Povežite se sa nama

FOKUS

USTAVNI SUD: U kandžama politike

Objavljeno prije

na

Slika prva: promrzle žene prekrivene ćebadima spavaju pred zgradom Vlade. Skoro mjesec dana protestuju jer su im smanjene naknade koje su dobile kao majke troje djece. Sada štrajkuju glađu. Protest je počeo sa ozbiljnim tenzijama, a procjenjivalo se da može pokrenuti širi socijalni bunt.

Slika druga: Dragoljub Drašković, svježe izabrani predsjednik Ustavnog suda, u emisiji na RTCG kaže da za Ustavni sud nije prioritet da odlučuju o ustavnoj žalbi koje su majke podnijele tom sudu, kako bi ocijenio ustavnost vladine odluke da im smanji naknade. Dodaje i da ne postoji zakonski rok da taj sud odlučuje.

,,I dalje očekujemo da gospodin Dragoljub Drašković, sudija i predsjednik Ustavnog suda obezbijedi prioritetno odlučivanje po predlogu za ocjenu ustavnosti zakona kojim su smanjene naknade za majke”, kaže za Monitor Tea Gorjanc Prelević, direktorica Akcije za ljudska prava (HRA), koja je otvorenim pismom pozvala Draškovića da ,,hitno odluči o predlogu za prioritetno odlučivanje u predmetima povodom ustavnosti zakona o naknadama za majke”, a nakon njegovog gostovanja na RTCG.

,,On je kao sudija izvjestilac ovlašćen da to učini. Ustavni sud je odavno trebalo da doprinese smirivanju tenzija objavom da će prioritetno riješiti pitanje koje veoma pogađa 20.000 žena i njihovih porodica. To bi bilo razumno i odgovorno – na kraju krajeva, sudovi služe da rješavaju sporove, umjesto da ih raspiruju odlaganjem rješavanja”, smatra direktorica HRA. ,,Za sve građane bi morala biti ponižavajuća situacija u kojoj majke protestuju više od mjesec i prinuđene su da štrajkom glađu izazivaju pažnju onih koji su nadležni da riješe njihov problem”, napominje ona.

Prije nego što je Drašković saopštio da pitanje majki i naknada za taj sud i nije od prioritet, premijer Duško Marković je odbio da pregovara sa majkama. Da li ima neke veze, tek Drašković je prilikom kandidature za sudiju tog suda otvoreno saopštio da je član vladajuće Demokratske partije socijalista. Sve to u jeku priče o neophodnosti da se Ustavni sud, kao krov pravosuđa, oslobodi pritisaka politike.

Nije samo HRA pisala Draškoviću ove sedmice. NVO Institut za vladavinu prava (IVP) je u otvorenom pismu uputio apel predsjedniku Ustavnog suda ,,da taj sud prvo odluči o zakonitosti njegovog izbora, po inicijativi za ocjenu ustavnosti i zakonitosti koju je IVP podnio tom sudu, a potom o ostalim predmetima”.

Prema dobro upućenim izvorima Monitora, bez obzira na izmjene zakonodavstva, sa ciljem da se to i ostvari, Ustavni sud je nikad više u kandžama politike. A skandali tokom posljednja dva izbora predsjednika tog suda dodatno pojačavaju sumnje da izmjene zakonodavstva nijesu pomogle.

Kada je početkom godine sa zakašnjenjem biran predsjednik Ustavnog suda, sudija tog suda Milorad Gogić, u pismu upućenom sudiji Hamdiji Šarkinoviću koji je u to vrijeme bio predsjedavajući suda, navodi da je sa ,,posljednje sjednice o izboru predsjednika nestao tonski zapis”. Gogić napominje da ,,iz istih razloga” zapisnik sa sjednice na kojoj je 2014. godine izabrana prethodna predsjednica suda Desanka Lopičić ,,nikad nije usvojen”.

,,Neusvojeni prethodni zapisnik i nedostajući tonski zapis najbolje govore o sadržini rasprava koje su se vodile”, navodi se u pismu Gogića. Prema izvorima Monitora, na sjednicama se otvoreno govorilo o političkom uticaju na izbor predsjednika, a tokom posljednjeg izbora, procedura se otegla jer sudije nijesu imale povjerenja jedni u druge, da će izbor biti regularan.

,,Sa sjednice sam izašao sa osjećajem stida i gađenja”, prokomentarisao je nakon izbora Draškovića sudija tog suda Miodrag Iličković, koji je uz Gogića bio uzdržan tokom izbora.

IVP smatra da je izbor Draškovića bio i formalno pravno nezakonit. Ta organizacija je ove sedmice podsjetila da se izbor predsjednika sprovodio po nezakonitoj proceduri, jer je rješenje u Poslovniku o proceduri izbora suprotno Zakonu o Ustavnom sudu.

,,Najviše zabrinjava da su upravo sudije Ustavnog suda donijele Poslovnik, i propisale rješenja koja su suprotna Ustavu i Zakonu o Ustavnom sudu, od čega su troje, od ukupno sedam sudija, glasale protiv njegovog usvajanja jer ‘nije u duhu Ustava'”, oglasili su se tada iz IVP.

,,Rješavanje pitanja zakonitosti izbora predsjednika Ustavnog suda je preduslov rješavanja svakog drugog predmeta”, smatra Danilo Ajković, predsjednik IVP.

Nije se samo tada govorilo o nezakonitim odlukama u vezi sa Ustavnim sudom.

Ustavni sud je od decembra 2013, kada je izabran trenutni sastav sudija, donio preko 850 odluka koje ostaju u sjenci sumnje osporenog legitimiteta sudija koji su ove odluke donijeli, saopštila je Akcija za ljudska prava u junu 2015. godine, podsjećajući na zahtjev ombudsmana da se ispita odluka prekida mandata sudijama Ustavnog suda prije ponovnog izbora.

Zaštitnik ljudskih prava Šućko Baković je 15. novembra 2013. podnio Predlog za ocjenu ustavnosti Ustavnog zakona ,,za sprovođenje Amandmana na Ustav Crne Gore i Zakona o Ustavnom sudu tvrdeći da su sudijama iz tadašnjeg sastava protivustavno prekinuti mandati tako što je mimo uslova propisanih Ustavom razlog za prestanak njihove funkcije propisan aktom niže pravne snage, tj. zakonom”.

Venecijanska komisija je u mišljenju o usvojenim amandmanima na Ustav Crne Gore izrazila žaljenje što crnogorske vlasti nijesu dopustile da sudije Ustavnog suda ostanu na svojim funkcijama do kraja mandata.

Takođe, tu je i naglašena netransparentnost tog suda. Ustavni sud već tri godine nije održao javno suđenje. Na sajtu suda, tek poneka odluka.

,,Sada imamo situaciju da su na sajtu objavili samo dvije odluke o ustavnim žalbama, iz 2014. godine, što je nevjerovatno, nema takvog primjera ni u regionu, ne znamo kakva je ustavnosudska praksa. Uočili smo i da su u radu neke žalbe iz 2016. godine iako nije odlučeno o nekima iz 2013, što ukazuje na to da se ne poštuje redosled odlučivanja iz nepoznatih razloga – koji nisu objavljeni”, kaže za Monitor Tea Gorjanc-Prelević.

HRA je prethodno u otvorenom pismu Draškoviću saopštila da se u radu Ustavnog suda nalaze ustavne žalbe podnijete 2017. godine, ,,iako pouzdano znamo da nijesu riješene žalbe koje su podnijete i 2013. i 2014. godine i to u ime žrtava ratnih zločina” .

Direktorica HRA podsjeća da ta organizacija od 2014. godine ističe da Ustavni sud mora da se otvori za javnost: ,,Da se sjednice najavljuju blagovremeno, da se omogući da im publika prisustvuje, kao i da se objave na sajtu sve odluke Ustavnog suda, da se obrazlaže zašto se o nekim stvarima odlučuje prioritetno, o drugim ne. Građani imaju pravo sve to da znaju, a Ustavni sud ima obavezu da zasluži povjerenje javnosti”.

Ustavni sud je trenutno daleko od tog cilja. Nije prvi put da za taj sud nijesu prioritetne odluke koje se tiču građana Crne Gore. Svojevremeno su kazali da za njih odluka Đukanovićeve Vlade kojom su uvedene dažbine za autoput nije pitanje koje ima širi društveni značaj, kao ni odlučivanje o ustavnosti te uredbe. Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) sudije Ustavnog suda nazvala je tada marionetama izvršne vlasti.

Jedno je sigurno. Ustavni sud je zaslužio povjerenje Vlade.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

FOKUS

MIĆUNOVIĆ I DAVIDOVIĆ NA AMERIČKOJ CRNOJ LISTI: Šta Vašington vidi a Podgorica ne vidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Navodi iz saopštenju Stejt departmenta o Branislavu Branu Mićunoviću i Miodragu Daki Davidoviću,  nisu nikakva novost za crnogorsku i jugoslovensku javnost.  Monitor se nebrojeno puta bavio poslovima ove dvojice “kontroverznih biznismena”  koji su  bogatstvo stekli u vrijeme trodecenijske vladavine Mila Đukanovića

 

Prošlog četvrtka, 16. novembra, osvanula je vijest da su Sjedinjene Američke Države (SAD) uvele sankcije dvojici crnogorskih “kontroverznih biznismena”, kako ih najčešće opisuju kod kuće, – Miodragu Daki Davidoviću i Branislavu Branu Mićunoviću. Američki Stejt department je u saopštenju pored imena ove dvojice Nikšićana, naveo imena još osam osoba iz Srbije, Bosne i Hercegovine i Sjeverne Makedonije koje je Kancelarija za kontrolu imovine stranaca (OFAC ), kao dio Ministarstva Finansija, stavila na crnu listu.

Od crnogorskih državljana na listi sankcionisanih osoba se od aprila prošle godine nalazi i Svetozar Marović, nekadašnji potpredsjednik Demokratske partije socijalista (DPS) i drugi čovjek režima u Crnoj Gori kome je srodna vlast u Srbiji pružila utočište od izdržavanja pravosnažnih zatvorskih kazni zbog organizovanog kriminala i korupcije.

Sankcije američkih finansijskih vlasti osim zabrane putovanja i zamrzavanja imovine koja se eventualno nalazi u SAD-u ili na teritorijama pod njenom jurisdikcijom povlači i zabranu poslovanja američkih kompanija sa kompanijama proskribovanih osoba. Ne postoji nalog za hapšenje, osim eventualno za pojedince i pravna lica iz Amerike ako se utvrdi da su svjesno kršili sankcije OFAC-a i drugih državnih institucija, ili ako je učinjeno krivično djelo u američkoj jurisdikciji. Sa te tačke gledišta  Mićunović i Davidović  mogu biti mirni jer im ne prijeti direktna opasnost zbog crne liste. No, propagandni i psihološki efekat se ne može zanemariti jer im negativna dezignacija američke vlade smanjuje manevarski prostor i stvara nelagodnosti.

Davidović je pomenut prvi u saopštenju Stejt departmenta kao osoba koja “decenijama pere novac za kriminalne grupe, jačajući svoj uticaj i oblikujući svoje kriminalno preduzeće” uz optužbe za “šverc cigareta, nafte i oružja”. Takođe se ističe da je korupcija koju širi pomogla “Rusiji da kompromituje nezavisnost demokratskih institucija i pravosuđa zemlje”, uz napore da “utiču na rezultate izbora”. Osim Crne Gore, Amerikanci ukazuju i na Dakine aktivnosti u Makedoniji i “skandala koji je doveo do hapšenja Dragija Raškovskog, generalnog sekretara Vlade, ključnog saradnika bivšeg premijera Zorana Zaeva”. Raškovski je navodno uzeo mito od Davidovića “u cilju promoviranja poslovnih interesa Davidovića” – što se na Balkanu, i šire percipira kao standardna praksa u poslovanju ili dobijanju poslova.

Za Mićunovića se kaže da je”decenijama vodeća figura u organizovanom kriminalu u Crnoj Gori, datirajući još od vremena bivše Jugoslavije” što se inače moglo puno puta pročitati u regionalnoj štampi.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

UZVRAĆANJE UDARCA U AFERI DO KVON: Spajić optužio srpske vlasti za montiranje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Krajem oktobra, prestižni američki list Vol Strit Žurnal je objavio opširnu priču o Lovu na najpoznatijeg kripto bjegunca.  U razgovoru sa američkim novinarima, tada mandatar  Milojko Spajić je rekao: „ Iza (Kvonovog zatvorskog) pisma stoje njegovi politički protivnici i srpska tajna služba“. Srpska BIA nije odgovorila na zahtjev Vol Strit Žurnala na komentar Spajićeve izjave. Nisu zabilježene bilo kakve reakcije na Spajićeve navode ni iz Vlade Srbije ni od medijski svuda prisutnog predsjednika Aleksandra Vučića

 

Lansiranje Afere Kvon u susret parlamentarnim izborima 11. juna ove godine, kako bi se urušio očekivani rezultat Pokreta Evropa sad (PES) Milojka Spajića, je dobio nastavak po izboru 44. Vlade. Premijer i PES su uzvratili udarac odmah nakon konstitutivne sjednice Vlade. Na prvoj narednoj sjednici 9. novembra Vlada je u odlukama o kadrovskim rješenjima u posljednjoj , 26. tački navela da je donijela „Rješenje o razrješenju Artana Kurtija sa dužnosti generalnog inspektora Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB)“. Radi se o osobi koja je, po ranijem saopštenju PES-a, imala važnu ulogu u Aferi Kvon i koja je, navodno,  stajala iza famoznog pisma koje je korejski prevarantski kralj kripto valuta i međunarodni bjegunac Do Kvon poslao iz Istražnog zatvora u Spužu na adresu tadašnjeg premijera Dritana Abazovića i šefa Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) Vladimira Novovića – u predvečerje izbora.

U pismu je Kvon pomenuo Spajića u negativnom kontekstu gdje mu je navodno Spajić tražio da se uključi u finansiranje njegove izborne kampanje i tvrdio da „ima dokaze o komunikacijama i uplatama od drugih lica“ te da „stoji na raspolaganju za dalji kontakt, ukoliko su potrebna dodatna objašnjenja“. Nakon tog pisma Abazović je teatralno sazvao sjednicu Vijeća za nacionalnu bezbjednost i, po Monitorovim izvorima, tražio od Novovića da uhapsi i procesuira Spajića što je ovaj odbio. O sadržaju pisma i nepotkrijepljenim i/ili sumnjivim navodima zatočenog i pritiješnjenog Kvona Monitor je već ranije pisao.

Prije smjene Kurtija, krajem oktobra, prestižni američki list Vol Strit Žurnal (Wall Street Journal –WSJ) je objavio opširnu priču o Lovu na najpoznatijeg kripto bjegunca  na kojoj su radili mjesecima 4 novinara i još 4 novinarska saradnika. U razgovoru sa američkim novinarima, tada mandatar za sastav 44. Vlade Crne Gore Milojko Spajić je rekao: „ Iza (Kvonovog zatvorskog) pisma stoje njegovi politički protivnici i srpska tajna služba“. Srpska Bezbedonosno informativna agencija (BIA) nije odgovorila na zahtjev Vol Strit Žurnala na komentar Spajićeve izjave. Nijesu zabilježene bilo kakve reakcije na Spajićeve navode ni iz Vlade Srbije ni od medijski svuda prisutnog predsjednika Aleksandra Vučića.

Treba se podsjetiti da su se Vučićeve vlasti angažovale protiv Spajića i tokom predsjedničke nominacije. Tada je prvi put Srbija podijelila sa crnogorskom Državnom izbornom komisijom (DIK) podatke o Spajićevom srbijanskom državljanstvu i prebivalištu. Nakon toga je on diskvalificiran iz predsjedničke trke i data podrška Vučićevom prijatelju i savezniku Milu Đukanoviću da opet pokuša da zasjedne kao predsjednik.

Spajić je uvjerenja da je Kvon prevaren da napiše pismo u nadi da će ga zatim crnogorske vlasti vođene Abazovićem pustiti uz kauciju i dozvoliti mu da pobjegne iz zemlje – vjerovatno nešto slično kako je izašao iz Srbije.

WSJ navodi da je Kvon početkom septembra 2022. godine pobjegao iz Singapura, gdje mu se počeo zatvarati krug zbog velikih prevara, i da je preko Dubaija stigao u Beograd i uselio se u stan u blizini Knez Mihajlove, svega nekoliko dana prije nego će južnokorejske vlasti izdati nalog za njegovo hapšenje. Ubrzo će slijediti i Crvena potjernica Interpola. Međutim, Kvon je u online razgovorima sa svojim partnerima i saradnicima koje je vodio iz Beograda tvrdio da ima dogovor sa lokalnim vlastima dok je u jednom drugom razgovoru tvrdio da mu je od srpske policije dopušteno da ostane i nakon što su saznali za Interpolov nalog za hapšenje. Štaviše. 12. oktobra prošle godine, Kvon je zajedno sa Čang Džun Hanom, koji će kasnije takođe biti uhapšen u Crnoj Gori , u Srbiji osnovao kompaniju Codokoj22 D.O.O. dok katastarski podaci pokazuju da je decembra 2022. godine Han posjedovao stan od 400 kvadrata u elitnom dijelu Beograda. Na zahtjeve Vol Strita za intervju nije bilo nikakvih odgovora iz srbijanskog MUP-a, Ministarstva pravde ni iz Vrhovnog javnog tužilaštva.

Spajić je novinarima WSJ rekao da ga je Kvon pozvao u posjetu i da su kafenisali oko sat vremena. Spajić tvrdi da nije u to doba znao da je Kvon u bjekstvu. Vlasti Južne Koreju su preko Interpolovih kanala locirale Kvona u Srbiji a zvanični zahtjev za ekstradicijom je poslat Beogradu krajem decembra prošle godine. Interesantno je da srbijanske vlasti nisu uhapsile Kvona ali je zato Kvon, vjerovatno dobivši obavijest od lokalnih vlasti da je lociran, prekinuo svu aktivnost na drustvenoj mreži twitter. Krajem januara, kako Vučićeve vlasti nisu odgovarale na zahtjeve Interpola i Južne Koreje, u Beograd je stigla delegacija korejskih tužilaca i zvaničnika Ministarstva pravde. Tokom nekoliko dana razgovora sa srbijanskim kolegama, istražitelji su dobili podatke o Kvonovoj srpskoj kompaniji kao i internet adresu. Srbi su takođe „obećali da će isporučiti Kvona ako ga uhvate“ po riječima tužioca Dena Sung-hana koji je dao intervju američkim novinarima. Polovinom februara je i američka Komisija za hartije od vrijednosti (SEEC) podigle tužbu protiv Kvona zbog prevare i laganja rekavši da je izvukao 100 miliona dolara iz kompanije poslije kraha. U martu ove godine i američko Ministartvo pravde je krenulo u istragu protiv Kvona. Do hapšenja je došlo, ali tek krajem marta i to na podgoričkom aerodromu u pokušaju Kvona i njegovog saradnika da se ukrcaju na privatni let za Dubai. Kvonov ulazak u Crnu Goru nije registrovan od strane granične policije.

Istog dana uveče kada je Vlada razriješila Kurtija sa pozicije u ANB-u, Mportal je objavio vijest da je ministar pravde Andrej Milović dostavio dokument Glavnom specijalnom tužiocu (GST) Vladimiru Novoviću u kome iznosi da su službenici Ministarstva pravde Nataša Radonjić i Tanja Popović nezakonito očistile kaznenu evidenciju Kurtija rješenjem od 08.06.2020. godine. To je urađeno uprkos „činjenici da je molba osuđenog za brisanje ove osude, pravosnažno odbijena kao neosnovana od strane Višeg suda u Podgorici“. Stoga  Milović traži od SDT-a da ispita da li su pomenute „izvršile neko od krivičnih djela protiv službene dužnosti“ Takođe, od SDT-a traži i da „ispita i razloge zbog kojih prethodni ministar g. Marko Kovač …u vremenu imenovanja generalnog inspektora u ANB i pored indicija da je (Kurti) nezakonito brisan iz Registra kaznene evidencije i zahtjeva javnosti da se utvrdi istina u ovom slučaju“, nije preduzeo zakonom propisane radnje da se nedvosmisleno utvrdi da li Kurti ispunjava zakonske uslove za tu važnu poziciji. Naime Kurti je dva puta pravosnažno osuđen, jednom kao maloljetnik 2004. godine na 10 mjeseci zatvora, i jednom kao punoljetno lice 2009. godine, opet na 10 mjeseci zatvora zbog pokušaja ubistva Rikarda Oroša u Ulcinju.

I pored toga Vlada Dritana Abazovića ga je postavila za generalnog inspektora ANB-a 22.07.2022. dok je na tadašnje primjedbe potpredsjednika Raška Konjevića premijer odgovorio „prema njegovim informacijama ničega nema u kaznenoj evidenciji vezano za Kurtija“ te da je to „jedino relevantno“. Dodao je da Crnoj Gori treba takav profil ličnosti – kao kontrolor za ANB. Abazovićevo pokrivanje i zalaganje za Kurtija je ukazivalo na činjenicu da je on osoba od njegovog povjerenja i da će uraditi sve što se od njega traži kao „profil koji treba Crnoj Gori“, tj. u prijevodu njemu lično, i u skladu sa praksom privatnih institucija iz doba Mila Đukanovića i DPS-a.

Dva dana nakon predstavke ministra Milovića SDT-u oglasio se i Kurti rekavši da je SDT-u podnio krivičnu prijavu protiv novog ministra pravde zbog sumnje da je zloupotrijebio službeni položaj jer je ranije Mportal integralno objavio sadržaj dopisa SDT-a, pretpostavljajući/sugerirajući da je sam ministar poslao dokument ovom miloističkom portalu. Kurti je rekao da Milović ima lični animozitet prema njemu jer je „objavom podataka iz kaznene evidencije prekoračio granice svog ovlašćenja direktnim umišljajem” i da je cilj bio njegova „diskreditacija i ocrnjivanje ličnosti“.

Dan poslije Kurtijeve reakcije, portal javnog servisa RTCG će objaviti dopis tadašnjeg državnog sekretara ministarstva pravde Bojana Zekovića iz kraja juna 2022. godine gdje traži od ministra Kovača provjere o brisanju Kurtija iz kaznene evidencije „zbog naglašenog interesovanja medija“ jer bi provjerom „otklonili sumnje i odbacili optužbe za nezakonito postupanje Minstarstva“. Zeković je tražio i da ukoliko se utvrdi greška da se ispravi i utvrdi odgovornost u slučaju zloupotrebe. Od toga nije bilo ništa. RTCG navodi da Kovač nije odgovorio na njihova pitanja glede navoda Zekovića iako mu je ostavljeno dovoljno vremena. Dan nakon objave RTCG,  oglasio se i bivši ministar Kovač zbog „pokušaja lične diskreditacije, najprije od Mportala a zatim …Pobjede u sadejstvu sa ministrom pravde (Milovićem), i funkcionerom SDP-a g. Zekovićem“. Kovač tvrdi da je sam inicirao provjeru nakon medijskih izvještaja i da je utvrdio da se „donijelo rješenje o brisanju navedene osude i da se tadašnja generalna direktorica Nataša Radonjić rukovodila „jednakim postupanjem prema svim punoljetnim licima u skladu sa odredbama KZCG i ZKP“ i da je to u skladu sa odlukom Ustavnog suda iz polovine juna 2019. i praksom sudova u postupcima rehabilitacije. Stoga je ministar Kovač  „ocijenio da ne postoje razlozi zbog kojih bi trebalo pokrenuti postupak poništenja rješenja o brisanju osude“ i pozvao tužilaštvo da sve ispita. Kovač se nije osvrnuo na pravosnažnu sudsku presudu kojom je odbijena rehabilitacija Kurtija kao i naknadno obavještenje Kurtija Ministarstvu pravde od 20.02.2018. da odustaje od pokretanja postupka rehabilitacije.

Ostaje da se vidi kako će se Afera Kvon odvijati i da li će njen glavni crnogorski akter, po navodima PES-a, Dritan Abazović, proći bez posljedica. Abazović je u nedavnom intervjuu za Novu pitao „šta je trebalo, da se pismo čuva, stavi u fioku i da se njime ucjenjuje poslije Milojko Spajić?“ umjesto da se šalje Novoviću. Zaključio je da „bi volio da stvari izađu na vidjelo“. Novović i SDT su na potezu.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

MINIMALNA PENZIJA = MINIMALNA PLATA: Đe iscijediti suvu drenovinu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Povećanje minimalne penzije za 50 odsto: da li je to ozbiljna socijalna politika, demagogija ili samo površnost skopčana sa odsustvom odgovornosti predstavnika novih vlasti?

 

U noći prećutanog ekspozea, premijer Milojko Spajić najavio je da će od prvog januara minimalna penzija iznositi 450 eura. Za 150 eura (50 odsto) veća od sadašnjeg minimalca koji jedva prelazi 300 eura.

Od tada premijer ima preča posla – provjerava zatečeno stanje u državnoj kasi, pokušava organizovati novembarski popis stanovnika, domaćinstava  i stanova, adekvatno smjestiti sve članove novoizabrane vlade, valjda priprema i budžet za narednu godinu – pa informacije o najavljenom (selektivnom) povećanju penzija dobijamo “iz druge ruke”, od njegovih saradnika iz pokreta Evropa sad.

Tako je poslanik PES-a Vasilije Čarapić poručio (Okvir, RTCG) da će predstojeće povećanje minimalne penzije predstavljati “uvođenje koncepta razdvajanja zarađenog i socijalnog dijela penzije”. I da penzije veće od 450 eura neće biti povećene, osim redovnog usklađivanja sa rastom zarada i inflacijom, prije usvajanja programa Evropa sad 2. A to se, kaže, očekuje “u narednih godinu dana”.  I zavisi od politike vlade.

Upitan da li takav koncept predstavlja diskriminaciju u odnosu na penzionere koji su radili duže, a na ime doprinosa za penziono osiguranje uplaćivali više od svoje zarade, Čarapić je odgovorio:  “Mislim da to nije diskriminacija jer je mnogo veća diskriminacija da neko krepava od gladi s 300 eura”.

Ostalo je da sami zaključimo da li je to odgovorna socijalna politika, demagogija ili samo površnost skopčana s odsustvom odgovornosti predstavnika novih vlasti.

Dokumenata (programa) koji bi potvrdili ili osporili takve pretpostavke još  nema. Bez njih, zahvaljujući postojećoj zvaničnoj statistici, znamo da penziju manju od obećanih 450 eura sada prima oko 75.000 crnogorskih penzionera, odnosno, oko 2/3 od ukupno110 hiljada penzionera u Crnoj Gori. Prosječna penzija isplaćena prošlog mjeseca iznosila je 425 eura, dok je prosječna penzija za puni staž iznosila nešto više od 460 eura, pa neće biti obuhvaćena povišicom. Za koju ne znamo ni da li će startovati u januaru, kada se bude isplaćivala decembarska penzija, ili će se povećanje računati od januara, a isplatiti mjesec kasnije.

Na osnovu podataka koje sada imamo, može se sa približnom tačnošću izračunati da će, kada zaživi najavljeni potez Spajićeve vlade, istu penziju primati neko ko je postao penzioner sa 15 godina (legalnog) radnog staža uz plaćanje minimalnih zakonom propisanih doprinosa za penziono osiguranje, i onaj ko je radio 25 godina i svo vrijeme uplaćivao doprinose na iznos prosječne plate. Iako je drugi, izračunali su statističari, tokom radnog vijeka na račun Fonda PIO uplatio četiri puta više novca.

Pošteno?

“Već postoji veliki nemir među dijelom penzionera koji kažu da sada primaju 350 eura, a radili su 40 godina i sada će i neko sa 15 godina staža imati istu penziju kao oni”, kazao je Generalni sekretar Unije slobodnih sindikata Srđa Keković, “sa tim se ne smijemo igrati, moramo krajnje odgovorno da se odnosimo prema penzionoj politici”.

Neobrazložena odluka nove vlade, preciznije – najava njenog predsjednika, nameće još nekoliko zanimljivih pitanja vezanih za korelaciju plata i penzija.

Počnimo od toga da naredna godina može donijeti krajnje neobičnu situaciju da će minimalna plata i penzija biti izjednačene – po 450 eura. Manimo se sada priče da li je to (ne)pravedno. Pa sagledajmo najavljenu mogućnost iz perspektive tržišta rada.

Zanimanja za koja poslodavci nude minimalnu ili tek nešto veću platu od nje, već su uveliko deficitarna radnom snagom. Godinama svjedočimo  kako je teško naći radnika/cu za posao u trgovini ili hotelu, a izjednačavanje minimalne plate i penzije svakako neće doprinijeti rješenju tog problema. Suprotno, davnošnji stereotip po kome izbor između rada i ležanja Crnogorce ne tjera na premišljanje sada može dobiti i  egzaktno provjerljivo, obrazloženje. Zašto naporno raditi 8, 9 ili, praznicima i tokom sezone, 12 sati dnevno ,ako se isti novac može dobiti dok, kao penzioner, sjedite kod kuće. Ili, honorarno, ostvaruje dodatni prihod.

Neki će se, zato, umjesto u potragu za poslom, dati u traženje načina da ostvare penziju. Drugi će, opet, izračunati da je glupo plaćate  nemale doprinose za penziono osiguranje (15 odsto bruto plate, plus 5,5 odsto koje plaća poslodavac) kada oni, faktički, ne utiču na iznos koji ćete primati kao penzioner. A definitivno ne prave razliku vrijednu ozbiljnog izdatka (danas je to nešto manje od 150 eura za pomenutu, prosječnu, platu).

Zato bi se ponovo mogli suočiti sa doskorašnjim trendom rada na crno. Bez plaćanja poreza i doprinosa. Samo što bi ovoga puta, za razliku od prošlih vremena, na tome mogli insistirati radnici a ne poslodavci. Isplati se, ukoliko vas ne uhvate i kazne.

Takve najave podstiču i kalkulacije da bi Spajićeva vlada, uz podršku parlamentarne većine, izmjenama propisa mogla potpuno, ili makar u velikoj mjeri, ukinuti plaćanje obaveznih doprinosa. Onih koji su preostali nakon što je Evropom sad 1 ukinuto plaćanje doprinosa za zadravstveno osiguranje, a finansiranje zdravstvenog sistema u potpunosti prebačeno na teret države. Po cijenu pada kvaliteta zdravstvenih usluga kome svjedočimo duže od godinu.(Nedostupnost ljekara specijalista, manjak medicinske opreme, nedostatak ljekova neophodnih za hronične i teške bolesnike…).

To dovodi do pitanja odakle će država finansirati najavljeni poduhvat. Povećanje minimalne penzije za 50 odsto, uz obuhvat od približno 2/3 sadašnjih penzionera, to svakako jeste.

Prve procjene govore da će za tu “investiciju” državi trebati između osam i 10 miliona mjesečno, odnosno oko 100-120 miliona godišnje. Spajić najavljuje da će se to finansirati iz “redovnih budžetskih prihoda”. Istovremeno, govori o tome kako u državnoj kasi nije zatekao onoliko novca koliko su obećavali njegovi prethodnici, i da se vlada mora potruditi da preokrene zatečeni deficit (manjak prihoda u odnosu na potrošnju). Pošto ni krediti nijesu rješenje. “Situacija u Trezoru je teška i veće su kamatne stope. Nije vrijeme za velika zaduživanja”, presabira se premijer. Ali ne odustaje od obećanih povećanja plata i penzija.

Za penzije se, trenutno, troši oko 600 miliona eura godišnje. Većina tog novca obezjeđuje se doprinosima zaposlenih kojih je, jesenas, nešto oko 220 hiljada. Problemi bi mogli nastati i prije nego bi vlada, eventualno, ukinula postojeći penzioni sistem “generacijske solidarnosti” i preuzela finansiranje Fonda PIO bez doprinosa poslodavaca i zaposlenih.

Nije riječ samo o novih 100 miliona koje treba “izmisliti” za povećanje minimalne penzije. Ukoliko se tokom godine srazmjerno povećaju i penzije koje su sada veće od 450 eura,   ukupan trošak mogao bi se popeti na 300 miliona. Plus troškovi najavljenog povećanja minimalne i prosječne zarade. Na njih, navodno, treba sačekati 12 mjeseci ali će oni, i tada, donijeti državi novi trošak od minimum 700 miliona za isplatu penzija. A, kao što je koji red ranije pomenuto, možda i 900.

Sve te računice prave se uz pretpostavku da će crnogorska ekonomija ići naprijed, a da će budžetski prihodi biti veći od sadašnjih. I to znatno veći. Tu imamo makar jedan veliki problem. Stranci, prije svega Ukrajinci i Rusi koji trenutno žive i rade u Crnoj Gori svojom su zaradom (porezi i doprinosi) i potrošnjom (akcize i PDV) omogućili da državni budžet relativno lako nadomjesti gubitak od 150 – 180 miliona, nakon ukidanja doprinosa za zdravstveno osiguranje početkom 2022. godine. Ne mali doprinos tome dala je i dvocifrena inflacija, ali to nije bitan dio ove priče.

Računa se da je Ukrajinaca i Rusa sa stalnim ili privremenim boravkom u Crnoj Gori negdje oko 80 – 100 hiljada. Dakle, možda je riječ o svakom petom stanovniku koji zaista živi i radi u ovoj državi. Procjenjuje se, uz to, da je njihova mjesečna potrošnja znatno veća od domicilnih potrošača. Šta ukoliko se oni u dogledno vrijeme vrate kući?

Nema naznaka da je ta kalkulacija, na bilo koji način, uključena u optimističke projekcije kojima smo zasuti od zvaničnika pokreta Evropa sad iz izvršne i zakonodavne vlasti. Dok njihovi koalicioni partneri zagonetno ćute.  Ne znamo da li su oni saglasni ili neinformisani o budućim naumima Spajića i njegovih partijskih drugova.

“U slučaju smanjenja doprinosa za PIO – ne i ukidanja, jer nigdje ne piše da je moguće ukidanje doprinosa – glavna opcija koju MMF nudi kako bi se dostigla dugoročna održivost penzionog sistema jeste pooštravanje kriterijuma za odlazak u penziju”, navodi se u analizi Fideliti konsaltinga u kojoj se pretpostavlja da ćemo, promijeni li se penzioni sistem generacijske solidarnosti, morati podići starosnu granicu za odlazak u penziju. Možda čak i na 70 godina. “A ko misli da će da prima veće plate i penzije, duže živi a manje radi, taj vjeruje i u Deda Mraza i irvase koji lete.”

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo