U Beogradu je nakon teške i kratke bolesti 9. decembra preminuo Jovo Kapičić, general i narodni heroj Jugoslavije. Kapičić je govorio da se zbog Slobodana Miloševića i srpskog nacionalizma Jugoslavija raspala u krvi. Potpisao je 1991. godine dokument kojim su Miloševićevi protivnici tražili zaustavljanje bombardovanja hrvatskih gradova, posebno Dubrovnika.

Bio je prijatelj Monitora. Zdušno je od početka devedesetih podržavao obnovu državne nezavisnosti Crne Gore.

Jovan Kapičić je rođen 2. septembra 1919. godine u italijanskom gradu Gaeti, gdje se nalazila velika baza izbjegle crnogorske kraljevske vojske nakon Božićne pobune 1919. godine protiv dinastije Karađorđević.

Odrastao je u Cetinju, gdje je završio osnovnu školu i pet razreda gimnazije. U šestom razredu gimnazije isključen je iz škole zbog učešća u štrajku gimnazijalaca. Maturirao je u kotorskoj gimnaziji.

Veoma mlad se uključio u omladinski revolucionarni pokret. Kao petnaestogodišak primljen je u članstvo SKOJ-a 1934. godine, a dvije godine kasnije i u članstvo Komunističke partije Jugoslavije.

Aprila 1941. godine, poslije kapitulacije Kraljevine Jugoslavije, Komunistička partija uputila ga je u Crnu Goru gdje, jula 1941. godine, kao član Okružnog komiteta KPJ za Cetinje, priprema Trinaestojulski ustanak.

Kapičić je do oktobra 1942. bio u Prvoj proleterskoj brigadi politički komesar. Naročito se istakao u borbama s četnicima u okolini Mojkovca i Kolašina.

U borbi na Durmitoru, 3. juna 1942. godine, među prvima je upao među nekoliko stotina četnika. Za taj podvig pohvalio ga je Vrhovni komandant NOV i POJ Josip Broz Tito.

Bio je među bombašima u borbama za Konjic i Livno, a oktobra 1942. godine postavljen je za zamjenika političkog komesara Druge dalmatinske udarne brigade. Godinu kasnije postaje politički komesar Treće udarne divizije, a krajem 1944. godine i komesar Dvanaestog vojvođanskog korpusa NOVJ.

Poslije oslobođenja Jugoslavije obavljao je visoke dužnosti u resoru ministarstva unutrašnjih i inostranih poslova.

Kao general UDBE, iz Višegrada je koordinirao hvatanje Draže Mihailovića, a potom je bio prvi ministar unutrašnjih poslova Crne Gore. Nakon toga postaje pomoćnik ministra unutrašnjih poslova FNRJ.

Kapičić je često pominjan kao sudionik spektakularnog hvatanja Draže Mihailovića. Kada je Mihailović uhapšen, Kapičić ga je doveo u Beograd, gdje je sredinom 1946. održan sudski proces, na kojem je Mihailović osuđen na smrt strijeljanjem.

Kapičić je tvrdio da je Mihailović, od trenutka hapšenja, bio u nadležnosti srpske, a ne jugoslovenske OZNE (Odjeljenja za zaštitu naroda, preteče UDBE), kojom je rukovodio Slobodan Penezić- Krcun.

,,Sa džipom, na putu Dobrun – Priboj, u blizini Višegrada, sačekao sam naše ‘četnike’ koji su doveli Mihailovića. Pojavili su se ubrzanim korakom iz šume, preko jedne kosine. Mihailović je bio blijed kao kreč. Na putu do Beograda stali smo u Užice, gdje smo kupili hranu. Ponudio sam Mihailoviću hranu, on je odbio. To je bio čitav razgovor tokom puta”, opisao je Kapičić, prije četiri godine u razgovoru za Monitor, svoju ulogu u hvatanju Mihailovića.

Kapičić je tada kazao da nije ni sudio, ni tužio, ni ubio, ni sahranio Mihailovića, ali da bi ga ,,da su meni rekli da ga strijeljam – strijeljao, kao što bih strijeljao samog sebe kad bih izdao svoju zemlju”.

,,Neću da umrem kao lažljivo pseto. Ja ne brojim godine, nego dane. Vjeran sam idealima moje mladosti i mojim mrtvim drugovima!”, kazao je Kapičić za Monitor.

On je tada rekao za naš list da i sve kad bi imao saznanja o mjestu sahrane Mihailovića da ga ne bi otkrio ni po koji cijenu, jer je ,,Mihailović u grob stavio i srpski narod”.

Kapičić je od 1946. bio pomoćnik Aleksandra Rankovića, tadašnjeg jugoslovenskog ministra unutrašnjih poslova. Nakon smjene Rankovića, Tito je pozvao Kapičića, koji je u to vrijeme bio penzioner, da preuzme jugoslovensku tajnu službu.

,,S Titom sam razgovarao u njegovoj rezidenciji u Užičkoj ulici. Nikad u životu ga nijesam vidio takvog – bio je uzbuđen, ljut. Razgovoru je prisustvovala i Jovanka Broz. Poveo me u njegov kabinet i pokazao neke kablove. Kazao sam mu kako ne vjerujem da ga je Ranković prisluškivao, da je to nečija podvala”, rekao je Kapičić novinaru Monitora.

Kapičić je optuživan da je bio jedan od glavnih protagonista Golog otoka. Polemisalo se i o njegovoj ulozi oko ubistva Krsta Popovića (1947), koji se nije odazvao na pozive Kapičića da se preda.

Bio je 1945. glavni obavještajac u Ambasadi DFJ u Parizu kojom je rukovodio poznati srpski pjesnik Marko Ristić.

Iz Skoplja je koordinirao akcije grčkih komunističkih ustanika (pokret ELAS, pod komandom Markosa Vafiadesa) protiv britanskih trupa i njoj lojalnih grčkih saveznika.

Kapičić je, ispred UDBE, prema pisanju medija, rukovodio timom naučnika, među kojima su bili akademici Pavle Savić i Ivan Supek, na projektu stvaranja jugoslovenske atomske bombe. U najvećoj diskreciji bio je na terenskim istraživanjima u Makedoniji u potrazi za rudom uranijuma.

Bio je ambasador u Mađarskoj i Švedskoj. Dok je bio ambasador u Švedskoj, Kapičić je bio zadužen i da dodjeljivanje Nobelove nagrade Ivu Andriću 1961. protekne u najboljem redu.

Kapičić je u četvrtak sahranjen na Novom groblju u Cetinju.

Učinak govora mržnje

Polovinom decembra prije dvije godine Jova Kapičića je u Beogradu napao nepoznati mladić. Njegov sin Dragan izjavio je da je Jovo godinama izložen neprijatnostima, uvredama i prijetnjama.

,,Na ulici su ga presretali, dobacivali i vrijeđali. Zvali su ga telefonom, pitali „kad ćeš da umreš?”, kazao je tada Dragan, navodeći da ipak nije očekivao da će njegov otac biti fizički napadnut.

On je rekao da je siguran da napad na njegovog oca ima „političku dimenziju”.

Jovo Kapičić je po izlasku iz Kliničkog centra novinarima izjavio da se ne stidi ničega iz svoje prošlosti.

,,Ja sam se uvijek za Srbiju borio i Srbiju volim. Od mene koji imam 93 godine jači je svako i kukavica je onaj koji na ovakav način hoće da se obračuna”, rekao je Kapičić.

Kapičić je u to vrijeme opet došao u žižu javnosti nakon što se pojavio na Glavnom odboru LDP-a i nakon što je objavljena knjiga njegovih ispovijesti o Golom otoku. Tada je kazao da su razlozi napada na njega isključivo istorijski i politički budući da važi kao ,,Crnogorac, kao organizator Golog otoka i tvorac hapšenja Draže Mihajlovića”.

,,Goli otok je poznata stvar, to nije moje djelo”, rekao je za B92 Kapičić i dodao da je samo branio zemlju od njenih neprijatelja.

,,Napad na Jova Kapičića i suštini je još jedno svjedočanstvo kakve posljedice može da izazove govor bijesa i mržnje. Kukavički fizički nasrtaj na jednog devedesetrogodišnjaka neće njegovo istorijsko djelo učiniti ni boljim ni gorim. Ali, pokazuje koliko je budućnost ovih prostora i dalje neizvjesna”, pisao je tim povodom Monitor.

Veseljko KOPRIVICA