Povežite se sa nama

FOKUS

ODLAZAK ŠEFA ANB-a: Mojkovački klan je jači

Objavljeno prije

na

Moja komanda je izvršna! Mora da su tako nekako glasile posljednje riječi premijera Mila Đukanovića nakon razgovora u utorak poslije podne sa Borom Vučinićem, direktorom Agencije za nacionalnu bezbjednost. Jer ono što se desilo tog dana odigralo se po iznenađujuće ubrzanom scenariju.

Utorak ujutro počeo je idilično. Vučinić je održao redovni kolegijum sa saradnicima i dogovorio sa njima naredne zadatke. Onda ga je poslijepodne na raport pozvao šef da bi nakon tog bliskog susreta sa njim Vučinić objavio da se povlači sa te funkcije ,,u dogovoru sa Đukanovićem”.

Blagoje Grahovac, analitičar geopolitike, tvrdi da se Vučinić nije povukao, nego je dao ostavku.

,,Iz DPS-a su saopštili da se Vučinić povukao, jer da su rekli da je dao ostavku to bi bio šamar DPS-u. Prava je istina da je Vučinić dao ostavku. jer je iznutra vidio bezbjednosni sistem i shvatio da je đavo došao po svoje vezano za DPS politiku. On sada igra interesnu igru videći da politika DPS-a nema perspektivu”, objašnjava Grahovac u razgovoru za Monitor.

Javna je tajna da je vrh vlasti odavno nezadovoljan kako Vučinić vodi tajnu policiju. Uticajni potpredsjednik Vlade Duško Marković, bivši šef ANB-a, nije krio da nije oduševljen Vučinićem još od kada je prije dvije godine postavljen za čelnika ANB-a na predlog tadašnjeg premijera Igora Lukšića. Marković je, prema našim izvorima, odigrao ključnu ulogu u skraćivanju mandata Vučiniću.

Za psihologe bi bilo zanimljivo da ispituju zašto je Marković pohitao da kaže kao je za Vučinićevu ostavku saznao od predsjednika Skupštine Crne Gore Ranka Krivokapića, koji je to saopštio za vrijeme zasijedanja parlamenta.

,,Simptomatično je da je Duško Marković, koji je nedavno imenovan za prvog čovjeka Biroa za operativnu koordinaciju službama bezbjednosti, tako prvi put čuo za ostavku Vučinića”, izjavio je za Dan Velizar Kaluđerović, član parlamentarnog Odbora za bezbjednost. Kaluđerović je objelodanio da on kao član tog odbora nije imao nikakvu informaciju da će Vučinić podnijeti ostavku. ,,Za mene je logično da premijer Đukanović, nakon što je progurao Zakon o osnovama obavještajno-bezbjednosnog sektora, koji mu je dao osnov za formiranje ‘monstrum tijela’ – Vijeća za nacionalnu bezbjednost, čiji je on šef, a koje je van svake demokratske kontrole, odlučio da i funkciju direktora ANB-a kadrovski prilagodi potrebi svog apsolutnog uticaja u cjelokupnom obavještajno-bezbjednosnom sektoru”, kazao je Kaluđerović.

Nebojša Medojević, takođe član Odbora za bezbjednost, ovako za Monitor objašnjava zašto je Vučinić ostao bez čelne pozicije u ANB-u: “Đukanović je odlučio da smijeni Vučinića sa čela UDB-e, jer je ta služba doživjela sunovrat za vrijeme njegovog mandata.”

Medojević naglašava da su ANB, u suštini, vodili predstavnici stranih obavještajnih službi i diplomate, koje su skoro svakodnevno boravile u kabinetu Vučinića. ,,Kompletan fundus tajnih podataka naše službe nacionalne bezbjednosti stavljen je na raspolaganje stranim službama i sada se može slobodno reći da država Crna Gora neme nikakve državne tajne. Vučinić je servilnim odnosom prema diplomatama i rezidentima stranih službi do kraja razorio ovu službu i doveo je na najniže moguće grane. Nije imao politički mandat za čišćenje službe od saradnika mafije i saradnika drugih obavještajnih službi stranih zemalja, što se odrazilo na skoro potpuno zaustavljanje svih važnih operativnih akcija, kako onih prema organizovanom kriminalu, tako i onih međunarodnih”.

Da veza agenata ANB-a i pripadnika oprganizovanog kriminala nije prazna priča potvrđuje i to što je Vučinić u julu tražio od načelnika svih odsjeka u ANB-u da mu što hitnije dostave informacije o kontaktima pojedinih agenata sa kriminalnim strukturama. Mediji su objavili da je Vučinić tim povodom sazvao kolegijum gdje je poseban akcenat stavio na neophodnost što bržih reformi u tajnoj policiji i udaljavanja iz službe više operativaca za koje se sumnja da imaju veze sa kriminalnim klanovima u Srbiji i Crnoj Gori.

Naložio je da se posebno provjeri stanje u Kotoru zbog indicija da neki od pripadnika ANB-a imaju direktne veze sa sva tri kotorska klana, posebno škaljarskim. Na te je upućivala činjenica da su pripadnici tih klanova hapšeni više puta, a onda puštani na slobodu poslije petnaestak minuta bez ikakvog obrazloženja.

No, sve je bila priča bez pokrića. Medojević kaže da je Vučinić tolerisao zadržavanja u službi osoba koje su kompromitovane saradanjom sa mafijom i da su iz penzije u ANB vraćeni kadrovi koji su 90-ih direktno učestvovali u poslovima Državne bezbjednosti sa švercom i kriminalom.

,,Vučinić je bez autoriteta, političkog, profesionalnog i ličnog, urušio kredibilitet, integritet i efikasnost službe, što je rezultiralo nedobijanjem pozivnice za članstvo u NATO na samitu u Velsu. Diktatoru treba novi šef UDBE koja će biti njemu lično lojalna, kao što je vratio Veljovića i Lješkovića za šefa SAJ. U paničnom strahu od narodnog nezadovoljstva i izvjesnih protesta, diktator pokušava da sebe i svoje najblize prijetelje zaštiti od nezaustavljivih promjena”, kaže Medojević.

Vučiniću je, po svemu sudeći, najveći grijeh to što Crna Gora nije dobila poziv za članstvo u NATO, pošto ANB nije očišćen od ko-rumpiranih kadrova. A bio mu je dat rok da do sredine decembra Agenciju profesionalizuje i smijeni kadrove označene kao sarad-nike kriminalnih struktura. I Brisel je Vučinića označio kao funkcio-nera kojeg treba smijeniti zato što tokom njegovog mandata Crnoj Gori nije stigla pozivnica za ulazak u NATO.

Vučinić je u maju govorio: ,,Za razliku od nekog ranijeg perioda, kada su se mijenjale države i politike, a ciljevi bili često nedefinisani ili zamagljeni, danas postoji strateška vizija i jasan cilj – put ka NATO-u”. Ali, ipak nije uspio da reformiše ANB po mjerilima Brisela. To je, kako su svojevremeno pisale Vijesti, Duško Marković, dugogodišnji šef tajne policije, navodno opstruirao na radnim tijelima Vlade, kako bi pokušao da zadrži svoje kadrove, preko kojih i dalje utiče na ANB.

U službama bezbjednosti, uključujući i policiju, tvrde naši upućeni sagovornici, godinama se vodi bitka za prevlast između dva klana čiji su interesi suprotstavljeni u politici, biznisu, kriminalnim aktivnostima. Jedan od njih je takozvani mojkovački, koji predvodi Duško Marković i koji je Vučniću prekratio upravljanje ANB-om.

General Grahovac ne smatra da je Vučinić u sukobu sa NATO. ,,Boro Vučinić je kao dugogodišnji vojnik DPS-a imao jednu svoju ‘istinu’ koju je spoznao kroz prizmu svoje partije i ličnih interesa i decenijama je tako gurao sa tom svojom ‘istinom’. A kad je postao ministar odbrane, formirao je jednu drugu svoju ‘istinu’ koju je spoznao iz komunikcije sa NATO-om i SAD. Kada je došao u situaciju da sa te dvije svoje ‘istine’ više ne može glumiti, on se ipak opredijelio za ono što je perspektivnije – za NATO i SAD i zato napušta svoju prvu brigadu, jer je odlučio da sada ulaže u svoju budućnost”, objašnjava Blagoje Grahovac.

Vučinić se na čelu ANB-a nalazio od 1. marta 2012. godine, kada je naslijedio Vladana Jokovića. Na to mjesto stigao je nakon afere Listing, kada je objavljeno da su Igor Lukšić i Milan Roćen tele-fonski komunicirali sa Darkom Šarićem. Tada su smijenjeni direk-tor ANB-a Vladan Joković i Veselin Veljović, koji je bio direktor Uprave policije.

Vučinić je DPS-ov kadar univerzalnih sposobnosti. Oprobao se u ekologiji, vojsci, sportu, policiji… Bio je ministar zaštite životne sredine i uređenja prostora. Nakon referenduma postao je prvi ministar odbrane nezavisne Crne Gore.

Biografiju je obogatio kao odbornik u Skupštini opštine Podgorica i poslanik u Skupštini Crne Gore, predsjednik opštinske organizacije DPS-a Podgorice, predsjednik Izvršnog odbora i član Predsjedništva DPS-a Crne Gore.

Obavljao je niz značajnih funkcija u sportu: predsjednik Streljačkog saveza Jugoslavije, potpredsjednik Jugoslovenskog olimpijskog komiteta, prvi predsjednik Crnogorskog olimpijskog komiteta…

Prema nezvaničnim informacijama Vučinića bi mogao naslijediti Mevludin Nuhodžić, predsjednik Odbora za bezbjednost i odbra-nu. Prije imenovanja Vučinića, Nuhodžić je odbio da preuzme ANB, jer Lukšić, navodno, nije mogao da mu garantuje da će prije toga iz ANB-a skloniti kompromitovane službenike koji slove za saradnike kriminalnih grupa.

I od poslušnog ima poslušnijih.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

REKONSTRUKCIJA VLADE: Otvaranje dveri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vladajuće partije tek se pozicioniraju, očekujući da URA prelomi na njihovu stranu, i da tada započnu stvarni pregovori o podjeli vlasti. A pozicionira se i premijer, potvrđujući sumnje da je upućen u započetu igru. U kojoj će evropske integracije ustupiti mjesto Vučićevom otvorenom Balkanu, sve sa nadom domaćih i izvanjih  promotera da će nas to dovesti do novog srpskog sveta

 

Tri mjeseca otkako je Vlada Zdravka Krivokapića izgubila podršku parlamentarne većine, zahuhtavaju se razgovori o njenoj rekonstrukciji.

Koliko su u tom naumu ozbiljne tri vladajuće koalicije i premijer koji u pregovorima zastupa samog sebe, kao osamostaljeni (usamljeni) predvodnik koalicije Za budućnost Crne Gore, možemo vidjeti iz onoga što se čini kao neupitno nakon dosadašnjih razgovora i prepucavanja partijskim saopštenjima.

I buduću, rekonstruisanu, Vladu predvodiće sadašnji premijer, odnosno, „običan lažov i izdajnička tranja“ (citat Marina Jočić, DF). Ostanak u Vladi garantovao je i ministru finansija – „članu međunarodne kriminalen grupe“ (Nebojša Medojević, predsjednik PzP i jedan od lidera DF-a) i potpredsjedniku Vlade koji je, prema najnovijim saznanjima njegovih koalicionih partnera skupa sa svojom partijom (URA) htio, tokom nedavnih događaja na Cetinju, da „preda vlast u ruke Veselinu Veljoviću“ (saopštenje Demokrata).

Pored pomenute trojice okosnicu nove Vlade trebalo bi da čine oni koji uz DPS, prema mišljenju Demokrata, „predstavljaju političku dvoglavu zmiju koja sikće otrove u vidu mržnje, uvreda i podmetanja“ (DF), skupa sa „najobičnijim titoistima koji se lažno predstavljaju demokratama“ (iz saopštenja DF-a o Demokratama). U novoj Vladi, slažu se njeni mogući konstituenti, mjesta bi trebalo da bude i za nacionalne manjinske partije, iste one koje „prekopavaju kosti žrtava iz Srebrenice da bi ih koristili u dnevno-političke svrhe“  (poslanik DF-a i predsjednik Odbora za ljudska prava i slobode Jovan Vučurović).

Konačno, na mjestu predsjednika Skupštine Crne Gore ostao bi Aleksa Bečić, koji  (GP URA)  napušta evropski kurs, moguće, „zbog prijetnji beogradskih tabloida o navodnom snimku“.

Sve ovo i još mnogo toga  što se ne citira u pristojnim novinama, jedni o drugima rekli su sadašnji koalicioni partneri. Uglavnom, od momenta kada je Vlada, sredinom juna, i zvanično izgubila podršku parlamentarne većine. Nakon što je parlament, uz pomoć glasova opozicionih poslanika, usvojio Deklaraciju o Srebrenici i na prijedlog premijera Krivokapića, a uz podršku DPS-a, razriješio ministra pravde Vladimira Leposavića. „Sada resetujemo stanje na nulu i tražimo novi dogovor. Pozdravljamo vas i neka vam je srećan DPS”, obznanio je šef poslaničkog kluba DF-a Slaven Radunović odluku da napuste parlament.

Svjedočimo novom početku. Uz demonstriranu dozu međusobnog povjerenja, razumjevanja, pristojnosti i spremnosti na kompromis,  očekivati je da kriza koja traje, praktično, od 31. avgusta prošle godine uskoro bude prevaziđena. Samo se ne zna da li će rezultat dogovora biti nova Vlada ili novi izbori.

Aleksa Bečić je optimista, pa očekuje da ćemo dobiti Vladu koja će trajati do 2024. i termina za raspisivanje redovnih parlamentarnih izbora. Dogovor je moguć, a iz pregovora i dogovora o rekonstrukciji Vlade „ni na jedan način nije izostavljen GP URA”, kaže predsjednik parlamenta ističući potrebu da parlamentarna većina bude osnažena i manjinskim partijama. I skidajući sa sebe i svoje partije odgovornost za rezultate ekspertske, odnosno, apostolske Vlade, pošto Demokrate, saznajemo to sa nekih 10 mjeseci zakašnjenja, nijesu bile saglasne sa načinom na koji je ona formirana. ,,Mi smo se zalagali za to da niko ne može biti diskriminisan. Šta je to ekspert? Gdje je to definisano? To što je neko političar, ne znači da nije ekspert…”.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

To su slike još jedne crnogorske priče o istoriji diskriminacije i nepravde koja ne samo traje, već proizvodi nove mržnje i nasilja. Bitka koja se ove sedmice vodi na sjednicama Vlade i cetinjske skupštine, mnogo je više od rešavanja vlasničkog pitanja nad jednim vjerskim objektom. Ona je nastavak borbe političkih vođa  za moć preko identitetskih pitanja, i novo podizanje nacionalnih tenzija do usijanja. Premijer Zdravko Krivokapić saopštio je da su nedopustive brutalne, šofinističke uvrede na račun potpredsjednika Vlade, ali i pojedinih odbornika Skupštine Cetinja, koje su se, kako je kazao, mogle čuti od pojedinih simpatizera DPS-a na Cetinju.

Krivokapić je u pravu. Poruke okupljenih predstavnicima URA, ne samo da su nedopustive, nego moraju biti i adekvatno sankcionisane. I na Cetinju, ali i u ostatku Crne Gore.

No, nedopustivo je još nešto. Komentarišući bezopoteznu odluku Vlade da Cetinjski manastir prepiše na državu, Krivokapić je kazao da je država samo ispravila – grešku.  ,,Nijedna odluka koja se donosi ne može biti protivustavna, protivzakonita i na štetu bilo koga. Taj atak na imovinu je krenuo već formiranjem tzv. Crnogorske pravoslavne crkve (CPC) čiji je jedini cilj bio, ne da uspostavi vjeru, nego da vrati imovinu, kako bi ta imovina mogla da bude korišćena ili od strane države ili te NVO”, rekao je Krivokapić.  Tako je premijer, sve predstavljajući se zaštitnikom Ustava i vjerskih prava, takozvanom nazvao vjersku zajednicu upisanu u registar ove zemlje. I još jednom pokazao da je zastupnik interesa Mitropolije crnogorsko-primorske, a ne svih crnogorskih građana.

Na ovu izjavu premijera, te odbornika DPS-a Jankovića, reagovala je Akcija za ljudska prava (HRA). Oni su pozvali javne funkcionere da se uzdrže od govora koji izaziva mržnju. ,,Verbalno izazivanje i podsticanje mržnje je uvod u fizičko nasilje, pa tome svako ko ima nadležnosti i javni uticaj mora da se suprotstavi”, rekli su iz HRA. Istakli su da je premijer svojom izjavom ne samo povrijedio vjerska osjećanja vjernika CPC-a, nego i mogao da podstakne mržnju prema njima.

,,Podsjećamo da je ranije predsjednik Milo Đukanović, Srpsku pravoslavnu crkvu nazivao ‘kvazivjerskom zajednicom’, ‘koja pokušava da zadrži nezakonito prisvojenu imovinu’, ‘koja je odgovorna za genocid u Srebrenici'”, rekli su iz HRA.

Spuštanju tenzija nije pomogao ni mitropolit Joanikije. Tek nakon što je  na Cetinju, zalivenom suzavcem, ustoličen na neviđen način, on je u Danilovgradu u manastiru primio predsjednika Republike Srpske, Milorada Dodika. Osvjedočenog širitelja mržnje.  Političara koji  uprkos zabrani, nastavlja javno da negira genocid u Srbrenicu , uz spremnost, kako kaže, i da ,,robija”.  Mitropolit ga je opjevao kao viteza u borbi za srpstvo.

Trebali bi tomovi da se ispišu sva ,,podsticanja” na posijanu mržnju od strane predstavnika aktuelne i prethodne vlasti. Ne samo izjave, već i brojne odluke prethodne i ove vlast svojevrsna su vrsta nasilja i podsticanje na nasilje i mržnju. Jedna od takvih je i priča o Cetinjskom manastiru.

Cetinjski manastir, jedan od simbola Crne Gore, je izgradio u drugoj polovini 15. vijeka tadašnji crnogorski vladar Ivan Crnojević. Tokom narednih nekoliko vjekova  bio je sjedište svih crnogorskih vladara. Cetinjski manastir je jedan od  ukupno  2.000 kulturnih dobara u Crnoj Gori. Od toga oko 800 sada pripada Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Do kraja godine znaće se tačan broj, pošto još ne postoji ni prezican registar. Do 1986. godine sve  crkve i manastiri i zemljište, bili su u vlasništvu sela, bratstava i plemena.  Od 1986. do 2006. godine, na Mitropliju crnogorsko primorsku  prepisano je gotovo sve bitnije. Najveći imovinski rast Srpska pravoslavna crkva, odnosno Mitropolija, doživjela je u vrijeme tridesetogodišnje vladavine aktuelnog predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića, koji danas na Cetinju navodno brani crnogorske svetinje od apetita Srpske pravoslavne crkve i srpskog sveta.  U vrijeme njegove vladavine SPC je, bespravno gradila, zauzimala. Vjernici Crnogorske pravoslavne crkve sprečavani su da vrše obrede u vjerskim objektima. Đukanović je bio strateški  partner pokojnog mitropolita Amfilohija, dok su se gomilala brojna  nerazriješena  pitanja oko vjerskih objekata kojima je SPC upravljala.

Da nova vlast nije sposobna da ta pitanja riješi na pravi način, jasno je.  Ona ih pojačava, čineći sve da ispuni interese Mitroplije crnogorsko primorske, odnosno SPC-a i Beograda.

Vlasništvo nad Cetinjskim manastirom je upisano na Opštinu Cetinje 2005. SPC je to sporila, tvrdeći da je vlasništvo nad Cetinjskim manastirom upisano neustavno i podnijela zahtjev da se taj upis prava svojine briše. Ustavni sud je navodno proglasio neustavnim taj upis, ali se do ove sedmice  Cetinjski manastir u katastru  vodio na Opštinu Cetinje.

Litije koje su prethodile padu Đukanovićevog režima, organizovala je MPC  ne pristajući da se  vjerska imovina prepiše  na državu, nakon usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti i u parlamentu u decembru 2019.

Krivokapićeva Vlada je ove sedmice Upravi za katastar i državnu imovinu naložila da u vezi sa sudbinom Cetinjskog manastira uradio ovo: ,,Nalaže se Upravi za katastar i državnu imovinu da odmah i bez odlaganja izvrši ispravku upisanog nosioca prava svojine na način što će umjesto Prijestonice Cetinje kao nosioca prava svojine vratiti upis na Državu Crnu Goru, shodno rješenju Uprave za nekretnine Podgorica – Područna jedinica Cetinje od 24. 11. 2005, pri čemu se navedenim upisom ne dira u prava upisanog titulara korišćenja”.  Vlada je tu odluku donijela  13. septembra bez održavanja sjednice, a kako su saopštili,  na osnovu pribavljene saglasnosti većine članova Vlade. Za 14. septembar već je bila najavljena rasprava u Skupštini opštine Cetinje, koja je i održana, o građanskoj inicijativi da se Cetinjski manastir vrati Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi (CPC).

Blagota Mitrić, nekadašnji predsjednik Ustavnog suda, obje odluke nazvao je protivustavnim, i ocijenio da bi u ovoj situaciji trebalo da reaguje Ustavni sud. U toj instituciji, međutim, ćute.

,,Tu su bezumne pravne odluke, jer je malo reći da su protivustavne. To je u stvari početak jedne pravne rašomonijade u Crnoj Gori koja može da izazove vrlo teške i negativne posljedice”, kazao je Mitrić. ,,Stanje je došlo do usijanja. Vi imate i pravni apsurd u okviru ove prave rašomonijade. Prvo, ova Vlada, koja je svojom odlukom Cetinjski manastir ustanovila kao državnu svojinu, ona je prije godinu dana kada je došla na vlast poništila raniji zakon o vjeroispovijesti koji je predviđao baš to. I donijeli su novi zakon koji to ne predviđa, nego da je to vlasništvo Mitropolije. E sada kad su vidjeli da će Skupština opštine Cetinje u petak donijeti odluku o tom da se Cetinjski manastir da u vlasništvo Crnogorskoj pravoslovnoj crkvu, onda je Vlada, da bi preduhitrila takvu jednu odluku, napravila još veću nezakonitost, odnosno protivustavnost”, ističe Mitrić.

Svi znamo, da ovdje nije riječ o jednoj bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manstiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike, i Srpske i Crnogorske pravoslavne crkve.  Drevni Manastir bio bi, svih nas. Naš. Umjesto policije štitila bi ga zajednička  ljubav. Okupljao bi nas. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći, kojima religija treba kao pogonsko gorivo. A nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedestih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo