Povežite se sa nama

MONITORING

HAPŠENJE VESELINA BAROVIĆA: Igre prijestola

Objavljeno prije

na

Pomalo je čudno kad nekog ko je decenijama uglavnom odolijevao da bude uhapšen iako su ga optuživali za šverc cigareta, berzanske mahinacije, privredni kriminal, siledžijstvo, policija uhapsi dok mirno sjedi u svojoj vikendici, istina velelepnoj, negdje bogu iza leđa.

Veselin Barović, član familije, crnogorski kontroverzni biznismen, što bi rekli, uhapšen je prošlog ponedjeljka, javili su mediji, u svojoj kući u Bandićima. Prethodno nije tukao nikog, kao što mu se katkad omakne i zbog čega je, jednom davno, bio priveden. Možda zato jer je tukao zaposlene u kockarnici Maestrala. Da je tukao radnike samoposluge ili fabrike moguće da ne bi. „Zašto me hapsite, ostaviću vas sve bez posla”, zaprijetio je tada Barović dok su ga privodili. Ovoga puta, da se zna, nije rekao ništa. Osim da ne može da otključa sef, nakon čega su navodno pozvani i vatrogasci.

Policija prošlog ponedjeljka u Bandiće nije došla ni zbog neke od brojnih privrednih afera u kojima se ovaj biznismen pominje. Barović je uhapšen zbog pištolja koji je posjedovao – nelegalno. Zašto je policija baš sad odlučila da se izbori protiv Barovićevog nelegalnog oružja, koje mu je sama poklonila, nije saopšteno. Njegov branilac Zoran Piperović saopštio je da je ,,u stvari problem bio jedan pištolj koji Barović zbog nemarnosti nije registrovao, a radi se o poklonu Ministarstva unutrašnjih poslova”. Navodno, to je pištolj koji je Barović na poklon dobio od pokojnog Gorana Žugića, nekadašnjeg savjetnika Mila Đukanovića za bezbjednost. Nakon saslušanja u tužilaštvu Barović je pušten da se brani sa slobode.

Đukanovića, Barovića i Žugića, vezuje stara priča – duvanska. Barović se, tik uz Đukanovića našao na italijanskoj optužnici za šverc cigareta. Istovremeno, postoje svjedočenja da je Žugić ubijen nekoliko mjeseci nakon što mu je dostavljena dokumentacija vezana za istragu tužilaštva u Bariju o švercu.

Barović je sa Brankom Vujoševićem vodio firmu Montenegro Tabaco Trade (MTT) preko koje je išao tranzit cigareta. MTT se nije bavila trgovinom cigareta, govorio je kasnije Barović. Bilo kako bilo, od duvanskih dana, do danas, Barović je optuživan za štošta. Al’ hapšenja su uglavnom izostajala.

,,Sada je hapšen jer novi premijer Duško Marković želi da pošalje poruku da je novi šerif u gradu”, procjenjuje za Monitor Nebojša Medojević, dugogodišnji član skupštinskog Odbora za bezbjednost. Medojević je nakon privođenja Barovića ocijenio da je ,,imenovanjem Markovića, neformalnog šefa svih režimskih obavještajnih službi i vođe mojkovačkog klana za premijera, DPS otvorio dugo godina zatvorenu Pandorinu kutiju oštrih sukoba unutar DPS, između sukobljenih klanova i struktura koji su držani pod kontrolom, sve dok je bilo dovoljno plijena za sve hijene”.

Interesantno je da se jedan od najmoćnijih ljudi u državi, kako su mediji ovdje i u regionu karakterisali Barovića, privodi zbog pištolja koji mu je poklonila policija. Moguće da mu ne ide na ruku ni to što je Eurofond, koji kontroliše sa grupom poslovnih saradnika, nedavno dobio na sudu Prvu banku braće Đukanović.

Viši sud u Podgorici, objavili su mediji prije samo dvije sedmice, odbio je kao neosnovanu žalbu Prve banke i potvrdio presudu Osnovnog suda od 16. marta ove godine kojom ta banka, u većinskom vlasništvu premijerovog brata Aca Đukanovića, mora Eurofondu da isplati ukupno 1.804.706 eura. Eurofond je još prije nekoliko godina tužio banku Đukanovića tvrdeći da je nezakonito sa računa fonda skinula 1,56 miliona eura 2010. godine. Iako je Barovićev branilac Piperović skoro, nakon pisanja CIN CG o sumnjivoj transakciji Eurofonda, ustvrdio da Barović nije u vlasničkoj strukturi Eurofonda, prema najsvježijim podacima Centralne depozitarne agencije Barović ipak posjeduje 2,6 odsto akcija. Na spisku vlansika su i kompanije koje se s njim povezuju.

Imajući u vidu da nije samo Marković odnedavno u Vladi, nego i da je Prva banka praktično preuzela državne finansije, logika kaže da nije isključeno i da je neki drugi šerif htio nešto da poruči Baroviću. Konačno, svi Barovićevi uspjesi nekako su zavisili od one prema medijima dvojice moćnijih od njega. Odlazeći premijer Milo Đukanović čak je i svoj vaučer uložio u Eurofond.

Nakon duvanskih godina, Barović je slagao milione i ,,poslovne uspjehe”. Poznato je da je tokom buma na berzi, za samo nekoliko sedmica zaradio milione trgujući akcijama KAP-a. Ostalo je istorija.

Barovićevo ime, o čemu je Monitor detaljno pisao, pominjalo se u preko deset ovdašnjih povezanih kompanija – Eurofond, Flash, Alpha Invest, Monte Sky, Akcija, Comersa, BBM, HTP Mimoza, Free Development. Njegovi partneri u tim kompanijama Barovića opet povezuju sa novim lancem firmi ovdje i u regionu – Absolut Bar, Elektrogrupa Jajce, Cetinjeturist, Balkan Investment Managment Limited, Eurohaus invest, Swiss osiguranje, Vranica, Šipad…

Hiljade kvadrata stambenog prostora koje Barović posjeduje u Budvi, Podgorici i Bandićima, samo su dio vrijednih nekretnina koje je uknjižio preko kompanija kojima gazduje. Biser njegovog carstva je svakako Solana, zbog koje se računa kao milijarder.

Solana Bajo Sekulić, nekadašnje strateško državno preduzeće prešla je u vlasništvo Eurofonda tokom masovne vaučerske privatizacije. Eurofondu je moguće bio interesantan ne zbog soli, nego ogromnog kompleksa zemljišta na crnogorskom primorju, najvećeg prirodnog staništa ptica u Evropi – 15 milona kvadratnih metara, tik uz obalu.

Iako su najavljivali milionske investicije i ulaganje, u Solanu, je uveden stečaj još 2003. godine, zbog duga od samo 13.000 eura. Barovića su isti mediji koji su ga vidjeli kao jednog od najmoćnijih ljudi u Crnoj Gori prepoznali i kao „jednog od najneuspešnijih poslovnih ljudi u regiji, jer je od 12 kompanija koje poseduje mnoge uspio otjerati u stečaj”. Kralj stečaja, tepali su mu ovdje.

Barović svakako zna kako da zaradi od stečaja. Nakon uvođenja stečaja u Solanu, recimo, u Prostornom planu od 2008. njeno zemljište je iz industrijskog preimenovano u građevinsko – neuporedivo skuplje. Planom je predviđeno da se na ogromnom kompleksu, umjesto branja soli, može graditi turističko naselje. Eurofond je 2006. godine kupio dodatnih 30 odsto vlasništva u Solani. Kvadratni metar zemljišta koštao ih je oko 30 centi, da bi kada je 2008. preimenovana funkcija zemljišta, cijena kvadrata dostigla stotinu eura. Prema računici MANS-a samo na osnovu toga Baroviću i njegovima pala je u krilo – prva milijarda.

Imovina Solane je pod hipotekom, zbog milionskih kredita kod Prve banke i CKB. Istovremeno, u Solanu nije ništa investirano.

,,Solana je najklasičniji primjer tranzicione pljačke”, ocijenio je ove godine u Skupštini, Dritan Abazović. On je rekao da je Solana preživjela Drugi svjetski rat, ali ne i ovu vlast. ,,Ova vlast joj je došla glave. Kada je prije deset godina privatizovana njeni su dugovi bili 250 hiljada eura, a danas oni iznose skoro osam miliona eura”, kazao je on.

Iako su se preko Eurofonda dokopali vrijednih nekretnina, Barović i njegovi plijen nijesu dijelili. Vijesti su nedavno objavile da mali akcionari ni mrvice od 57 miliona eura koliko je zaradio Eurofond od 2006. godine nijesu dobili. Svojevremno je portal Eurofond insajder tvrdio da je Eurofond vršio nedozvoljene trgovine i na crnogorskoj berzi, ali da na to nije reagovala Komisija za hartije od vrijednosti na čelu sa Zoranom Đikanovićem. Portal je tvrdio da su sumnjivim transakcijama od Ulcinja do Jajca Barović i njegovi prenosili na sebe i svoje firme imovinu ostalih akcionara Eurofonda. Eurofond je istovremeno na spisku najvećih poreskih dužnika.

Sve to nije bilo razlog ni za informativni razgovor, a kamoli privođenje. Iako su stranice i stranice ispisane na temu kako je Eurofond uništio Solanu, kako je mešetario na berzi, nije plaćao porez, Barović je sada uhapšen jer je u sefu čuvao pištolj koji mu je poklonila policija. Biće da je ipak obračun nekih lokalnih šerifa.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ILEGALNI IZVOZ BOKSITA: Laka zarada u zemlji prespore pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osnovno tužilaštvo u Nikšiću ranije je odbacilo krivičnu prijavu bivših radnika Boksita protiv kompanija VSS i Rapax. Sada je u njihovim rukama, dokazima upotpunjena, prijava MKI

 

Iz svijeta nas, ponovo, podsjećaju na ono što bismo sami, odavno, morali znati. „Korupcija je najrasprostranjenija u Crnoj Gori u sektoru državnih nabavki. Kupovina i prodaja državne imovine odvija se u netransparentnom okruženju sa čestim optužbama za primanje mita i prijateljske odnose”, navodi se u ovogodišnjem izvještaju Stejt dipartmenta o globalnoj investicionoj klimi za 2021. godinu.

U izvještaju koji služi kao svojevrstan vodič potencijalnim investitorima iz SAD, apostrofira se negativna uloga pravosuđa s posebnim naglaskom na Privredni sud kome se zamjeraju: slaba primjena zakona, ograničeni kapaciteti i stručnost sudija, veliki broj zaostalih predmeta… Sve je začinjeno podatkom iz prošlogodišnjeg istraživanja o ovdašnjoj poslovnoj klimi, koje je među svojim članovima provela Američka privredna komora u Crnoj Gori. Njeni članovi su, pokazalo je istraživanje, posebno nezadovoljni trajanjem sudskih postupaka (79,5 odsto anketiranih) i nejednakom primjenom zakona (63,6 odsto anketiranih).

Bivši radnici Rudnika boksita u stečaju duže od godinu upozoravaju nadležne na nezakonit iskop i izvoz 2.664 tone rude boksita iz Nikšića. Uglavnom, uzaludno. Njihova priča zaslužuje pažnju makar zbog neobičnog sadržaja.

Izvezena ruda nije „iskopana” na rudarskim kopovima već sa placa – urbanizovanog gradskog građevinskog zemljišta – na kome je Samostalni sindikat Rudnika boksita planirao izgradnju desetak zgrada kako bi riješio stambene probleme zaposlenih. Rudu u Češku nijesu izvezli ni Boksiti ni Uniprom Veselina Pejovića, koji je nakon stečaja Boksita kupio veći dio imovine rudarske  kompanije i „naslijedio” njenu koncesiju za eksploataciju rude. Izvoz je obavljen u organizaciji i za račun privatnih firmi iz Nikšića: Vector System Security DOO i Rapax DOO, iako nijedna od njih ne ispunjava zakonom propisane uslove za taj posao – nemaju sa državom zaključen ugovor o koncesiji ni odobrenja za eksploataciju mineralnih sirovina. Država (čitaj – bivše vlasti) bila je blagovremeno obaviještena o tom nezakonitom poslu, ali ga nije spriječila.

Nove vlasti, preciznije, Ministarstvo kapitalnih investicija (MKI), riješile su da stvari istjeraju na čistac, pa su se početkom ljeta obratili Vrhovnom državnom tužiocu Draženu Buriću Informacijom o mogućem postojanju krivičnog djela i/ili prikrivanju krivičnog djela u vezi nelegalnog iskopa i izvoza rude boksita. To ide očekivano sporo. Prema informacijama Monitora, iz Vrhovnog tužilaštva nedavno su obavijestili nadležne u MKI da je njihova Informacija, sa pratećom dokumentacijom, proslijeđena Onovnom tužilaštvu u Nikšiću. Gdje je jednom, u nešto drugačijoj formi, već bila. I završila u košu.

Sada o detaljima.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISTRAŽIVANJE NAFTE I GASA U CRNOGORSKOM PODMORJU:  Prazne mreže i snovi o milijardama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je počela bušenje dna Jadrana i pored jasne poruke Evropske unije da su fosilna goriva prošlost, te da je budućnost rezervisana za ekološku i obnovljivu energiju, i uprkos lošim iskustvima iz regiona. Ekološki aktivisti najavljuju da će poslije turističke sezone obnoviti proteste

 

Iskusni ribar Branko Vujičić uzalud traži kozice i gambore po dnu Jadrana. Nestale su, kaže, i to pripisuje bušenju morskog dna u potrazi za naftom.

„Oni leže na samom dnu. Vjerovatno, bušenje izaziva neku vibraciju koja tjera ribe. Kozice su se potpuno izgubile, ne možemo uhvatiti dva kila, a hvatali smo po stotinu, cijena im je bila spala na tri eura. Nestale su ne samo u Ulcinju i Baru nego šire. One i sardele su hrana za svu ostalu ribu“, kaže Vujičić u razgovoru za CIN-CG, Monitor i BIRN.

Gigantska metalna svrdla, postrojenja Topaz Driller, probušila su 25. marta morsko dno, na 20 kilometara od obale, između Ulcinja i Bara u potrazi za naftom. Investitor, italijansko-ruski konzorcijum Eni-Novatek crno zlato će tražiti do dubine od 6.500 metara. Da li u crnogorskom podmorju ima nafte znaće se, navodno, početkom septembra.

Put ka zemljinoj utrobi nastavlja se uprkos upozorenjima ekologa da je riječ o rizičnom poduhvatu i kršenju Pariskog sporazuma i najavama da će, kada turisti odu, organizovati proteste.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

GODINU DANA PROTESTA MJEŠTANA KRALJSKIH BARA: Male HE – agonija koja traje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mještani ne kriju ogorčenje zbog nerješavanja  problema od strane Vlade. Tako su na protestu koji je održan prošlog mjeseca istakli da je više nezakonitosti, kada je riječ o projektima mHE u selu, napravljeno tokom minulog mjeseca, nego tokom čitave prethodne godine

,,Ne dirajte naše vode, ostavite naša izvorišta Tare, dosta ste uzeli, nemojte više kumim vas bogom”, poručili su prije godinu dana mještani kolašinskog sela Kraljske Bare, ispod Komova. Od tada traju njihovi protesti u cilju zaustavljanja gradnje malih hidroelektrana (mHE) na vodotocima Ljubaštica, Crnja  i Čestogaz.

Ove tri rječice formiraju rijeku Drcku, jednu od većih pritoka Tare. Koncesiju na jedina tri preostala vodotoka u Parku prirode Komovi, koja nijesu stavljena u cijevi, dobilo je preduzeće Dekar energy. Vlasnik Dekara je Momčilo Miranović, suprug Vesne Miranović bivše pomoćnice ministra zdravlja i visoke funkcionerke DPS-a.

Od prošle jeseni mještani Bara Kraljskih imaju podršku mještana Rečina, koje je snašla ista muka. Oni se protive gradnji mini hidrocentrale na Rečinskoj rijeci. Na Rečinskoj rijeci mHE Skrbuša gradi kompanija Hydro logistics. Vlasnik ove kompanije je Slaven Burzanović, koji je i ovlašćeni zastupnik u firmi BB hidro Blaža Đukanovića, sina predsjednika države,  koji je takođe u poslu sa malim HE.

Na ovonedjeljnom protestu mještani Kraljskih Bara i Rečina su pozvali potpredsjednika Vlade Dritana Abazovića da ,,dođe i potvrdi ili porekne ono što je obećao u septembru prošle godine”. Abazović je tada prisustvovao protestu u Kraljskim Barama i, između ostalog, rekao da ,,buduća vlast treba da raskine sve koncesije za mHE i trajno zabrani gradnju”. On je tada tvrdio i da je ,,svaka gradnja mHE korupcija sama po sebi”.

Do sada su raskinuti svi ugovori o mHE za koje je postojao zakonski osnov, a za sve ostale traži se rješenje koje neće ići na štetu države, odgovoreno je mještanima iz Abazovićevog kabineta. Podsjetili su da je Abazović obećao moratorijum na izgradnju mHE, što je Vlada učinila odmah nakon konstituisanja.

,,Inspekcija će u saradnji sa geometrima uskoro posjetiti Bare Kraljske i sačiniti detaljan elaborat kojim će se utvrditi jasna pozicija objekata male HE, najavljeno je iz Kabineta poptredsjednika Vlade. To je, kako su precizirali, osnovni preduslov razmatranja pravnog osnova za raskid ugovora.

Dok se čeka nova inspekcijska posjeta, nedavno je Direktorat za inspekcijske poslove privremeno zabranio koncesionarima nastavak radova.

Na protestu su mještani Bara Kraljskih i Rečina iskazali zabrinutost i tražili od vicepremijera da im garantuje da niko neće krenuti silom na one koji se protive gradnji mini-hidroelektrana na tom području.

Milovan – Mišo Labović, predsjednik Savjeta MZ Kraljske Bare, za Monitor kaže da mještani trpe pravno nasilje jer se privremenim mjerama koje donosi Osnovni sud u Kolašinu ugrožavaju ljudska prava: ,,Kad investitor podnese zahtjev za 24 sata se odlučuje, a mještanima za krivične tužbe preko dva mjeseca traje istraga”. On objašnjava da se koncesionar bori svim silama za svoj profit, pa da je bilo i prijetnji, ali da se nesigurnost  sada provlači kroz institucije.

Labović ističe da su više puta nadležnima predočili dokaze o tome da su u odluci o koncesiji pogrešno tretirani slivovi rječica, da nijesu riješeni građevinsko pravni odnosi, da je ugovor sa koncesionarom koji je trebao da završi radove 2016. na volšeban način bivša Vlada, na osnovu zaključka, produžila 2019. godine…

,,Očigledno da će ovo trajati”, kaže Labović i napominje da ugovor koncesionaru ističe krajem godine. ,,Imali smo  dva sastanka u Vladi.  Nijesmo dobili bilo kakve garancije. Oni se drže  priče da ne žele da plaćaju milionske odštete. Mi smatramo da se na osnovu člana 23 koncesionog ugovora i člana 18 – nesaglasnost mještana, ugovori mogu oboriti. Član 23 jasno kaže – da se dozvole koje su dobijene na osnovu pogrešnih podataka odmah mogu raskinuti. Onda bi trebalo da onaj koji je potpisao takve ugovore pozove na odgovornost”.

Mještani ne kriju ogorčenje zbog nerješavanja ovog problema od strane Vlade. Tako su na protestu, koji je održan prošlog mjeseca, istakli da je više nezakonitosti, kada je riječ o projektima mHE u selu, napravljeno tokom minulog mjeseca, nego tokom čitave prethodne godine.

Krajem maja su pozvali ministra ekologije, prostornog planiranja i urbanizma Ratka Mitrovića da podnese ostavku „iz moralnih razloga“. Ministar Mitrović je autor studija tehničko-ekonomske opravdanosti izgradnje i idejnih rješenja za 20 mHE, među kojima i Crnja, Ljubaštica i Čestogaz u Barama Kraljskim.

U Crnoj Gori rade 32 mHE, a njihov udio u ukupnoj proizvodnji električne energije manji je od tri odsto. Građani su na osnovu podsticaja investitorima do sada platili preko 19 miliona eura. Zahvaljujući subvencijama, koje plaćaju potrošači kroz račune za struju, firma BB Hidro, čiji je suvlasnik  Blažo Đukanović, projektovala je za 12 godina rada  mHE Bistrica u Kolašinu, profit od tri miliona eura, a za to vrijeme će državi biti plaćeno samo 250 hiljada koncesione naknade, izračunali su u NVO Akcija za socijalnu pravdu.

Ines Mrdović, pravna savjetnica ove organizacije nedavno je izjavila da je  nova Vlada obećala reviziju projekata mHE ,,ali politički rastrzana između ličnih sujeta i pizmi političara sa svih strana, ni šest mjeseci od imenovanja, nije se ozbiljnije zagreblo po ovom gorućem pitanju, sa ciljem da se potrošači zaštite od neopravdanog nameta ispoljenog u subvencijama, odnosno biznisi privilegovanih do danas su neokrnjeni, dok se građanima i dalje žestoko zavlači ruka u džep”.

Nova Vlada je odlučila da zaustavi odobravanje izgradnje malih HE dok ne okonča postupak do sada zaključenih ugovora. A to ide vrlo sporo. Zbog ove odluke investitori tuže državu i hoće da naplate navodnu 30-godišnju štetu – ceh bi za crnogorske građane mogao da bude veći od 50 miliona eura.

Ministarstvo kapitalnih investicija je u decembru formiralo radnu grupu koja treba da sagleda i preispita ugovore o koncesijama za male HE. Monitoru su ranije iz ovog ministarstva odgovorili da je potrebno razumijevanje jer taj postupak nije jednostavan ni brz. Rezultata još nema.

Niko od nadležnih ne pridaje važnosti na uporne tvrdnje Vasilija Miličkovića, predstavnika manjinskih akcionara EPCG koji pokušava da dokaže da je cijeli posao oko malih HE i subvencija nezakonit i protivan Ustavu. On ponavlja da se zarad interesa ljudi iz Đukanovićeve familije i okruženja, EPCG obavezala da struju otkupljuje po cijeni tri puta većoj od tržišne. Navodi i da će nas prema procjenama stručanjaka to reketiranje i pljačka građana kroz OIE 1 i 2 za 30 godina koštati 600 miliona ili 20 miliona godišnje.

Vlada je početkom ovog mjeseca donijela odluku da milion eura iz budžeta dodijeli za podsticanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora (OIE). Prema uredbi koju je donijela prethodna vlast, vlasnici obnovljivih izvora energije imaju status povlašćenih proizvođača kojima se plaća podsticajna cijena struje.

Prošle godine je 13 povlašćenih vlasnika mini HE od građana i privrede
dobilo blizu četiri miliona eura podsticaja, a imali su ukupan profit od 1,6 miliona eura. Da nije bilo podsticaja od građana, vlasnici mHE bi godinu završili sa dva miliona gubitka.

I dok čekaju šta će  se i kako prelomiti u Podgorici, u Kraljskim Barama su više puta istakli da nijesu i neće dati da se politika umješa u njihovu borbu. Labović ističe: ,,Mi branimo naše živote, naše selo je mrtvo ako se desi da nam se uzme voda, tu više nema života”.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo