Povežite se sa nama

PERISKOP

Odsudni trenutak za katoličku crkvu u BIH

Objavljeno prije

na

Nedavni skup u Travniku ponukao me je da ispišem ovosedmičnu kolumnu. Naime, sve su političke stranke u BiH, unatoč zabrani Centralne izborne komisije, nalazile način da i prije otvaranja zvanične predizborne kampanje, kroz najrazličitije forme komuniciranja dođu do svojih potencijalnih glasača, pa se tako i bh. HDZ potrudio da preko udruga koje krovno pokriva njihova parapolitička tvorevina Hrvatski narodni sabor, braniteljske udruge i drugi, privuku pozornost svojih simpatizera.

U kampanju su uvučeni i pjevači i glumci,ali i čitava reprezentacija nogometa susjedne države Hrvatske, čiji se veliki uspjeh na svjetskom nogometnom prvenstvu koristi kao izborni adut stranke koja sebe sama naziva stožernomu bh. populusu,kad su Hrvati kao narod u pitanju.

Ipak, jedan detalj sa pomenutog skupa zadržao je danima moju pozornost. Pitao sam se da li je stvarno moguće da se Katolička crkva u BiH do te mjere stavi u funkciju HDZ-a i njegovog čelnika Dragana Čovića?

Kažu da fotografija ima čudesnu moć i da mnogo glasnije zbori od svakog napisanog retka. E, pa tako su propagandisti bh. HDZ-a uradili ozbiljan posao.U prvom redu manifestacije, čije ciljeve i pozadinu ne želim niti komentirati, sjedio je kardinal Vrhbosne Vinko uzoriti Puljić! Mislim,dapače, uvjeren sam da to što je Puljić sjedio do prvog Hrvatau BiH šalje više nego jasan signal kad je opredjeljenje za koga glasati na narednim izborima u pitanju.A dobro je znano da je hrvatski puk u BiH poslušan i odan svojim katoličkim pastirima.

Nisam kardinala Puljića vidio da je prisustvovao političkim skupovima u društvu nekog funkcionera hrvatskih političkih stranaka npr. HDZ 1990 ili pak bh pravaša.

Puljić se opredjelio za stožerne i iz Travnika poslao jasnu poruku svome stadu, po logici:slijedite pastira i ko nije s nama taj je protiv nas.

Ne sumnjam da je drugačije i u torovima reis efendije i prvoga u bh. pravoslavaca, a onda to ništa drugo ne znači nego da se nismo odmakli od devedesetih godina prošlog vijeka, kad je svaka ovčica u svoje stado išla. Pojavljivanjem kardinala na političkom skupu uz Dragana Čovića katolička crkva osnažila je dvostruko bh. HDZ.Dala je vjetar u leđa HDZ-u kao partiji, ali i Draganu Čoviću u trci za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda u BiH.

Ovakvo instrumentaliziranje katoličke crkve u svrhu jačanja pozicije jedne političke opcije nije nikakva novina. I ranije su svećeniciove crkve direktno radili za HDZ BiH,ali instrumentalizirati glavnog člana kardinalskog zbora nije isto što i potpora kakvog seoskog svećenika HDZ-u BiH.

Kardinal se očito dao instrumentalizirati,što nije dobro niti za katoličku crkvu koja bi morala brinuti o svim katolicima, a ne samo onima sa iskaznicom HDZ-a BiH.

Ovaj prizor iz Travnika devalvira svako verbalno izjašnjenje katoličke crkve u BiH da ona ne forsira niti jednu od političkih stranaka. Fotografija iz Travnika kazala je sve!Puljić nije više pastir svih katolika.

On će to ponovo biti kada jednaku pozornost učini na skupovima HDZ 1990,NHI, Hrvatske stranke,Hrvatske stranke prava,Hrvatske čiste stranke prava…

Do tada je on HDZ-ov kardinal.Jamačno, dugo vremena to će i ostati.

Žalosno!

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

Bogi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bogić Bogičević  naš Bogi, kako ga  većina Sarajlija od milja zovu,  ostao je politička okomica, grandiozna poema moralnosti medju pigmejskim kalkulantima i potkupljenim jadnicima koji nisu niti će ikada imali politički stav

 

Čudne stvari posljednjih se nekoliko godina dešavaju na bosanskohercegovačkoj političkoj ljevici…Ili, pak,možda ja griješim u procjenama…Jedno je sigurno: bilo što da se desi sa bosanskoheregovačkom socijaldemokracijom,ipak,postoji jedna konstanta,jedna okomica. Uz Harisa Silajdžića jedini stvarni državnik u Bosni i Hercegovini je Bogić Bogičević.

Izabrao sam upravo ovaj trenutak kad SDP BiH”kocka” šansu za šansom da dotuče i svoje koalicijske partnere, ali i da “ljute”desničare pošalje u ropotarnicu zaborava,  da u Periskopu pišem o Bogiću Bogićeviću…Čovjek koji je pri raspadu Jugoslavije glasao protiv uvodjenja izvanrednog stanja i kao član Predsjedništva SFRJ izravno spasio pojedine tadašnje republike i gradjane od velikosrpskog vojnog udara nedavno je doživio da mu njegove stranačke kolege iz SDP BIH “izmaknu stolicu” grubo manipulirajući sa nacionalistima. Veliki Bogičević, političar od formata i iznimno moralan čovjek, prozreo je ovu namještenu”igranku” i gospodskim manirom izišao iz političkoga mulja.

Naš Bogi je bio jedino istinsko rješenje za gradonačelnika bh metropole! Danas kad su u SDP BIH primljeni oni koji su Bogiju “nasapunjali dasku” da se oklizne stvari su postale bjelodano jasne : vodjstvo ove stranke izravno je radilo protiv ovoga monumenta čestitosti.

Bogiću Bogičeviću svojevremeno sam posvetio svoju režiju predstave Posljednji iz kaste strasti koja je na zeničkoj pozornici progovarala o velikoj Dolores Ibaruri La Pasionariji. Jer ta LJUDINA zaslužuje mnogo više.,,

Živimo u svijetu varalica. Ali ponoviću:  Bogijevu moralnu okomicu ne mogu polomiti pigmeji, promašeni ljudi !

Naš Bogi, kako ga njemu bliski ljudi i većina Sarajlija od milja zovu ostao je politička okomica, grandiozna poema moralnosti medju kalkulantima i potkupljenim jadnicima koji nisu niti će ikada imati politički stav.

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

Sarajevska bajka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svetlana Broz je od rasutosti teatrografskih i životopisnih činjenica sačinila knjigu Galaksija Gojer. Knjigu koja je više od  moje autobiografije,pa i više od njene osobne impresije. U  Sarajevu je u galeriji  Mak odžana dirljiva promocija te knjige

 

 

U Sarajevu u prostoru Galerije Mak Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti održana je promocija knjige dr Svetlane Broz Galaksija Gojer u kojoj je autorica uspjela napraviti, kombinacijom teatrografskih i drugih literarnih metoda, jedan ozbiljan portret moga života i stvaralaštva u teatru i književnosti.

Svjeta, kako je poetično Svetlanu Broz zvao jedan Rus zabasao na naše prostore, je napravila  od rasutosti teatrografskih i životopisnih činjenica knjigu koja je više od autobiografije, pa i više od njene osobne impresije.

Čvrstinu autorskog stava ispoljila je stavljajući u knjigu tek nekoliko fotosa iz moje posljednje redateljske radnje višestrukio nagradjivane Pijana noć 1918 po Krleži, ali dostatne da i slikovno svjedoči o meni…

Neugodno mi je pisati o sebi pa i knjizi koja govori o mom životu i radu,ali zbog zamamnog rada ispoljenog u kulturologijskom traganju moram i na ovaj način pohvaliti podhvat da se ovako seriozno pisanom knjigom u vremenima svekolike devalvacije umjetnosti ostavi za povijest trag da je nekada postojao stvaralac Gradimir Gojer! Nema sumnje knjiga je pisana za future kada ni mene ni moga djela malo tko će se i sjetiti…

Hvala ti Svjeta, svjetlosti moja u sveopćem mraku i beznadju u kojem živimo!

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

Doba ponosa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Juče kad je Haris Džinović, pjevač moje mladosti, pozvao puk na Jahorinu da se obilježi četrdeset godina od Sarajevske olimpijade ,navrla su sjećanja… Na čudesno doba, bajkovito

 

Sjedili smo u malom teatarskom bifeu sarajevskog Pozorišta mladih kad je do nas doprla fenomenalna vijest:  Sarajevo je dobilo organizaciju Četrnaestih olimpijskih igara.

Jučer kad je Haris Džinović, pjevač moje mladosti, i kava  u istom dom bifeu,  pozvao puk na Jahorinu da se obilježi četrdeset godina od Sarajevske olimpijade navrla su sječanja…Na čudesno doba, bajkovito. Ne zato što smo bili četrdeset godina mlađi… Ne, već zbog toga što je doba Četrnaestih zimskih olimpijskih igara bilo prije svega  vrijeme jakih ličnosti,kojih, nažalost niti u Sarajevu, a bogme niti u drugim djelovima bivše nam domovine sve teže i sve rjeđe nalazim..

Olimpijada je bila golemi ispit koji je polagalo Sarajevo, koji je polagala Jugoslavija…Sa timom ozbiljnih osoba kojih danas nema, sa istinskim državnikom Brankom Mikulićem, ovaj generacijski projekat ne da je samo uspio. Četrnaeste zimske olimpijske igre postale su mjerilo uspješnosti u svijetu svjetskog olimpizma.

Jarko se sječam svakoga dana sarajevske olimpijade. Sječam se šampiona Jure Franka kome su Sarajlije ispjevali pjesmu:”Eto Jureka sladjeg od bureka…”

Nevjerojatnu atmosferu koju obujmljuju Zetra i Skenderija,olimpijske planine i borilišta, opći porast umjetničkog života tih dana, razdraganih lica na ulicama Šehera…Sve to je trajalo za vrijeme Četrnaestih olimpijskih igara kao nestvarni san. Bajka, veličanstvena bajka,šeherska.

Sad kad obilježavamo četrdeset godina od ove nestvarnosti koja je Sarajevo tih dana učinila centrom svijeta, u mojim ušima odjekuju riječi predsjednika Medjunarodnog olimpijskog komiteta sa spuštanja zavjese na sve te bajkovite prizore:”…Hvala drago Sarajevo!”

Neka ove riječi dragog Huana Antonia Samarana budu epilog ovom Periskopu

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo