Povežite se sa nama

MONITORING

ANKETA: Tapkanje u mjestu

Objavljeno prije

na

Pitali smo – treba li da budemo zadovoljni ovogodišnjim ocjenama Izvještaja EK o napretku Crne Gore i koliko je taj dokument realna ocjena situacije u zemlji

TEA GROJANC-PRELEVIĆ, AKCIJA ZA LJUDSKA PRAVA: Još bez ispunjenih ključnih uslova za pristup EU

Iako na samom početku izvještaja stoji zaključak da je napredak u vladavini prava omogućio da se održavaju konferencije o pristupanju Crne Gore EU i otvore četiri nova poglavlja, ostatak izvještaja pokazuje da tog napretka nije bilo kod slobode izražavanja, ratnih zločina, istraga policijskog zlostavljanja, suzbijanja diskriminacije, kao ni znatnijeg napretka u borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala. Ocjene date u rezimeu izvještaja su iste kao i prošle godine, da je Crna Gora ,,umjereno spremna”, “donekle spremna”, da je bilo ,,izvjesnog napretka”. Jedino je za slobodu izražavanja i u tom dijelu izvještaja jasno rečeno da nikakvog napretka nije bilo. Zaključak da je ipak bilo napretka u vladavini prava treba razumjeti u svjetlu dvaju faktora. Prvi je proces pristupanja Crne Gore NATO-u, koji je za EU veoma bitan, a koji zahtijeva da vladavina prava bude na nekom prihvatljivom nivou. Drugi je to što se ocjene formiraju u odnosu na druge države kandidate, Albaniju, Tursku, Makedoniju i Srbiju, a i one koje još nisu kandidati – Bosnu i Hercegovinu i Kosovo. U tom društvu kriterijum jasno opada, što odgovara vlastima u Crnoj Gori da izgledaju bolje nego što jesu. Ali ne i građanima, kojima EU podrška treba da dovede do institucija spremnih za vladavinu prava koje bi morale da donesu pravdu i u slučajevima neprijatnim po političku vlast kao što su: ratni zločini, ubistvo urednika Dana i napadi na novinare istraživače, afera Snimak, prebijanje građana od maskiranih policajaca, a posebno organizovani kriminal i visoku korupciju. Da nema konkretnih rezultata u pobrojanim slučajevima je primijećeno i kritikovano na odgovarajućim mjestima u tekstu izvještaja. Prema tome, Crna Gora još nije dokazala da ispunjava ključni uslov za pristupanje EU – da ima institucije sposobne za vladavinu prava – jer se to dokazuje konkretnim rezultatima, a ne samo ,,povećanjem kapaciteta”, ,,unapređenjem zakonskog okvira”, ,,osnivanjem agencija”, komisija i usvajanjem strategija. Očekujem da zastoj u napredovanju ka EU nastupi zbog zastoja u vladavini prava čim se prevaziđe NATO pitanje 2017. godine, osim ako se do tada ne pojave konkretni rezultati, na radost i iznenađenje javnosti.

ANA NENEZIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Mjerljivi rezultati tarže se lupom

Ovogodišnji izvještaj EK posebno je važan za Crnu Goru jer dolazi uoči petogodišnjice pregovaračkog procesa, perioda nakon kojeg bi već morali sumirati konkretne rezultate i ocijeniti stepen dostignutih i osjetnih reformi. Izvještaj kroz tu prizmu treba i čitati. Ukoliko ga sagledamo kao cjelinu i izvučemo opštu ocjenu dosadašnjeg napretka, možemo zaključiti da u izvještajnom periodu nije urađeno mnogo. U većini ključnih oblasti ocijenjeno je da je ostvaren umjeren napredak, što se ne može cijeniti uspješnim, posebno jer se radi o ponovljenim ocjenama sa gotovo indentičnim zamjerkama kao ranije. Zaokružen je pravni i institucionalni okvir u najvećoj mjeri, imamo kvalitetna zakonska rješenja, odlične strategije i akcione planove, formirane su institucije koje bi trebale biti nadležne za njihovu primjenu, međutim, Komisija mjerljive rezultate još lupom traži, pa je vidljiva praznina kad ih treba nabrojati. Naravno, rezultata ne može biti bez snažne političke volje i jakih nezavisnih i na političke pritiske otpornih institucija. U ovom trenutku nemamo ni jedno ni drugo, a ne postoje naznake da će se to u skorije vrijeme promijeniti. Sa druge strane, Evropska komisija je decidna i istrajava na ocjeni da će dalji napredak u pregovorima biti uslovljen napretkom u oblasti vladavine prava. Upravo će se tu vrlo brzo pokazati da li Vlada planira suštinski da radi na ispunjavanju postavljenih uslova ili će nastaviti sa simulacijom pregovaračkog procesa. Konačno, ovogodišnje ocjene o stanju u oblasti borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala, slobode izražavanja i medija, reforme državne uprave, nerasvjetljavanja brojnih afera poput Snimka, nedostatka rezultata u oduzimanju imovine stečene kriminalom, ukupnog ekonomskog stanja i brojne druge koje se kao takve ponavljaju iz godine u godinu, su zabrinjavajuće, i za nadležne moraju biti crveno svijetlo i znak da se konačno mora nešto preduzeti. Nije dovoljno da ističemo da imamo najbolje ocjene u regionu – jer ako smo ,,šampioni integracija u regionu”, kako to vlasti vole istaći, onda je minimalno i da imamo najbolje ocjene u regionu. A, izgleda teško prelazimo preko minimuma.

MILENA MILOŠEVIĆ, INSTITUT ALTERNATIVA: Slaba trojka

Sveukupno posmatrano, Crna Gora je dobila slabu trojku u ovogodišnjem izvještaju, što podrazumijeva najniži nivo napretka i osrednji zamah u sveukupnim pripremama za članstvo u Evropskoj uniji. Tu djelimično leži i odgovor na pitanje o tome koliko su realne ocjene iz Izvještaja. One jesu kompromis, postignut u okvirima Evropske komisije, i često izazivaju nezadovoljstvo od strane civilnog društva i medija zbog nedovoljne oštrine. Međutim, ukoliko se ,,opetovane ocjene” o gorućim pitanjima posmatraju u kontinuitetu, u ključnim poglavljima 23 i 24, napredak napravljen od 2012. godine, kada smo započeli pregovore, je nezadovoljavajući. Od ocjene o ograničenom napretku koju uporno ,,dobijaju” ova poglavlja, na skali od pet stupnjeva Evropske komisije, lošiji su samo stagnacija i nazadovanje. Slična situacija je i u ostalim poglavljima. Opisi ispunjenja političkih kriterijuma se takođe bukvalno ponavljaju iz godine u godinu, kao i zabrinjavajuća situacija u oblasti medija. Dakle, nije stvar samo u ocjenama već i u njihovom tumačenju. Činjenica je da je Crna Gora najviše odmakla u pregovorima, što često za sobom povlači bolje ocjene od drugih zemalja Zapadnog Balkana i Turske. Vlada će to uvijek koristiti kao dokaz napretka, ali i to, ponovo, nije pitanje realne ocjene već ,,referentne tačke” sa kojom se poredimo. Da li su to zemlje u kojima su suspendovana osnovna ljudska prava?

DEJAN MILOVAC, MREŽA ZA AFIRMACIJU NEVLADINOG SEKTORA: Hapšenje budvanske grupe nije dovoljno

Ovogodišnji izvjestaj Evropske komisije za Crnu Goru nažalost ponavlja iste one ocjene koje smo imali prilike da čujemo tokom prethodnih godina, posebno od kada su u pitanju borba protiv organizovanog kriminala i korupcije na visokom nivou. Prema ocjenama Komisje korupcija je i dalje raširena i predstavlja ozbiljan problem, dok kako se novodi, rezultati u borbi protiv korupcije i organizovanig kriminala su i dalje ograničeni. MANS već duže vrijeme upozorava da trenutni rezultati tužilaštva nisu dovoljni za ocjenu da imamo definitvan pomak u odnosu na prethodni period i jasan dokaz političke volje za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije na visokom nivou. To potvrđuje i ovaj izvještaj Komisije u kome su izostale direktne pohvale na rad tužilaštva, i pored ,,procesuiranja” budvanske grupe, koje u tužilaštvu u kontinuitetu predstavljaju kao opipljivi rezultat svog rada. Umjesto toga, nastavljaju se kritike koje se odnose na nedostatnost finansijskih istraga, naročito kada je u pitanju zaplijena imovine stečene kriminalom i pranje novca. EK i dalje ukazuje na nepostojanje odgovarajućeg epiloga afere Snimak, dok kada su u pitanju ovogodišnji izbori je samo prenijeta ocjena ODHIR-a. U tom smislu očekujemo da će EK nastaviti da insistira na povećanju transparentnosti i zakonitosti izbirnog procesa, ali i rasvjetljavanju svih izbornih neregularnosti koje su se desile tokom oktobarskih izbora. MANS je posebno zabrinut činjenicom da se ni ove godine ne bilježi napredak u oblasti slobode izražavanja u odnosu na prošlu godinu, te da je nastavljena praksa targetiranja aktivista civilnog društva u određenim medijima, i da nema bitnijih pomaka u procesuiranju napada na novinare. Konačno, kontinuirano ponavljanje istih zahtjeva koje se odnose na korupciju i organizovani kriminal je jasan pokazatelj koliko je aktuelna vlada posvećena evropskim vrijednostima i procesu integracija, a reforme limitirane na zakonodavni okvir i izgradnju institucija bez konkretnih rezultata u implementaciji, dokaz su postojanja snažnih interesa unutar Vlade da se proces integracija uspori i odloži.

DRAGAN KOPRIVICA,CENTAR ZA DEMOKRATSKU TRANZICIJU: Izvještaj ne smije biti pokriće za ozbiljne probleme

Postoje dva moguća načina razumijevanja ovog tipa izvještaja. Pristup ,,ostvaren je neki napredak” u većini oblasti ima svoju važnost koju ne treba ignorisati, ali je po mom mišljenju ključno ono što o pojedinim oblastima piše nakon generalnih ocjena napretka. U tim djelovima izvještaja su sublimirani nemali problemi ove države pa fokus državnih organa, medija, NVO sektora i međunarodnih institucija treba biti na njihovom rješavanju. Analiza izvještaja za region i Tursku, ali ono što je rečeno prilikom prezentacije u Briselu, govori da Crna Gora stoji dobro u tom kontekstu, ali to nipošto ne smije da bude pokriće za ozbiljne probleme koje naše društvo ima. Pored oblasti borbe protiv kriminala i korupcije, prije svega jačanja institucija i konkretnih rezultata sprovođenja zakona važno je napomenuti i ekonomske probleme koji su apostrofirani u izvještaju: nezaposlenost, javni dug, fiskalna stabilnost. Za rješavanje ovih problema potrebno je vrijeme i oni moraju biti prioritet nove vlade bez obzira na to ko će je činiti.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POSLIJE ZAPLIJENE BEZAKCIZNIH CIGARETA U LUCI BAR: Duvanski profit mijenja vlasnika

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uprava prihoda i carina zaplijenila oko 145.000 paketa cigareta u magacinima Slobodne carinske zone. Šta sad?

 

„Sa velikim stepenom sigurno kažemo da je šverc cigareta preko Luke Bar klinički mrtav“. Tako je premijer Dritan Abazović opisao zaplijenu oko 145.000 paketa cigareta, u magacinima barske Slobodne carinske zone.

„Plan Vlade je da se nakon oduzimanja stvori zakonski okvir i mogućnost da se cigarete izvezu iz zemlje, prodaju, a novac upumpa u budžet”, pojasnio je Abazović koji je prisustvovao početku utovara neocarinjenih cigareta.

Uprava prihoda i carina ranije je naložila Carinarnici Bar da oduzme duvanske proizvode, vrijedne više desetina miliona eura, prethodno ne produživši rok za njihovo skladištenje u Slobodnoj carinskoj zoni. Cigarete su oduzete zbog isteka rokova za izmještanje iz skladišta.

Abazović ističe da je šverc bio najunosniji posao u Crnoj Gori. Tvrdi da je riječ o poslu koji je težak 500 miliona eura godišnje. Kaže da želi da vrati kredibilitet Upravi carina i Luci Bar, nakon čije podrške je država dosla u situaciju da bude vlasnik preko 100.000 paketa duvana.

„Ovo nikada nije bio državni posao. To je velika prevara koja se plasirala. Mi danas završavamo sa ovim procesom. Počinje proces transporta koji će trajati nekoliko dana. Kao što smo obećali, izborićemo se sa svim vidovima kriminala i mafije”, rekao je Abazović.

Premijer je najavio mogućnost da dug Fonda za zdravtsveno osiguranje od 60 miliona eura pokriju iz sredstava od prodaje zaplijenjenih cigareta.

Ministar finansija Aleksandar Damjanović kaže da je intencija da se nakon što se popiše roba koja je pronađena i koja će se izmjestiti, izveze iz Crne Gore. On smatra da Luka Bar i Slobodna zona, koje su bile pod ružnim imidžom, treba da dobiju novo lice. Tvrdi da zaplijenjene cigarete ne mogu biti plasirane na našem tržištu.

„Dolazimo do nivoa da je ostalo malo prostora za nelegano tržište. Prvo ćemo da nađemo mehanizme akciznog opterećenja, kako bi imalo smisla da se pod punim nadzorom države iznese iz Crne Gore. Na taj način ćemo prihodovati ozbiljna sredstva. Ukoliko bi se sadašnja zakonska opterećenja, koja su sada na tržištu, primijenila na ovu robu, koja je nižeg kvaliteta, ona ne bi imala neku ekonomsku prohodnost”, kazao je Damjanović.

Izvršna direktorica Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) Vanja Ćalović Marković smatra da je problem u tom planu to što dio tih cigareta uopšte ne može biti prodat. Pojasnila je da u švercu duvana postoje tri vrste cigareta koje se krijumčare.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRAVOSUĐE, BANKE I ZLOUPOTREBA MOĆI: Falsifikatom do bogatstva?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sve više je povoda za sumnje u presude sudova pod komandom Vesne Medenice, tokom trajanja njene funkcije i nakon odlaska sa nje. I Dragan Senić tvrdi da je presudom zasnovanom na falsifikovanom dokumentu (mjenici AA 0889562) oštećen za ogroman novac. Pa traži reviziju i čeka odluku Tužilačkog savjeta

 

Širi se istraga o zloupotrebama nekadašnje predsjednice Vrhovnog suda i Vrhovne države tužiteljke Vesne Medenice. Više nije o riječ o dva već o četiri predmeta u kojima je, sumnja se, presuđeno tako što su sudije u postupku izvršile njeno naređenje. Ne mareći za činjenice i pravdu.

O načinu na koji je funkcionisalo pravosuđe pod komandom Medenice nedavno je, u Tužilaštvu, svjedočio sudija Osnovnog suda u Herceg Novom Jovan Stanković. Novinarka TV Vijesti Svetlana Đokić predočila nam je dio njegovog iskaza o tome kako je postupio nakon što je Medenica, tada već bivša predsjednica Vrhovnog suda, od njega naručila presudu vršeći, jezikom krivičnog prava, nezakonit uticaj.

„U tom trenutku sam se našao u veoma nezahvalnoj poziciji. Da sam odbio, zamjerio bih joj se, shvatio sam da mi može vrlo lako stvoriti goleme probleme u pravosuđu, a s druge strane otvorio bih prostor za dalje pritiske da se taj predmet što prije završi, a koji bi sigurno uslijedili čim se ona za njega zainteresovala”, objasnio je Stanković u svom iskazu. „I donio sam tu (traženu – prim. Monitora) odluku, smatrajući to u tom trenutku najjednostavnijim rješenjem, da sklonim taj predmet iz kancelarije, a što je najvažnije da skinem nju sa dnevnog reda”.

U zapisniku sa saslušanja zapisano je i opravdanje hercegnovskog sudije. On se, kaže, kaje a nezadovoljne stranke mogu da se – žale.

„Ja, kao i sve sudije parničari u Crnoj Gori, predmete često lomim preko koljena…  U tim uslovima se ponekad donose odluke sa jasnim falinkama samo da bi se predmet riješio”. Pravdajući svoje postupke sudija-svjedok saopštio je da nije mogao da se odupre pritisku Vesne Medenice, ali jeste drugima koji su dolazili iz Višeg ili Apelacionog suda. Sa tih adresa je „u najmanje dva navrata”, dobijao direktne naloge kako da postupi u određenim predmetima. Ali ih, kaže, nije izvršio.

Možemo samo da razmišljamo o tome koliko je sličnih presuda donijeto u crnogorskim sudnicama. Po predočenom modelu: predmet sklonim iz kancelarije, moćnika skinem s dnevnog reda. A možemo i da se zapitamo šta je sa onima kojima su takve presude, jednostavne i efikasne, nanijele nepravdu i, nerijetko, donijele velike egzistencijalne probleme. Posebno ako pretpostavimo, a za to već postoji jak osnov sumnje, da se niz presuda donijetih pod pritiskom onih koji mogu da naruče ili kupe pravdu protezao od najnižih do najviših sudskih instanci. Odnosno, od osnovih do Vrhovnog suda.

Iz arhiva sumnjivih slučajeva izdvojimo jedan. On je dio priče o švajcarskim kreditima koje je nekadašnja Hypo Alpe Adria Banka (HAAB) svojim klijentima isplaćivala u domaćoj valuti (eurima) a nominalno obračunava u švajcarskim francima. Da bi naknadno, na kursnim razlikama, ostvarila ogromnu razliku. Gurajući u probleme i bijedu nekoliko stotina svojih klijenata u Crnoj Gori. I hiljade njih u regionu.

„Poslovanje Hypo Alpe Adria Grupe u Jugoistočnoj Evropi najveći je kriminalni akt nakon Drugog svjetskog rata”, ocijenio je Kristijan Bohler, inspektor austrijske policije i vođa posebnog tima zaduženog za istraživanje afere Hypo u Beču.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREDSJEDNIK PRIVREDNOG SUDA – VOĐA ORGANIZOVANE KRIMINALNE GRUPE?: Od Vrhovnog suda do ZIKS-a

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iskustvo  uči da bi do pravosnažnog okončanja postupka protiv Blaža Jovanića i Vesne Medenice mogle proći godine. Crnogorsko pravosuđe još će se duže nositi sa posljedicama njihove vladavine. Ako dobije priliku da se oporavi

 

Nedugo za Vesnom Medenicom, nekadašnjom VDT i višestrukom predsjednicom Vrhovnog suda, u pritvorsku jedinicu spuškog zatvora (ZIKS, ili po novom, UIKS) stigao je predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić. Direktno iz kancelarije nakon što je, prema nezvaničnim informacijama, osumnjičen da je zloupotrijebio položaj i formirao kriminalnu organizaciju koja je, u makar desetak stečajnih postupaka, stranke oštetila za iznose koji se mjere milionima eura.

I površno upućeni u višedecenijska dešavanja u pravosuđu prepoznali su, u tom spletu okolnosti, još jedno preklapanje u biografijama dvojca koji je, godinama, vedrio i oblačio ovdašnjim sudnicama. I blisko sarađivao – formalno i, sumnja se, neformalno – na predmetima od zajedničkog interesa.

Kada je Blažo Jovanić, sa mjesta parničara i sudije Osnovnog suda u Podgorici, u aprilu 2014, neočekivano izabran za predsjednika Privrednog suda, preskačući uobičajenu dinamiku napredovanja u sudskoj hijerarhiji, analitičari nijesu imali dileme o uzrocima njegovog profesionalnog uzleta. Baš kao ni u ocjeni da je za tu odluku, operativno, najzaslužnija bila Vesna Medenica. Razlike su bile samo u interpretativnim finesama.

Jedni su  imenovanje Jovanića cijenili kao „pokušaj Medenice da zaštiti predmete koji se direktno tiču članova i poslova uže familije Đukanović“, dok su drugi bili direktniji, tvrdeći da je Jovanić „doveden na tu odgovornu funkciju direktno po nalogu Aca i Mila Đukanovića, a sve u cilju da se kontroliše prodaja imovine Kombinata aluminijuma u stečaju“.

Slijed događaja potvrdio je ova predviđanja. Ali i pokazao da se Jovanićeve ambicije nijesu zadržavala samo na zaštiti interesa  prve familije.

Pronevjera novca iz blagajne Vrhovnog suda, 2006. godine, dovela je Jovanića u fokus interesovanja javnosti. On je tada, kao šef  kabineta tadašnjeg predsjednika Vrhovnog suda Ratka Vukotića osumnjičen da je zloupotrijebio položaj i učestvovao u pronevjeri skoro 330 hiljada eura iz sudske kase.  Jovanić, tada već sudija Osnovnog suda, oslobođen je sumnji usljed nedostatka dokaza (ceh je platila blagajnica).

O kolopletu veza i uticaja svjedoči i epizoda iz poslovne biografije njegovog brata Bora Jovanića. On je, kao carinik, osuđen na godinu zatvora zbog primanja mita u vrijeme kada je Blažo već bio sudija Osnovnog suda. Nakon pola izdržane kazne pomilovao ga je tadašnji predsjednik Filip Vujanović. Na prijedlog Duška Markovića, ministra pravde iz tog doba. Javnost je, zahvaljujući NVO MANS, saznala da je Jovanić vraćen na posao u Upravu carina, suprotno svim zakonskim propisima. Podigla se prevelika prašina, Jovanić je napustio Upravu carina i novi posao našao kod Aca Đukanovića.

Kao sudija Osnovnog suda Blažo Jovanić je opravdao očekivanja svojih zaštitnika i promotera. Po tužbi Stanka Subotića osudio je Monitor. Kada je propao pokušaj da nas osudi za nanošenje duševnog bola kontroverznom tužiocu (čije je saslušanje odbio) Jovanić je Monitor proglasio krivim zato što, navodno, Subotićevo reagovanje nije objavljeno na zakonom propisan način.

Vijesti je osudio zbog prenošenja izjave poslanika Nebojše Medojevića koji je kritikovao (tadašnju) privatizaciju Željezare u Nikšiću i doveo u pitanje kredibilitet njenih novih vlasnika. Isti su, da pomenemo, kasnije pobjegli iz Nikšića ostavljajući dugove a odnoseći sa sobom svu vrjedniju pokretnu imovinu kompanije.

Konačno je dara prevršila mjeru, pa je Jovanić, kao sudija u postupku po tužbi kompanija Lutrija i Džek pot (Sava Grbović i Branislav Mićunović) protiv Daily Pressa (izdavač Vijesti) i MANS-a, izuzet zbog pristrasnosti. Tek nakon trećeg zahtjeva tuženih.

Prelazak na dužnost u Privredni sud, pozicionirao je Jovanića na skali uticaja. Kao što je višestruko uvećao štetu koju je on, sa nove pozicije, proizvodio ovdašnjoj privredi, ali i cijelom društvu.

Njegovim odlukama nepristrasnim sudijama su oduzimani predmeti, nepodobni su premještani sa sistemski važnih funkcija, a protiv nesalomivih su pokretani discilinski postupci s naumom da se, uz pomoć Medenice i njenog Sudskog savjeta, istjeraju iz sudnice.

Jovanić je mandat u Privrednom sudu započeo pomenutom aferom KAP. Kao stečajni sudija u postupku morao je biti u toku prodaje imovine bankrotirale firme. A ona je Veselinu Pejoviću i njegovom Unipromu prodata uz kršenje praktično svih postojećih pravila i procedura.

Stečajni upravnik Veselin Perišić prodao je imovinu koja nije pripadala KAP-u;  Kupac godinama nije platio „kupljeno“; Država i Opština Podgorica častile su ga, nakon potpisivanja kupoprodajnog ugovora, sa nekih 2,5 miliona kvadrata građevinskog zemljišta uz oproštene komunalije, uz sumnje da je taj aranžman ugovoren ranije, mimo znanja drugih potencijalnih kupaca; Stečajni upravnik je novom vlasniku iznajmljivao radnike i iz stečajne mase plaćao fizičko obezbjeđenje (stražare) prodate imovine, a stečaj je okončan tek krajem prošlog ljeta. Povjerioci su namirili manje od 10 odsto svojih (priznatih) potraživanja a Pejović je nekoliko mjeseci kasnije zaustavio proizvodnju u svojoj fabrici.

Nabrojati sve one koji su podnijeli krivične prijave zbog (ne)postupanja stečajnog sudije i upravnika zahtijevalo bi još jedan, makar ovoliki, pasus. Ne znamo, ipak, da li su i  za slučaj KAP  Jovanić i grupa njegovih saradnika privedeni u ponedjeljak. Čekamo zvanične informacije iz SDT-a.

Jovanić, uporedo sa poslom predsjednika Privrednog suda obavlja, ili je obavljao, posao stečajnog sudije u KAP-u, Boksitima, Radoju Dakiću, Vektri Boki, Brodogradilištu Bijela, Onogoštu, uz još nekoliko stotina stečajnih postupaka manje vrijednosti. Karakteristično za većinu njih  je da se radi o kompanijama koje su bile, ili su prešle, u vlasništvo nekog od ovdašnjih pobjednika tranzicije. I da su stečajni postupak u njima pratile sumnje i optužbe zbog brojnih, velikih, zloupotreba.

Veselin Pejović je, uz KAP, kupio i imovinu Boksita u stečaju ali i njihovu koncesiju za kopanje crvene rude. Opet uz brojne kontroverze.

Veselin Barović nije uspio u naumu da državno zemljište, 1,5 miliona kvadrata u zaleđu Velike plaže, urbanizuje i proda kao svoje vlasništvo. Iako je stečajni upravnik Žarko Ostojić (Jovanićev kum i kolega iz afere pljačka Vrhovnog suda) u više navrata oglašavao prodaju tog zemljišta. Znajući da ono ne pripada Solani.

Dragan Brković, vlasnik HTP Boka uhapšen je prošlog ljeta zbog sumnji da je novac dobijen prodajom imovine svog preduzeća u stečaju, umjesto povjeriocima, distribuirao sebi bliskim kompanijama iz nekadašnjeg sistema Vektra (bankrotirala i promijenila vlasnika). Prethodno je, uz pomoć Blaža Jovanića, godinama blokirao  uvođenje stečaja koji su tražile banke kojima je dugovao. Bivši radnici Boke godinama su upozoravali na zloupotrebe ali Jovanić i stečajni upravnik koga je imenovao (navodno, još jedan njegov kum)  nijesu imali sluha za njih. Dok se nije umiješalo SDT.

Kao što je i Vesna Medenica ostajala slijepa na njegove propuste i, moguće, nezakonite radnje.

Udruženje za zaštitu interesa manjinskih akcionara DKP-a (njih je bilo 3.600), nezadovoljno načinom na koji je proveden stečajni postupak u njihovom preduzeću, uložilo je u novembru 2015.  Privrednom sudu zahtjev za reviziju postupka. I ako je u pitanju postupak koji bi trebalo da se rješava po ubrzanoj proceduri, njihov zahtjev čamio je, skriven, sve do jula 2020. Tek tada, nakon skoro pet godina,  proslijeđen je na postupanje Vrhovnom sudu. Sporna imovina je do data trajno izgubljena. Reakcije Medenice nije bilo.

Na krivičnu prijavu koju su protiv Jovanića državnom tužilaštvu podnijeli predstavnici Udruženja još nije bilo zvanične reakcije.

Zanimljiva je i priča sa predmetom vezanim za odluku EPCG-a da od Aca Đukanovića i italijanske A2A kupi većinski paket akcija Rudnika uglja u Pljevljima. Jovanić je taj predmet oduzeo sudiji Nataši Bošković nakon što je ona, dva puta, donosila mjeru privremene zabrane sprječavajući da se taj posao pravno okonča dok se ne razriješe kontroverze koje su ga pratile. I krivične prijave dijela manjiskih akcionara EPCG-a ostale su bez reakcije tužilaštva ali i Sudskog savjeta.

Nabrajanje bi moglo potrajati. Ipak, tek treba da saznamo za šta, konkretno, SDT sumnjiči Jovanića i njegove saradnike. Onda treba napisati optužnicu koju, opet, mora da potvrdi nadležni sud. Odnosno, neko od Jovanićevih kolega – on je i dalje sudija i predsjednik Privrednog suda. Kad sve to prođe predviđenu proceduru predmet treba dovesti do pravosnažne presude.

Iskustvo uči (suđenja za aferu Telekom, Koverta (Slavoljub Stijepović), Carine (Miomir Mugoša) da bi do okončanja tog postupka mogle proći godine. Uz mogućnost da se predmet okonča plaćanjem odštete optuženim pa pravosnažno oslobođenim (Šarić, Kalići…).

Crnogorsko pravosuđe još će se duže nositi sa posljedicama vladavine Medenice, Jovanića i njima sličnih. Ako dobije priliku da se oporavi.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo