Aktuelna 41. Vlada Crne Gore potrošila je 100 dana našeg i njenog života. Odnosno, kako to premijer Duško Marković opisuje u Pobjedi, demonstrirajući neutemeljeni optimizam, za njom je „tek oko sedam odsto vremena od četvorogodišnjeg mandata”.
Vrijeme je, u svakom slučaju, za prve ocjene i analize. Ne toliko učinjenog, koliko najavljenog – onoga čime će se ova Vlada, novodno, baviti i onoga što, navodno, neće raditi.
„Veoma sam uvjeren da je u ovom kratkom periodu Vlada pokazala dosljednost, odlučnost i posvećenost ispunjavanju obećanja koja su data građanima”, kaže Marković pa, uz ostalo, nabraja: od „upornog promovisanja dijaloga sa svim relevantnim društvenim strukturama u cilju prevazilaženja nagomilanih podjela u crnogorskom društvu”, pa sve do „stvaranja uslova za stabilnost javnih finansija kao neophodne pretpostavke za ubrzaniji ekonomski rast u narednom periodu”.
Šefov optimizam dijele i njegovi najbliži saradnici. Tako je Aleksandar Pejović, ministar za evropske poslove, inače debitant na ovom nivou funkcija u izvršnoj vlasti, rezultate kabineta kome pripada ocijenio sa vrlodobrih 4+!? I to u danu kada su na podgoričkim ulicama svoje nezadovoljstvo Vladinom politikom demonstrirale hiljade. Žene – primaoci naknade za majke sa troje i više djece -kojima je vlada na početku mandata smanjila naknade mijenjajući važeći zakon; Penzioneri – nekadašnji radnici KAP-a, kojima Vlada godinu dana duguje otpremnine u iznosu od preko pet miliona eura (naslijeđena obaveza); Stanovnici dijela naselja u Zagoričkoj šumi koji bi mogli biti iseljeni iz svojih bespravno podignutih domova… A lista potencijalnih nezadovoljnika iz dana u dan je sve duža i duža. Od „običnog svijeta”, preko političkih oponenata do stručnjaka MMF-a i Svjetske banke koji sve glasnije upozoravaju na održivo stanje državnih finansija pod komandom DPS-a i njenog vrhovnog komandanta.
Tek, ministarstva vanjskih, evropskih i unutrašnjih poslova dio su Markovićevog kabineta koji je, u minulih sto dana, činio (vidljivu) okosnicu njegovog rada.
Serija naručenih ubistava u Budvi i Podgorici, natjerala je resornog ministra Mevludina Nuhodžića da izvede na ulicu specijalne policijske snage, sa dugim cijevima. Sve sa ciljem da makar malo zagorčaju život i otežaju rad domaćim i kriminalcima „na privremenom radu u Crnoj Gori”. Činjenica da su, o istom trošku, maltretirani i nedužni „civili” prihvaćena je tek sa nešto malo gunđanja. Nužda zakon mijenja. A Crnom Gorom je, krajem prošle i početkom ove godine, (opravdano) vladala tolika bojazan za fizičku bezbjednost svih koji se nađu van svoga doma u momentu kad sve moćnije kriminalne grupe namiruju račune, da bi mnogi pristali i na policijski čas, kao garanciju da niko njihov neće postati slučajna žrtva krvavih obračuna.
Ministar Nuhodžić je, prethodno, morao i javnosti da prevede premijerovu izjavu kako je „bezbjednosna situacija u zemlji odlična”. Podsjetimo, Marković je ovu ocjenu iznio svega nekoliko sati nakon što je, u eksploziji daljinski aktivirane bombe podmetnute pod automobil na parkingu pored osnovne škole i dječijeg vrtića u Podgorici, jedna osoba poginula a druga (djevojka) zadobila teške povrede. Bio je to čak drugi „lapsus” Markovića u vrlo kratkom periodu, pošto je krajem prošle godine, i tada aktuelni talas mafijaških obračuna komentarisao riječima: „Poštene ljude niko ne ubija. U mafijaškim obračunima do sada nije stradao nijedan nedužan i slobodan čovjek”. Još nijesu budućem premijeru, prethodno dugogodišnjem šefu Agencije za nacionalnu bezbjednost, stigli da objasne kako su pred zakonom svi nedužni dok im se u odgovarajućem sudskom postupku ne dokaže suprotno, a ubistvo penzionisanog budvanskog ljekara u pepeo je pretvorila nade da „nedužni i slobodni” neće biti na popisu žrtava bezumnih ubica.
Paralelno sa poslovima bezbjednosti, Melvudin Nuhodžić se nosio i sa potrebom da, makar javno, skreše troškove MUP-a. Nije to, pokazaće se, ništa jednostavniji zadatak od borbe protiv organizovanih kriminalnih grupa.
Slične muke mučio je i Srđan Darmanović, Markovićev ministar vanjskih poslova. I on se našao u situaciji da u jeku sveopšte borbe protiv izdajničke opozicije – pardon, domaćih izdajnika i stranih plaćenika instruisanih od snaga haosa i bezumlja sa neke, do danas nepoznate moskovske adrese – u Briselu objašnjava kako će unaprijed proglašeni krivci imati pravedno i javno suđenje.
Za to je vrijeme ministar pravde Zoran Pažin,pripremljenim izmjenama Krivičnog zakonika, na mala vrata u pravni život vratio kriminalizovanu klevetu. U predloženom Nacrtu zakona stoji da će se kaznom zatvora „do šest mjeseci” kazniti onaj ko „zloupotrijebi slobodu izražavanja i vrijeđa sud ili tužilaštvo”. Doduše, predlagač je prepoznao određene okolnosti u kojima bi, makar novinari mogli biti pošteđeni kazne zbog kritike rada pravosuđa, ali i njih cijene i o njima odlučuju uvrijeđeni – tužioci i sudije.
Prema nezvaničnim saznanjima Monitora, Pažin je krivično djelo izlaganja poruzi pravosudnih organa u Nacrt zakonika uvrstio na insistiranje specijalnog državnog tužioca Milivoja Katnića, kao svojevrstnu kompenzaciju za njegove (možda i nenamjerne) zasluge za izborni uspijeh DPS-a i kasnije formiranje vladajuće koalicije. SDT je, nije tajna, jako ljut na sve koji su kritikovali njegov rad nakon 16. oktobra. Opet, način na koji pojedini akteri ovdašnjeg političkog života komuniciraju, ne samo sa Katnićem, već i sa svim svojim neistomišljenicima naljutio bi i ozbiljnije kandidate za sveca, a kamoli bivšeg vojnika.
A premijer Marković i njegov partijski šef Milo Đukanović definitivno ne spadaju u one koji pokušavaju da primire strasti. Premijer je već u svom ekspozeu ocijenio kako se „opozicija još mora učiti parlamentarizmu”, precizirajući da bojkot parlamenta „ustavno i demokratski nema nikakvog opravdanja” (kao da se neko mogao sjetiti da u Ustavu definiše mogućnost da se državni udar i slobodni izbori održavaju paralelno, istog dana uz direktan TV prenos). Potom je u nekoliko navrata, uglavnom pro forme, pozivao opoziciju da se priključi Vladi, ali bi svaki put taj poziv pratila i određena uslovljavanja – bez obzira što je odgovor „druge strane” unaprijed poznat. Makar do narednih izbora. Tako je u ovonedjeljnom obraćanju Marković iz svog poziva isključio DF – zato što „žele da na vlast dođu nedemokratskim sredstvima”!? Uostalom, kao da je DPS na neki drugi način došao (tzv. antibirokratska revolucija 1988. godine) i ostao na vlasti (državni udar od 16. oktobra).
,,Uzajamno optuživanje djelova opozicije, Vlade i ostalih javnih aktera poput tužilaštva doprinijelo je podizanju tenzija što se odrazilo na pojačan osjećaj nesigurnosti kod građana, jer je ekonomskoj dodata i politička kriza”, saopštili su iz Građanske inicijative povodom 100 dana Markovićeve vlade, spočitavajući izvršnim vlastimna da su nastavili započeta društvana i socijalna raslojavanja. „Osjećaj je da su mjere stezanja kaiša krenule u smjeru da se pritisnu socijalno najugroženiji, što je rezultiralo javnim revoltom. Pošteđeni su tajkuni i investitori – Vlada je odlučila da ih ne optereti dodatnim dažbinama i zadržali su sve privilegije u 2017. godini”.
Ovdje je, zapravo, i terminologija dovoljna da naljuti premijera. Marković nam je na početku mandata objasnio šta misli o kritikama na račun privilegovanih „biznismena” koji su se obogatili uz pomoć monopola, privilegija ili prostim prelivanjem novca iz državne kase u vlastite džepove.
„Populistički i demagoški danas se oni nazivaju tajkunima. A zapravo, riječ je o biznis eliti kakvu imaju sve ekonomski razvijene države”, rekao je Marković. Teško se, ipak, sjetiti još neke ekonomski razvijene države (i ako Crna Gora ne pripada tom društvu) u kojoj ćete među višegodišnjim poreskim dužnicima naći i, recimo, premijera. Bivšeg, doduše. Ali, najvjerovatnije i budućeg kandidata vladajuće koalicije na predstojećim predsjedničkim izborima. Jednako, u pristojnim zemljama premijer ne bi mogao tek tako da ignoriše medijske tvrdnje da se njegovi prijatelji nalaze među privođenim utajivačima poreza.
Zato mi imamo svoje brige. Tako je Ministarstvo obrazovanja okupirano idejom da u školski sistem uvede – ne još jedan strani jezik ili koji čas tehnološkog opismenjavanja, nego – školske kecelje. Ljubomoran valjda na ideje iz Srbije i Hrvatske o obnovi obaveznog vojnog roka, ministar Damir Šehović dosjetio se kako da uniformišu našu djecu. Njihova i onako uče u inostranstvu. Na talenat. Prethodno je ista vlast riješila da PDV za računarsku opremu podigne sa devet na 19 odsto i, izmjenama zakona o taksama, cijenu putnih isprava za djecu podignu sa 15 na 40 eura. Tako se ulaže u budućnost.
Ceh takve politike stiže na vidjelo. U sjenci državnog udara, ministar finansija Darko Radunović nedjeljama i mjesecima pokušava obezbijediti makar dio od planiranog kreditnog zaduženja za ovu godinu (oko 450 miliona eura). Po svoj prilici nema voljnih da nam daju novac. Makar ne pod iole pristojnim uslovima, koji ne bi izazavali pretjeran revolt javnosti (za ovu Vladu prihvatljiva bi bila svaka ponuda). Otuda je sve izvjesnije da će potreban novac Vlada tražiti na domaćem tržištu, iz fondova ovdašnjih banaka. Taj će zahvat, neumitno, bez potrebne kreditne podrške ostaviti makar dio ovdašnje privrede i stanovništva. Siromaštvo će se, tako, povećati i privredni rast usporiti. Ali (njima) država nema cijenu. Dok drugi plaćaju.
Uz nedostatak novca, državu more i odnosi sa privilegovanim strateškim investitorom iz Italije (A2A) i njegovom sjenkom iz – Prve banke. Izvjesno je da će vlast, preko Elektroprivrede, a našim novcem, pokušati da odobrovolji Italijane i makar na kratko prolongira njihovo povlačenje iz Crne Gore kupujući akcije Rudnika uglja. Aco Đukanović će tu doći kao neka vrsta kolateralne štete. Ne bi on državne pare ali, eto kad je za opšte dobro… Limenka zveči dvaput.
Pred Markovićem se našao i izazov najavljenog spajanja dvije „sistemske banke” – CKB i Sosiete ženeral Montenegro. Nova banka bi, u slučaju spajanja, mogla postala prevelika za konkurenciju i finansijski sitem. Dodatni problem bi, u tom slučaju, bilo gotovo izvjesno otpuštanje tehnološkog viška. Riječ je o gubitku nekoliko stotina pristojno plaćenih radnih mjesta. Koja bi bilo jako teško nadomjestiti na nekoj drugoj strani.
Zanimljivo, dok je Marković razgovarao (pregovarao) sa zvaničnicima banaka, i guverner CBCG Radoje Žugić je, doduše u formi nezvanično, pustio glas kako on nije spreman da dozvoli njihovo spajanje. Zaboravljajući da CBCG i nije nadležna za pitanja konkurentskih odnosa na tržištu. Ovdje je interesantna činjenica da je Žugić, po povlačenju Đukanovića sa premijerskog prijestola, skoro pa svakodnevno počeo dijeliti lekcije Vladi i njenim ministrima. Predlažući uglavnom ono što on nije htio ili nije smio da uradi.
Da bi u pitanju mogao biti trend, a ne usamljena pojava, pokazao je i DPS poslanik Petar Ivanović. I on pokušava preuzetu tuđe ingerencije, dijeleći lekcije i nabrajajući svoj spisak želja svom nasljedniku u Ministarstvu poljoprivrede Milutinu Simoviću. Tek da se vidi da rezervisti sa DPS klupe spremno čekaju priliku da se vrate u igru.
Imajući u vidu rastuće i sve vidljivije otpore, ne čudi što je Markovićeva Vlada pokušala kupiti lojalnost (elektronskih) medija. Koliko prošle nedjelje Vlada je, ničim izazvana, odlučila da sa 1,85 miliona eura našeg novca časti komercijalne i lokalne radio i TV stanice, pokrivajući im 36 mjesečnih faktura prema Radio difuznom centru. To je, da parafraziramo saopštenje sa sjednice Vlade, njihov znak dobre volje. Vjerujem da je među čitaocima ovog teksta velika većina onih koji, primjera radi, TV Pink i njenom gazdi Željku Mitroviću ne bi dali ni jedan jedini cent, a kamoli 280 hiljada eura. Ali – minut dva – sad valja plaćati.
U jednom od brojnih nastupa povodom prvog jubileja svoje Vlade, Marković se, na krajnje ciničan način, osvrnuo i na proteste majki pred Skupštinom Crne Gore. Demonstrirajući odlučnost Vlade da im ne vrati ono što im je brutalno oduzeto, i uz pomoć neznavene i nemušte parlamentarne većine, Marković zbori: „Imam poruku da idu svojim kućama, da se posvete svojim porodicama…”. Da je pažljivije oslušnuo shvatio bi da je sve više stanovnika Crne Gore koji njemu poručuju od riječi do riječi – isto.
Zoran RADULOVIĆ
INTERVJU2 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
HORIZONTI4 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice