Povežite se sa nama

FOKUS

UNIVERZITET U REŽIJI RADMILE VOJVODIĆ: Ko neće da statira biće kažnjen

Objavljeno prije

na

Nakon ovonedjeljnog sastanka u Rektoratu, predstavnici studenata Ekonomskog i Filozofskog fakulteta bili su škrti na riječima, pa javnosti nijesu odali o čemu su pričali sa rektorkom Radmilom Vojvodić i predsjednikom UO Duškom Bjelicom.

Lekciju da probleme treba kriti studentima su održali iz Studentskog parlamenta (SP). Opomenom:,,Samostalna istupanja u medijima i pred ostalom javnošću ne mogu da dobiju podršku SP ukoliko nijesu prošla redovnu proceduru”

Sastanak u Rektoratu uslijedio je pošto su studenti Ekonomskog fakulteta zatražili hitan prekid v.d. stanja na tom fakultetu. Pored toga studenti su od uprave UCG tražili bolje uslove studiranja. Među zahtjevima našli su se i oni koji bi trebalo da se podrazumijevaju za normalno funkcionisanje fakulteta, kao što je redovna nastava.

Realnost je drugačija: na Filozofskom fakultetu ima odsjeka koji funkcionišu samo sa jednim domaćim profesorom. Gostujući profesori, koji dolaze iz regiona, neki mjesec dođu, neki ne. Tu praksu baštine i drugi fakulteti, posebno oni na kojima predaju aktuelni ministri, ambasadori, poslanici. Ne stižu zbog brojnih obaveza.

Stanje na Ekonomskom je možda najbolje ilustrovala rektorka Vojvodić: ,,Evropski standardi su najviše 30 studenata po profesoru, a mi i na Ekonomskom i na Pravnom fakultetu imamo desetostruko više”. Na Ekonomskom na jednog profesora dolazi 300 studenata, a na Pravnom i do 1.500 studenata.

Eksperti Svjetske banke su konstatovali da sa 79 odsto studenata koji plaćaju školarinu i svega 21 odsto studenata koji se u potpunosti finansiraju iz budžeta, UCG funkcioniše više kao subvencionirani privatni univerzitet nego kao javna ustanova.

Kritičari uspostavljenog sistema upozoravaju da su brojne nevolje nastale upravo kada je UCG postao biznis povlašćenih kadrova. Kao i da je biznis, pored političke nepodobnosti, jedan od pozadinskih razloga aktulenih sukoba na UCG.

Branka Bošnjak kaže za Monitor: ,,Kola su baš tada krenula nizbrdo kada je Univerzitet pretvoren u stambenu zadrugu i kada je počeo da se upisuje nepristojno veliki broj samofinansirajućih studenata. Preciznije od kad smo visoko obrazovanje pretvorili u biznis”.

Rektorka Radmila Vojvodić priznala je u intervjuu za Pobjedu da UCG ,,zaista zadržava nešto više novca nego što to Statut dozvoljava”. Taj sitniš iznosi dva miliona eura samo od Ekonomskog fakulteta. Taj novac je UO UCG, na čijem čelu je Duško Bjelica, povukao sa računa Ekonoskog na račun Univerziteta. Opravdanje je našao u izmjeni Statuta UCG kojim je povećana kvota davanja fakulteta u budžet UCG sa 20 na 45 odsto prihoda ostvarenih od školarina. Vlada je prošle nedjelje odbila prijedlog Bjelice za izmjenu i dopunu Statuta. Nakon ove odluke Vlade, UCG će morati da vrati novac Ekonomskom, ali i ostalim fakultetima sa kojih je uzimao više novca nego što to propisi predviđaju.

Rektorka navodno nije znala za sve Bjeličine podvige, saznaju provladine Dnevne novine, pa sada, kad se osvijestila, planira njegovu smjenu. Drama.

Biznis filozofija nije popravila položaj studenata. Izdvajanja po studentu na UCG su godišnje manja od 1.000 eura, a to je samo 10 odsto prosječnog izdvajanja po studentu u zemljama EU. Ekonomija i Filozofski su fakulteti čiji diplomci masovno popunjavaju evidenciju biroa rada. Država tada na njih troši još manje.

Novac od školarina je išao uglavnom za honorare pojedinih profesora sa tržišno orijentisanih fakulteta, koji su dostizali po nekoliko hiljada eura mjesečno. U rektoratu i UO ostvarivani su enormni profiti. Priča o tome stala je na krivičnim prijavama i prepucavanjima u javnosti ko je uzeo više. Epilog nije dobio ni slučaj bivšeg dekana Pravnog fakulteta Ranka Mujovića, koji je za godinu i po prihodovao 80.000 eura, od čega polovinu novca na ime naknade od samofinansirajuće nastave.

Aboliranje od odgovornosti je uobičajen scenario za kadrove bliske DPS-u kao što je Mujović. On je svoj dekanski mandat bez problema priveo kraju. Kola su se slomila na dekanu Pravnog Dragu Raduloviću. Pošto se nije radilo o kadru vladajuće partije, na Raduloviću je 2012. predsjednik UO Bjelica isprobao princip prinudne uprave. Poslije se navadio. Bjelica od tada na osnovu sumnjivog pravilnika uvodi prinudne uprave na neposlušnim fakultetima.

„Pravilnicima donesenim na neregularan način se suspenduje Ustav i autonomija UCG, a statut ima veću snagu od Zakona o radu, pa gdje god ima neposlušnih uvodi se prinudna uprava i prijeti otkazima”, konstatovano je prošle nedjelje na okruglom stolu koji je organizovao Forum 2010.

Profesorica Maja Kostić Mandić kazala je da je UO UCG na elektronskoj sjednici, gdje članovi nijesu znali da je mejl prepiska u stvari ‘sjednica’, usvojio Pravilnik o postupku za utvrđivanje privremenih mjera. ,,Pravilnik je istoga dana usvojen, objavljen i stupio na snagu. Time je faktički uvedena prinudna uprava na Univerzitetu”, kazala je ona, ocijenivši da je tako suspendovan Ustav i narušena autonomija UCG. Sa Pravnog je još 2012. pokrenuta inicijativa za ocjenu ustavnosti ovog dokumenta pred Ustavnim sudom. Do danas nema odgovora.

Da princip prinude na Univerzitetu daje rezultate potvrda je i to što mnogi profesori i saradnici koje je Monitor kontaktirao nijesu bili spremni da komentarišu posljednja dešavanja na UCG. Oni iskreniji, koji nemaju zvanje redovnog profesora, saopštavali su da ne žele da pričaju o UCG jer im se to može uzeti za zlo i smetati njihovoj akademskoj karijeri.

Strah je osnovan. Od dolaska Radmile Vojvodić na čelo UCG, 60 saradnika je ostalo bez posla. ,,Neke su i angažovali nakon otkaza za mizernih 150-220 eura, po principu „uzmi ili ostavi”. Ne uplaćuju im se porezi i doprinosi i tako bivaju iskorišćeni kao najjeftinija radna snaga”, kaže za Monitor Branka Bošnjak.

Posljednja dešavanja ipak pokazuju tačnim predviđanje profesorice Filozofskog fakulteta Tatjane Bečanović da će ,,novoj rektorki ovo biti najteža uloga i režija u karijeri, jer ipak nije došla u poslušnu partijsku sredinu niti na scenu punu glumaca, spremnih da izvršavaju njena umjetnička uputstva”.

Tatjana Bečanović u izjavi za Monitor podsjeća da je odmah nakon što je preuzeo funkciju, novoizabrani dekan Filozofskog doc. dr Goran Barović razriješio funkcije sve rukovodioce studijskih programa koji su njoj, kao kandidatkinji za mjesto dekanice, potpisali podršku. „Rukovodioci su članovi Vijeća Filozofskog fakulteta, koje je na Univerzitetu jedino izvedeno Vijeće, pa je njegovim sastavom veoma lako manipulisati, upravo preko rukovodilaca studijskih programa. Dekan na ta mjesta ne bira profesore koje predloži pojedini studijski program, već isključivo podobne. Dokaz za to je i činjenica da je Studijski program za crnogorski jezik i južnoslovenske književnosti jednoglasno predložio mene za rukovodioca, ali je Barović taj predlog odbio”, kaže ona. „ Za rukovodioca našeg Studijskog programa je, po preporuci DPS-a, postavio doc. dr Draška Došljaka, koji živi u Beranama i samo jednom nedjeljno dolazi u Nikšić, a otkad je preuzeo funkciju nije održao nijedan sastanak Studijskog programa, kome se sa ‘visokih” adresa prijeti da će biti ugašen”.

Na pitanje Monitora da prokomentarišu tvrdnje da je UCG pod političkim uticajem vladajuće partije, iz Rektorata nijesu odgovarali.

Tezu koja se provlači u javnosti – da je UCG pod najvećim partijskim uticajem od osnivanja 1974. za Monitor objašnjava Šerbo Rastoder: ,,Ne znam nijedan univerzitet čiji je UO poznatiji od samog univerziteta. UO nigdje na svijetu ne disciplinuje univerzitetske jedinice, ne propisuje pravila ponašanja… Suprotno je ideji univerziteta postojanje UO, čija moć i kompetencije nijesu izvedene iz institucije kojom upravlja, nego iz političke moći izvan institucije, s ambicijom da je podredi sebi”.

Situacija je kulminirala nakon smjene dekana Ekonomskog fakulteta Milivoja Radovića. Radoviću se već duže zamjera što nije bio voljan da pare sa Ekonomije bespogovorno ustupa UCG. Prošle godine odbio je i da taj fakultet vještači dokumentaciju o finansijskom poslovanju CKB-a. Formalno je smijenjen jer je poslušao naredbu doskorašnjeg ministra prosvjete Slavoljuba Stijepovića o upisu prekobrojnih studenata. Premijer je presudio da ministar nije kriv, već bivši rektor i dekan jer je trebalo da se usprotive nezakonitom zahtjevu ministra.

Zamislimo da nešto slično od rektorke ili Bjelice traži premijer ili v.d. ministra prosvjete Sanja Vlahović (kojoj Komisija nikako da utvrdi da li je plagirala rad iako su obećali da će se sve znati do kraja prošlog mjeseca). Ko sumnja da ne bi poslušali partijske šefove?

I pored poziva s obje strane, Vijeća Ekonomskog fakulteta i uprave UCG, da se problemi riješe razgovorom, do susreta još nije došlo. Studenti traže hitan prekid v.d. stanja, iz uprave UCG obećavaju izbore za dekana početkom iduće godine.

V.d. dekana Ekonomskog fakulteta Maja Baćović za Monitor kaže: ,,Rektor UCG prof. Radmila Vojvodić pozvala je predstavnike Ekonomskog fakulteta na razgovor. Međutim još uvijek nije formiran tim koji bi realizovao ovu inicijativu. Stav Vijeća fakulteta (uz jedan uzdržani glas), bio je da će se o ovoj inicijativi izjasniti naknadno”.

Da razgovori sa režiserima režima ne pomažu, pokazuje i nezadovoljstvo studenata Ekonomije nakon višesatnih razgovora u Rektoratu. Nezadovoljstvo su iskazali i studenti sa Filozofskog nakon što su napismeno dobili odgovore na njihove zahtjeve iz Rektorata. Odgovoreno im je ,,za studente u nejasnoj formi”, kažu.

U međuvremenu su odustali od zahtjeva za hitnu smjenu uprave UCG. Šteta.

SLUČAJ TATJANE BEČANOVIĆ
Nepodobni i napredovanje

Iz uprave UCG se hvale da su do sada stopirali desetine doktorata sa Filozofskog fakulteta. Tatjana Bečanović za Monitor kaže da je to prilika da se uprava obračuna sa nepodobnima. Navodi svoj primjer: ,,Sa Vijeća društvenih nauka vraćena sam kao nedovoljno dobar mentor za doktorat o Mirku Kovaču jer nemam deset referenci o tom piscu, uz komentar nekog anonimnog ‘člana’ da mi je bolje da mitingujem nego da mentorišem doktorske radove. Jasno je da se stručna tijela Univerziteta obračunavaju sa nepodobnim profesorima i u potpunosti ignorišu elementarna pravila procedure. Kod doktorata je najvažnija disertabilnost teme, a da sam ja napisala deset naučnih radova o Mirku Kovaču, i svaki član komisije još po deset, onda kandidat zaista ne bi imao šta da doda”. Ona tvrdi da se obračun nastavlja kroz Senat: „Ni Senat nije ostao gluv na zahtjev da se treba obračunati sa nepodobnima, pa je odlučio da mi fali rad na SCI listi. Zloupotreba SCI liste je dostigla svoj vrhunac. U filologiji ta lista nema nikakvu težinu, znaju se releventni časopisi za svaku filologiju posebno. SCI liste na kojima objavljuju naši profesori funkcionišu po principu ‘plati pa nosi’, a nijednim univerzitetskim aktom nije spomenut taj kriterijum koji, neutemeljen u pravilima i zakonima Univerziteta, može poslužiti za svašta”.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NOVA  KRIZA VLASTI: Vlada u barikadama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako je za nedjelju dana pređen put od zadovoljstva i zahvalnosti do optužbi za „državni udar u Vladi“

 

U nedjelju, tek što je policija, uz more suzavca, uspostavila kontrolu na ulicama Prijestonice   premijer Zdravko Krivokapić najavio je otvaranje novog kriznog žarišta. U Vladi. Kao što su prethodno objavili Andrija Mandić i Milan Knežević, on je u ovlaš uvijenoj formi iskazao nezadovoljstvo načinom na koji je policija (ne)postupala prošlog vikenda.

,,U komandnom dijelu odgovornosti će biti preispitan svaki čin svakog pojedinca koji je obezbijedio ili nije obezbijedio, uradio ili ne, djelovao ili ne…“, saopštio je premijer, „niko neće biti pošteđen, bez obzira koju funkciju ima i koja ga politička partija štiti”.  Javnost je, u tom trenutku, već obaviještena da se Krivokapić tokom noći sukobio sa direktorom Uprave policije Zoranom Brđaninom i ministrom MUP-a Sergejom Sekulićem. Posredno i sa Dritanom Abazovićem, potpredsjednikom Vlade zaduženim za pitanja bezbjednosti kome je bio upućen dio izjave o političkoj zaštiti osumnjičenih (prema tvrdnjama funkcionera DF – i presuđenih) čelnika policije.

Potvrdu sukoba dobili smo u utorak veče, kada je premijer u Vili Gorica organizovao prijem za pripadnike bezbjednosnog sektora. Iako nijesu formalno pozvani na skupu su se pojavili i Abazović, Sekulić i Brđanin. Premijerovo obezbjeđenje je sa ulaza vratilo službenog fotografa koji u sličnim prilikama bilježi aktivnosti potpredsjednika Vlade, a svrsishodnost tog poteza pokazala se nakon što su objavljene službene fotografije sa skupa. Na njima, kao u stara dobra vremena, nema nepodobnih funkcionera. Ni na jednoj.

Nakon rekordne zapljene kokaina (skoro 1,5 tona) Vlada je 30. avgusta organizovala konferenciju za medije kojoj su prisustvovali Krivokapić, Abazović, Sekulić i v.d. direktora Uprave prihoda Aleksandar Damjanović. „Kada izaberete profesionalne ljude na prave pozicije, onda nećete pogriješiti“, pohvalio se premijer, „posebno mi je zadovoljstvo da se zahvalim svima koji su učestvovali u ovoj akciji“.

Za samo nedejelju dana pređen je  put do optužbi za svojevrstan „državni udar u Vladi“. Na šta se premijer, navodno, u subotu veče požalio Mandiću i Kneževiću.

Dakle, subota  veče. U Podgorici je završena svečanost povodom dolaska patrijarha SPC-a Porfirija. Na trgovima Cetinja i barikadama podignutim na magistralnom putu prema Podgrorici i Budvi nalaze se protivnici ustoličenja u tom gradu. Policija ih nadgleda i blokira pristup Cetinjskom manastiru. Specijalna jedinica MUP-a tek treba da uđe u Prijestonicu.

Pred premijerom i njegovim saradnicima je analiza ANB-a u kojoj se kaže da predstojeći događaji mogu imati „nesagledive posljedice“. Prema njihovim procjenama na Cetinju se nalazi oko 80 osoba koje „mogu imati pristup“ skrivenom oružju i spremne su da ga upotrijebe. ANB procjenjuje da se otprilike polovina njih nalazi na cetinjskim ulicama i barikadama. A druga polovina – na drugoj strani – u i oko Manastira.

Na stolu su i tri plana policije.

Priželjkivani – da se ustoličenje mitropolita Joanikija Mićovića obavi u Podgorici. Tako bi se preduprijedile moguće nevolje i žrtve.

Visokorizični – da se postavljene barikade „osvoje“ direktnim napadom policije i da se patrijarhu, mitropolitu i njihovim gostima omogući kopneni koridor  ka Manastiru.  Policajci objašnjavaju da taj plan, skoro izvjesno, donosi žrtve.  I da bi takav slijed događaja mogao dovesti do sukoba na ulicama drugih crnogorskih gradova. Koje ne bi imao ko da spriječi, pošto je praktično sva policija angažovana na Cetinju.

Realna opcija, na kojoj policajci insistiraju nakon što je postalo izvjesno da vrh SPC ne odustaje od ustoličenja pod Lovćenom (budu li prinuđeni krenuće pješke ka Cetinju, navodno su saopštili Porfirije i Joanikije), podrazumijeva da se čelnici SPC-a u Cetinjski manastir prebace helikopterom, dok policija  suzavcem zaokupi pažnju demonstranata. Držeći ih na bezbjednoj udaljenosti od Manastira i Vladičine bašte na koju je predviđeno slijetanje. Nedostatak ovog plana je to što MUP nije u stanju da vazdušnim putem iz Podgorice prebaci sve zvanice, već samo one čije je prisustvo neophodno da bi se obred održao.

Dramatične događaje najavljuje saopštenje poslaničkog kluba Demokrata kojim se zahtijeva da kompletno rukovodstvo bezbjednosnog sektora snosi odgovornost ukoliko UP ne obezbijedi ustoličenje na Cetinju.

Zatim premijer Krivokapić poziva direktora UP-a i izdaje mu naređenje: policija treba da u najkraćem roku krene sa uklanjanjem barikada i rastjerivanjem okupljenih, kako bi Cetinje zoru dočekalo spremno za ustoličenje mitropolita. Prema izvorima Monitora, Brđanin je odgovorio kako će se držati zakona. Tako je, zapravo, podsjetio ili obavijestio premijera da on nije taj koji ima mogućnost komandovanja policijom.

Krivokapić poziva Sekulića i traži da razriješi direktora UP-a. On će, kaže,  potom sazvati elektronsku sjednicu Vlade i imenovati v.d. direktora policije koji će izvršiti njegovo naređenje. Sekulić odbija, baš kao i zahtjev da podnese ostavku.

Sekulić i Brđanin, prema našim izvorima, insistiraju na članu 19. Zakona u MUP-u: „U vršenju policijskih poslova mogu se upotrebljavati ovlašćenja koja su propisana zakonom i čijom se upotrebom cilj postiže sa najmanje štetnih posljedica”. Ali, izgleda, kako unutar vlasti postoji veliko neslaganje po pitanju šta su najmanje štetne posljedice.

Ministar MUP-a čelnicima policije predočava premijerov zahtjev, i pita da li je neko od pomoćnika direktora UP-a spreman da zauzme Brđaninovo mjesto. Pomoćnici insistiraju da se cetinjska operacija  provede prema pripremljenom planu, uz puno jedinstvo vrha policije. Sekulić odlazi u gluvu sobu da obavijesti premijera. Tamo zatiče osobe kojima, prema zakonu, tu nije mjesto. I ulazi u verbalni sukob sa poslanikom Markom Milačićem.

Dok Krivokapić sa čelnicima DF-a razgovara o otopljavanju odnosa čelnici policije pritvrđuju detalje plana. I kreću u akciju. Naši sagovornici objašnjavaju kako o njihovoj (ne)kooperativnosti svjedoči i sljedeće: upotrebu specijalne jedinice može narediti samo direktor policije. I on je naredio. Opozvati je i povući sa terena može i ministar policije. Ali nije. Za upotrebu helikopterske jedinice koja se nalazi pri Direktoratu za vanrende situacije nadležan je ministar. I on je pokušao da ih podigne sa zemlje. Nakon što je obaviješten da piloti MUP-a odbijaju da lete, Sekulić je u pomoć pozvao ministarku odbrane Oliveru Injac (ona je sa premijerom u gluvoj sobi). Sveštenike je pred Manastir dopremio vojni helikopter.

Specijalci preko Budve, uz pomoć Marka – Bata Carevića i njegove teške mehanizacije probijaju barikade i zauzimaju položaje u gradu. Sada treba naći povod za planirani udar suzavcem na demonstrante. Taj problem rješava Veselin Veljović, na poznati način.

Dok policajci suzavcem prave dimnu zavjesu i na manje grupe razbijaju  okupljene, iz Kabineta premijera stižu dezinformacije. I tvit o njegovom „naređenju da se uhapsi Veljović“. Dva dana kasnije neko je uspio da predsjedniku Vlade objasni kako on nije vrhovni komandant koji može da naredi nečije hapšenje ili oslobađanje. I da je tom objavom ušao u zonu krivične odgovornosti. Dok saradnici pokušavaju da ispeglaju taj šlamperaj, premijer od ministra policije ponovo traži ostavku (ponedjeljak). Uzalud. Potom mu najavljuje da će pokrenuti postupak njegovog razrješenja. Iz DF-a tvrde kako je njih obmanuo, rekavši im da je to već učinio.

Uključuju se  ambasadori zemalja kvinte (SAD, Britanija, Njemačka, Francuska i Italija). Oni pokušavaju Krivokapića odgovoriti od nauma da izvrši sječu čelnika bezbjednosnog sektora i prenose poruku da će u suprotnom izgubiti podršku njihovih vlada. Aleksandar Vučić pozdravlja i zahvaljuje. Malo li je.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo