Povežite se sa nama

FOKUS

ODBROJAVANJE: Sto dana Vladinog jada

Objavljeno prije

na

Aktuelna 41. Vlada Crne Gore potrošila je 100 dana našeg i njenog života. Odnosno, kako to premijer Duško Marković opisuje u Pobjedi, demonstrirajući neutemeljeni optimizam, za njom je „tek oko sedam odsto vremena od četvorogodišnjeg mandata”.

Vrijeme je, u svakom slučaju, za prve ocjene i analize. Ne toliko učinjenog, koliko najavljenog – onoga čime će se ova Vlada, novodno, baviti i onoga što, navodno, neće raditi.

„Veoma sam uvjeren da je u ovom kratkom periodu Vlada pokazala dosljednost, odlučnost i posvećenost ispunjavanju obećanja koja su data građanima”, kaže Marković pa, uz ostalo, nabraja: od „upornog promovisanja dijaloga sa svim relevantnim društvenim strukturama u cilju prevazilaženja nagomilanih podjela u crnogorskom društvu”, pa sve do „stvaranja uslova za stabilnost javnih finansija kao neophodne pretpostavke za ubrzaniji ekonomski rast u narednom periodu”.

Šefov optimizam dijele i njegovi najbliži saradnici. Tako je Aleksandar Pejović, ministar za evropske poslove, inače debitant na ovom nivou funkcija u izvršnoj vlasti, rezultate kabineta kome pripada ocijenio sa vrlodobrih 4+!? I to u danu kada su na podgoričkim ulicama svoje nezadovoljstvo Vladinom politikom demonstrirale hiljade. Žene – primaoci naknade za majke sa troje i više djece -kojima je vlada na početku mandata smanjila naknade mijenjajući važeći zakon; Penzioneri – nekadašnji radnici KAP-a, kojima Vlada godinu dana duguje otpremnine u iznosu od preko pet miliona eura (naslijeđena obaveza); Stanovnici dijela naselja u Zagoričkoj šumi koji bi mogli biti iseljeni iz svojih bespravno podignutih domova… A lista potencijalnih nezadovoljnika iz dana u dan je sve duža i duža. Od „običnog svijeta”, preko političkih oponenata do stručnjaka MMF-a i Svjetske banke koji sve glasnije upozoravaju na održivo stanje državnih finansija pod komandom DPS-a i njenog vrhovnog komandanta.

Tek, ministarstva vanjskih, evropskih i unutrašnjih poslova dio su Markovićevog kabineta koji je, u minulih sto dana, činio (vidljivu) okosnicu njegovog rada.

Serija naručenih ubistava u Budvi i Podgorici, natjerala je resornog ministra Mevludina Nuhodžića da izvede na ulicu specijalne policijske snage, sa dugim cijevima. Sve sa ciljem da makar malo zagorčaju život i otežaju rad domaćim i kriminalcima „na privremenom radu u Crnoj Gori”. Činjenica da su, o istom trošku, maltretirani i nedužni „civili” prihvaćena je tek sa nešto malo gunđanja. Nužda zakon mijenja. A Crnom Gorom je, krajem prošle i početkom ove godine, (opravdano) vladala tolika bojazan za fizičku bezbjednost svih koji se nađu van svoga doma u momentu kad sve moćnije kriminalne grupe namiruju račune, da bi mnogi pristali i na policijski čas, kao garanciju da niko njihov neće postati slučajna žrtva krvavih obračuna.

Ministar Nuhodžić je, prethodno, morao i javnosti da prevede premijerovu izjavu kako je „bezbjednosna situacija u zemlji odlična”. Podsjetimo, Marković je ovu ocjenu iznio svega nekoliko sati nakon što je, u eksploziji daljinski aktivirane bombe podmetnute pod automobil na parkingu pored osnovne škole i dječijeg vrtića u Podgorici, jedna osoba poginula a druga (djevojka) zadobila teške povrede. Bio je to čak drugi „lapsus” Markovića u vrlo kratkom periodu, pošto je krajem prošle godine, i tada aktuelni talas mafijaških obračuna komentarisao riječima: „Poštene ljude niko ne ubija. U mafijaškim obračunima do sada nije stradao nijedan nedužan i slobodan čovjek”. Još nijesu budućem premijeru, prethodno dugogodišnjem šefu Agencije za nacionalnu bezbjednost, stigli da objasne kako su pred zakonom svi nedužni dok im se u odgovarajućem sudskom postupku ne dokaže suprotno, a ubistvo penzionisanog budvanskog ljekara u pepeo je pretvorila nade da „nedužni i slobodni” neće biti na popisu žrtava bezumnih ubica.

Paralelno sa poslovima bezbjednosti, Melvudin Nuhodžić se nosio i sa potrebom da, makar javno, skreše troškove MUP-a. Nije to, pokazaće se, ništa jednostavniji zadatak od borbe protiv organizovanih kriminalnih grupa.

Slične muke mučio je i Srđan Darmanović, Markovićev ministar vanjskih poslova. I on se našao u situaciji da u jeku sveopšte borbe protiv izdajničke opozicije – pardon, domaćih izdajnika i stranih plaćenika instruisanih od snaga haosa i bezumlja sa neke, do danas nepoznate moskovske adrese – u Briselu objašnjava kako će unaprijed proglašeni krivci imati pravedno i javno suđenje.

Za to je vrijeme ministar pravde Zoran Pažin,pripremljenim izmjenama Krivičnog zakonika, na mala vrata u pravni život vratio kriminalizovanu klevetu. U predloženom Nacrtu zakona stoji da će se kaznom zatvora „do šest mjeseci” kazniti onaj ko „zloupotrijebi slobodu izražavanja i vrijeđa sud ili tužilaštvo”. Doduše, predlagač je prepoznao određene okolnosti u kojima bi, makar novinari mogli biti pošteđeni kazne zbog kritike rada pravosuđa, ali i njih cijene i o njima odlučuju uvrijeđeni – tužioci i sudije.

Prema nezvaničnim saznanjima Monitora, Pažin je krivično djelo izlaganja poruzi pravosudnih organa u Nacrt zakonika uvrstio na insistiranje specijalnog državnog tužioca Milivoja Katnića, kao svojevrstnu kompenzaciju za njegove (možda i nenamjerne) zasluge za izborni uspijeh DPS-a i kasnije formiranje vladajuće koalicije. SDT je, nije tajna, jako ljut na sve koji su kritikovali njegov rad nakon 16. oktobra. Opet, način na koji pojedini akteri ovdašnjeg političkog života komuniciraju, ne samo sa Katnićem, već i sa svim svojim neistomišljenicima naljutio bi i ozbiljnije kandidate za sveca, a kamoli bivšeg vojnika.

A premijer Marković i njegov partijski šef Milo Đukanović definitivno ne spadaju u one koji pokušavaju da primire strasti. Premijer je već u svom ekspozeu ocijenio kako se „opozicija još mora učiti parlamentarizmu”, precizirajući da bojkot parlamenta „ustavno i demokratski nema nikakvog opravdanja” (kao da se neko mogao sjetiti da u Ustavu definiše mogućnost da se državni udar i slobodni izbori održavaju paralelno, istog dana uz direktan TV prenos). Potom je u nekoliko navrata, uglavnom pro forme, pozivao opoziciju da se priključi Vladi, ali bi svaki put taj poziv pratila i određena uslovljavanja – bez obzira što je odgovor „druge strane” unaprijed poznat. Makar do narednih izbora. Tako je u ovonedjeljnom obraćanju Marković iz svog poziva isključio DF – zato što „žele da na vlast dođu nedemokratskim sredstvima”!? Uostalom, kao da je DPS na neki drugi način došao (tzv. antibirokratska revolucija 1988. godine) i ostao na vlasti (državni udar od 16. oktobra).

,,Uzajamno optuživanje djelova opozicije, Vlade i ostalih javnih aktera poput tužilaštva doprinijelo je podizanju tenzija što se odrazilo na pojačan osjećaj nesigurnosti kod građana, jer je ekonomskoj dodata i politička kriza”, saopštili su iz Građanske inicijative povodom 100 dana Markovićeve vlade, spočitavajući izvršnim vlastimna da su nastavili započeta društvana i socijalna raslojavanja. „Osjećaj je da su mjere stezanja kaiša krenule u smjeru da se pritisnu socijalno najugroženiji, što je rezultiralo javnim revoltom. Pošteđeni su tajkuni i investitori – Vlada je odlučila da ih ne optereti dodatnim dažbinama i zadržali su sve privilegije u 2017. godini”.

Ovdje je, zapravo, i terminologija dovoljna da naljuti premijera. Marković nam je na početku mandata objasnio šta misli o kritikama na račun privilegovanih „biznismena” koji su se obogatili uz pomoć monopola, privilegija ili prostim prelivanjem novca iz državne kase u vlastite džepove.

„Populistički i demagoški danas se oni nazivaju tajkunima. A zapravo, riječ je o biznis eliti kakvu imaju sve ekonomski razvijene države”, rekao je Marković. Teško se, ipak, sjetiti još neke ekonomski razvijene države (i ako Crna Gora ne pripada tom društvu) u kojoj ćete među višegodišnjim poreskim dužnicima naći i, recimo, premijera. Bivšeg, doduše. Ali, najvjerovatnije i budućeg kandidata vladajuće koalicije na predstojećim predsjedničkim izborima. Jednako, u pristojnim zemljama premijer ne bi mogao tek tako da ignoriše medijske tvrdnje da se njegovi prijatelji nalaze među privođenim utajivačima poreza.

Zato mi imamo svoje brige. Tako je Ministarstvo obrazovanja okupirano idejom da u školski sistem uvede – ne još jedan strani jezik ili koji čas tehnološkog opismenjavanja, nego – školske kecelje. Ljubomoran valjda na ideje iz Srbije i Hrvatske o obnovi obaveznog vojnog roka, ministar Damir Šehović dosjetio se kako da uniformišu našu djecu. Njihova i onako uče u inostranstvu. Na talenat. Prethodno je ista vlast riješila da PDV za računarsku opremu podigne sa devet na 19 odsto i, izmjenama zakona o taksama, cijenu putnih isprava za djecu podignu sa 15 na 40 eura. Tako se ulaže u budućnost.

Ceh takve politike stiže na vidjelo. U sjenci državnog udara, ministar finansija Darko Radunović nedjeljama i mjesecima pokušava obezbijediti makar dio od planiranog kreditnog zaduženja za ovu godinu (oko 450 miliona eura). Po svoj prilici nema voljnih da nam daju novac. Makar ne pod iole pristojnim uslovima, koji ne bi izazavali pretjeran revolt javnosti (za ovu Vladu prihvatljiva bi bila svaka ponuda). Otuda je sve izvjesnije da će potreban novac Vlada tražiti na domaćem tržištu, iz fondova ovdašnjih banaka. Taj će zahvat, neumitno, bez potrebne kreditne podrške ostaviti makar dio ovdašnje privrede i stanovništva. Siromaštvo će se, tako, povećati i privredni rast usporiti. Ali (njima) država nema cijenu. Dok drugi plaćaju.

Uz nedostatak novca, državu more i odnosi sa privilegovanim strateškim investitorom iz Italije (A2A) i njegovom sjenkom iz – Prve banke. Izvjesno je da će vlast, preko Elektroprivrede, a našim novcem, pokušati da odobrovolji Italijane i makar na kratko prolongira njihovo povlačenje iz Crne Gore kupujući akcije Rudnika uglja. Aco Đukanović će tu doći kao neka vrsta kolateralne štete. Ne bi on državne pare ali, eto kad je za opšte dobro… Limenka zveči dvaput.

Pred Markovićem se našao i izazov najavljenog spajanja dvije „sistemske banke” – CKB i Sosiete ženeral Montenegro. Nova banka bi, u slučaju spajanja, mogla postala prevelika za konkurenciju i finansijski sitem. Dodatni problem bi, u tom slučaju, bilo gotovo izvjesno otpuštanje tehnološkog viška. Riječ je o gubitku nekoliko stotina pristojno plaćenih radnih mjesta. Koja bi bilo jako teško nadomjestiti na nekoj drugoj strani.

Zanimljivo, dok je Marković razgovarao (pregovarao) sa zvaničnicima banaka, i guverner CBCG Radoje Žugić je, doduše u formi nezvanično, pustio glas kako on nije spreman da dozvoli njihovo spajanje. Zaboravljajući da CBCG i nije nadležna za pitanja konkurentskih odnosa na tržištu. Ovdje je interesantna činjenica da je Žugić, po povlačenju Đukanovića sa premijerskog prijestola, skoro pa svakodnevno počeo dijeliti lekcije Vladi i njenim ministrima. Predlažući uglavnom ono što on nije htio ili nije smio da uradi.

Da bi u pitanju mogao biti trend, a ne usamljena pojava, pokazao je i DPS poslanik Petar Ivanović. I on pokušava preuzetu tuđe ingerencije, dijeleći lekcije i nabrajajući svoj spisak želja svom nasljedniku u Ministarstvu poljoprivrede Milutinu Simoviću. Tek da se vidi da rezervisti sa DPS klupe spremno čekaju priliku da se vrate u igru.

Imajući u vidu rastuće i sve vidljivije otpore, ne čudi što je Markovićeva Vlada pokušala kupiti lojalnost (elektronskih) medija. Koliko prošle nedjelje Vlada je, ničim izazvana, odlučila da sa 1,85 miliona eura našeg novca časti komercijalne i lokalne radio i TV stanice, pokrivajući im 36 mjesečnih faktura prema Radio difuznom centru. To je, da parafraziramo saopštenje sa sjednice Vlade, njihov znak dobre volje. Vjerujem da je među čitaocima ovog teksta velika većina onih koji, primjera radi, TV Pink i njenom gazdi Željku Mitroviću ne bi dali ni jedan jedini cent, a kamoli 280 hiljada eura. Ali – minut dva – sad valja plaćati.

U jednom od brojnih nastupa povodom prvog jubileja svoje Vlade, Marković se, na krajnje ciničan način, osvrnuo i na proteste majki pred Skupštinom Crne Gore. Demonstrirajući odlučnost Vlade da im ne vrati ono što im je brutalno oduzeto, i uz pomoć neznavene i nemušte parlamentarne većine, Marković zbori: „Imam poruku da idu svojim kućama, da se posvete svojim porodicama…”. Da je pažljivije oslušnuo shvatio bi da je sve više stanovnika Crne Gore koji njemu poručuju od riječi do riječi – isto.

 

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

TUŽILAČKI ZAKONI I VENECIJANCI PO DRUGI PUT: Početak demontaže DPS pravosuđa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Raste nervoza među „patriotama“

 

U srijedu je crnogorska Skupština konačno usvojila prijedlog o izmjenama i dopunama Zakona o državnom tužilaštvu čime je počela formalna demontaža partijsko-udbaškog pravosuđa koje je režim Mila Đukanovića izgrađivao tokom 30 godišnje vladavine. Potpredsjednik Vlade Dritan Abazović je ocijenio donošenje zakona kao „najveći patriotski čin“, dok je jedan od predlagača, poslanik Slaven Radunović, izjavio da se radi o „oslobađanju tužilaštva koje će konačno moći da radi svoj posao odgovorno i bez pritisaka Zorana Lazovića, Brana Mićunovića, Mila Đukanovića itd“.

Noć prije poslanici DPS-a i satelitskih partija su napustili zasijedanje nakon što je većina odbila prijedlog da se odloži usvajanje zakona na 20 dana kako bi se otvorili „razgovori o imenovanju čelnih ljudi u pravosuđu“. DPS je takođe optužio vladajući blok da je zakonsko rješenje „suprotno Ustavu, suprotno mišljenju Evropske komisije i onome što je evropska praksa“.

Kolika je nervoza u taboru DPS-a i njegovih satelita pokazuju i reakcije u ponedjeljak 10. maja, odmah po davanju novog mišljenja Venecijanske komisije (VK) i dan nakon vrlo lošeg izbornog rezultata na lokalnim izborima u Herceg Novom. Naime, prije nego je mišljenje VK i zvanično objavljeno, DPS je zakazao vanrednu pres konferenciju na kojoj je poslanik Danijel Živković preventivno objavio da je mišljenje opet negativno, kao i ranije u martu ove godine, i da „mišljenje VK potvrđuje da je promjena (tužilačkog zakona) protivustavna i protivevropska“. Kasnije se odbrani Ustava i principu podjele vlasti pridružio i poslanik DPS-a Andrija Nikolić pozvavši Abazovića da „ne tumači selektivno“ mišljenje Venecijanaca. Teško da je Nikolićeva izjava ponukana iskustvom nekad vladajućeg DPS-a koji je i te kako „ selektivno tumačio“ ranija mišljenja VK, pogotovo ono koje se ticalo negativnog stava o DPS-ovom Zakonu o slobodi vjeroispovjesti kao i prijedloge VK o izmjenama Ustava kako bi se ojačala nezavisnost tužilaštava. Reakcijama DPS-a se pridružila i Socijaldemokratska partija čija nekadašnja liderka Draginja Vuksanović Stanković je supruga sadašnjeg vršioca dužnosti Vrhovnog državnog tužioca  (VDT) Ivice Stankovića kome je još 2019. istekao mandat i koji ovog mjeseca stiče uslove za starosnu penziju.

Što se tiče  „mišljenja“ Venecijanaca,  uočava se velika razlika sa ranijim izvještajem. Tada je VK ozbiljno kritikovala brzopletost Vlade i Skupštine u procesu donošenja sistemskog zakona bez ijedne održane javne rasprave i bez konsultacija sa evropskim partnerima. U novom izvještaju nema ni govora o tome da je novi revidirani nacrt zakona „protivustavan i protivevropski“ kako su DPS i sateliti pokušali staviti Venecijancima u usta. Naprotiv, Venecijanska komisija navodi da je sadašnji revidirani nacrt tužilačkog zakona „pripremljen uvažavajući ranije mišljenje VK na ovu temu usvojenu marta 2021.“ te da se „odmah pozdravlja konstruktivnost crnogorskih vlasti i spremnost za dijalog“. Ono što je glavno, VK navodi da sadašnji, već usvojen zakon „predstavlja značajni napredak“ u odnosu na raniji nacrt kao i da je „uvaženo nekoliko ključnih preporuka VK“. Pri tome, na 5. strani izvještaja se navodi da „postoje još neki nedostaci“ za koje se daju sugestije radi poboljšanja ali i da nisu u nesaglasju sa evropskim standardima. U samoj EU ne postoje jedinstveni standardi kojima se uređuje pitanje izbora i kontrole tužilačkih organizacija. U mnogim zemljama EU (Njemačka, Nizozemska, Poljska…) kao i u Sjedinjenim Američkim Državama, ministar pravde postavlja i smjenjuje glavnog tužioca ili je ministar pravde istovremeno i vrhovni tužilac. Takvo rješenje su ranije predlagali funkcioneri Demokratskog fronta ali je stav EU bio da takvo rješenje ne bi bilo primjereno balkanskim uslovima.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KAPITALNE INVESTICIJE IZMEĐU STARIH I NOVIH VLASTI – KONTINUITET NEPRAVDI: Nekom hiljade, nekom euro

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kolašin i Mojkovac će iz ovogodišnjeg kapitalnog budžeta dobiti finansijsku injekciju od 1539, odnosno, 846 eura po stanovniku. Država će, istovremeno, u infrastrukturne radove u Ulcinju uložiti jedva jedan, a u Gusinju šest eura po stanovniiku. Da ne bude zabune: očigledna neravnoteža je, dominantno, zasluga prethodne vlade

 

Dočekali smo i peti mjesec tekuće godine bez usvojenog budžeta za 2021. Tvrdnja ministra Milojka Spajića o „najboljem budžetu u istoriji Crne Gore“ naći će se na provjeri početkom naredne sedmice, kada će u parlamentu krenuti rasprava o vladinom prijedlogu zakona o budžetu. Sudeći po najavama, biće to zanimljiva debata uz pregršt ideja o načinima na koji bi se mogao trošiti novac iz državne kase. I makar po neku o tome kako bi se ta kasa mogla popuniti, bez novih zaduženja.

Osvrnimo se, za sad, na onaj dio budžeta koji se tiče (infrastrukturnih) ulaganja u budućnost.

Predloženi kapitalni budžet za 2021. godinu vrijedan je 203,46 miliona (nepunih 8,5 odsto planirane budžetske potrošnje). Skoro dvije trećine tog novca otići će na završetak radova na izgradnji dionice autoputa Smokovac – Mateševo. Ostatak od nepunih 80 miliona podijeliće Uprava za javne radove (45,4 miliona) i Uprava za saobraćaj (30,5 miliona). U Vladi su izračunali da je predloženi kapitalni budžet za 38 miliona veći u odnosu na 2020. godinu, iskazujući tako naum da značajnije investiraju u neophodnu infrastrukturu.

Resorni ministar finansija i socijalnog staranja ipak je, predstavljajući vladin prijedlog, naglasio kako on nije ponosan na predloženo, objašnjavajući da najveći dio planiranih troškova kapitalnog budžeta čine započeti projekti i ugovorene obaveze prethodne vlade. „Takve obaveze dovode do  velike disproporcije, tako da imamo opštinu Kolašin koja će po stanovniku da dobije 1.500 eura kapitalnih investicija, Cetinje oko 700 eura, a Ulcinj će dobiti jedan euro. To je jedno zastiđe i to nije poruka ove Vlade…“, kazao je Spajić.

Računice potvrđuju da neke opštine, mjereno zahvatom u državnoj kasi, imaju privilegovan položaj u odnosu na druge. Tako će Kolašin i Mojkovac, ne bude li promjena u predloženom kapitalnom budžetu, na ime odobrenih investicija iz državne kase dobiti finansijsku injekciju od 1539, odnosno, 846 eura po stanovniku. Na osnovu ranije započetih ali i tek odobrenih projekata čija će realizacije početi ove godine. Na suprotnoj strani liste nalaze se opštine sa jugoistoka države. Tamo će država ove godine u infrastrukturne radove uložiti jedva jedan (Ulcinj) odnosno šest eura po stanovniku (Gusinje). Tek nešto veću pomoć iz državne kase, mada su u odnosu na Ulcinj i Gusinje sve crnogorske opštine u neuporedivo boljoj poziciji, imaće Bar (20), Budva (26), Plav (27) i Herceg Novi (33 eura po stanovniku).

Vladini podaci o kapitalnim investicijama per capita Petnjicu, Plužine i Šavnik ne prepoznaju kao zasebne opštine, već daju njihov zbirni prosjek. On iznosi  22 eura po stanovniku. Ili 70 puta manje nego u Kolašinu.

Država će u Nikšić, Tivat, Andrijevicu, Žabljak i Podgoricu na ime infrastrukturnih radova (ulice, saobraćajnice, vodovodna i kanalizaciona infrastruktura, zdravstvene i obrazovne ustanove…) ove godine investirati između 40 i 100 eura po stanovniku. Od 100 do 500 eura po stanovniku dobiće Bijelo Polje, Tuzi, Kotor, Berane, Pljevlja i Danilovgrad.  A Rožaje i Cetinje između 600 i 700.

Prikupljeni podaci bi se mogli analizirati prema regionalnoj uravnoteženosti, nacionalnoj pripadnosti ili političkom opredjeljenju stanovnika opština koje su favorizovane ili zanemarene u vladinim razvojnim projekcijama. Uz napomenu da je očigledna neuravnoteženost, dominantno, zasluga prethodne vlade Duška Markovića. Možda zato što je bivši premijer naglašeno ulagao u zavičaj i bliže okruženje, favorizujući srodne privredne aktivnosti, i pored njihove upitne samoodrživosti.

Marković se u aprilu prošle godine pohvalio: „Uprkos izazovima izazvanim epidemijom kovid 19, sva gradilišta na sjeveru Crne Gore, koja su tokom zime bila konzervirana, nastavljaju rad. Na gradilištima na sva tri skijališta – Ski centar Kolašin, Žarski i Cmiljača – investicije iznose blizu 70 miliona eura“. Njegova vlada se, u istom mandatu, skoro pa nije osvrtala na probleme sa kojima se godinama suočava Ada Bojana, iako oni prijete da unište jedan od dva najprepoznatljivija simbola (uz Sveti Stefan) crnogorskog ljetnjeg turizma.

Bivša vlast bi se Ulcinja sjetila samo u predizbornoj kampanji. Tako je i ljetos bivši premijer svratio do Velike i Male plaže da se pohvali: „Ohrabruje me ono što sam danas vidio u Ulcinju… Mijenja se i lice Velike Plaže, a nova Vlada će se fokusirati i za iznalaženje najboljeg rješenja za valorizaciju Ada Bojane“. Čim je Marković krenuo za Podgoricu zaključan je navodno završeni objekat koji je on pustio u rad, a novu vladu je formirala većina u kojoj nije bilo  DPS-a.  Ulcinj je i pored toga ostao bez novca iz kapitalnog budžeta.

Na očiglednu nesrazmjeru državnih ulaganja u pojedine crnogorske opštine značajno je uticala i nesposobnost bivših vlasti da planirane projekte završi u predviđenom roku. Da je dionica autoputa Smokovac – Mateševo, skupa sa pristupnim saobraćajnicama, završena u predviđenom roku – do 21. maja 2019,  onda bi aktuelni kapitalni budžet namijenjen ulaganjima u opštinu Kolašin bio manji za makar 5,2 miliona, namijenjenih rekonstrukciji puta od Mateševa do Kolašina.

Nije trebalo čekati mnogo da, sa lokala, stignu glasovi nezadovoljstva.

Sa Cetinja kažu da je dio kapitalnog budžeta namijenjen njima  – nezakonit. Pozivajući se na odredbe Zakona o Prijestonici, u kabinetu gradonačelnika Cetinja izračunali su da im iz kapitalnog budžeta Crne Gore za 2021. godinu pripada 5,7 miliona. A ne 3,8 koliko je predloženo. Od tog novca skoro 3,6 miliona treba da ode za izgradnju stadiona, dok bi država sa preostalih 210.000 finansirala tri od 14 projekata planiranih Programom razvoja Prijestonice. Predviđeni novac, tvrdi gradonačelnik Cetinja Aleksandar Kašćelan, nije dovoljan ni da se plate ugovoreni i već realizovani radovi. „To bi dovelo do pokretanja tužbi od izvođača za izvedene i ugovorene poslove koji nijesu plaćeni. U ovom trenutku mi imamo ugovorenih i realizovanih oko 1,1 miliona eura koji moraju doći na naplatu. Sa odobrenim kapitalnim budžetom za 2021. godinu, to nije moguće”, tvrdi on.

Stav Ministarstva očekujemo tokom rasprave u Skupštini.

Primjedbe su stizale i sa sjevera. Predloženim budžetom za ovu godinu za investicije na Žabljaku predviđeno je oko 100.000 eura, za skijalište Savin kuk. „Imajući u vidu vrijednost započetih projekata na tom prostoru, možemo reći da su ovo minorna sredstva“, saopštili su iz Opštine Žabljak. „U Predlogu Zakona postoje i kumulativne stavke, ali nije definisano da li je i koliko sredstava sa tih stavki opredijeljeno za Žabljak”. Slično su reagovali i predstavnici SO Bijelo Polje.

„Predlogom Zakona o budžetu za 2021. godinu nisu dovoljno planirana finansijska sredstva za nastavak realizacije kapitalnih projekata kao što su Ski centar Cmiljača i Đalovića pećina. S obzirom na to da su već zaključeni ugovori za nastavak radova na navedenim projektima, po kojima je ugovorena vrijednost mnogo veća od one koja je planirana Predlogom Zakona o budžetu, odbornici Skupštine opštine Bijelo Polje, bez obzira na političku pripadnost, upućuju oštar protest na predlog Zakona o budžetu za 2021. godinu…“.

Nezadovoljstvo predloženim budžetom  je, nakon sastanka sa potpredsjednikom vlade Dritanom Abazovićem, iskazao i predsjednik Opštine Plav Nihad Canović. „Na sastanku sam upoznao potpredsjednika Vlade o kapitalnim investicijama koje su realizovane u prethodne tri godine (šest miliona eura) zahvaljujući podršci prošle Vlade, i istakao sam nezadovoljstvo Nacrtom  Budžeta za 2021“, objavio je Canović.

U ljutnji je najdalje otišao predsjednik Opštine Tuzi Nik Đeljošaj. „Vlada Dritana Abazovića u predlogu budžeta za 2021. godinu nije planirala ni centa ulaganja u opštinu Tuzi iako nam pripada po zakonu“, saopšteno je iz Albanska alternative kojoj je Đeljošaj predsjednik, uz tvrdnju da Vlada ima za cilj „ekonomsku degradaciju autohtonih albanskih naselja“. Uz prijetnju koju, sudeći prema izostanku komentara, nijesu ozbiljno shvatili ni vlast ni opozicija na državnom nivou: „Ne preostaje nam ništa drugo (autohtonoj albanskoj zajednici), nego ozbiljno moramo razmisliti i nastojati da postanemo dio budžeta Albanije i Kosova“.

I ako se manemo politizacije, priča o kapitalnom budžetu je dovoljno komplikovana. Na stranu i to što para nema za sve. Suština je – ovo je u najvećoj mogućoj mjeri kapitalni budžet prošle vlade.

„Kapitalni budžet za narednu godinu je već napravljen i čeka novu Vladu“, upozorili su iz NVO Institut alternativa (IA) još u novembru prošle godine. „Projekti su predloženi, bodovani, izabrani i nova Vlada može napraviti svoj izbor od ponuđenih. Za predlaganje novih je prekasno – metodologija izrade prijedloga projekata zahtijeva mjesece rada na analizama i procjenama. Naknadno uključivanje nerazrađenih ideja bi bilo mimo procedura, populistički i neozbiljno.“

Da pojasnimo pomenutu proceduru: Postupak, rokovi i kriterijumi za izradu kapitalnog budžeta utvrđeni su Odlukom za izbor kapitalnih projekata koju je, 2018, donijela Markovićeva Vlada. Odluka predviđa da se lista prioritetnih projekata za narednu godinu utvrđuje najkasnije do 1. jula. Ranije započeti projekti ne podliježu proceduri novog kandidovanja i bodovanja.

Ministarstvo finansija je u januaru prošle godine (u mandatu ministra Darka Radunovića) izdalo uputstvo za pripremu kapitalnog budžeta prema kome su sve potrošačke jedinice (korisnici budžeta) bile u prilici da potencijalne projekte kandiduju do 15. marta. Potom je, 4. juna 2020, Vlada imenovala Komisiju za vrednovanje projekata. Nju su činili po dva predstavnika Uprave javnih radova, Uprave za saobraćaj, Ministarstva finansija i jedan predstavnik kabineta predsjednika Vlade (njihova imena nijesu navedena u Predlogu liste prioritetnih kapitalnih projekata za 2021).

„Od 60 novih predloženih projekata, 39 je odbijeno – zato što predloženi projekti nisu bili povezani sa strateškim dokumentima, nisu urađene potrebne analize i procjene ili projekti nisu dostavljeni na propisan način“, sumirali su izvještaj predstavnici IA, „samo je 20 organa predložilo kapitalne projekte – od toga samo 6 od 17 ministarstava, 9 od 24 opštine. Od tih devet opština koje su uspjele da predaju projekte, samo su projekti Kolašina i Mojkovca prihvaćeni – nijedna druga opština nije uspjela da zadovolji kriterijume.“

Te kriterijume, izgleda, nije lako zadovoljiti. Ili, barem, to nije svima jednako lako. Pogledali smo izvještaj. I ustanovili kako su, recimo, svi kapitalni projekti koje su kandidovale opštine Tuzi i Ulcinj, i skoro svi iz Berana (jedan je odbijen uz drugačije obrazloženje) odbijeni uz identično obrazloženje – nije povezan sa strateškim dokumentima. To, zapravo, znači da projekat mora biti ranije predviđen strateškim dokumentom Skupštine ili Vlade (član 4 Odluke o kriterijumima za izbor kapitalnih projekata). Odnosno, da ono što je važno za život građana neke opštine može biti finansirano državnim novcem samo u slučaju da ima podršku aktuelne većine na državnom nivou. Ko pogrešno glasa ima i da trpi. Ili postoji neko drugo objašnjenje za to što Kolašinci mogu da uređuju i rekonstruišu ulice (tri) finansirajući te radove novcem iz kapitalnog budžeta, a Ulcinjani ne mogu, na isti način, da završe ni bulevar kroz centar grada.

Politička prolaznost nije dovoljna. Svih pet projekata koji su prošle godine kandidovani od fakulteta Univerziteta Crne Gore  (Pomorski, Metalurško-tehnološki, Elektrotehnički, Mašinski i Arhitektonski fakultet) odbijeni su sa istim obrazloženjem: zahtjev nije dostavljen u skladu sa obrascem.

Suština i(li) forma, odlučite sami. Izvjesno je samo da u državnoj kasi para za razvoj infrastrukture nema dovoljno.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KRIMINAL, DRŽAVA I MOĆ: Ko od koga strepi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok je prethodni režim Crnu Goru uspio da dovede do etikete mafijaške države, nova vlast od avgusta nije uradila mnogo na oslobađanju institucija od političke kontrole prethodne vlasti, neophodnih da bi se borba protiv organizovanog kriminala zaista i sprovela. Otuda ne čudi da kriminalni krugovi vjeruju da im likvidacija jedne osobe može biti od koristi

 

Da je borba sa organizovanim kriminalom jedan od najtežih zadataka koji je čekaju, imajući u vidu njene zarobljene institucije, potvrdila je i ova sedmica.

Nakon hapšenja vođa takozvanog kavačkog klana, rezultat je sljedeći: polovina uhapšenih je na slobodi, a pojačano je obezbjeđenje potpredsjedniku Vlade Dritanu Abazoviću, koordinatoru bezbjednosnih službi, zbog operativnih podataka policije da su pripadnici kavačkog klana pripremali njegovo ubistvo u Herceg Novom. Prema informacijama Monitora, policija je baratala podacima da je u Herceg Novom planirano ubistvo Abazovića snajperom od strane pripadnika kavačkog klana, navodno zbog hapšenja njihovog vođe Slobodana Kašćelana.

﮼Kad ubijem (Zorana) Ašanina, onda ćemo završiti i (Dritana) Abazovića jer nam je uhapsio šefa”. To je navodno dio presretnute komunikacije Gorana Pantovića (43), uhapšenog zbog ubistva Ašanina u Mojkovcu ove sedmice, sa jednim od pripadnika kavačke kriminalne grupe, koja je u posjedu policije, pišu  Vijesti. Plan za likvidaciju Abazovića policiji je navodno potvrdio i jedan od uhapšenih iz te organizacije.

Potpredsjednik Abazović je poručio da ga nijesu uplašile informacije da je kavački klan planirao njegovo ubistvo, i poručio da bi bio spreman „da plati bilo koju cijenu da bi se izborio sa organizovanim kriminalom“.  Takođe, poručio je da bi ubistvo bilo kog političara bilo kontraproduktivno za kriminalne klanove.

Abazović je ocijenio i da nigdje na svijetu nema organizovanog kriminala bez političke podrške i kazao da kavčani crpe političku zaštitu. ﮼Bez toga nije moguće imati značajniji uspjeh u kriminalnim aktivnostima. Ako je kriminal organizovan, on ima svoj pipke svuda u sistemu. I zaštitu. Ali sada se promijenila politička volja i zato sam ja vrlo spokojan, mislim da će Crna Gora, bez obzira na sve nedostatke, uspjeti da se izbori sa organizovanim kriminalom. To, naravno, neće biti lako i ovo što se do sada radilo, radilo se uz podršku međunarodnih partnera”.

Iz kavačkog klana, Abazoviću je, kako je Monitor već pisao, prijećeno i odmah nakon izbora, u avgustu prošle godine. Nakon što je odbio da se sastane sa vrhom kavačkog klana, stiglo je i upozorenje  – „vidjećemo se ovako ili onako”.

Na čelu kavačkog klana, prema policijskim podacima, nalazi se Slobodan Kašćelan, koji je uhapšen prethodne sedmice, u akciji crnogorske policije, skupa sa još petoricom pripadnika tog klana. Nakon što je sudija odbio da im odredi pritvor (vidi box), trojica su u bjekstvu, dok su Kašćelan i još dvojica pripadnika kavačkog klana opet uhapšen nakon što je sudsko vijeće promijenilo odluku Bašovića, i određen im je pritvor. Kašćelanu se trenutno sudi zbog kriminalnog udruživanja i zelenašenja. On je krajem prošle godine pušten da se brani sa slobode. Bio je u bjekstvu do decembra 2018. godine kada je uhapšen u Češkoj, a početkom 2019. godine izručen Crnoj Gori. U pritvoru je proveo godinu dana, a pušten je da se brani sa slobode nakon što je založio jemstvo od pola miliona eura.

Kavački klan, prema mnogim izvorima, ima navodno bliske veze sa crnogorskim bezbjednosnim službama. Taj klan nastao je nakon cijepanja kotorskog škaljarskog klana, koji sada, prema podacima bezbjednosnih službi, vode braća Jovan i Igor Vukotić.  Uspon škaljarskog klana povezan je sa padom mnogo poznatije grupe, koja je švercovala drogu – narkokartela Darka Šarića, piše beogradski KRIK.

„Škaljarski klan se ubrzo podijelio, 2014. godine zbog svađe oko kokaina i započeo krvavi rat sa svojim nekadašnjim saradnicima – kavčanima. Sve pokazuje da je rat škaljarskog i kavačkog klana podelio podzemlje u regionu. U njemu su strane zauzeli i pojedini pripadnici srpske i crnogorske policije, a veze klanova, pre svega kavačkog, vode i do političara”, navodi KRIK. Prema istraživanjima ove istraživačke novinarske mreže, kavčani u Beogradu sarađuju sa huliganskim grupama, čiji članovi imaju kontakte i sa porodicom predsjednika Srbije Aleksandra Vučića.

U sukobu škaljarskog i kavačkog klana do sada je ubijeno najmanje 50 osoba. Kada se rat razbuktao, u Crnoj Gori su se likvidacije dešavale i usred bijela dana, u javnosti, pa su u tom ratu stradale i osobe koje nijesu dio podzemlja. Žrtve su bili i advokati, pa i bivši poslanik crnogorskog parlamenta.

Jedna verzija, eskalaciju sukoba ova dva suprotstavljena kotorska klana, objašnjava intervencijama samih crnogorskih bezbjednosnih službi. „ANB je izazvao sukobe u Kotoru sa ciljem da neutrališe škaljarski klan, jer ih ne kontroliše. Oni nijesu uz vlast. Vukotići ne priznaju autoritet Brana Mićunovića, što znači ni Milov”, objašnjavao je obro obaviješteni izvor našeg nedjeljnika iz bezbjednosnog sektora.

Kako je Monitor već pisao, nakon izbora, ponuda za razgovor Abazoviću nije stigla samo iz vrha kavačkog klana, već i iz kruga koji se vezuje sa kontroverznim Nikšićaninom Branislavom Branom Mićunovićem. Mićunović je skupa sa predsjednikom države Milom Đukanovićem bio na italijanskoj optužnici za šverc cigareta.

﮼Potpuno je normalno i potpuno očekivano da taj organizovani kriminal pokušava da ponovo, na neki način, zavlada ovom državom i vrati sve te poluge moći pod svoju kontrolu i sigurna sam da im stvara ogromnu nervozu to što su na određene pozicije postavljeni ljudi koji nisu na njihovom platnom spisku”, prokomentarisala je vijest da su pripadnici kavačkog klana pripremali Abazovićevo ubistvo, Vanja Ćalović  Marković, šefica Nacionalnog savjeta za borbu protiv korupcije na visokom nivou.

Kazala je da je očigledno da su kavačani ﮼vrlo nervozni zato što im poluge moći koje su do sada kontrolisali zahvaljujući licima na njihovom platnom spisku ili spregama sa bivšom vlašću, danas izmiču iz ruku”.

Da je bio žrtva prijetnji iz podzemlja, potvrdio je ove sedmice i premijer Zdravko Krivokapić. On je u parlamentu kazao da je dobijao prijeteće poruke od kriminalnih klanova, ali nije precizirao od kojih. Objasnio je da se „time bave bezbjednosne službe“.

Dok je prethodni režim Crnu Goru uspio da dovede dotle da je u međunarodnim krugovima svrstavaju u „mafijaške države“, nova vlast od avgusta nije uradila mnogo na oslobađanju institucija od političke kontrole prethodnih vlasti, neophodnih da bi se borba protiv organizovanog kriminala zaista i sprovela. Tužilaštvo, koje je pod političkom kontrolom bivše vlasti, godinama vodi tek izviđaje i istrage protiv kotorskih klanava, dok su optužnice rijetke.

Krivokapić je kazao da bi Abazović trebalo da ima veću podršku ostatka nove većine: ﮼Meni je žao što Skupština i svi mi nijesmo iskazali veću solidarnost, jer je potpredsjednik Vlade Dritan Abazović krenuo u otvorenu borbu sa organizovanim kriminalom i korupcijom i njemu to pripada po mjestu koje pokriva. Mi svi treba da ga podržimo da taj put bude takav da korupcija bude nulta, a kriminal bude sveden na mjeru prihvatljivosti za sve građane Crne Gore”, poručio je Krivokapić.

Izvršna dirketorica Centra za građansko obrazovanje (CGO) Daliborka Uljarević je, komentarišući policijske podatke da je kavački klan pripremao likvidaciju Abazovića, saopštila da su to ozbiljne stvari o kojima se mora voditi računa, ukazujući da je u Srbiji ubijen bivši premijer Zoran Đinđić zbog borbe sa kriminalnim grupama.

Ukazala je i da ove prijetnje govore o percepciji klanova da bi im ubistvo jednog političara omogućilo da nastave po starom. „Nije dobro da jedna osoba zamijeni institucije na bilo kom polju, pa ni u obračunu sa organizovanim kriminalom“, kazala je ona.

Odavno je jasno, bez nezavisnog pravosuđa, neće biti napretka na ovom polju. I svi će imati razloga za strijepnju.

Ko je sudija Bašović

Sudija za istragu podgoričkog Višeg suda Miroslav Bašović, odbio je prijedlog Specijalnog tužilaštva da odredi pritvor uhapšenim osobama označenim kao pripadnici Kavačkog klana. Sumnju u odluku sudije Bašovića svojom izjavom unio je vicepremijer Dritan Abazović kada je na svom Fejsbuk profilu napisao: „Dok god policija ne pronađe navodne članove kavačkog kriminalnog klana koji su juče pušteni na slobodu odlukom sudije za istragu Miroslava Bašovića, on snosi direktnu profesionalnu i moralnu odgovornost ako neko od njih, dok je bjekstvu, počini bilo kakvo krivično djelo, naročito likvidaciju“.

S druge strane oglasili su se pojedini  pravnici i udruženja, koji sudiju Bašovića i njegovu odluku vide kao znak da se i dalje u nekim slučajevima odluke donose na osnovu zakona a ne očekivanja javnosti.

﮼Neprijatno sam iznenađena oštrim i potpuno neprimjerenim izjavama potpredsjednika Vlade Abazovića upućenim sudiji Bašoviću“, ocijenila je advokatica Andrijana Razić. „Ne ulazeći u suštinu predmeta i krivičnog postupka u pitanju, jer o istom nemam nikakvih neposrednih saznanja – kao što ih nema niti može da ima ni potpredjsednik Vlade, zabrinjava činjenica da jedan od najviših predstavnika izvršne vlasti ovako drastično i otvoreno zadire u tajni krivični postupak“, kaže ona.

„Sudija Bašović već godinama predstavlja jedan od (rijetkih) svijetlih primjera u crnogorskom pravosuđu, po kvalitetu odluka i ličnom integritetu – a ja bih još dodala: i po profesionalnoj hrabrosti, koju je pokazao u ne malom broju javno ispraćenih postupaka i koju su tada mnogi politički predstavnici prepoznavali i podržavali“, zaključuje Razić.

Akcija za ljudska prava (HRA) izrazila je prva protest zbog, kako su naveli, pritiska na sud koji je svojim izjavama izvršio Abazović kritikujući odluku sudije za istragu.

﮼Grubom kritikom odluke sudije, koga je suštinski optužio da radi za mafiju, Abazović je izvršio neprimjeren pritisak na sud, i time doveo u pitanje i odluku vijeća Višeg suda u Podgorici, kojom je pritvor vrlo brzo ponovo određen, a i sve buduće odluke suda u ovom predmetu. Ovakav napad je još teži kad se ima u vidu da sudija Bašović već godinama predstavlja svijetlu tačku u crnogorskom pravosuđu po kvalitetu odluka i ličnom integritetu”, navodi se u saopštenju HRA.

Dodali su da država u kojoj Vlada odlučuje o pritvoru ili bar odaje utisak da o tome odlučuje, ﮼nije država vladavine prava u kojoj se poštuju ljudska prava”.

﮼Apelujemo i na gospodina Abazovića i na sve ostale predstavnike izvršne i zakonodavne vlasti, da postupaju u skladu sa demokratskim standardima i poštuju princip podjele vlasti i nezavisnosti suda, kao i ljudsko pravo na slobodu ličnosti i pravično suđenje. HRA se oštro protivi populističkom pristupu da su sve sudije i tužioci u Crnoj Gori korumpirani, i da se svaka odluka koja nije po volji vlasti koristi u prilog tom argumentu. U svemu tome, iznenađuje spremnost potpredsjednika Vlade da istražnog sudiju nedvosmisleno optuži kao glavnog ﮼krivca” za neodređivanje pritvora, iako je postupak proglašen tajnim, pa on nije mogao da vidi ni predlog za određivanje pritvora, koji je sudu podnio državni tužilac, ni argumente istražnog sudije u odluci kojom pritvor nije određen, kao ni argumente vijeća Višeg suda, koje je nakon reakcija izvršne vlasti izmijenilo odluku istražnog sudije”, navode iz HRA.

I Udruženje sudija Crne Gore uputilo je protest povodom navoda potpredsjednika Vlade. Kako navode, Abazović je grubo prekršio ustavna načela o podjeli vlasti, šaljući poruku da je opravdano miješati se u rad sudstva, ukoliko odluke suda nijesu po mjeri izvršne vlasti, što je nečuveno i krajnje štetno.

Sudija Bašović je i ranije donosio slične odluke, koje su tada hvalili oni kojima danas nije po volji njegov sud.

Prije skoro godinu sudija Bašović odbio je prijedlog SDT-a da zbog sumnje da su stvorili i bili članovi kriminalne organizacije odredi pritvor funkcioneru Demokrata Draganu Krapoviću, izvršnoj direktorci Vodovoda Budva Jasni Dokić i rukovodiocu Sektora za planiranje i razvoj u Vodovodu Igoru Đuraševiću. Krapović je osumnjičen za stvaranje kriminalne organizacije zbog blokade zgrade Opštine Budva i glavne raskrsnice 17. juna prošle godine. Zakon je, ispostavilo se, poštovao i u slučaju javnosti poznatom kao CKB, baš kao i u slučaju protiv ubijenog Baranina Armina Osmanagića jer nije slušao glasove političara i iza brave pritvarao zvučna imena da bi umirio javnost.

Abazović je  nakon kritika kazao da bi na svakom mjestu i uvijek ponovio svoju izjavu.

Svetlana ĐOKIĆ
Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo