Povežite se sa nama

FOKUS

ODLAZAK LJEKARA: Zdravstvo na aparatima

Objavljeno prije

na

Zdravstveni sistem u Crnoj Gori koji je i zvanično, prema Evropskom zdravstvenom potrošačkom indeksu (EHCI) na začelju u Evropi, posljednjih godina se suočava sa najvećim izazovom do sada – sve većim brojem odlaska ljekara iz javnog zdravstva.

Iskusni ljekari se sve više opredjeljuju za privatni sektor ili periodično odlaze na kruzere, dok mlađi sa diplomom uglavnom posao traže u inostranstvu.

Prema podacima Sindikata doktora medicine posljednjih nekoliko godina javne zdravstvene ustanove napustilo je preko 60 ljekara. Od 2012. do ove godine najviše ljekara je otišlo iz Kliničkog centra Crne Gore (KCCG), čak 40. Iz bolnice u Nikšiću otišlo je četvoro ljekara, dok je nakon slučaja infekcija beba u bjelopoljskoj Opštoj bolnici od nekadašnjih 30 specijalista ovu bolnicu napustilo 15!

Valjane statitstike nema jer je već duže od pola godine ministar zdravlja Kenan Hrapović blokirao rad Ljekarske komore.

,,Kada bi Ljekarska komora funkcionisala imali bismo uvid ne samo o broju ljekara koji napuštaju zemlju, već bi saznali i njihove motive, nivo obrazovanja, vještine koje posjeduju i još mnogo drugih značajnih informacija koje bi nam mogle pomoći u pokušaju da ih zadržimo”, kaže za Monitor predsjednik Ljekarske komore Aleksandar Mugoša. „U trenutku kada nestanu administrativne prepreke za zapošljavanje naših ljekara u razvijenim zemljama zapadne Evrope, desiće nam se da ostanemo bez velikog broja, prije svega mladih ljekara”.

Specijalista radiolog Žana Blagojević nakon 10 godina visokoškolskog obrazovanja i 13 godina rada u javnom zdravstvu odlučila je da svoju karijeru nastavi u Sloveniji. Pored problematizovanja zarada i sistema nagrađivanja, ona je kao glavne razloge odlaska navela neuređen zdravstveni sistem, ali i status ljekara i zdravstvenih radnika u Crnoj Gori: ,,Koja je to vrednija stvar koju neko obavlja od brige za zdravlje ljudi? Njihov rejting je na najnižem nivou, a da oni nijesu doveli do toga već sistem”, saopštila je Blagojević.

Hrapović je još početkom ove godine registrovao da je odlazak ljekara jedan od velikih problema njegovog resora. Ostalo je na ministrovom obećanju da se ,,radi na tome da se poboljšaju uslovi za rad doktora”. Najavio je on tada i neke modalitete kojima se sprječava odlazak – plaćanje prekovremenog rada, kao i nova uredba – davanje zaposlenom ,,nagrade” u iznosu do dvije bruto plate uz saglasnost ministra.

Mnogi smatraju da i zbog takvih uredbi i selektivnog dijeljenja partijskih nagrada i pomilovanja, ljekari sve više napuštaju javno zdravstvo. Primarni razlozi su svakako plate – osnovna plata za doktora medicine je 550 eura, za ljekara specijalistu 630. Prema istraživanju koje je sproveo Sindikat doktora medicine u odnosu na platu nezadovoljstvo je iskazalo 91 odsto anketiranih ljekara.

A posla ne fali. Zbog nedostatka kadra jedan ljekar Urgentnog centra uradi toliko intervencija koliko po evropskim standardima urade trojica njegovih kolega. Načelnik izabranih doktora za žene u Domu zdravlja Podgorica Milovan Jovanović kazao je da jedan ginekolog brine o preko 8.000 žena i da je nedostatak specijalista veliki problem.

Milena Popović-Samardžić, predsjednica Sindikata doktora medicine za Monitor kaže da je loš sociekonomski status ljekara glavni razlog napuštanja javnog zdravstva i države Crne Gore. ,,Ovo je problem koji država uporno ignoriše, osim u retoričkim govorima pojedinih zvaničnika kada to pogoduje populističkoj politici koju sprovode. Svjedoci smo značajnog povećanja zarada i do 100 odsto javnim funkcionerima i državnim službenicima pa se nalazimo u paradoksalnoj situaciji da pomoćnik zamjenika ministra, šefovi kabineta, sekretari i savjetnici imaju veću zaradu nego hirurg”.

Aleksandar Mugoša ističe da su motivi zbog kojih, prije svega iskusne kolege, napustaju javno zdravstvo mnogobrojni. Navodi:,,Dubok i snažan osjećaj poniženosti i nesigurnosti, izuzetno loš materijalni status najvećeg broja crnogorskih ljekara, javnost koja duže od deceniju crta metu na grudima i glavama ljekara, pretjerano miješanje politike u zdravstveni sistem koje je dovelo do negativne selekcije među ljekarima (što je u posljednje vrijeme doseglo gotovo nevjerovatne razmjere), izuzetno loši uslovi za rad koji tjeraju ljekare da preuzimaju pretjeranu odgovornost, dugo i iscrpljujuće radno vrijeme, sve veći broj sudskih procesa protiv ljekara koji se završavaju osuđujućim presudama i sve veća prijetnja po njihov život i život njihovih porodica”.

Mugoša napominje da značajan broj ljekara napušta zdravstvo ali ostaje u zemlji i rad nastavljaju u nekoj od privatnih zdravstvenih ustanova. Tu se otvara novi problem: ,,Činjenica da nemamo integrisan privatni sektor, što je u potpunosti neopravdano, dovela je do situacije da su neka od najvećih imena crnogorskog zdravstva postala nedostupna ‘običnom’ građaninu, jer ‘običan’ građanin nema dovoljno novca da plati njihove usluge”.

Zna se da je bolest svačija ali liječenje baš i nije. Mnogi smatraju da je napreciznija slika našeg zdravstva ta što se političari i moćnici i ne liječe u Crnoj Gori. Kad ih nešto zaboli, pomoć traže u inostranstvu ili regionu.

,,Vlada u kontinuitetu izbjegava da se pozabavi katastrofalnim stanjem u crnogorskom zdravstvu”, kaže Popović- Samardžić. „Ona ga posmatra kao finasijski balast koji služi jedino za kupovinu socijalnog mira. Rukovođenje zdravstvom zahtijeva specifična znanja i sposobnosti zbog čega se Vlada ne može osloniti isključivo na unutarpartijsku infrastrukturu. Vlada Crne Gore na zdravlje građana sve više gleda kao na tržišnu robu, eventualni profit i koncesiju za domaće ili strane investitore. Ono što se desilo brojnim fabrikama danas se dešava crnogorskom zdravstvu”.

Potvrda tome je i skandalozna predizborna objava Hrapovićevog prethodnika Budimira Šegrta, da Vlada pregovara sa zdravstvenom organizacijom iz Malte Vitals Global Healthcare (VGH) o mogućnosti da im se na 30-godišnji zakup da uprava crnogorskim zdravstvenim ustanovama. Oni bi uložili 375 miliona eura, a mi bismo postali prva država u Evropi koja je privatizovala svoj zdravstveni sistem.

Da zdravstveni sistem ne funkcioniše kako valja primijetio je čak i premijer Duško Marković.

,,Nezadovoljan sam ne samo kvalitetom nego i neracionalnim odnosom prema značajnim sredstvima koja se izdvajaju iz budžeta za zdravstvo”, saopštio je Marković. On je kazao da je ove godine zdravstvu namijenjeno 196 miliona eura, ali da će vjerovatno na kraju to izaći na više od 200 miliona. „To je ogroman novac za malu Crnu Goru i njen skromni budžet”, rekao je premijer.

Problem je očigledno i u partijskom menadžmentu, koji je bolje plaćen nego hirurzi. Naime, Makedonija koja izdvaja za zdravstvo otprilike isto koliko i Crna Gora po glavi stanovnika, nalazi se na čelu evropske liste, zajedno sa Belgijom i Švajcarskom, po pristupačnosti (vremenu čekanja na medicinski tretman). Crna Gora je na začelju te liste.

Direktorica KCCG Zorica Kovačević izjavila je da ovoj ustanovi nedostaje hiljadu ljekara i medicinskih tehničara, prema sistematizaciji radnih mjesta, koja predviđa 3.196 zaposlenih.

Njen prethodnik Ranko Lazović, u oktobru prošle godine, iznio je drugacije podatke. Na konferenciji za novinare on je rekao da je urađena nova sistematizacija po kojem KCCG optimalno treba da ima 5.420 zaposlenih, a da sada ima 2.320, te da nedostaje oko 3.000 radnika!

Lazović se pozvao na evropski standard koji podrazumijeva 3,3 ljekara na hiljadu stanovnika, a Crna Gora je na 2,30. Novi direktor pa su se i standardi promijenili.

Iz Ministarstva zdravlja nedavno su za RTCG saopštili da se ne može govoriti o masovnom odlasku ljekara. Naglasili su da je više od 400 ljekara na specijalizaciji i da se, već od sljedeće godine, počinju vraćati u sistem.

U Sindikatu smatraju da je upitno koliko će se njih vratiti u Crnu Goru. Prema njihovim podacima makar trećina mladih specijalizanata to ne planira. ,,Sve više ljekara sa ekspertskim znanjem, u najboljim godinama da doprinesu kvalitetu zdravstvene zaštite napušta javno zdravstvo i na taj problem Ministarstvo odgovora na način što sav teret nagomilanih problema, lične nekompetentnosti, svaljuje na leđa ljekara koji će se tek vratiti sa edukacije”, kaže Popović-Samardžić.

Mugoša upozorava da će ljekarima koji dođu sa specijalizacije trebati još vremena da profesionalno stasaju, steknu neophodno iskustvo i dođu u situaciju da se bave najodgovornijim poslovima i najtežim pacijentima. ,,Do tada vjerovatno će se nastaviti trend dovođenja neprovjerenih ljekara iz okruženja, koji će za svoj rad u Crnoj Gori biti mnogostruko bolje plaćeni od svojih crnogorskih kolega i, što je najgore, raditi sa mnogo manje odgovornosti”, kazao je Mugoša.

Poznato je da naši najbolji hirurzi primaju hiljadu eura, dok je beogradski hirurg koji je KCCG angažovao honorarno godišnje ovdje zarađivao 180.000 eura. Za taj apsurd našeg zdravstva, ministar Hrapović je okrivio nezainteresovane crnogorske ljekare koji nijesu željeli da uče, ljekare koji nijesu uspjeli da odgaje nasljednike ali i sistem koji to nije blagovremeno nadgledao.

,,Ilustracija jednog od razloga zašto ljekari napuštaju javno zdravstvo je i crni džip škoda, koji je parkiran ispred jedne od kuća ministra Hrapovića, a koje je putem tendera trebovalo Ministarstvo zdravlja”, kaže Mugoša. ,,Džip su platili crnogorski ljekari, zajedno sa građanima između 30 i 35 hiljada eura. Kada se registruje, plaćaćemo ministru gorivo, pranje, popravku, novu registraciju…”.

Svaka država koja nema uređen zdravstveni i obrazovni sistem rizikuje svoju budućnost. Džipovi tu ne pomažu.

Evropa, region, i mi

Ljekarske komore i istraživačke organizacije procjenjuju da Srbiju godišnje napusti 600 ljekara, Makedoniju 500, Bosnu i Hercegovinu 350, Albaniju 150, Crnu Goru 20. Prema podacima Hrvatske ljekarske komore, tu zemlju su u posljednje tri i po godine napustila 524 ljekara, dok je u istom periodu sa Kosova otišlo njih 400.

Ljekari iz zemalja regiona najčešće odlaze u Njemačku, Austriju, Švedsku, Norvešku, Veliku Britaniju ili Sloveniju, gdje im se uz višestruko veću platu, nude i bolji uslovi rada.

Razvijene zemlje tako dobijaju svojevrsne besplatne poklone u vidu školovanog medicinskog kadra.

Fenomen nedostatka ljekara posljednjih desetak godina izražen je u razvijenim zapadnoevropskim zemljama. Bez obzira na visoka primanja, sve manje mladih ljudi se odlučuje da studira medicinu. Razlog su dugotrajne i teške studije, a izuzetno kompleksan i odgovoran posao.

I u Njemačkoj je izražena migracija njihovog ljekarskog kadra u skandinavske zemlje i Veliku Britaniju, zbog kraćeg radnog vrijemena i veće plate. No, Njemačka svoje probleme, sve više, rješava kadrom sa Balkana. Mladi ljekari iz regiona hrle u Njemačku u kojoj se plate za početnike kreću od tri hiljade eura naviše, a specijalisti zarađuju pet do osam hiljada eura. Uz to jasna su pravila napredovanja i ponašanja koja važe za sve.

Iako Crna Gora ima hronični nedostatak ljekara, nadležni se sa tim problemom suočavaju na veoma čudan način. Naime, tokom prošle godine na birou je posao čekalo 100 doktora, da bi Zavod za zapošljavanje CG, u martu ove godine, promovisao Sajam legalnih radnih migracija u Njemačku. Objasnili su da Njemačkoj najviše nedostaju medicinari – doktori, medicinske sestre, tehničari, fizioterapeuti… Čisto da što prije isprate mlade i školovane iz zemlje, a i da se pomogne njemačkom zdravstvu.

 

Žarko Borović, hirurg: Medicinsko osoblje spašava zdravstvo

Hirurg Žarko Borović je 30 godina radio u KCCG, koji je napustio nakon što je otvorio svoju privatnu kliniku. On ističe da je zdravstvo posljednjih 20 godina preživjelo zahvaljujući isključivo ogromnom entuzijazmu i znanju ljekara i medicinskih sestara. ,,I to uprkos mnogim partijskim namještenicima, počev od ministara do upravnika seoske ambulante. Ponekad se dešavalo da se partijska pripadnost poklopi sa znanjem i stručnošću, ali rijetko, a i kada se to pogodi, ti ljudi su se opet vodili partijskim interesima a ne interesima stuke”.

Kako jedan od velikih problema Borović navodi nedostatak novca: ,,Kod nas su izdvajanja za zdravstvo među najmanjima u Evropi. Pompezno zvuči kada čujete da se izdvaja 200 miliona godišnje. A kada to podijelite po glavi stanovnika, dobijate od 250 do 300 eura. Zdravstvo je skupo, magnetna rezonanca, ljekovi, hirurški materijal košta isto i ovdje i na Zapadu. A na Zapadu je izdvajanja za zdravstvo desetostruko veće nego kod nas”.

,,Uprkos svemu tvrdim da je crnogorsko zdravstvo, i to isključivo zahvaljujući ljekarima i sestrama, i dalje jedan od najboljih segmenata crnogorske države”, ističe Barović. On kaže da je cijelo zdravstvo pod negativnom kampanjom, koja može da ima dalekosežne posljedice. ,,Trend je da se o zdravstvu senzacionalistički piše. Traže se i izmišljaju afere. Relano stanje je ipak drugačije. Sjetimo se tragedija na Bioču, kada je preko 200 ranjenih ljudi, u nekoliko sati, primljeno i bez greške liječeno. Svakog dana je neko ,,Bioče” – urade se desetine uspješnih operacija, stotine uspješnih dijagnostika. A nikada se nije pisalo o tome, samo se traži senzacija”.

,,Treba da nas brine smejna generacija u zdravstvu. Pretpostavljam da će veliki broj ljekara kada se otvore vrata EU željeti da napusti ovaj milje. U KCCG ste zatrpani pacijentima i ne možete da radite na kvalitetan način. Ne mogu ja da operišem 20 ljudi dnevno, niti da ljekar kvalitetno dijagnostifikuje 100 pacijenata. Stalno ste pod nekim pritiskom, krivicom, na stubu srama. I mladi ljekar će sebi postaviti pitanje zašto ovo radim”, naglašava Borović uz napomenu da jedan ljekar ima više provedenog vremena nad knjigom od polovine poslanika u Skupstini: ,,A oni sebi, kada god hoće, izglasaju povećanje plate, kao sramni zakon o platama funkcionera. Ponižavajuće je za svakog ljekara i to da zamjenica sekretara ministra ima dvostruko veću platu od hirurga”.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POLITIČKE IGRE – KUSURANJE SA PRIJESTONICOM: Cetinjske magle

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predsjednik DPS-a nije i ne može biti predvodnik pokreta koji se, istinski, bori za slobodnu, demokratsku i evropsku Crnu Goru. To nas uči trodecenijsko iskustvo. A sadašnje vlasti ne zaslužuju  ni djelić tog vremena. Cetinje je to pokazalo i jednima i drugima

 

Cetinje je ponovo u žiži sukoba vlasti i opozicije. Međusobnih i onih unutar koalicionih. Očekivano, obnovljena sporenja prelila su se i na ulicu, pa je pred Skupštinom Crne Gore održan novi protest.

Povod za okupljanje nezadovoljnih  bila je odluka Uprave za katastar i državnu imovinu, od 15. oktobra, kojom je vlasništvo nad Cetinjskim manastirom prenijeto sa Prijestonice na Mitropoliju crnogorsko primorsku SPC. O toj odluci medije su obavijestili v.d. direktora Uprave za katastar Koča Đurišić i koordinator pravnog savjeta Mitropolije Igor Balaban. Oni su objasnili kako je Područna jedinica Cetinje ,,samo ispravila grešku”, pošto je prethodno u kompjutersku bazu Uprave upisano da MCP ima pravo korišćenja Cetinjskog manastira, iako u pisanom dokumentu iz 1996. piše da je manastir sa pratećim objektima u njihovom vlasništvu. I da nezadovoljni imaju pravo žalbe na tu odluku.

Uvid u dokumenta pokazuje da je istina malo komplikovanija. Naime, „ispravka greške“ u Upravi za katastar nigdje ne pominje ni Mitropoliju ni SPC.

U tom Rješenju piše: „Vrši se ispravka greške nastale unosom podataka iz rješenja br. UP I 05-915 od 11. 04. 1996. godine u kompjutersku bazu podataka, u katastru nepokretnosti za KO Cetinje I, na način što će se umjesto upisanog prava ‘korišćenje’ upisati pravo ‘svojina’ Manastir Sveti Petar na objektima evidentiranim na katastarskim parcelama broj…“.

Dakle, Manastir Sveti Petar ima pravo svojine nad objektima Cetinjskog manastira. Prvi naziv je zvanično (crkveno) a drugi narodno ime istog objekta. Koji je, kako vidimo, postao vlasnik samoga sebe, iako ga zakon ne prepoznaje ni kao fizičko ni kao pravno lice. I to samo produbljuje konfuziju i zaoštrava  jednovjekovna sporenja o statusu SPC-a i njenoj imovini u Crnoj Gori, „preuzetoj“ nakon, od tada do današnjeg dana,  spornih odluka o  bezuslovnom prisajedinjenju  crnogorske države i crkve Srbiji i, nedugo zatim formiranoj, Srpskoj pravoslavnoj crkvi.

,,Na osnovu Rješenja nije Mitropolija crnogorsko primorska upisana kao vlasnik, već Manastir Sv. Petar, i ne može se ni po kojem osnovu poistovjetiti MPC sa imenom Manastira Sv. Petra kako se potencira u medijima”, saopštio je zamjenik gradonačelnika Prijestonice Cetinje Petar Marković, uz napomenu da je Cetinje ostalo upisano kao vlasnik manastirskog zemljišta. ,,Dva postupka po ovom zahtjevu su u toku, pri čemu je u jednom donijeto Rješenje kojim je odbijen zahtjev Mitropolije kao neosnovan”, naglašava Marković, ,,Prijestonica Cetinje će iskoristiti sve pravne ljekove u ovim postupcima i boriti se da Manastir Sv. Petra ostane cetinjski kao što je to bilo i vjekovima unazad”.

Sa druge strane, drugačiji stavovi. ,,S obzirom na to da MCP upravlja, koristi i održava ova dobra, njena svojina na objektima i zemljištu je nesumnjiva – pod uslovom nepostojanja pravnog osnova za svojinu nekog drugog fizičkog ili pravnog lica”, tvrdi advokatica Darka Kisjelica, insistirajući da su nedoumice tipa Manastir Sveti Petar nije isto što i Mitropolija posljedica površnog korišćenja nesavršenosti ranije evidencije nepokretnosti. ,,I taj, uslovno rečeno, pogrešni naziv Manastir Sv. Petar, ne ukazuje ni na bilo kog drugog vlasnika, drugo pravno ili fizičko lice – pogotovo ne na Prijestonicu ili ranije Opštinu Cetinje – osim na MCP. Ona kao pravno lice jedini je vlasnik crkvenih objekata u kojima obavlja svoju vjersku djelatnost i vlasnik crkvenog zemljišta koje joj služi za to”, rekla je Kisjelica Vijestima.

Zoran RADULOVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

GODINU POSLIJE: Čija je nula veća

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako ova Vlada sve više liči na DPS, makar u (ne)transparentnosti rada, (ne)poštovanju propisa, podsticanju podjela i favorizovanju partijskog na uštrb javnog interesa – da li je to ,,potreban i dovoljan uslov” da se njihovi prethodnici, u orginalu, vrate tamo odakle su otišli prije godinu dana. Ili je vrijeme da se pozabavimo alternativama

 

Aplauz socijalnih partnera za plan i predstojeće mjere ove Vlade najbolje pokazuje naš put, pohvalio se na Tviteru Milojko Spajić, ministar finansija u aktuelnoj/odlazećoj Vladi. Onda smo i od zvaničnika Unije poslodavaca i dvije reprezentativne sindikalne asocijacije čuli da oni podržavaju najavljeno povećanje zarada i smanjenje dažbina za poslodavce.

Tako su Spajić i ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, njegov najbliži saradnik u promociji tzv. Maršalovog plana za Crnu Goru, dobili formalne partnere sa kojima će podijeliti teret ali i odgovornost za eventualni (ne)uspijeh najavljenog eksperimenta. Ali smo, ponovo, ostali bez odgovora na nekoliko jednostavnih i izuzetno važnih pitanja bez kojih je nemoguće dati valjan sud o stvarnim dometima Spajićevog plana.

Recimo: kako će Vlada nadomjestiti smanjenje prihoda od 180 – 200 miliona eura po osnovu ukidanja doprinosa za zdravstveno osiguranje uz najavljeni rast izdataka za plate u javnom sektoru (zdravstvo, obrazovanje, pa redom…)? Šta će biti sa obećanim kapitalnim budžetom ,,najvećim u istoriji Crne Gore”? Da li će poslodavci, kada za to dođe vrijeme, bespogovorno prihvatiti ,,mali” rast troškova do koga će dovesti najavljeno povećanje minimalne i prosječne zarade i kako će se to odraziti na održivost njihovog biznisa? Kolika je vjerovatnoća da će neki od njih na povećane izdatke odgovoriti otpuštanjem radnika? Da li će najavljene mjere dovesti do nastavka trenda gašenja postojećih radnih mjesta, posebno na sjeveru zemlje?

Na kraju možda najvažnije – kako će armija penzionera i nezaposlenih preživjeti neminovni skok cijena koji je, makar to je jasno, neizbježan – što zbog globalnog rasta cijena hrane i energenata, što zbog Spajićeve namjere da sa sadašnjeg modela oporezivanja dohotka pređemo na oporezivanje potrošnje. Po uvećanim stopama poreza i dažbina (akcize…). Dok bi penzije i socijalne naknade ostale iste. Prema važećim propisima, usklađivanje sa najavljenim rastom zarada i cijena može uslijediti tek početkom 2023. godine.

Umjesto odgovora, množe se nedoumice o polaznim protpostavkama, ekonomskim i političkim, za realizaciju obećanog. Prezentujući svoj plan, prije dvadesetak dana, ministar Spajić je objavio ,,najnoviju nezvaničnu procjenu” Ministarstva finansija i socijalnog staranja prema kojoj će BDP Crne Gore u ovoj godini porasti 13 odsto. Sredinom nedjelje stigle su, takođe nezvanične, prognoze MMF-a, da će ovogodišnji rast ovdašnje ekonomije biti sedam odsto. Te procjene se razlikuju u 350-400 miliona eura. Prema mišljenju stručnjaka sa kojima smo razgovorali, bez uvida u potpune podatke kojima raspolažu jedni i drugi procjenitelji, većinu tog novca poješće inflacija (rast cijena) koju u Ministarstvu dodaju, a u MMF-u oduzimaju od prognoziranog stvarnog rasta crnogorske ekonomije. U oba slučaja, to nije dovoljno da se nadomjesti prošlogodišnji ekonomski sunovrat (pad od 15,3 odsto).

Slična je i priča o visini državnog duga. U prezentaciji Spajićevog plana piše kako je državni dug smanjen na 78 odsto procijenjenog bruto društvenog proizvoda. Ove nedjelje, iz Ministarstva finansija stiže saopštenje da je isti dug – 87,4 odsto istog BDP-a, odnosno 4,05 milijardi eura. Po svoj prilici, u prvoj računici dug je umanjen za iznos državnih depozita a u drugoj nije. Ali, ta pretpostavka  produbljuje konfuziju, pošto nam je u Spajićevom planu predočeno da se u državnom trezoru nalazi 600, dok iz ovonedjeljne informacije proizilazi da je u pitanju samo 400 miliona (oko deset odsto državnog duga). Neko se zabrojao ili je 200 miliona otišlo za nepunih mjesec dana!?

Priču bi mogli nastaviti pokušajem da dokučimo kako Vlada planira nadomjestiti manjak prihoda (zdravstveno osiguranje) i dodatne rashode (rast zarada u javnom sektoru) iz Spajićevog plana, ukoliko on zaista dobije neophodnu podršku Vlade i skupštinske većine. Ko god da to bude. Dodatni prihodi koje je ministar Spajić pomenuo – povećanje akciza na nezdrave proizvode, dodatni prihodi od igara na sreću, oporezivanje imovine koja nema pokriće u legalnim prihodima, dijelom su uračunati i u ovogodišnji budžet Fiskalnu strtegiju urađenu sredinom godine, skupa sa  14 miliona eura kojima su se u MFSS nadali po osnovu tzv. hemijskog markiranja goriva i smanjenju sive ekonomije u tom sektoru. Nijedan od neophodnih zakona nije usvojen, a sve i da jesu prihodi na koje je država računala po tom osnovu manji su od 120 miliona. Što je između polovine i, vjerovatnije je, trećine novih prihoda koje treba obezbijediti već naredne godine. Pod uslovom da se zakoni pripreme, upodobe – od Podgorice do Brisela – i usvoje. A koncesionari u oblasti igara na sreću ubijede da se odreknu sadašnjih važećih ugovora (važe, uglavnom, do 2025) i private dodatne državne namete.

Kao alternativni izvori za obezbjeđenje većeg dijela neophodnog novca, ekonomski analitičari navode mogućnost novog zaduženja, velike strane investicije koje trenutno nijesu ni na vidiku (sve da ima investitora nema gotovih projekata čija bi realizacija mogla početi u skorije vrijeme osim, možda, predaja Aerodroma CG u višedecenijski zakup, po modelu koji je započeo DPS), povećanje sadašnje stope PDV-a sa 21 na, recimo, 24 odsto ili privatizaciju državnih preduzeća koja bi mogla naći kupca u kratkom roku. Tu se, zbog neskrivenog interesovanja Srbije, nameće mogućnost prodaje Elektroprivrede i Luke Bar. Mada bi to više ličilo na ekonomsku kapitulaciju nego na privatizaciju.

I eto nas u političkom dijelu Spajićevog plana. Za sada, on nije predočen ni njegovim kolegama u Vladi. A sve i da jeste, niko u Crnoj Gori danas ne zna da li će aktuelna Vlada biti u prilici da predloži budžet za narednu godinu uz paket pratećih zakona neophodnih za realizaciju najavljenog. Odnosno, da li u parlamentu ima 41 poslanik voljan da sve to i podrži.

Nebojša Medojević je najavio da pet poslanika njegovog Pokreta za promjene neće podržati Spajića i njegov plan, pošto bi on mogao dovesti do bankrota države. ,,Radi se o čistom i jeftinom populizmu. Spajić osniva partiju i ovo je program njegove partije”, kaže on. ,,Nema prostora za povećanje zarada i prioriteti treba da budu nešto drugo”.

Vladi prijetnje i upozorenja stižu i iz drugih partija aktuelne vladajuće većine. Drugim povodom. ,,DF zahtijeva da naši lideri zauzmu ona mjesta u izvršnoj vlasti koja im je narod dao”, poručio je poslanik Jovan Vučurović objavljujući kako on ,,neće glasati niti podržavati” nijednu Vladu u kojoj ne bude Andrija Mandić. ,,Oko toga neće biti bilo kakvog pogađanja i dobro je da to sada znaju svi koji učestvuju u postizanju dogovora parlamentarne većine”.

Poznato je da se ulasku čelnika DF-a u Vladu protivi URA, ali izgleda kako ni premijer Zdravko Krivokapić nije oduševljen takvim zahtjevom. On je odbio da odgovori na pitanje da li je saglasan sa prijedlogom da u njegovu Vladu uđu lideri DF-a, prebacujući odgovornost u dvorište parlamentarne većine.  Međutim, njegova izjava ,,znam samo da se ništa nije promijenilo u odnosu na oktobar prošle godine”, ukazuje na odgovor. Lani je, podsjetimo se, Krivokapić izjavio kako bi lideri DF-a (Mandić, Medojević i Milan Knežević) bili preveliki teret za buduću Vladu i njena evropska stremljenja.

Zato Medojević već najavljuje da rekonstrukcija Vlade neće biti i da su vanredni izbori ,,izvjesni”. Iako pominje i mogućnost formiranja manjinske vlade.

Još nije vrijeme za tu priču, smatraju naši izvori iz svijeta politike. Ali, kažu, možda će biti nakon što se potpredsjednik Vlade Dritan Abazović vrati iz Vašingtona. Uz napomenu da ne može biti slučajno to što potpredsjednik Vlade ide u SAD u jeku pregovora o budućnosti izvršne i zakonodavne vlasti.  A na isti put ne ide premijer Krivokapić ili neki od lidera parlamentarne većine.

,,Nadam se da će postojati razumijevanje da ova Vlada traje – ne zbog političara, već zbog građana“, poručuje Krivokapić dok u opozicionom DPS-u neki već naglas razmišljaju o skorašnjim izborima. I povratku na vlast. Kako bi spašavali državu.

Treba li podsjećati šta bi to značilo? Ili se dovoljno sjetiti da su partija Mila Đukanovića i Vlada Duška Markovića svojim nasljednicima ostavili društvo polarizovano do ivice sukoba, praznu državnu kasu, osiljene kriminalne klanove, opustošena državna preduzeća, bezbrojne afere, rasplamsalu epidemiju korone bez ugovora o kupovini jedne jedine vakcine…

Prošlogodišnja turistička sezona bila je katastrofalna za razliku od, recimo, Hrvatske u kojoj je bila samo loša. Plantaže na ivici stečaja. Montenegroerlajns nije smio da podigne svoje avione pošto im je, zbog nagomilanih dugova, prijetila zapljena na bilo kom stranom aerodromu. Termoelektrana je za godine unaprijed potrošila radne sate koje joj je odobrila Evropska energetska zajednica, dok je EPCG od Veselina Pejovića kupovala CO2 kredite koje je ovaj, od Markovićeve Vlade, dobijao džabe.

Zato su besplatni udžbenici za osnovce, dječji dodatak, povećanje minimalne zarade sa 222 na 250 eura čekali novu Vladu. Koliko god da su to, zapravo, mali iznosi i za ovako poharanu državu.

Druga je priča što danas imamo dvije aviokompanije koje se međusobno glože i spotiču, umjesto da skupa rade u interesu vlasnika – države Crne Gore. Što se Ministarstvo kapitalnih investicija i EPCG spore po pitanju opravdanosti ugovorene modernizacije Termoelektrane, dok ministar finansija, izgleda, nezavisno i od jednih i od drugih, pokušava dogovoriti gradnju drugog bloka TE u zavičaju. Na gas. Bez bilo kakve pripreme, analize, planskog dokumenta. Dok nastavak auto-puta niko javno ne pominje.

A umjesto najavljene reforme javne uprave imamo v.d. stanje u institucijama, haos u pravosuđu, partijsko-rođačko zapošljavanje po dubini.  I imenovanog izvršnog direktora i odbora direktora društva sa ograničenom odgovornošću Montenegro works koje, prema nepisanoj viziji njegovog tvorca, treba da kontroliše državna i javna preduzeća preuzimajući posao Vlade (resornih ministara), Državne revizorske institucije i revizorskih odbora. Dok, recimo, Upravom za prihode i carine (više od hiljadu zapošljenih) i dalje rukovodi v.d. direktor bez jednog jedinog pomoćnika, pošto resorni ministar na sjednice Vlade ne donosi prijedlog za njihovo imenovanje, iako je kompletna zakonom propisana procedura već završena…

Ako ova Vlada sve više liči na DPS, makar u (ne)transparentnosti rada, (ne)poštovanju propisa, podsticanju podjela i favorizovanju partijskog na uštrb javnog interesa – da li je to ,,potreban i dovoljan uslov” da se njihovi prethodnici, u orginalu, vrate tamo odakle su otišli prije godinu dana. Na mjesto zločina. Treba li da računamo čija je nula veća. Ili da se pozabavimo alternativama.

 

Na opštinski račun

Iz Tuzi stiže signal da se neko iz sistema državne i lokalnih vlasti konačno pozabavio posljedicama onoga što bi mogao donijeti Spajićev plan. I usudio da o tome javno progovori. Potezi koje najavljuje ministar finansija za posljedicu će imati 15 procenata manji budžet Opštine Tuzi, saopštio je predsjednik Opštine Nik Đeljošaj.

,,Puna podrška najvljenom povećanju plata u Crnoj Gori, naši građani treba i zaslužuju i više, ali zbog javnosti želim da objasnim na koji način se to radi”, kaže Đeljošaj, ,,uvećanje plata građani će dobiti od opština u Crnoj Gori kojima će se smanjiti prihodi. Dakle, povećanje plata i minimalne zarade, po predlogu Vlade Crne Gore, ide na teret opština i dodatno – na manje razvijene opštine. Za tu moju tvrdnju postoje i konkretni argumenti…”.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

ĐUKANOVIĆI U JOŠ JEDNOJ MEĐUNARODNOJ AFERI: Odškrinuta Pandorina kutija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Poslovi Mila i Blaža Đukanovića su se našli u fajlovima koji su procurili iz vodeće advokatske kancelarije u Panami Alcogal koja ima predstavništva na svim poznatijim offshor destinacijama uključujući i Britanska Djevičanska Ostrva (BVI) preko kojih su vođeni poslovi porodice Đukanović. Šema firmi i poslova Đukanovća je napravljena tako da bude veoma komplikovana i za javnost teško razumljiva

 

U nedjelju 3. oktobra je odjeknula vijest na glavnim svjetskim medijima da je mreža Međunarodnog konzorcijuma istraživačkih novinara (ICIJ) sa sjedištem u Vašingtonu (SAD) objavila rezultate globalnog istraživanja sa svojim partnerima iz 117 zemalja o offshore poslovima raznih svjetskih lidera, državnika i poznatih ličnosti pod nazivom Pandorini papiri. Procurilo je skoro 12 miliona fajlova (dokumenata, fotografija, emailova, bilansa i dr.)  iz 14 offshore agencija. Podaci su pokazali da su mnoga poznata imena skrivala svoja bogatstva i izbjegavala plaćanje poreza preko svojih firmi i trastova na egzotičnim destinacijama koje su im jamčile diskreciju. U dokumentima su se našli premijer Češke, kraljevska kuća u Jordanu, predsjednici Ukrajine, Ekvadora, Rusije, bivši britanski premijer Toni Bler itd. Među njima, za sada, po skrivenom bogatstvu i broju transakcija vodi porodica autokratskog predsjednika Azerbejdžana Ilhama Alijeva koja je u zadnjih 15 godina prometovala oko 400 miliona funti (450 miliona eura) u raznim nekretninama po Velikoj Britaniji. U transakcijama je učestvovao i tada 11-godišnji sin Alijeva Hejdar sa vjerovatno fantastičnim smislom za biznis koji je naslijedio od oca. U dokumentima koji su procurili se našao i veliki prijatelj Alijeva – predsjednik Crne Gore Milo Đukanović sa sinom Blažom.

Mreža za afirmaciju nevladinog sekrora (MANS) je kao saradnik ICIJ-a objavila da su Milo i Blažo 2012. godine sklopili tajne ugovore o upravljanju njihovom imovinom „skrivajući se iza komplikovane mreže povezanih kompanija iz Velike Britanije, Švajcarske, Britanskih djevičanskih ostrva, Paname i Gibraltara“. Poslovi Đukanovića su se našli u fajlovima koji su procurili iz vodeće advokatske kancelarije u Panami Alcogal koja ima predstavništva na svim poznatijim offshor destinacijama uključujući i Britanska Djevičanska Ostrva (BVI) preko kojih su vođeni poslovi porodice Đukanović.

MANS navodi da je u dokumentaciji Alcogal-a pronašao ovjerene kopije ugovora o uspostavljanju trastova koje su Milo i Blažo Đukanović sklopili 21. juna 2012. godine sa kompanijom CM Skye 2 (PTC) Limited registrovanom na Britanskim Djevičanskim Ostrvima. Predsjednik Crne Gore je formirao Victoria Trust a njegov sin Capecastel Trust. Takođe trastovi su uspostavljeni na period od 80 godina, a kompanija koja njima upravlja je ovlašćena da za račun Đukanovića može kupovati i prodavati nekretnine i firme, otvarati nove kompanije i žiro račune, davati i uzimati kredite i obavljati razne druge poslove. Predsjednik je pri registraciji priložio kopiju svoga diplomatskog pasoša i račun za vodu sa adrese u Podgorici na kojoj živi dok je njegov sin priložio ličnu kartu i račun za iznajmljivanje stana u Londonu u kome je živio tokom studija. Blažo je 23. februara 2012. uz pomoć Alcogala-a (kako pokazuju interna dokumenta firme), a uz posredovanje tadašnjeg CM Management (Suisse) SA, na Britanskim Djevičanskim Ostrvima formirao kompaniju Victoria Bridge Finance Ltd. Inače Alcogal je osnovao skoro 15.000 kompanija.

Sedam dana nakon uspostavljanja Blažovog trasta, 28. juna 2012, njegova firma Victoria Bridge Finance zajedno sa Arcola International Ltd sa Britanskih Djevičanskih Ostrva, u Londonu osniva DGT Energy.

Prvo sjedište te kompanije je bilo na istoj adresi na kojoj se nalazila firma londonske advokatske kancelarije Charles Mia Limited, koja je ovjeravala Blažova i Milova lična dokumenta za potrebe osnivanja trastova.

U međuvremenu, 15. januara 2014. godine, Blažo Đukanović formira još jednu skrivenu kompaniju na Djevičanskim Ostrvima, Resilton Investments Ltd. Njeni direktori su isti kao i u drugim firmama vezanim za poslove Đukanovića, Cellar Limited i Clambake Limited, dok je poslovna dokumentacija čuvana na adresi u Švajcarskoj. Onda se dalje ređaju razne kompanije koje ili preuzimaju vođenja postojećih kompanija ili se osnivaju ćerke fime na drugim destinacijama. Resilton je jedan od osnivača i crnogorske firme Proenergy Montenegro osnovane10. aprila 2014. godine i nikada nije predavala finansijske izvještaje.

Cijela šema firmi i poslova je napravljena tako da bude veoma komplikovana i javnosti teško shvatljiva. Kod politički eksponiranih osoba i kriminalaca cilj je da se pravi vlasnici, njihova imovina i računi sakriju i ostanu tajni.

Samo po sebi, vlasništvo nad offshore firmama i trastovima ne predstavlja ništa nezakonito. Obične offshore firme daju sa jedne strane velike prednosti regularnim poslovnim ljudima. Njihovo osnivanje je jednostavno i brzo. Na većini tih destinacija korporativni porez je ili izuzetno nizak ili ga nema kao što je slučaj na Britanskim Djevičanskim Ostrvima. U većini zemalja EU korporativna taksa je između 20 posto i 32 posto. U Velikoj Britaniji je 19 posto, Americi 21 posto dok je u većini balkanskih zemalja oko 10 posto. U Crnoj Gori je 9 posto i njenom niskom stopom se dugo hvalio sadašnji predsjednik i raniji premijer. On i njegov tadašnji šef agencije za promociju investicija MIPA Petar Ivanović su se često hvalili da stvaraju „odlične uslove i povoljnosti za inostrane partnere kako bih ih privukli da investiraju u Crnu Goru“. No, sve te povoljnosti za „investitore“ nisu bili dovoljna garancija samom kreatoru „najpovoljnijeg biznis ambijenta u regionu“ Milu Đukanoviću koji se odlučio da svoje poslove i bogatstvo vodi preko inostranih advokatskih kuća, trustova i offshore-va i to još u vremenu kada je suvereno vladao Crnom Gorom. Naravno nikada ništa nije prijavio Agenciji za sprečavanje korupcije (ASK) iako mu je to bila dužnost, a Agencija nikada nije ništa uradila povodom svih otrkića.

Dugo se godina pričalo u javnosti i opozicija je optuživala Đukanovića da novac, za koji se vjeruje da je nelegalno stečen kroz pljačkaške privatizacije, namještene i naduvane tendere i šverc droge i cigareta, on sa kumovima i prijateljima iznosi iz Crne Gore na egzotične destinacije. Prvi opipljiv dokaz da Đukanović ima nešto neprijavljeno je došao od njegovog bivšeg saradnika i finansijera Duška Kneževića koji je dostavio dokumenta 2019. godine tadašnjem uredniku Dana Nikoli Markoviću. Marković je u televizijskom intervjuu pitao predsjednika da li je ikada osnivao firme i bavio se biznisom van Crne Gore, na šta je Đukanović decidno rekao „nigdje, nikada“. Nakon toga je Marković pokazao papire firme Vagor Investment Limited sa Kipra koju je Đukanović kupio od kompanije IONICS Nominees Ltd. poznate po šemama pranja novca. Njen direktor Kristodulos Vasiliades je slovio za eksperta pravljenja složenih šema utaje poreza i čije usluge je koristila i ruska mafija. Đukanović je kupio firmu od njega u decembru 2006. što je on malo kasnije u emisiji i priznao ali je rekao da firma nije radila ni dan. Knežević je tada optužio Đukanovića da je firma trebala da se pojavi kao „investitor“ vezano za bolnicu u Meljinama. Slični „investori“ sa Kipra su se pojavili i u slučaju Miloša Marovića, sina nekadašnjeg vladara Budve Svetozara Marovića. Milošev kiparski offshore Numerico Trading Limited je predstavljen kao „renomirana španska firma sa ogromnim iskustvom u izgradnji akva parkova“ kojoj je 2006. budvanska opština žirirala za kredit od 1.6 miliona eura za „investiciju“ i na kraju sama otplatila dok je novac ispario zajedno sa Marovićem.

Da je DPS-ovo rukovodstvo zaljubljeno u offshore poslovanje pokazuje to što su sve glavne privatizacije i pljačkaške „investicije“ urađene preko offshore sistema. Tako su Kombinat Aluminijuma Podgorica, Željezara Nikšić, Vjetroelektrana Možura i mnoga druga preduzeća i hoteli postali meta takvih „investitora“ koji su ta ista preduzeća ili uništili i/ili isisali stotine miliona eura i odnijeli vani kroz sistem državnih garancija i subvencija koje je Đukanović odobravao kao „podsticaj za biznis“.  

Vezano za Pandoru i nedavno objavljenja dokumenta, izgovor crnogorskog vladara i njegovog sina je bio isti kao i u televizijskoj emisiji 2019. Predsjednik je tvrdnje MANS-a nazvao „iskonstruisanom aferom“ i još jednim „u nizu pokušaja diskreditacije Predsjednika Crne Gore i članova njegove porodice“. Iz kabineta Predsjednika je pojašnjeno „da je tokom 2012. god., u vrijeme kada nije obavljao državne poslove, radio na uspostavljanju infrastrukture za otpočinjanje poslovnih aktivnosti zajedno sa sinom“. U to vrijeme osnovao je Victoria Trust, koji, „dok je on bio vlasnik, nije imao nikakvih poslovnih transakcija, nije otvorio niti jedan bankarski račun, jer jednostavno nikada nije ni aktiviran“. Takođe, nakon što se te iste godine „neplanirano vratio na funkciju Premijera, cjelokupno vlasništvo nad Victoria Trust-om prenio je na sina Blaža Đukanovića“. Blažo je istraživačkom timu odgovorio da se „sjeća da je bilo priče o njemu kao dijelu moguće poslovne strukture“ dok je živio u Velikoj Britaniji, ali se „ne sjeća da li je uspostavljen“. Ako jeste „ja nisam imao nikakve veze sa njim i sigurno je davno ugašen“. Procurjela dokumenta hvataju predsjednika i sina u pokušaju obmane javnosti jer papiri pokazuju da je, kako kaže MANS,  u novembru 2014. godine Milo Đukanović kao premijer „i dalje bio jedini vlasnik Victoria Trust-a, a njegov sin Capecastel Trusta. Dokumentacija švajcarske kompanije LJ Management (Suisse) svjedoči o tome. Takođe složena šema koju su Đukanovići napravili budi otvorene sumnje da su imali nešto da kriju jer za obično i zakonito preduzetništvo je takav model suvišan.

Ono što je dodatna karakteristika ciljano skrivenih poslova je da offshore kompanije ili one koje njima upravljaju njima često mijenjaju imena ili se nakon obavljenih sumnnjivih transakcija gase. Firma CM Skye 2 (PTC) Limited, koja je skrivala poslove Đukanovića, u aprilu 2013. godine promijenila je ime u LJ Skye 2 (PTC) Limited. Tako se prethodno zvala njena sestra kompanija koja je za samo sedam dana tri puta promijenila naziv. MANS navodi da je ravno mjesec nakon promjene vlasti u Crnoj Gori, 30. septembra 2020. godine, firma LJ Skye 2  (PTC) Limited koja je upravljala tajnim poslovima Đukanovića, pokrenula postupak dobrovoljne likvidacije i ubrzo je ugašena.

Kako na Britanskim Djevičanskim Ostrvima ne postoji obaveza dostavljanja finansijskih izvještaja offshore kompanija, nije bilo moguće dobiti ni podatke o poslovanju Đukanovića. Njihova poslovna dokumentacija se čuva kod Clambake Limited u Švajcarskoj, zemlji poznatoj po škrtosti u dijeljenju informacija sa vanjskim svijetom. Izuzetak je bio američki i njemački politički pritisak prije nekoliko godina kada su Švajcarci morali dati na uvid dokumentacije poreskih utajivača iz pomenutih zemalja.

U Velikoj Britaniji kompanije su dužne da daju finansijske izvještaje, pa je otkriven trag novca koji je išao iz Londona – firme DGT Energy koju je tamo Blažo osnovao sa dva hrvatska konsultanta za naftu i gas (Vedran Perše i Jasmin Umićević). Novac je slat Blažovoj firmi Victoria Bridge Finance Ltd na Djevičanskim Ostrvima u nekoliko navrata kao pozajmica u ukupnom iznosu od 132.500 eura. Kako je firma iz Londona ugašena, tako je i ukupan dug Blažovoj firmi na Karibima oprošten jer je novac koji je uzet kroz DGT korišćen za uspostavljanje neuspješnog biznisa pa je, po riječima Blaža Đukanovića, i otpisan. Isto je ptovrdio MANS-u i ICIJ-u i njegov partner Vedran Perše koji je naglasio da taj novac nije otišao gospodinu Đukanoviću, niti je on od njega imao lične koristi“ već je „potrošen za plaćanje početnih troškova eksternih stručnjaka – advokata, računovođa itd.

Vrlo je upitno koliko je onih i među najvatrenijim pristalicama lika i djela Mila Đukanovića, koji više vjeruju u njegove priče i objašnjenja. Stoga je Đukanović u srijedu veče odustao od pokušaja daljih „objašnjenja“ i prebacio narativ na njemu blizak teren direktnih uvreda i sijanja mržnje prema kritičarima. On je naglasio da se nije „povlačio po podu i lizao kašike (rugajući se pravoslavnom vjerskom obredu), širio pandemiju i iza toga raspoređivao ljude, svoje prijatelje vjerske fanatike iz te vjerske zajednice na odgovorna mjesta u državi“. Istina je da Đukanović, dok je mogao, nije na važne državne poslove raspoređivao svoje prijatelje koji su bili vjerski fanatici Srpske pravoslavne crkve ali su bili vjerski fanatici antičkih bogova novca i bogatstva – Janusa i Plutusa. U njihovom vjerskom zanosu Crna Gora je 30 godina vučena po podu i ostavljena sa malim izgledima da vrati ono što je odneseno na egzotična odredišta.

Jovo MARTINOVIĆ 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo