Povežite se sa nama

FOKUS

ODLAZAK LJEKARA: Zdravstvo na aparatima

Objavljeno prije

na

Zdravstveni sistem u Crnoj Gori koji je i zvanično, prema Evropskom zdravstvenom potrošačkom indeksu (EHCI) na začelju u Evropi, posljednjih godina se suočava sa najvećim izazovom do sada – sve većim brojem odlaska ljekara iz javnog zdravstva.

Iskusni ljekari se sve više opredjeljuju za privatni sektor ili periodično odlaze na kruzere, dok mlađi sa diplomom uglavnom posao traže u inostranstvu.

Prema podacima Sindikata doktora medicine posljednjih nekoliko godina javne zdravstvene ustanove napustilo je preko 60 ljekara. Od 2012. do ove godine najviše ljekara je otišlo iz Kliničkog centra Crne Gore (KCCG), čak 40. Iz bolnice u Nikšiću otišlo je četvoro ljekara, dok je nakon slučaja infekcija beba u bjelopoljskoj Opštoj bolnici od nekadašnjih 30 specijalista ovu bolnicu napustilo 15!

Valjane statitstike nema jer je već duže od pola godine ministar zdravlja Kenan Hrapović blokirao rad Ljekarske komore.

,,Kada bi Ljekarska komora funkcionisala imali bismo uvid ne samo o broju ljekara koji napuštaju zemlju, već bi saznali i njihove motive, nivo obrazovanja, vještine koje posjeduju i još mnogo drugih značajnih informacija koje bi nam mogle pomoći u pokušaju da ih zadržimo”, kaže za Monitor predsjednik Ljekarske komore Aleksandar Mugoša. „U trenutku kada nestanu administrativne prepreke za zapošljavanje naših ljekara u razvijenim zemljama zapadne Evrope, desiće nam se da ostanemo bez velikog broja, prije svega mladih ljekara”.

Specijalista radiolog Žana Blagojević nakon 10 godina visokoškolskog obrazovanja i 13 godina rada u javnom zdravstvu odlučila je da svoju karijeru nastavi u Sloveniji. Pored problematizovanja zarada i sistema nagrađivanja, ona je kao glavne razloge odlaska navela neuređen zdravstveni sistem, ali i status ljekara i zdravstvenih radnika u Crnoj Gori: ,,Koja je to vrednija stvar koju neko obavlja od brige za zdravlje ljudi? Njihov rejting je na najnižem nivou, a da oni nijesu doveli do toga već sistem”, saopštila je Blagojević.

Hrapović je još početkom ove godine registrovao da je odlazak ljekara jedan od velikih problema njegovog resora. Ostalo je na ministrovom obećanju da se ,,radi na tome da se poboljšaju uslovi za rad doktora”. Najavio je on tada i neke modalitete kojima se sprječava odlazak – plaćanje prekovremenog rada, kao i nova uredba – davanje zaposlenom ,,nagrade” u iznosu do dvije bruto plate uz saglasnost ministra.

Mnogi smatraju da i zbog takvih uredbi i selektivnog dijeljenja partijskih nagrada i pomilovanja, ljekari sve više napuštaju javno zdravstvo. Primarni razlozi su svakako plate – osnovna plata za doktora medicine je 550 eura, za ljekara specijalistu 630. Prema istraživanju koje je sproveo Sindikat doktora medicine u odnosu na platu nezadovoljstvo je iskazalo 91 odsto anketiranih ljekara.

A posla ne fali. Zbog nedostatka kadra jedan ljekar Urgentnog centra uradi toliko intervencija koliko po evropskim standardima urade trojica njegovih kolega. Načelnik izabranih doktora za žene u Domu zdravlja Podgorica Milovan Jovanović kazao je da jedan ginekolog brine o preko 8.000 žena i da je nedostatak specijalista veliki problem.

Milena Popović-Samardžić, predsjednica Sindikata doktora medicine za Monitor kaže da je loš sociekonomski status ljekara glavni razlog napuštanja javnog zdravstva i države Crne Gore. ,,Ovo je problem koji država uporno ignoriše, osim u retoričkim govorima pojedinih zvaničnika kada to pogoduje populističkoj politici koju sprovode. Svjedoci smo značajnog povećanja zarada i do 100 odsto javnim funkcionerima i državnim službenicima pa se nalazimo u paradoksalnoj situaciji da pomoćnik zamjenika ministra, šefovi kabineta, sekretari i savjetnici imaju veću zaradu nego hirurg”.

Aleksandar Mugoša ističe da su motivi zbog kojih, prije svega iskusne kolege, napustaju javno zdravstvo mnogobrojni. Navodi:,,Dubok i snažan osjećaj poniženosti i nesigurnosti, izuzetno loš materijalni status najvećeg broja crnogorskih ljekara, javnost koja duže od deceniju crta metu na grudima i glavama ljekara, pretjerano miješanje politike u zdravstveni sistem koje je dovelo do negativne selekcije među ljekarima (što je u posljednje vrijeme doseglo gotovo nevjerovatne razmjere), izuzetno loši uslovi za rad koji tjeraju ljekare da preuzimaju pretjeranu odgovornost, dugo i iscrpljujuće radno vrijeme, sve veći broj sudskih procesa protiv ljekara koji se završavaju osuđujućim presudama i sve veća prijetnja po njihov život i život njihovih porodica”.

Mugoša napominje da značajan broj ljekara napušta zdravstvo ali ostaje u zemlji i rad nastavljaju u nekoj od privatnih zdravstvenih ustanova. Tu se otvara novi problem: ,,Činjenica da nemamo integrisan privatni sektor, što je u potpunosti neopravdano, dovela je do situacije da su neka od najvećih imena crnogorskog zdravstva postala nedostupna ‘običnom’ građaninu, jer ‘običan’ građanin nema dovoljno novca da plati njihove usluge”.

Zna se da je bolest svačija ali liječenje baš i nije. Mnogi smatraju da je napreciznija slika našeg zdravstva ta što se političari i moćnici i ne liječe u Crnoj Gori. Kad ih nešto zaboli, pomoć traže u inostranstvu ili regionu.

,,Vlada u kontinuitetu izbjegava da se pozabavi katastrofalnim stanjem u crnogorskom zdravstvu”, kaže Popović- Samardžić. „Ona ga posmatra kao finasijski balast koji služi jedino za kupovinu socijalnog mira. Rukovođenje zdravstvom zahtijeva specifična znanja i sposobnosti zbog čega se Vlada ne može osloniti isključivo na unutarpartijsku infrastrukturu. Vlada Crne Gore na zdravlje građana sve više gleda kao na tržišnu robu, eventualni profit i koncesiju za domaće ili strane investitore. Ono što se desilo brojnim fabrikama danas se dešava crnogorskom zdravstvu”.

Potvrda tome je i skandalozna predizborna objava Hrapovićevog prethodnika Budimira Šegrta, da Vlada pregovara sa zdravstvenom organizacijom iz Malte Vitals Global Healthcare (VGH) o mogućnosti da im se na 30-godišnji zakup da uprava crnogorskim zdravstvenim ustanovama. Oni bi uložili 375 miliona eura, a mi bismo postali prva država u Evropi koja je privatizovala svoj zdravstveni sistem.

Da zdravstveni sistem ne funkcioniše kako valja primijetio je čak i premijer Duško Marković.

,,Nezadovoljan sam ne samo kvalitetom nego i neracionalnim odnosom prema značajnim sredstvima koja se izdvajaju iz budžeta za zdravstvo”, saopštio je Marković. On je kazao da je ove godine zdravstvu namijenjeno 196 miliona eura, ali da će vjerovatno na kraju to izaći na više od 200 miliona. „To je ogroman novac za malu Crnu Goru i njen skromni budžet”, rekao je premijer.

Problem je očigledno i u partijskom menadžmentu, koji je bolje plaćen nego hirurzi. Naime, Makedonija koja izdvaja za zdravstvo otprilike isto koliko i Crna Gora po glavi stanovnika, nalazi se na čelu evropske liste, zajedno sa Belgijom i Švajcarskom, po pristupačnosti (vremenu čekanja na medicinski tretman). Crna Gora je na začelju te liste.

Direktorica KCCG Zorica Kovačević izjavila je da ovoj ustanovi nedostaje hiljadu ljekara i medicinskih tehničara, prema sistematizaciji radnih mjesta, koja predviđa 3.196 zaposlenih.

Njen prethodnik Ranko Lazović, u oktobru prošle godine, iznio je drugacije podatke. Na konferenciji za novinare on je rekao da je urađena nova sistematizacija po kojem KCCG optimalno treba da ima 5.420 zaposlenih, a da sada ima 2.320, te da nedostaje oko 3.000 radnika!

Lazović se pozvao na evropski standard koji podrazumijeva 3,3 ljekara na hiljadu stanovnika, a Crna Gora je na 2,30. Novi direktor pa su se i standardi promijenili.

Iz Ministarstva zdravlja nedavno su za RTCG saopštili da se ne može govoriti o masovnom odlasku ljekara. Naglasili su da je više od 400 ljekara na specijalizaciji i da se, već od sljedeće godine, počinju vraćati u sistem.

U Sindikatu smatraju da je upitno koliko će se njih vratiti u Crnu Goru. Prema njihovim podacima makar trećina mladih specijalizanata to ne planira. ,,Sve više ljekara sa ekspertskim znanjem, u najboljim godinama da doprinesu kvalitetu zdravstvene zaštite napušta javno zdravstvo i na taj problem Ministarstvo odgovora na način što sav teret nagomilanih problema, lične nekompetentnosti, svaljuje na leđa ljekara koji će se tek vratiti sa edukacije”, kaže Popović-Samardžić.

Mugoša upozorava da će ljekarima koji dođu sa specijalizacije trebati još vremena da profesionalno stasaju, steknu neophodno iskustvo i dođu u situaciju da se bave najodgovornijim poslovima i najtežim pacijentima. ,,Do tada vjerovatno će se nastaviti trend dovođenja neprovjerenih ljekara iz okruženja, koji će za svoj rad u Crnoj Gori biti mnogostruko bolje plaćeni od svojih crnogorskih kolega i, što je najgore, raditi sa mnogo manje odgovornosti”, kazao je Mugoša.

Poznato je da naši najbolji hirurzi primaju hiljadu eura, dok je beogradski hirurg koji je KCCG angažovao honorarno godišnje ovdje zarađivao 180.000 eura. Za taj apsurd našeg zdravstva, ministar Hrapović je okrivio nezainteresovane crnogorske ljekare koji nijesu željeli da uče, ljekare koji nijesu uspjeli da odgaje nasljednike ali i sistem koji to nije blagovremeno nadgledao.

,,Ilustracija jednog od razloga zašto ljekari napuštaju javno zdravstvo je i crni džip škoda, koji je parkiran ispred jedne od kuća ministra Hrapovića, a koje je putem tendera trebovalo Ministarstvo zdravlja”, kaže Mugoša. ,,Džip su platili crnogorski ljekari, zajedno sa građanima između 30 i 35 hiljada eura. Kada se registruje, plaćaćemo ministru gorivo, pranje, popravku, novu registraciju…”.

Svaka država koja nema uređen zdravstveni i obrazovni sistem rizikuje svoju budućnost. Džipovi tu ne pomažu.

Evropa, region, i mi

Ljekarske komore i istraživačke organizacije procjenjuju da Srbiju godišnje napusti 600 ljekara, Makedoniju 500, Bosnu i Hercegovinu 350, Albaniju 150, Crnu Goru 20. Prema podacima Hrvatske ljekarske komore, tu zemlju su u posljednje tri i po godine napustila 524 ljekara, dok je u istom periodu sa Kosova otišlo njih 400.

Ljekari iz zemalja regiona najčešće odlaze u Njemačku, Austriju, Švedsku, Norvešku, Veliku Britaniju ili Sloveniju, gdje im se uz višestruko veću platu, nude i bolji uslovi rada.

Razvijene zemlje tako dobijaju svojevrsne besplatne poklone u vidu školovanog medicinskog kadra.

Fenomen nedostatka ljekara posljednjih desetak godina izražen je u razvijenim zapadnoevropskim zemljama. Bez obzira na visoka primanja, sve manje mladih ljudi se odlučuje da studira medicinu. Razlog su dugotrajne i teške studije, a izuzetno kompleksan i odgovoran posao.

I u Njemačkoj je izražena migracija njihovog ljekarskog kadra u skandinavske zemlje i Veliku Britaniju, zbog kraćeg radnog vrijemena i veće plate. No, Njemačka svoje probleme, sve više, rješava kadrom sa Balkana. Mladi ljekari iz regiona hrle u Njemačku u kojoj se plate za početnike kreću od tri hiljade eura naviše, a specijalisti zarađuju pet do osam hiljada eura. Uz to jasna su pravila napredovanja i ponašanja koja važe za sve.

Iako Crna Gora ima hronični nedostatak ljekara, nadležni se sa tim problemom suočavaju na veoma čudan način. Naime, tokom prošle godine na birou je posao čekalo 100 doktora, da bi Zavod za zapošljavanje CG, u martu ove godine, promovisao Sajam legalnih radnih migracija u Njemačku. Objasnili su da Njemačkoj najviše nedostaju medicinari – doktori, medicinske sestre, tehničari, fizioterapeuti… Čisto da što prije isprate mlade i školovane iz zemlje, a i da se pomogne njemačkom zdravstvu.

 

Žarko Borović, hirurg: Medicinsko osoblje spašava zdravstvo

Hirurg Žarko Borović je 30 godina radio u KCCG, koji je napustio nakon što je otvorio svoju privatnu kliniku. On ističe da je zdravstvo posljednjih 20 godina preživjelo zahvaljujući isključivo ogromnom entuzijazmu i znanju ljekara i medicinskih sestara. ,,I to uprkos mnogim partijskim namještenicima, počev od ministara do upravnika seoske ambulante. Ponekad se dešavalo da se partijska pripadnost poklopi sa znanjem i stručnošću, ali rijetko, a i kada se to pogodi, ti ljudi su se opet vodili partijskim interesima a ne interesima stuke”.

Kako jedan od velikih problema Borović navodi nedostatak novca: ,,Kod nas su izdvajanja za zdravstvo među najmanjima u Evropi. Pompezno zvuči kada čujete da se izdvaja 200 miliona godišnje. A kada to podijelite po glavi stanovnika, dobijate od 250 do 300 eura. Zdravstvo je skupo, magnetna rezonanca, ljekovi, hirurški materijal košta isto i ovdje i na Zapadu. A na Zapadu je izdvajanja za zdravstvo desetostruko veće nego kod nas”.

,,Uprkos svemu tvrdim da je crnogorsko zdravstvo, i to isključivo zahvaljujući ljekarima i sestrama, i dalje jedan od najboljih segmenata crnogorske države”, ističe Barović. On kaže da je cijelo zdravstvo pod negativnom kampanjom, koja može da ima dalekosežne posljedice. ,,Trend je da se o zdravstvu senzacionalistički piše. Traže se i izmišljaju afere. Relano stanje je ipak drugačije. Sjetimo se tragedija na Bioču, kada je preko 200 ranjenih ljudi, u nekoliko sati, primljeno i bez greške liječeno. Svakog dana je neko ,,Bioče” – urade se desetine uspješnih operacija, stotine uspješnih dijagnostika. A nikada se nije pisalo o tome, samo se traži senzacija”.

,,Treba da nas brine smejna generacija u zdravstvu. Pretpostavljam da će veliki broj ljekara kada se otvore vrata EU željeti da napusti ovaj milje. U KCCG ste zatrpani pacijentima i ne možete da radite na kvalitetan način. Ne mogu ja da operišem 20 ljudi dnevno, niti da ljekar kvalitetno dijagnostifikuje 100 pacijenata. Stalno ste pod nekim pritiskom, krivicom, na stubu srama. I mladi ljekar će sebi postaviti pitanje zašto ovo radim”, naglašava Borović uz napomenu da jedan ljekar ima više provedenog vremena nad knjigom od polovine poslanika u Skupstini: ,,A oni sebi, kada god hoće, izglasaju povećanje plate, kao sramni zakon o platama funkcionera. Ponižavajuće je za svakog ljekara i to da zamjenica sekretara ministra ima dvostruko veću platu od hirurga”.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KORAK NAZAD, PA DVA KORAKA NAZAD: Vlast koja se potrudila da uruši samu sebe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za politike devedesetih ne rade samo vođe i političari iz ratnih vremena, koje su i dalje na politčkoj sceni i njihovi zastupnici. Najnoviji rat rezolucijama samo je novi pokazatelj da se ova vlast potrudila da uruši samu sebe

 

Politička kriza se nastavlja. Dogovora nema na pomolu. Ovonedjeljni sastanak parlamentarne većine završio se kao da ga nije ni bilo.

Demokratski front ostao je pri svom. Traže novu vladu sa novim premijerom. Ni ostatak parlamentarne većine nije promijenio stav. Demokrate su i dalje za rekonstrukciju postojeće vlade na čelu sa Krivokapićem.  URA takođe insistira na ostanku Krivokapića, uz poštovanje Sporazuma koji su lideri tri pobjedničke liste potpisali u septmebru prošle godine. Ukoliko se ostane na istim pozicijama, a sve su prilike da hoće, najvjerovatniji ishod krize biće novi izbori. Što osim Fronta, i njihovog mentora u Beogradu, predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, priziva i predsjednik države i DPS-a Milo Đukanović.

Demokratska Crna Gora optužila je Andriju Mandića da po naredbama predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića i Srbije Aleksandra Vučića na jesen planira proteste protiv Vlade.

Demokratski front prethodno je, opet, optužio Demokrate da štite fotelje i ne dozvoljavaju poštovanje izborne volje građana. „Zaboravljaju ko je nosilac pobjede od 30. avgusta. Lideru Demokrata Aleksi Bečiću treba da bude jasno da ne mogu i premijer i predsjednik Skupštine biti iz istog političkog bloka koji ima svega 14 poslanika, a da većina parlamentarne većine, koja se protivi toj prevari izborne volje, ostane po strani”, kazali su iz DF-a.  Pri tom, zaboravljajući da je premijer bio na čelu njihove predizborne liste. U međuvremenu Krivokapić je izgubio blagonaklonost Fronta i centrale srpskog sveta – Vučića i ministra unutrašnjih poslova Srbije Aleksandra Vulina.

„Zadatak ove generacije političara je stvaranje srpskog sveta, odnosno da objedini Srbe gde god budu živeli”, poručio je Vulin mnule sedmce, na skupu povodom obilježavanja 13. godišnjice Pokreta socijalista. Predsjednik Srbije, koji je prisustvovao skupu, nijednom se riječju ni tada, a ni kasnije nije ogradio od ove izjave. Uslijedile su bojne reakcije (vidi box).

Da se protivi Krivopićevoj ekspertskoj vladi, Vučić je saopštio odmah po njenom konstituisanju, sve navodno ne miješajući se u unutrašnje stvari Crne Gore. Potom se umiješao u lokalne nikšićke izbore, podržavajući Demokratski front, od kada lideri Fronta sve otvorenije napadaju Krivokapićevu vladu. Konačno, Krivokapić se nakon nepotpisivanja Temeljnog ugovora sa SPC u Beogradu, smjene ministra pravde Vladimira Leposavića zbog negiranja genocida u Srebrenici i nepriznavanja Haškog suda, te usvajanja Rezolucije u Srebrenici, skupa sa predsjednikom parlamenta Aleksom Bečićem, našao u centru hajke srpskih tabloida koje Vučić kontroliše.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NEVOLJA NEVOLJU STIŽE, OD AGROBUDŽETA DO POŽARA: Zašto gori crnogorska poljoprivreda

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na prvo listanje, čini se kako će najviše sredstava iz Agrobudžeta dobiti Ministarstvo poljoprivrede. Za prevođenje – 20 hiljada. Za odnose sa javnošću – četiri puta više. I još mnogo, mnogo toga

 

Radisav – Rašo Miljanić i članovi njegovog domaćinstva još sređuju utiske i, polako dolaze sebi nakon nesreće koja ih je zadesila. U požaru koji je na farmi Miljanić u Podbožuru, dvadesetak kilometara od Nikšića, izbio u nedjelju rano poslijepodne, izgorela je štala površine 800 kvadrata sa svim što se u njoj nalazilo. Oprema za mužu, 2.500 bala sijena i  oko 300 koza sa jaradima po kojima su ova farma i njeni vlasnici bili prepoznati u regionu.

Gubitak je mnogo veći od vrijednosti imovine koja je nestala u plamenu, kaže  Miljanić. „Možda neko neće razumjeti ovo što pričam, ali samo stočari znaju kakav je osjećaj kada u sekundi izgubite stoku koju volite“, prebira riječi naš sagovornik dok govori o izgubljenom stadu koje je stvarao deset godina. „Da su koze ostale žive sve bi ovo bilo lakše“.

Odustajanja nema, odlučan je Miljanić. „Jednom smo već počinjali od nule pa ćemo opet…“. Sirara Miljanić  u kojoj se proizvodi vrhunski kozji sir nastavlja sa radom. Umjesto mlijeka sa svoje farme, nastaviće da prerađuju kozje mlijeko dobijeno od kooperanata iz nikšićkog kraja. To je dobro uhodan posao. S početkom turističke sezone krenula je i bolja prodaja, hrabre se Miljanići. Nije kao 2019. ali je dobro.

Uz pomoć mehanizacije koju je obezbjedila Opština Nikšić rašćišćeno je zgarište i, u prisustvu nadležnih inspektora, pokopani ostaci uginule stoke i izgorele opreme. Prijatelji iz Crne Gore i Srbije već su ponudili pomoć za formiranje novog stada, ali prvo treba izgraditi objekat za njihov smještaj. Mjesto požara koji je, prema prvim procjenama vještaka, izazvala električna instalacija u ponedjeljak su obišli i pomoćnici ministra poljoprivrede Aleksandra Stijovića. I obećali pomoć „u skladu sa zakonom i postojećim mogućnostima“. Ministar se nije ni javio ni pojavio. Baš kao ni predstavnici Elektroprivrede, najvećeg nikšićkog i crnogorskog preduzeća. Makar da provjere priču o neispravnim instalacijama.

Prema prvim, neslužbenim, procjenama šteta od požara na farmi Miljanić mogla bi iznositi i svih 200 hiljada eura. Farma nije bila pokrivena osiguranjem, objašnjava njen vlasnik, pošto se nalazila na imanju koje je pod zakupom i izgrađeni objekti su bili privremeni (drveni) pa ih prema važećim propisima nije bilo moguće osigurati.

Nekoliko dana ranije, problemi sa strujom uzrokovali su velike nevolje, i znatnu štetu, kod još jednog renomiranog poljoprivrednog proizvođača. Na jednom od šest objekata Agromont farme u Martinićima, u kojima je smješteno 240.000 koka nosilja (najveći proizvođač jaja u Crnoj Gori) došlo je do kvara na instalacijama rashladnih uređaja i uginuća dijela jata.

,,U okviru ove nezgode, nakon procedure interne kontrole, utvrđeno je da je došlo do uginuća od 15 odsto od ukupnog kараciteta koka nosilja (više od 35.000 kokošaka)“, saopšteno je iz Agromonta. Iz kompanije je još rečeno da su već obezbijedili novo jato od 40 hiljada nosilja koje će biti useljeno najkasnije za 10 dana, „odmah nakon pripreme objekta u kome se desila nezgoda“ i da neće doći do nestašice jaja na tržištu. Zato izgleda da su prve procjene, o šteti od približno milion eura, bile preuveličane. Iako ona, svakako, nije mala. Kao i u slučaju požara na farmi Miljanić, iz Ministarstva poljoprivrede najavljena je pomoć i podrška. Za sada bez konkretnih poteza.

U sjenci ovih događaja ostala je vijest da su, tek u prvoj dekadi jula, crnogorski poljoprivrednici, konačno, dobili Agrobudžet za 2021. Veći od onoga što je Vlada predložila krajem marta, ali i znatno manji od očekivanja poljoprivrednih proizvođača.

Oni su se  u ponedjeljak okupili u Podgorici, treći put od proljetos. Ponavljajući stare zahtjeve i najavljujući nove, radikalnije, proteste ukoliko Vlada i resorno Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede ne pokažu više razumijevanja za njihove nevolje.

Bivši ministar poljoprivrede i član Unije stočara Budimir Mugoša kaže kako će poljoprivrednici tek odlučiti o načinu na koji će, ako do toga dođe, manifestovati svoje nezadovoljstvo. ,,Vidjećemo, da li svakodnevnim protestima, blokadama važnih saobraćajnica ili prestankom isporuke mlijeka mljekarama”. Mugošu i njegove kolege najviše boli to što resorni ministar ignoriše njihove zahtjeve. Pa im je, na traženu pomoć i podršku, odgovorio pitanjem treba li on da ide da im preveže krave?

„Ministar nijednom nije sjeo sa nama da razgovara“, objašnjava Mugoša. „Prave se mrtvi, a oni žive od nas. I mi od njih”. Usvojeni Agrobudžet nije smirio strasti. On ne rješava krupna, suštinska pitanja, kaže bivši ministar. ,,Osnovna stvar zbog koje mi dolazimo ovdje je da se povede ozbiljan razgovor, kojeg do sada nije bilo, jer se stvari prebacuju na političke podjele, na mi i vi“.

U Vladi i Ministarstvu poljoprivrede, opet, računaju da su napravili dobar posao. U okviru mogućeg. Ovogodišnji budžet Crne Gore teži nepune 2,5 milijarde eura, a za poljoprivredu  se izdvaja nepunih dva odsto. Ili tek nešto više od jedan odsto ako se iz Agrobudžeta izuzmu donacije i krediti (ukupno 17,6 miliona). Poljoprivreda, donosi više od 10 odsto društvenog proizvoda, ne računajući kumulativne efekte kroz plasman domaće hrane i pića u hotelima, restoranima i drugim ugostiteljskim objektima.

Prema podacima Monstata za 2020, prošlogodišnji izvoz hrane bio je vrijedan skoro 30 miliona eura, što je za 12,7 odsto više u odnosu na 2019. Tome je doprinijela loša turistička sezona zbog koje poljoprivrednici nijesu mogli plasirati svoje proizvode na domaćem tržištu, ali i rast konkurentnosti i orjentacija ka izvozu proizvoda sve prepoznatljivijih i u regionu. Hrana je postala naš četvrti izvozni artikal. Odmah poslije sirovina:  aluminijuma, struje i boksita. Prije, recimo, čelika. Istovremeno, uvezli smo hranu vrijednu skoro 400 miliona (u dobrim turističkim sezonama uvoz je veći za makar 100 miliona). Samo za uvezene proizvode i prerađevine od mesa, mlijeka i jaja dali smo skoro 150 miliona eura. Prostora za jačanje domaće poljoprivredne proizvodnje ima.

Stvari možemo posmatrati i ovako:  ovogodišnji Agrobudžet preko dva puta je veći od onog kojim je, 2011, baratala Vlada Igora Lukšića (nepunih 20 miliona). Ali je  za trećinu manji od lanjskog, posljednjeg koji je pripremila Vlada Duška Markovića (61 milion). Iz Vlade, ipak, stiže računica prema kojoj će sva direktna davanja (subvencije) poljoprivrednicima biti veća nego prošle godine. „Niti su oni prošli potrošili 60 miliona za prošlogodišnji Agrobudžet, niti će ovi sadašnji potrošiti 45. To je sve jedna prevara“, kaže Mugoša za Monitor.

On navodi kako je u četvrtak 15. jula, nedjelju dana nakon usvajanja Agrobudžeta pokušao da preda zahtjev za subvenciju. Formulari nijesu gotovi, uputstva nijesu stigla, a ni javni poziv još nije objavljen, dočekali su ga nadležni. Uz pouku – da dođe drugi put. A sezona poljoprivrednih radova je u punom jeku. Dok u  Agrobudžetu piše: „15. jul – 15. avgust: Proizvođači sami ili uz pomoć Direkcije za savjetodavne poslove u oblasti stočarstva popunjavaju obrasce za premije…“. Da bi obećani novac, ukoliko preskoče sve proceduralne prepreke, dobili u prvoj polovini decembra. Ako bude, formulara, uputstava i para.

Iz Vlade nude ljepšu stranu priče. Opredijeljena sredstva u stočarskoj proizvodnji uvećana su za 19 odsto sa 3,5 na 4,16 miliona eura, navedeno je u saopštenju nakon usvajanja Agrobudžeta. „Povećane su premije po grlu…, a iste će ostvariti oko 5.300 gazdinstava.”

Proizvođači odgovaraju kako izdvojeno nije dovoljno da pokrije enormna poskupljenja stočne hrane od početka godine. Već rade uz garantovan gubitak, kažu, i najavljuju nove probleme – suša je ubila sijeno na crnogorskim planinama dok će, iz istog razloga, kukuruz iz Vojvodine biti skuplji i nekvalitetniji.

Opet Vlada: „Novim Agrobudžetom opredijeljena je podrška razvoju tržišne proizvodnje mlijeka kao i podrška preradi mlijeka na gazdinstvima. Kao rezultat velikog interesovanja proizvođača za ovu mjeru povećali su sredstva  podrške u odnosu na prethodnu godinu za preko 30 odsto, sa 1,5 na oko dva miliona eura“.

Farmeri vlastima ne vjeruju: Kad tražimo interventnu pomoć od pet centi po litru, zbog poskupljenja hrane, u Vladi kažu da je to 3,5 miliona koje država nema. Onda izračunaju kako će sa dva miliona isplatiti premiju od 11 centi po litru. Pa, da ukažu na suštinsko nerazumijevanje sa vlastima (starim i novim), navode kako se na mlijeko plaća PDV od sedam odsto. A na sve mlječne prerađevine – od jogurta do sira – 21. Tako, valjda, podstiču preradu i  proizvodnju, cinični su članovi Udruženja stočara. Isto je i sa mesom – država po tri puta većoj stopi oporezuje prerađevine.

Kroz mjere programa unapređenja stočarstva opredijeljena su sredstva za podršku svinjarskom sektoru u iznosu od 20 odsto više u odnosu na prošlu godinu, ne da se vlast. Vlasnik kompanije Niksen Trade Dragan Čavor objašnjava šta to znači u stvarnom životu: „Za proizvodnju 22.000 svinja u Spužu, mi ćemo da dobijemo od 5 do 10 hiljada eura, što je 20 centi po tovljeniku. Jedna nadzimica u Srbiji koja da 20 do 30 prasića, vlasniku donese subvencije od 100 do 150 eura godišnje“.

Vlada se pohvalila: „Subvencije u biljnoj proizvodnji su povećane sa 200 na 220 eura po hektaru“. Mi smo jedini proizvođači hrane u regionu i zemljama EU koji njive i livade obrađuju (kose) plaćajući punu akcizu za gorivo koje pokreće našu mehanizaciju, odgovaraju poljoprivrednici.

Tako, stavku po stavku. Red samohvale, red primjedbi.

Na prvo listanje, čini se kako će najviše sredstava iz Agrobudžeta dobiti Ministarstvo poljoprivrede. Za prevođenje – 20 hiljada. Za odnose sa javnošću – četiri puta više. A sertifikovani proizvođač organske hrane može da računa na 500 eura godišnje podrške.

Ni požar ni Agrobudžet neće zaustaviti Miljaniće. Naš sagovornik, predsjednik Udruženja stočara i bivši bankar već traži prostor za novu farmu i stado. „Imam  neke ideje“, kaže Radisav – Rašo Miljanić. Pomoći od države se nada, ali od nje ne želi da zavisi. „Ljudska riječ je nekada važnija od novca“, siguran je.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

DF: OTJERATI KRIVOKAPIĆA, VRATITI OĆERANOG LEKIĆA I SKLONITI BEČIĆA: Srpski svijet opet priziva Đukanovića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Novi zahtjevi Demokratskog fronta, iskristalisani nakon posjete Moskvi i Beogradu, prema svim prilikama, ukoliko takvi i ostanu, mogu voditi samo izborima. Koje opet priželjkuje i bivši crnogorski režim, odnosno Đukanović. Tako, u stvari, srpski svet opet igra za Đukanovića

 

Kriza se nastavlja. Iako se krajem prethodne sedmice učinilo da lideri Demokratskog fronta pomalo odstupaju od zahtjeva za novom vladom bez premijera Zdravka Krivokapića, koji su ispostavili nakon usvajanja Rezolucije o Srebrenici i smjene ministra pravde Vladimira Leposavića, nakon posjete Moskvi i Beogradu, krenuli su u ofanzivu.

Na razgovorima koji parlamentarna većina vodi u cilju prevazilaženja nove politčke krize, lideri DF-a izašli su sa još oštrijim zahtjevom. I pomalo nevjerovatnim. DF sada želi da otjera Krivokapića, svog nosioca liste na avgustovskim izborima, na premijersko mjesto postavi  Miodraga Lekića, nekadašnjeg lidera Fronta i kandidata za predsjednika države, sa kojim su se sukobili i koji je morao da ode, i skloni i predsjednika parlamenta Aleksu Bečića.

Lider DF-a Andrija Mandić je nakon ovonedjeljnog sastanka parlamentarne većine kazao da je taj politčki savez predložio da mjesto premijera preuzme neko iz koalicije Mir je naša nacija, pominjući Lekića, a da predsjednik Skupštine bude iz koalicije Za budućnost Crne Gore.

Kazao je kako je većina na sastanku saopštila da je za to da se bira nova Vlada. „Bilo je kolega koji su za to da treba dati priliku za rekonstrukciju postojeće Vlade, ali to je tema našeg sljedećeg razgovora, jer mi očekujemo da će sam premijer Zdravko Krivokapić možda povući neki od poteza kojim će se razrijšiti ova kriza“, ocijenio je Mandić. Lider DF-a je zaključio da očekuje da će „Krivokapić možda postaviti pitanje sopstvenog povjerenja ili podnijeti ostavku“. Krivokapić je više puta bio jasan da tu želju Fronta neće ispuniti.

Prethodno, nakon posjete Beogradu, iz Fronta su saopštili da su se lideri DF-a  sastali sa srpskim patrijarhom Porfirijem, te da su oni sad zastupnici SPC u Vladi.

„Lideri Demokratskog fronta (DF) Andrija Mandić i Milan Knežević dobili su blagoslov od patrijarha srpskog Porfirija da u novoj Vladi čuvaju i brane interese naše svete Srpske pravoslavne crkve (SPC) i vjerujućeg naroda Crne Gore“, saopšteno je iz tog političkog Saveza. Zvuči kao šum davnih vjekova – ali se očito ništa nije slučajno omaklo Mandiću. Tako su lideri Fronta očito željeli poslati  pruku premijeru Krivokapiću da se vremena i odnosi snaga mijenjaju. Uticaj Mitrpolije Crnogorsko primorske i mitropolita Amfilohija na formiranje izborne liste ZBCG bio je očigledan, a na listi se na začelju našao lider DF-a Andrija Mandić. Procijenjeno je da listu treba da predvodi neko ko do tada nije aktivno učestvovao u politici, a ko je opet blizak Mitrpoliji. Izbor je pao na Krivokapića.

Nakon smrti mitroplita Amfilohija, već na nikšićkim loklanim izborima, gdje su se prvi put nakon avgusta odmjeravale političke snage, primjetno je bilo da su partije koje su tamo formirale vlast bile podržane od Srpske pravoslavne crkve, jedna od centrale u Beogradu (DF), a druga od mitropolije u Crnoj Gori (Demokrate) . Novi mitropolit MPC Joanikije, davao je diskretno podršku Demokratama, koji su u međuvrmenu postali bliskiji premijeru.

Front sada u suštini javlja Krivokapiću da gubi podršku SPC, te da je iza njih centrala u Beogradu. Svjetovna i Crkvena. Pitanje je da li gubi i podršku Jonakija, i da li novi mitroplit MPC podržava projekat iz Beograda, čiji su glasnogovornici i zastupnici ovdje lideri Fronta. Ne treba hitati sa definitivnim zaključkom, ali evidentno je ćutanje mitrpolita Joanikija, posebno nakon pokušaja potpisivanja Temeljnog ugovora u Beogradu. Pozivanje lidera Fronta na patrijarha Porfirija, svakako je na neki način i poruka mitrpolitu Joanikuju, da će se, ako bude trebalo, pozvati na autoritet njegovog šefa u Beogradu.

Moguće i da je mitrpolit Joanikije zauzet borbom protiv Crnogorske pravoslavne crkve. On je tokom okupljanja kojim su se pokušali spriječiti predstavnici CPC da održe liturgiji u blizini Nikšića saopštio: „Grdno su se prevarili. Neće to ni Cuce ni sveštenici koji su rodom iz Cuca dozvoliti. Imam osjećaj da je došao kraj toj crvenoj komunističkoj aždaji, i da su ovo njeni posljednji zločinački trzaji“. Kako god, sve su prilike da nakon smrti mitropolita Amfilohija, u Mitropoliji crnogorsko primirskoj gasne ideja izvjesne personalne autonomnosti u odlučivanju u odnosu na Beograd. Bez glasa otpora je ukinut Episkopski savjet MCP. Teško je razabrati šta se zbiva u crkvenim krugovima, ali izvori Monitora tvrde da su struje naklonjene zvaničnom državnom i crkvenom Beogradu u Mitropoliji crnogorsko primorskoj osnažile svoje pozicije. Navodno uz tihu potporu mitopolita Joanikija. U svakom slučaju on nema toliko autnomnosti da poruči liderima DF-a kako crkvi ne trebaju nikakvi zastupnici u vladi. Ideju o ustrojstvu pravoslavnih crkvi bez nacionalnog predznaka, o kojoj je kao izrazu duha hrišćanstva, za Amflohijevog života javno govorio rektor cetinsjke bogoslovije Gojko Perović, više niko ne spominje.

Patrijarh Porfirije je tu obavijest Demokratskog fronta prećutao. Vučić se pravi kao da nikad za nju ni čuo nije.

Zahtjevi Demokratskog fronta, iskristalisani nakon posjete Moskvi i Beogradu, prema svim prilikama, ukoliko takvi i ostanu, mogu voditi samo novim izborima. Koje opet priželjkuje i bivši crnogorski režim, odnosno Đukanović. To je jasno svima, na svim dvorovima. Tako, u stvari, srpski svet opet igra za Đukanovića. Lider DPS, i predsjednik države, ovih dana aktivno obilazi opštine, te drži političke govore protiv aktuelne vlasti, kao da su izbori sjutra.

Demokrate Alekse Bečića ponovile su svoj stav da su protiv obaranja Vlade i novih izbora. Bečić je, paralelno sa razgovorima parlamentarne većine o prevazilaženju krize i rekonstrukciji Vlade, otvorio razgovore opozicije i vlasti. Prvi sastanak održan je ove sedmice, a prisustvovali su mu predstavnici svih parlamentarnih stranaka, izuzev ZBCG. Bečić je kazao da je nakon višesatnog sastanka „dogovoreno da se nastavi dijalog kako bi se došlo do metodologije za postizanje dvotrećinske većine u Skupštini“. To je novitet. Može se shvatiti i kao otpozdrav liderima DF-a da se previše ne zalijeću. Novi sastanak zakazan je za prvu sedmicu avgusta.

Dritan Abazović, lider UR-e, koja je ove sedmice imala kongres, na kom je on opet izbaran za predsjednika, saopštio je nakon sastanka da za krizu „postoje tri rješenja i modela“.

„Da damo premijeru predloge da imenuje nekoliko novih lica. Ali imamo tri koncepta – hoćemo li ekspertsku Vladu, ekspertsko-političku ili političku. I ne samo da preciziramo ko će biti u toj Vladi, već kakvi će biti ciljevi i politika te Vlade“, rekao je Abazović.

Abazović nije precizno saopštio šta URA želi i koji je cilj te partije kada je u pitanju ishod razgovora parlamentarne većine. Jasno je da postoji više modela rekonstrucije, ali je prije izbora Abazović insistirao isključivo na ekspertskom modelu Vlade, što je potom i precizirano u Sporazumu trojice lidera pobjedničkih lista. Lider URA-e nije se izjasnio da i dalje stoji pri tom modelu.

Takođe na Kongresu, Abazović je saopštio da je URA partija koju „ne interesuje prošlost“, te koja samo gleda u budućnost zemlje. Normalna budućnost ove zemlje, nažalost, usko je vezana sa otklonom od politike devedesetih i suočavanjem sa prošlošću. Sve dok se taj proces ne završi, budućnost teško da može biti svijetla, o čemu svjedoče i aktuelni politički procesi i krize. U pozadini i ove krize koja čeka razrješenje, leži nesuočavanje sa prošlošću, i činjenica da je politika devedesetih i dalje živa. Ukoliko se rekonstrukcija završi uplivom političkih kadrova, koji otvoreno negiraju zločine i stoje na braniku politike devedesetih, i služe AleksandruVučiću, budućnost o kojoj govori Abazović, neće uskoro stići.

Posebno imajući u vidu i to što je primijetio lider URA-e, da su ti kadrovi već popunili dubine. „Nijesu tačne poruke onih djelova vlasti koji kažu nas nema u Vladi, mi ne učestvujemo u radu Vlade. Možda ih nema fizički u Vladi ali su na čelu svih vodećih firmi, agencija…“, kazao je Abazović.

U iščekivanju ishoda razgovora parlamentarne većine, i sudbine Vlade, premijer Krvokapić pojačao je spoljnopolitičku aktivnost. Nakon susreta sa premijerom Velike Britanije Borisom Džonsonom, saopštio je da je „ekspertska vlada dobila snažnu podršku Velike Britanije“. Krivokapić je naveo da od tog koncepta neće odustati. Primjećuje se da dok lideri partija čiju je listu predvodio posjećuju Beograd i Moskvu, Krivokapić pojačava evropsku retoriku. Nakon susreta sa više zvaničnika Velike Britanije, on je saopštio da je Crna Gora „u specifičnom, reformskom, tranzicionom i istinski proevropskom poletu”. Prethodno je izjavio da će se Crna Gora priključiti EU do 2024. godine.

Premijer bi svakako morao da zna da je za ulazak u EU, i istinski proevroski polet, potrebno završiti temeljne reforme. I one koje će obezbijediti vladavinu prava, ali i one koje će omogućiti suočavanje sa ratnom prošlošću i pogubnim politikama, nepotizmom, korupcijom, partijskim zapošljavanjem, i ostalim pošastima koje živimo tri decenije. Smjena jedne vladajuće grupe, bez dekodiranja sistema i matrice vladanja nije dovoljna za unutrašnje evropoizicioniranje Crne Gore.  Evropska frazeologija i posvećenost demokrstskim vrijednostima, nijesu isto. Tome nas je makar Đukanović naučio.

Još jedno je valjda jasno. Ukoliko se Đukanoviću i DPS-u, koji nakon avgusta nije ni započeo proces reformi, otvore vrata za povratak, istinska reforma društva moraće još dugo, dugo da počeka. Oni koji su preuzeli vlast nakon 31. avgusta moraće da snose odgovornost za izgubljenu priliku.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo