Povežite se sa nama

FOKUS

UNIVERZITET U REŽIJI RADMILE VOJVODIĆ: Ko neće da statira biće kažnjen

Objavljeno prije

na

Radmila

Nakon ovonedjeljnog sastanka u Rektoratu, predstavnici studenata Ekonomskog i Filozofskog fakulteta bili su škrti na riječima, pa javnosti nijesu odali o čemu su pričali sa rektorkom Radmilom Vojvodić i predsjednikom UO Duškom Bjelicom.

Lekciju da probleme treba kriti studentima su održali iz Studentskog parlamenta (SP). Opomenom:,,Samostalna istupanja u medijima i pred ostalom javnošću ne mogu da dobiju podršku SP ukoliko nijesu prošla redovnu proceduru”

Sastanak u Rektoratu uslijedio je pošto su studenti Ekonomskog fakulteta zatražili hitan prekid v.d. stanja na tom fakultetu. Pored toga studenti su od uprave UCG tražili bolje uslove studiranja. Među zahtjevima našli su se i oni koji bi trebalo da se podrazumijevaju za normalno funkcionisanje fakulteta, kao što je redovna nastava.

Realnost je drugačija: na Filozofskom fakultetu ima odsjeka koji funkcionišu samo sa jednim domaćim profesorom. Gostujući profesori, koji dolaze iz regiona, neki mjesec dođu, neki ne. Tu praksu baštine i drugi fakulteti, posebno oni na kojima predaju aktuelni ministri, ambasadori, poslanici. Ne stižu zbog brojnih obaveza.

Stanje na Ekonomskom je možda najbolje ilustrovala rektorka Vojvodić: ,,Evropski standardi su najviše 30 studenata po profesoru, a mi i na Ekonomskom i na Pravnom fakultetu imamo desetostruko više”. Na Ekonomskom na jednog profesora dolazi 300 studenata, a na Pravnom i do 1.500 studenata.

Eksperti Svjetske banke su konstatovali da sa 79 odsto studenata koji plaćaju školarinu i svega 21 odsto studenata koji se u potpunosti finansiraju iz budžeta, UCG funkcioniše više kao subvencionirani privatni univerzitet nego kao javna ustanova.

Kritičari uspostavljenog sistema upozoravaju da su brojne nevolje nastale upravo kada je UCG postao biznis povlašćenih kadrova. Kao i da je biznis, pored političke nepodobnosti, jedan od pozadinskih razloga aktulenih sukoba na UCG.

Branka Bošnjak kaže za Monitor: ,,Kola su baš tada krenula nizbrdo kada je Univerzitet pretvoren u stambenu zadrugu i kada je počeo da se upisuje nepristojno veliki broj samofinansirajućih studenata. Preciznije od kad smo visoko obrazovanje pretvorili u biznis”.

Rektorka Radmila Vojvodić priznala je u intervjuu za Pobjedu da UCG ,,zaista zadržava nešto više novca nego što to Statut dozvoljava”. Taj sitniš iznosi dva miliona eura samo od Ekonomskog fakulteta. Taj novac je UO UCG, na čijem čelu je Duško Bjelica, povukao sa računa Ekonoskog na račun Univerziteta. Opravdanje je našao u izmjeni Statuta UCG kojim je povećana kvota davanja fakulteta u budžet UCG sa 20 na 45 odsto prihoda ostvarenih od školarina. Vlada je prošle nedjelje odbila prijedlog Bjelice za izmjenu i dopunu Statuta. Nakon ove odluke Vlade, UCG će morati da vrati novac Ekonomskom, ali i ostalim fakultetima sa kojih je uzimao više novca nego što to propisi predviđaju.

Rektorka navodno nije znala za sve Bjeličine podvige, saznaju provladine Dnevne novine, pa sada, kad se osvijestila, planira njegovu smjenu. Drama.

Biznis filozofija nije popravila položaj studenata. Izdvajanja po studentu na UCG su godišnje manja od 1.000 eura, a to je samo 10 odsto prosječnog izdvajanja po studentu u zemljama EU. Ekonomija i Filozofski su fakulteti čiji diplomci masovno popunjavaju evidenciju biroa rada. Država tada na njih troši još manje.

Novac od školarina je išao uglavnom za honorare pojedinih profesora sa tržišno orijentisanih fakulteta, koji su dostizali po nekoliko hiljada eura mjesečno. U rektoratu i UO ostvarivani su enormni profiti. Priča o tome stala je na krivičnim prijavama i prepucavanjima u javnosti ko je uzeo više. Epilog nije dobio ni slučaj bivšeg dekana Pravnog fakulteta Ranka Mujovića, koji je za godinu i po prihodovao 80.000 eura, od čega polovinu novca na ime naknade od samofinansirajuće nastave.

Aboliranje od odgovornosti je uobičajen scenario za kadrove bliske DPS-u kao što je Mujović. On je svoj dekanski mandat bez problema priveo kraju. Kola su se slomila na dekanu Pravnog Dragu Raduloviću. Pošto se nije radilo o kadru vladajuće partije, na Raduloviću je 2012. predsjednik UO Bjelica isprobao princip prinudne uprave. Poslije se navadio. Bjelica od tada na osnovu sumnjivog pravilnika uvodi prinudne uprave na neposlušnim fakultetima.

„Pravilnicima donesenim na neregularan način se suspenduje Ustav i autonomija UCG, a statut ima veću snagu od Zakona o radu, pa gdje god ima neposlušnih uvodi se prinudna uprava i prijeti otkazima”, konstatovano je prošle nedjelje na okruglom stolu koji je organizovao Forum 2010.

Profesorica Maja Kostić Mandić kazala je da je UO UCG na elektronskoj sjednici, gdje članovi nijesu znali da je mejl prepiska u stvari ‘sjednica’, usvojio Pravilnik o postupku za utvrđivanje privremenih mjera. ,,Pravilnik je istoga dana usvojen, objavljen i stupio na snagu. Time je faktički uvedena prinudna uprava na Univerzitetu”, kazala je ona, ocijenivši da je tako suspendovan Ustav i narušena autonomija UCG. Sa Pravnog je još 2012. pokrenuta inicijativa za ocjenu ustavnosti ovog dokumenta pred Ustavnim sudom. Do danas nema odgovora.

Da princip prinude na Univerzitetu daje rezultate potvrda je i to što mnogi profesori i saradnici koje je Monitor kontaktirao nijesu bili spremni da komentarišu posljednja dešavanja na UCG. Oni iskreniji, koji nemaju zvanje redovnog profesora, saopštavali su da ne žele da pričaju o UCG jer im se to može uzeti za zlo i smetati njihovoj akademskoj karijeri.

Strah je osnovan. Od dolaska Radmile Vojvodić na čelo UCG, 60 saradnika je ostalo bez posla. ,,Neke su i angažovali nakon otkaza za mizernih 150-220 eura, po principu „uzmi ili ostavi”. Ne uplaćuju im se porezi i doprinosi i tako bivaju iskorišćeni kao najjeftinija radna snaga”, kaže za Monitor Branka Bošnjak.

Posljednja dešavanja ipak pokazuju tačnim predviđanje profesorice Filozofskog fakulteta Tatjane Bečanović da će ,,novoj rektorki ovo biti najteža uloga i režija u karijeri, jer ipak nije došla u poslušnu partijsku sredinu niti na scenu punu glumaca, spremnih da izvršavaju njena umjetnička uputstva”.

Tatjana Bečanović u izjavi za Monitor podsjeća da je odmah nakon što je preuzeo funkciju, novoizabrani dekan Filozofskog doc. dr Goran Barović razriješio funkcije sve rukovodioce studijskih programa koji su njoj, kao kandidatkinji za mjesto dekanice, potpisali podršku. „Rukovodioci su članovi Vijeća Filozofskog fakulteta, koje je na Univerzitetu jedino izvedeno Vijeće, pa je njegovim sastavom veoma lako manipulisati, upravo preko rukovodilaca studijskih programa. Dekan na ta mjesta ne bira profesore koje predloži pojedini studijski program, već isključivo podobne. Dokaz za to je i činjenica da je Studijski program za crnogorski jezik i južnoslovenske književnosti jednoglasno predložio mene za rukovodioca, ali je Barović taj predlog odbio”, kaže ona. „ Za rukovodioca našeg Studijskog programa je, po preporuci DPS-a, postavio doc. dr Draška Došljaka, koji živi u Beranama i samo jednom nedjeljno dolazi u Nikšić, a otkad je preuzeo funkciju nije održao nijedan sastanak Studijskog programa, kome se sa ‘visokih” adresa prijeti da će biti ugašen”.

Na pitanje Monitora da prokomentarišu tvrdnje da je UCG pod političkim uticajem vladajuće partije, iz Rektorata nijesu odgovarali.

Tezu koja se provlači u javnosti – da je UCG pod najvećim partijskim uticajem od osnivanja 1974. za Monitor objašnjava Šerbo Rastoder: ,,Ne znam nijedan univerzitet čiji je UO poznatiji od samog univerziteta. UO nigdje na svijetu ne disciplinuje univerzitetske jedinice, ne propisuje pravila ponašanja… Suprotno je ideji univerziteta postojanje UO, čija moć i kompetencije nijesu izvedene iz institucije kojom upravlja, nego iz političke moći izvan institucije, s ambicijom da je podredi sebi”.

Situacija je kulminirala nakon smjene dekana Ekonomskog fakulteta Milivoja Radovića. Radoviću se već duže zamjera što nije bio voljan da pare sa Ekonomije bespogovorno ustupa UCG. Prošle godine odbio je i da taj fakultet vještači dokumentaciju o finansijskom poslovanju CKB-a. Formalno je smijenjen jer je poslušao naredbu doskorašnjeg ministra prosvjete Slavoljuba Stijepovića o upisu prekobrojnih studenata. Premijer je presudio da ministar nije kriv, već bivši rektor i dekan jer je trebalo da se usprotive nezakonitom zahtjevu ministra.

Zamislimo da nešto slično od rektorke ili Bjelice traži premijer ili v.d. ministra prosvjete Sanja Vlahović (kojoj Komisija nikako da utvrdi da li je plagirala rad iako su obećali da će se sve znati do kraja prošlog mjeseca). Ko sumnja da ne bi poslušali partijske šefove?

I pored poziva s obje strane, Vijeća Ekonomskog fakulteta i uprave UCG, da se problemi riješe razgovorom, do susreta još nije došlo. Studenti traže hitan prekid v.d. stanja, iz uprave UCG obećavaju izbore za dekana početkom iduće godine.

V.d. dekana Ekonomskog fakulteta Maja Baćović za Monitor kaže: ,,Rektor UCG prof. Radmila Vojvodić pozvala je predstavnike Ekonomskog fakulteta na razgovor. Međutim još uvijek nije formiran tim koji bi realizovao ovu inicijativu. Stav Vijeća fakulteta (uz jedan uzdržani glas), bio je da će se o ovoj inicijativi izjasniti naknadno”.

Da razgovori sa režiserima režima ne pomažu, pokazuje i nezadovoljstvo studenata Ekonomije nakon višesatnih razgovora u Rektoratu. Nezadovoljstvo su iskazali i studenti sa Filozofskog nakon što su napismeno dobili odgovore na njihove zahtjeve iz Rektorata. Odgovoreno im je ,,za studente u nejasnoj formi”, kažu.

U međuvremenu su odustali od zahtjeva za hitnu smjenu uprave UCG. Šteta.

SLUČAJ TATJANE BEČANOVIĆ
Nepodobni i napredovanje

Iz uprave UCG se hvale da su do sada stopirali desetine doktorata sa Filozofskog fakulteta. Tatjana Bečanović za Monitor kaže da je to prilika da se uprava obračuna sa nepodobnima. Navodi svoj primjer: ,,Sa Vijeća društvenih nauka vraćena sam kao nedovoljno dobar mentor za doktorat o Mirku Kovaču jer nemam deset referenci o tom piscu, uz komentar nekog anonimnog ‘člana’ da mi je bolje da mitingujem nego da mentorišem doktorske radove. Jasno je da se stručna tijela Univerziteta obračunavaju sa nepodobnim profesorima i u potpunosti ignorišu elementarna pravila procedure. Kod doktorata je najvažnija disertabilnost teme, a da sam ja napisala deset naučnih radova o Mirku Kovaču, i svaki član komisije još po deset, onda kandidat zaista ne bi imao šta da doda”. Ona tvrdi da se obračun nastavlja kroz Senat: „Ni Senat nije ostao gluv na zahtjev da se treba obračunati sa nepodobnima, pa je odlučio da mi fali rad na SCI listi. Zloupotreba SCI liste je dostigla svoj vrhunac. U filologiji ta lista nema nikakvu težinu, znaju se releventni časopisi za svaku filologiju posebno. SCI liste na kojima objavljuju naši profesori funkcionišu po principu ‘plati pa nosi’, a nijednim univerzitetskim aktom nije spomenut taj kriterijum koji, neutemeljen u pravilima i zakonima Univerziteta, može poslužiti za svašta”.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

INTERNA VLADINA DOKUMENTA: SLUČAJ TIVATSKIH SOLILA: Bivša vlast pokušala da ukine zaštitu rezervatu prirode međunarodnog značaja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz tajnih dokumenata, u koje je Monitor imao uvid, vidi se da je Vlada u proljeće 2016. naložila da se ukine zaštita Tivatskim solilima, međunarodno značajnom rezervatu prirode, pozivajući se prvo na pravne proceduralne razloge, a potom na navodni uticaj ptica na bezbjednost avio-saobraćaja

 

Dok je zvanično pričala o tome kako sve čini da zaštiti ovdašnje rezervate prirode i područja od posebnog značaja, bivša crnogorska vlada na čelu sa Milom Đukanovićem, pokušala je u proljeće 2016. godine da skine zakonsku zaštitu sa Tivatskih solila, koja su i međunarodno važan rezervat prirode. To je jasno iz  dokumenata sa dvije sjednice Vlade u  martu i aprilu  2016, na koje je potom stavljena oznaka interno, a u koje je Monitor imao uvid.

U zaključku sa sjednice Vlade iz marta 2016,  navodi se da se „zadužuje Ministarstvo održivog razvoja i Agencija za zaštitu životne sredine da pokrenu postupak stavljanja van snage Rješenja Republičkog zavoda za zaštitu prirode broj 1-12 od 26.08. 2008. godine o stavljanju pod zaštitu Tivatskih solila kao posebnog rezervata prirode i Rješenja od 4. 11. 2008. godine o upisu u Centralni registar zaštićenih objekata prirode“.

Osim što su bila zaštićena domaćim propisima, u vrijeme kada je Vlada pokušala da im oduzme poseban status i pravnu zaštitu, Tivatska solila su se već tri godine nalazila na međunarodnoj Ramsarovoj listi zaštićenih područja. Ramsar konvencijom štite se močvarna područja, a na toj  listi nalaze se 2.224  staništa od međunarodnog značaja. Na teritoriji Crne Gore to su: Skadarsko jezero, upisano na listu 15. decembra 1995. godine i Tivatska solila, koja su na listi od 31. januara 2013. godine.

Solila su prethodno, 2006, proglašena Emerald staništem Bernske Konvencije, a 2007. je ovo područje dobilo status IBA – područja od međunarodnog značaja za boravak ptica u Crnoj Gori.  Na području Tivatskih solila registrovano je 48 vrsta ptica, od čega su četiri stalno prisutne vrste, 35 zimujućih vrsta i šest gnjezdarica, a zajedno sa ostalim grupama ptica (pjevačicama, grabljivicama) do sada je na ovom lokalitetu registrovano ukupno 112 vrsta ptica. Solila su jedno od najvažnijih preostalih slanih močvarnih staništa na tzv. Jadranskom vazdušnom koridoru.

Baš tog  proljeća, dok je tajno planirala da skine zakonsku zaštitu sa Tivatskih solila, Vlada je organizovala konferenciju na kojoj je javno izrazila brigu i za svjetska močvarna područja, i obećala dodatnu zaštitu za ovdašnja: „Kako je 2016, godina održivog korišćenja resursa, to predstavlja priliku za sve nas da ozbiljno i odgovorno sagledamo sa kakvim se izazovima svijet susreće kada je u pitanju održivo upravljanje istima. Ono što je izvjesno je da naša uloga u očuvanju resursa treba da bude usmjerena na razvijanje mehanizama zaštite i održivog korišćenja vlažnih staništa, kroz zajedničku implementaciju aktivnosti svih subjekata na lokalnom, nacionalnom, regionalnom i međunarodnom nivou“. Dobro zvuči, al ne radi, što bi rekli. Kao i mnoga obećanja prethodnog režima.

U obrazloženju, zbog ćega se traži skidanje statusa zaštićenog područja Tivatskim solilima, Vlada je iznašla proceduralne razloge za ukidanje Rješenja kojim su Tivatska solila 2008. stavljena pod zaštitu. Kako se navodi u zapisniku sa sjednice –  „Rješenje ima proceduralne propuste  u vezi sa rokovima“, ali navodno i „suštinski propust, jer se zahtjev odnosno otpočinjanje procedure zaštite odnosilo na status spomenika prirode, a Rješenje je donijeto o proglašenju rezervata prirode“.

Da bivšoj vladi nije prava briga bila pravna (ne)preciznost dokumenata kojima se štite Solila, već da je imala namjeru da to područje ostavi bez zakonske zaštite, jasno je već i iz zapisnika sa naredne sjednice Vlade, održane u aprilu 2016. godine. Tada se traži da se prethodni razlog ukidanja zaštite Solilima briše, i navodi se novi, zaista nevjerovatan razlog.

„Zadužuju se Ministarstvo saobraćaja i pomorstva i Ministarstvo održivog razvoja i turizma, da u saradnji s Agencijom za civilno vazduhoplovstvo pripreme i Vladi dostave studiju o procjeni rizika i bezbjednosti vazdušnog saobraćaja za aerodrom Tivat zbog revizije stepena zaštite“, navodi se u Zaključku sa aprilske sjednice Vlade, koji potpisuje tadašnji generalni sekretar Žarko Šturanović. Vlada je, u prevodu, naložila da se ispita navodni uticaj ptica na bezbjednost avio-saobraćaja kao mogući razlog ukidanja zakonske zaštite Tivatskim solilima! Nije poznato da je Vlada imala ijedan realan razlog da pomisli da bi ptice negativno uticale na domaći avio-saobraćaj.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KAKO JE POLICIJA SLUŽBENIM ORUŽJEM POMOGLA KATNIĆEVU PRIČU O DRŽAVNOM UDARU: Montiranje stvarnosti po nalogu SDT-a

Objavljeno prije

na

Objavio:

Monitor je u posjedu fotoelaborata koji je UP izradila na izborni dan, 16. oktobra 2016. godine „povodom fotografisanja pronađenog oružja i municije u prizemlju kuće, u Ulici Miodraga Bulatovića b.b.“. Danas se zna da su na fotografijama puške i municija koje je za potrebe svoje operacije obezbijedio GST sa saradnicima iz tužilaštva, ANB-a i UP-a koji su bili upućeni u operaciju  „državni udar“

 

Nakon što je Apelacioni sud poništio osuđujuću presudu optuženima u slučaju državni udar i odlučio da se suđenje ponovi „pred potpuno izmijenjenim vijećem“, dio te priče možemo potpunije sagledati. Dodatni kontekst daje  krivična prijava koju je Živko Savović, specijalni državni tužilac (SDT), početkom februara podnio protiv glavnog SDT Milivoja Katnića, SDT Saše Čađenovića i sutkinje Višeg suda u Podgorici Suzane Mugoše zbog njihovog (ne)postupanja u tom slučaju.

Prema dostupnim informacijama, Savović svom kolegi i pretpostavljenom starješini spočitava da su, bez saglasnosti suda, više puta „tajno“ iz pritvora u Spužu dovodili Bratislava Dikića pokušavajući da ga privole na priznanje i saradnju. O tome je Dikić, inače penzionisani general srpske Žandarmerije, već govorio tokom postupka pred Apelacionim sudom, ali su u tužilaštvu tada prečuli njegove tvrdnje.

Sada Savović navodi kako je o nezakonitostima na koje je ukazao krivičnom prijavom saznao iz jednog predmeta koji je zadužio krajem oktobra prošle godine. Riječ je o krivičnoj prijavi  koju su Andrija Mandić i Milan Knežević jesenas podnijeli protiv Katnića, Čađenovića, v.d. vrhovnog državnog tužioca Ivice Stankovića i Sudskog vijeća Višeg suda koje je sudilo državni udar. Taj predmet je prvo dodijeljen Savoviću ali mu je, kako tvrdi, i oduzet nakon prijave koju je podnio protiv glavnog specijalnog tužioca (GST).

Vrhovno državno tužilaštvo je u međuvremenu  Savovićevu prijavu proslijedilo u SDT, i tamo je predmet zadužen i uzet u rad, pored činjenice da se prijava tiče glavnog specijalnog tužioca i njegovog bliskog saradnika. Umjesto očekivanog izuzeća iz tog postupka, Katnić je poradio na javnoj kompromitaciji podnosioca prijave. Prihvatajući rizik da tim postupanjem krši zakon. O tome, ipak, nešto kasnije. Nakon što se pozabavimo detaljima iz presude Apelacionog suda.

Nema dokaza da je Mirko Velimirović, svjedok saradnik u slučaju državni udar, nabavio oružje za potrebe navodno planiranog napada na policiju i građane pred Skupštinom Crne Gore, zaključilo je vijeće Apelacionog suda. Iz iskaza svjedoka Velimirovića proizilazi da je on pomenutog dana kupio oružje sa mecima, koje je odmah nakon toga rasklopio i bacio u jezero, navodi se u presudi. „Međutim, budući da u ovom dijelu iskaz svjedoka M.V. nije potvrđen nijednim drugim izvedenim dokazom, to je pogrešno zaključivanje prvostepenog suda da se odlučna činjenica u vidu nabavke oružja sa municijom može pouzdano izvesti iz iskaza svjedoka M.V“.

Tu se detaljnije objašnjava da sud nije saslušao osobu koju je Velimirović označio kao prodavca oružja i municije (izvjesni Fadilj), da ne postoji video dokumentacija (fotografije ili snimci) koji bi mogli poslužiti kao dokaz da je oružje zaista nabavljeno, rastavljeno i uništeno. Dodatno, Apelacioni sud navodi da se iskazi iz sporazuma o priznanju krivice kakav je Velimirović sklopio sa tužilaštvom ne mogu koristiti kao dokazi protiv drugih lica. „Imajući u vidu navedeno, ni odlučna činjenica koja se odnosi na nabavku oružja koje je trebalo biti unijeto u Crnu Goru ne može se utvrđivati iz pravosnažne presude o priznanju krivice svjedoka M.V.“

Nema, znači, dokaza o postojanju oružja za navodne teroriste. Sjećamo se ipak da su izbore u oktobru 2016. godine, pored svega ostalog, obilježili i snimci oružja zaplijenjenog na Starom aerodromu. Čime je, tvrdio je Katnić,  preduprijeđeno pripremano krvoproliće.

Čitamo, ponovo, presudu Apelacionog suda: „Od značaja je ukazati da revers Uprave policije, kojim je obezbijeđeno oružje na teritoriji Crne Gore, koje je fotografisano u kući koju su iznajmili nadležni istražni organi, ne može predstavljati dokaz o činjenici da je svjedok M.V. nabavio oružje i metke, kako je to zaključio prvostepeni sud, jer se očigledno ne radi o istom oružju i municiji…“.

U prevodu: UP je „obezbijedila oružje“ koje je fotografisano u kući „koju su iznajmili nadležni istražni organi“. I sud je to prihvatio kao dokaz!?

Monitor je u posjedu fotoelaborata koji je Uprava policije izradila na izborni dan, 16. oktobra 2016. godine „povodom fotografisanja pronađenog oružja i municije u prizemlju kuće (garažnom prostoru), u Ulici Miodraga Bulatovića b.b.“.

Ne možemo tvrditi da su autor fotografija S.B i njegove kolege iz UP znale da pronalaze i snimaju oružje dopremljeno iz službene oružarnice, ali vidi se da o tome u Dokumentaciji nema ni pomena.  Umjesto toga, nižu se fotografije sa opisom: ulazna kapija, garažna vrata u prizemlju, unutrašnjost garažnog prostora…  Stižemo do interesantnog dijela.

Fotografija 3. (u elaboratu je nazivaju slika) pokazuje „unutrašnjost garažnog prostora i stvari u istom – fotografisano sa ulaznih vrata“. Dok je  na fotografiji  „bliži izgled horizontalnog frižidera“. Obratimo li pažnju na položaj prekrivke za stolicu sa natpisom tuborg na fotografiji 4. vidjećemo da je neko preturao stvari na zamrzivaču u vremenskom periodu između nastanka foografija 3. i 4. Skoro da se posumnja da je neko nešto pokušavao da podmetne. Kad već ne bi znali da je u sanduku za sladoled uskladištena službena roba pozajmljena „na revers“.

Nasloženo oružje vidi se na fotografiji 7. „bliži izgled pronađenog oružja – automatskih pušaka u frižideru“, da bi nam fotografija 8. detaljnije predstavila vatrenu moć navodnih terorista (prema optužnici: organizovane kriminalne grupe). Javnosti je tada predstavljeno kako su Mirko – Paja Velimirović i drugi svjedok saradnik Aleksandar – Saša Sinđelić napadačima obezbijedili 45 automatskih pušaka, većinom sa preklapajućim kundakom. U elaboratu to je fotografija 8: „izgled oružja – automatskih pušaka četrdeset pet (45) pronađenih u frižideru, fotografisanih u garaži“.

Danas se zna da su na fotografijama puške i municija koje je za potrebe svoje operacije obezbijedio GST sa saradnicima iz tužilaštva, ANB-a i UP-a koji su bili upućeni u te predizborne radnje. Podsjetimo se – tadašnji ministar policije Goran Danilović i ministarka odbrane Milica Pejanović – Đurišić nijesu bili obaviješteni o operaciji državni udar.

Nakon zamrzivača, policajci su fokus uviđaja preselili na baštensku garnituru. I kutiju banana koja je poslužila za skrivanje municije. I te fotografije pokazuju da se raspored zatečenih stvari promijenio između dva snimka. Sreća, pa u pitanju nijesu stvarni dokazi u nekom sudskom postupku.

Odluku Apelacionog suda Katnić objašnjava političkim pritiscima na pravosuđe. O pomenutim propustima i nedostatku materijalnih dokaza – ni riječi. Zato se množe optužbe na račun svih koji posumnjaju u ispravnost rada glavnog SDT i njegovih saradnika.  ,,SDT se našlo u situaciji kada se, od pojedinaca koji su politički angažovani, konstantno napada i izloženo je pritisku kako bi se odluke donosile ne u tužilaštvu nego u političkim partijama“,  navodi se u nedavnom saopštenju SDT-a u kome se posebna pažnja posvećuje predloženim tužilačkim zakonima. „Donošenjem Zakona o tužilaštvu za organizovani kriminal i korupciju i Zakona o Državnom tužilaštvu, ostvario bi se politički uticaj koji je neprimjeren po svim prihvaćenim evropskim standardima”.

Prije nego se složimo sa tom konstatacijom, valjalo bi riješiti dileme o dosadašnjem uticaju (DPS) izvršnih i zakonodavnih vlasti na pravosuđe i tužilačku organizaciju. SDT Živko Savović navodi da je Katnić, kao rukovodilac Specijalnog tužilaštva, svjesno usporavao određene istrage koje se tiču čelnika bivših vlasti Ivana Brajovića i Miomira Mugoše (afere Petlja i Bazar). Pride, Katnić već neko vrijeme tvrdi da nema „ni udaljene sumnje“ u umiješanost Mila Đukanovića u brojne afere u koje ga uvlače nekadašnji saradnici iz politike i biznisa, prije svih Duško Knežević. Kao što se ne žuri da na sudu razriješi sumnje u korupciju u vrhu tužilaštva  – nakon objave telefonskih razgovora Kneževića i bivšeg sekretara VDT Nenada Vujoševića.

Zato se GST ne usteže da ocrni svoje oponente. Makar to, možda, bilo i nezakonito. Počelo je 2015, nedugo po imenovanju Katnića na mjesto GST, objavom djelova razgovora advokata Vladana Bojića sa njegovom tadašnjom klijentkinjom – suprugom budvanskog funkcionera Lazara Rađenovića. Bojić je zbog tog slučaja na sudu, nepravosnažno, dobio odštetu iz državne kase.

Nastavilo se 2016. objavom transkripta razgovora advokata Gorana Rodića sa Milanom Kneževićem, njegovim tadašnjim klijentom. „Jasno se utvrđuje da G.R. i M.K. prevashodno razgovaraju o načinu na koji bi opstruirali krivični postupak, te dalje vršili medijsku propagandu u cilju diskreditacije tužilaštva”, zaključuju u SDT-u. Bez objašnjenja šta bi tu trebalo biti nezakonito.

Da bi došao do ovih materijala, ili da bi prikrio nezakonito prisluškivanje, SDT je naložio Specijalnom policijskom timu da izvrši pretres kancelarije i stan advokata Rodića. Taj pretres je obavljen bez zakonom obaveznog prisustva predstavnika Advokatske komore. Što su, iz nekog razloga, prećutali i oni i VDT Ivica Stanković.

Priča je dobila nastavak prošle nedjelje, objavom skoro četiri godine starih razgovora  dvojice aktuelnih poslanika vladajuće većine. Katnić se pravda interesom javnosti da bude obaviještena o pokušaju političkog uticaja na SDT, ali ne objašnjava zašto prikupljeni materijali nijesu uništeni u zakonom propisanom roku. Kad već nijesu doveli do podizanja optužnice protiv onih koji su bili na meti mjera tajnog nadzora. Ili tu imamo još jedan krak aktuelne priče o nezakonitom prisluškivanju ličnih i političkih oponenata?

VDT i Tužilački savjet ponovo ćute. Oglasila se, zato, Akcija za ljudska prava (HRA). ,,Razgovor je snimljen 2017. godine, a od tada nije pokrenuta istraga protiv bilo kog lica koje je bilo pod tajnim nadzorom, dok je specijalni tužilac Savović i dalje zaposlen u Državnom tužilaštvu, a 2019. godine je i napredovao“, saopštila je Tea Gorjanc  – Prelević. „Prema tome, razumno je zaključiti da je GST u svom ličnom interesu sada objavio transkript koji u negativnom svjetlu predstavlja tužioca koji je protiv njega podnio krivičnu prijavu, kao i poslanike koji predlažu zakone kojima bi se razvlastio GST i Specijalno državno tužilaštvo kome je na čelu”.

Šta slijedi? Dio vladajuće koalicije izašao je u susret Vladinom zahtjevu da se usvajanje tužilačkih zakona odloži dok se ne dobije saglasnost Brisela. Katnić, dakle, do daljnjeg ostaje u sedlu. Da izviđa koga i koliko hoće, ubrzava i koči istrage i preslušava presretnute razgovore.

Zoran RADULOVIĆ      

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NESTALO RJEŠENJE O SAGLASNOSTI ZA IZGRADNJU NJEGOŠEVOG MAUZOLEJA IZ 1967.: Nema ga ni u Upravi za zaštitu kulturnih dobara, ni u Državnom arhivu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Želja Mitropolije da vrati kapelu na Lovćen, jasna je. Da li bi toj želji, osim raspoloženja u dijelu nove Vlade, pomoglo i to što se prethodna vlast nije potrudila ni da sačuva Rješenje o postavljanju Mauzoleja, dok je tri decenije stajala po strani mirno gledajući nelegalnu gradnju i radove na spomenicima kulture od strane MPC, nije jasno. Jasno je, međutim, da je igra počela

 

Rješenje o saglasnosti za izgradnju Njegoševog mauzoleja iz 1967. godine, nestalo je iz Uprave za zaštitu kulturnih dobara, institucije koja je bila zadužena da ga čuva.

Priča o nestanku ovog važnog dokumenta, počinje 3. februara ove godine, kada je Mitropolija crnogorsko primorska uputila dopis Upravi, tražeći na uvid Rješenje.  Uprava, na čijem se čelu nalazi Božidar Božović, odgovorila je Mitropoliji da taj dokument ne može da im da na uvid jer ga ne posjeduje, tvrdeći da ga je dala na revers Državnom arhivu, što se vidi iz prepiske između Mitropolije i Uprave, u koju je Monitor imao uvid. Problem je, međutim, u tome što ni u Državnom arhivu nema Rješenja. To je Monitoru potvrđeno iz te ustanove.

„Obavještavamo Vas da Državni arhiv Crne Gore nije preuzeo građu Zavoda za zaštitu spomenika kulture SR Crne Gore, kao ni Uprave za zaštitu kulturnih dobara. Iz tog razloga za dostavu traženog Rješenja neophodno je da se obratite Upravi za zaštitu kulturnih dobara”, navodi se u odgovoru Državnog arhiva.

Iz odgovora Državnog arhiva našem nedjeljniku jasno je dakle, ne samo da dokument nije u posjedu Arhiva, već i to da je direktor Božović njegov nestanak pokušao da prikrije, odnosno da Uprava nije dala na revers Državnom organu ovo važno rješenje, kako se to navodi u odgovoru Mitropoliji, a koji je potpisao Božović.

„Postovani, Uprava za zaštitu kulturnih dobara Saglasnost po rjesenju 01-770 koji ste nam u dopisu tražili, dala je na revers Državnom arhivu i nemamo dokument u instituciji. Srdačno, Božidar Božović”, navodi se u odgovoru Mitropoliji, u koji smo imali uvid.

U odgovorima Monitoru, Božović je izbjegao ne samo da odgovori na pitanje kako je moguće da Uprava ne posjeduje to rješenje koje je bila dužna da čuva, već se u cjelosti izbjegava i pominjanje samog dokumenta.

U odgovoru našem nedjeljniku, koji ne potpisuje niko personalno, navodi se da je Mitropolija od Uprva tražila druga dva dokumenta koja se tiču mauzoleja na Lovćenu, i potvrđuje da Uprava nema jedno od njih. Prema odgovorima iz Uprave vidi se da je Mitropolija od njih tražila Rješenje o stavljanju pod zaštitu Kapele na Lovćenu br. 823 iz 1947. godine, kao i Rješenje koje se odnosi na premještanje spomenika culture – Kapele na Lovćenu broj 02-197/2 od 28. februara 1969. godine.

Takođe, navodi se da je Uprava Mitropoliji dostavila dokument iz 1947. godine, ali da je „uvidom u dokumentaciju utvrđeno da je Rješenje br. 02-1972 od 28. 02. 1969. godine Reversom od 14. 04. 1971. godine ustupljeno Pravnoj službi SO Cetinje”. Iz odgovora Monitoru, jasno je, međutim, ne samo da Uprava, nego ni Državni arhiv ne posjeduju ni Rješenje koje se odnosi na premještanje spomenika kulutre – kapele na Lovćenu iz 1969. godine! Državni arhiv je u odgovoru Monitoru bio kategoričan da nije peuzeo građu ni Zavoda za zaštitu spomenika kulture SR Crne Gore, niti Uprave koja mu je pravni nasljednik.

Monitorovi dobro obaviješteni izvori objašnjavaju da bi Rješenje iz 1967. trebalo osim Uprave da ima i Jugoslovenski institut za zaštitu spomenika kulture u Beogradu, ali da ta institucija više ne postoji. Zbog toga su u Upravi, gdje od 3. februara traje pokušaj da se dođe do Rješenja, odustali da ga traže u Beogradu, objašnjavaju naši izvori.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 12. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo