Povežite se sa nama

PERISKOP

Odsudni trenutak za katoličku crkvu u BIH

Objavljeno prije

na

Nedavni skup u Travniku ponukao me je da ispišem ovosedmičnu kolumnu. Naime, sve su političke stranke u BiH, unatoč zabrani Centralne izborne komisije, nalazile način da i prije otvaranja zvanične predizborne kampanje, kroz najrazličitije forme komuniciranja dođu do svojih potencijalnih glasača, pa se tako i bh. HDZ potrudio da preko udruga koje krovno pokriva njihova parapolitička tvorevina Hrvatski narodni sabor, braniteljske udruge i drugi, privuku pozornost svojih simpatizera.

U kampanju su uvučeni i pjevači i glumci,ali i čitava reprezentacija nogometa susjedne države Hrvatske, čiji se veliki uspjeh na svjetskom nogometnom prvenstvu koristi kao izborni adut stranke koja sebe sama naziva stožernomu bh. populusu,kad su Hrvati kao narod u pitanju.

Ipak, jedan detalj sa pomenutog skupa zadržao je danima moju pozornost. Pitao sam se da li je stvarno moguće da se Katolička crkva u BiH do te mjere stavi u funkciju HDZ-a i njegovog čelnika Dragana Čovića?

Kažu da fotografija ima čudesnu moć i da mnogo glasnije zbori od svakog napisanog retka. E, pa tako su propagandisti bh. HDZ-a uradili ozbiljan posao.U prvom redu manifestacije, čije ciljeve i pozadinu ne želim niti komentirati, sjedio je kardinal Vrhbosne Vinko uzoriti Puljić! Mislim,dapače, uvjeren sam da to što je Puljić sjedio do prvog Hrvatau BiH šalje više nego jasan signal kad je opredjeljenje za koga glasati na narednim izborima u pitanju.A dobro je znano da je hrvatski puk u BiH poslušan i odan svojim katoličkim pastirima.

Nisam kardinala Puljića vidio da je prisustvovao političkim skupovima u društvu nekog funkcionera hrvatskih političkih stranaka npr. HDZ 1990 ili pak bh pravaša.

Puljić se opredjelio za stožerne i iz Travnika poslao jasnu poruku svome stadu, po logici:slijedite pastira i ko nije s nama taj je protiv nas.

Ne sumnjam da je drugačije i u torovima reis efendije i prvoga u bh. pravoslavaca, a onda to ništa drugo ne znači nego da se nismo odmakli od devedesetih godina prošlog vijeka, kad je svaka ovčica u svoje stado išla. Pojavljivanjem kardinala na političkom skupu uz Dragana Čovića katolička crkva osnažila je dvostruko bh. HDZ.Dala je vjetar u leđa HDZ-u kao partiji, ali i Draganu Čoviću u trci za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda u BiH.

Ovakvo instrumentaliziranje katoličke crkve u svrhu jačanja pozicije jedne političke opcije nije nikakva novina. I ranije su svećeniciove crkve direktno radili za HDZ BiH,ali instrumentalizirati glavnog člana kardinalskog zbora nije isto što i potpora kakvog seoskog svećenika HDZ-u BiH.

Kardinal se očito dao instrumentalizirati,što nije dobro niti za katoličku crkvu koja bi morala brinuti o svim katolicima, a ne samo onima sa iskaznicom HDZ-a BiH.

Ovaj prizor iz Travnika devalvira svako verbalno izjašnjenje katoličke crkve u BiH da ona ne forsira niti jednu od političkih stranaka. Fotografija iz Travnika kazala je sve!Puljić nije više pastir svih katolika.

On će to ponovo biti kada jednaku pozornost učini na skupovima HDZ 1990,NHI, Hrvatske stranke,Hrvatske stranke prava,Hrvatske čiste stranke prava…

Do tada je on HDZ-ov kardinal.Jamačno, dugo vremena to će i ostati.

Žalosno!

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

Usred truleži cvijet

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zapis u povodu zemnog nestanka Abdulaha Šarčevića,  najumnijeg Bosanca i Hercegovca

 

Zemlja (daleko manje država!!!) Bosna i Hercegovina, od vremena kralja Tvrtka i kraljice Katarine Kosače nije bila u jadnijem stanju. Ekonomski oronula, kulturno devastirana, sa dezorijentiranim građanima, koji uporno biraju nacionalne vračeve umjesto zastupnika građana, vratila se po svim relevantnim pokazateljima u devedesete godine prošlog stoljeća…

Stalno rastuća ignorancija državnog vrha i najmoćnijih stranaka prema najsposobnijim dijelovima bh inteligencije, svjesno tjeranje mladih stručnjaka da uslijed domaćeg nerazumjevanja krenu preko granice trbuhom za kruhom, tamo gdje njihova znanja i vještine netko hoće, a ne kao u BiH gdje ta znanja i vještine smetaju osionim i krajnje neprosvijećenim vlastodršcima, sve je to rezultiralo da primitivizam i neznanje kreiraju životni ambijent današnjih Bosanaca i Hercegovaca. Ona šačica građanski orijentiranog puka sve teže i bolnije osjeća taj spoj narastajućeg primitivizma i raspomamljenih suvremenih feudalaca u likovima nacionalno-političkih vođa, kriminogenih političkih struktura i nacionalističkih kulturtregera. To je na svim stranama u ozbiljnim analitičkim procjenama viđeno kao stanje najozbiljnije krize od Dejtona do danas.

Ono prema čemu otvaram dveri današnjeg Periskopa je jedan cvijet koji se razvijao usred te sveopće truleži i beznađa bosanskohercegovačkog.

Unatoč antikulturnoj i anticivilizacijskoj politici vrhova političkih stranaka iz pozicije i oporbe, podjednako, taj cvijet razvijao se i nudio kozmopolitske mirise.

Bilo je to bacanje bisera pred svinje, što bi rekli stari Latini.

Cvijet usred opće truleži i nazatka zemlje Bosne i Hercegovine u tišini i tvoračkom samozataju opirao se besperspektivnosti suprotstavljajući suroj zbilji pitanja dohitala iz onostranosti.

Bio je cvijet koji neće u vremenu uvenuti, jer impozantan skor njegovih knjiga i znanstvenih studija još će dugo biti stvarna intelektualna komparativna prednost Bosne prema velikom svijetu.

Baš kao i alem kamen bh duhovnosti, Šarčevićeva genijalna knjiga Sfinga zapada, cvijet kojem trulež okoliša nije jednostavno mogla ništa!!!

Taj cvijet bio je filozof i književnik, akademik Abdulah Šarčević.

Samo osioni totalitaristi, kakvi su danas na vlasti u Bosni i Hercegovini, nisu zapažali djelovanje grandiozne intelektualne pojave kakvom je svoju rodnu BiH godinama darivao ovaj negdanji profesor skopske, a većim dijelom života sarajevske univerze.

Njegove filozofske lucidije i poetsko snatrenje nad grubom stvarnošću posljednjih decenija u BiH, bilo je okrenuto više onostrano, postavljanju pitanja, jer za odgovore krležijanske težine Šarčević za života nije nalazio prave i ozbiljne sugovornike.

Bio je usamljenik u svijetu koji je preferirao materijalno nad duhovnim.

U blatu i truleži ovaj Krajišnik, potekao iz Starog Majdana, interpretirao je i osvješćivao sve nas, posvećujući se metafizici, do poetskih realija u širokom luku svoje ostrašćenosti i Borhesom i Beketom, ali i grafikama i slikarskim čarolijama, bliskijim renesansi nego vremenu našem, drugog velikog Krajišnika Mersada Berbera.

Šarčević i kao viziting profesor u Arizoni (USA) bio je omiljeni pedagog, tragalac po metafizičkim dubinama, a nije zanemarivao ni osobno spisateljstvo, ostavivši budućim generacijama Bosanaca i Hercegovaca zamaman intelektualni dar, kao svojevrsnu civilizacijsku iskaznicu države koja ga nikada do kraja nije ni razumjela.

Gotovo nestvaran je doprinos Abdulaha Šačevića filozofskoj znanosti.

Ponosio sam se što je akademik pisao o mojim knjigama.

Taj cvijet svih boja i tonova krležijanski dimenzionirane intelektualne nadmoći privatno je bio tankoćutan lirski sugovornik, koji je imponirao svojom etičnošću i temeljnom ljudskom dobrotom.

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

Svjetovan a svet

Objavljeno prije

na

Objavio:

Peter Kuzmič je  jednostavna, razgovorljiva osoba, okrenuta budućnosti i progresu. Rektor  je Evangelističkog teološkog fakulteta u Osijeku, naučnik iznimno cijenjen u naučnim krugovima USA i Evrope. Iz skupine sveštenstva  izdvaja  ga nevjerovatna doza svjetovnosti, uključenosti u društveni, pa i politički život Osijeka, Hrvatske i regiona

 

 

Petera Kuzmiča upoznao sam na promociji knjiga Svetlane Broz Dobri ljudi u vremenu zla i Tomislava Jakića Nisam zavijao sa vukovima.

Sreli smo se u osječkoj bogomolji, u kojoj je čelnik. Bio je to susret koji na prvi mah rodi neko fino, toplo prijateljstvo. Kuzmič je, iako visokopozicioniran u crkvi, jednostavna, razgovorljiva osoba, sva okrenuta budućnosti i progresu u svakom smislu. Rektor  je Evangelističkog teološkog fakulteta u Osijeku, naučnik iznimno cijenjen u naučnim krugovima USA i Europe, a njegovi esejistički istupi na različitim međunarodnim skupovima i u znanstvenim časopisima zauzimaju izuzetno visoku razinu. Ono što ovog rektora izdvaja iz skupine svećenstva je nevjerojatna doza njegove svjetovnosti, uključenosti u društveni, pa i politički život ne samo Osijeka nego i Hrvatske i regiona.

Promatrao sam ovog uglednog teologa pri obraćanju svojoj vjerničkoj pastvi i utvrdio stupanj njegove široke čovjekoljubivosti.

Ovaj duhovnik je jedan od najpopularnijih Osječana i ubijeđen sam da mnogi stanovnici grada na Dravi ne bi imali ništa protiv da on bude i gradonačelnik središta Slavonije.

Iako nevelika, skupina vjernika crkve koju ovaj svećenik predvodi sa nevjerojatnom strašću pohodi obrede u svojoj crkvi, stičući na rektorovim istupima poglavito iskustva temeljnog čovjekoljublja, istinoljubivosti i pravdoljubivosti.

Sa ovako intelektualno premoćnim teologom lako je otvarati svaku temu, od politike, do kulture i zdravstva.

Elokvencijom, ali nadasve temeljnim znanjima, on osvaja sugovornike. Iako po mnogo čemu građanin svijeta, ima snažnu dozu ukorijenjenosti u imperijalnost Osječana…

Zato ga i smatram jednim od suvremenih simbola Esega, zato nadahnut širinom njegovih intelektualnih obzorja nemalo zavidim njegovim studentima, ali i skupinama vjernika kojima se obraća u svojim nedjeljnim propovjedima…

Sretan je teološki fakultet čiji je pročelnik prof. dr Peter Kuzmič!

Bogat je, intelektualno prebogat grad Osijek kad jednu od njegovih intelektualnih okomica predstavlja ovaj porijeklom Slovenac, naturalizirani Osječanin, koji podjednaku vrijednost i ugled ima od Moskve do Tokija!

Kuzmič je nositelj i brojnih priznanja i odličja, kako u Hrvatskoj, jednako i u inozemstvu.

A da ovaj sveti čovjek zna da živi punim plućima uvjerili smo se u kavanama i čardama osječkim kad zna i pustiti glas veseljaka…

Teško bi bilo staviti u prostor Periskopa sve što je ovaj teolog i teološki naučnik doprinio teoretskoj teološkoj misli, ali valja zabilježiti da je njegov znanstveni rad citiran u svjetskoj znanstvenoj i teološkoj literaturi stotinama puta.

Od ovog plemenitog, iznimno dobrog čovjeka, teško se rastati, on vam to svojom dobrotom, druželjubivošću i gostoprimstvom, jednostavno ne dopušta.

Na odlasku iz Osijeka dugo smo se opraštali, a sjećanja na boravak u ovoj maloj vjerničkoj zajednici osječkoj ne blijede ni godinama.

Za to je zaslužan sveti, a svjetovni čovjek široke duše i velikog srca dr Peter Kuzmič.

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

Zora na Rondou

Objavljeno prije

na

Objavio:

Slike sa Rondoa iz svih etapa moga mostarovanja toliko su jarke da bih nekoliko Periskopa mogao ispisati samo imenima onih koji su ovaj mostarski trg učinili legendarnim, u regionu prepoznatljivim. Ipak moje misli vezane su ne samo dok ispisujem ove redove za ljudsku, novinarsku i pjesničku vertikalu Milenka Miše Marića, koji je svojom ljudskom uspravnošću, etosom, žurnalističkom i umjetničkom energijom Mostar činio Mostarom kakvog pamtim iz doba kad smo brojali mnogo manje godišta

 

Najviše sam volio, za mostarskih mojih dana, kretati iz Radićeve ulice, u kojoj sam stanovao, ulicom Uzdisaja, kako su zaljubljene Mostarke i Mostarci zvali prometnicu kojom se stizalo tik do pred Stari most. Ali, ništa tu pretjerano zanimljivo ne bi bilo da se u ulicu Uzdisaja, u kojoj neponovljivo mirišu mostarske lipe, ne stiže prelazeći preko Rondoa.

Rondo nikada nije bio središnji mostarski trg, ali to čarobno mjesto raskrižja mostarskih puteva opečatilo je mnoge ljubavne sastanke, randese, kako smo ih nazivali, mnogi su se umjetnički, sportski i drugi planovi kovali u kavanici, u stvari sklepanoj daščari, uz mezu i pića u rasponima od radničke pive do loze, a u jednom sretnom dobu i ekstra loze, čiji čarobni okus ja, ljubitelj šljive, nikada zaboraviti neću, a čiji recept je sa sobom na onaj svijet odnio tadašnji Hepokov meštar od rakija…

I tako na Rondou se intenzivno živjelo, mostarski, bohemski a u krucijalnim trenucima gotovo nalik Parizu.

Slike sa Rondoa iz svih etapa moga mostarovanja toliko su jarke da bih nekoliko Periskopa mogao ispisati samo imenima onih koji su ovaj mostarski trg učinili legendarnim, u regionu prepoznatljivim. Ipak moje misli vezane su ne samo dok ispisujem ove redove za ljudsku, novinarsku i pjesničku vertikalu Milenka Miše Marića, koji je svojom ljudskom uspravnošću, etosom, žurnalističkom i umjetničkom energijom Mostar činio Mostarom kakvog pamtim iz doba kad smo brojali mnogo manje godišta.

Bilo da sam na Rondou Mišu Marića susretao sa Mehom Sefićem, Cucom Stajčićem, Bobom Samardžićem, Perom Zupcem ili Mikom Antićem, uvijek me u tim trenucima obuzimala neka fina ognjica puna nostalgičnih puteva od Rondoa prema Musali, Mikanovini, Fejićevoj ulici ili Starom gradu, kujundžiluku…

Ovaj Periskop otvorio se prema snu koji zasanjah, ovih noći, lipovičkih…

Kao puca zora mostarska nasred Rondoa, a Mišo Marić i ja prošlonoćni pričamo o njegovom ansamblu Mostarske kiše, o hitovima kojima je u tekstualnom smislu logisticirao hitmejkera Kemicu Montena, o ljepotama življenja pomostarski od Balnova i Bara sve do Bišća Polja. U zorištu kraci sunca kroz krošnje platana starih obasjali lice pjesnikovo…

Prekida se moj san o davnašnjoj sreći djetinjstva i mladosti. Surova me realnost prenosi u stvarnost. Nema daščare, ni kavane, spomenik bojovnicima tu je, ni doma kulture, ni redakcije ugašene Slobode u kojoj sam prve novinske tekstove objavljivao, o ljudima da ne govorim…

Drugi je to grad.

Nikad više te sanjane zore na Rondou.

Mišo se javlja iz kišnog Exetera (UK), poruke su mu sve tužnije, duhovit je i dalje, ali o Rondou i zorištima našim možemo sada e-mejlovima podsjećati sami sebe da smo nekada osjećali mostarskom toplotom bíla naših krvotoka, koja su pulsirala u nekom prirodnom, čovjeku pripadajućem ritmu.

Pred oči mi izlazi slikovni imaginarij: Mostarske kiše predvođene Mišelom podgrmečkim pjevaju posred Bugojna Maršalu, a Tito uvijek nastup, koji se redovito produžava izvan satnice protokola, zaključuje rečenicom da jedva čeka novi susret s mostarskom raspjevanom rajom.

Sinoćnja me Lanina nostalgična zvučna razglednica podsjetila na Mišine poetske nezaborave kojima je oplemenjivao zabavnu bh glazbenu scenu, ali i na sve ono što nije bilo dio svijetle mostarske margine življenja.

Bojim se sutrašnjeg dana i onog preksutrašnjeg.

Jer, sve je manje raje sa Rondoa, a i nama što bi svojedobno zamjetila Bela plemenita Krleža, krštenice žute.

Adio Mišel, adio naše zore na Rondou…

Bolje više nikada neće biti.

Bolje je bilo.

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo