Povežite se sa nama

MONITORING

ANKETA N: Danak neodgovorne politike

Objavljeno prije

na

Monitor je pitao stručnjake – šta za Crnu Goru znači novo zaduživanje od 100 miliona eura i rebalans budžeta

MLADEN BOJANIĆ, EKONOMISTA
Dupla šteta, a ne ušteda

U sjenci komentara o teroristima sa praćkama i premišljanja partija manjinskih naroda kome se privoljeti ,,carstvu”, odlazeća Vlada je na elektronskoj sjednici donijela Odluku o rebalansu državnog budžeta i novom zaduženju u iznosu od 100 miliona eura. Da bi javnost to lakše progutala, potpredsjednik Vujica Lazović se javlja poluinformacijom da se budžet umanjuje za nešto preko 100 miliona. Nimalo slučajno, jer na prvi pogled nema razloga za brigu, nastavlja se sigurnim korakom. Međutim, kada se pogleda puna informacija, razloga za brigu i tekako ima.

Zbog kašnjenja radova na autoputu kapitalni budžet se umanjuje za 219 miliona, a zadužujemo se za novih 100 miliona kako bi država pokrila tekuće troškove. Dakle, u pitanju je dupla šteta, a ne ušteda kako bi potpredsjednik Lazović htio da prestavi ovu aktivnost. Sa jedne strane, kapitalni budžet nije izvršen ni približno planiranom brzinom, a sa druge, tekući izdaci su za 100 miliona premašili plan.

Ostaje da vidimo kada će i kako novi saziv Skupštine reagovati na ovaj predlog rebalansa. Ne bi me iznenadilo da ga u odsustvu opozicionih poslanika usvoje bez riječi diskusije. Njihovo je da glasaju, a ima ko da misli i govori za njih.

ALEKSANDAR DAMJANOVIĆ, PREDSJEDNIK SKUPŠTINSKOG ODBORA ZA EKONOMIJU
Zaduženje umjesto naplate poreskog duga

Novo zaduženje od 100 miliona eura pod izgovorom neophodnog rebalansa zbog problema u isplati zarada i socijalnih davanja rezultat je politike u oblasti javnih finansija koju u kontinuitetu vodi Vlada.

Umjesto naplate bar dijela poreskog duga koji je na nivou od 700 miliona eura, širenja poreskog obuhvata i suzbijanja sive ekonomije, realnog obračuna poreza na dobit za velike kompanije, Vlada pribjegava zaduživanju jer se taj dug prebacuje na sve građane a naročito na nove generacije.

Naravno uzrok zaduživanja su i povećane zarade u javnom sektoru u ovoj izbornoj godini, naročito za javne funkcionere kako bi se isti odužili izbornim ‘angažmanom’ . Paradoks je da onaj koji je uzrokovao ovo zaduženje politikom koju je sprovodio sada sa pozicije centralnog bankara predlaže tzv ‘sanacione’ mjere, koje uz to što su zakašnjele, idu u pravcu novih poreskih opterećenja odnosno povećanja akciza.

DEJAN MIJOVIĆ, EKONOMSKI ANALITIČAR
Nijesu izvedene strukturne reforme

Crna Gora danas ima ogromni spoljni dug i budžetski deficit prije svega zato što su ovdje sve ove godine odlagane i nisu izvedene nužne strukturne reforme pošto ih je vlast smatrala previše rizičnim po sopstveni opstanak. Podsjetimo se, uoči sticanja nezavisnosti 2006. godine ta ista vlast se obavezala da će od Crne Gore stvoriti održivi ekonomski sistem tako što će riješiti nagomilane probleme iz ratnih devedesetih, prestrukturirati preduzeća, smanjiti administraciju i stvoriti privlačan ambijent za investicije. Međutim, preduzeća nijesu ozdravljena, radnici nisu zapošljavani, pravi investitori nisu privlačeni već samo oni iz off-shore zone, dok je administracija uvećana do nivoa primjerenog državi nekoliko puta većoj od naše.

Reformski domet vlasti najbolje ilustruje najnoviji Izvještaj Evropske komisije o Crnoj Gori u kojem se ponavlja ocjena iz prethodnih godina da ovdje i dalje nedostaje politička volja da se smanji i depolitizuje državna administracija.

Odlazeća izborna 2016. je bila još jedna godina izgubljena za reforme u kojoj je DPS vlast po ko zna koji put potvrdila poslovičnu nesposobnost da vodi anticikličnu politiku jer nije bila u stanju da potroši ni sredstva iz kapitalnog budžeta za gradnju autoputa i time oživi privrednu aktivnost, bez obzira što se radi o projektu sumnjive isplativosti. Da se ista vlast pita, i dalje bi ovdje bio preči interes dobro povezanih kumova i prijatelja iz građevinskog i energetskog lobija da se državne pare troše na slične grandiozne projekte nego interes opstanka države kao samoodrživog sistema. Crnoj Gori je zato prijeko potrebna nova vlast koja će prioritet dati podsticanju velikog broja manjih investicija i zapošljavanja u sferi proizvodnje, poljoprivrede, turizma i drugih djelatnosti koje mogu brzo generisati rast i uravnotežiti budžet.

Međutim, plašim se da mi nismo dobro informisani o našem ukupnom ekonomsko-finansijskom stanju i da je ono toliko nezavidno da ćemo, svidjelo nam se ili ne i bez obzira ko bude formalno činio buduću(e) Vladu(e), njegovo rješavanje morati prepustiti našim povjeriocima na čelu sa Međunarodnim monetarnim fondom, Svjetskom bankom i drugim međunarodnih institucijama, zbog čega će rezovi u platama penzijama, smanjenju administracije i javne potrošnje biće mnogo oštriji i bolniji nego što su morali biti.

ILIJA VUKČEVIĆ, DOKTOR PORESKOG PRAVA
Sistemski problem

Glavno pitanje kada je riječ o ocjeni dodatnog zaduživanja u kontekstu rebalansa budžeta jeste da li je riječ samo o krpljenju rupe koja nastaje zbog privremenog nedostatka likvidnih sredstava u budžetu, ili je riječ o dugoročnom sistemskom problemu tako da je rebalans koji nosi novo zaduženje samo palijativno rješenje. Po informacijama koje se prezentiraju javnosti, očigledno je riječ o sistemskom problemu, odnosno rupa u budžetu nastaje zbog velikog iznosa tzv. naknada za majke i iznosa plata u javnom sektoru. Pumpanje javne potrošnje u vidu povećanja plata, penzija i socijalnih davanja u izbornoj godini je nešto što nažalost nije imanentno samo Crnoj Gori.

Dva su izlaza iz ovog problema. Jedan je povećanje prihoda u budžetu kojim bi se pokrili nedostajući iznosi sredstava, a isto bi moglo proizaći iz povećanja prihoda usljed efikasnije naplate ili kao rezultat povećane ekonomske aktivnosti. Međutim, nisam preveliki optimista da je ovaj scenario realan. Stoga, ono što preostaje jeste djelovati na uzroke a ne na posljedice, ukoliko želimo da izađemo na zelenu granu. U tom smislu smatram da bi novi ministar finansija trebao da napravi ozbiljnu analizu koju bi prezentirao javnosti i koja bi dala pravu sliku stvari. Drugim riječima, ukoliko je iznos naknada za majke, kao i ukupan iznos plata u javnom sektoru neodrživ onda to mora jasno i precizno da se kaže, te da se preduzmu mjere u tom pogledu ma koliko one bile nepopularne. Svako trpanje pod tepih ovakvih problema će nas na duži rok dovesti u daleko veći problem

MILA KASALICA , FINANSIJSKA ANALITIČARKA
Nobelova nagrada za bljutavu ekonomiju

Rebalans budžeta 2016. godine bio bi uobičajen postupak da je odrađen pravilno i u skladu sa dinamikom javnih novčanih tokova, a sljedeći relevantne podatke. Ipak, činjenica je da je zalaganje da se rebalans odradi hitno, skoro pa panično, a nije prošlo ni mjesec dana kako nam je javno rečeno da je to nepotrebno, kandiduje udarnog javnog administrativca (g-din Lazović), koji vodi ekonomsku politiku kroz isparčanost koja ubija inventivnost, za Nobelovu nagradu za bljutavu ekonomiju, po istovjetnom tragu nedavnog nagrađivanja ranijeg ministra za poziciju guvernera (g-din Žugić), a koji tekuće (ne)očekivano kritikuje rezultate svojih politika u javnim i ostalim sferama finansija. Ipak, kada se rebalans sagleda kroz naočare ozbiljnosti u pristupu tržišno je umirujući sljedeći argument: rebalans se radi da bi se javni izdaci uveli u legalne tokove, a finansiranje umanjilo za stotinjak miliona jer su se kapitalni izdaci planirani previše optimistično. Ali, drugi tržišni faktor može imati potencijale značajnog uznemirenja: osjetljivost/ ranjivost trenutka crnogorske ekonomije zahtijeva mnogo odgovorniji pristup javnim finansijama u Crnoj Gori od dosadašnjeg. Makroekonomski je ohrabrujuće da je crnogorska ekonomija preživjela veće zulume od činjenja armije sinekuristički fokusiranih ekonomista. Uz ukupna trenja koja su posljedica odsustva znanja i odgovornosti za dugoročne predvidive politike javnih finansija, sljedeća godina će biti dovoljno stabilna, ako naš mali i srednji biznis ostane transparentno žilav i vitalan. Političari nam jesu ikone neodrživosti u razvoju, ali to ne znači da možda nemamo privredni sistem, iako okrenut dubokoj nezaposlenosti kvaliteta što bi trebalo da je prilika koliko je ograničenje, koji može naći svoje interne snage da postigne veću novu vrijednost u narednom periodu, čak i uz sve kratkoročne rizike koje vuku za sobom kašnjenja u izgradnji četvrtine autoputa.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

Izdvojeno

ĐUKANOVIĆ PREDLOŽIO ŽUGIĆA ZA TREĆI MANDAT GUVERNERA: Da je vječan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đukanovićev cilj nastavka kontrole bankarskog sektora je jasan, nepoznanica je da li će se u parlamentu sastaviti većina spremna da mu pomogne da taj cilj i ostvari.  Po cijenu još jednog moćnika u trećem mandatu

 

,,Dr Radoje Žugić, ministar finansija, na sjednici od 25. februara 2015, informisao je Vladu, da u ovom trenutku nije moguće obezbjediti ponudu koja će sadržati povoljnije uslove kreditiranja poljoprivrede u odnosu na ponudu Abu Dabi fonda za razvoj”, navodi se u dokumentu, koji Monitor prvi put objavljuje, a koji je Vlada uputila Investiciono razvojnom fondu (IRF) u martu 2015. Tu se citira i Žugićev stav o usaglašenom mišljenju dva ministarstva i IRF-a u vezi sa dva najozbiljnija  pitanja koja se tiču ovog ugovora – troškova valutnog rizika i rizika odobrenja, odnosno procedure kreditnog rizika.

Strah je, pokazalo se, bio  opravdan, pa je nakon četiri godine, u aprilu 2019, Specijalno državno tužilaštvo (SDT) pokrenulo izviđaj koji se odnosi na radnje prilikom raspodjele i trošenja 23 miliona dolara kredita iz ovog fonda. Prethodni ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović je po dolasku na čelo tog resora dokumentovao da je novac u državu ušao mimo računa državnog trezora, i da u dokumentaciji nema garancije od 50 miliona koju  je država dala za taj kredit, u okviru Zakona o budžetu za 2015. godinu.

Javnost je tada saznala da je novac išao preko posebnog računa koji je nazvan ,,specijalnim” i koji je u Prvoj banci otvorio tadašnji ministar poljoiprivrede i aktuelni poslanik DPS-a Petar Ivanović. Skupština je na  zahtjev SDT-a Ivanoviću ukinula poslanički imunitet. U sklopu istrage saslušani su i bivši direktor fonda Zoran Vukčević, nekadašnji ministar poljoprivrede u prelaznoj Vladi 2016. godine i aktuleni državni sekretar u tom resoru Budimir Mugoša i procjenitelj Milan Adžić. Na saslušanju u SDT-u bili su i korisnici Abu Dabi kredita, među kojima i vlasnik kompanije Vektra Dragan Brković. Jedini koji nije saslušan je Žugić.

Specijalno tužilaštvo je tokom 2018. ispitivalo minuli rad guvernera CBCG povodom prijave o zloupotrebama novca za udruženja penzionera i naplaćivanja članarina u periodu od 2004. do 2010. kada je bio direktor Fonda PIO. Dok je bio na ovoj poziciji državni fond je učestvovao u transakcijama kojim je Prva banka, familije Đukanović, vraćala kredit Vladi Crne Gore. Ocjena da su transakcije između Prve banke u Vlade sumnjive bile su povod za sukob tadašnjeg guvernera CBCG Ljubiše Krgovića sa Milom Đukanovićem i njegovom DPS većinom. Ubrzo je spremljen novi Zakon o CBCG, Krgović je smijenjen, a zamijenio ga je Žugić.

On je prije toga ispekao zanat kao predsjednik Upravnog odbora Prve banke, i 2008. godine pomogao da se od Ministarstva finansija dobije zajam od 44 miliona evra za spas banke, nakon godina nezakonitih i neregularnih finansijskih aranžmana koji su obilježili njeno poslovanje od kada je Aco Đukanović postao njen najveći akcionar (vlasnik).

I tada je je reagovalo tužilaštvo pa je 2012. vođena  istraga protiv Žugića i ministra finansija Igora Lukšića zbog zloupotrebe ovlašćenja u vezi sa slučajem Prve banke. Kao i u ostalim slučajevima koji se tiču Đukanovića i njegove najbliže okoline, sve prijave su odbačene. Ili arhivirane, pod šifrom „istraga je u toku“.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NE NAZIRE SE KRAJ POLITIČKE KRIZE: Država na pauzi  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako će se razriješiti duboka politička kriza u kojoj se nalazi zemlja, niko ne zna. Institucije su ili u blokadi, ili na pauzi. Jedino predano rade političke partije, u susret lokalnim izborima 23. oktobra

 

Nakon burne prethodne sedmice, u kojoj se, makar u medijima, masovno razrješavalo s funkcija i tumačio Ustav – zatišje. I parlament, pred kojim je u narednom periodu glasanje o nekoliko inicijativa, od one za razrešenje predsjednika države, preko „zaboravljene“ inicijative za razrešenje predsjednice Skupštine, do zahtjeva Đukanovića za skraćenje mandata Skupštini – pauzira.

Predsjednica Skupštine Danijela Đurović rekla je da će se sjednica, na čijem je dnevnom redu njeno razrješenje, nastaviti nakon što to zatraže poslanici koji su tražili pauzu, i podsjetila da je potpredsjednica  Skupštine Branka Bošnjak dala pauzu na zahtjev Poslaničkog kluba Demokratskog fronta. Pauza, kako su izračunali neki od poslanika, traje duže od 624 sata.

Istovremeno, predsjednica Đurović je za kraj sedmice, petak 30. septembar,  zakazala vanrednu sjednicu na kojoj bi trebalo da se glasa o Đukanovićevom predlogu za skraćenje mandata Skupštini. Ukoliko bi taj predlog prošao, raspisali bi se vanredni parlamentarni izbori. Malo je vjerovatno, procjenjuju mediji i analitičari, da će u petak, kada ovaj broj Monitora bude na trafikama, parlament imati većinu za raspravu i glasanje o skraćenju mandata Skupštini, na zahtjev predsjednika države. Prema nezvaničnim informacijama, avgustovski pobjednici u parlamentu neće podržati dnevni red sjednice koju je inicirao predsjednik države.

Đukanović je 23. septembra predložio skraćenje mandata sadašnjeg skupštinskog saziva, nakon što je odbio predlog avgustovskih pobjednika da bude formirana nova vlada na čelu sa Miodragom Lekićem. „Glasaćemo i protiv dnevnog reda i protiv skraćenja mandata ako bude usvojen”, saopštile su Demokrate i ocijenile da bi ukoliko bi neko iz „stare nove većine” odlučio da glasa suprotno, potvrdio da je  u „dilu sa DPS i  Đukanovićem”.

Tim povodom oglasio se i premijer tehničke vlade Dritan Abazović, tokom  višednevne posjete SAD, u koju je pošao neposredno pred posljednji rok da se Đukanoviću dostavi ponuda o novoj vladi, nakon čega su potpisi URA na dogovor avgustovskih pobjednika stavljeni sa zakašnjenjem.

Za Glas Amerike Abazović je kazao da „misli da bi trebalo da u Skupštini izglasamo inicijativu o razrešenju predsjednika Mila Đukanovića, jer se time šalje važna politička poruka, a pitanje je za pravnike da li to može da se operacionalizuje zbog situacije sa Ustavnim sudom”.  Abazović je dodao da bi, i u slučaju da ne dođe do deblokade Ustavnog suda, koji je neophodan u proceduri razrešenja predsjednika, to bila „važna politička poruka”.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZAŠTO ODLAZE STRANI INVESTITORI: Neispunjena obećanja DPS vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da li je strah od nove vlasti i najave poslovanja i ulaganja uz poštovanje zakona, bez prečica, razlog što ranije ugovorene investicije neće biti realizovane? Ili su problem neispunjena obećanja DPS ministara koji su, pretpostavlja se, obećavali razne povlastice koje nisu bile u skladu sa važećim zakonskim propisima ili planskom dokumentacijom

 

Nakon promjene vlasti u Crnoj Gori u avgustu 2020., pojedini strani investitori odustaju od ranije ugovorenih projekata i značajnih investicionih ulaganja na području Crnogorskog primorja.

Prvi je to učinio zakupac elitnog turističkog kompleksa Sveti Stefan-Miločer, kompanija Adriatic properties i njen vlasnik, grčki biznismen Petros Statis. On je krajem maja 2021. godine objelodanio kako će hotelski operater Aman Resorts zatvoriti hotele Sveti Stefan i Miločer i pokrenuti arbitražni postupak pred sudom u Londonu protiv države Crne Gore, sa odštetnim zahtjevom od 100 miliona eura. Odlučili su se na takav korak zbog odluke lokalne zajednice da ukloni barijere u vidu gvozdenih ograda i kapija na prilazu maloj, Kraljičinoj plaži. Zahtjevi mještana da se oslobode prilazi plažama doveli su Aman u situaciju da ne može svojim gostima da obezbijedi mir i privatnost.

Arbitražom prijeti i drugi investitor, Konzorcijum kompanija Nortstar d.o.o iz Podgorice i of-šor kompanije Eqest Capital Ltd, registrovane na britanskom ostrvu Jersey, koji je planirao gradnju turističkog kompleksa na hercegnovskoj rivijeri, pod nazivom Montrose.

Početkom septembra ove godine Ministarstvu finansija stigao je dopis kompanije Nortstar o raskidu ugovora o zakupu zemljišta, lokacije na kojoj je planirana izgradnja više hotela, naselja sa luksuznim vilama, apartmanima, pristaništima, marinama i mnogobrojnim pratećim objektima. Vrijednost investicije procjenjivana je na 250 miliona eura.

Realizacija oba navedena projekta umnogome je zavisila od dobrih relacija investitora sa istaknutim političarima iz redova DPS-a, sa ministrima ključnih resora koji su, pretpostavlja se, obećavali razne povlastice koje nisu bile u skladu sa važećim zakonskim propisima ili planskom dokumentacijom za te dvije lokacije. Što je tokom investicione euforije od 2006. godine bila uobičajena praksa.

Visok nivo korupcije obilježio je sektor građevinarstva i stranih investicija, u kome su državni funkcioneri ucjenjivali investitore. Sve njihove potrebe i želje  ispunjavali su donošenjem niza urbanističkih planova na štetu prirodnih resursa  priobalnog područja. Povlastice su se, nerijetko, odnosile i na finansijske ustupke u pogledu plaćanja raznih državnih taksi i poreza ili naknade za zakupljeni prostor kopna i mora, koji se mjerio stotinama hiljada ili milionima kvadrata.

Da li je strah od nove vlasti i najave poslovanja i ulaganja uz poštovanje zakona, bez prečica, razlog što ranije ugovorene investicije neće biti realizovane?

„Ugovor stoljeća“ iz  2007. kojim su pod višegodišnji zakup dati hoteli Miločer i Sveti Stefan, doživio je potpuni krah, koji se poklopio sa promjenom vlasti u Crnoj Gori. Biser turističke ponude Crne Gore pod ključem je već drugo ljeto zaredom, isključen iz turističkog prometa, vidno oronuo i zapušten. Za to vrijeme u Londonu teku dva arbitražna postupka oko Svetog Stefana. Prvi je podnio zakupac, kompanija Adriatic properties protiv tri državne firme, HG Budvanska rivijera, HTP Miločer i Sveti Stefan Hoteli, kao i  protiv Ministarstva ekonomije i turizma. Vlasnik Svetog Stefana i Hotela Miločer, kompanija Sveti Stefan Hoteli, vodi istovremeno arbitražni postupak protiv zakupca.

Na primjeru Svetog Stefana vidljivo je kakvu je privilegije zakupac uživao tokom prethodnih 13 godina najma. Ugovor o zakupu drastično je izmijenjen na štetu države. Prethodno ugovoren iznos godišnje naknade od 1,9 miliona eura smanjen je za 30 odsto dok je rok zakupa produžen sa 30 na 45 godina.

Kruna ustupaka koje su Vlada i Skupština Crne Gore ovom zakupcu napravile, bila je dozvola za gradnju stanova za tržište na najatraktivnijem dijelu Crnogorskog primorja, u samom Miločerskom parku, na nekadašnjem imanju  dinastije Karađorđević.

Miločer je trenutno građevinsko ruglo bivše vlasti i zakupca. Neshvatljiva devastacija vrijednog prostora Miločerskog parka sa betonskim višespratnicama u njemu, ne ostavlja nikoga ravnodušnim. Gradilište je napušteno a prema izjavama Petrosa Statisa, zakupac neće nastaviti tu investiciju.

Grad hotel Sveti Stefan je zatvoren „jer ljudi mogu da plivaju zajedno sa gostima hotela, a to nikada nije bio dio plana. U polu-privatni rizort ne bi nijedan investitor uložio, pa ni Aman“, naveo je između ostalog  Statis.

Projekat Montrose je druga priča  ali sa istim akterima iz tadašnje Vlade. Vlada je 2009. godine sa navedene dvije kompanije, Nortstar i Eqest Capital, zaključila ugovor o zakupu 510.927 m2  zemljišta u zoni morskog dobra u naselju Rose, na hercegnovskom dijelu poluostrva Luštica, na 90 godina. Iza navedenih kompanija, prema izjavama odbjeglog biznismena Duška Kneževića, stoji njegov kum, Branislav Gvozdenović, višegodišnji ministar i visoki funkcioner DPS-a. Vlada je Konzorcijumu dala ekskluzivna prava u pogledu korišćenja zemljišta i dijela morske obale.

Posebno je zanimljiv ugovor koji je Konzorcijum zaključio sa JP Morsko dobro, 2019. godine. Prema tom ugovoru investitoru je dat dio obale na lokalitetu Rt Dobrič u dužini od 1.500 metara, sa akva prostorom površine 62.445 m2, na rok od 90 godina. Zakupac je oslobođen plaćanja zakupnine morskog dobra tokom izgradnje turističkog kompleksa. Konzorcijumu je bilo dozvoljeno „modeliranje“ obale, povećanje površine nasipanjem mora radi izgradnje plaža, privezišta i pristaništa… Ugovorom je dato i ekskluzivno pravo svojine nad izgrađenim objektima kao i pravo da djelove zakupljenog morskog dobra proglase privatnim posjedom. Sva prava JP Morsko dobro, na ovom dijelu obale, prelaze na Nortstar i partnere. Skrivene i zvanične.

Predlog ugovora po kojem je investitor oslobođen plaćanja naknade za morsko dobro stigao je u direkciju JPMD iz Ministartva održivog razvoja i turizma i Ministarstva finansija.

Protokol o pravosnažnosti ugovora potpisan je 2013. od kada traju obaveze investitora da u prvoj fazi gradnje, u prvih pet godina, investira oko 140 miliona eura. Taj iznos je kasnije smanjen na 80 miliona, sa novim rokovima. Potpisivani su aneksi ugovora, prema jednom od njih Opština Herecg Novi preuzela je obavezu izgradnje infrastrukture do lokacije za Monterose.  Za proteklih deset godina niti su izgrađeni putevi, ni vodovod, a za najavljeni luksuzni rizort nije ugrađena nijedna cigla. Ali je investitor platio naknadu za zemljište, unaprijed za 10 godina, do 26. avgusta 2023., u iznosu od 3,9 miliona eura.

Trinaest godina kasnije, potpisnici ugovora svaljuju krivicu jedni na druge, da bi u konačnom kompanija Nordstar obavijestila Vladu da napušta projekat na Luštici.

Ministar finansija Aleksandar Damjanović rekao je da želi sastanak sa pravim vlasnicima projekta i da je Ministarstvo spremno učiniti sve kako bi zaštitilo interese Crne Gore, da se u direktnoj komunikaciji otklone problemi i da se investicija realizuje transparentno. Do sastanka nije došlo jer su predstavnici investitora zahtijevali susret izvan Crne Gore. Kao krajnji rok za razgovor između Vlade i vlasnika, određen je 23. septembar.

Međutim, premijer Dritan Abazović bio je konkretniji.

„U ovom projektu nisu ispunjene obaveze koje su morale da se ispune. Investitori odlaze jer je neko prethodno loše radio ugovore sa njima. Svaka stvar se završavala na mufte. Nefer odnos prema investitorima treba tražiti kod Vlada od broja 40 do 42“, kazao je Abazović.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo