FOKUS
ODBROJAVANJE: Sto dana Vladinog jada
Objavljeno prije
9 godinana
Objavio:
Monitor online
Aktuelna 41. Vlada Crne Gore potrošila je 100 dana našeg i njenog života. Odnosno, kako to premijer Duško Marković opisuje u Pobjedi, demonstrirajući neutemeljeni optimizam, za njom je „tek oko sedam odsto vremena od četvorogodišnjeg mandata”.
Vrijeme je, u svakom slučaju, za prve ocjene i analize. Ne toliko učinjenog, koliko najavljenog – onoga čime će se ova Vlada, novodno, baviti i onoga što, navodno, neće raditi.
„Veoma sam uvjeren da je u ovom kratkom periodu Vlada pokazala dosljednost, odlučnost i posvećenost ispunjavanju obećanja koja su data građanima”, kaže Marković pa, uz ostalo, nabraja: od „upornog promovisanja dijaloga sa svim relevantnim društvenim strukturama u cilju prevazilaženja nagomilanih podjela u crnogorskom društvu”, pa sve do „stvaranja uslova za stabilnost javnih finansija kao neophodne pretpostavke za ubrzaniji ekonomski rast u narednom periodu”.
Šefov optimizam dijele i njegovi najbliži saradnici. Tako je Aleksandar Pejović, ministar za evropske poslove, inače debitant na ovom nivou funkcija u izvršnoj vlasti, rezultate kabineta kome pripada ocijenio sa vrlodobrih 4+!? I to u danu kada su na podgoričkim ulicama svoje nezadovoljstvo Vladinom politikom demonstrirale hiljade. Žene – primaoci naknade za majke sa troje i više djece -kojima je vlada na početku mandata smanjila naknade mijenjajući važeći zakon; Penzioneri – nekadašnji radnici KAP-a, kojima Vlada godinu dana duguje otpremnine u iznosu od preko pet miliona eura (naslijeđena obaveza); Stanovnici dijela naselja u Zagoričkoj šumi koji bi mogli biti iseljeni iz svojih bespravno podignutih domova… A lista potencijalnih nezadovoljnika iz dana u dan je sve duža i duža. Od „običnog svijeta”, preko političkih oponenata do stručnjaka MMF-a i Svjetske banke koji sve glasnije upozoravaju na održivo stanje državnih finansija pod komandom DPS-a i njenog vrhovnog komandanta.
Tek, ministarstva vanjskih, evropskih i unutrašnjih poslova dio su Markovićevog kabineta koji je, u minulih sto dana, činio (vidljivu) okosnicu njegovog rada.
Serija naručenih ubistava u Budvi i Podgorici, natjerala je resornog ministra Mevludina Nuhodžića da izvede na ulicu specijalne policijske snage, sa dugim cijevima. Sve sa ciljem da makar malo zagorčaju život i otežaju rad domaćim i kriminalcima „na privremenom radu u Crnoj Gori”. Činjenica da su, o istom trošku, maltretirani i nedužni „civili” prihvaćena je tek sa nešto malo gunđanja. Nužda zakon mijenja. A Crnom Gorom je, krajem prošle i početkom ove godine, (opravdano) vladala tolika bojazan za fizičku bezbjednost svih koji se nađu van svoga doma u momentu kad sve moćnije kriminalne grupe namiruju račune, da bi mnogi pristali i na policijski čas, kao garanciju da niko njihov neće postati slučajna žrtva krvavih obračuna.
Ministar Nuhodžić je, prethodno, morao i javnosti da prevede premijerovu izjavu kako je „bezbjednosna situacija u zemlji odlična”. Podsjetimo, Marković je ovu ocjenu iznio svega nekoliko sati nakon što je, u eksploziji daljinski aktivirane bombe podmetnute pod automobil na parkingu pored osnovne škole i dječijeg vrtića u Podgorici, jedna osoba poginula a druga (djevojka) zadobila teške povrede. Bio je to čak drugi „lapsus” Markovića u vrlo kratkom periodu, pošto je krajem prošle godine, i tada aktuelni talas mafijaških obračuna komentarisao riječima: „Poštene ljude niko ne ubija. U mafijaškim obračunima do sada nije stradao nijedan nedužan i slobodan čovjek”. Još nijesu budućem premijeru, prethodno dugogodišnjem šefu Agencije za nacionalnu bezbjednost, stigli da objasne kako su pred zakonom svi nedužni dok im se u odgovarajućem sudskom postupku ne dokaže suprotno, a ubistvo penzionisanog budvanskog ljekara u pepeo je pretvorila nade da „nedužni i slobodni” neće biti na popisu žrtava bezumnih ubica.
Paralelno sa poslovima bezbjednosti, Melvudin Nuhodžić se nosio i sa potrebom da, makar javno, skreše troškove MUP-a. Nije to, pokazaće se, ništa jednostavniji zadatak od borbe protiv organizovanih kriminalnih grupa.
Slične muke mučio je i Srđan Darmanović, Markovićev ministar vanjskih poslova. I on se našao u situaciji da u jeku sveopšte borbe protiv izdajničke opozicije – pardon, domaćih izdajnika i stranih plaćenika instruisanih od snaga haosa i bezumlja sa neke, do danas nepoznate moskovske adrese – u Briselu objašnjava kako će unaprijed proglašeni krivci imati pravedno i javno suđenje.
Za to je vrijeme ministar pravde Zoran Pažin,pripremljenim izmjenama Krivičnog zakonika, na mala vrata u pravni život vratio kriminalizovanu klevetu. U predloženom Nacrtu zakona stoji da će se kaznom zatvora „do šest mjeseci” kazniti onaj ko „zloupotrijebi slobodu izražavanja i vrijeđa sud ili tužilaštvo”. Doduše, predlagač je prepoznao određene okolnosti u kojima bi, makar novinari mogli biti pošteđeni kazne zbog kritike rada pravosuđa, ali i njih cijene i o njima odlučuju uvrijeđeni – tužioci i sudije.
Prema nezvaničnim saznanjima Monitora, Pažin je krivično djelo izlaganja poruzi pravosudnih organa u Nacrt zakonika uvrstio na insistiranje specijalnog državnog tužioca Milivoja Katnića, kao svojevrstnu kompenzaciju za njegove (možda i nenamjerne) zasluge za izborni uspijeh DPS-a i kasnije formiranje vladajuće koalicije. SDT je, nije tajna, jako ljut na sve koji su kritikovali njegov rad nakon 16. oktobra. Opet, način na koji pojedini akteri ovdašnjeg političkog života komuniciraju, ne samo sa Katnićem, već i sa svim svojim neistomišljenicima naljutio bi i ozbiljnije kandidate za sveca, a kamoli bivšeg vojnika.
A premijer Marković i njegov partijski šef Milo Đukanović definitivno ne spadaju u one koji pokušavaju da primire strasti. Premijer je već u svom ekspozeu ocijenio kako se „opozicija još mora učiti parlamentarizmu”, precizirajući da bojkot parlamenta „ustavno i demokratski nema nikakvog opravdanja” (kao da se neko mogao sjetiti da u Ustavu definiše mogućnost da se državni udar i slobodni izbori održavaju paralelno, istog dana uz direktan TV prenos). Potom je u nekoliko navrata, uglavnom pro forme, pozivao opoziciju da se priključi Vladi, ali bi svaki put taj poziv pratila i određena uslovljavanja – bez obzira što je odgovor „druge strane” unaprijed poznat. Makar do narednih izbora. Tako je u ovonedjeljnom obraćanju Marković iz svog poziva isključio DF – zato što „žele da na vlast dođu nedemokratskim sredstvima”!? Uostalom, kao da je DPS na neki drugi način došao (tzv. antibirokratska revolucija 1988. godine) i ostao na vlasti (državni udar od 16. oktobra).
,,Uzajamno optuživanje djelova opozicije, Vlade i ostalih javnih aktera poput tužilaštva doprinijelo je podizanju tenzija što se odrazilo na pojačan osjećaj nesigurnosti kod građana, jer je ekonomskoj dodata i politička kriza”, saopštili su iz Građanske inicijative povodom 100 dana Markovićeve vlade, spočitavajući izvršnim vlastimna da su nastavili započeta društvana i socijalna raslojavanja. „Osjećaj je da su mjere stezanja kaiša krenule u smjeru da se pritisnu socijalno najugroženiji, što je rezultiralo javnim revoltom. Pošteđeni su tajkuni i investitori – Vlada je odlučila da ih ne optereti dodatnim dažbinama i zadržali su sve privilegije u 2017. godini”.
Ovdje je, zapravo, i terminologija dovoljna da naljuti premijera. Marković nam je na početku mandata objasnio šta misli o kritikama na račun privilegovanih „biznismena” koji su se obogatili uz pomoć monopola, privilegija ili prostim prelivanjem novca iz državne kase u vlastite džepove.
„Populistički i demagoški danas se oni nazivaju tajkunima. A zapravo, riječ je o biznis eliti kakvu imaju sve ekonomski razvijene države”, rekao je Marković. Teško se, ipak, sjetiti još neke ekonomski razvijene države (i ako Crna Gora ne pripada tom društvu) u kojoj ćete među višegodišnjim poreskim dužnicima naći i, recimo, premijera. Bivšeg, doduše. Ali, najvjerovatnije i budućeg kandidata vladajuće koalicije na predstojećim predsjedničkim izborima. Jednako, u pristojnim zemljama premijer ne bi mogao tek tako da ignoriše medijske tvrdnje da se njegovi prijatelji nalaze među privođenim utajivačima poreza.
Zato mi imamo svoje brige. Tako je Ministarstvo obrazovanja okupirano idejom da u školski sistem uvede – ne još jedan strani jezik ili koji čas tehnološkog opismenjavanja, nego – školske kecelje. Ljubomoran valjda na ideje iz Srbije i Hrvatske o obnovi obaveznog vojnog roka, ministar Damir Šehović dosjetio se kako da uniformišu našu djecu. Njihova i onako uče u inostranstvu. Na talenat. Prethodno je ista vlast riješila da PDV za računarsku opremu podigne sa devet na 19 odsto i, izmjenama zakona o taksama, cijenu putnih isprava za djecu podignu sa 15 na 40 eura. Tako se ulaže u budućnost.
Ceh takve politike stiže na vidjelo. U sjenci državnog udara, ministar finansija Darko Radunović nedjeljama i mjesecima pokušava obezbijediti makar dio od planiranog kreditnog zaduženja za ovu godinu (oko 450 miliona eura). Po svoj prilici nema voljnih da nam daju novac. Makar ne pod iole pristojnim uslovima, koji ne bi izazavali pretjeran revolt javnosti (za ovu Vladu prihvatljiva bi bila svaka ponuda). Otuda je sve izvjesnije da će potreban novac Vlada tražiti na domaćem tržištu, iz fondova ovdašnjih banaka. Taj će zahvat, neumitno, bez potrebne kreditne podrške ostaviti makar dio ovdašnje privrede i stanovništva. Siromaštvo će se, tako, povećati i privredni rast usporiti. Ali (njima) država nema cijenu. Dok drugi plaćaju.
Uz nedostatak novca, državu more i odnosi sa privilegovanim strateškim investitorom iz Italije (A2A) i njegovom sjenkom iz – Prve banke. Izvjesno je da će vlast, preko Elektroprivrede, a našim novcem, pokušati da odobrovolji Italijane i makar na kratko prolongira njihovo povlačenje iz Crne Gore kupujući akcije Rudnika uglja. Aco Đukanović će tu doći kao neka vrsta kolateralne štete. Ne bi on državne pare ali, eto kad je za opšte dobro… Limenka zveči dvaput.
Pred Markovićem se našao i izazov najavljenog spajanja dvije „sistemske banke” – CKB i Sosiete ženeral Montenegro. Nova banka bi, u slučaju spajanja, mogla postala prevelika za konkurenciju i finansijski sitem. Dodatni problem bi, u tom slučaju, bilo gotovo izvjesno otpuštanje tehnološkog viška. Riječ je o gubitku nekoliko stotina pristojno plaćenih radnih mjesta. Koja bi bilo jako teško nadomjestiti na nekoj drugoj strani.
Zanimljivo, dok je Marković razgovarao (pregovarao) sa zvaničnicima banaka, i guverner CBCG Radoje Žugić je, doduše u formi nezvanično, pustio glas kako on nije spreman da dozvoli njihovo spajanje. Zaboravljajući da CBCG i nije nadležna za pitanja konkurentskih odnosa na tržištu. Ovdje je interesantna činjenica da je Žugić, po povlačenju Đukanovića sa premijerskog prijestola, skoro pa svakodnevno počeo dijeliti lekcije Vladi i njenim ministrima. Predlažući uglavnom ono što on nije htio ili nije smio da uradi.
Da bi u pitanju mogao biti trend, a ne usamljena pojava, pokazao je i DPS poslanik Petar Ivanović. I on pokušava preuzetu tuđe ingerencije, dijeleći lekcije i nabrajajući svoj spisak želja svom nasljedniku u Ministarstvu poljoprivrede Milutinu Simoviću. Tek da se vidi da rezervisti sa DPS klupe spremno čekaju priliku da se vrate u igru.
Imajući u vidu rastuće i sve vidljivije otpore, ne čudi što je Markovićeva Vlada pokušala kupiti lojalnost (elektronskih) medija. Koliko prošle nedjelje Vlada je, ničim izazvana, odlučila da sa 1,85 miliona eura našeg novca časti komercijalne i lokalne radio i TV stanice, pokrivajući im 36 mjesečnih faktura prema Radio difuznom centru. To je, da parafraziramo saopštenje sa sjednice Vlade, njihov znak dobre volje. Vjerujem da je među čitaocima ovog teksta velika većina onih koji, primjera radi, TV Pink i njenom gazdi Željku Mitroviću ne bi dali ni jedan jedini cent, a kamoli 280 hiljada eura. Ali – minut dva – sad valja plaćati.
U jednom od brojnih nastupa povodom prvog jubileja svoje Vlade, Marković se, na krajnje ciničan način, osvrnuo i na proteste majki pred Skupštinom Crne Gore. Demonstrirajući odlučnost Vlade da im ne vrati ono što im je brutalno oduzeto, i uz pomoć neznavene i nemušte parlamentarne većine, Marković zbori: „Imam poruku da idu svojim kućama, da se posvete svojim porodicama…”. Da je pažljivije oslušnuo shvatio bi da je sve više stanovnika Crne Gore koji njemu poručuju od riječi do riječi – isto.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
IZDVOJENO
FOKUS
ZATVORENO PET POGLAVLJA – OPSTRUKCIJE OSTALE: Može li Crna Gora
Objavljeno prije
7 danana
19 Decembra, 2025
Evropska komesarka za proširenje Marta Kos je, uz čestitke, upozorila da „najteži dio tek predstoji”. Čeka nas još 21 poglavlje u 2026. godini (uz najzahtjevnija – vladavina prava, borba protiv korupcije) i izrada Nacrta pristupnog ugovora. Ako bi sve išlo zadatom dinamikom onda bi se 2027. godine ušlo u proces verifikacije od strane 27 članica. Vrata Unije bi se, hipotetički, mogla otvoriti 2028. Vjerovatno posljednji put „na mnogaja ljeta”. U predloženom budžetu EU za 2028-2034 od gotovo dvije hiljade milijardi eura nema stavke za nove članice
Na Međuvladinoj konferenciju s EU 16. decembra Crna Gora je do sada napravila najveći korak na putu ka članstvu u evropskoj porodici. Zatvoreno je pet poglavlja. Ukupni skor je 12 poglavlja od ukupno 33. Evropska komesarka za proširenje Slovenka Marta Kos je, uz čestitke, upozorila da “najteži dio tek predstoji”. Čeka nas još 21 poglavlje u 2026. godini (uz najzahtjevnija oko vladavine prava, te borbe protiv korupcije) i izrada Nacrta pristupnog ugovora. Ako bi sve išlo zadatom dinamikom onda bi se 2027. godine ušlo u proces verifikacije od strane 27 članica. Vrata Unije bi se, hipotetički, mogla otvoriti 2028. godine. Vjerovatno posljednji put “na mnogaja ljeta”.
U predloženom budžetu EU za 2028-2034. od gotovo dvije hiljade milijardi eura nema stavke za nove članice koje bi ušle u sedmogodišnjem periodu. Istina, postoje opredijeljene 43 milijarde kao dio Instrumenata predpristupne pomoći (tzv. IPA fondovi) kao i “rezerva za Ukrajinu” od 100 milijardi koja je izuzeta iz fondova proširenja. Međutim, Evropska komisija (EK) navodi se da će “suštinski troškovi stvarnog prijema novih članica zahtijevat zasebne, buduće finansijske aranžmane ili reviziju ovog proračuna kada rokovi pristupanja postanu jasniji”.
Politička mapa Evrope ubrzano se mijenja. Francusku u aprilu 2027. godine čekaju strateški važni predsjednički izbori čiji rezultat bi mogao ne samo zaustaviti proširenje nego i ozbiljno dovesti u pitanje sadašnju EU. Njemačka se takođe suočava sa sve jačim desnim populizmom proruske i otvoreno anti-EU Alternative za Njemačku (AfD). Populističke vlade Mađarske i Slovačke već zadaju glavobolje Briselu.
To se moglo vidjeti istog dana kada je Crna Gora zatvarala pet poglavlja. Savjet EU za vanjske poslove u Briselu nije usvojio zaključke o proširenju EU zbog mađarskog veta. Mađari nisu podržali ocjenu napretka Ukrajine ka EU iako su je podržale sve ostale članice. Deklaracija o proširenju trebalo je obuhvatati i stavove o zemljama Zapadnog Balkana, Turske, Moldavije i Gruzije. Nakon mađarske blokade, nacrt zaključaka Savjeta je postao zaključak Predsjedništva EU sa podrškom 26 država članica. Njemački državni ministar za Evropu Ginter Krihbaum ocijenio je mađarsko ponašanje kao „sve destruktivnije“ koje „koči Evropsku uniju“.
Osim olujnih vjetrova u EU, Crnoj Gori će trebati dobra navigacija kroz potencijalna minska polja odnosa sa susjednim zemljama ali i u domaćem dvorištu. Srbijanski vladar Aleksandar Vučić je iznio ideju da sve države Zapadnog Balkana zajedno uđu u EU. Kako ideja nije oduševila Brisel on je otkazao učešće Srbije na samitu Zapadni Balkan – EU 17. decembra. “Prvi put u poslednjih 13 ili 14 godina ni ja, ni bilo ko drugi, nećemo otići” rekao je Vučić. Takvu odluku je donio da niko drugi ne bude kriv i da Vlada ne trpi bilo kakve pritiske. Po Ustavu Srbije vlada vodi unutrašnju i spoljnu politiku zemlje dok predsjednik ima ceremonijalne ovlasti. Ponovio je i da će Srbija nastaviti evropski put dok je on predsjednik, a “posle ćemo videti”.
Međutim, jasno je da su Vučić i njegov brat Andrej (koji formalno nema državne funkcije) odavno odustali od evropskog puta (osim pristupa IPA fondovima) i da žele druge odvratiti od EU. Oni godinama u državnim i privatnim medijima vode kampanju protiv EU uz spinovanje teorija zavjera – što je konačno konstatirano i u EK. Posljednjih pola godine mediji braće Vučić u Crnoj Gori su takođe krenuli u kampanju protiv Crne Gore u EU nazivajući članstvo “sluganstvom Briselu” i ponovnim “zabijanjem noža u leđa” Srbiji i Rusiji.
Dugogodišnji njemački dopisnik i univerzitetski predavač Tomas Braj je krajem novembra objavio analizu da se 2024. godine Vučić naciji obratio više od 300 puta putem televizije – vjerovatno svjetski rekord! U prvih sedam mjeseci 2025. godine, već se pojavio preko 250 puta.
U novembru je bilo izvjesno da klaster 3 neće biti otvoren sa Srbijom zbog loših rezultata u vladavini prava, normalizaciji odnosa sa Kosovom i odnosa sa Rusijom. Srbiji se zamjera i izostanak reakcije na upad u Banjsku (Kosovo) diverzanata naoružanih od Vojske Srbije i predvođenih narko bosom bliskim Prvoj familiji. U tekstu za ekspertski Südosteuropa Mitteilungen Braj navodi se da je “široko rasprostranjeno uvjerenje da je nasilje sredstvo za rešavanje privatnih i javnih konflikta” u Srbiji. Najviši nivoi vlasti ga tolerišu, pa čak i podstiču, što se vidi u primjeru nasilja nad studentima, prijetnje sudijama i tužiocima ako ne postupaju po željama predsjednika itd.
Nastojanja braće Vučić da preko BIA i bliskih kriminalnih kartela radikaliziraju situaciju u Crnoj Gori nijesu za sada odnijela prevagu. Nije prevagu odnijela ni instrumentalizacija dijela SPC i tzv srpskih političara u širenju istorijskog revizionizma (i veličanja naci-kvislinga), uz priče o statusu srpskog jezika. Ljetos su izbjegnuti sukobi u Gornjem Zaostru koje su priželjkivali kriminalci i provokatori povezani sa BIA-om. Noć prije nego su zatvorena poglavlja u Briselu, na zidu ambasade BiH u Podgorici osvanuli su fašistički grafiti. “Generale hvala ti za Srebrenicu”, Kafa slatko Mladić Ratko” i 4S su bili ispisani ćirilicom.
Policija je obavila uviđaj, a Ministarstvo vanjskih poslova osudilo ovaj čin. Zahvaljući obznanjenim telefonskim prepiskama potvrđeno je da su za ranije anti-muslimanske i anti-bošnjačke grafite nakon 30. avgusta 2020. odgovorne miloističke narko-udbaške strukture. Da li se sada radi o provokacijima kriminalaca u režiji BIA- ili o nečemu drugom – dužne su da ustanove naše bezbjednosne službe.
Milo Đukanović je formalno pozdravio zatvaranje poglavlja nazvavši ga “veliki iskorak koji Crnu Goru približava ostvarenju ključnog strateškog cilja – članstva u EU”. On je na mreži X napisao da “dijeli zadovoljstvo građana… kao i državnih zvaničnika i svih… angažovanih na ispunjavanju kriterijuma”.
Koliko je Crna Gora stvarno ispunila kriterije je vrlo upitno. Svako upućeniji će priznati da su na mjestu francuske primjedbe i zamalo blokada oko poglavlja za poljoprivredu i ribarstvo, sa ili bez zagovora Vučića i njegove diplomatije. Da je bilo zagovaranje indirektno je priznao, kroz demantije, formalni lider Srpske narodne stranke (SNS) Miloš Vučević. Vučević je objasnio da “Vučić smeta jer tobože nagovara nešto Makrona, a ne smeta im kada hrvatski navijači uzvikuju šta uzvikuju” na utakmici u Podgorici. Vučević, akter brojnih korupcionaških afera, je naveo “da se boji da je crnogorsko rukovodstvo malo požurilo sa obećanjima prema svom narodu”. Njegov nekadašnji saradnik Nikola Vasiljević je nedavno zamijenio Marka Parezanovića na čelu operative BIA-e. Moguće je da će biti još pribojavanja Vučevića za Crnu Goru kako novi načelnik bude razrađivao posao.
Još pakosnija izjava je stigla od formalne šefice Skupštine Ane Brnabić. Nisu joj se svidjele primjedbe opozicije da su Crna Gora i Albanija bliže EU od Srbije. Po Brnabićkoj (koju građanska javnost percipira kao usta braće Vučić) Crna Gora “ima dva najopasnija, najsnažnija kriminalna, mafijaška klana na svetu – kavčane i škaljare”. “Neko (je) zatvorio oči … decenijama, pred organizovanim kriminalom i korupcijom” uočila je Brnabić. Zaključila je da to “nije moguće bez direktne podrške državnog vrha i države”. Jedino je zaboravila da imaju istu i goru situaciju kod kuće sa Šarićima, Veselinovićima, Vulinima itd a da se to u Crnoj Gori dešavalo za vrijeme vladavine prijatelja njenog šefa. Primjer srbijanske zaštite vođe OKG-a Svetozara Marovića je svima poznat.
Nakon zatvaranja pet poglavlja stigle su i reakcije iz Hrvatske. Vlada je formirala komisiju za povrat školskog broda Jadran i sukcesiju vojne imovine. Hrvati su istakli da će to biti jedan od preduslova za zatvaranje poglavlja 31 (vanjska politika, bezbjednost i odbrana), koje je blokirano u decembru 2024. Iz Zagreba se šalju signali, na radost Vučićevih velikosrba i kriminalaca, da Hrvatska ne misli popustiti glede svojih rezervi.
Očekuje se i povrat imovine otete bokeljskim Hrvatima nakon 1945. i nakon agresije 1991. godine. Kada je u pitanju (nesporno) oteta imovina Hrvata (ali i drugih) od 91. pa na dalje, agresija na Hrvatsku i kasnija sukcesija vojne imovine, proruske strukture u HDZ-u rado zaboravljaju da je to bilo za vladavine njihovog prijatelja Mila Đukanovića. Iako je jedan od hrvatskih zahtjeva i procesuranje ratnih zločina, za sada ne postoji ni ,,udaljena sumnja” da bi hrvatska vlast pomenula odgovornost Đukanovića.
Po riječima evropskog diplomate iz Brisela koji je želio ostati anoniman, savladavanje svih domaćih i stranih prepreka i ulazak Crne Gore u EU , biće ravno – nebeskom čudu.
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari
Politička zloupotreba strahova mještana Botuna, koji se decenijama nose sa posljedicama zagađenja životne sredine, Crnu Goru bi mogla skupo da košta. I učini realnijom najnoviju Vučićevu „ideju“ da Zapadni Balkan uđe istovremeno u Evropu
Aleksandar Vučić i Vlada Srbije u glas evo promovišu model po kom bi region trebalo istovremeno da uđe u EU, a ne da prva članica bude Crna Gora. Ovamo kod kuće, istovremeno, slučaj Botun i izgradnja postrojenja za preradu otpadnih voda (kolokvijalno – kolektor), koju opstruiraju ovdašnji Vučićevi kadrovi, postaje sve teži kamen o vratu Crne Gore na evropskom putu.
Protesti mještana Botuna, čije je lice i glas postao Milan Knežević, lider DNP, kog je Vučić i javno označio kao jedinog hrabrog branitelja srpskih interesa u Crnoj Gori, radikalizuju se. Ni nakon ovonedjeljnih razgovora mještana sa predstavnicima Vlade i ustupaka koje im izvršna vlast nudi, te jasnog saopštenja Delegacije EU da projekat predviđa moderno i bezbjedno postrojenje u potpunosti usklađeno sa standardima EU, koje nije opasnost po zdravlje, na čemu Knežević insistira, ne nazire se namjera da se odustane od zahtjeva da se kolektor izmjesti iz Botuna. To bi Crnu Goru koštalo novih godina čekanja na kolektor, novca, ali i šanse da uskoro uđe u EU.
Vučić je ove sedmice i u Briselu, na sastanku sa predsjednicom Evropske komisije (EK) Ursulom Fon der Lajen, iznio ideju o istovremenom ulasku Zapadnog Balkana u EU. To bi značilo ozbiljno usporavanje ulaska Crne Gore (a moguće i Albanije) u EU. Brisel je prepoznao našu državu kao potencijalnu prvu novu članicu, a Srbija je, prema posljednjim izvještajima EK, znatno iza nje.
Crnogorski premijer Milojko Spajić odgovorio je Vučiću da je saglasan da bi čitavom Zapadnom Balkanu EU trebalo da bude finalna odrednica. Pa potom precizirao: „Crna Gora će tamo Srbiju čekati već od 2028. godine“.
Uslijedila je reakcija srpskog ministra vanjskih poslova Marka Đurića. „Spremnost pojedinih političara u regionu da pokažu da se odriču rodbine i komšiluka neće ubrzati bilo čiji put u EU. Najbolji smo kada jedni druge podržavamo, a ne kada se međusobno poredimo”, prokomentraisao je Đurić Spajićevu izjavu.
Jovana Marović, bivša ministarka evropskih integracija i članica savjetodavne grupe Balkan u Evropi (BEIPAG) je primijetila: „To je izjavio ministar u Vladi SNS-a koja svakodnevno, na svim nivoima i svim sredstvima, čini sve da Crna Gora ne uđe u EU, uključujući i korišćenje svojih marioneta u crnogorskoj Vladi. Poslednji primjer takvih opstrukcija su protesti protiv izgradnje kolektora u Botunu“,
Vještina komunikacije koju je Spajić iskazao u tvit odgovoru predsjedniku Srbije, kod kuće, u slučaju Botuna, izostaje. Mnogi ukazuju da je zloupotreba strahova mještana Botuna, koji se decenijama nose sa teškim posljedicama zagađenja životne sredine, uspješna i zbog toga što je izostala adekvatna komunikacija vlasti sa mještanima. Upitno je i Spajićevo snalaženje sa „opozicijom“ u sopstvenoj vladi.
Samo 21 dan prije isteka roka u kom Crna Gora mora početi izgradnju kolektora ili će plaćati penale donatorima, kreditorima, izvođačima, a kada su mještani Botuna već postavili šatore i radkalizovali proteste, Vlada je otvorila razgovor o problemu koji traje blizu deceniju.
Neposredno prije sastanka, Vlada je usvojila garancije mještanima Botuna za puštanje u pogon Postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda. Garancije su podržali PES, NSD, SNP i BS. Članovi Vlade iz Kneževićeve DNP – potpredsjednik Vlade za regionalni razvoj Milun Zogović i ministarka saobraćaja Maja Vukićević- nijesu prisustvovali sjednici. Na sjednici nije bio ni ministar ekonomskog razvoja Nik Đeljošaj, ali je on poručio da bi glasao za tu odluku.
Knežević je ove sedmice saopštio da se predsjednik parlamenta Andrija Mandić u potpunosti slaže sa njim kad je riječ o Botunu. Tu izjavu Mandić nije komentarisao, niti se u javnosti oglašava o ovom pitanju. Ministri Mandićeve NSD, osim što su glasali za garancije, prethodno su odobrili izgradnju kolektora. Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine, na čijem je čelu Slaven Radunović izdalo je građevinsku dozvolu za izgradnju postrojenja u Botunu. Život je, čini se, ovaj put na različite strane odveo dugogodišnje partnere.
Garancije predviđaju da će u slučaju da emisije štetnih gasova pređu dozvoljene granice, Glavni grad imati obavezu da zaustavi rad kolektora. Višedecenijska ekološka bomba u srcu zetske ravnice koja i dan danas truje mještane, vodu i zemljište – bazeni crvenog mulja biće, obećava Vlada, sanirani. Premijer je obećao i da se kolektor uopšte neće pustiti u rad dok se ne saniraju bazeni crvenog mulja. Spajić je krajem prošlog mjeseca u Skupštini saopštio da će se Vlada zadužiti 32 miliona eura da riješi problem otrova deponovanih u tim bazenima. I plan da se u sklopu KAP-a može „privremeno“ odlagati opasni otpad biće izmjenjen, obećali su iz Vlade.
Najavljeni su i dodatni benefiti. Oko 30 odsto domaćinstava Gornje Zete biće priključeno na novi kolektor. U obećanjima su mjesto našle i populističke garancije: prednost prilikom zapošljavanja u novom postrojenju imaće mještani Botuna, odnosno Zete; predsjednik Upravnog odbora kolektora biće delegiran od strane mjesne zajednice Botun; iniciraće se razgovori dvije opštine kako bi vlasnička struktura nad postrojenjem bila zajednička – Glavnog grada i Zete.
Vlada se u priču od državnog značaja uključila zakašnjelo, nakon što Glavni grad i gradonačelnik Saša Mujović nijesu uspjeli da ubijede mještane u opravdanost gradnje kolektora u Botunu. Mujović je na predstavljanju garancija izjavio da postoji jedna stvar oko koje nema razgovora a to je promjena lokacije. Objasnio je da bi to prolongiralo izgradnju postrojenja na nekoliko godina.
Kao izraz dobre volje, Glavni grad je objavio i ugovor potpisan s bankom i turskim kompanijama o izgradnji postrojenja. Knežević je ove sedmice uputio otvoreno pismo turskom ambasadoru u Crnoj Gori Barišu Kalkavanu, tražeći od njega da apeluje na turske kompanije Kuzu i Alkatraš da odustanju od gradnje kolektora.
„Složićete se da nijedan projekat bez obzira ko je investitor, a ko izvođač, nije važniji od jednog ljudskog života“, napisao je, između ostalog u pismu Knežević. O ljudskim životima nije mnogo mislio kada je zapaljivom retorikom i lažnim informacijama bio prethodnica izlivu nasilja nad turskim državljanima u Crnoj Gori.
Gradonačelnik Podgorice je priznao da je „bilo je propusta u komunikaciji“, u smislu predstavljanja Elaborata. „Ta prva verzija nije najsrećnije napisana”, kazao je i napomenuo da se nada da će gradnja početi do kraja godine i da neće biti nereda u Botunu. Pojasnio je da bi predviđena spalionica, čiju izgradnju Botunjani posebno problematizuju, u toku jednog sata emitovala izduvne gasove ekivalentne radu šest kamiona.
Predstavnici EU i Njemačke razvojne banke (KfW), koji su donirali novac i dali kredit za novo postrojenje, upozorili su lokalnu i državnu vlast, na sastanku 5. juna ove godine, o rizicima ako se što prije ne počne sa realizacijom projekta. Krajni rok za otpočinjanje radova, nakon čega će Crna Gora trpjeti i višemilonske penale je do Nove godine.
,,U cilju kompromisa na ljetošnjem sastanku sa premijerom Spajićem, predsjednikom Skupštine Andrijom Mandićem, ambasadorom Satlerom, gradonačelnikom Mujovićem, obavezao sam se da se neću uključivati ni u kakvu medijsku kampanju, ako su nosioci izvršne i gradske vlasti spremni da razgovaraju s građanima Botuna i pronađu kompromis. I tad i sad im ponavljam, sve i da Botunjani budu za ovakvo predloženo rešenje, ja ću biti protiv, ali ja sam najmanji problem”, izjavio je nedavno Milan Knežević.
Knežević ipak ne odustaje od kampanje, i teško da je „najmanji problem“. Njegova kampanja se svodi na to da kolektor predstavi kao koruptivni posao opasan po zdravlje građana, nazivajući ga i budućim Černobilom, uprkos faktima koji govore drugačije. Insistiranjem na razgovoru sa relevantnim adresama simulira otvorenost za dogovor, dok istovremeno ne odstupa od stava da kolektor u Botunu ni po koju cijenu ne smije biti izgrađen. Vučić bi sigurno to volio.
Knežević je najavio da će „ako policija krene na Botunjanje“ napustiti i Vladu i vlast u Glavnom gradu. Označio je šefa Delegacije EU Johana Satlera kao guvernera Crne Gore: ,,On upravlja svim procesima, od smjena do izbora sudija Ustavnog suda, političkih pregrupisavanja i projekcija ali i izgradnjom kolektora u Botunu”. Istovremeno, Knežević je pozvao Satlera da primi na razgovor mještane Botuna i poručio da će ukoliko Satler to odbije, oni „uputiti dopis i svu raspoloživu dokumentaciju gospođi Lauri Koveši, glavnoj tužiteljki Evropske unije“.
Opozicija je više puta podsjetila Kneževića da je njegova partija sa koalicionim partnerima iz vlasti glasala za Prostorno urbanistički plan (PUP) Podgorice koji jasno predviđa izgradnju kolektora u Botunu.
Na najave Kneževića da će zbog kolektora srušiti podgoričku vlast, gradonačelnik Mujović je odgovorio je da će tražiti princip reakcije na tu akciju kada je u pitanju državna vlast. Iz opozicije se čuju i glasovi da je Kneževićeva odbrana Botuna propala: ,,Svako zna da se uveliko pregovara za veći broj funkcija DNP u Vladi Crne Gore i da će biti izgradnje kolektora”, saopštio je šef Kluba odbornika Demokratske partije socijalista (DPS) u Skupštini Glavnog grada, Andrija Klikovac.
Mještani Botuna protiv zagađenja svoje sredine od KAP-a protestuju decenijama. Vlasti se nijesu puno trudile da im objasne kada će zaustaviti trovanje koje je zaostalo od Kombinata, a do sada ni da im precizno obrazlože da novi kolektor neće dodatno zagađivati ionako zagađenu sredinu. Oni su početkom septembra ove godine organizovali prvi protest protiv izgradnje kolektora, koji je sedmicu ranije dobio i saglasnost Agencije za zaštitu životne sredine.
Nakon što su iz Glavnog grada najavili da bi gradnja postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda trebalo uskoro da počne, razapeli su šatore a na prostoru predviđenom za izgradnju kolektora parkirali traktore, kamione, građevinske mašine, automobile i nasuli tampon kako bi lakše mogli da priđu šatorima. Tvrde da neće dozvoliti početak gradnje postrojenja na toj lokaciji.
Nakon što su preuzeli garancije od premijera Spajića, predstavnici mještana su izjavili da će ih predstaviti ostalim mještanima nakon završenog referenduma na Zboru građana, ali da i dalje ostaju pri stavu da izgradnje na planiranoj lokaciji nema. Referendum je zakazan za nedjelju, 14. decembra.
Slučaj Botun nije jedini koji se tumači kao opstrukcija evropskog puta Crne Gore od strane Vučiću odanih domaćih kadrova. Nakon što je Crna Gora glasala za UN Rezoluciju o Srebrenici, crnogorski parlament je izglasao Rezoluciju u Jasenovcu, čime su ozbiljno narušeni odnosi zemlje sa Hrvatskom, pa i blokirano zatvaranje poglavlja 31 krajem prošle godine. Nijesu samo poslanici bivšeg Demokratskog fronta glasali za nju, već i Demokrata i PES-a. Rezolucija je izglasana, kao neka vrsta izvinjenja Vučiću za glas u UN za Srebrenicu. U Srbiji slična rezolucija nije izglasana jer bi to, kako je izjavio Vučić, poremetilo odnose sa Hrvatakom za narednih sto godina.
Politička zloupotreba strahova mještana Botuna, koji se decenijama nose sa teškim posljedicama zagađenja životne sredine, Crnu Goru bi mogla skupo da košta. I učini realnijom najnoviju Vučićevu „ideju“ da Zapadni Balkan uđe istovremeno u Evropu.
ISTORIJA PROJEKTA KOLEKTORA U BOTUNU
U vrijeme mandatara gradonačelnika Miomira Mugoše najavljena je izgradnja novog kolektora za Podgoricu i taj posao je nazvan projektom vijeka. U vrijeme gradonačelnika Slavoljuba Stijepovića, 2017., potpisan je ugovor o kreditu sa Njemačkom bankom za obnovu i razvoj i dobijena donacija Evropske unije.
Početkom 2020. tadašnji direktor Vodovoda i kanalizacija Filip Makrid i direktor kompanije Bemax Veselin Kovačević potpisali su ugovor za izgradnju primarnog kolektora u okviru sistema za prečišćavanje otpadnih voda. Gradonačelnik Ivan Vuković u junu 2022. ponovo potpisuje Ugovor za izgradnju sistema postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda. Pored Vukovića paraf na dokument od 3.500 strana stavili su tadašnji izvršni direktor preduzeća Vodovod i kanalizacija Filip Makrid, i izvođači radova, direktor turske kompanije Kuzu Group Mehmet Emre Bastopku i član borda direktora turske firme Alkatraš, Bauram Albauark.
Dvije turske kompanije, koje su na tenderu 2022. dobile posao izgradnje postrojenja, dostavile su završni nacrt glavnog projekta čija izgradnja je trebalo da traje tri godine.
Iz Delegacije Evropske unije objašnjavaju da je ovo najveći ekološki projekat koji EU podržava u Crnoj Gori – EU je obezbijedila 33 miliona eura bespovratnih sredstava za novi kanalizacioni sistem i postrojenje, uz podršku kroz kredit od Njemačke razvojne banke (KfW) od 30 miliona eura.
Izgradnja novog PPOV-a je neophodna, jer je postojeći sistem u Glavnom gradu star blizu pola vijeka. Kapacitet postojećeg postrojenja je tri puta manji od sadašnjih potreba Podgorice, čije je stanovništvo višestruko naraslo od kada je postavljen stari kolektor. To rezultira da se djelimično prečišćene ali i neprečišćene otpadne vode slivaju direktno u Moraču, pa preko nje u Skadarsko jezero. Na teritoriji Podgorice ima 90.309 priključaka na gradski vodovod, dok je svega 58.718 priključaka na fekalnu kanalizaciju. Ostalo su septičke jame.
Milena PEROVIĆ/Predrag NIKOLIĆ
Komentari
Ministar policije otvoreno podržava kandidata Lazara Šćepanovića dok se očekuje odluka o izboru direktora Uprave policije. Tako je konkurs, raspisan 3. novembra – obesmišljen. Izvještaj EK za 2025. godinu daje jasno uputstvo političkom vrhu policije da osigura stabilnost u bezbjednosnom sektoru „imenovanjem rukovodilaca i direktora sa punim ovlašćenjima kroz objektivan i meritokratski postupak”. Toliko o postupku koji je Brisel tražio
Ministar policije Danilo Šaranović će podržati vršioca dužnosti direktora Uprave policije (UP) Lazara Šćepanovića za direktora policije u punom mandatu. Šaranović je to saopštio na Odboru za bezbjednost dok se očekuje odluka o izboru direktora UP. Rok za podnošenje kandidatura na konkurs za šefa policije koji je raspisan 3. novembra završen je, a odluka o tome ko će biti izabran formalno tek treba da bude donesena. Suštinski, očito već – jeste.
Na konkurs su se prijavila dva kandidata – Šćepanović, ministrov miljenik, i Zoran Braunović, bivši šef kolašinske policije. Monitor je već pisao da je od 2020. godine, nakon pada Demokratske partije socijalista (DPS), broj kandidata na konkursima za poziciju direktora policije samo opadao, zbog sve očiglednijih tendencija političke kontrole policije i od strane nove vlasti. Od rekordnih 19 kandidata nakon smjene trodecenijskog režima DPS, za vrijeme Vlade Zdravka Krivokapića i tadašnjeg ministra policije Sergeja Sekulića, stiglo se do dva kandidata na posljednjem konkursu. Koji je ministar Šaranović potpuno obesmislio, otvoreno gurajući Šćepanovića.
Čelnici policije iz redova Demokrata koji rukovode tim sektorom rado se pozivaju na navodne pohvale iz Brisela i na „istorijske rezultate“. No istorijski Izvještaj Evropske komisije za 2025. godinu daje jasno uputstvo političkom vrhu policije da „osigura stabilnost u svim sektorima i direktoratima u Upravi policije imenovanjem rukovodilaca i direktora sa punim ovlašćenjima kroz objektivan i meritokratski postupak”. Toliko i o “meritokratskom postupku”, koji je Brisel eksplicitno tražio.
Evropska komisija (EK) u ovogodišnjem Izvještaju ukazuje i na ranjivost bezbjednosnog sektora na političku kontrolu, i u tom kontekstu problemtičnu praksu da rukovodioci tog sektora nijesu u punom već vd mandatu. “ U septembru 2024. godine, Skupština je usvojila izmjene Zakona o unutrašnjim poslovima koje se odnose na zapošljavanje policijskih službenika bez ikakvih javnih konsultacija ili učešća nevladinih organizacija. Nakon usvajanja ovih izmjena, Ministarstvo unutrašnjih poslova je 2025. godine pokrenulo kampanju za zapošljavanje 815 policijskih službenika. Crna Gora mora obezbijediti da se tekuća kampanja zapošljavanja zasniva na principu zasluga. Takođe, moraju se uspostaviti proceduralne garancije protiv neprimjerenog političkog uticaja na organe za sprovođenje zakona”, navodi se u Izvještaju.
I tokom novembra, nakon što je objavljen Izvještaj EK, MUP, odnosno Šaranović, produžio je vd mandate za više rukovodilaca. Za vršiteljku dužnosti generalne direktorice Direktorata za finansijske poslove u MUP-u ponovo je, odlukom ministra, određena Maja Liješević. Takođe, za vršiteljku dužnosti sekretarke Ministarstva unutrašnjih poslova postavljena je Jovana Mijović, kojoj je samo produžen v.d mandat.
U julu je na poziciju vršiteljke dužnosti generalne direktorice Direktorata za međunarodnu saradnju, evropske integracije i projekte u MUP-u određena Tijana Šuković, a istog mjeseca na poziciju vd generalnog direktora Direktorata za normativno-pravne i kadrovske poslove u MUP-u postavljen je Bojan Nišavić. Više od polovine pomoćnika u Upravi policije takođe je u v.d mandatima. Dragan Gorović je v.d. pomoćnika direktora za Sektor policije opšte nadležnosti, Velimir Furtula je v.d pomoćnika direktora za Sektor za borbu protiv kriminala, dok je Dejan Bojić od marta ove godine vršilac dužnosti pomoćnika direktora za Sektor granične policije.
Rijetki pomoćnik direktora u punom mandatu je Aleksandar Radović, raniji v. d direktor UP, inače kandidat na kom je insistirao premijer Spajić na prethodnom konkursu za vd direktora UP. Taj konkurs je protekao u otvorenoj borbi Demokrata i Spajićevog Pokreta Evropa sad (PES) oko kontrole policije. Šaranović je i tada predložio Šćepanovića, a nakon što je Vlada izabrala Radovića, podnio tužbu protiv Vlade optužujući Spajića za nezakonito imenovanje vd. direktora UP mimo volje ministra policije.
Akcija za ljudska prava (HRA) protestovala je tada „zbog partijske borbe za kontrolu nad Upravom policije i kršenja Zakona o unutrašnjim poslovima u postupku izbora vršioca dužnosti direktora Uprave policije“. Ta organizacija ukazala je da je niz improvizacija, neutemeljenih u zakonu, pokrenut još ranije odlukom Šaranoviča da raspiše konkurs za v.d. direktora i sprovede poligrafsko testiranje prijavljenih kandidata, iako takav postupak zakon ne poznaje.
Kadrovanje Demokrata kritikovano je i zbog sprovođenja samovoljnog vetinga u policiji, bez zakonodavnog okvira i kriterijuma.
„Vrijeme skrivanja je gotovo. Veting dolazi po sve koji služe podzemlju a ne državi“, saopštavao je potpredsjednik Vlade za bezbjednosni sistem, lider Demokrata Aleksa Bečić.
„Crna Gora nema zakon, niti bilo koji propis koji definiše proces vetinga u bezbjednosnom sektoru. Ni Vlada nikada nije donijela odluku da se takav veting sprovede, niti za to postoji pravni osnov. Dakle, tzv. veting sprovodi jedna politička partija, na osnovu kriterijuma samo njoj poznatih, niko osim njih ne zna ko su službenici koji će biti podvrgnuti tom procesu, na osnovu čega su selektovani, ko i kako sprovodi taj proces, ko ga nadzire i kontroliše i koje garancije za poštovanje osnovnih prava postoje”, saopštio je u intervjuu za Monitor u septembru advokat Veselin Radulović. Radulović je tada podnio krivičnu prijavu protiv čelnika Uprave policije i funkcionera Demokrata koji rukovode policijom.
Demokrate su ga označile članom kriminalne organizacije, saopštivši „da će plakati“. Funkcioneri te partije na sve kritike zbog načina upravljanja policijom odgovaraju na isti način – predstavljajući se jedinom branom protiv organizovnog kriminala i kadrova bivšeg režima, a kritičare kao članove organizovanih kriminalnih grupa ili saradnike bivšeg režima. Istovremeno posežući za praksama tog istog bivšeg režima. Otvoreno favorizovanje jednog kandidata nije zapamćeno ni u vrijeme DPS, iako je bilo jasno da na tu poziciju može doći samo vjerni politički kadar tadašnje vlasti.
Zbog odbrane avokata Radulovića, na meti funkcionera Demokrata našla se i direktorica HRA Tea Gorjanc Prelević. Tri specijalne izvjestiteljke UN uputile su pismo crnogorskoj vladi, izrazivši ozbiljnu zabrinutost zbog medijskih i online napada zvaničnika Demokrata na Radulovića i Gorjanc-Prelević.
Funkcioneri Demokrata i vrh policije ne prihvataju odgovornost ni zbog kritika upućenih nakon izliva mržnje prema turskim državljanima u crnogorskim gradovima, kome je prethodio incident na Zabjelu u kom je lakše povrede zadobio crnogorski državljanin, inače sin policijskog funkcionera. Policija je, na osnovu njegove izjave, uhapsila 40 turskih državljana, postrojivši ih uza zid, uz pratnju tzv „narodnih patrola“ koje su lovile turske državljane po Pogorici. Spajićeva vlada je hitno ukinula bezvizni režim za turske državljane. Ispostavilo se da su u incidentu na Zabjelu učestvovali državljani Azerbejdžana, a snimak koji je kružio društvenim mrežama i portalima ukazivao je da su incident započeli crnogorski državljani. Na ovonedjeljnom Odboru za bezbjednost ministar Šaranović i vd direktor Lazar Šćepnović tvrde da je policija reagovala efikasno i profesionalno. Do danas, međutim, nije utvrdila čak ni da li je crnogorski državljanin u ruci imao nož ili neki drugi predmet, što se vidi na snimku, niti je rasvijetlila sve okolnosti tog incidenta.
Boris Bogdanović, funkcioner Demokrata i član Odbora za bezbjednost te je večeri, na svom profilu objavio sliku turskih državljana postrojenih uza zid zgrade na Zabjelu, uz komentar: „Ovako se brani država“. Kasnije je to svoje slavljenje junačkog djela – obrisao. Na ovonedjeljnoj sjednici Odbora Bogdanović se osvrnuo i na kritike na račun policijskog rukovodstva zbog kriminalnih obračuna. Nabrajao je razne primjere incidenata i obračuna u razvijenim zemljama Evrope i SAD u kojima zbog toga nije tražena odgovornost policije, jer tamo, kaže, žive „patriote“.
Dok akrobacije u kadrovanju policijom ova partija pravda navodnim čišćenjem prljavih kadrova bivšeg režima iz bezbjednosnog sektora, ministar policije nije objasnio zbog čega onda ne vidi na čelu policije drugog kandidata za šefa policije Zorana Braunovića,. Braunović se ponudio da bude svjedok u Skupštini o „crnim trojkama“ i drugim mračnim epizodama bezbjednosnog sektora za vrijeme DPS. Ukazivao je na diskriminaciju i mobing nad jednim brojem službenika UP za vrijeme bivšeg režima, koji je, po njegovim tvrdnjama, kulminirao izbornog dana 2020., kada im je uskraćivan izlazak na izbore. Braunović se više puta našao na meti medija kojima je, o čemu posebno vole da govore Bečić i njegovi, dirigovao prljavi novac i nedavno uhapšeni Aleksandar Mijajlović, neformalni vlasnik Bemaxa. Braunović je 1996. proglašen najboljim komandirom policije. Njegovu prijavu na konkurs, ministar je – faktički eliminisao.
To već znamo: nova vlast ne strahuje od kadrova bivšeg režima, nego od ničijih.
Milena PEROVIĆ
Komentari
Kolumne
Novi broj

ZATVORENO PET POGLAVLJA – OPSTRUKCIJE OSTALE: Može li Crna Gora
ZETA REKLA NE IZGRADNJI POSTROJENJA ZA PRERADU OTPADNIH VODA U BOTUNU: Cijena straha i manipulacije
SLUČAJ BUDVANSKE PORODICE SLOVINIĆ I LUKE BUDVA: Ogledalo vlasti
Izdvajamo
-
DRUŠTVO3 sedmicePREDSJEDNIK UO INSTITUTA SIMO MILOŠEVIĆ PREDRAG DRAGOJLOVIĆ UHAPŠEN U SRBIJI: Novac od kriminala ulagao u hotel u Crnoj Gori?
-
DRUŠTVO4 sedmiceCRNA GORA U VRHU EVROPE PO BROJU SAMOUBISTAVA: Ćutanje ubija
-
DRUŠTVO3 sedmiceBUDVA: BUDŽET, POLITIKA I CRKVA: Razlaz dva predsjednika – Jovanovića i Odžića?
-
HORIZONTI3 sedmiceOPERACIJA LUGANSK I DOMAĆI RUSKI PLAĆENICI: Zastita nacionalne bezbjednosti ili nova predstava
-
INTERVJU4 sedmiceDALIBORKA ULJAREVIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Za ovu vlast zločinci su samo oni koji nijesu njihove nacionalnosti ili vjere
-
KULTURA4 sedmiceOTAC TVOJ MEDITERAN , BORIS JOVANOVIĆ KASTEL: Mediteran ide s njim
-
INTERVJU3 sedmiceBUDISLAV MINIĆ, ADVOKAT: Promjene su uglavnom samo formalne
-
INTERVJU4 sedmiceFILIP KUZMAN, ISTORIČAR, ANTIFAŠISTI CETINJA: ,,Novo isčitavanje” devedesetih
