Povežite se sa nama

FOKUS

ODBROJAVANJE: Sto dana Vladinog jada

Objavljeno prije

na

Aktuelna 41. Vlada Crne Gore potrošila je 100 dana našeg i njenog života. Odnosno, kako to premijer Duško Marković opisuje u Pobjedi, demonstrirajući neutemeljeni optimizam, za njom je „tek oko sedam odsto vremena od četvorogodišnjeg mandata”.

Vrijeme je, u svakom slučaju, za prve ocjene i analize. Ne toliko učinjenog, koliko najavljenog – onoga čime će se ova Vlada, novodno, baviti i onoga što, navodno, neće raditi.

„Veoma sam uvjeren da je u ovom kratkom periodu Vlada pokazala dosljednost, odlučnost i posvećenost ispunjavanju obećanja koja su data građanima”, kaže Marković pa, uz ostalo, nabraja: od „upornog promovisanja dijaloga sa svim relevantnim društvenim strukturama u cilju prevazilaženja nagomilanih podjela u crnogorskom društvu”, pa sve do „stvaranja uslova za stabilnost javnih finansija kao neophodne pretpostavke za ubrzaniji ekonomski rast u narednom periodu”.

Šefov optimizam dijele i njegovi najbliži saradnici. Tako je Aleksandar Pejović, ministar za evropske poslove, inače debitant na ovom nivou funkcija u izvršnoj vlasti, rezultate kabineta kome pripada ocijenio sa vrlodobrih 4+!? I to u danu kada su na podgoričkim ulicama svoje nezadovoljstvo Vladinom politikom demonstrirale hiljade. Žene – primaoci naknade za majke sa troje i više djece -kojima je vlada na početku mandata smanjila naknade mijenjajući važeći zakon; Penzioneri – nekadašnji radnici KAP-a, kojima Vlada godinu dana duguje otpremnine u iznosu od preko pet miliona eura (naslijeđena obaveza); Stanovnici dijela naselja u Zagoričkoj šumi koji bi mogli biti iseljeni iz svojih bespravno podignutih domova… A lista potencijalnih nezadovoljnika iz dana u dan je sve duža i duža. Od „običnog svijeta”, preko političkih oponenata do stručnjaka MMF-a i Svjetske banke koji sve glasnije upozoravaju na održivo stanje državnih finansija pod komandom DPS-a i njenog vrhovnog komandanta.

Tek, ministarstva vanjskih, evropskih i unutrašnjih poslova dio su Markovićevog kabineta koji je, u minulih sto dana, činio (vidljivu) okosnicu njegovog rada.

Serija naručenih ubistava u Budvi i Podgorici, natjerala je resornog ministra Mevludina Nuhodžića da izvede na ulicu specijalne policijske snage, sa dugim cijevima. Sve sa ciljem da makar malo zagorčaju život i otežaju rad domaćim i kriminalcima „na privremenom radu u Crnoj Gori”. Činjenica da su, o istom trošku, maltretirani i nedužni „civili” prihvaćena je tek sa nešto malo gunđanja. Nužda zakon mijenja. A Crnom Gorom je, krajem prošle i početkom ove godine, (opravdano) vladala tolika bojazan za fizičku bezbjednost svih koji se nađu van svoga doma u momentu kad sve moćnije kriminalne grupe namiruju račune, da bi mnogi pristali i na policijski čas, kao garanciju da niko njihov neće postati slučajna žrtva krvavih obračuna.

Ministar Nuhodžić je, prethodno, morao i javnosti da prevede premijerovu izjavu kako je „bezbjednosna situacija u zemlji odlična”. Podsjetimo, Marković je ovu ocjenu iznio svega nekoliko sati nakon što je, u eksploziji daljinski aktivirane bombe podmetnute pod automobil na parkingu pored osnovne škole i dječijeg vrtića u Podgorici, jedna osoba poginula a druga (djevojka) zadobila teške povrede. Bio je to čak drugi „lapsus” Markovića u vrlo kratkom periodu, pošto je krajem prošle godine, i tada aktuelni talas mafijaških obračuna komentarisao riječima: „Poštene ljude niko ne ubija. U mafijaškim obračunima do sada nije stradao nijedan nedužan i slobodan čovjek”. Još nijesu budućem premijeru, prethodno dugogodišnjem šefu Agencije za nacionalnu bezbjednost, stigli da objasne kako su pred zakonom svi nedužni dok im se u odgovarajućem sudskom postupku ne dokaže suprotno, a ubistvo penzionisanog budvanskog ljekara u pepeo je pretvorila nade da „nedužni i slobodni” neće biti na popisu žrtava bezumnih ubica.

Paralelno sa poslovima bezbjednosti, Melvudin Nuhodžić se nosio i sa potrebom da, makar javno, skreše troškove MUP-a. Nije to, pokazaće se, ništa jednostavniji zadatak od borbe protiv organizovanih kriminalnih grupa.

Slične muke mučio je i Srđan Darmanović, Markovićev ministar vanjskih poslova. I on se našao u situaciji da u jeku sveopšte borbe protiv izdajničke opozicije – pardon, domaćih izdajnika i stranih plaćenika instruisanih od snaga haosa i bezumlja sa neke, do danas nepoznate moskovske adrese – u Briselu objašnjava kako će unaprijed proglašeni krivci imati pravedno i javno suđenje.

Za to je vrijeme ministar pravde Zoran Pažin,pripremljenim izmjenama Krivičnog zakonika, na mala vrata u pravni život vratio kriminalizovanu klevetu. U predloženom Nacrtu zakona stoji da će se kaznom zatvora „do šest mjeseci” kazniti onaj ko „zloupotrijebi slobodu izražavanja i vrijeđa sud ili tužilaštvo”. Doduše, predlagač je prepoznao određene okolnosti u kojima bi, makar novinari mogli biti pošteđeni kazne zbog kritike rada pravosuđa, ali i njih cijene i o njima odlučuju uvrijeđeni – tužioci i sudije.

Prema nezvaničnim saznanjima Monitora, Pažin je krivično djelo izlaganja poruzi pravosudnih organa u Nacrt zakonika uvrstio na insistiranje specijalnog državnog tužioca Milivoja Katnića, kao svojevrstnu kompenzaciju za njegove (možda i nenamjerne) zasluge za izborni uspijeh DPS-a i kasnije formiranje vladajuće koalicije. SDT je, nije tajna, jako ljut na sve koji su kritikovali njegov rad nakon 16. oktobra. Opet, način na koji pojedini akteri ovdašnjeg političkog života komuniciraju, ne samo sa Katnićem, već i sa svim svojim neistomišljenicima naljutio bi i ozbiljnije kandidate za sveca, a kamoli bivšeg vojnika.

A premijer Marković i njegov partijski šef Milo Đukanović definitivno ne spadaju u one koji pokušavaju da primire strasti. Premijer je već u svom ekspozeu ocijenio kako se „opozicija još mora učiti parlamentarizmu”, precizirajući da bojkot parlamenta „ustavno i demokratski nema nikakvog opravdanja” (kao da se neko mogao sjetiti da u Ustavu definiše mogućnost da se državni udar i slobodni izbori održavaju paralelno, istog dana uz direktan TV prenos). Potom je u nekoliko navrata, uglavnom pro forme, pozivao opoziciju da se priključi Vladi, ali bi svaki put taj poziv pratila i određena uslovljavanja – bez obzira što je odgovor „druge strane” unaprijed poznat. Makar do narednih izbora. Tako je u ovonedjeljnom obraćanju Marković iz svog poziva isključio DF – zato što „žele da na vlast dođu nedemokratskim sredstvima”!? Uostalom, kao da je DPS na neki drugi način došao (tzv. antibirokratska revolucija 1988. godine) i ostao na vlasti (državni udar od 16. oktobra).

,,Uzajamno optuživanje djelova opozicije, Vlade i ostalih javnih aktera poput tužilaštva doprinijelo je podizanju tenzija što se odrazilo na pojačan osjećaj nesigurnosti kod građana, jer je ekonomskoj dodata i politička kriza”, saopštili su iz Građanske inicijative povodom 100 dana Markovićeve vlade, spočitavajući izvršnim vlastimna da su nastavili započeta društvana i socijalna raslojavanja. „Osjećaj je da su mjere stezanja kaiša krenule u smjeru da se pritisnu socijalno najugroženiji, što je rezultiralo javnim revoltom. Pošteđeni su tajkuni i investitori – Vlada je odlučila da ih ne optereti dodatnim dažbinama i zadržali su sve privilegije u 2017. godini”.

Ovdje je, zapravo, i terminologija dovoljna da naljuti premijera. Marković nam je na početku mandata objasnio šta misli o kritikama na račun privilegovanih „biznismena” koji su se obogatili uz pomoć monopola, privilegija ili prostim prelivanjem novca iz državne kase u vlastite džepove.

„Populistički i demagoški danas se oni nazivaju tajkunima. A zapravo, riječ je o biznis eliti kakvu imaju sve ekonomski razvijene države”, rekao je Marković. Teško se, ipak, sjetiti još neke ekonomski razvijene države (i ako Crna Gora ne pripada tom društvu) u kojoj ćete među višegodišnjim poreskim dužnicima naći i, recimo, premijera. Bivšeg, doduše. Ali, najvjerovatnije i budućeg kandidata vladajuće koalicije na predstojećim predsjedničkim izborima. Jednako, u pristojnim zemljama premijer ne bi mogao tek tako da ignoriše medijske tvrdnje da se njegovi prijatelji nalaze među privođenim utajivačima poreza.

Zato mi imamo svoje brige. Tako je Ministarstvo obrazovanja okupirano idejom da u školski sistem uvede – ne još jedan strani jezik ili koji čas tehnološkog opismenjavanja, nego – školske kecelje. Ljubomoran valjda na ideje iz Srbije i Hrvatske o obnovi obaveznog vojnog roka, ministar Damir Šehović dosjetio se kako da uniformišu našu djecu. Njihova i onako uče u inostranstvu. Na talenat. Prethodno je ista vlast riješila da PDV za računarsku opremu podigne sa devet na 19 odsto i, izmjenama zakona o taksama, cijenu putnih isprava za djecu podignu sa 15 na 40 eura. Tako se ulaže u budućnost.

Ceh takve politike stiže na vidjelo. U sjenci državnog udara, ministar finansija Darko Radunović nedjeljama i mjesecima pokušava obezbijediti makar dio od planiranog kreditnog zaduženja za ovu godinu (oko 450 miliona eura). Po svoj prilici nema voljnih da nam daju novac. Makar ne pod iole pristojnim uslovima, koji ne bi izazavali pretjeran revolt javnosti (za ovu Vladu prihvatljiva bi bila svaka ponuda). Otuda je sve izvjesnije da će potreban novac Vlada tražiti na domaćem tržištu, iz fondova ovdašnjih banaka. Taj će zahvat, neumitno, bez potrebne kreditne podrške ostaviti makar dio ovdašnje privrede i stanovništva. Siromaštvo će se, tako, povećati i privredni rast usporiti. Ali (njima) država nema cijenu. Dok drugi plaćaju.

Uz nedostatak novca, državu more i odnosi sa privilegovanim strateškim investitorom iz Italije (A2A) i njegovom sjenkom iz – Prve banke. Izvjesno je da će vlast, preko Elektroprivrede, a našim novcem, pokušati da odobrovolji Italijane i makar na kratko prolongira njihovo povlačenje iz Crne Gore kupujući akcije Rudnika uglja. Aco Đukanović će tu doći kao neka vrsta kolateralne štete. Ne bi on državne pare ali, eto kad je za opšte dobro… Limenka zveči dvaput.

Pred Markovićem se našao i izazov najavljenog spajanja dvije „sistemske banke” – CKB i Sosiete ženeral Montenegro. Nova banka bi, u slučaju spajanja, mogla postala prevelika za konkurenciju i finansijski sitem. Dodatni problem bi, u tom slučaju, bilo gotovo izvjesno otpuštanje tehnološkog viška. Riječ je o gubitku nekoliko stotina pristojno plaćenih radnih mjesta. Koja bi bilo jako teško nadomjestiti na nekoj drugoj strani.

Zanimljivo, dok je Marković razgovarao (pregovarao) sa zvaničnicima banaka, i guverner CBCG Radoje Žugić je, doduše u formi nezvanično, pustio glas kako on nije spreman da dozvoli njihovo spajanje. Zaboravljajući da CBCG i nije nadležna za pitanja konkurentskih odnosa na tržištu. Ovdje je interesantna činjenica da je Žugić, po povlačenju Đukanovića sa premijerskog prijestola, skoro pa svakodnevno počeo dijeliti lekcije Vladi i njenim ministrima. Predlažući uglavnom ono što on nije htio ili nije smio da uradi.

Da bi u pitanju mogao biti trend, a ne usamljena pojava, pokazao je i DPS poslanik Petar Ivanović. I on pokušava preuzetu tuđe ingerencije, dijeleći lekcije i nabrajajući svoj spisak želja svom nasljedniku u Ministarstvu poljoprivrede Milutinu Simoviću. Tek da se vidi da rezervisti sa DPS klupe spremno čekaju priliku da se vrate u igru.

Imajući u vidu rastuće i sve vidljivije otpore, ne čudi što je Markovićeva Vlada pokušala kupiti lojalnost (elektronskih) medija. Koliko prošle nedjelje Vlada je, ničim izazvana, odlučila da sa 1,85 miliona eura našeg novca časti komercijalne i lokalne radio i TV stanice, pokrivajući im 36 mjesečnih faktura prema Radio difuznom centru. To je, da parafraziramo saopštenje sa sjednice Vlade, njihov znak dobre volje. Vjerujem da je među čitaocima ovog teksta velika većina onih koji, primjera radi, TV Pink i njenom gazdi Željku Mitroviću ne bi dali ni jedan jedini cent, a kamoli 280 hiljada eura. Ali – minut dva – sad valja plaćati.

U jednom od brojnih nastupa povodom prvog jubileja svoje Vlade, Marković se, na krajnje ciničan način, osvrnuo i na proteste majki pred Skupštinom Crne Gore. Demonstrirajući odlučnost Vlade da im ne vrati ono što im je brutalno oduzeto, i uz pomoć neznavene i nemušte parlamentarne većine, Marković zbori: „Imam poruku da idu svojim kućama, da se posvete svojim porodicama…”. Da je pažljivije oslušnuo shvatio bi da je sve više stanovnika Crne Gore koji njemu poručuju od riječi do riječi – isto.

 

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

FOKUS

PREDIZBORNO BUDŽETIRANJE OD REBALANSA DO EURO MODELA: Kuća časti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Naredna godina donosi parlamentarne i lokalne izbore u svim opštinama, pa je prilično sigurno da će novca biti za sve i svakoga. Makar do sredine godine. Šta dalje, pokazaće neki od narednih rebalansa. Za sada, sigurno je samo da njih neće faliti

 

 

Umjesto prvog izlistavanja prijedloga budžeta za 2027, parlament se u ponedjeljak bavio predloženim rebalansom državnog budžeta za ovu godinu. Onaj za narednu još nije stigao u Skupštinu, iako je Zakon o budžetu i fiskalnoj odgovornosti nedvosmislen: Vlada parlamentu mora dostaviti prijedlog budžeta za narednu godinu najkasnije do 15. novembra.

Biće to, u mandatu ove Vlade, četvrti put da prijedlog budžeta u parlament dolazi sa zakašnjenjem. Umjesto da taj manir osudi, makar verbalno, vladajuća većina u Skupštini mu se priklonila. Rasprava o rebalansu budžeta okončana je bez glasanja. Poslanici će se o novom troškovniku države izjasniti naknadno.

Svi što čekaju novac neka se još malo strpe. Za početak, riječ je o decembarskom dodatku od sto eura za svakog crnogorskog penzionera. To im je obećao premijer Milojko Spajić predstavljajući Euro model. Vlada je u rebalansu ovogodišnjeg budžeta za tu isplatu predvidjela 13 miliona.

U istom dokumentu, predviđeno je još 25 miliona za zdravstvo, oko 21 milion za subvencije poslodavcima koji zapošljavaju osobe sa invaliditetom, više od osam miliona za prosvjetu i 1,6 miliona za staračke naknade. Makar tri od ta četiri dodatna izdatka (za zdravstvo, subvencije za poslodavce i staračke naknade) idu na obaveze koje država mora podmiriti do kraja godine.

„Cilj je da se ovim institucijama osiguraju neophodna sredstva za nesmetano funkcionisanje do kraja godine“ potvrdio je ministar finansija Novica Vuković.

Rebalansom, izvorni prihodi planirani su oko 21 milion eura iznad prvobitnog plana. Ukupna izdvajanja rastu za 100,65 miliona, a planirano kreditno zaduženje za 80 miliona. I sve se to dešava u godini za koju je ministar finansija podigao prognozu realnog rasta ekonomije sa 3,1 na četiri odsto. Pored tog rasta, država pred kraj godine mora da dopiše troškove i uzajmi novac da bi izmirila dio redovnih budžetskih rashoda.

Ne mareći za to, Vlada u narednu godinu, po svemu sudeći, ulazi sa namjerom da ukine doprinose za penzijsko osiguranje i uvede tri nova praga minimalne zarade. Najavljeni Euro model predstavljen je bez javno objavljene računice o tome koliko će koštati budžet i čime će Vlada nadomjestiti doprinose za PIO, pa ćemo prvu priliku da sagledamo njegov uticaj na državne finansije dobiti nakon što Vlada predstavi prijedlog budžeta za 2027. Otud se ovaj dokument očekuje s dodatnim nestrpljenjem.

Do tada, imamo želje, očekivanja i prognoze.

Ministar Vuković računa da će veće plate, makar i nametnute odlukom Vlade a ne tržišnim zakonitostima, pomoći da mladi i kvalifikovani radnici ostanu u Crnoj Gori uoči željenog ulaska u EU. Dio zapošljenih, kaže, može dobiti veću neto zaradu zahvaljujući manjem poreskom opterećenju, uz isti trošak za poslodavca. Novi minimalci od 1.000, 1.250 i 1.400 eura podižu trošak firmama koje moraju da povećaju najniže plate. Koliki će taj izdatak na kraju biti zavisi i od toga šta će poslodavci uraditi sa ostalim zaradama. Kad se podigne plata početniku, treba li nešto dodati i na zaradu iskusnog radnika da bi on ostao u firmi? Lojalan i motivisan za rad. Ili se samo treba nadati da mu niko neće ponuditi više?

U primjeru Privredne komore koji prenosi CIN-CG, firmi sa deset zaposlenih godišnji trošak zarada porastao bi 33 odsto ako bi samo podigla plate sa sadašnjih na najavljene minimalne iznose. Ako bi, mimo toga, poslodavac odlučio da sačuva postojeće razlike među platama, rast troškova zarada iznosio bi 54,7 odsto. Prema varijanti gdje svih desetoro zapošljenih sada prima minimalac, prelazak na novi minimum zarade nosi dodatni trošak od 78,4 odsto. Prihvatljivo?

U anketama i analizama Privredne komore i Unije poslodavaca, u koje su Vijesti imale uvid, procjenjuje se da bi bez posla moglo ostati 14.000 do 18.000 radnika u privatnom sektoru. Gdje će ti ljudi?

CIN-CG je anketirao privrednike. Od 425 ispitanika koji su odgovorili šta bi uradili ako im znatno porastu troškovi rada, 163 je odgovorilo da bi podigli cijene, 119 bi smanjilo broj zaposlenih, a 52 bi zatvorila firmu. Toliko o raspoloženju među anketiranima. Koliko bi firmi u cijeloj privredi postupilo tako, iz te ankete se ne može izračunati.

Savjet stranih investitora je za 38 svojih članica izračunao dodatni godišnji trošak uvođenja Euro modela. Po njihovoj računici, on iznosi od 27,6 do 30 miliona eura. Zato upozoravaju da bi neke kompanije mogle odložiti ulaganja, a neke se i povući sa ovdašnjeg tržišta. Odnosno preseliti proizvodnju tamo gdje ona (p)ostaje jeftinija. Posebno su izloženi pogoni koji proizvode za izvoz. Njihovi kupci imaju dobavljače i drugdje, a cijene za dio isporuka već su ugovorene i ne mogu se mijenjati shodno naumima i odlukama naše Vlade i parlamenta.

Ministar Vuković, izgleda, ne dijeli te brige. Prema onome što je rekao u Skupštini tokom rasprave o rebalansu budžeta, on dogodine (u prvoj godini primjene Euro modela) očekuje realni rast BDP-a od 6,1 odsto i rast produktivnosti rada od oko pet odsto. Rast BDP-a Vuković obrazlaže većom potrošnjom i ubrzanjem investicija u osnovna sredstva. Evropska komisija u osnovnom scenariju, u koji je već uračunala velike putne i željezničke projekte, očekuje rast investicija od 7,2 odsto ove i 7,1 odsto naredne godine. Na kojim dodatnim ulaganjima ministar zasniva najavljeno ubrzanje?

Profesorica Ekonomskog fakulteta Mirjana Kuljak u najavljenom rastu zarada vidi priliku da radnik bude manje zavisan od poslodavca i partije. Mogućnost da Euro model trajnije promijeni ovdašnju ekonomiju ona vezuje za jačanje vladavine prava, razbijanje uvoznih kartela i smanjenje troškova poslovanja. Pod tim uslovima veća kupovna moć mogla bi podstaći i domaću proizvodnju. Pitanje je, ipak, koliko od tog posla Vlada može završiti prije nego što firmama stigne prvi

obračun novih zarada. Odnosno, prije nego ih novi troškovi natjeraju na smanjenje broja zapošljenih ili zatvaranje firme.

Poskupljenja , sa svake strane gledano, izgledaju  kao neminovnost.

Potpredsjednik Vlade Nik Đeljošaj kaže da bi ograničenje marži, najavljivano za 1. januar, moglo početi već 1. decembra. Procjenjuje da bi obuhvatilo oko petine proizvoda u marketima. Potrošačke cijene u oktobru bile su 5,9 odsto veće nego godinu ranije, a Đeljošaj odbacuje vezu tog rasta sa Euro modelom. Dok Vlada licitira datumom, trgovci koji očekuju veće troškove mogu pokušati da ih unaprijed ugrade u cijene. Novembarska statistika pokazaće je li rast cijena ubrzao dok se čekala odluka o primjeni Euro modela i ograničenju marži.

U predizbornu računicu uključio se i DPS. Donedavno su se protivili Euro modelu. Počasni predsjednik partije Milo Đukanović u intervjuu Pobjedi opisao ga je kao „model neodgovorne populističke politike“. Sada poslanik Mihailo Anđušić kaže da će ga DPS podržati ako Vlada prihvati njihov paket. U njemu su povećanje svih penzija za 30 odsto od 1. januara, smanjenje poreza na dobit i niži PDV za turizam i ugostiteljstvo. Budžetu bi tako ostala još veća obaveza prema penzionerima i, pri istom obimu poslovanja, manje poreskih prihoda. Vlada časti jednom, DPS bi da isplata bude veća svakog mjeseca.

Prethodno je i URA izašla sa programom ekonomsko-socijalnih mjera kojima se predviđa povećanje penzija, plata, dječjeg dodatka, naknada za radnike stečajce, naknade za majke sa troje djece… pod zajedničkim nazivom Bolji standard. Istina, oni svoje prijedloge nijesu vezivali za podršku Euro modelu (URA je svoj paket predstavila prije Spajića), ali i njihove mjere za plate, penzije i naknade podrazumijevaju dodatna budžetska izdvajanja.

Nema sumnje da bi nam, sa više novca, bilo bolje. Ili barem lakše. Ali od čega? I šta će biti ako se, u dogledno vrijeme, ponovi globalna kriza nalik na jednu od tri-četiri koje smo doživjeli samo u prethodnih dvadeset godina (svjetska ekonomska kriza, pandemija kovida, rat u Ukrajini, zatvaranje Hormuškog moreuza)? Ili se u bližem okruženju dogodi nešto sa značajnim negativnim uticajem na turističku sezonu?

Goran Radosavljević, nekadašnji savjetnik u Vladi Zdravka Krivokapića i saradnik na pripremi prve Evrope sad, u intervjuu Vijestima procijenio je da bi potpuno ukidanje doprinosa za PIO odnijelo nekoliko stotina miliona eura prihoda godišnje. Dio penzija već se plaća iz opštih budžetskih prihoda. Kad se ukinu preostali doprinosi, valja svake godine naći i taj novac. Radosavljević upozorava da je rizično unaprijed računati da će razliku pokriti porezi od veće potrošnje i zaposlenosti. Zato predlaže da se doprinosi smanjuju postepeno, uz praćenje naplate poreza, zaposlenosti, deficita i duga. Nešto slično smo već čuli. Od Unije poslodavaca, na primjer.

Ne izgleda, međutim, da je PES spreman na povlačenje. Novica Vuković najavljuje da će fiskalne efekte Euro modela predstaviti uz prijedlog budžeta za 2027. Tu bi trebalo da vidimo koliko će država naplatiti, koliko potrošiti, koliko pozajmiti i čime će nadomjestiti doprinose za PIO koje namjerava da ukine.

Do zaključenja ovog broja, u četvrtak u 15 časova, Vlada nije objavila prijedlog budžeta.

On je, kažu upućeni, pripremljen prošle nedjelje. Onda je, u ponedjeljak, vraćen na doradu jer su proračunati troškovi i deficit (višak rashoda u odnosu na planirane prihode) bili neprihvatljivo veliki. Sada se, navodno, pokušava uštedjeti tako što se, na papiru, smanjuju planirani troškovi budžetskih korisnika. Prije svega, rezovi se prave u izdacima predviđenim za normalan rad većine ministarstava Spajićeve Vlade. Ako se iza „uštede“ krije račun koji će svejedno stići na naplatu, novac će im vratiti rebalansom. Kao što to rade sada.

Naredna godina donosi parlamentarne i lokalne izbore u svim opštinama u Crnoj Gori, pa je prilično sigurno da će novca biti za sve i svakoga. Makar do sredine godine. Kuća časti. Šta dalje, pokazaće nam neki od narednih rebalansa. Za sada, sigurno je samo da njih neće faliti.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

EU PUT I NEKAŽNJENI RATNI ZLOČINI: Saglasni u zaboravu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crnogorske političke klase, bivše i aktuelne, kontinuirano kreiraju zaborav devedesetih i domaćih ratnih zločina. Kad ih takve Brisel još pogladi po glavi za rezultate postignute na polju procesuiranja ratnih zločina, umjesto da traži suštinski napredak, suočavanje sa prošlošću bude ponovo odgođeno. Do neke bolje vlasti i nekog boljeg društva

 

U Izvještaju Evropske komisije o napretku Crne Gore za 2026. godinu, između ostalih pohvala, konstatuje se i da je Crna Gora nastavila da unapređuje procesuiranje ratnih zločina i da tužilaštvo pokazuje proaktivniji pristup.

Navedeno je da  Specijalno državno tužilaštvo (SDT) postupa u 24 predmeta koja se odnose na ratne zločine, te da se 22 predmeta nalaze u fazi izviđaja, jedan u fazi formalne istrage, dok je u jednom predmetu potvrđena optužnica.

Pozitivno je ocjenjeno sprovođenje Strategije za istraživanje ratnih zločina za period 2024–2027., kao i Akcioni plan za period 2026–2027.,  usvojen u aprilu ove godine. Istaknuta je i saradnja sa Međunarodnim rezidualnim mehanizmom za krivične sudove i njegovim Tužilaštvom u Hagu, kao i sa državama regiona – BiH, Hrvatskom i Srbijom.

Pomenuta je i evidencija nestalih lica koju vodi Komisija za nestala lica Crne Gore koja obuhvata 50 aktivnih slučajeva crnogorskih državljana ili osoba čije porodice žive u Crnoj Gori. U Izvještaju je notirano i da je u decembru 2025. godine Vrhovni sud usvojio smjernice za ostvarivanje prava na naknadu štete žrtvama u krivičnim postupcima, uključujući predmete ratnih zločina, sa ciljem uspostavljanja dosljednog i sveobuhvatnog sistema reparacija za žrtve.

Evropska komisija potom hvali kontinuirani proaktivni pristup tužilačkih organa, ukazujući na to da se tako gradi vjerodostojan i održiv bilans rezultata u djelotvornom istraživanju, krivičnom gonjenju i suđenju u predmetima ratnih zločina– „uključujući predmete koji se odnose na visoke nivoe odgovornosti, u skladu sa međunarodnim pravom i standardima“.

Dobro zvuči. No na javi, Crna Gora nije mrdnula s mjesta kada je u pitanju suočavanje s aprošlošću. Iza Akcije za ljudska prava (HRA) su upozorili na činjenicu da u Crnoj Gori do sada nije pokrenut nijedan postupak za ratne zločine po osnovu komandne odgovornosti, niti postoje bilo kakve naznake da se u tom pravcu djeluje.

,,Istraga protiv bivšeg glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića, za zločine protiv civilnog stanovništva u Cavtatu, ne mijenja ovu činjenicu. Prema javno objavljenom opisu naredbe o sprovođenju istrage iz 2024. godine, njemu se na teret stavlja neposredno nečovječno postupanje prema civilima u Cavtatu, a ne komandna odgovornost. On je za vrijeme rata u Hrvatskoj inače bio oficir Kontraobavještajne službe JNA (KOS) u činu poručnika. To je bio drugi najniži čin u JNA, posle potporučnika”, saopštili su iz HRA.

,,Suština problema je u nesrazmjeri između pohvala Evropske komisije i onoga što je zaista postignuto’“, kaže za Monitor Bojana Malović, pravna savjetnica u HRA. ,,Posebno je teško opravdati pozitivnu ocjenu koja obuhvata visoke nivoe odgovornosti, dok prema dostupnim izvještajima SDT-a nema naznaka da se ispituje komandna odgovornost, a od juna 2024. nije bilo novih istraga ni podignutih optužnica”.

Maja Marinović, saradnica na programima u Centru za građansko obrazovanje (CGO) za Monitor kaže da je moguće registrovati određene pomake u radu tužilaštva, ali je pitanje da li su oni dovoljni da bi se govorilo o suštinskom napretku: ,,Međutim, realizacija planiranih aktivnosti nije isto što i ostvarivanje pravde. Ona ne govori dovoljno o kvalitetu istraga, obuhvatu odgovornosti i sudskim ishodima. Proaktivniji pristup tužilaštva jeste važan, ali se on mora potvrditi konkretnim rezultatima, a ne samo ocjenama o sprovođenju strategija, a ti rezultati sada izostaju“.

Malović navodi da jedna prvostepena presuda i jedna potvrđena optužnica tokom 2025., ponovno formiranje starih predmeta i traženje dokaza jesu pomaci, ali još ne predstavljaju kredibilan i održiv bilans rezultata koji zahtijeva završno mjerilo za Poglavlje 23.

Viši sud u Podgorici, u julu 2025., osudio je Slobodana Pekovića na 20 godina zatvora zbog ratnih zločina protiv civilnog stanovništva u Foči, u Bosni i Hercegovini, 1992. godine. Peković je proglašen krivim za ubistvo dvoje civila bošnjačke nacionalnosti u selu Hum kod Foče u junu 1992. godine, kao i za silovanje zaštićene svjedokinje koju je odveo iz sportske sale „Partizan“ u Foči. Ovo je prva presuda nekog suda u Crnoj Gori za ratno seksualno nasilje izrečena od 1996. godine.Radi se o prvostepenoj presudi, a postupak je nastavljen pred Apelacionim sudom Crne Gore. Sam predmet je preuzet iz Bosne i Hercegovine 2021. godine, nakon što su tamošnji organi sproveli istragu i podigli optužnicu.

SDT je prikupio dodatne dokaze i podigao optužnicu u junu 2024. protiv Zorana Gašovića, koja se odnosi na zločine protiv čovječnosti počinjene u Hadžićima, kod Sarajeva, tokom 1992. godine.Viši sud u Podgorici potvrdio je optužnicu 15. septembra 2025.Predmet je pokrenut na osnovu dokumentacije Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove.

Iz HRA Ističu da preuzimanje predmeta i dokaza iz inostranstva ne umanjuje značaj rada domaćeg tužilaštva, međutim, ova dva postupka, uz izostanak novih istraga i optužnica, nijesu dovoljni da potkrijepe ocjenu o kontinuiranom napretku.Takođe, dodaju, ne treba izgubiti iz vida da je to jedina presuda za ratni zločin u poslednjih sedam godina i da još uvijek nije pravosnažna.

,,Za dvije godine, koliko se već radi na preispitivanju starih predmeta Deportacija, Bukovica, Kaluđerski laz i Morinj nije bilo nikakvih rezultata”, naglašava Malović.

Iz HRA navode da da iz tužilaštva nema informacija šta je urađeno u ovim predmetima. ,,Državno tužilaštvo treba da izvijesti šta je u ovim predmetima preduzeto, uključujući u odnosu na ispitivanje komandne odgovornosti, u mjeri u kojoj to ne ugrožava postupke i prava žrtava. U protivnom se stiče utisak da su predmeti otvoreni reda radi, da bi se ublažio pritisak javnosti i Evropske unije“, naveli su iz ove organizacije.

Iz Iz CGO kažu da to otvara pitanje ,,šta je zapravo urađeno nakon najava o njihovom ponovnom razmatranju i da li svjedočimo novom simuliranju rada u ovoj oblasti. Posebno je važno da tužilaštvo javnosti saopšti šta je konkretno preduzelo u ponovo otvorenim predmetima, uključujući ispitivanje komandne odgovornosti, uz poštovanje interesa žrtava i integriteta postupaka”.

Marinović navodi da ako pogledamo bilans procesuiranja ratnih zločina u Crnoj Gori, vidimo da je od devet predmeta sedam pravosnažno okončano. U predmetima Klapuh, Štrpci, Morinj i Zmajević donesene su osuđujuće presude, dok su u Deportacijama, Bukovici i Kaluđerskom lazu svi optuženi oslobođeni. Dva postupka su u toku.

,,To je veoma ograničen bilans kada se ima u vidu da se radi o periodu dužem od tri decenije. Ponovno otvaranje predmeta Deportacije, Bukovica, Kaluđerski laz i Morinj predstavlja pokazatelj proaktivnosti tužilaštva, ali ne bi bilo dobro da to bude samo da bi se dobila pozitivna crtica u međunarodnim izvještajima, kao što smo imali prilike a vidimo i u nekom ranijem periodu’’, ocjenjuje ona.

Ni izmijenjeni sporazum sa Hrvatskom nije donio odgovor na pitanje zašto se, poslije devetnaest godina izviđaja i dostavljanja dokaza, ne procesuiraju odgovorni za zlostavljanje i ubistva crnogorskih zarobljenika u Lori, podsjeća Maja Marinović: „Istovremeno, žrtvama nijesu obezbijeđeni odgovarajuća podrška i djelotvoran pristup reparacijama“.

Predmet Lora hrvatsko tužilaštvo izviđa od 2007. godine.

,,Rezultati rada Vladine komisije za obeštećenje nijesu poznati, dok je jednokratna isplata porodicama civilnih žrtava rata obuhvatila samo dio njih. Pritom nije riječ o obeštećenju za štetu pretrpljenu usljed zločina, već o retroaktivnoj isplati socijalne podrške koja nije postojala prethodnih 30 godina’“, kaže Malović.

Iz HRA su podsjetili  da Vladina jednokratna isplata od po 100.000 eura za 16 porodica civilnih žrtava rata nije obuhvatila sve porodice civilnih žrtava, i predstavljala je retroaktivnu isplatu socijalne pomoći, a ne naknadu štete.

,,EU mora da zadrži jasan pritisak i objektivno praćenje ovih obaveza: protok vremena već ide naruku nekažnjivosti, a svaka žrtva koja premine ne dočekavši pravdu i obeštećenje predstavlja nenadoknadiv poraz“, ističe Malović.

Poglavlje 23  koje se odnosi na pravosuđe i temeljna prava jedno je od najvažnijih poglavlja u procesu evropskih integracija. A u okviru njega se ocjenjuje i procesuiranje ratnih zločina pred domaćim sudovima.

Marinović zaključuje da je ,,suočavanje s prošlošću, prije svega, naša odgovornost, ali u Crnoj Gori za to i dalje nedostaje političke volje, pa posljedično i posvećenog rada institucija. Umjesto suočavanja s činjenicama, dominiraju selektivno pamćenje, prećutkivanje i relativizacija zločina. Zato napredak u tehničkom dijelu pregovora sa EU ne može zamijeniti našu odgovornost, a EU bi morala insistirati na konkretnim rezultatima, a ne na formalnom ispunjavanju obaveza”.

Na pitanje Monitora da li i EU pristaje na opšteprihvaćenu amneziju koja je već dugo prisutna u Crnoj Gori, Malović odgovara: ,,Ne možemo tvrditi da EU svjesno pristaje na amneziju, ali preuranjenim pohvalama rizikuje da doprinese njenom održavanju. Ovakva ocjena podsjeća na period uoči dobijanja IBAR-a, kada se takođe prelazilo preko nedovršenih poslova da bi pristupni proces napredovao, uz očekivanje da će problemi biti naknadno riješeni.”.

Ona upozorava na sadašnji rizik ,,da Crna Gora krene putem Hrvatske, koja je prije pristupanja EU bila regionalni lider u procesuiranju ratnih zločina, a nakon toga je počela da odbija svaku saradnju sa državama regiona koja bi mogla da dovede do procesuiranja hrvatskih državljana za ratne zločine”.

Prema najnovijoj mapi puta Evropske komisije, privremeno zatvaranje Poglavlja 23 planirano je za decembar 2026. godine, na završnoj međuvladinoj konferenciji.

Crnogorske političke klase, bivše i aktuelne, kontinuirano kreiraju zaborav devedesetih i domaćih ratnih zločina. Kad ih takve Brisel još pogladi po glavi za rezultate postignute na polju procesuiranja ratnih zločina, umjesto da traži suštinski napredak,  suočavanje sa prošlošću bude ponovo odgođeno. Do neke bolje vlasti i nekog boljeg društva.

 

Presuda Strazbura

Evropski Sud za ljudska prava u Strazburu odbacio je 2023. godine tužbu protiv Crne Gore za deportaciju bosanskohercegovačkih izbjeglica iz 1992. godine, koju je podnijela rodbina deportovanih.

U presudi za slučaj koji je vođen pod nazivom Krdžalija i ostali protiv Crne Gore se navodi da je porodicama isplaćena odšteta te da su crnogorske vlasti preduzele određene mjere u tom slučaju.

Tužbu su u decembru 2013. podnijele devet majki i sestara žrtava deportacije, koje su se žalile na propuste nadležnih organa Crne Gore da temeljno istraže okolnosti pod kojima su nezakonito uhapšeni i stradali članovi njihovih porodica, kao i na propust da se taj događaj istraži i kazni. Tužba je dopunjena 2015. i u njoj se navodi da Crna Gora nije obezbijedila krivičnu pravdu i poštovala ljudsko pravo na život i zabranu mučenja. U njoj se zaključuje da su se crnogorski sudovi pridružili klimi zataškavanja i umanjenja značaja zločina, da nijesu popravili greške u kvalifikaciji djela tužioca, pa su na osnovu nepostojećeg pravnog standarda i oslobodili opružene.

Tea Gorjanc-Prelević iz Akcije za ljudska prava (HRA), koja je zastupala porodice žrtava u Strazburu, tada je za Monitor izjavila da je presuda u ovom slučaju mogla da bude dragocjena za zaštitu izbjeglica, da promoviše zabranu njihovog povratka tamo gdje im je život ugrožen, što je temeljno načelo međunarodnog prava, ali se desilo drugačije.

„Evropski sud za ljudska prava je dao legitimitet uputstvu crnogorskih vlasti kako izručiti izbeglice na ratom zahvaćeno područje i to njima neprijateljskoj vojsci, koja ih onda ubije, pa opet proći nekažnjeno. Ova odluka olako dozvoljava nekažnjivost kršenja prava na život“, izjavila je Gorjanc-Prelević.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PREDSTAVLJEN IZVJEŠTAJ EK O NAPRETKU CRNE GORE ZA 2026.: Optimizam raste, upozorenja ostaju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uz ocjenu da su završna mjerila ispunjena, EK je ponudila i raspored za zatvaranje preostalih pregovaračkih poglavlja do decembra. Da posao, ipak, nije do kraja završen ukazuje i mogućnost da Ugovor o pristupanju sadrži odredbu kojom se članstvo Crne Gore u EU može odložiti i nakon ratifikacije država članica

 

Evropska komisija predstavila je u srijedu, 4. novembra, godišnji izvještaj o Crnoj Gori i mapu puta njenog pristupanja EU. Komisija ocjenjuje da je Crna Gora ispunila završna mjerila za zatvaranje pregovaračkih poglavlja. Prema mapi puta, pregovori bi, uz saglasnost država članica, mogli biti okončani do kraja ove godine, a pristupni ugovor potpisan u junu naredne. Istovremeno, izvještaj upozorava na moguće neželjene posljedice primjene Euro modela po javne finansije i spoljnu ravnotežu, na mali broj pravosnažnih presuda za visoku korupciju i na nezavršen posao oko usvajanja ustavnih amandmana.

Počnimo od novca.

„Svjesni smo rizika i mislim da ih mjerama koje smo predstavili uspješno saniramo“, rekao je premijer Milojko Spajić nakon predstavljanja Izvještaja, govoreći o svom Euro modelu. Na istoj konferenciji, u Evropskoj kući u Podgorici, ambasador EU Johan Satler rekao je da u Delegaciji još nijesu vidjeli konačne brojke o uticaju predloženih mjera na javne finansije.

Ta dva odgovora vrijedi čitati zajedno. Posebno sada kada nam predstoji rasprava o budžetu za 2027, odnosno o tome koliko će država sljedeće godine prikupiti novca, a koliko namjerava da potroši.

Evropska komisija je u godišnjem Izvještaju ocijenila da najavljene reforme u okviru Euro modela „mogu predstavljati značajne rizike za održivost javnih finansija i spoljnu ravnotežu“. Procjenu, kažu u Briselu, treba produbiti nakon konsultacija. Spajić je podsjetio da su i prethodne programe Evropa sad I i Evropa sad II pratile rezerve Međunarodnog monetarnog fonda. O učinku novog programa, međutim, više treba da kaže računica koja pokazuje koliko košta svaka od najavljenih mjera, koji prihodi treba da je pokriju i šta se dešava ako se ti prihodi ostvare samo djelimično ili se pokaže da su rashodi podcijenjeni.

Prilika da se ta računica predstavi i provjeri stiže sa budžetom za 2027. EK preporučuje da Vladin prijedlog ocijeni Fiskalni savjet, čije je uspostavljanje izdvojila kao napredak. Vladi se (i dalje) preporučuje da ograniči rast javne potrošnje, uredi planiranje ukupne mase zarada u javnom sektoru na srednji rok i obezbijedi dodatne budžetske prihode.

Izvještaj i prve reakcije na njega vraćaju u raspravu pitanja koja su Vladi već postavljena sa drugih adresa. Kako će se veće zarade i predloženo ukidanje doprinosa za penzijsko osiguranje uklopiti u budžetski okvir? Kako će Vlada nadomjestiti prihod od doprinosa za PIO ako ih ukine, koliko očekuje od novih poreskih mjera i na čemu počiva procjena njihove naplate? Odgovora nema.

Ima razloga da se svaka od pomenutih stavki sagleda zasebno.

Deficit države u 2025., prema EK, iznosio je 4,3 odsto BDP-a, što je oko 356 miliona eura kada se taj udio preračuna prema nominalnom BDP-u koji je objavio Monstat. Cilj postavljen rebalansom budžeta bio je 3,5 odsto BDP-a. I nije ostvaren, iako su prihodi bili veći od plana. Rashodi su ga premašili još više, uz rast socijalnih transfera, izdataka za zdravstvo i subvencija.

Plate u javnom sektoru, socijalna davanja i transferi za zdravstvo činili su zajedno više od dvije trećine ukupne prošlogodišnje potrošnje opšte države. Tu se vidi koliko je budžet teško prilagoditi kada troškovi jednom postanu trajni, a prihod kojim se finansiraju zavisi od potrošnje i privrednog ciklusa.

Uz to, EK računa da će potrebe za refinansiranjem duga 2027. dostići 750 miliona eura. Očekivani prijedlog budžeta za 2027. pokazaće koliko prostora za nove obaveze ostaje nakon što se uračunaju otplata duga, kamate i postojeći stalni rashodi. Ako se u budžetsku računicu unaprijed upiše prihod koji tek treba da donesu veća potrošnja i bolja naplata poreza, Skupština bi uz osnovni scenario trebalo da dobije i projekcije za slučaj da privreda i potrošnja rastu sporije od Vladinih očekivanja.

Drugi dio istog upozorenja iz Brisela, onaj o spoljnoj ravnoteži, prošao je sa manje pažnje. Nezasluženo.

Crnogorski deficit tekućeg računa porastao je sa 17,1 odsto BDP-a u 2024. na 20,5 odsto u 2025, što je oko 1,7 milijardi eura. Komisija to povezuje sa pogoršanjem robne razmjene i slabijim učinkom turizma u 2025. Uvoz robe porastao je 9,4 odsto, a neto priliv stranih direktnih investicija pokrio je manje od trećine manjka. Za procjenu Euro modela zato je važno i đe će završiti dodatni novac od većih plata.

Ako dobar dio nove tražnje ode na uvoz, korist za domaću proizvodnju i zaposlenost biće manja. Koliko će od povećanja plate ostati u kućnom budžetu ili završiti u štednji zavisi i od cijena. EK među domaćim izvorima inflacije u 2025. izdvaja snažan rast zarada i ekspanzivnu fiskalnu politiku, uz uticaj uvoznih cijena, naročito hrane.

Drugi paket primjedbi EK pred kojim će ovdašnja vlast morati da zastane i razmisli tiče se rezultata borbe protiv organizovanog kriminala i visoke korupcije. „Izvještaj EK je pozitivan, dobar“, rekao je predsjednik Jakov Milatović agenciji MINA,ističući   da Crna Gora može zatvoriti sva poglavlja do kraja godine ako ubrza reforme. Izdvojio je, međutim, premalo pravosnažnih presuda za visoku korupciju, šest godina nakon promjene vlasti.

Komisija bilježi bolji bilans pravosnažnih odluka i osuđujućih presuda u predmetima visoke korupcije i priznaje crnogorskom tužilaštvu rad na sve složenijim istragama. Ipak, njena je ocjena da „broj pravosnažnih osuđujućih presuda ostaje nizak i mora se povećati“. U predmetima organizovanog kriminala EK izdvaja duga suđenja i česta odlaganja, a kod pranja novca traži da se tokovi novca sistematski prate i da se kriminalna imovina djelotvornije oduzima.

U izvještaju se pominje i predmet Koverta. Apelacioni sud je u martu 2026, uvažavajući žalbu Specijalnog državnog tužilaštva, ukinuo oslobađajuću presudu iz aprila 2025. i vratio predmet Višem sudu u Podgorici na ponovno suđenje.

Izazov je  sasvim konkretan. Koliko suđenja specijalno odjeljenje Višeg suda može voditi sa ljudima i prostorom koje ima, koliko se ročišta odlaže i zbog čega, koliko se postupaka završava i koliko imovine država na kraju trajno oduzme? Izvještaj EK traži da se hitno poprave kadrovski kapaciteti i uslovi rada tog odjeljenja, Specijalnog državnog tužilaštva i Specijalnog policijskog odjeljenja. Dio rješenja je, opet, u državnom budžetu, a dio u odlukama sudske i tužilačke uprave koje se mogu donijeti i prije završetka pregovora.

Skupština je u međuvremenu popunila Ustavni sud i usvojila izmjene kojima se jača nezavisnost Sudskog i Tužilačkog savjeta. Ostaju dvije ustavne obaveze koje Komisija posebno izdvaja. Jedna je ukidanje imuniteta premijera i ministara za krivična djela povezana sa korupcijom. Druga je prethodna provjera integriteta kandidata za te funkcije, po preporuci Venecijanske komisije. Za obje EK traži konačno usvajanje. Prvi ispit je okončanje tih postupaka, a naredni će doći pri prvom predlaganju mandatara ili kandidata za člana Vlade po novim pravilima. Tada će biti važno ko provjerava integritet, na osnovu kojih podataka i kako obrazlaže svoju odluku.

„U završnici procesa biće nam potrebna saradnja svih proevropskih snaga“, rekao je Spajić. „Članstvo u Evropskoj uniji je nadohvat ruke“, najavio je Satler. Priznanje za dosadašnji rezultat uputio je i vlasti i opoziciji, kao i civilnom društvu.

Kada premijer poziva na saradnju, prvo je pitanje šta je većina spremna da uradi da se ona obnovi, posebno tamo gdje su joj za ustavne odluke potrebni i glasovi izvan vlastitih redova. Administrativni odbor je jednoglasno utvrdio listu kandidata za Centralnu izbornu komisiju, a Skupština je 4. novembra izabrala predsjednika i četiri člana. To pokazuje da je dogovor moguć i poslije višemjesečnog zastoja.

Dobre vijesti iz Brisela imaju težinu koju raniji pozivi da se ubrzaju reforme nijesu imali. Uz ocjenu da su završna mjerila ispunjena, Komisija je ponudila i raspored za zatvaranje preostalih poglavlja do decembra, uključujući dva koja se tiču vladavine prava. „Danas nas tek kratko vrijeme dijeli od završetka procesa integracije Crne Gore u EU“, ocijenila je evropska komesarka za proširenje Marta Kos. Visoka predstavnica EU za vanjske poslove i bezbjednosnu politiku Kaja Kalas istakla je na predstavljanju paketa u Briselu da je „Crna Gora najbliža cilju, s jasnim putem do potpisivanja pristupnog ugovora do narednog ljeta“.

EK će i poslije završetka pregovora pratiti kako Crna Gora sprovodi i održava preuzete obaveze, uključujući one iz oblasti vladavine prava. Ako utvrdi ozbiljne probleme, mapa puta predviđa da pristupni ugovor omogući Savjetu EU da na prijedlog Komisije usvoji mjere koje se odnose na konkretne obaveze. Ako Komisija prije prvog dana članstva utvrdi nazadovanje, a ciljane mjere se pokažu nedovoljnim, ugovor bi mogao predvidjeti i odlaganje ulaska u EU kao krajnju mjeru. Taj mehanizam je zasad prijedlog Komisije, a njegov konačan oblik zavisiće od teksta ugovora.

Do proljeća, kada bi tekst ugovora trebalo da bude usaglašen, trebalo bi da znamo kakav je budžet Skupština usvojila, je li ga pregledao Fiskalni savjet i jesu li dovršene ustavne izmjene. To će biti prve prilike da se provjeri šta je vlast uradila sa upozorenjima iz izvještaja koji je premijer Spajić nazvao „vrijednim slavlja“.

 

Šta piše u mapi puta

U trenutku objavljivanja Izvještaja bila su privremeno zatvorena 21 od 33 otvorena pregovaračka poglavlja između Crne Gore i EU, a 14 je zatvoreno u izvještajnom periodu. U Briselu je predstavljena mapa puta sa očekivanom dinamikom okončanja preostalog posla.

Novembar 2026.: EK planira da do sredine mjeseca dostavi Savjetu EU, u kojem odlučuju države članice, preostale nacrte zajedničkih pregovaračkih pozicija EU. Za novembarsku međuvladinu konferenciju predlaže se privremeno zatvaranje poglavlja 15 (Energetika), 14 (Saobraćajna politika), 12 (Bezbjednost hrane, veterinarska i fitosanitarna politika), 16 (Oporezivanje) i 1 (Slobodno kretanje robe).

Decembar 2026.: Za završnu međuvladinu konferenciju predložena su poglavlja 9 (Finansijske usluge), 22 (Regionalna politika i koordinacija strukturnih instrumenata), 27 (Životna sredina i klimatske promjene), 31 (Vanjska, bezbjednosna i odbrambena politika), 33 (Finansijske i budžetske odredbe), 23 (Pravosuđe i temeljna prava) i 24 (Pravda, sloboda i bezbjednost).

Uz 12 preostalih iz skupa od 33 otvorena poglavlja, mapa za decembarsku konferenciju predviđa i razmatranje poglavlja 34 (Institucije) i 35 (Ostala pitanja). Tako raspored privremenog zatvaranja za dvije konferencije predviđa ukupno 14 poglavlja. Poglavlje 34 (Institucije) uređuje kako će Crna Gora biti zastupljena u institucijama EU, uključujući Evropski parlament, i kako će učestvovati u odlučivanju. Poglavlje 35 (Ostala pitanja) obuhvata posebna pitanja koja se pojave tokom pregovora i koja ne pripadaju drugim poglavljima.

Jun 2027.: Na proljeće bi članice EU i Crna Gora trebalo da usaglase nacrt pristupnog ugovora. Jun je okvirni termin za njegovo potpisivanje. Do tada su potrebni pozitivno mišljenje Evropske komisije, saglasnost Evropskog parlamenta i odluka Savjeta EU o prijemu.

Nakon potpisivanja, pristupni Ugovor ratifikuju Crna Gora i sve države članice EU. Evropski parlament može pozvati poslanike Skupštine CG da kao posmatrači učestvuju u njegovom radu, bez prava glasa. EK nastavlja da prati primjenu preuzetih obaveza i izvještava Savjet EU i Evropski parlament sve do pristupanja Crne Gore u EU. Komisija predlaže da ugovor omogući i odlaganje pristupanja kao krajnju mjeru, ako prije članstva utvrdi nazadovanje, a ciljane mjere nijesu dovoljne.

Datumi iz mape zavise od napretka koji ostvari Crna Gora ali i od odluka institucija EU i njenih država članica.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo