Povežite se sa nama

MONITORING

ANKETA: Tapkanje u mjestu

Objavljeno prije

na

Pitali smo – treba li da budemo zadovoljni ovogodišnjim ocjenama Izvještaja EK o napretku Crne Gore i koliko je taj dokument realna ocjena situacije u zemlji

TEA GROJANC-PRELEVIĆ, AKCIJA ZA LJUDSKA PRAVA: Još bez ispunjenih ključnih uslova za pristup EU

Iako na samom početku izvještaja stoji zaključak da je napredak u vladavini prava omogućio da se održavaju konferencije o pristupanju Crne Gore EU i otvore četiri nova poglavlja, ostatak izvještaja pokazuje da tog napretka nije bilo kod slobode izražavanja, ratnih zločina, istraga policijskog zlostavljanja, suzbijanja diskriminacije, kao ni znatnijeg napretka u borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala. Ocjene date u rezimeu izvještaja su iste kao i prošle godine, da je Crna Gora ,,umjereno spremna”, “donekle spremna”, da je bilo ,,izvjesnog napretka”. Jedino je za slobodu izražavanja i u tom dijelu izvještaja jasno rečeno da nikakvog napretka nije bilo. Zaključak da je ipak bilo napretka u vladavini prava treba razumjeti u svjetlu dvaju faktora. Prvi je proces pristupanja Crne Gore NATO-u, koji je za EU veoma bitan, a koji zahtijeva da vladavina prava bude na nekom prihvatljivom nivou. Drugi je to što se ocjene formiraju u odnosu na druge države kandidate, Albaniju, Tursku, Makedoniju i Srbiju, a i one koje još nisu kandidati – Bosnu i Hercegovinu i Kosovo. U tom društvu kriterijum jasno opada, što odgovara vlastima u Crnoj Gori da izgledaju bolje nego što jesu. Ali ne i građanima, kojima EU podrška treba da dovede do institucija spremnih za vladavinu prava koje bi morale da donesu pravdu i u slučajevima neprijatnim po političku vlast kao što su: ratni zločini, ubistvo urednika Dana i napadi na novinare istraživače, afera Snimak, prebijanje građana od maskiranih policajaca, a posebno organizovani kriminal i visoku korupciju. Da nema konkretnih rezultata u pobrojanim slučajevima je primijećeno i kritikovano na odgovarajućim mjestima u tekstu izvještaja. Prema tome, Crna Gora još nije dokazala da ispunjava ključni uslov za pristupanje EU – da ima institucije sposobne za vladavinu prava – jer se to dokazuje konkretnim rezultatima, a ne samo ,,povećanjem kapaciteta”, ,,unapređenjem zakonskog okvira”, ,,osnivanjem agencija”, komisija i usvajanjem strategija. Očekujem da zastoj u napredovanju ka EU nastupi zbog zastoja u vladavini prava čim se prevaziđe NATO pitanje 2017. godine, osim ako se do tada ne pojave konkretni rezultati, na radost i iznenađenje javnosti.

ANA NENEZIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Mjerljivi rezultati tarže se lupom

Ovogodišnji izvještaj EK posebno je važan za Crnu Goru jer dolazi uoči petogodišnjice pregovaračkog procesa, perioda nakon kojeg bi već morali sumirati konkretne rezultate i ocijeniti stepen dostignutih i osjetnih reformi. Izvještaj kroz tu prizmu treba i čitati. Ukoliko ga sagledamo kao cjelinu i izvučemo opštu ocjenu dosadašnjeg napretka, možemo zaključiti da u izvještajnom periodu nije urađeno mnogo. U većini ključnih oblasti ocijenjeno je da je ostvaren umjeren napredak, što se ne može cijeniti uspješnim, posebno jer se radi o ponovljenim ocjenama sa gotovo indentičnim zamjerkama kao ranije. Zaokružen je pravni i institucionalni okvir u najvećoj mjeri, imamo kvalitetna zakonska rješenja, odlične strategije i akcione planove, formirane su institucije koje bi trebale biti nadležne za njihovu primjenu, međutim, Komisija mjerljive rezultate još lupom traži, pa je vidljiva praznina kad ih treba nabrojati. Naravno, rezultata ne može biti bez snažne političke volje i jakih nezavisnih i na političke pritiske otpornih institucija. U ovom trenutku nemamo ni jedno ni drugo, a ne postoje naznake da će se to u skorije vrijeme promijeniti. Sa druge strane, Evropska komisija je decidna i istrajava na ocjeni da će dalji napredak u pregovorima biti uslovljen napretkom u oblasti vladavine prava. Upravo će se tu vrlo brzo pokazati da li Vlada planira suštinski da radi na ispunjavanju postavljenih uslova ili će nastaviti sa simulacijom pregovaračkog procesa. Konačno, ovogodišnje ocjene o stanju u oblasti borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala, slobode izražavanja i medija, reforme državne uprave, nerasvjetljavanja brojnih afera poput Snimka, nedostatka rezultata u oduzimanju imovine stečene kriminalom, ukupnog ekonomskog stanja i brojne druge koje se kao takve ponavljaju iz godine u godinu, su zabrinjavajuće, i za nadležne moraju biti crveno svijetlo i znak da se konačno mora nešto preduzeti. Nije dovoljno da ističemo da imamo najbolje ocjene u regionu – jer ako smo ,,šampioni integracija u regionu”, kako to vlasti vole istaći, onda je minimalno i da imamo najbolje ocjene u regionu. A, izgleda teško prelazimo preko minimuma.

MILENA MILOŠEVIĆ, INSTITUT ALTERNATIVA: Slaba trojka

Sveukupno posmatrano, Crna Gora je dobila slabu trojku u ovogodišnjem izvještaju, što podrazumijeva najniži nivo napretka i osrednji zamah u sveukupnim pripremama za članstvo u Evropskoj uniji. Tu djelimično leži i odgovor na pitanje o tome koliko su realne ocjene iz Izvještaja. One jesu kompromis, postignut u okvirima Evropske komisije, i često izazivaju nezadovoljstvo od strane civilnog društva i medija zbog nedovoljne oštrine. Međutim, ukoliko se ,,opetovane ocjene” o gorućim pitanjima posmatraju u kontinuitetu, u ključnim poglavljima 23 i 24, napredak napravljen od 2012. godine, kada smo započeli pregovore, je nezadovoljavajući. Od ocjene o ograničenom napretku koju uporno ,,dobijaju” ova poglavlja, na skali od pet stupnjeva Evropske komisije, lošiji su samo stagnacija i nazadovanje. Slična situacija je i u ostalim poglavljima. Opisi ispunjenja političkih kriterijuma se takođe bukvalno ponavljaju iz godine u godinu, kao i zabrinjavajuća situacija u oblasti medija. Dakle, nije stvar samo u ocjenama već i u njihovom tumačenju. Činjenica je da je Crna Gora najviše odmakla u pregovorima, što često za sobom povlači bolje ocjene od drugih zemalja Zapadnog Balkana i Turske. Vlada će to uvijek koristiti kao dokaz napretka, ali i to, ponovo, nije pitanje realne ocjene već ,,referentne tačke” sa kojom se poredimo. Da li su to zemlje u kojima su suspendovana osnovna ljudska prava?

DEJAN MILOVAC, MREŽA ZA AFIRMACIJU NEVLADINOG SEKTORA: Hapšenje budvanske grupe nije dovoljno

Ovogodišnji izvjestaj Evropske komisije za Crnu Goru nažalost ponavlja iste one ocjene koje smo imali prilike da čujemo tokom prethodnih godina, posebno od kada su u pitanju borba protiv organizovanog kriminala i korupcije na visokom nivou. Prema ocjenama Komisje korupcija je i dalje raširena i predstavlja ozbiljan problem, dok kako se novodi, rezultati u borbi protiv korupcije i organizovanig kriminala su i dalje ograničeni. MANS već duže vrijeme upozorava da trenutni rezultati tužilaštva nisu dovoljni za ocjenu da imamo definitvan pomak u odnosu na prethodni period i jasan dokaz političke volje za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije na visokom nivou. To potvrđuje i ovaj izvještaj Komisije u kome su izostale direktne pohvale na rad tužilaštva, i pored ,,procesuiranja” budvanske grupe, koje u tužilaštvu u kontinuitetu predstavljaju kao opipljivi rezultat svog rada. Umjesto toga, nastavljaju se kritike koje se odnose na nedostatnost finansijskih istraga, naročito kada je u pitanju zaplijena imovine stečene kriminalom i pranje novca. EK i dalje ukazuje na nepostojanje odgovarajućeg epiloga afere Snimak, dok kada su u pitanju ovogodišnji izbori je samo prenijeta ocjena ODHIR-a. U tom smislu očekujemo da će EK nastaviti da insistira na povećanju transparentnosti i zakonitosti izbirnog procesa, ali i rasvjetljavanju svih izbornih neregularnosti koje su se desile tokom oktobarskih izbora. MANS je posebno zabrinut činjenicom da se ni ove godine ne bilježi napredak u oblasti slobode izražavanja u odnosu na prošlu godinu, te da je nastavljena praksa targetiranja aktivista civilnog društva u određenim medijima, i da nema bitnijih pomaka u procesuiranju napada na novinare. Konačno, kontinuirano ponavljanje istih zahtjeva koje se odnose na korupciju i organizovani kriminal je jasan pokazatelj koliko je aktuelna vlada posvećena evropskim vrijednostima i procesu integracija, a reforme limitirane na zakonodavni okvir i izgradnju institucija bez konkretnih rezultata u implementaciji, dokaz su postojanja snažnih interesa unutar Vlade da se proces integracija uspori i odloži.

DRAGAN KOPRIVICA,CENTAR ZA DEMOKRATSKU TRANZICIJU: Izvještaj ne smije biti pokriće za ozbiljne probleme

Postoje dva moguća načina razumijevanja ovog tipa izvještaja. Pristup ,,ostvaren je neki napredak” u većini oblasti ima svoju važnost koju ne treba ignorisati, ali je po mom mišljenju ključno ono što o pojedinim oblastima piše nakon generalnih ocjena napretka. U tim djelovima izvještaja su sublimirani nemali problemi ove države pa fokus državnih organa, medija, NVO sektora i međunarodnih institucija treba biti na njihovom rješavanju. Analiza izvještaja za region i Tursku, ali ono što je rečeno prilikom prezentacije u Briselu, govori da Crna Gora stoji dobro u tom kontekstu, ali to nipošto ne smije da bude pokriće za ozbiljne probleme koje naše društvo ima. Pored oblasti borbe protiv kriminala i korupcije, prije svega jačanja institucija i konkretnih rezultata sprovođenja zakona važno je napomenuti i ekonomske probleme koji su apostrofirani u izvještaju: nezaposlenost, javni dug, fiskalna stabilnost. Za rješavanje ovih problema potrebno je vrijeme i oni moraju biti prioritet nove vlade bez obzira na to ko će je činiti.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

EKONOMIJA VLASTI: Državna preduzeća – partijsko vlasništvo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Službena saopštenja iz državnih kompanija, nerijetko, otkrivaju i najnovija pomjeranja na ovdašnjoj političkoj mapi. Neke ljubavi se gase, neke razbuktavaju. A neke traju

 

Još ne postoji zvaničan podatak o broju preduzeća koja su u većinskom vlasništvu države Crne Gore ili neke od ovdašnjih 25 opština. Iz Instituta alternativa potrudili su se i napravili svoju listu. Ona, u stvarnosti, ne može biti kraća. Samo duža. Prema njihovim podacima, imamo 55 državnih i 123 lokalna preduzeća sa, makar, 20.515 zapošljenih. Čiji broj u kontinuitetu raste.

Makar neki od donosioca odluka u prebrojanim državnim  preduzećima ne osjećaju se kao dio tog sistema. Odnosno, ne prihvataju pripadajuće obaveze o javnosti rada. Tako su iz pljevaljskog Rudnika uglja (dio sisetama EPCG) odbili da NVO MANS dostave podatke o zapošljavanju i poslovnim aranžanima vezanim za prodaju uglja kompanijama iz Srbije. Poslovna tajna, objasnili su.

„Kada smo tražili kopiju pravilnika o poslovnoj tajni, odgovoreno nam je da ova kompanija nije obveznik Zakona o slobodnom pristupu informacijama (SPI), jer Rudnik nije u vlasništvu države“, objasnili su iz MANS-a novinarima Vijesti. I predočili dokument – odgovor koji su dobili iz Rudnika uglja. Tamo stoji: „U smislu citirane zakonske odredbe (dio Zakona o SPI, primjedba Monitora), a imajući u vidu činjenicu da je Rudnik uglja, kao jednočlano akcionarsko društvo u 100 odsto vlasništvu EPCG, a ne države Crne Gore, smatramo da ne postoji zakonska obaveza Rudnika uglja za postupanje“.

To što je EPCG skoro pa u sto postotnom vlasništvu države – nema veze. Da je važno, valjda bi neko od nadležnih iz izvršne vlasti ili regulatornih i nadzornih agencija reagovao na objavljene tvrdnje. Ovako, stvari su sada postavljene na sledeći način: Rudnik uglja nije državno nego vlasništvo Elektroprivrede, pa se na njega ne odnosi Zakon o slobodnom pristupu informacijama. Pride, pošto im je resorni ministar Saša Mujović to završio, ubuduće će „sva nabavka uglja EPS-a od RUP-a ići na osnovu bilateralne saradnje dvije kompanije“. Tako će se, pojasnili su iz Ministarstva energetike dogovor Mujovića i izvršnog direktora EP Srbije Dušana Živkovića, „izbjegnuti nepotrebni troškovi trećih lica, posrednika u trgovini, smanjiti mogućnost manipulacija i postigli maksimalni benefiti za kompanije“. Možda. Ali će se tako takođe izbjeći i javno oglašavanje prodaje, nadmetanje potencijalnih kupaca koje bi moglo donijeti bolju cijenu prodavcu (iz perspektive Crne Gore to nam je u interesu) i bilo kakva kontrola poslova ugovorenih bilateralnom saradnjom. Čija se tajnost, vrlo je vjerovatno, podrazumijeva.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVO VRIJEME, STARI NAČIN: Posao sa malim HE cvjeta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlasnici  33 mHE koje su sagrađene po osnovu šeme podsticaja koju plaćaju građani ubiraju milionske profite. Oni kojima je spriječena gradnja traže od države milionski odštetu. Nacrtom zakona o obnovljivim izvorima predviđaju se brojne olakšice, pa se prekaljeni biznismeni već  organizuju da prigrabe nove subvencije

 

 

Deset firmi koje gazduju sa 22 male hidroelektrane (mHE), od biznisa prodaje struje u prethodnim godinama, pa do kraja prošle godine, prikazalo je dobit od preko 21,5 miliona eura, saopštili su iz Akcije za socijalnu pravdu (ASP).

Iz ove organizacije podsjećaju da su biznis mHE razvile vlade Demokratske partije socijalista. Do poslova su došli uglavnom bliski vrhu te partije po političkom, rodbinskom, kumovskom-prijateljskom ključu.

Podsticaj za mHe, kao obnovljive izvore energije, plaćaju građani. Prema zvaničnim podacima na terenu imamo 33 mHE koje su sagrađene po osnovu šeme podsticaja. Biznis šema je obuhvatala dodjelu koncesija za proizvodnju struje iz mHE na period od 27 do 30 godina, a koncesionar dobija pravo na subvencije u prvih 12 godina, koje plaćaju potrošači kroz račune na struju, a dio se izdvaja iz državne kase, naveli su iz ASP.

Male HE uglavnom se nalaze na nerazvijenom sjeveru, gdje mještani godinama ukazuju da su im uništile rijeke. Ilustrativan je primjer Andijevice na čijoj teritoriji se nalazi deset malih HE, devet privatnih i samo jedna opštinska. Godišnje vlasnici mHE sa područja ove opštine od njih zarade oko četiri miliona eura, a budžet Andijevice je 2,5 miliona. No u ovoj opštini su donekle zadovoljni jer su se izborili za procenat od šest odsto koje naplaćuju malim HE za koncesuju na vode. U drugim opštinama taj je procenat svega 0,5 odsto. Koncesije se naplaćuju preko Ministarstva finansija, a 70 odsto pripada lokalnim samoupravama, dok 30 odsto ide u državni budžet. Prema projekcijama mHE će u tri decenije, koliko će biti u privatnom vlasništvu, zaraditi oko 120 miliona eura. Opštini Andijevica će u tom periodu pripasti samo devet miliona eura.

U susjednim Beranama Hidroenergija Montenegro je razgranala posao sa  malim hidroelektranama. ,,Hidroenergija Montenegro, koja gazduje sa osam mHE, a do kraja prošle godine je nagomilala dobiti oko devet miliona eura“, navode iz ASP-a.

Ova kompanija je u vlasništvu Olega Obradovića i Ranka Radovića, kome su vlasništvo ustupili Ranko Ubović i Aleksandar Mijajlović, nezvanični vlasnici kompanije Bemaks.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLAST, ZAKON I LOGIKA: Čudesa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar policije tuži Vladu zbog nezakonitih odluka. Sud poništava Vladina  rješenja koja, kažu, nijesu obrazložena. Predsjednik smatra da Vlada donosi odluke koje mogu dovesti do “narušavanja pravnog poretka i prave sigurnosti u zemlji”. Za sada sve ide po planu, kaže premijer

 

 

Ministar tužio Vladu.

Brojni domaći i strani mediji pod sličnim naslovima prenijeli su vijest da je ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović Upravnom sudu podnio tužbu protiv Vlade čiji je član. Razlog je nedavno imenovanje Aleksandra Radovića za vršioca dužnosti direktora Uprave policije.

U tužbi ministar MUP-a ponavlja tvrdnje da je Vlada nezakonito ovlastila premijera Milojka Spajića da predloži v. d. direktora UP, nakon što su odbili njegov prijedlog da na to mjesto dođe Lazar Šćepanović. I od Upravnog suda traži da poništi, po njemu, nezakonito rješenje.

Mnogima se po glavi motala misao koju je Amer Smailović, poslanik Bošnjačke stranke, sažeo u jednu prostoproširenu rečenicu: „To je jedinstven slučaj u svijetu gdje ministar tuži Vladu, čiji je dio”. Onda je premijer nadogradio tu tezu. “Nekako je malo čudno da neko sam sebe tuži”, komentarisao je Spajić tužbu za koju je, navodno, saznao iz medija. Pošto, tvrdio je početkom nedjelje, nema informaciju da je njegova Vlada primila tužbeni zahtjev njegovog ministra unutrašnjih poslova.

Ne znamo da li je Spajić bio u prilici da na tu temu razgovara sa, recimo, potpredsjednikom Vlade za bezbjednost, unutrašnju politiku, evropske i vanjske poslove Aleksom Bečićem. Kako je Bećić, uz sve pomenuto, i predsjednik stranke iz koje dolazi ministar Šaranović (Demokrate), nije isključeno da je on o podnijetoj tužbi znao nešto više od premijera.

Danilo Šaranović je osjetio potrebu da pojasni : “Niti mogu, niti sam utužio samog sebe, već Rješenje o postavljenju v.d. direktora UP, protiv kog sam glasao zajedno sa još šest članova Vlade (među njima je bio i ministar pravde – prim. Monitora), a na čiju nezakonitost sam ukazao prije samog donošenja. U zemlji koja se zalaže za evropske vrijednosti, demokratiju i vladavinu prava, svaki član Vlade bi trebalo da afirmiše rješavanje sporova pred sudom.”

U takvoj zemlji bi, vjerovatno, imali jasniju ideju o tome treba li ministar da sjedi u vladi koju tuži zbog nezakonitog rada u njegovom resoru, ili se očekuje da u nekom takvom slučaju podnese ostavku. Odnosno, da li se od vlade koju je utužio njen ministar očekuje da pokaže političku toleranciju i ljudsku širinu, ili da pokrene postupak njegovog razrješenja. Dileme ne bi bilo po pitanju trenutne političke sudbine onoga kome sud ne bi dao za pravo. Taj bi spakovao stvari i krenuo kući. Prije nego ga spakuju oni kojima u uređenim demokratijama pripada pravo da imenuju i razrješavaju članove vlade.

Kako govorimo o današnjoj Crnoj Gori, možda je ipak najvjerovatnije da se ništa od pomenutog neće dogoditi. Moguće je, čak, da nikada ni ne saznamo šta sudije u Upravnom sudu misle o postupku imenovanja Aleksandra Radovića. Ova priča, naime, ima još jednu malu začkoljicu,   jer  je prethodno smijenjeni direktor Uprave policje Zoran Brđanin od suda zatražio ocjenu zakonitosti te odluke. Po treći put Brđanin tuži, sada drugu, Vladu. Sud mu je u dva ranija postupka dao za pravo, a pravnici kažu da ima elemenata da se isto ponovi i treći put. Ukoliko se Brđanin još jednom vrati na čelo UP, o (ne)zakonitosti imenovanja njegovog v.d. nasljednika bilo bi bepsredmetno raspravljati.

Upravni sud već je poništio rješenje Spajićeve Vlade kojim je Artan Kurti razriješen sa mjesta Generalnog inspektora Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB). U obrazloženju predsjednice sudskog vijeća Ljiljane Šoškić piše da Vlada nije navela ni jedan razlog za Kuritijevu smjenu. Samo je citarala član zakona kojim joj se daje za pravo za postavlja i razrješava Generalnog inspektora ANB-a. Premijer Spajić još od 2021. muku muči da nauči kako su pravni osnov i razlozi/valjano obrazloženje za nečiju smjenu dvije različite stvari. Ne ide mu da utuvi kako  poslu kojim se sada bavi, bez poštovanja forme nema ni suštine.

Kada se, citirajući ministra Šaranovića, dotakosmo evropskih vrijednosti, da zaokružimo priču: Od kako je Vlada odbila njegov prijedlog o imenovanju Lazara Šćepanovića za v.d. direktora Uprave policije, ministar Šaranović ne prisustvuje njenim sjednicama. Prisustvo je inače obavezno za sve ministre, izuzev kada su opravdano spriječeni da budu na sjednici. “Član Vlade dužan je da prisustvuje sjednici Vlade i učestvuje u njenom radu. Samo izuzetno, kad je član Vlade opravdano spriječen da prisustvuje sjednici Vlade, sjednici prisustvuje njegov pomoćnik ili sekretar ministarstva, uz prethodnu saglasnost predsjednika Vlade”, piše u jedinom postojećem propisu (Poslovnik) koji reguliše rad i ponašanje članova Vlade. Crna Gora nema zakon o vladi i, kako stvari stoje, neće ga ni dobiti u dogledno vrijeme.

Da slika bude kompletna – još jedna nezvanična informacija. Bolje rečeno javna tajna: od imenovanja Radovića ministar Šaranović ne komunicira sa prvim čovjekom Uprave policije. Kao što od svog imenovanja i povratka zakonitog direktora na čelo UP, nije komunicirao ni sa Zoranom Brđaninom.

Kao posljedicu takvog odnosa izvršne vlasti i Uprave policije imamo krajnje neobičnu, vanrednu situaciju. Prošlog ponedjeljka obaviješteni smo da su šumokradice kod Berana pucale na policajce koji su im oduzeli kamion sa bespravno posječenom oblovinom. Jedan policajac je, navodno, ranjen u tom obračunu. Premijer Spajić javno je zatražio kompletnu informaciju o tom događaju.

“Država će zaštititi svakog policajca, carinika, inspektora i bilo kojeg državnog službenika…”, napisao je Spajić na društvenoj mreži X, svom omiljenom kanalu komunikacije sa javnošću. I ministar Šaranović je, javno (opet preko X-a), naložio hitnu i temeljnu istragu “kako bismo razjasnili činjenično stanje i utvrdili istinu.”

Istog dana oglasio se i advokat Aleksandar Šćekić, iznoseći bitno drugačiju verziju spornog događaja. “Potpuna je neistina da je neko od građana pucao na policiju. Istina je obrnuta – policajac koji je čekao švercere, naišao je na grupu mladića koji su automobilom pretekli kamion. Za upravljačem je bio policajac koji je u tom momentu izvadio pištolj i ispalio ka njima pet ili šest metaka. Nakon toga svi su privedeni, a moj punomoćnik i momak koji je bio sa njim u automobilu pušteni su čim su dali izjave. Policajac je prvobitno zadržan u Odjeljenju bezbjednosti Berane, ali je i on pušten. Dakle, ne stoji premijerova opaska da moramo štiti policiju od građana, već obratno – u ovom slučaju treba da čuvamo građane od policije. Nadam se da će premijer, jer je obmanut, nakon sprovedene istrage donijeti zakonite odluke”, kazao je Šćekić.

Deset dana od tada, i još se ne zna ko je pucao na koga, da li je neko zaista ranjen u tom okršaju, sa koje strane obarača se nalazio eventualno povrijeđeni… Da li je crnogorski sistem bezbjednosti toliko nesposoban da ne može da dođe do osnovnih informacija o tom slučaju? Ili su neki od aktera obračuna toliko moćni da im ni Vlada ni UP ne smiju ići uz dlaku? Od koga tražiti neophodne odgovore?

Vlada ima preča posla. Kako saveznicima dokazati proklamovanu evroatlansku opredijeljenost vladajućih, kada Maja Vukićević (DNP) poslanica u Skupštini Crne Gore i Parlamentu Savjeta Evrope,  u ime Crne Gore glasa protiv prijema Kosova u tu organizaciju. A onda, dok ministarka evropskih integracija Maida Gorčević objašnjava kako to nije stav Vlade, potpredsjednik Vlade Vladimir Joković se glasne da kaže kako bi on isto glasao da je bio na mjesti poslanice Vukićević. Za kompletan utisak valja imati i, za sada nezvaničnu, informaciju da će, kada i ukoliko ukoliko dođe do najavljene rekonstrukcije vlade, upravo poslanica Maja Vukićević biti kandidatkinja partije Milana Kneževića za mjesto potpredsjednice Vlade zadužene za infrastrukturu. U čijem razvoju očekujemo ozbiljnu finansijsku  pomoć EU.

Još malo o domaćim nevoljama. Nekako u isto vrijeme svi su se dosjetili da lokalni izbori u Šavniku, započeti u jesen 2022. (dakle  prije 18 mjeseci) još nijesu završeni. Pošto bi taj posao valjalo privesti kraju, lokalne vlasti u tehničkom mandatu su, na elektronskoj sjednici, izmijenile sastav opštinske izborne komisije i donijeli odluku o skraćenju davno isteklog mandata odbornicima u lokalnom parlamentu. Očekujući da predsjednik Jakov Milatović utvrdi datum novih izbora, na koje bi oni izašli sa pozicija vlasti. Paralelno, Vlada je uvela privremene mjere u Šavniku i, takođe, donijela odluku o skraćenju mandata Skupštini SO Šavnik. Jednako očekujući da Milatović, kao što je to ovih dana uradio u slučaju SO Budva i Andrijevica, raspiše lokalne izbore i utvrdi datum njihovog održavanja. A da Šavnikom do izbora upravlja tim povjerenika naklonjen aktuelnoj većini u državnom parlamentu.

Potom je iz Vlade stiglo obavještenje da je donijeta odluka povučena, pošto je ona iz Šavnika prva stupila na snagu. Milatović je onda odbio da raspiše izbore ustvrdivši da mu odluka lokalne većine u Šavniku, predvođene DPS-om, “ne pruža pravno valjan osnov” za traženu odluku. Zatim je “povučena” odluka Vlade ipak izašla u Službenom listu i stupila na snagu. Predsjednik je ponovo odbio da postupi po njoj, analizirajući kako Vlada ne može lokalnom parlamentu skratiti mandat koji je već istekao. A i da on ne može raspisati nove izbore kad ni prethodni nijesu završeni.

Stručnjaci vijećaju kako izaći iz tog pravno-političkog galimatijasa. Laička javnost čeka ishod: da li će u Šavniku biti nijedan, jedan ili čak dva izborna procesa. Možda i oba istovremeno, pošto ne mogu donijeti veće nevolje od postojećih.

Milojko Spajić ostaje optimista. Čeka da sredinom juna dobijemo Izvještaj o ispunjenosti privremenih mjerila (IBAR).”Za sada sve ide po planu. Postoje neke teškoće, ali ih u hodu rješavamo”, poručuje premijer, “Nadam se da će nas držati duh zajedništva i fokusa na evropske integracije.“

Ako je ovo “sve po planu”, možemo samo da zamislimo kakva bi nam se tek čuda dešavala da nešto skrene s puta.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo