Povežite se sa nama

FOKUS

ODBROJAVANJE: Sto dana Vladinog jada

Objavljeno prije

na

Aktuelna 41. Vlada Crne Gore potrošila je 100 dana našeg i njenog života. Odnosno, kako to premijer Duško Marković opisuje u Pobjedi, demonstrirajući neutemeljeni optimizam, za njom je „tek oko sedam odsto vremena od četvorogodišnjeg mandata”.

Vrijeme je, u svakom slučaju, za prve ocjene i analize. Ne toliko učinjenog, koliko najavljenog – onoga čime će se ova Vlada, novodno, baviti i onoga što, navodno, neće raditi.

„Veoma sam uvjeren da je u ovom kratkom periodu Vlada pokazala dosljednost, odlučnost i posvećenost ispunjavanju obećanja koja su data građanima”, kaže Marković pa, uz ostalo, nabraja: od „upornog promovisanja dijaloga sa svim relevantnim društvenim strukturama u cilju prevazilaženja nagomilanih podjela u crnogorskom društvu”, pa sve do „stvaranja uslova za stabilnost javnih finansija kao neophodne pretpostavke za ubrzaniji ekonomski rast u narednom periodu”.

Šefov optimizam dijele i njegovi najbliži saradnici. Tako je Aleksandar Pejović, ministar za evropske poslove, inače debitant na ovom nivou funkcija u izvršnoj vlasti, rezultate kabineta kome pripada ocijenio sa vrlodobrih 4+!? I to u danu kada su na podgoričkim ulicama svoje nezadovoljstvo Vladinom politikom demonstrirale hiljade. Žene – primaoci naknade za majke sa troje i više djece -kojima je vlada na početku mandata smanjila naknade mijenjajući važeći zakon; Penzioneri – nekadašnji radnici KAP-a, kojima Vlada godinu dana duguje otpremnine u iznosu od preko pet miliona eura (naslijeđena obaveza); Stanovnici dijela naselja u Zagoričkoj šumi koji bi mogli biti iseljeni iz svojih bespravno podignutih domova… A lista potencijalnih nezadovoljnika iz dana u dan je sve duža i duža. Od „običnog svijeta”, preko političkih oponenata do stručnjaka MMF-a i Svjetske banke koji sve glasnije upozoravaju na održivo stanje državnih finansija pod komandom DPS-a i njenog vrhovnog komandanta.

Tek, ministarstva vanjskih, evropskih i unutrašnjih poslova dio su Markovićevog kabineta koji je, u minulih sto dana, činio (vidljivu) okosnicu njegovog rada.

Serija naručenih ubistava u Budvi i Podgorici, natjerala je resornog ministra Mevludina Nuhodžića da izvede na ulicu specijalne policijske snage, sa dugim cijevima. Sve sa ciljem da makar malo zagorčaju život i otežaju rad domaćim i kriminalcima „na privremenom radu u Crnoj Gori”. Činjenica da su, o istom trošku, maltretirani i nedužni „civili” prihvaćena je tek sa nešto malo gunđanja. Nužda zakon mijenja. A Crnom Gorom je, krajem prošle i početkom ove godine, (opravdano) vladala tolika bojazan za fizičku bezbjednost svih koji se nađu van svoga doma u momentu kad sve moćnije kriminalne grupe namiruju račune, da bi mnogi pristali i na policijski čas, kao garanciju da niko njihov neće postati slučajna žrtva krvavih obračuna.

Ministar Nuhodžić je, prethodno, morao i javnosti da prevede premijerovu izjavu kako je „bezbjednosna situacija u zemlji odlična”. Podsjetimo, Marković je ovu ocjenu iznio svega nekoliko sati nakon što je, u eksploziji daljinski aktivirane bombe podmetnute pod automobil na parkingu pored osnovne škole i dječijeg vrtića u Podgorici, jedna osoba poginula a druga (djevojka) zadobila teške povrede. Bio je to čak drugi „lapsus” Markovića u vrlo kratkom periodu, pošto je krajem prošle godine, i tada aktuelni talas mafijaških obračuna komentarisao riječima: „Poštene ljude niko ne ubija. U mafijaškim obračunima do sada nije stradao nijedan nedužan i slobodan čovjek”. Još nijesu budućem premijeru, prethodno dugogodišnjem šefu Agencije za nacionalnu bezbjednost, stigli da objasne kako su pred zakonom svi nedužni dok im se u odgovarajućem sudskom postupku ne dokaže suprotno, a ubistvo penzionisanog budvanskog ljekara u pepeo je pretvorila nade da „nedužni i slobodni” neće biti na popisu žrtava bezumnih ubica.

Paralelno sa poslovima bezbjednosti, Melvudin Nuhodžić se nosio i sa potrebom da, makar javno, skreše troškove MUP-a. Nije to, pokazaće se, ništa jednostavniji zadatak od borbe protiv organizovanih kriminalnih grupa.

Slične muke mučio je i Srđan Darmanović, Markovićev ministar vanjskih poslova. I on se našao u situaciji da u jeku sveopšte borbe protiv izdajničke opozicije – pardon, domaćih izdajnika i stranih plaćenika instruisanih od snaga haosa i bezumlja sa neke, do danas nepoznate moskovske adrese – u Briselu objašnjava kako će unaprijed proglašeni krivci imati pravedno i javno suđenje.

Za to je vrijeme ministar pravde Zoran Pažin,pripremljenim izmjenama Krivičnog zakonika, na mala vrata u pravni život vratio kriminalizovanu klevetu. U predloženom Nacrtu zakona stoji da će se kaznom zatvora „do šest mjeseci” kazniti onaj ko „zloupotrijebi slobodu izražavanja i vrijeđa sud ili tužilaštvo”. Doduše, predlagač je prepoznao određene okolnosti u kojima bi, makar novinari mogli biti pošteđeni kazne zbog kritike rada pravosuđa, ali i njih cijene i o njima odlučuju uvrijeđeni – tužioci i sudije.

Prema nezvaničnim saznanjima Monitora, Pažin je krivično djelo izlaganja poruzi pravosudnih organa u Nacrt zakonika uvrstio na insistiranje specijalnog državnog tužioca Milivoja Katnića, kao svojevrstnu kompenzaciju za njegove (možda i nenamjerne) zasluge za izborni uspijeh DPS-a i kasnije formiranje vladajuće koalicije. SDT je, nije tajna, jako ljut na sve koji su kritikovali njegov rad nakon 16. oktobra. Opet, način na koji pojedini akteri ovdašnjeg političkog života komuniciraju, ne samo sa Katnićem, već i sa svim svojim neistomišljenicima naljutio bi i ozbiljnije kandidate za sveca, a kamoli bivšeg vojnika.

A premijer Marković i njegov partijski šef Milo Đukanović definitivno ne spadaju u one koji pokušavaju da primire strasti. Premijer je već u svom ekspozeu ocijenio kako se „opozicija još mora učiti parlamentarizmu”, precizirajući da bojkot parlamenta „ustavno i demokratski nema nikakvog opravdanja” (kao da se neko mogao sjetiti da u Ustavu definiše mogućnost da se državni udar i slobodni izbori održavaju paralelno, istog dana uz direktan TV prenos). Potom je u nekoliko navrata, uglavnom pro forme, pozivao opoziciju da se priključi Vladi, ali bi svaki put taj poziv pratila i određena uslovljavanja – bez obzira što je odgovor „druge strane” unaprijed poznat. Makar do narednih izbora. Tako je u ovonedjeljnom obraćanju Marković iz svog poziva isključio DF – zato što „žele da na vlast dođu nedemokratskim sredstvima”!? Uostalom, kao da je DPS na neki drugi način došao (tzv. antibirokratska revolucija 1988. godine) i ostao na vlasti (državni udar od 16. oktobra).

,,Uzajamno optuživanje djelova opozicije, Vlade i ostalih javnih aktera poput tužilaštva doprinijelo je podizanju tenzija što se odrazilo na pojačan osjećaj nesigurnosti kod građana, jer je ekonomskoj dodata i politička kriza”, saopštili su iz Građanske inicijative povodom 100 dana Markovićeve vlade, spočitavajući izvršnim vlastimna da su nastavili započeta društvana i socijalna raslojavanja. „Osjećaj je da su mjere stezanja kaiša krenule u smjeru da se pritisnu socijalno najugroženiji, što je rezultiralo javnim revoltom. Pošteđeni su tajkuni i investitori – Vlada je odlučila da ih ne optereti dodatnim dažbinama i zadržali su sve privilegije u 2017. godini”.

Ovdje je, zapravo, i terminologija dovoljna da naljuti premijera. Marković nam je na početku mandata objasnio šta misli o kritikama na račun privilegovanih „biznismena” koji su se obogatili uz pomoć monopola, privilegija ili prostim prelivanjem novca iz državne kase u vlastite džepove.

„Populistički i demagoški danas se oni nazivaju tajkunima. A zapravo, riječ je o biznis eliti kakvu imaju sve ekonomski razvijene države”, rekao je Marković. Teško se, ipak, sjetiti još neke ekonomski razvijene države (i ako Crna Gora ne pripada tom društvu) u kojoj ćete među višegodišnjim poreskim dužnicima naći i, recimo, premijera. Bivšeg, doduše. Ali, najvjerovatnije i budućeg kandidata vladajuće koalicije na predstojećim predsjedničkim izborima. Jednako, u pristojnim zemljama premijer ne bi mogao tek tako da ignoriše medijske tvrdnje da se njegovi prijatelji nalaze među privođenim utajivačima poreza.

Zato mi imamo svoje brige. Tako je Ministarstvo obrazovanja okupirano idejom da u školski sistem uvede – ne još jedan strani jezik ili koji čas tehnološkog opismenjavanja, nego – školske kecelje. Ljubomoran valjda na ideje iz Srbije i Hrvatske o obnovi obaveznog vojnog roka, ministar Damir Šehović dosjetio se kako da uniformišu našu djecu. Njihova i onako uče u inostranstvu. Na talenat. Prethodno je ista vlast riješila da PDV za računarsku opremu podigne sa devet na 19 odsto i, izmjenama zakona o taksama, cijenu putnih isprava za djecu podignu sa 15 na 40 eura. Tako se ulaže u budućnost.

Ceh takve politike stiže na vidjelo. U sjenci državnog udara, ministar finansija Darko Radunović nedjeljama i mjesecima pokušava obezbijediti makar dio od planiranog kreditnog zaduženja za ovu godinu (oko 450 miliona eura). Po svoj prilici nema voljnih da nam daju novac. Makar ne pod iole pristojnim uslovima, koji ne bi izazavali pretjeran revolt javnosti (za ovu Vladu prihvatljiva bi bila svaka ponuda). Otuda je sve izvjesnije da će potreban novac Vlada tražiti na domaćem tržištu, iz fondova ovdašnjih banaka. Taj će zahvat, neumitno, bez potrebne kreditne podrške ostaviti makar dio ovdašnje privrede i stanovništva. Siromaštvo će se, tako, povećati i privredni rast usporiti. Ali (njima) država nema cijenu. Dok drugi plaćaju.

Uz nedostatak novca, državu more i odnosi sa privilegovanim strateškim investitorom iz Italije (A2A) i njegovom sjenkom iz – Prve banke. Izvjesno je da će vlast, preko Elektroprivrede, a našim novcem, pokušati da odobrovolji Italijane i makar na kratko prolongira njihovo povlačenje iz Crne Gore kupujući akcije Rudnika uglja. Aco Đukanović će tu doći kao neka vrsta kolateralne štete. Ne bi on državne pare ali, eto kad je za opšte dobro… Limenka zveči dvaput.

Pred Markovićem se našao i izazov najavljenog spajanja dvije „sistemske banke” – CKB i Sosiete ženeral Montenegro. Nova banka bi, u slučaju spajanja, mogla postala prevelika za konkurenciju i finansijski sitem. Dodatni problem bi, u tom slučaju, bilo gotovo izvjesno otpuštanje tehnološkog viška. Riječ je o gubitku nekoliko stotina pristojno plaćenih radnih mjesta. Koja bi bilo jako teško nadomjestiti na nekoj drugoj strani.

Zanimljivo, dok je Marković razgovarao (pregovarao) sa zvaničnicima banaka, i guverner CBCG Radoje Žugić je, doduše u formi nezvanično, pustio glas kako on nije spreman da dozvoli njihovo spajanje. Zaboravljajući da CBCG i nije nadležna za pitanja konkurentskih odnosa na tržištu. Ovdje je interesantna činjenica da je Žugić, po povlačenju Đukanovića sa premijerskog prijestola, skoro pa svakodnevno počeo dijeliti lekcije Vladi i njenim ministrima. Predlažući uglavnom ono što on nije htio ili nije smio da uradi.

Da bi u pitanju mogao biti trend, a ne usamljena pojava, pokazao je i DPS poslanik Petar Ivanović. I on pokušava preuzetu tuđe ingerencije, dijeleći lekcije i nabrajajući svoj spisak želja svom nasljedniku u Ministarstvu poljoprivrede Milutinu Simoviću. Tek da se vidi da rezervisti sa DPS klupe spremno čekaju priliku da se vrate u igru.

Imajući u vidu rastuće i sve vidljivije otpore, ne čudi što je Markovićeva Vlada pokušala kupiti lojalnost (elektronskih) medija. Koliko prošle nedjelje Vlada je, ničim izazvana, odlučila da sa 1,85 miliona eura našeg novca časti komercijalne i lokalne radio i TV stanice, pokrivajući im 36 mjesečnih faktura prema Radio difuznom centru. To je, da parafraziramo saopštenje sa sjednice Vlade, njihov znak dobre volje. Vjerujem da je među čitaocima ovog teksta velika većina onih koji, primjera radi, TV Pink i njenom gazdi Željku Mitroviću ne bi dali ni jedan jedini cent, a kamoli 280 hiljada eura. Ali – minut dva – sad valja plaćati.

U jednom od brojnih nastupa povodom prvog jubileja svoje Vlade, Marković se, na krajnje ciničan način, osvrnuo i na proteste majki pred Skupštinom Crne Gore. Demonstrirajući odlučnost Vlade da im ne vrati ono što im je brutalno oduzeto, i uz pomoć neznavene i nemušte parlamentarne većine, Marković zbori: „Imam poruku da idu svojim kućama, da se posvete svojim porodicama…”. Da je pažljivije oslušnuo shvatio bi da je sve više stanovnika Crne Gore koji njemu poručuju od riječi do riječi – isto.

 

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

VLADINA BORBA PROTIV SKUPOĆE: Nula bodova

Objavljeno prije

na

Objavio:

Počela je dugo najavljivana vladina akcija za smanjenje trgovačkih marži. Ponuđena pojeftinjenja su simbolična. Preciznije, nove cijene su, uglavnom, na nivou akcijske ponude koju su trgovački lanci već nudili svojim potrošačima

 

 

Nakon višenedjeljnih priprema, počela  je vladina akcija limitirane cijene. I pored optimističkih najava, prvi utisci su – puno buke a minimalna korist. Makar za potrošače.

Trgovci, mogu biti znatno zadovoljniji. Akcija limitirane cijene obuhvata tek djelić od prvobitno najavljenih proizvoda široke potrošnje. Pride, na osnovu minimalnih sniženja većine proizvoda sa vladinog popisa može se zaključiti da prokužene trgovačke marže – makar kod proizvoda sa aktuelnog popisa – nijesu ni izbliza tako visoke kako su to predstavljali zvaničnici ove i prethodne vlade.

Zadovoljstvo svojim učinkom su iskazali i iz partije Dritana Abazovića, nakon što su zaključili da je akcija Stop inflaciji, koju je organizovala prethodna vlada predvođena čelnicima GP URA, potrošačima donijela mnogo više koristi. A ni trgovci nijesu bili nezadovoljni.

“Slušali smo mjesecima nevješta opravdanja Spajićeve Vlade zašto je prekinuta akcija Stop inflaciji, pa onda najave kako će oni sprovesti mnogo bolju akciju u kojoj će cijene biti niže za 5.000 artikala. Na kraju smo dobili to da su cijene snižene na dva mjeseca za 43 proizvoda i to u simboličnim iznosima od 2 do 10 centi. Time je jasno da ovom akcijom građani neće moći da uštede više od 10, 20 eura po potrošačkoj korpi na mjesečnom nivou, a poređenja radi, za vrijeme akcije Stop inflaciji mogli su da uštede i do 150 eura“, poručili su iz opozicione URA, nakon prvih analiza započete akcije.

Najave su obećavale mnogo više. Pravo da uhvati muštuluk o početku akcije pripalo je premijeru Milojku Spajiću, od koga smo čuli da će se na policama trgovinskih lanaca naći „preko 500 artikala“ čija će cijena biti snižena zbog ograničenja marži. “Toliki broj artikala sa sniženom cijenom čini ovu akciju najvećom do sada. Ujedno i prvom i jedinom koja je usmjerena na snižavanje cijena, a ne na puko zaustavljanje daljeg cjenovnog rasta.”

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POLITIKA I DEGRADACIJA PROFESIJE: Ko su policajci zbog kojih je uzdrmana Vlada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neformalni diplomatski krugovi imaju riječi pohvale i za Aleksandra Radovića izabranog vd direktora policije, i za Lazara Šćepanovića kojeg je za tu funkciju predlagao ministar unutrašnjuh poslova. Oni nemaju nikakvih rezervi  prema njihovim profesionalnim biografijama. Kako stvari stoje, biografije ovih policajaca  najviše mogu biti uprljane usljed političarenja stranaka na vlasti i njihovim dovođenjem  u vezu sa partijama

 

 

Na nedavnoj maratonskoj i burnoj sjednici Vlade,  u 3 sata iza ponoći izabran je Aleksandar Radović za vršioca dužnosti (v.d.) direktora Policije tako što su ministri iz redova Demokrata preglasani od strane drugih, prevashodno Pokreta Evropa sad (PES). Ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović je imao svog kandidata – Lazara Šćepanovića, za koga je tvrdio da je prošao (zakonom neobavezujuće) poligrafsko ispitivanje i shodno svojim ovlastima ga predložio za v.d.-a. Radović navodno nije prošao poligraf, dok on tvrdi da jeste.

Ozbiljna kriza Vlade i međusobna optuživanja PES-a i Demokrata o tome ko krši zakon sa izborom v.d. direktora su gurnuli u stranu ozbiljne probleme sa kojima se suočava Uprava policije Crne Gore, ali i čitav bezbjednosni sektor. Iako je prva post-DPS Vlada formirana još početkom decembra 2020. godine, osim što su uklonjeni i procesuirani bivši direktori policije i (samo) neki njihovi pomoćnici, sveobuhvatna reforma i depolitizacija ogromnog aparata nije ni počela niti se nazire. Dosadašnje upravljanje Policijom i Ministarstvom unutrašnjih poslova (MUP) od strane Građanskog pokreta URA i bivšeg koordinatora službi bezbjednosti, i kasnije premijera Dritana Abazovića se uglavnom sastojalo od ubacivanja svojih kadrova ili pridobijanja onih koji su služili bivšem režimu za potrebe novih političkih igrača. Istina, u vrijeme Abazovića je ponovo uspostavljena saradnja i razmjena informacija sa Europolom i drugim strateški važnim zapadnim službama što je, uz promjene u Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) dovelo do brojnih hapšenja pripadnika policijsko-kavačkog narko kartela u službi prethodnog režima.

Međutim, profesionalizacija policije i sređivanje MUP-a (pogotovo biračkog spiska), osim verbalnih izjava, se nisu očitovali na terenu. Pompezno obznanjena akcija hapšenja nekoliko službenika MUP-a i Granične policije na početku mandata Vlade Zdravka Krivokapića nije  se pomakla sa mrtve tačke čak ni u vrijeme kad su Abazović i njegov ministrar unutrašnjih poslova Filip Adžić imali potpunu kontrolu nad bezbjednosnim sektorom za vrijeme 43. Vlade. Nakon hapšenja devet osoba u martu 2021. godine, Abazović je na pressu izjavio da je ta „akcija dokaz da svi možemo da radimo“ dok se tadašnji državni sekretar u MUP-u Rade Milošević pohvalio da za „manje od 30 dana imamo epilog,“ te je označio bivšeg DPS ministra Mevludina Nuhodžića kao osobu koja snosi odgovornost jer „ništa ne može da se desi bez znanja ministra“. Iz podgoričkog tužilaštva akciju je vodio Vukas Radonjić koji će kasnije preći u SDT. I dalje se ne zna ko je odgovoran za malverzacije tokom nabavke elektronske opreme za nadzor granice, niti ko je sa milion i sto hiljada eura (donacija EU) platio pet puta jeftinije uređaje od predviđenih i na njih stavljao lažne oznake. Od „dokaza da svi možemo da radimo“ i „epiloga“ nije bilo ništa kao ni od mnogih kasnijih hvalisanja istih ljudi. Nije bilo ni proširenja istrage, niti optužnice za aferu Granica. Kasnije će i sam Milošević biti hapšen  i biti pod istragom  za navodno članstvo u kriminalnoj organizaciji i šverc cigareta sa pozicije direktora Uprave carina i prihoda. Šverc cigareta je navodno uspješno prekinut za vrijeme Abazovića. Mnogi iz opozicije i pozicije će reći da je šverc samo preuzet od ranije postave, ili u najbolju ruku donekle reduciran zbog pritiska i nadzora zapadnih službi.

Interesantno je da je na dan kada je priveden Rade Milošević, u njegovom društvu uslikan Šaranovićev kandidat za v.d. direktora policije. Fotografiju Lazara Šćepanovića je decembra prošle godine objavio M-portal kojeg finansira Milu Đukanoviću i DPS-u bliska kompanija Bemax. Šćepanović je, kako javlja lokalna štampa, prošao poligrafsko ispititivanje na kome su postavljena dva pitanja od strane poligrafista kojima je lično on nadređeni u Sektoru za borbu protiv kriminala (SBPK)Jedan od ispitivača, kako Monitor saznaje, ima samo Ugovor o djelu sa UP, pa se postavlja legitimno pitanje konflikta interesa, pogotovo ako se zna da poligraf u ovakvim situacijama nije predviđen propisima dok su nalazi dostavljeni Vladi sa oznakom stepena tajnosti –interno. Navodno postavljena pitanja su bila:  „da li si u dosluhu sa nekim iz privatnog miljea“ i „da li si u dosluhu sa nekim političarem ili ljudima bliskim njima“.

Šćepanović je dobar dio svoje karijere proveo na raznim pozicijama Centra bezbjednosti (CB) u Nikšiću. Rade Milošević je živio u Nikšiću i kao maloljetnik je nekoliko puta privođen po više osnova u isti CB. Kasnije se Šćepanović uzdigao do načelnika Regionalnog centra bezbjednosti – Zapad (koji pokriva Nikšić, Pjevlja, Šavnik, Plužine i Žabljak). Krajem novembra 2023. godine je stupio na dužnost v.d. pomoćnika direktore za pomenuti Sektor za borbu protiv kriminala. U ranijem periodu je uspješno obučavan od strane američkih i francuskih specijalnih jedinica dok je u Crnoj Gori nagrađivan kao uzoran policajac. Po saznanjima Monitora prošlost Šćepanovića nema mrlja u smislu poslovnih i drugih sumnjivih veza sa tadašnjim kriminalizovanim vrhom policije. Mediji naklonjeni šefu bivšeg režima  nisu mogli iskopati ništa protiv njega osim fotografije sa Radem Miloševićem.

Aleksandar Radović, izabrani kandidat predložen od strane premijera, takođe ima impozantnu biografiju. Ovaj 44-godišnjak je 2003. diplomirao pravo dok je istovremeno radio kao pozornik. Nakon 10 godina je postao i magistar prava. Vlada je, nakon imenovanja, takođe pohvalila njegovu biografiju istaknuvši da je Radović „krajem prošle godine dao ključni doprinos da Crna Gora izbjegne sivu listu Moneyval-a”. Radi se o tijelu Savjeta Evrope (SE) za stalni nadzor primjene mjera protiv pranja novca i finansiranja terorizma. Vlada je takođe navela da Radovića preporučuje i „šestogodišnje iskustvo u Europol-u, na osnovu čijih informacija iz SKY prepiski se procesuiraju brojni slučajevi protiv organizovanog kriminala i korupcije“. 

 Vlada Mila Đukanovića ga je 2015. godina zaista poslala u Hag ,kao oficira za vezu Uprave policije pri Europolu  i tamo je ostao sve do (nespecificiranog) datuma 2021. . Međutim, saopštenjem sadašnje Vlade se, makar indirektno, sugerira i uloga Radovića u pomoći oko SKY prepiski na osnovu kojih je došlo do impozantnih procesuiranja krupnih riba iz tadašnjeg državno-kriminalnog miljea oko Đukanovića. Problematično u ovoj pohvali Vlade je to što  SKY aplikacija nije bila dekodirana dok je Radović bio u Europolu, niti je time mogao imati ikakav pristup ili pružiti pomoć oko sadržaja. Aplikacija SKY je probijena i dekodirana početkom februara 2021. godine,  u Evropi je ugašena 9. marta 2021. a u Americi 19. marta iste godine. Podaci sa SKY-a su tek nekoliko mjeseci kasnije počeli da stižu u Crnu Goru i zaglavili u fiokama Milivoja Katnića.

Raniji pomoćnik direktora i načelnik SBPK Dejan Knežević će nakon izlaska iz istražnog zatvora krajem godine izjaviti da je nedugo nakon što je, u martu 2021. godine, stupio na dužnost v.d. pomoćnika direktora UP „bio jedini policajac u Crnoj Gori i regionu, koji je od istražnog tima Europola dobijao uživo podatke sa SKY aplikacije”. Takođe je rekao da „ako sam radio za kriminalce, zašto ih nijesam upozorio da ugase Skaj?”. Po informacijama Monitora, Knežević zaista jeste bio jedina osoba koja je dobijala podatke iz Europol-a (dok je Radović već otišao ili se spremao da ode). Međutim, Knežević nije mogao dobijati „uživo podatke“ kada je SKY već bio ugašen. Takođe, sve i da je htio, nije mogao upozoriti kriminalce da ugase SKY kad je već bio ugašen, a sva prepiska na serverima već snimljena u Europolu. Ostaje nejasno da li je Vladina pohvala oko SKY-ja i Europolai nespretno sročena ili pak ciljana.

Kasnije će Radović u Specijalnom policijskom odjeljenju (SPO) postati kordinator Grupe za istrage krivičnih djela visoke korupcije i pranja novca. Ovo odjeljenje je nesumnjivo imalo ozbiljne uspjehe. Kada je postavljen za v.d. pomoćnika direktora policije, isto kada i Šćepanović, na mjesto šefa Sektora za finansijsko – obavještajne poslove nije bilo nikakvih primjedbi od strane Demokrata. Međutim, oni će ga kasnije optužiti da je „kadar Veselina Veljovića“ bez ijedne druge specifične optužbe. Neformalni diplomatski krugovi takođe imaju riječi pohvale i za Radovića i za Šćepanovića bez ikakvih rezervi prema njihovim biografijama. Kako stvari stoje, njihove biografije najviše mogu biti uprljane usljed političarenja stranaka na vlasti i dovođenjem njih u vezu sa partijama.

Advokat Vladan Bojić je nedavno komentarisao na RTCG-u izbor v.d. šefa policije i naglasio da je ovakva situacija „posljedica manjkavosti Zakona o unutrašnjim poslovima donijetog 2021. (već dva puta mijenjanog)“ i „neprihvatljivi nedostatak Zakona o VladiZakona o Skupštini i druge korelativne pravne regulative“. Kada se svi „uzroci uvežu“ sa zaostavštinom višedecenijskog autokratskog sistema lične vlasti i pretjeranim entuzijazmom i ambicijama novih vlasti (uz partijska trvenja), onda je ovo što sada imamo   „prirodna rezultanta“.

          Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KAD PARTNERI BIRAJU VD ŠEFA POLICIJE: Kao tuča 4B i 4C ispred škole

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osim poštovanja procedura i zakona, što je i ovog puta izostalo, podrazumijeva se da odluci o izboru privremenog šefa Uprave policije  prethodi politički dogovor unutar same Vlade. No, i prije konačne odluke na ovonedjeljnoj sjednici Vlade, bilo je jasno ne samo da partneri u izvršnoj vlasti nijesu postigli dogovor, nego i da će se sjednica pretvoriti u odmjeravanje snaga.  Nalik, doduše, na tuču dva razreda u školskom dvorištu

 

 

Uprava policije dobila je u srijedu ove sedmice, u gluvo doba noći, novog vršioca dužnosti Uprave policije Aleksandra Radovića, pravosuđe potencijalni novi predmet zloupotrebe službenog položaja i kršenja Zakona o unutrašnjim poslovima,  a crnogorska javnost novu sagu o krizi vlasti nakon još jednog očitog sukoba Pokreta Evropa sad (PES) i Demokrata oko toga ko će kontrolisati bezbjednosni sektor.  Iako je taj sektor tokom formiranja Vlade premijer Milojko Spajić ležerno prepustio Demokratama Alekse Bečića, sukobi oko kadrovanja u policiji između PES-a i Demokrata krenuli su ubrzo po formiranju vlasti. Kulminiralo je na ovonedjeljnoj sjednici Vlade na kojoj se birao vd direktora Uprave policije.

Radović je izabran na predlog premijera Spajića, većinom ministarskih glasova, mahom iz njegove vladajuće partije. Prethodno je Vlada odbila predlog ministra policije iz redova Demokrata Danila Šaranovića da na tu poziciju bude izabran kandidat Lazar Šćepanović. Sjednica je trajala satima, više puta je prekidana, a medijski izvještaji o tome šta se na sjednici tačno dešavalo zavise uglavnom od naklonjenosti jedne od dvije partije u vlasti. Zanimljivo je da  ministar pravde Andrej Milović koji je nedavno isključen iz PES-a, a koji je prvi dok je bio u vladajućoj partiji  otvorio front sa Demokratama oko bezbjednosnog sektora, predstavljajući se kao „politička kičma“ Spajića, nije glasao za Spajićev predlog, odnosno Radovića. Navodno je obrazložio da nije želio da gazi Zakon o unutrašnjim poslovima.

Ono što je  posve jasno je da su partneri u vlasti, punih usta Evrope, legalnosti i „profesionalizacije policije“, na primjeru izbora vd direktora pokazali sve samo ne ono u šta se zaklinju.  Pravnici osporavaju više aspekata ovako donesene odluke. Najprije, ukazuje se na to da u skladu sa Zakonom o unutrašnjim poslovima kandidata za vd direktora Uprave policije predlaže ministar unutrašnjih poslova, dakle Šaranović,  te da to ne može učiniti premijer, kako se desilo.  To što je Vlada tokom sjednice ovlastila aktom premijera Spajića da donese takvu odluku, odnosno predloži kandidata, upozoravaju, nije pravno valjano, jer je takav akt niže snage od zakona,plus mora biti u skladu sa njim.

Istovremeno, međutim, ukazuje se i da Vlada nema obavezu da prihvati predlog ministra unutrašnjih poslova. Iz PES-a tvrde da je Šaranović bio dužan,  nakon što Vlada nije prihvatla njegovog kanidata, da predloži drugog, što on zvanično nije učinio. Navodno, prema nekim medjima, u jednoj od pauza sjednice, a nakon što je odbijen Šaranovićev jedini kandidat, ministar policije je rekao da će predložiti drugog kandidata sa liste, ukoliko „ima prohodnost“. Koju navodno nije dobio.  Taj drugi kandidat navodno je trebao da bude komandant Posebne jedinice Miloš Peković, jedini preostali prijavljeni na javni poziv koji je, pored Šćepanovića, prošao poligrafsko testiranje. Vlada je u konkursu za privremenog šefa Uprave policije ostavila mogućnost kandidatima da budu testirani poligrafom, kako bi dokazali da nemaju veze sa organizovanim kriminalom. Ta odluka svakako je priča za sebe, i možda  više od svega govori o nemoći vlasti i o tome šta je urađeno po pitanju reforme bezbjednosnog sektora. Šaranović je svakako insistirao na stavu da ne bi predložio kandidata koji nije prošao poligraf.  Nakon završenog konkursa objavljeno je da su od sedam kandidata dva prošla testiranje. Četiri nijesu,  jednog je zbog zdravstvenog stanja bilo nemoguće testirati, plus nije ispunjavao sve formalne uslove konkursa.  Osim Šćepanovića i Pekovića, koji su jedini prošli poligrafsko testiranje, na konkurs su se prijavili  na kraju izabrani Aleksandar Radović, rukovodilac Sektora za finansijsko-obavještajne poslove,  Milutin Vasiljević, vršilac dužnosti pomoćnika direktora Sektora granične policije, Zoran Braunović, načelnik kolašinske policije, aktuelni načelnik Regionalnog centra granične policije “Centar” Petar Šestović i službenik policije iz Nikšića Milentije Doderović. Stručna javnost osporava i samo testiranje poligrafom tokom konkursa.

Akcija za ljudska prava (HRA) protestovala je  „zbog partijske borbe za kontrolu nad Upravom policije i kršenja Zakona o unutrašnjim poslovima u postupku izbora vršioca dužnosti direktora Uprave policije“. Iz te su organizacije ukazali da premijer nije imao pravo da predloži kandidata za ovu poziciju po zakonu, kao i da ne postoji propis koji Vladi daje pravo da za to ovlasti premijera.

„Ono što je Vlada sinoć jedino mogla da uradi je da ne izabere vršioca dužnosti, a premijer da od ministra zatraži ostavku ili da predloži Skupštini da ga razriješi. Niz improvizacija, neutemeljenih u zakonu, pokrenut je još ranije odlukom ministra unutrašnjih poslova da raspiše konkurs za v.d. direktora i sprovede poligrafsko testiranje prijavljenih kandidata, iako takav postupak zakon ne poznaje“, saopštila je HRA.

U principu,  osim poštovanja procedura i zakona, podrazumijeva se da odluci o izboru privremenog šefa Uprave policije  prethodi politički dogovor unutar same Vlade. No, i prije konačne odluke na ovonedjeljnoj sjednici Vlade, bilo je jasno ne samo da partneri u izvršnoj vlasti nijesu postigli dogovor, nego i da će se sjednica pretvoriti u odmjeravanje snaga.  Nalik, doduše, na tuču IV b i IV c ispred škole.

Da ove dvije partije imaju svoje preferirane kandidate, i prije sjednice objavljivali su mediji. Konačno, Šaranović je prije  konačne Vladine odluke uputio pismo premijeru Spajiću, koje je objavljeno u medijima, u kom ga upozorava  na posljedice ukoliko bude neko drugi izabran umjesto kandidata kog je on predložio.

” Upoznao sam sve članove Vlade da ukoliko se večeras bude odlučivalo o bilo kom licu osim o Lazaru Šćepanoviću, to bi bilo gaženje zakona i vladavine prava i svaki član Vlade koji bi se odlučio na tako nešto bi ušao u zonu krivične odgovornosti. Uz ovo upozorenje dostavio sam i detaljnu informaciju sa biografijama preostalih šest lica, uz jasnu naznaku da nijesu kandidati za direktora Uprave policije”.

Nakon izbora Radovića, Šaranović je najavio da će „obavijestiti nadležne državne organe o sumnji da su na ovoj sjednici izvršena krivična djela”“.

Dodatno, nakon što je izabran, Demokrate su javno ustvrdile da je Radović kadar bivšeg šefa Uprave policije Veselina Veljovića.  To se nije ranije čulo, pa ni kada ga je Abazovićeva vlada, odnosno bivši ministar policije Filip Adžić postavio na poziciju sa koje je izabran za vd direktora policije. Na sjednici na kojoj je izabran samo je bivši ministar pravde Marko Kovač „izrazio određenu rezervu“, bez preciziranja. S druge strane PES insistira da je izabran najbolji kandidat besprekorne biografije.

Priča o izboru Radovića nije jedina o kojoj bi pravosuđe moglo dati riječ. Radović je izabran  tri sata pošto je dotadašnjem šefu Uprave policije Zoranu Brđaninu prestala funkcija, jer ga je Vlada i treći put razriješila sa te funkcije.  Sud je već dva puta utvrdio da je prethodna vlada Dritana Abazovića Brđanina smijenila  nezakonito, a doskorašnji  šef Uprave policije najavio je i treću tužbu Upravnom sudu protiv Spajićeve vlade. Po mišljenjima dijela stručne javnosti, Brđanin bi pred tim sudom opet mogao izvojevati pobjedu, obzirom da je smijenjen na osnovu zakašnjele negativne ocjene njegovih izvještaja o radu od strane parlamenta, za koje je sud već konstatovao da su prihvaćeni.  Otuda ima i onih koji smatraju da bi se Brđanin i četvrti put mogao vratiti na mjesto direktora UP.

A upravo je inicijativa za smjenu Brđanina koju je uputio Šaranović još krajem prošle godine, a koja je mjesecima čekala zeleno svjetlo Spajića, jasno pokazala da se PES i Demokrate bore oko kontrole nad ovim sektorom. Nakon što je na Vladi konačno prihvaćena Šaranovićeva inicijativa i Brđanin smijenjen, sproveden je konkurs za vršioca dužnosti šefa policije.

Iza priče o izvještajima i procedurama, Brđaninu u stvari vlast stavlja na teret  skaj prepisku u kojoj se on pominje kao neko ko je bio u kontaktu sa odbjeglim policajcem Ljubom Milovićem, koji se tereti između ostalog za veze sa kavačkim klanom.   U izvještaju Europola navodi se međutim da nema dokaza da je Brđanin umiješan u bilo kakve kriminalne aktivnosti.

Kakve su političke posljedice izbora vd šefa UP još nije najjasnije. Demokrate su nakon sporne sjednice Vlade, tražile i prekid sjednice parlamenta zbog, kako su rekli, „krize vlasti“.

Na sjednici Vlade koja je dan kasnije organizovana, nijesu prisustvovali potpredsjednik Vlade i lider Demokrata Aleksa Bečić, kao ni ministar policije Danilo Šaranović. Bečić, koji je usput i potpredsjednik za pitanja bezbjednosti, nije se ovim povodom još oglašavao, dok iz PES-a javnost uvjeravaju da izbor vd direktora UP neće izazvati krizu izvršne vlasti. Kao i da je sve što je Vlada uradila zakonito.

Premijer Milojko Spajić rekao je da na  sjednici Vlade zakazanoj nakon izbora vd šefa UP, nijesu bili potpredsjednik Aleksa Bečić i ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović. “Oće li izaći (iz Vlade) Demokrate je pitanje za njih”, odgovorio je Spajić na pitanje novinara nakon sjednice.

Umjesto profesionalizacije i depolitizacije policije na djelu je ne samo pokušaj njene kontrole od strane vlasti i unutrašnji sukob zbog toga, već i političko diskreditovanje kandidata i onih na visokim policijskim funkcijama, iako za to nema institucionalnih potvrda. Ili pak favorizovanje onih za koje se vjeruje da su politički podobni. Nasuprot tome, vlast je bila dužna da obezbijedi sistem u kom će upravo kroz institucije reformisati ovaj sektor, depolitizovati ga i očistiti od korumpiranih i drugih kadrova. Na ovaj način, taj sektor je baš kao i prije pada DPS-a, zavistan od političke volje.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo