Povežite se sa nama

INTERVJU

Očigledna je atrofija režima

Objavljeno prije

na

MONITOR: Kako biste ukratko prokomentarisali aktuelnu političku situaciju u Crnoj Gori?
JOVIĆEVIĆ
: Kad god vidim nešto dobro – snabdjeven super market, proširenu ulicu, novi most, poslovni ili drugi objekat koji izgleda evropski – preispitujem sebe da li je možda moja kritika i uopšte naša kritika preoštra, jesmo li u pravu. A onda se desi nešto što me vrati u realnost i prizemlji. Desi se neka manipulacija, pojedinca ili institucije, neka krajnje nelogična sudska presuda, i onda vidite da je i to dobro što postoji kulisa, dekor iza kojeg se nazire jasna atrofija režima koji nije u mogućnosti da riješi mnoge probleme, u najvećoj mjeri one koje je sam stvorio. Zato pribjegava bahatosti, mahinaciji i nasilju preko pojedinca ili još gore institucionalnom nasilju. To nije neočekivano, to je prirodan redosljed stvari, prirodan završetak režima koji ima političku genezu uličnog tipa. Ništa drugo i nije se moglo očekivati do ovo što sada imamo. MONITOR: Sve se češće može čuti da su oni koji su glasali za nezavisnu Crnu Goru razočarani onim što je od ove države napravila vlast.
JOVIĆEVIĆ: Kada stvari vidite ovako kako sam rekao, a svim srcem i svim svojim bićem se zalagali za nezavisnost Crne Gore, ako vidite da sve to ugrožava temelje te države – onda se prirodno kod vas javlja razočarenje i pitate se da li se stvarno vrijedjelo boriti za ovo što smo dobili.

MONITOR: Nedavno ste izjavili da u crnogorskom parlamentu nema prave građanske opcije nesporne suverenističke orijentacije. Molim Vas da to pojasnite?
JOVIĆEVIĆ: Dobar dio opozicije koleba se i lavira između nacionalnog kao prioritetnog i građanskog. Jedan dio se više okreće populističkom maniru i često je nejasan u svojim opredjeljenjima i čini mi se da stoji ocjena da u parlamentu nema prave suverenističke, građanski orijentisane strukture. Posljedice su veoma loše, jer to stvara osnovu da vladajuća koalicija još može da gradi poziciju na tome da je ona jedina snaga koja tu državu može voditi i očuvati.

MONITOR: Jedna od aktuelnih tema u Crnoj Gori su intelektualci i njihovo angažovanje. Dio intelektualaca priklonio se vlasti, drugi strankama, treći žive u nekom intelektualnom konformizmu, dok se jedan broj njih, možda i najmanji, upušta u političku borbu sa vlašću.
JOVIĆEVIĆ: Imao sam priliku da u predreferendumskom procesu vidim materijal pripremljen za Pokret za nezavisnu Crnu Goru u kojem je jasno rečeno da treba privući što veći broj intelektualaca i dati im do znanja da će im to biti na adekvatan način valorizovano. Svakome ko je procesu sticanja državne nezavisnosti prilazio sa čistih i nekalkulantskih pozicija to je bilo dovoljno da ima rezervu prema takvom pokretu. Pokretu su prišli mnogi intelektualci suverenističke orijentacije, ali vrlo brzo se pokazao privid važnosti njihove uloge. Glavnu ulogu u svemu tome vodile su, ipak, partije na vlasti, a intelektualci su više služili kao dekor. Međutim, počelo je da se ostvaruje i ono što je pisalo u tom materijalu – dobar dio ili veliki dio tih ljudi izvukao je ličnu korist iz svega toga, vlast ih je privukla sebi i amortizovala njihovo moguće protivljenje vlasti…

MONITOR: Zar nije bilo logično da se nakon referenduma poveća broj ljudi, suverenista spremnih da ukazuju na greške vlasti?
JOVIĆEVIĆ: Da, trebalo je očekivati od većine njih da nakon završetka referendumskog procesa nosiocu tog projekta, odnosno glavnoj političkoj ličnosti, jasno stave do znanja – podržavali smo te iako nijesmo imali zabludu o mnogim tvojim greškama, podržavali smo te i 1997. ne zato što smo zaboravili tvoje ranije djelovanje nego zato što smo smatrali da je to dobro zbog onog za što se iskreno zalažemo, podržali smo te i u referendumskom procesu ali ako hoće ova država da opstane, da bude zdrava država i država na zdravim osnovama – moramo se suočiti sa mnogo čime što se do sad dešavalo, a prije svega sa djelovanjem nosilaca vlasti. Međutim, nakon referenduma je nastao muk, isključujući jedan mali broj ljudi. Sklopljeni su pojedinačni kompromisi sa vlašću. Javila su se i teorijska opravdanja za to, počev od toga da su intelektualci samo oni koji razumiju vrijeme i prilagođavaju se tom vremenu pa do iskaza – dobro, kritikujte vlast ali nemojte mnogo. I mene su svojevremeno podučavali moji saborci da smanjim kritiku. Sada se čuju i teze da treba kritikovati, ali samo konstruktivno, ako nudite alternativno rješenje. Bez toga nema kritike. Možete, znači, kritikovati Tolstoja samo ako napišete bolji „Rat i mir”. A zapravo iza svake kritike treba da stoji osnovno načelo – možda ne umijem snijeti jaje, ali znam šta je mućak. Ja to ne mogu drugačije protumačiti nego kao nastojanje da se umiri sopstvena savjest zato što ste iz ličnih razloga napravili kompromis sa vlašću.

MONITOR: Koje su to snage koje mogu smijeniti ovu vlast?
JOVIĆEVIĆ: Dugo zadržavanje vlasti, čak i da je ona veoma dobra, nije dobro ni za vlast ni za državu. Promjene vlasti ne moraju uvijek da donose bolje, ali ono što promjena sigurno donosi jeste osjećanje nesigurnosti same vlasti da može raditi šta god hoće i da je niko ne može smijeniti. Koje snage mogu promijeniti ovu vlast? To je, nažalost, još nejasno. Mislim da se osjeća potreba za novom građanskom snagom koja bi mogla posebno ili u koordinaciji sa opozicijom predstavljati alternativu vlasti. No, to je lakše reći nego ostvariti. Za taj, u našim uslovima veoma nezahvalan posao, potrebni su posvećeni pojedinci, treba dosta materijalnih sredstava, ali uporno ponavljam – tu smjenu moraju učiniti naše domaće snage. Da li će se to moći izvesti ili ne veliko je pitanje iako će atrofija režima stvarati svakim danom pogodnije tle da se tako nešto odigra.

MONITOR: Opozicija ovih dana testira ideju o bojkotu institucija sistema kako bi iznudila prijevremene izbore. Da li se bojkotom može nešto postići?
JOVIĆEVIĆ: Kada nemate povjerenje u vlast, ili još gore ni u jednu instituciju vlasti, od Ljekarske komore do Lutrije Crne Gore, od sudstva, do tužilaštva i policije i obratno, kad ste duboko uvjereni da se na sofisticiran način dobijaju svi izbori i da se tu interesi ili volja birača ne mogu vidjeti, a da ne govorim o perfidnim metodama manipulacije prilikom svakih izbora – onda i bojkot postaje sasvim moguće rješenje. Ne samo politički bojkot izbora, nego različiti oblici građanske neposlušnosti i građanskog nepristajanja na realnost nešto je što se nikad ne može predvidjeti i desi se tamo gdje ste to malo očekivali. Mislim da će se i kod nas to neminovno dešavati, iako bi naravno idealno bilo da do smjene vlasti dođe političkim putem, jer bismo tada kao društvo pokazali zrelost i mogli bismo otvoriti vrata stabilnom kretanju ka demokratiji. Nisam siguran da će se to baš tako desiti. Ne u skorije vrijeme.

MONITOR: Kako tumačite ćutanje Univerziteta Crne Gore o korupciji u društvu, kriminalu, konfliktu interesa?
JOVIĆEVIĆ: Ćutanje Univerziteta nije za mene iznenađenje. Isključujući jednu grupaciju ljudi on je ćutao čitavo vrijeme. Ta je grupacija drastično smanjena. Do malog komešanja na Univerzitetu može doći samo ako zaposlenim na njemu uskratite primanja, ali ni to značajnom broju ljudi nije primarno jer su izgrađene takve pozicije da je plata mnogima sporedno, dodatno primanje. To neminovno umrtvljuje svijest. Čini mi se da su se na Univerzitetu uveliko formirale strukture koje nijesu obavezno pod uticajem vlasti ali imaju prećutnu saglasnost vlasti, a koje su u stanju da razviju takve manipulativne metode da kontrolišu situaciju u svoju korist i koje će možda te metode sjutra koristiti da smijene nekog dekana ili rektora ako se drznu da rade po sopstvenoj savjesti. To je ono što je, čini mi se, najopasnije. Jer ako igdje drugo, onda na Univerzitetu morate očekivati normalnu, demokratsku borbu kvaliteta i mišljenja.

MONITOR: Kakav je Vaš stav o osnivanju fakulteta širom Crne Gore, čemu to vodi?
JOVIĆEVIĆ: Svjedoci smo inflacije visokoškolskih institucija pod bilo kakvim uslovima i kriterijumima, ubrzano, bez sazrijevanja, kao i inflacije nastavničkih zvanja najvišeg ranga. Naravno, iza toga ne može stajati kvalitet. Na tim institucijama plasiraju se ideje i način mišljenja da je sve moguće i sve dozvoljivo. To je velika opasnost. Dijelim uvjerenje onih koji kažu da je formiran veliki broj generacija na takvoj osnovi da je sve dopustivo samo da se postigne uspjeh i da se debelo naplati. Ako u samoj srži društvenog bića gajite takav način razmišljanja, onda se to mora vratiti kao bumerang.


Građanska lekcija

MONITOR: Mjesec je dana od kako štrajkuju cetinjski gimnazijalci zbog izbora direktora. Kakvo je Vaše mišljenje o tom protestu?

JOVIĆEVIĆ: Cetinjski gimnazijalci drže građansku lekciju nama svima. Činjenica da su pružili podršku direktoru sa čijim se nekim mišljenjima možda većina njihovih roditelja i njih samih ne slažu, ali da je on dobar u svome poslu je pravo građansko opredjeljenje, da ljude razlikujete po kvalitetu onoga što rade a ne po onome da li se u svemu sa njima slažete. Veoma mi je drago što se to javlja među mladim ljudima i što se dešava na Cetinju. Tamo i treba da se dešava. I na ovom primjeru pokazuje se karakter ove autokratske vlasti koja ima panični strah da slučajno na nekom mjestu, ma koliko marginalnom, ne dođe do ugrožavanja njene moći. I zato od vrtića do škole ne dopušta da iko priviri ko se sa njom apsolutno ne slaže. To se dešava dugi niz godina. Pokazuje se da ta u osnovi totalitarna vlast nije spremna na kompromis sa drugačijim mišljenjem, nije spremna da pretrpi konkurenciju i kritiku, nije spremna da se suoči sa sopstvenim promašajima. Još manje je spremna da se suoči direktno sa djelovanjem “mangupa u sopstvenim redovima”. Po svaku cijenu i na svaki način prikriva sve svoje mane i promašaje . To je vrlo karakteristično za takav vid razmišljanja iako je ta nespremnost poštenog suočavanja sa sopstvenim greškama bila korijen propasti takvih režima. Mnogi u ovom režimu toga nijesu svjesni.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ŠERBO RASTODER, ISTORIČAR: Aktuelna vlast radi što i bivša

Objavljeno prije

na

Objavio:

Čini se da aktuelna vlast ne zazire od toga da radi isto što i bivša. Da uredi spiskove saglasno svojim potrebama. Da bi se prikrile stvarne namjere, i jedni i drugi sve to podvode pod pitanje koje niko nije problematizovao – „pitanje državljanstva”

 

MONITOR: Uskoro, početkom maja, izaći će Vaša nova knjiga pod naslovom „Parole ili činjenice“?. O čemu govori knjiga?

RASTODER: Da, oko 1. maja bi trebalo da bude završeno štampanje mojih novih knjiga pod naslovom: Parola ili činjenice? Za pravo, čast i slobodu Crne Gore, u dva toma na 1216 strana. U susret 15. godišnjici obnove crnogorske nezavisnosti  realizovana je zamisao mojih izdavača da se taj jubilej obilježi prigodnim djelom. Urednici su izvršili izbor mojih, uglavnom objavljenih radova iz prethodnih 30 godina stvaranja, a izdavači (Vijesti i Almanah) su se potrudili da sve to bude situirano i spakovano u dva toma izabranih radova. Zamišljeno je da posljednjih 100 godina crnogorska istorije bude promišljano kroz četiri metaforično označene cjeline: Sahrana; Odbrana; Vapaji; Vaskrsnuće.

Vjerujem da će knjiga inovativnošću, novim i do sada nepoznatim stranicama biti dovoljno provokativna jer problematizuje suštinska pitanja crnogorska istorije i naučne strategije u njenom izučavanju. To je intelektualni pokušaj da se afirmiše načelo: Crna Gora se „ne brani“ mahanjem, nego radom i znanjem.Takođe se želi pokazati da je mišljenje moguće osporiti i ignorisati, dok je to sa činjenicama mnogo komplikovanije. Zato, ako takvi postoje, ostaje javni poziv da svoja mišljenja utemelje na činjenicama i da potvrde ili ospore one iznijete u knjigama.

MONITOR: Slučaj Leposavić pokazao je da se Crna Gora ne samo nije suočila sa prošlošću već i da to uskoro teško da će moći. Kako vidite izjavu ministra Leposavića, ali i sve što je uslijedilo nakon nje?

RASTODER: Davno sam napisao da će savremena Crna Gora dugo biti zarobljena recikliranim ideologijama devedesetih u najrazličitijim formama. Zbog toga što nije pokazala spremnost da ih razumije i da se odredi prema njima u vrijednosnom smislu. U svježem sjećanju mi je sudbina „zabranjenog“ (formalno povučenog udžbenika za IV razred gimnazije) čiji je autor tada „problematičnog dijela“, sadašnji poslanik DPS, što samo pokazuje plitkoumnost političkih elita koje se različito ponašaju u različitim vremenima. Činjenica, da saglasno tome, crnogorski pravosudni sistem nije uspio presuditi nijedan zločin iz devedesetih, čini licemjernim današnje prenemaganje za žrtvama tih istih.

S druge strane, slučaj Leposavić je jedinstven primjer u akademskom svijetu, u kojem navodni „pravni ekspert“ objavi rat „pravnim činjenicama“. Očigledno osnažen recikliranom ideologijom, „ekspert“ ne može shvatiti da to nijesu pravne činjenice koje je promovisao neki palanački crnogorski sud, nego da su rezultat rada najprestižnije međunarodne institucije pravde iza koje stoji čitava zemaljska kugla u vidu UN. Kada takve pravne činjenice postanu i istorijske (a to jesu Presude Međunarodnog suda u Hagu, kao  i one suda u Nirnbergu) moraš biti mnogo opijen tamjanom da bi na ovaj način omalovažio pravo, struku i nauku kojoj si se posvetio. Leposavić nije doveo u pitanje pravni postupak, nego konačan epilog i zaključak koji je proizašao iz takvog postupka.Time se predstavio kao narcisoidni pravni diletant koji ima ambiciju da se postavi iznad najvećih pravnih autoriteta današnjice. Za mene nije toliko ni bitno, niti tragično šta će o Srebrenici reći neki ministar, pa makar bio i pravni ekspert, koliko je tužno živjeti u zemlji i društvu u kojem je nešto tako moguće. Dodatno licemjerje je i u tome što to navodno za neke jeste „genocid“, samo ako uspiju dokazati da za tako nešto nijesu krivi samo „moji“ nego i neki „vaši“. Hvala lijepo, odbijam da bilo koji zločinac može biti „moj“. Umjesto da se afirmiše stanovište – što je sud osudivši konkretne krivce oslobodio optužbe čitav jedan narod, ministar i ne samo on, infatilno socijalizuje genocid. No, i pored svega sam siguran da ministar nema ništa zajedničko sa genocidom, iako se pretrgao da dokaže suprotno.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 16. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VELIMIR VISKOVIĆ, ESEJISTA, KNJIŽEVNI KRITIČAR, ENCIKLOPEDISTA: Glasam za lijevo-zelenu koaliciju i javno agitujem za njih

Objavljeno prije

na

Objavio:

Plenković je discipliniran briselski igrač, sa velikim evropskim ambicijama-neće narušiti zajedničku evropsku strategiju, koja među hrvatskim građanima baš i nema toliko pobornika

 

MONITOR: Velike su kritike na račun Brisela od strane većine EU zemalja kada se radi o nabavci vakcina. Čak je i Hrvatska pregovarala o nabavci ruskih vakcina… Kako  gledate na te zdravstene i nezdravstvene pojave koje se sve jasnije pokazuju i na lokalnom i na globalnom planu?

VISKOVIĆ: Aktualna briselska administracija pokazala se inferiornom kad je riječ o nabavci vakcina, posebno u odnosu na zemlje poput Izraela, SAD-a, UK-a. Čak se i Srbija, surađujući  s Pekingom i Moskvom pokazala domišljatijom i efikasnijom od bogate EU.  Nezadovoljne neefikasnošću Brisla neke su zemlje poput Mađarske počele same pregovarati i nabavljati vakcine. Osobno mislim da Plenković nije imao ozbiljno namjeru otvoriti na svoju ruku suradnju s Rusijom, to je bilo samo za domaću javnost koja je tražila da pokaže veću inicijativnost.

EU, pod američkim pritiskom, u ovom trenutku pokušava stjerati Putina i Rusiju na konopce, situirati Ruse definitivno kao drugorazrednu svjetsku silu. Brisel stoga neće prihvatiti Sputnik kao oblik ruske pomoći, a i kao afirmaciju ruske medicinske znanosti i tehnologije. Trenutno se na Rusiju vrši golem pritisak preko slučaja Navalni, traži se da povuče svoje trupe od ukrajinske granice, blokiran je već skoro potpuno izgrađen Sjeverni tok 2. U takvoj situaciji primiti rusku medicinsku pomoć značilo bi samoponiženje i otupilo bi oštricu permanentnog pritiska na Rusiju. Plenković je discipliniran briselski igrač, sa velikim evropskim ambicijama; neće narušiti zajedničku evropsku strategiju, koja među hrvatskim građanima baš i nema toliko pobornika. Većina bi hrvatskih građana rado prihvatila rusku pomoć. E, pa ovo je bila Plenkovićeva predstava za te građane. Ali on dugoročno, čini se prilično uspješno, igra tako da sebi u budućnosti osigura neku važnu funkciju u EU pa zasigurno neće napraviti ništa „na svoju ruku“.

MONITOR: Hrvatska je u proteklih godinu dana pored razornih zemljotresa, jako pogođena i epidemijom kovida. Uprkos tolikim stradanjima, fokus javnosti  se pomjera na prepucavanja predsednika i premijera. Da li se radi  o bježanju od svakodnevice ili marketingu kad mu vrijeme nije?

VISKOVIĆ: Osim Covida 19, Hrvatsku su u protekloj godini pogodila dva razorna potresa. Zagrebački, prvi snage 5,4 temeljito je razmrdao sam centar grada, poremećena je statika zgrada, pogotovo palača građenih prije stotinak godina kad nije bilo armiranog betona. Skoro svi muzeji i sakralni objekti oštećeni su i zahtijevaju ozbiljne zahvate. Drugi potres, na slabo nastanjenoj Baniji, bio je jači i od onog čuvenog skopskog, čak 6,4.

Od prvog potresa proteklo je više od godinu; baš i ne primjećujem da se  Zagreb puno obnavlja, uglavnom su dosad uklanjani pootpadali malter, dimnjaci, krovovi, štukature… Raspravljalo se o Zakonu o obnovi, formirale se institucije za obnovu. Opće je mišljenje da se moglo učiniti puno više. Ali u vremenu korone teško je organizirati intenzivnu obnovu, privreda je u recesiji (pad gotovo 10 posto), medicinski troškovi golemi. Dosta se uzdamo u evropsku pomoć, ali i ona sporo pritječe.

U svemu tome imamo prigodu iz dana u dan pratiti pitoreskno verbalno nadmetanje predsjednika i premijera, koje ima i zabavne elemente javnog spektakla. Njih dvojica se poznaju odavno, počeli su još devedesetih kao ambiciozni mladi diplomati u doba Mate Granića. Obojica solidno obrazovani, poligloti, elokventni, ali i silno tašti; ima tu jako puno osobne borbe za prestiž. Najnoviji sukob vezan je za izbor šefa Vrhovnog suda. Milanović je s dosta prava nezadovoljan stanjem u cjelokupnom pravosuđu, ima ustavne ovlasti da predloži predsjednika Vrhovnog suda, ali mora ga prihvatiti i Sabor u kojem većinu ima HDZ. Trenutno je svojevrsna pat pozicija: predsjednik je blokirao reizbor HDZ-ova kandidata Đure Sesse, a HDZ odbija podržati predsjednikovu kandidatkinju, profesoricu Zlatu Đurđević. Ankete pokazuju kako većina građana podupire Milanovića slažući se da su u pravosuđu nužni novi ljudi, jer je trenutno sporo, neefikasno i po vrlo raširenom mišljenju, korumpirano. Međutim, u polemikama Milanović se nije klonio ni toga da izvrijeđa čak i svoju lijevu biračku bazu (feministice, NGO-i, Žarko Puhovski, Milorad Pupovac…). Uostalom, po mnogima, on i nije ljevičar, prije liberal, ali je deklarirani antifašista, što se vidjelo po reakcijama na ustaški pozdrav Za dom spremni!

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 16. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VANJA ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA MANS: Kriminal i korupcija ne poznaju zastave, samo interes i profit

Objavljeno prije

na

Objavio:

Moramo da pokušamo da otkrijemo gdje su završile stotine miliona ili milijarde eura iznesene iz Crne Gore. Pokušaj političkih eksponenata korumpiranih pojedinaca da nas sveopštom kakofonijom skrenu sa tog puta sigurno neće uspjeti

 

Kao rukovodilac Stručnog tima Savjeta moj zadatak je da radim na prevenciji i otkrivanju mogućih slučajeva korupcije na visokom nivou. Taj cilj se ne razlikuje od onoga koji imamo u MANS-u i zato me više nevladinih organizacija i predložilo za taj posao na javnom konkursu objavljenom krajem prošle godine, kaže Vanja Ćalović-Marković u razgovoru za Monitor, koji započinjemo pitanjem koliko je njen angažman u Stručnom timu Nacionalnog savjeta za borbu protiv korupcije (ne)spojiv sa angažmanom u civilnom sektoru, odnosno, u MANSU.

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: S druge strane, velika je razlika u metodama koje može da koristi jedna NVO  u otkrivanju visoke korupcije, posebno u situaciji kada brojni zakoni i dalje propisuju ogromna ograničenja pristupa informacijama, u odnosu na Stručni tim Savjeta. Podaci koji spadaju u lične, kao i poreske, carinske i druge službene tajne, ali i podaci označeni stepenom tajnosti, odnosno državne tajne, su nakon pribavljanja dozvola dostupni Savjetu, ali ne i predstavnicima civilnog društva. Upravo ti podaci su neophodni da bi se pratili tragovi novca u slučajevima visoke korupcije, kroz intenzivnu međudržavnu saradnju, u koju NVO ne mogu biti uključene. I to je bio moj ključni motiv da konkurišem za ovu poziciju.

MONITOR: Cijenite, dakle, da Vaše postavljenje ne veže ruke ni Vama ni MANS-u?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Moje postavljenje ne može biti prepreka radu MANS-a, niti meni rad organizacije može praviti problem u Stručnom timu jer su u pitanju veoma različite metode rada. Rad MANS-a i Savjeta se dopunjuju, ali se između njih ne može staviti znak jednakosti.

Podsjetiću vas da su mene i prethodne Vlade, a i Skupština, imenovale na pozicije od značaja za borbu protiv korupcije. Tako sam bila član Nacionalne komisije kojom je predsjedavao Duško Marković, a kasnije i član Savjeta Agencije za sprječavanje korupcije. I tada i danas tražila sam isto: da se otkriju slučajevi korupcije i sprovedu reforme koje će spriječiti da se takva praksa ponavlja. Tada nije postojala ni minimalna politička volja i na svakom koraku sam nailazila na prepreke, ali nisu mogli da me ućutkaju. Zato su Nacionalnu komisiju ugasili, a iz Savjeta ASK-a su me nezakonito razriješili.

I sada ću da pokušam i uradim ono što je do mene, baš kao što sam to radila svih ovih godina. Očekivanja su mi, naravno, mnogo veća nakon promjene vlasti.

MONITOR: Ubrzo po formiranju Savjeta pojavili su se, nedorečeni, izvještaji o Vašoj ostavci. O čemu se tu radi?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Podnijela sam ostavku na mjesto člana Savjeta da bih, odmah nakon toga, bila imenovana za rukovodioca njegovog Stručnog tima. Smatrala sam da sa svojim iskustvom u radu na slučajevima korupcije mogu više da doprinesem kao rukovodilac tog tima, nego baveći se javnim politikama i zakonodavnim okvirom kao član Savjeta.

Stručni tim uglavnom radi na konkretnim slučajevima i praktičnim mjerama za prevenciju korupcije. To podrazumijeva da će Stručni tim operativno sarađivati sa raznim državnim organima, uspostaviti mrežu saradnika iz relevantnih institucija, inicirati uspostavljanje međunarodnih timova za rad na konkretnim slučajevima i tražiti dokaze koje će dostaviti tužilaštvu ili drugim nadležnim organima. U međuvremenu, dobili smo stručnu podršku Savjeta Evrope, koja će nam biti od ogromnog značaja, i vrhunskog eksperta koji je, između ostalog, radio na finansijskoj istrazi meksičkih narko kartela.

Stručni tim će raditi i na uvezivanju baza podataka katastra, poreske uprave i drugih relevantnih institucija, što će nadležnim državnim organima omogućiti efikasnije vođenje finansijskih istraga.

MONITOR: Sa čime biste se mogli pohvaliti od početka rada Stručnog tima NS?

ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ: Otkrivanje visoke korupcije je posao za koji treba vremena, posebno u situaciji kada su mnoge arhive uništene ili dislocirane, a pojedine značajne funkcije i dalje obavljaju ljudi koji su bili dio problema. To, takođe, podrazumijeva i punu saradnju sa brojnim državnim institucijama.

Do sada smo prikupili značajan dio informacija o stanovima koji su dijeljeni javnim funkcionerima i drugim licima po izuzetno povoljnim uslovima i uskoro ćemo početi da objavljujemo tu dokumentaciju.

U drugim većim predmetima, kao što je poslovanje slobodnih zona i sumnje u šverc cigareta, Možura, privatizacija KAP- a i Telekoma, autoput, poslovanje Prve banke sa državnim organima i kompanijama… prikupljamo osnovnu dokumentaciju kako bismo utvrdili obim i lokacije raspoloživih podataka, kao i potrebe za angažovanjem eksperata iz oblasti carina, poreske politike, zaštite ličnih podataka, programiranja i slično.

Ni u jednoj arhivi nećemo naći one papire koje je prošla vlast željela da uništi. Ali tragovi novca se ne mogu potpuno sakriti. Zato mi prikupljamo i analiziramo postojeću dokumentaciju i radimo na uspostavljanju međunarodne saradnje kako bismo mogli da uđemo u trag skrivenim računima i imovini u inostranstvu.

MONITOR: A šta biste naveli kao (ne)očekivane probleme sa kojima ste se susreli?

ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ: Brojna dokumenta su uništena ili dislocirana, nova administracija vrlo sporo postupa, a faktička blokada zakonodavnih predloga u parlamentu onemogućava ozbiljnije iskorake.

Tako je kompletna arhiva Komisije za stambena pitanja bivše Vlade nestala, ili je negdje premještena. Tom Komisijom je rukovodio bivši ministar odbrane, a njena dokumentacija se ne nalazi ni u Generalnom sekretarijatu Vlade, a ni u Ministarstvu odbrane, dok je osoba zadužena za arhivu Komisije napustila državnu upravu.

Ta dokumentacija je, inače, bila označena stepenom tajnosti interno, a u nekim slučajevima i povjerljivo. I njen nestanak je posao za tužilaštvo koje na raspolaganju ima niz aktivnosti koje može preduzeti u cilju rasvjetljavanja tog krivičnog djela.

Kada su uništili kompletnu arhivu podataka o stanovima koje su podijelili, možete da zamislite šta je od dokumentacije ostalo oko najvećih poslova koji potencijalno uključuju i najveću korupciju. Međutim, mnogo dokaza postoji u drugim državama i zato je međunarodna saradnja od presudnog značaja.

MONITOR: Može li se priča o nestaloj dokumentaciji završiti time što ćemo svi konstatovati kako nam je žao što je nema?

ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ: Kako bismo spriječili da se to dogodi, Stručni tim Savjeta će izaći sa vrlo konkretnim preporukama i inicijativama prema nadležnim državnim organima.

Tražićemo, pored ostalog, da se obezbijedi više dokaza za tužilaštvo, video evidencija ili dokazi da je ona uništena, jer su u pitanju objekti Vlade i Ministarstva odbrane koji su pod video nadzorom. Lica odgovorna za postupanje sa dokumentacijom su jasno određena i prvi korak tužilaštva trebao bi biti da ih sasluša.

MONITOR: Na račun Vlade stižu kritike da se više bave prošlošću nego budućnošću? Prepoznajete li se vi iz Savjeta u toj priči?

ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ: Ni najmanje. Nakon 30 godina potpunog odsustva ozbiljne borbe protiv korupcije i poslova koji su poharali Crnu Goru, imamo obavezu kao društvo da ne dozvolimo da bilo ko zadrži korist koju je stekao činjenjem bilo kog krivičnog djela. Moramo da pokušamo da otkrijemo gdje su završile stotine miliona ili milijarde eura iznesene iz Crne Gore. Pokušaj političkih eksponenata korumpiranih pojedinaca da nas sveopštom kakofonijom skrenu sa tog puta sigurno neće uspjeti, jer sam odolijevala i mnogo većim pritiscima kojima sam bila izložena tokom svog rada.

Jos jednom ću ponoviti – što se tiče rada Stručnog tima, ne postoji bivša i sadašnja vlast, jer korupcija ne bira političke dresove.

MONITOR: Da li vi, iznutra, dijelite utisak da vlast, na svim nivoima, djeluje pomalo tromo?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Nije lako uspostaviti kontrolu nad sistemom koji je bio pretvoren u političku mašineriju bivšeg režima. U maloj Crnoj Gori izuzetno je teško naći kadrove, jer su priliku da steknu iskustvo u državnoj administraciji i to specifično znanje do sada imali samo oni koji su sarađivali sa bivšom vlašću. Još kad se u to dodatno umiješa politika, onda i onako težak proces postane još teži.

Znam da je problema puno, ali mislim da se mora i brže i bolje.

MONITOR: Neki analitičari ukazuju na mogućnost paktiranja između bivših i sadašnjih vlasti. Da li ste Vi naišli na nešto što bi potkrijepilo takve sumnje?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Nemam nikakva konkretna saznanja o tome i boriću se da se nikada ne napravi bilo kakav pakt koji podrazumijeva da se  zatvore oči na korupciju, a korumpirani pojedinci zadrže ukradeni novac.

Stručni tim nema nadležnost da bilo koga uhapsi, ali ima da prati puteve novca. Čak i ako neki planiraju da pobjegnu iz zemlje, ako uspijemo da uspostavimo međunarodnu saradnju i obezbijedimo snažnu podršku drugih država, naći ćemo gdje su sakrili novac i nekretnine.

Nadam se da ćemo uskoro dobiti i nova zakonska rješenja o oduzimanju imovine u građansko-pravnom postupku, po ugledu na Italiju, što bi omogućilo da imovina za koju nema valjanog pokrića u zvaničnim prihodima javnih funkcionera, može biti oduzeta i bez osude u krivičnom postupku.

MONITOR: Nije malo onih koji računaju da se Vaš posao tiče samo vremena prije 30. avgusta, odnosno, 4. decembra 2020?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Vjerujem da u Vladi niko ni ne pomišlja da takvo ograničenje postavi, jer ja na njega zasigurno ne bih pristala. Dok sam u Stručnom tijelu možete biti sigurni da neće biti izuzetaka po bilo kom osnovu.

Zadatak Savjeta i Stručnog tijela je da se bavi otkrivanjem i prevencijom korupcije na visokom nivou. Odgovorna vlada želi da iskorijeni korupciju, ako je ima, prvo u sopstvenim redovima.

Ne smije biti nedodirljivih ni sada, ni prije, ni ubuduće i za to ću se uvijek boriti. Ne bavim se politikom, već borbom protiv kriminala i korupcije, a oni ne poznaju ni boje ni zastave, samo interes i profit.

Odnos prema SPI definiše vladu

MONITOR: Sa nestrpljenjem se očekuje novi Zakon o slobodnom pristupu informacijama (SPI).

ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ: Od izuzetnog značaja za borbu protiv korupcije je da nova Vlada podigne standarde i što prije počne da proaktivno objavljuje mnogo veće količine podataka od značaja za građane.

U saradnji sa kolegama iz drugih NVO i vodećim evropskim ekspertima, uradili smo nacrt izmjena Zakona o SPI i dostavili ga Ministarstvu javne uprave 9. decembra, na Međunarodni dan borbe protiv korupcije. Drago nam je što je to prvi antikorupcijski zakon predložen ovoj vladi od strane nevladinog sektora, ali u vezi sa tim, nažalost, još nismo vidjeli konkretnije pomake, dok je usvajanje zakona planirano tek za treći kvartal.

Upravo odnos prema tom zakonu pokazaće koliko je ova vlada spremna da realizuje svoja obećanja.

 Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo