Povežite se sa nama

MONITORING

HAPŠENJE VESELINA BAROVIĆA: Igre prijestola

Objavljeno prije

na

Pomalo je čudno kad nekog ko je decenijama uglavnom odolijevao da bude uhapšen iako su ga optuživali za šverc cigareta, berzanske mahinacije, privredni kriminal, siledžijstvo, policija uhapsi dok mirno sjedi u svojoj vikendici, istina velelepnoj, negdje bogu iza leđa.

Veselin Barović, član familije, crnogorski kontroverzni biznismen, što bi rekli, uhapšen je prošlog ponedjeljka, javili su mediji, u svojoj kući u Bandićima. Prethodno nije tukao nikog, kao što mu se katkad omakne i zbog čega je, jednom davno, bio priveden. Možda zato jer je tukao zaposlene u kockarnici Maestrala. Da je tukao radnike samoposluge ili fabrike moguće da ne bi. „Zašto me hapsite, ostaviću vas sve bez posla”, zaprijetio je tada Barović dok su ga privodili. Ovoga puta, da se zna, nije rekao ništa. Osim da ne može da otključa sef, nakon čega su navodno pozvani i vatrogasci.

Policija prošlog ponedjeljka u Bandiće nije došla ni zbog neke od brojnih privrednih afera u kojima se ovaj biznismen pominje. Barović je uhapšen zbog pištolja koji je posjedovao – nelegalno. Zašto je policija baš sad odlučila da se izbori protiv Barovićevog nelegalnog oružja, koje mu je sama poklonila, nije saopšteno. Njegov branilac Zoran Piperović saopštio je da je ,,u stvari problem bio jedan pištolj koji Barović zbog nemarnosti nije registrovao, a radi se o poklonu Ministarstva unutrašnjih poslova”. Navodno, to je pištolj koji je Barović na poklon dobio od pokojnog Gorana Žugića, nekadašnjeg savjetnika Mila Đukanovića za bezbjednost. Nakon saslušanja u tužilaštvu Barović je pušten da se brani sa slobode.

Đukanovića, Barovića i Žugića, vezuje stara priča – duvanska. Barović se, tik uz Đukanovića našao na italijanskoj optužnici za šverc cigareta. Istovremeno, postoje svjedočenja da je Žugić ubijen nekoliko mjeseci nakon što mu je dostavljena dokumentacija vezana za istragu tužilaštva u Bariju o švercu.

Barović je sa Brankom Vujoševićem vodio firmu Montenegro Tabaco Trade (MTT) preko koje je išao tranzit cigareta. MTT se nije bavila trgovinom cigareta, govorio je kasnije Barović. Bilo kako bilo, od duvanskih dana, do danas, Barović je optuživan za štošta. Al’ hapšenja su uglavnom izostajala.

,,Sada je hapšen jer novi premijer Duško Marković želi da pošalje poruku da je novi šerif u gradu”, procjenjuje za Monitor Nebojša Medojević, dugogodišnji član skupštinskog Odbora za bezbjednost. Medojević je nakon privođenja Barovića ocijenio da je ,,imenovanjem Markovića, neformalnog šefa svih režimskih obavještajnih službi i vođe mojkovačkog klana za premijera, DPS otvorio dugo godina zatvorenu Pandorinu kutiju oštrih sukoba unutar DPS, između sukobljenih klanova i struktura koji su držani pod kontrolom, sve dok je bilo dovoljno plijena za sve hijene”.

Interesantno je da se jedan od najmoćnijih ljudi u državi, kako su mediji ovdje i u regionu karakterisali Barovića, privodi zbog pištolja koji mu je poklonila policija. Moguće da mu ne ide na ruku ni to što je Eurofond, koji kontroliše sa grupom poslovnih saradnika, nedavno dobio na sudu Prvu banku braće Đukanović.

Viši sud u Podgorici, objavili su mediji prije samo dvije sedmice, odbio je kao neosnovanu žalbu Prve banke i potvrdio presudu Osnovnog suda od 16. marta ove godine kojom ta banka, u većinskom vlasništvu premijerovog brata Aca Đukanovića, mora Eurofondu da isplati ukupno 1.804.706 eura. Eurofond je još prije nekoliko godina tužio banku Đukanovića tvrdeći da je nezakonito sa računa fonda skinula 1,56 miliona eura 2010. godine. Iako je Barovićev branilac Piperović skoro, nakon pisanja CIN CG o sumnjivoj transakciji Eurofonda, ustvrdio da Barović nije u vlasničkoj strukturi Eurofonda, prema najsvježijim podacima Centralne depozitarne agencije Barović ipak posjeduje 2,6 odsto akcija. Na spisku vlansika su i kompanije koje se s njim povezuju.

Imajući u vidu da nije samo Marković odnedavno u Vladi, nego i da je Prva banka praktično preuzela državne finansije, logika kaže da nije isključeno i da je neki drugi šerif htio nešto da poruči Baroviću. Konačno, svi Barovićevi uspjesi nekako su zavisili od one prema medijima dvojice moćnijih od njega. Odlazeći premijer Milo Đukanović čak je i svoj vaučer uložio u Eurofond.

Nakon duvanskih godina, Barović je slagao milione i ,,poslovne uspjehe”. Poznato je da je tokom buma na berzi, za samo nekoliko sedmica zaradio milione trgujući akcijama KAP-a. Ostalo je istorija.

Barovićevo ime, o čemu je Monitor detaljno pisao, pominjalo se u preko deset ovdašnjih povezanih kompanija – Eurofond, Flash, Alpha Invest, Monte Sky, Akcija, Comersa, BBM, HTP Mimoza, Free Development. Njegovi partneri u tim kompanijama Barovića opet povezuju sa novim lancem firmi ovdje i u regionu – Absolut Bar, Elektrogrupa Jajce, Cetinjeturist, Balkan Investment Managment Limited, Eurohaus invest, Swiss osiguranje, Vranica, Šipad…

Hiljade kvadrata stambenog prostora koje Barović posjeduje u Budvi, Podgorici i Bandićima, samo su dio vrijednih nekretnina koje je uknjižio preko kompanija kojima gazduje. Biser njegovog carstva je svakako Solana, zbog koje se računa kao milijarder.

Solana Bajo Sekulić, nekadašnje strateško državno preduzeće prešla je u vlasništvo Eurofonda tokom masovne vaučerske privatizacije. Eurofondu je moguće bio interesantan ne zbog soli, nego ogromnog kompleksa zemljišta na crnogorskom primorju, najvećeg prirodnog staništa ptica u Evropi – 15 milona kvadratnih metara, tik uz obalu.

Iako su najavljivali milionske investicije i ulaganje, u Solanu, je uveden stečaj još 2003. godine, zbog duga od samo 13.000 eura. Barovića su isti mediji koji su ga vidjeli kao jednog od najmoćnijih ljudi u Crnoj Gori prepoznali i kao „jednog od najneuspešnijih poslovnih ljudi u regiji, jer je od 12 kompanija koje poseduje mnoge uspio otjerati u stečaj”. Kralj stečaja, tepali su mu ovdje.

Barović svakako zna kako da zaradi od stečaja. Nakon uvođenja stečaja u Solanu, recimo, u Prostornom planu od 2008. njeno zemljište je iz industrijskog preimenovano u građevinsko – neuporedivo skuplje. Planom je predviđeno da se na ogromnom kompleksu, umjesto branja soli, može graditi turističko naselje. Eurofond je 2006. godine kupio dodatnih 30 odsto vlasništva u Solani. Kvadratni metar zemljišta koštao ih je oko 30 centi, da bi kada je 2008. preimenovana funkcija zemljišta, cijena kvadrata dostigla stotinu eura. Prema računici MANS-a samo na osnovu toga Baroviću i njegovima pala je u krilo – prva milijarda.

Imovina Solane je pod hipotekom, zbog milionskih kredita kod Prve banke i CKB. Istovremeno, u Solanu nije ništa investirano.

,,Solana je najklasičniji primjer tranzicione pljačke”, ocijenio je ove godine u Skupštini, Dritan Abazović. On je rekao da je Solana preživjela Drugi svjetski rat, ali ne i ovu vlast. ,,Ova vlast joj je došla glave. Kada je prije deset godina privatizovana njeni su dugovi bili 250 hiljada eura, a danas oni iznose skoro osam miliona eura”, kazao je on.

Iako su se preko Eurofonda dokopali vrijednih nekretnina, Barović i njegovi plijen nijesu dijelili. Vijesti su nedavno objavile da mali akcionari ni mrvice od 57 miliona eura koliko je zaradio Eurofond od 2006. godine nijesu dobili. Svojevremno je portal Eurofond insajder tvrdio da je Eurofond vršio nedozvoljene trgovine i na crnogorskoj berzi, ali da na to nije reagovala Komisija za hartije od vrijednosti na čelu sa Zoranom Đikanovićem. Portal je tvrdio da su sumnjivim transakcijama od Ulcinja do Jajca Barović i njegovi prenosili na sebe i svoje firme imovinu ostalih akcionara Eurofonda. Eurofond je istovremeno na spisku najvećih poreskih dužnika.

Sve to nije bilo razlog ni za informativni razgovor, a kamoli privođenje. Iako su stranice i stranice ispisane na temu kako je Eurofond uništio Solanu, kako je mešetario na berzi, nije plaćao porez, Barović je sada uhapšen jer je u sefu čuvao pištolj koji mu je poklonila policija. Biće da je ipak obračun nekih lokalnih šerifa.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POLJOPRIVREDNICI I DALJE BEZ AGROBUDŽETA: Na goloj ledini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stočna hrana je sve skuplja, poljoprivrednicima i stočarima država naplaćuje punu akcizu na gorivo za mehanizaciju dok uvoznički lobi nastavlja dominaciju. Kasni, uveliko, i agrobudžet. Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu dok Vlada usvoji taj dokument. A to je tek prvi korak

 

„Poljoprivreda ne može da čeka“, kaže nam Milko Živković, predsjednik Unije stočara sjevera Crne Gore. Pa pritvrđuje primjerom: od početka godine stočna hrana (koncetrat) poskupila je sa 0,3 na više od 0,4 eura po kilogramu. „Kako troškovi ishrane stoke čine oko 60 -70 odsto ukupnih troškova, cijena koncentrovane hrane preko 30 euro centi za kilogram čini ovu proizvodnju nerentabilnom a na 40 centi se ulazi u gubitak“. A cijena stočne hrane nastavlja da raste.

Proizvesti je skupo, a prodati – teško. Gotovo nemoguće, u situaciji kada  trgovci, ugostitelji i hotelijeri još  vagaju stvarne domete predstojeće turističke sezone. Nakon prošlogodišnje katastrofe.

U zalihama sirare Miljanić blizu devet tona kozjeg sira od zimus čeka kupce. Dok Radisav – Rašo Miljanić, jedan od najvećih proizvođača i otkupljivača kozjeg mlijeka u Crnoj Gori, čeka pomoć države. „Mi moramo znati da li imamo podršku države da spasi kozarstvo ili nemamo“.

Crna Gora je 2019. uvezla sira za 16,5 miliona, dok trenutno u Banjanima leži domaći proizvod vrijedan od skoro 100.000 (prema proizvođačkim cijenama) do blizu 200.000 eura (u maloprodaji, uz uračunatu trgovačku maržu koja se kreće do 50 odsto i 21 odsto PDV-a koji se zaračunava na tako formiranu cijenu). Ta informacija je, zimus, prvo zainteresovala medije pa tek onda resorno ministarstvo. Odakle su tada, nakon upita sa TVCG, odgovorili kako su „preduzete aktivnosti“ kako bi se na terenu sagledala cjelokupna situacija  a da će javnost biti blagovremeno upoznata sa konkretnim potezima.

Javnost još čeka, a Miljanić se nada. „Nakon saopštenja Ministarstva poljoprivrede obišla nas je inspekcija i uvjerila se da lagerovana količina sira o kojoj sam pričao postoji, tačno do u kilogram. Popisali su ga i otišli“. Od tada, kaže za Monitor, nema novih vijesti. „Predlagao sam da nađemo model da plasiramo proizvode na tržište, ili za bolnice, škole, domove starih. Ima načina ako ima volje“.

Ima li volje?

Skupštinska rasprava o Vladinom Prijedlogu zakona o budžetu za 2021. godinu počeće tek naredne nedjelje, pa je sada izvjesno da će crnogorski poljoprivrednici i početak juna dočekati bez očekivane, i neophodne, pomoći iz Agrobudžeta.

Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu do usvajanja Agrobudžeta na sjednici Vlade. Pod uslovom da ne dođe do komplikacija. Tek tada slijede pozivi za učešće u raspodjeli predviđenih sredstava, prikupljanje dokumentacije, terenske provjere, odlučivanje i, konačno, raspodjela novca namijenjenog za podršku ratarima, stočarima, vinogradarima, ribarima…

Riječ je, prema predloženom budžetu, o nekih 35 miliona eura, u koje će, prema običajima naslijeđenim od prošlih vlada, biti uračunat i dio tzv. socijalnih davanja (naknade za staračka domaćinstva) u vrijednosti 3,35 miliona. Da barem na papiru  izgleda kako se za poljoprivredu izdvaja više nego što je to zaista slučaj.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DEMOKRATE POBJEDNICI IZBORA U HERCEG NOVOM: Brodolom Demokratske partije socijalista

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neki Novljani vide dvije varijante formiranja vlasti. Ona u kojoj bi Novska lista bila isključena, te bi se u Novom preslikao odnos snaga na vlasti sa državnog nivoa. I druga, gdje bi svih pet lista koje su učestvovale na izborima participirale u izvršnoj vlasti u skladu sa osvojenim mandatima. To bi se moglo zaključiti iz slavljeničkog govora lidera Demokrata, Alekse Bečića koji je sabrao da vlast nakon izbora čini 80 odsto, a opoziciju 20 odsto volje biračkog tijela

 

Brod lokalne uprave u Herceg Novom imao je mirno more i dobar vjetar u nedjelju 9. maja, kada je cjelokupna posada ubilježila politički dobitak, osim barke Demokratske partije socijalista koja je pretrpjela težak brodolom u kome je, očekivano, potopljena.

Na birališta je u nedjelju izašlo 17 hiljada građana Novog, od upisanih 25.590 sa pravom glasa. Na 16.738 važećih glasačkih listića Novljani su većinom zaokružili one političke stranke koje posljednje četiri godine vladaju u ovom primorskom gradu, tako da nekih većih iznenađenja nije bilo osim porasta povjerenja u lokalne stranke, grupe građana čija je politička deviza da vlast na lokalnom nivou treba da bude servis građana za rješavanje lokalnih, komunalnih potreba i  problema, koji nemaju previše dodirnih tačaka sa nacionalnim i identitetskim pitanjima koja opterećuju crnogorsku političku scenu.

Pobjednik nedjeljnih redovnih lokalnih izbora u Novom  je Demokratska Crna Gora, partija čija je lista osvojila najveći broj glasova ili 27,65 odsto, što pretočeno u odborničke mandate čini 10 odborničkih mjesta u Skupštini Opštine Herceg Novi. To je neznatno povećanje u odnosu na rezultat prethodnih lokalnih izbora iz 2017. kada su Demokrate, same, osvojile 9 odborničkih mandata. Međutim, gledano iz perspektive avgustovskih parlamentarnih izbora, na kojima je ova stranka osvojila u Novom 20,68 odsto glasova, postignuti rezultat, sa manjom izlaznošću nego u avgustu 2020, ocjenjuje se kao uzlet Demokrata, koji su osigurali podršku istaknutih Novljana i u izbornu trku ušli sa predsjednikom Opštine, Stevanom Katićem, nosiocem izborne liste Ni lijevo ni desno – pravac Novi.

Najveće iznenađenje izbora predstavlja sjajan rezultat Novske liste, lokalne političke stranke koja je nastupila samostalno pod sloganom Naš grad, naš brod i osvojila 3.195 glasova ili 7 odborničkih mjesta. U Novskoj listi ističu kako su pojedinačno najjača politička opcija u Herceg Novom, jer su sve ostale liste predstavljene kao koalicije više političkih subjekata. Novska lista osnovana je pred lokalne izbore 2012. godine. U izbornu trku 9. maja ušla je sa pozicije vlasti. U lokalnoj skupštini zauzima tri odbornička mjesta na osnovu kojih je, raspodjelom funkcija prije četiri godine, dobila više značajnih pozicija u izvršnoj vlasti. Imali su mjesto potpredsjednika Opštine Herceg Novi, dva opštinska sekretarijata, Turističku organizaciju grada i direktorske fotelje u dva gradska preduzeća. Prethodni rad ih je očigledno preporučio da su zadobili više nego duplo glasova Novljana u odnosu na prethodne izbore.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ BRANISLAVA – BRANA  MIĆUNOVIĆA: Suđenje za ubistvo kojim je umrlo crnogorsko pravosuđe?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uloga sudije izvjestioca Milivoja Katnića

 

Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić je kao sudija izvjestilac imao najznačajniju ulogu u donošenju oslobađajuće pravosnažne presude Apelacionog suda od 20. novembra 2007. godine  kojom je kontroverzni, i nekoliko puta ranije osuđivan, biznismen Branislav – Brano Mićunović oslobođen optužbi za teško ubistvo Radovana – Raca Kovačevića iz bezobzirne osvete. Tom presudom su do sada nekoliko puta javno mahali funkcioneri Demokrata i Demokratskog fronta u susret nikšićkim izborima i vezano za nacrte tužilačkih zakona, upirući prst na Katnićevu ulogu u procesu vijeka.

Priča je počela u ranim jutarnjim satima 7. oktobra 2000. godine kada je Nikšićanin Radovan Kovačević teško ranjen u oružanom obračunu u kazinu Hotela Podgorica koji su držali Branislav Mićunović i Savo Grbović. Na njega je pucao Cetinjanin Petko Pešukić kome je onda Nikšićanin Zdravko Lopušina prišao sa leđa, u rvanju oteo pištolj i ispalio u Pešukića nekoliko metaka momentalno ga usmrtivši. Nakon ranjavanja, Kovačevića su prebacili u Klinički centar njegovi prijatelji Stanko Milović i Emil Osmanagić zajedno sa policajcem posebnih jedinica MUP-a Dragoljubom Mrvaljevićem čija jedinica je bila smještena u Hotelu Podgorica i koji se zatekao u hotelu nakon što mu se završila smjena.

U optužnici Višeg tužioca u Podgorici, koju je na glavnom pretresu zastupala zamjenica Vesna Jovićević (nedavno pomenuta u aferi Stanovi), piše da je Branislav Mićunović istog dana u ranim jutarnjim satima „na ulazu u Urgentni blok KBC-a Podgorica lišio života Kovačević Radovana iz Nikšića iz bezobzirne osvete i pri tome umišljajem doveo u opasnost život još dva lica, na način što je prišao vozilu „audi“ A6 oznaka BD… kojim je, nakon događaja iz tačke dispozitiva optužnice prevezen povrijeđeni Radovan Kovačević, i u trenutku kada su Mrvaljević Dragoljub i Vojičić Dragoslav iz Podgorice, izvlačili Kovačevića iz vozila kroz otvorena zadnja lijeva vrata da bi ga unijeli u Urgentni blok radi ukazivanja ljekarske pomoći, optuženi je iz revolvera nepoznate marke cal.38 specijal u pravcu Kovačevića ispalio tri projektila koji su ga pogodili nanoseći mu teške i po život opasne tjelesne povrede… sveteći se na taj način zbog prethodnog ubistva Pešukića Petka iako je u tom trenutku znao da Kovačević nije izvršio ovo djelo“. Kovačeviću je pucano u glavu dva puta i jednom u desno rame. Tužilac je naveo da je smrt Kovačevića nastupila usljed razorenja mozga i kičmene moždine i iskrvavljenja i da je Mićunović pri tom doveo u opasnost živote još dvije  osobe „jer je postojala mogućnost da budu pogođeni ispaljenim projektilima, kao i rikošet projektila koji je udario u betonski pod u njihovoj blizini“.

Suđenje koje je uslijedilo je zaokupiralo crnogorsku javnost zbog kontroverznog pedigrea optuženog Mićunovića koga mnogi smatraju za vladara podzemlja i desnu ruku državno-partijskog vrha Crne Gore. Shodno tome, kritičari su tvrdili da je država imala veliki interes da ishoduje povoljnu presudu za Mićunovića.

Vijeće Višeg suda u Podgorici kojim je predsjedavao sudija Radovan Mandić je presudom od 12. juna 2001.  oslobodilo Mićunovića optužbe za ubistvo i ukinulo mu pritvor u kome je bio od 7. oktobra 2000. godine. Presudi su prethodile promjene iskaza ključnih svjedoka davane u policiji, istražnom postupku i glavnom pretresu. Takođe, svjedoci, osim Okice Mujovića, su tvrdili na glavnom pretresu da nisu vidjeli optuženog Mićunovića da drži pištolj u ruci i da puca već su ga samo vidjeli da je stigao blizu ulaza u Urgetni blok i kretao se okolo. Mujović je na sudu izjavio da je vidio ispruženu desnu ruku Mićunovića u kojoj je bio pištolj koji je bio „poluokrenut dolje i u pravcu Kovačević Radovana u kom momentu čuje još jedan hitac, pri čemu ne vidi da se iz pištolja Mićunovića ispaljuje taj hitac ali vidi da dolazi od njegovog pravca…“. Sudsko vijeće sudije Mandića je odbacilo njegovo svjedočenje kao nevjerodostojno jer je utvrdilo da se on nije nalazio na mjestu odakle je mogao biti očevidac kao i da ga drugi svjedoci nisu primijetili. Sudsko vijeće je takođe odbacilo i svjedočenja drugih svjedoka, osim sanitetskih radnika, zaključivši da oni zapravo nisu bili na mjestima na kojima su tvrdili da su bili i time nisu mogli biti očevici predmetnog događaja.

Optuženi Mićunović je nakon testiranja bio negativan na prisustvo barutnih čestica, kako na ruci tako i na odjeći.

Jedini nepravosnažno osuđeni u tom procesu je bio Zdravko Lopušina iz Nikšića koji je osuđen na dvije godine zatvora zbog prekoračenja nužne odbrane. Međutim, Lopušina je poginuo nekoliko mjeseci nakon prvostepene presude tako da je dalji postupak protiv njega obustavljen zbog smrti.

Slučaj se preselio na Vrhovni sud, koji je tada bio drugostepeni sud, i kojim je predsjedavao sudija Stevan Damjanović. Njegovo vijeće je u maju 2004. ukinulo oslobađajuću presudu sudije Mandića zbog bitnih povreda odredbi krivičnog postupka i vratilo slučaj na ponovno suđenje. Vrhovni sud je takođe naložio prvostepenom sudu da svestranije analizira izjave sanitetskog osoblja Dragoslava Vojičića (koji je samo „primijetio ruku muškarca, u stvari podlakticu koja je bila gola i ta ruka ide prema povrijeđenom“) i Milorada Krsmanovića, kao i da treba suočiti svjedoke policajca Mrvaljevića i sanitetskog radnika Vojičića.

Sudija Mandić nije izvršio suočenje i u ponovljenom postupku 10. februara 2005. godine, opet donio oslobađajuću presudu. Viši tužilac se žalio na presudu po objavljivanju i žalbeni postupak se preselio na upravo novoformirani Apelacioni sud čije adaptiranje prostorija je završeno u martu 2005. a u aprilu iste godine počinje sa radom. Apelacioni sud je preuzeo 172 „Kž“ drugostepena krivična predmeta od Vrhovnog suda.

Predmet pod rednim brojem K.br. 79/2004 sudije Mandića dolazi pred petočlano vijeće sudija Apelacionog suda, po tadašnjem Zakoniku o krivičnom postupku. Dr Vukoman Golubović je bio predsjedavajući vijeća dok su članovi vijeća bili Radmila Mijušković, Branimir Femić, Marija Marinković i Milivoje Katnić kao sudija izvjestilac. Izvjestilac je inače, i u procesnom pravu i u praksi uvijek onaj označen kao posljednji član u uvodu svake presude. Izvjestilac po ZKP-u „duži“ predmet, čita, objašnjava, preduzima sve druge radnje ali i priprema prijedlog presude sudskom vijeću. U praksi sudija izvjestilac je glavna osoba koja određuje smjer u kome će odlučivati sudsko vijeće, kako je Monitoru reklo nekoliko pravnih stručnjaka.

Do formiranja Apelacionog suda Katnić je bio neraspoređeni vojni sudija nakon što je Skupština Crne Gore donijela zakon o prestanku rada Vojnog suda i Vojnog tužilaštva  u aprilu 2004.

Na konferenciji za štampu od 24. februara ove godine, specijalni tužilac Katnić je na pitanje novinara da li je bio član Sudskog vijeća Apelacionog suda koje je opravosnažilo oslobađajuću presudu Branislavu Mićunoviću odgovorio da je bio član toga vijeća i da je glasao za  oslobašajuću presudu. Prećutao je da je bio sudija izvjestilac.

Katnić je na pressu izjavio da se nikad nije sreo ni s Branom Mićunovićem, ni s bilo kim njegovim dodavši da „on (Mićunović) i njegovi i ja smo se razdvojili 1400. godine, kad smo imali zajedničkog pretka“. Takođe Katnić je optužio jednog od lidera DF-a Milana Kneževića i jednog od vlasnika Vijesti Željka Ivanovića da su entiteti „koji pokušavaju da krv nesrećnog momka stave na ruke mene i moje porodice“.

Više državno tužilaštvo i tužiteljka Lepa Medenica su Vijestima 10. novembra 2019. godine,  izjavili da VDT ne traži ubicu pokojnog Kovačevića nakon što su Mićunović i još dvije osobe  oslobođene optužbe. Tada je VDT uputio novinarku „da sve odgovore na pitanja iz vašeg e-maila možete naći u predmetnoj presudi“.

U dotičnoj presudi Apelacionog suda kao i onoj od Višeg suda zaključuje se da je ubica Kovačevića zapravo pokojni Petko Pešukić koji mu je i nanio povrede u kazinu Hotela Podgorica od kojih je iskrvario, usljed čega je nastupila smrt. To je bio stav domaćih vještaka i Komisije vještaka Instituta za sudsku medicinu Medicinskog fakulteta u Beogradu. Po tom stanovištu, koje je za kritičare upitno, Kovačević je već bio mrtav kad je doveden pred Urgentni blok. Sve i da je dokazano da je Mićunović pucao u mrtvog Kovačevića (po nalazu vještaka), ne bi bio osuđen za ubistvo već za neko blaže djelo poput izazivanja opšte opasnosti ili u najgorem, za pokušaj ubistva. Međutim,  u sudskoj praksi kod nas i u regionu ne postoji preseda slične vrste, pa ostaje nejasno da li bi uopšte i kako odgovarao.

Državno tužilaštvo se nakon pravosnažne presude nije bavilo identitetom pucača makar radi utvrđivanja da li je počinio krivično djelo izazivanja opšte opasnosti. Pucač je najvjerovatnije došao ispred Urgentnog bloka u uvjerenju da je Kovačević još živ.

Inače izuzetno složeni i javnosti poznati predmet ubistva Kovačevića se ne spominje u zvaničnoj biografiji glavnog specijalnog tužioca.

U vrijeme ponovljenog suđenja vrhovna državna tužiteljka je bila Vesna Medenica, koja će mjesec dana nakon pravosnažne oslobađajuće presude Branislavu Mićunoviću doći na čelo Vrhovnog suda Crne Gore. Osim nje i Katnića posrećilo se i predmetnom istražnom sudiji Mušiki Dujoviću koji će kasnije doći na čelo Apelacionog suda.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo