MONITOR: Kako biste ukratko prokomentarisali aktuelnu političku situaciju u Crnoj Gori?
JOVIĆEVIĆ: Kad god vidim nešto dobro – snabdjeven super market, proširenu ulicu, novi most, poslovni ili drugi objekat koji izgleda evropski – preispitujem sebe da li je možda moja kritika i uopšte naša kritika preoštra, jesmo li u pravu. A onda se desi nešto što me vrati u realnost i prizemlji. Desi se neka manipulacija, pojedinca ili institucije, neka krajnje nelogična sudska presuda, i onda vidite da je i to dobro što postoji kulisa, dekor iza kojeg se nazire jasna atrofija režima koji nije u mogućnosti da riješi mnoge probleme, u najvećoj mjeri one koje je sam stvorio. Zato pribjegava bahatosti, mahinaciji i nasilju preko pojedinca ili još gore institucionalnom nasilju. To nije neočekivano, to je prirodan redosljed stvari, prirodan završetak režima koji ima političku genezu uličnog tipa. Ništa drugo i nije se moglo očekivati do ovo što sada imamo. MONITOR: Sve se češće može čuti da su oni koji su glasali za nezavisnu Crnu Goru razočarani onim što je od ove države napravila vlast.
JOVIĆEVIĆ: Kada stvari vidite ovako kako sam rekao, a svim srcem i svim svojim bićem se zalagali za nezavisnost Crne Gore, ako vidite da sve to ugrožava temelje te države – onda se prirodno kod vas javlja razočarenje i pitate se da li se stvarno vrijedjelo boriti za ovo što smo dobili.

MONITOR: Nedavno ste izjavili da u crnogorskom parlamentu nema prave građanske opcije nesporne suverenističke orijentacije. Molim Vas da to pojasnite?
JOVIĆEVIĆ: Dobar dio opozicije koleba se i lavira između nacionalnog kao prioritetnog i građanskog. Jedan dio se više okreće populističkom maniru i često je nejasan u svojim opredjeljenjima i čini mi se da stoji ocjena da u parlamentu nema prave suverenističke, građanski orijentisane strukture. Posljedice su veoma loše, jer to stvara osnovu da vladajuća koalicija još može da gradi poziciju na tome da je ona jedina snaga koja tu državu može voditi i očuvati.

MONITOR: Jedna od aktuelnih tema u Crnoj Gori su intelektualci i njihovo angažovanje. Dio intelektualaca priklonio se vlasti, drugi strankama, treći žive u nekom intelektualnom konformizmu, dok se jedan broj njih, možda i najmanji, upušta u političku borbu sa vlašću.
JOVIĆEVIĆ: Imao sam priliku da u predreferendumskom procesu vidim materijal pripremljen za Pokret za nezavisnu Crnu Goru u kojem je jasno rečeno da treba privući što veći broj intelektualaca i dati im do znanja da će im to biti na adekvatan način valorizovano. Svakome ko je procesu sticanja državne nezavisnosti prilazio sa čistih i nekalkulantskih pozicija to je bilo dovoljno da ima rezervu prema takvom pokretu. Pokretu su prišli mnogi intelektualci suverenističke orijentacije, ali vrlo brzo se pokazao privid važnosti njihove uloge. Glavnu ulogu u svemu tome vodile su, ipak, partije na vlasti, a intelektualci su više služili kao dekor. Međutim, počelo je da se ostvaruje i ono što je pisalo u tom materijalu – dobar dio ili veliki dio tih ljudi izvukao je ličnu korist iz svega toga, vlast ih je privukla sebi i amortizovala njihovo moguće protivljenje vlasti…

MONITOR: Zar nije bilo logično da se nakon referenduma poveća broj ljudi, suverenista spremnih da ukazuju na greške vlasti?
JOVIĆEVIĆ: Da, trebalo je očekivati od većine njih da nakon završetka referendumskog procesa nosiocu tog projekta, odnosno glavnoj političkoj ličnosti, jasno stave do znanja – podržavali smo te iako nijesmo imali zabludu o mnogim tvojim greškama, podržavali smo te i 1997. ne zato što smo zaboravili tvoje ranije djelovanje nego zato što smo smatrali da je to dobro zbog onog za što se iskreno zalažemo, podržali smo te i u referendumskom procesu ali ako hoće ova država da opstane, da bude zdrava država i država na zdravim osnovama – moramo se suočiti sa mnogo čime što se do sad dešavalo, a prije svega sa djelovanjem nosilaca vlasti. Međutim, nakon referenduma je nastao muk, isključujući jedan mali broj ljudi. Sklopljeni su pojedinačni kompromisi sa vlašću. Javila su se i teorijska opravdanja za to, počev od toga da su intelektualci samo oni koji razumiju vrijeme i prilagođavaju se tom vremenu pa do iskaza – dobro, kritikujte vlast ali nemojte mnogo. I mene su svojevremeno podučavali moji saborci da smanjim kritiku. Sada se čuju i teze da treba kritikovati, ali samo konstruktivno, ako nudite alternativno rješenje. Bez toga nema kritike. Možete, znači, kritikovati Tolstoja samo ako napišete bolji „Rat i mir”. A zapravo iza svake kritike treba da stoji osnovno načelo – možda ne umijem snijeti jaje, ali znam šta je mućak. Ja to ne mogu drugačije protumačiti nego kao nastojanje da se umiri sopstvena savjest zato što ste iz ličnih razloga napravili kompromis sa vlašću.

MONITOR: Koje su to snage koje mogu smijeniti ovu vlast?
JOVIĆEVIĆ: Dugo zadržavanje vlasti, čak i da je ona veoma dobra, nije dobro ni za vlast ni za državu. Promjene vlasti ne moraju uvijek da donose bolje, ali ono što promjena sigurno donosi jeste osjećanje nesigurnosti same vlasti da može raditi šta god hoće i da je niko ne može smijeniti. Koje snage mogu promijeniti ovu vlast? To je, nažalost, još nejasno. Mislim da se osjeća potreba za novom građanskom snagom koja bi mogla posebno ili u koordinaciji sa opozicijom predstavljati alternativu vlasti. No, to je lakše reći nego ostvariti. Za taj, u našim uslovima veoma nezahvalan posao, potrebni su posvećeni pojedinci, treba dosta materijalnih sredstava, ali uporno ponavljam – tu smjenu moraju učiniti naše domaće snage. Da li će se to moći izvesti ili ne veliko je pitanje iako će atrofija režima stvarati svakim danom pogodnije tle da se tako nešto odigra.

MONITOR: Opozicija ovih dana testira ideju o bojkotu institucija sistema kako bi iznudila prijevremene izbore. Da li se bojkotom može nešto postići?
JOVIĆEVIĆ: Kada nemate povjerenje u vlast, ili još gore ni u jednu instituciju vlasti, od Ljekarske komore do Lutrije Crne Gore, od sudstva, do tužilaštva i policije i obratno, kad ste duboko uvjereni da se na sofisticiran način dobijaju svi izbori i da se tu interesi ili volja birača ne mogu vidjeti, a da ne govorim o perfidnim metodama manipulacije prilikom svakih izbora – onda i bojkot postaje sasvim moguće rješenje. Ne samo politički bojkot izbora, nego različiti oblici građanske neposlušnosti i građanskog nepristajanja na realnost nešto je što se nikad ne može predvidjeti i desi se tamo gdje ste to malo očekivali. Mislim da će se i kod nas to neminovno dešavati, iako bi naravno idealno bilo da do smjene vlasti dođe političkim putem, jer bismo tada kao društvo pokazali zrelost i mogli bismo otvoriti vrata stabilnom kretanju ka demokratiji. Nisam siguran da će se to baš tako desiti. Ne u skorije vrijeme.

MONITOR: Kako tumačite ćutanje Univerziteta Crne Gore o korupciji u društvu, kriminalu, konfliktu interesa?
JOVIĆEVIĆ: Ćutanje Univerziteta nije za mene iznenađenje. Isključujući jednu grupaciju ljudi on je ćutao čitavo vrijeme. Ta je grupacija drastično smanjena. Do malog komešanja na Univerzitetu može doći samo ako zaposlenim na njemu uskratite primanja, ali ni to značajnom broju ljudi nije primarno jer su izgrađene takve pozicije da je plata mnogima sporedno, dodatno primanje. To neminovno umrtvljuje svijest. Čini mi se da su se na Univerzitetu uveliko formirale strukture koje nijesu obavezno pod uticajem vlasti ali imaju prećutnu saglasnost vlasti, a koje su u stanju da razviju takve manipulativne metode da kontrolišu situaciju u svoju korist i koje će možda te metode sjutra koristiti da smijene nekog dekana ili rektora ako se drznu da rade po sopstvenoj savjesti. To je ono što je, čini mi se, najopasnije. Jer ako igdje drugo, onda na Univerzitetu morate očekivati normalnu, demokratsku borbu kvaliteta i mišljenja.

MONITOR: Kakav je Vaš stav o osnivanju fakulteta širom Crne Gore, čemu to vodi?
JOVIĆEVIĆ: Svjedoci smo inflacije visokoškolskih institucija pod bilo kakvim uslovima i kriterijumima, ubrzano, bez sazrijevanja, kao i inflacije nastavničkih zvanja najvišeg ranga. Naravno, iza toga ne može stajati kvalitet. Na tim institucijama plasiraju se ideje i način mišljenja da je sve moguće i sve dozvoljivo. To je velika opasnost. Dijelim uvjerenje onih koji kažu da je formiran veliki broj generacija na takvoj osnovi da je sve dopustivo samo da se postigne uspjeh i da se debelo naplati. Ako u samoj srži društvenog bića gajite takav način razmišljanja, onda se to mora vratiti kao bumerang.

Građanska lekcija

MONITOR: Mjesec je dana od kako štrajkuju cetinjski gimnazijalci zbog izbora direktora. Kakvo je Vaše mišljenje o tom protestu?

JOVIĆEVIĆ: Cetinjski gimnazijalci drže građansku lekciju nama svima. Činjenica da su pružili podršku direktoru sa čijim se nekim mišljenjima možda većina njihovih roditelja i njih samih ne slažu, ali da je on dobar u svome poslu je pravo građansko opredjeljenje, da ljude razlikujete po kvalitetu onoga što rade a ne po onome da li se u svemu sa njima slažete. Veoma mi je drago što se to javlja među mladim ljudima i što se dešava na Cetinju. Tamo i treba da se dešava. I na ovom primjeru pokazuje se karakter ove autokratske vlasti koja ima panični strah da slučajno na nekom mjestu, ma koliko marginalnom, ne dođe do ugrožavanja njene moći. I zato od vrtića do škole ne dopušta da iko priviri ko se sa njom apsolutno ne slaže. To se dešava dugi niz godina. Pokazuje se da ta u osnovi totalitarna vlast nije spremna na kompromis sa drugačijim mišljenjem, nije spremna da pretrpi konkurenciju i kritiku, nije spremna da se suoči sa sopstvenim promašajima. Još manje je spremna da se suoči direktno sa djelovanjem “mangupa u sopstvenim redovima”. Po svaku cijenu i na svaki način prikriva sve svoje mane i promašaje . To je vrlo karakteristično za takav vid razmišljanja iako je ta nespremnost poštenog suočavanja sa sopstvenim greškama bila korijen propasti takvih režima. Mnogi u ovom režimu toga nijesu svjesni.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari