismo naišli na umešanost bilo kog političara iz Srbije, a ni iz Crne Gore”.

Đukanoviću je sve bilo jasno još prije dva mjeseca, kada je političke oponente optužio da ruše državu i pokušavaju osvojiti vlast neustavnim sredstvima. Sada pritvrđuje na Pinku: „Veći dio naših političkih konkurenata je direktno ili indirektno zagovarao opciju u kojoj je trebalo Crnoj Gori uzeti pravo na slobodno upravljanje budućnošću”, kazao je u srijedu. „Imali smo naspram sebe vrlo goropadnu silu koja je, naravno, ušla u ovaj proces da ostvari svoje strateške interese, da zaustavi širenje NATO-a na prostoru Zapadnog Balkana. Pobijediti sve to, taj instrumentarij podrške našim političkim protivnicima, od medijskog do finansijskog, na kraju, kao što vidimo i bezbjednosnog, je podvig ne DPS-a nego demokratske Crne Gore koja je prepoznala tu opasnost”.

Da li je Specijalno tužilaštvo ispitalo otkud DPS-u, mjesecima unaprijed, saznanja o tome šta će nam se dešavati u izbornom danu, i nedjeljama nakon njega? Ili je interesantnije pitanje zašto Milivoje Katnić nije želio da 20. oktobra „bez dokaza” govori o političkoj pozadini pomenutih događaja – da bi upravo to uradio petnaest dana kasnije.

Katnić je od nedjelje dužan odgovor na još dva pitanja. Pošto je već naveo da je „ruskim nacionalistima” polazna maksima bila „da se vlast u Crnoj Gori na čelu sa Đukanovićem ne može promijeniti na izborima” trebalo bi da precizira: Znači li to da su oni shvatili kako Đukanović nakon poraza neće predati vlast? Ili su ruski nacionalisti pogrešno procijenili da su glasači na Milovoj strani (partije koje se predstavljaju kao opozicione imaju 39 poslanika u novom sazivu parlamenta, a Đukanović, sve sa satelitima, 38 (36 + 2 SD).

Glavni specijalni tužilac mjesecima priča o specijalnom ratu koji se vodi protiv njega i njegovih saradnika iz tužilaštva. Manje više direktno, on je kao komandanta „specijalnih snaga” koje podrivaju tužilaštvo označio Duška Markovića. Nezvanično, na strani Stankovića i Katnića nalazio se, makar prećutno, premijer Đukanović. Zauzvrat, spremni su da ustvrde „zli jezici”, u tužilaštvu su zaledili istrage o aferama Telekom, Limenka, Prva banka… Postane li Marković premijer, uspostavljena ravnoteža se ozbiljno narušava. Na štetu ljudi iz tužilaštva.

Kada bi, poput Mila Đukanovića, i mi upotrijebili „političku logiku” spajajući: specijalni rat, izbore, državni udar, političke grupacije, evroatlanstke integracije i novog mandatara – svašta bi nam moglo pasti na pamet. I bez podataka iz BIA.

Teror sa neta

Poseban dio presa bio je trominutni film, snimljen u hodniku Specijalnog tužilaštva, na kome se vidi oprema koju je Aleksandar Sinđelić predao BIA, a ovi je proslijedili u Crnu Goru. Ovi dokazi se mogu koristiti pred sudom, saopštio je Katnić objašnjavajući kako su u pitanju predmeti ,,tačno namijenjeni za policijsku ili vojničku upotrebu, za izvršenje profesionalnih zadataka”. Tako je, kaže on, čelična žilet žica ,,namijenjena za zaprečavanje puteva i prohodnih terena, a prije svega za neutralisanje i sprečavanje žive sile da pređe iz jednog rejona u drugi”. To definitivno može biti jedna od namjena žilet žice koja se, po cijeni od 35 do 45 eura za namotaj dužine od 10 do 40 metara, može kupiti na sajtu baštenskisitemi.rs. Tamo još stoji da je u pitanju ,,najekonomičnije i efikasno rešenje da zaštitite vašu imovinu”. Preko internet sajtova iz Crne Gore i Srbije, mogu se sasvim legalno kupiti praktično svi predmeti prikazani na nedeljnom snimku: policijski kombinezoni britanske proizvodnje koštaju (na akciji)15 eura, transportne vreće 10, teleskopske palice 10-13, biber sprej i suzavac od tri do 10 eura, bokser (sve tri vrste prikazane na snimku) tri eura, britanske gas maske 15 do 25 eura. Domaćih ima i za pet. Naskuplji dio opreme (bez drona) su profesionalne praćke sa metalnim kuglicama (praćke britanske proizvodne 26, a 100 kuglica prečnika 8mm pet eura) i policijski/vojni štitnici (par za koljena ili laktove košta do 30 eura). Ništa od ove opreme nije direktno iz vojnog magacina. To, ponavljamo, ne amnestira njene vlasnike pretpostavke da su imali zle namjere prema Crnoj Gori i njenim stanovnicima. Ali ostavlja bez odgovora pitanje o ozbiljnosti te prijetnje. Da li su ti ljudi poslati/dovedeni u Podgoricu da uspiju ili da ne uspiju u svom mračnom naumu. Kada bi to znali – i mnogo toga bi bilo jasnije.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

BURNA UVERTIRA UOČI DODJELE TRINAESTOJULSKE NAGRADE: Duhovi vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Četnici su gospoda, tvrdi Bećir Vuković koji je predložen za predsjednika žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade. Bili i ostali, a poslije njih gospode i nema, obrazlaže dalje. Izbor Vukovića samo oslikava gdje smo. I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena

 

Predlog da na čelu žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade, najvišeg državnog priznanja u Crnoj Gori, bude Bećir Vuković, pjesnik koji veliča četnički pokret, izazvao je buru.

Administrativni odbor Skupštine je pored Vukovića za članove žirija predložio prof. dr Dragana Koprivicu, mr Isidoru Damjanović, prof. dr Miletu Marka Ivanovića, dr Milenu Burić, Gorana Batrićevića i Miomira Vojinovića.

Iz DPS-a je ocijenjeno da se radi o još jednom „ekspertu u negiranju antifašističkih temelja Crne Gore.“ SDP je kritiku usmjerio na URU: „Sramotno je što je URA, a i ostale nazovi građanske partije, za komisiju koja slavi 13. jul, Dan državnosti i Dan ustanka crnogorskog naroda protiv fašizma izabrala osobu kojoj je ‘Draža vođa trećeg srpskog ustanka'“.

Predsjednik Administrativnog odbora je Milutin Zogović iz DF-a, a članovi su Luiđ Škrelja (DPS), Radoš Zečević (DF), Vladan Raičević (DF), Dragan Vukić (SNP), Momo Koprivica (Demokrate), Vladan Martinović (Demokrate), Miloš Konatar (URA), Daliborka Pejović (DPS), Suzana Pribilović (DPS), Damir Šehović (SD), Kenana Strujić-Harbić (Bošnjačka stranka) i Raško Konjević (SDP).

Kako je Vuković bio član ovog žirija i prošle godine, iz URE su odgovorili da SDP-u tada to nije smetalo. Iz DPS-a su prošlogodišnju podršku Vukoviću, koji je predložen od strane DF-a, obrazložili kao pokušaj „zdravog dijaloga“ sa jedinim djelom opozicije koji je tada učestvovao u radu parlamenta.

I ovom prilikom potvrdila se praksa nove vlasti koja uporno zanemaruje manjine. O predlogu Bošnjačke stranke da Suljo Mustafić bude član žirija, Odbor nije ni raspravljao. Objasnili su da je bio sedmi na listi, a oni biraju šest članova.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BITKA ZA AMBASADORE: Između (ne)podobnosti Vladi i Predsjedniku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predsjednik Milo Đukanović nije saglasan da pojedini ljudi sa liste od 18 kandidata predstavljaju Crnu Goru kao ambasadori, zbog čega i dalje traju pregovori za imenovanja u diplomatskim predstavništvima Crne Gore. Obje strane ćute o konkretnim imenima a u javnosti se o njima masovno spekuliše

 

Prethodna smjena crnogorskih ambasadora izazvala je prve trzavice između Vlade Crne Gore i predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića. Bila je prvi test crnogorske kohabitacije. Nakon višednevnih medijskih prepucavanja obje strane su sjele za sto i dogovorile se. Sedam ambasadora je opozvano – ambasador Crne Gore u Kini Darko Pajović, ambasador u Srbiji Tarzan Milošević, ambasadorka u Ujedinjenim Arapskim Emiratima Dušanka Jeknić, ambasador pri Svetoj stolici Miodrag Vlahović, ambasadorka u Italiji Sanja Vlahović, ambasador u Bosni i Hercegovini Obrad Mišo Stanišić i ambasadorka u Njemačkoj Vera Kuliš.

Ministar vanjskih poslova Đorđe Radulović tada je obrazložio svoju odluku kazavši da su te diplomate svojim ponašanjem „nanijele štetu po ugled Crne Gore“. To je za opoziciju i dio javnosti bio nedovoljan argument za povlačenje.

Radulović sada povlači još šest ambasadora, a ovog puta bez ikakvih argumenata. On je najavio opoziv ambasadorke Crne Gore pri Ujedinjenim nacijama Milice Pejanović Đurišić, ambasadora u Hrvatskoj Bora Vučinića, ambasadora u Sloveniji Vujice Lazovića, ambasadora u Argentini Srđana Stankovića, ambasadora u Ujedinjenom Kraljevstvu Vladimira Beratovića i ambasadora Crne Gore pri Savjetu Evrope Zorana Jankovića. U većini slučaejva riječ je o tvrdim kadrovima Demokratske partije socijalista.

Kao što smo vidjeli prošlog puta, kod pitanja postavljanja i povlačenja ambasadora iz crnogorskih predstavništava u svijetu posljednju riječ ima predsjednik Crne Gore, u ovom slučaju lider Demokratske partije socijalista Milo Đukanović. To mu pravo daje član 95 Ustava Crne Gore – „Predsjednik Crne Gore postavlja i opoziva ambasadore i šefove drugih diplomatskih predstavništava Crne Gore u inostranstvu, na predlog Vlade i uz mišljenje odbora Skupštine nadležnog za međunarodne odnose“. Njegovu nadležnost pojačava i Zakon o vanjskim poslovima. U njemu piše da da Ministarstvo vanjskih poslova (MVP) obavještava Predsjednika o značajnim pitanjima iz oblasti vanjske politike i međunarodnih odnosa.

Đukanović je prethodni put tražio konkretne razloge za smjenu ambasadora, a isto traži i sada. Ministarstvo je prilikom traženja mišljenja od skupštinskog Odbora za međunarodne odnose i iseljenike pojasnilo da ambasadore smjenjuje sa ciljem „autentičnijeg zastupanja svojih politika“. Ukoliko Đukanović ne potpiše, MVP može (kao i prošlog puta) da povuče ambasadore u Crnu Goru „na konsultacije“, a da u tu zemlju pošalje takozvanog „otpravnika poslova“, koji bi vršio nadležnosti ambasadora. Ali to bi, kažu eksperti, u diplomatskom svijetu bilo nepoštovanje prema državi domaćinu.

Mnogo teža neslaganja Đukanović i Vlada imaju oko postavljenja novih ambasadora. Obje strane ćute o konkretnim imenima za ta mjesta, ali Đukanović je ranije rekao da mu je dostavljena lista od 18 kandidata za ambasadore.

„Dobio sam predlog za 18 ambasadora, usaglasili smo se oko jednog broja. Oko drugog dijela se nijesmo složili, vjerujem da se oko jednog nećemo ni složiti. Za ove za koje smo se složili tražićemo agremane“, kazao je Đukanović.

On je, međutim, u govoru provukao da su među predloženim ambasadorima ljudi koji su glasali protiv nezavisnosti Crne Gore ili u javnosti bili protiv države. Kazao je da takvi ljudi neće dobiti njegovu saglasnost.

„Ni u snu neću podržati bilo kog diplomatu koji je na bilo koji način ikada nešto radio ili govorio protiv Crne Gore. Oni koji su bili protiv obnove nezavisnosti nemaju moralno pravo da traže saglasnost države Crne Gore da budu njeni predstavnici”, istakao je Đukanović.

Ministar Radulović je u Skupštini kazao da Vlada mora da odlučuje i bude glavna u vođenju spoljne politike. Međutim, kaže da pojedini članovi DPS-a smatraju da riječ „postavlja“ (koja piše u Ustavu), daje za pravo Đukanoviću i da odlučuje o ambasadorima. Smatra da ustavni sud treba da se izjasni o nadležnostima predsjednika u ovom slučaju. Kazao je i da je postavljenje ambasadora do sada usaglašavano na spoljnopolitičkim konsultacijama predsjednika Crne Gore, predsjednika Skupštine i Vlade i ministra vanjskih poslova, te da se, iako nema formalno zakonsko utemeljenje, radi o dobrom i korisnom formatu i da ga u uslovima kohabitacije treba nastaviti.

I u Vladi i u kabinetu predsjednika za sada ćute o kandidatima za ambasadore. Prema nezvaničnim informacijama Monitora iz Ministarstva vanjskih poslova, dijelom je riječ o tome što lista kandidata koja je dostavljena Đukanoviću nije konačna, već se i dalje vode razgovori sa potencijalnim kandidatima. Iz kabineta ministra nijesu odgovorili na pitanja Monitora u vezi sa ovom temom, a obrazložili su da detalje neće komentarisati dok se o tome ne bude raspravljalo na sjednici Vlade.

Pojedini mediji objavili su da je, između ostalih, bivši savjetnik premijera Zdravka Krivokapića Srećko Crnogorac kandidat za ambasadora Crne Gore u Argentini. S druge strane, pisalo se da Đukanović ne želi da potpiše saglasnost za dugogodišnju novinarku i direktoricu Centra za istraživačko novinarstvo Milku Tadić Mijović. Ona je autor mnogih istraživačkih tekstova o navodnim koruptivnim radnjama porodice Đukanović, a jedna je od autorki dokumentarnog filma o predsjedniku. Dugogodišnja novinarka Monitora, za nezavisnost Crne Gore se zalagala i kad je Đukanović svom snagom bio protiv nje. Izvori Monitora kažu da se njih dvoje jesu pominjali na sastancima, ali nijesu sigurni da li su njihova imena i formalno predložena Đukanovićevom kabinetu.

Izvori Monitora tvrde da će među ambasadorima i specijalnim izaslanicima ponovo biti najmanje karijernih diplomata, iako je Vlada to obećala na početku mandata. Ponovo će se, čini se, diplomatske funkcije dijeliti „zaslužnim“ kadrovima, a ne onima koji su se godinama školovali da u svijetu zastupaju interese svoje zemlje.

 

Zbog ambasadora se ljulja podrška i u Skupštini

Situacija sa ambasadorima ne prijeti samo kohabitaciji, već ozbiljno može dodatno  uzdrmati povjerenje Vlade u Skupštini. To je pokazala i posljednja sjednica skupštinskog Odbora za međunarodne odnose i iseljenike.

Iako je odluka o opozivu šest ambasadora dobila pozitivno mišljenje odbora, gotovo svaki član tog tijela ozbiljno je kritikovao rad Ministarstva vanjskih poslova. Ministar Radulović je kritikovan jer se nije pojavio pred odborom, ali je ozbiljno kritikovana i smjena ambasadora bez formalnih kriterijuma.

Poslanik Pokreta za promjene Branko Radulović najavio je da više neće biti član tog tijela jer, kako je rekao, ne želi više da bude „taster poslanik“. On je kazao da ministar na mjesto smijenjenih ambasadora planira da dovede još gore, a on ne želi da bude dio toga. Kazao je da je riječ o „agenturama Milana Roćena i Vijesti“. Na kraju je kazao da „svim srcem“ želi da Vlada izgura četiri godine, ali da „ovako ne može“.

„Skida glave ljudima, postavlja ljude bez ikakvih kriterijuma, a ministra nema, tako da mi treba da vidimo što ćemo raditi kroz izmjene Zakona i drugih inicijativa kada da privedemo ministra ovdje“, rekao je Radulović.

Poslanik Demokratskog fronta Milun Zogović kazao je da se opozivu ovih ambasadora moralo pristupiti mnogo ranije, jer je riječ o „par ekselans“ političkom kadru DPS-a. Predstavnik Ministarstva kazao je da je državna uprava veoma spora u vezi sa tim pitanjem.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

IZBOR NASLJEDNIKA TRONA SVETOG PETRA CETINJSKOG: Šta se iza brda valja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema sadašnjoj konstelaciji snaga, do izlaska ovog broja u štampu, najozbiljniji pretendent da zamijeni pokojnog vladiku Amfilohija je sadašnji administrator Mitropolije crnogorsko-primorske i episkop budimljansko-nikšićki Joanikije. Njegovi izgledi su u usponu od izbora patrijarha Porfirija. Iako je Joanikije ranije prokazan kao protivnik i neposlušnik predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, postoje ozbiljne indicije da je moguć dogovor sa državnim vrhom Srbije za njegov izbor usljed promjene geopolitičke situacije

 

Početak rada Svetog Arhijerejskog Sabora Srpske Pravoslavne Crkve u ponedjeljak 24. maja je privukao pažnju gotovo svih glavnih medija u regionu. Sabor kojim predsjedava nedavno izabrani patrijarh Porfirije nije do sada zvanično uvrstio u dnevni red izbor upražnjenih episkopskih katedri u Valjevu, Zagrebu i Cetinju. Međutim, iako episkopi zasijedaju, iza debelih zidova kripte kneza Lazara u Hramu Svetog Save daleko od očiju javnosti, u crkvenim, diplomatskim i političkim krugovima se uveliko barata sa imenima kandidata i utvrđuju pazari.

Prema sadašnjoj konstelaciji snaga, dok ovaj broj Monitora ide u štampu, najozbiljniji pretendent da zamijeni pokojnog vladiku Amfilohija je sadašnji administrator Mitropolije crnogorsko-primorske i episkop budimljansko-nikšićki Joanikije (Mićović). Njegovi izgledi i popularnost su u stalnom usponu od izbora patrijarha Porfirija. Iako je Joanikije ranije označavan kao protivnik i neposlušnik predsjednika Srbije Aleksandra Vučića postoje ozbiljne indicije da je sada moguć dogovor sa državnim vrhom Srbije za njegov izbor usljed promjene geopolitičke situacije. Raniji patrijarh Irinej Gavrilović i uticajni proruski jastreb episkop bački Irinej Bulović su tipovali na sadašnjeg episkopa kruševačkog Davida Perovića da zamijeni Amfilohija. Za takav izbor su navodno imali i većinu u Saboru i blagoslov srpskog suverena. Ipak, do realizacije nije došlo samo zbog bolesti i smrti patrijarha Irineja.

Pema informacijama Monitora, novi patrijarh se protivi politici nametanja izbora mitropolita Crnoj Gori suprotno njenoj volji, iako Patrijarh i Sabor imaju pravo da izaberu koga oni hoće – shodno postojećim kanonima. Porfirije je poznat i u beogradskim i zagrebačkim krugovima (gdje je stolovao do izbora za patrijarha) kao intelektualac i duhovnik sa suptilnim diplomatskim vještinama i neko ko razmišlja strateški.

U Patrijaršiji su veoma svjesni da episkop Joanikije uživa privrženost sveštenstva, monaštva i pravoslavnih vjernika u Crnoj Gori, a uz to ima i jaku podršku zvanične Podgorice i zapadnih zemalja, prevashodno Sjedinjenih Država i Velike Britanije. Njihove diplomate u Beogradu su se nedavno takođe uključile u razgovore oko kadrovskih rješenja koja se očekuju od Sabora, kako nam je rečeno iz Patrijaršije. Cilj je navodno postizanje što veće stabilnosti u Crnoj Gori kako bi se omogućilo da se sa što manje smetnji i potresa demisionira autokratski sistem predsjednika Mila Đukanovića. Nije tajna da bi jednostrano nametanje mitropolita od strane Beograda išlo naruku Đukanoviću i njegovim „patrijotama“ kojima treba okidač da zaustave opadajući uticaj i krivičnu odgovornost u slučaju da izgube kontrolu nad pravosuđem.

Jedini disidentski glasovi iz nove parlamentarne većine dolaze iz dijela rukovodstva Demokratskog fronta (DF) koji zamjera Joanikiju da je podržao njihove rivale iz redova Demokrata i Vlade Crne Gore na nedavnim lokalnim izborima u Nikšiću. Dio DF-a se pribojava da će Joanikije slijediti dosadašnju politiku njegovog prethodnika sa kojim nisu bili u dobrim odnosima, prije svega zbog kadrovskih kombinatorika pokojnog mitropolita Amfilohija oko izbora premijera i članova Vlade mimo ranijih dogovora sa njima. DF je kao kontratežu razvijao bliske odnosima sa pokojnim patrijarhom i oponentom mitropolita Amfilohija.

U čitavu igru ulazi i tema potpisivanja temeljnog ugovora između Vlade Crne Gore i SPC-a kojim će se regulisati odnosi između države i pravoslavne crkve. Prema najnovijoj izjavi premijera Krivokapića, u tom ugovoru više nema spornih članova (ranije su pominjana dva neusaglašena člana) i ugovor će navodno uskoro biti objavljen. Sinod je odustao od ranije pripremljene verzije mitropolita Amfilohija već je napravio novi nacrt koji je naknadno usaglašavan i poslat Vladi.

Interesantno je i da ugovor treba u ime SPC potpisati patrijarh, što je odstupanje od ranije prakse u Hrvatskoj i BiH da najstariji episkop ili predsjednik episkopskog savjeta u tim državama potpiše ugovor sa svjetovnim vlastima. Ostalo je nedorečeno da li je potpisivanje ugovora uslovljeno izborom kandidata Podgorice i Zapada za mitropolita ili je dio šire političke kombinacije kojom sadašnja Vlada nastoji osigurati političku podršku od strane crkve u Crnoj Gori u nedostatku podrške dijela parlamentarne većine.

Da još ima neizvjesnosti a možda i nervoze, vidi se i po izjavi episkopa Joanikija za dnevni list Dan pred početak Sabora, gdje sadašnji administrator cetinjske mitropolije naglašava da „sveti Kanoni propisiju da se bilo koja upražnjenja eparhija popunjava u roku od tri do šest mjeseci, odnosno da se administriranje istom ne odugovlači bez potrebe“. Takođe se i zahvalio novinaru što je „pomenuo proceduru izbora“ dodavši da je treba ispoštovati „da bi svaki izbor bio regularan i bez prigovora“.

Osim gore citiranog termina za izbor upražnjenog episkopskog mjesta, prema sadašnjim kanonima SPC-a, kandidat za episkopa mora biti isključivo iz reda monaha, bilo da je obični monah, jeromonah (monah sa sveštenim činom), iguman (nadstojnik manastira), arhimandrit (nadstojnik više manastira) ili episkop. Ranije je, kao što je i dalje slučaj u Grčkoj, kandidat mogao biti i običan pop koji je udovac (primjer patrijarha Germana ili ranijeg cetinjskog mitropolita Danila Dajkovića). Za razliku od izbora patrijarha, izbor episkopa/mitropolita se obavlja prostom većinom na Saboru gdje mora biti prisutno najmanje dvije trećine svih članova Sabora (od ukupno četrdesetak). Ako nijedan kandidat odmah ne dobije apsolutnu većinu prisutnih vrši se uži izbor kandidata. Ako u užem izboru dva kandidata dobiju jednak broj glasova onda patrijarh daje svoj „zlatni glas“ jednom od dvojice i time postaje poznat novi episkop ili mitropolit.

Kad je u pitanju vremenski termin za izbor mitropolita, period od tri do šest mjeseci nije imperativan, a u prošlosti Mitropolije stolica mitropolita je ostajala upražnjena i po nekoliko godina dok su se administratori mijenjali jedan za drugim. Tako je nakon svrgavanja i hapšenja mitropolita Arsenija Bradvarevića 1954. godine od strane crnogorskih komunista „zbog zavjere u rušenju narodnog režima i antidržavne djelatnosti“ Sveti arhijerejski sinod SPC-a u avgustu 1954. postavio za administratora Mitropolije crnogorsko-primorske episkopa Makarija iz tadašnje budimsko-polimske eparhije do juna 1955. kada je poslove administratora preuzeo pratrijarh Vikentije sve do smrti jula 1958. godine. Još četiri osobe su se smijenile kao administratori sve do 20. maja 1961. godine kada je konačno izabran novi mitropolit Danilo Dajković. SPC je prethodno dobila saglasnost i blagoslov svjetovnih vlasti Crne Gore u skladu sa vjekovnim principom cezaropapizma u zemljama sa pravoslavnom većinom (princip da svjetovna vlast ima primat nad crkvenom vlašću po pitanju kadrovske politike u Crkvi a nekad i po pitanju moralnih dogmi).

Vladika Joanikije se, osim doziranog protivljenja DF-a, i dalje susrijeće sa otvorenom opozicijom u vidu lobija oko bačkog episkopa Irineja Bulovića i prljavom kampanjom ljudi bliskih Buloviću, koju vode protiv njega. Na početku zasijedanja Sabora glasnuo se srpski bogoslov Dejan Mačković sa argumentacijom da vladika Joanikije ne bi trebao zauzeti katedru Svetog Petra Cetinjskog. Mačković je izjavio da je sadašnji administrator „brđanin i ruralni tip“ koji se „totalno ne uklapa u primorski i gradski štih pastve kojoj treba biti autoritet“ te da za novog mitropolita treba biti postavljen neko ko je „obrazovan i elokventan“ implicirajući da Joanikije to nije jer je „usko plemenskog shvatanja“. Mimo toga mu se privatno zamjera i bliskost sa Zapadom a samim tim je i njegovo srpstvo upitno.

Sve u svemu tri opcije su trenutno najviše u igri: odgoditi izbor mitropolita na godinu dana kako priželjkuje dio DF-a i dio ljudi oko predsjednika Vučića; izabrati Joanikija radi dobrih odnosa sa zvaničnom Podgoricom i unutrašnje stabilnosti crnogorske vlasti – kako traži Zapad, ili izabrati ranijeg vikarnog episkopa dioklijskog i sadašnjeg episkopa buenosajreskog i južnocentralnoameričkog Kirila Bojovića čije srpstvo i rusofilstvo se manje dovodi u pitanje. U srijedu je Kurir TV objavila da je i sam Irinej Bulović u igri za mitropolita a istog dana uveče Vidovdan je objavio da je moguće da će Irinej biti novi administrator na Cetinju. U četvrtak ujutro se glasnula Nevenka Ćirović iz Demokrata poručivši Irineju „da se ne igra igara“ jer ni „one oko Đeda (Amfilohija) nisu zaboravljene“.

Ipak, konačni stav će zavisiti od odluke vladara Srbije.

Jovo MARTINOVIĆ   

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo