Povežite se sa nama

INTERVJU

Očigledna je atrofija režima

Objavljeno prije

na

MONITOR: Kako biste ukratko prokomentarisali aktuelnu političku situaciju u Crnoj Gori?
JOVIĆEVIĆ
: Kad god vidim nešto dobro – snabdjeven super market, proširenu ulicu, novi most, poslovni ili drugi objekat koji izgleda evropski – preispitujem sebe da li je možda moja kritika i uopšte naša kritika preoštra, jesmo li u pravu. A onda se desi nešto što me vrati u realnost i prizemlji. Desi se neka manipulacija, pojedinca ili institucije, neka krajnje nelogična sudska presuda, i onda vidite da je i to dobro što postoji kulisa, dekor iza kojeg se nazire jasna atrofija režima koji nije u mogućnosti da riješi mnoge probleme, u najvećoj mjeri one koje je sam stvorio. Zato pribjegava bahatosti, mahinaciji i nasilju preko pojedinca ili još gore institucionalnom nasilju. To nije neočekivano, to je prirodan redosljed stvari, prirodan završetak režima koji ima političku genezu uličnog tipa. Ništa drugo i nije se moglo očekivati do ovo što sada imamo. MONITOR: Sve se češće može čuti da su oni koji su glasali za nezavisnu Crnu Goru razočarani onim što je od ove države napravila vlast.
JOVIĆEVIĆ: Kada stvari vidite ovako kako sam rekao, a svim srcem i svim svojim bićem se zalagali za nezavisnost Crne Gore, ako vidite da sve to ugrožava temelje te države – onda se prirodno kod vas javlja razočarenje i pitate se da li se stvarno vrijedjelo boriti za ovo što smo dobili.

MONITOR: Nedavno ste izjavili da u crnogorskom parlamentu nema prave građanske opcije nesporne suverenističke orijentacije. Molim Vas da to pojasnite?
JOVIĆEVIĆ: Dobar dio opozicije koleba se i lavira između nacionalnog kao prioritetnog i građanskog. Jedan dio se više okreće populističkom maniru i često je nejasan u svojim opredjeljenjima i čini mi se da stoji ocjena da u parlamentu nema prave suverenističke, građanski orijentisane strukture. Posljedice su veoma loše, jer to stvara osnovu da vladajuća koalicija još može da gradi poziciju na tome da je ona jedina snaga koja tu državu može voditi i očuvati.

MONITOR: Jedna od aktuelnih tema u Crnoj Gori su intelektualci i njihovo angažovanje. Dio intelektualaca priklonio se vlasti, drugi strankama, treći žive u nekom intelektualnom konformizmu, dok se jedan broj njih, možda i najmanji, upušta u političku borbu sa vlašću.
JOVIĆEVIĆ: Imao sam priliku da u predreferendumskom procesu vidim materijal pripremljen za Pokret za nezavisnu Crnu Goru u kojem je jasno rečeno da treba privući što veći broj intelektualaca i dati im do znanja da će im to biti na adekvatan način valorizovano. Svakome ko je procesu sticanja državne nezavisnosti prilazio sa čistih i nekalkulantskih pozicija to je bilo dovoljno da ima rezervu prema takvom pokretu. Pokretu su prišli mnogi intelektualci suverenističke orijentacije, ali vrlo brzo se pokazao privid važnosti njihove uloge. Glavnu ulogu u svemu tome vodile su, ipak, partije na vlasti, a intelektualci su više služili kao dekor. Međutim, počelo je da se ostvaruje i ono što je pisalo u tom materijalu – dobar dio ili veliki dio tih ljudi izvukao je ličnu korist iz svega toga, vlast ih je privukla sebi i amortizovala njihovo moguće protivljenje vlasti…

MONITOR: Zar nije bilo logično da se nakon referenduma poveća broj ljudi, suverenista spremnih da ukazuju na greške vlasti?
JOVIĆEVIĆ: Da, trebalo je očekivati od većine njih da nakon završetka referendumskog procesa nosiocu tog projekta, odnosno glavnoj političkoj ličnosti, jasno stave do znanja – podržavali smo te iako nijesmo imali zabludu o mnogim tvojim greškama, podržavali smo te i 1997. ne zato što smo zaboravili tvoje ranije djelovanje nego zato što smo smatrali da je to dobro zbog onog za što se iskreno zalažemo, podržali smo te i u referendumskom procesu ali ako hoće ova država da opstane, da bude zdrava država i država na zdravim osnovama – moramo se suočiti sa mnogo čime što se do sad dešavalo, a prije svega sa djelovanjem nosilaca vlasti. Međutim, nakon referenduma je nastao muk, isključujući jedan mali broj ljudi. Sklopljeni su pojedinačni kompromisi sa vlašću. Javila su se i teorijska opravdanja za to, počev od toga da su intelektualci samo oni koji razumiju vrijeme i prilagođavaju se tom vremenu pa do iskaza – dobro, kritikujte vlast ali nemojte mnogo. I mene su svojevremeno podučavali moji saborci da smanjim kritiku. Sada se čuju i teze da treba kritikovati, ali samo konstruktivno, ako nudite alternativno rješenje. Bez toga nema kritike. Možete, znači, kritikovati Tolstoja samo ako napišete bolji „Rat i mir”. A zapravo iza svake kritike treba da stoji osnovno načelo – možda ne umijem snijeti jaje, ali znam šta je mućak. Ja to ne mogu drugačije protumačiti nego kao nastojanje da se umiri sopstvena savjest zato što ste iz ličnih razloga napravili kompromis sa vlašću.

MONITOR: Koje su to snage koje mogu smijeniti ovu vlast?
JOVIĆEVIĆ: Dugo zadržavanje vlasti, čak i da je ona veoma dobra, nije dobro ni za vlast ni za državu. Promjene vlasti ne moraju uvijek da donose bolje, ali ono što promjena sigurno donosi jeste osjećanje nesigurnosti same vlasti da može raditi šta god hoće i da je niko ne može smijeniti. Koje snage mogu promijeniti ovu vlast? To je, nažalost, još nejasno. Mislim da se osjeća potreba za novom građanskom snagom koja bi mogla posebno ili u koordinaciji sa opozicijom predstavljati alternativu vlasti. No, to je lakše reći nego ostvariti. Za taj, u našim uslovima veoma nezahvalan posao, potrebni su posvećeni pojedinci, treba dosta materijalnih sredstava, ali uporno ponavljam – tu smjenu moraju učiniti naše domaće snage. Da li će se to moći izvesti ili ne veliko je pitanje iako će atrofija režima stvarati svakim danom pogodnije tle da se tako nešto odigra.

MONITOR: Opozicija ovih dana testira ideju o bojkotu institucija sistema kako bi iznudila prijevremene izbore. Da li se bojkotom može nešto postići?
JOVIĆEVIĆ: Kada nemate povjerenje u vlast, ili još gore ni u jednu instituciju vlasti, od Ljekarske komore do Lutrije Crne Gore, od sudstva, do tužilaštva i policije i obratno, kad ste duboko uvjereni da se na sofisticiran način dobijaju svi izbori i da se tu interesi ili volja birača ne mogu vidjeti, a da ne govorim o perfidnim metodama manipulacije prilikom svakih izbora – onda i bojkot postaje sasvim moguće rješenje. Ne samo politički bojkot izbora, nego različiti oblici građanske neposlušnosti i građanskog nepristajanja na realnost nešto je što se nikad ne može predvidjeti i desi se tamo gdje ste to malo očekivali. Mislim da će se i kod nas to neminovno dešavati, iako bi naravno idealno bilo da do smjene vlasti dođe političkim putem, jer bismo tada kao društvo pokazali zrelost i mogli bismo otvoriti vrata stabilnom kretanju ka demokratiji. Nisam siguran da će se to baš tako desiti. Ne u skorije vrijeme.

MONITOR: Kako tumačite ćutanje Univerziteta Crne Gore o korupciji u društvu, kriminalu, konfliktu interesa?
JOVIĆEVIĆ: Ćutanje Univerziteta nije za mene iznenađenje. Isključujući jednu grupaciju ljudi on je ćutao čitavo vrijeme. Ta je grupacija drastično smanjena. Do malog komešanja na Univerzitetu može doći samo ako zaposlenim na njemu uskratite primanja, ali ni to značajnom broju ljudi nije primarno jer su izgrađene takve pozicije da je plata mnogima sporedno, dodatno primanje. To neminovno umrtvljuje svijest. Čini mi se da su se na Univerzitetu uveliko formirale strukture koje nijesu obavezno pod uticajem vlasti ali imaju prećutnu saglasnost vlasti, a koje su u stanju da razviju takve manipulativne metode da kontrolišu situaciju u svoju korist i koje će možda te metode sjutra koristiti da smijene nekog dekana ili rektora ako se drznu da rade po sopstvenoj savjesti. To je ono što je, čini mi se, najopasnije. Jer ako igdje drugo, onda na Univerzitetu morate očekivati normalnu, demokratsku borbu kvaliteta i mišljenja.

MONITOR: Kakav je Vaš stav o osnivanju fakulteta širom Crne Gore, čemu to vodi?
JOVIĆEVIĆ: Svjedoci smo inflacije visokoškolskih institucija pod bilo kakvim uslovima i kriterijumima, ubrzano, bez sazrijevanja, kao i inflacije nastavničkih zvanja najvišeg ranga. Naravno, iza toga ne može stajati kvalitet. Na tim institucijama plasiraju se ideje i način mišljenja da je sve moguće i sve dozvoljivo. To je velika opasnost. Dijelim uvjerenje onih koji kažu da je formiran veliki broj generacija na takvoj osnovi da je sve dopustivo samo da se postigne uspjeh i da se debelo naplati. Ako u samoj srži društvenog bića gajite takav način razmišljanja, onda se to mora vratiti kao bumerang.


Građanska lekcija

MONITOR: Mjesec je dana od kako štrajkuju cetinjski gimnazijalci zbog izbora direktora. Kakvo je Vaše mišljenje o tom protestu?

JOVIĆEVIĆ: Cetinjski gimnazijalci drže građansku lekciju nama svima. Činjenica da su pružili podršku direktoru sa čijim se nekim mišljenjima možda većina njihovih roditelja i njih samih ne slažu, ali da je on dobar u svome poslu je pravo građansko opredjeljenje, da ljude razlikujete po kvalitetu onoga što rade a ne po onome da li se u svemu sa njima slažete. Veoma mi je drago što se to javlja među mladim ljudima i što se dešava na Cetinju. Tamo i treba da se dešava. I na ovom primjeru pokazuje se karakter ove autokratske vlasti koja ima panični strah da slučajno na nekom mjestu, ma koliko marginalnom, ne dođe do ugrožavanja njene moći. I zato od vrtića do škole ne dopušta da iko priviri ko se sa njom apsolutno ne slaže. To se dešava dugi niz godina. Pokazuje se da ta u osnovi totalitarna vlast nije spremna na kompromis sa drugačijim mišljenjem, nije spremna da pretrpi konkurenciju i kritiku, nije spremna da se suoči sa sopstvenim promašajima. Još manje je spremna da se suoči direktno sa djelovanjem “mangupa u sopstvenim redovima”. Po svaku cijenu i na svaki način prikriva sve svoje mane i promašaje . To je vrlo karakteristično za takav vid razmišljanja iako je ta nespremnost poštenog suočavanja sa sopstvenim greškama bila korijen propasti takvih režima. Mnogi u ovom režimu toga nijesu svjesni.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

NASTAVAK KADROVANJA U RESORU VESNE BRATIĆ – SLUČAJ RADE VIŠNJIĆ: Greška koja nije slučajna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka  Bratić  očito ne smatra  da je veličanje četništva i  ratnih zločinaca ikkava  smetnja  za obavljanje rukovodećih finkcija u školstvu

 

Slučaj Rade Višnjić, nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Jugoslavija” u Baru, u žižu javnosti vratio je Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) na čijem je čelu Vesna Bratić. Kao diplomirana učiteljica, Rada Višnjić je za v. d. direktoricu imenovana na period od šest mjeseci, počev od 12. jula.  Razriješena je samo osam dana kasnije.

Na imenovanje Višnjićeve javnost je burno reagovala. Protiv nje je u januaru 2020. godine pokrenut disciplinski postupak, nakon što je učenicima na času zadala da crtaju trobojku, u vrijeme snažne politizcije upotreba zastava. Tada je dobila uslovni prestatak radnog odnosa. U jesen iste godine, preko Vajber grupe pozvala je učenike na moleban u Hram Svetog Jovana Vladimira u Baru. Uslijedio je definitivan otkaz.

Višnjićeva je na svom Fejsbuk profilu objavila i odu Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske, u Hagu doživotno osuđenom ratnom zločincu. U prilog tvrdnji da hvalospjevi Mladiću nijesu smetnja već više preporuka kod ministarke Bratić ide i činjenica da je za novog direktora Doma učenika u Beranama nedavno imenovan Goran Kiković. On je otvoreni podržavalac četničkog pokreta, a aktivno je učestvovao u predlaganju imenovanja ulice u Beranama po Mladiću.

Vesna Bratić je prije par mjeseci Bojanu Đačić, takođe učiteljicu, ideološki blisku koleginici iz Bara, postavila za v.d. direktoricu Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović” u Pljevljima. Đačićeva je smijenjena nakon dva dana, jer su njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, i tekstovi šovinističkog sadržaja, osvanuli na Instagramu. I izazvali snažnu osudu građana.

Ni tada, baš kao ni u slučaju Višnjić, ministarka Bratić se nije ogradila od stavova   izabranica. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez izjašnjenja MPNKS-a. Višnjićeva je prošla gore. U pokušaju da se zaštiti, Vesna Bratić je u saopštenju u kom navodi da je promijenila mišljenje o njenom imenovanju, kazala da je do toga došlo nakon što su iz MPNKS-a imali uvid u  privatne materijale opscene prirode profesorice Višnjić – aludirajući na nage fotografije koje su kružile društvenim mrežama, a na kojima je navodno ona. To je i vrhunac opscenosti ministarke Bratić – što su joj pri kadriranju „opscene fotografije” veći problem od podrške Mladiću. I zloupotreba privatnosti pri raskidanju radnog odnosa. Zbog toga su ministarku kritikovali iz Centra za građansko obrazovanje (CGO), skupštinskog Odbora za ravnopravnost, Centra za ženska prava (CŽP), kao i pojedinih političkih partija.

Vesna Bratić je, objašnjavajući odluku o razrješenju Rade Višnjić, nenamjerno otkrila i da u MPNKS-u ne obavljaju nikakve provjere kandidata. „Sva priča o depolitizaciji državnog aparata pala je u vodu sramnim postupkom Vesne Bratić, iza kojeg nesporno stoje partije vladajuće većine. Umjesto da oslobode škole političkog uticaja i da razbiju ćelije za kupovinu glasova, što je nasljeđe koje je ostavio DPS sa svojim koalicionim partnerima, oni su se odlučili da te mehanizme preuzmu. Umjesto partijskih direktora i zamjenika – dobili smo partijske direktore i zamjenike”, konstatuje u svojoj objavi na Fejsbuku dugogodišnji aktivista nevladinog sektora Vuk Maraš.

Ministarka tvrdi da su novoizabrani vršioci dužnosti direktora osnovnih i srednjih škola birani nepartijski. Nije tako, narvano. Monitorovi upućeni izvori tvrde da je Radu  Višnjić imenovala na predlog Socijalističke narodne partije (SNP). Brojni slučajevi upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. Monitor redovno piše o tome.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ŠERBO RASTODER, ISTORIČAR: Treba nam istina   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Rezoluciju  o Srebrenici u crnogorskom političkom kontekstu  su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda“ kako bi osporili zlo. Sreća je da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve – takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu

 

MONITOR: Usvajanje Rezolucije o Srebrenici i sporenja oko nje?

RASTODER:  Srebrenica je postala prepoznatljiva tačka topografije zla u Evropi. To je ,,zasluga” onih koji su počinili genocid ali i međunarodnog  suda  koji je pravno verifikovao tu činjenicu u dokaznom postupku koji je trajao više godina i u kojem je priloženo nekoliko hiljada dokaza (snimaka zločina, iskaza svjedoka, naredbi viših organa vojnih formacija, iskaza  aktera). Neki od počinilaca genocida (Nikolić, Krstić, Erdemović i drugi) priznali su zločin i iskazali kajanje, a neki od njihovih sljedbenika evo to odbijaju da urade. Zašto bi to bilo važno? Ne zbog toga što se mogu promijeniti činjenice vezane za genocid, već zbog nastojanja da se one politički relativizuju i na taj način odgovornost sa pojedinaca (koji su uglavnom priznali) socijalizuje na čitav narod.  To je nepošteno i neljudski prema narodu zato što je individualizacija krivice bio primarni cilj suda. To se radi ne zbog toga što ,,nije bilo” nego zbog odbrane,,ideologije zločina”. Postoji opravdan strah, da će se kad-tad postaviti pitanje o prirodi tvorevine, čiji je predsjednik, vrhovni komandant, predjednik skupštine, vlade itd. osuđen za genocid. Takva tvorevina  može biti samo ,,genocidna”, proizvod najvećeg  zločina u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.

Sud u Hagu nije, kao nijedan sud, idealan. Ali u odnosu na onaj u Ninbergu, sud u Hagu je najmanje nekoliko desetina puta uređenija, sređenija i organizovanija institucija. Kako u primjeni prava tako i u dokaznom postupku. Ali tvrditi za sud u Ninbergu da je bio ,,antinjemački“ zato što  je primarno sudio nacistima je jednako stupidno i moguće samo ako ste pobornik nacizma.

Rezolucije o Srebrenici nemaju nikakav značaj za  činjenicu kvalifikovanu kao ,,genocid“ oni  su politička potreba društva da se odredi ,,na kojoj je strani”. U crnogorskom  kontekstu ovo je bio politički mamac na koji su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda” kako bi osporili zlo. Sreća je  da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti, što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu.

MONITOR: Minuo je još jedan 13. jul. Kako tumačite sve glasnije revizionističke stavove o ulozi četnika u II svjetskom ratu?

RASTODER: Ne postoji ,,revizionizam u istoriji”. Ne može  se promijeniti ,,ono što je bilo”, mijenja se  samo mišljenje  o ,,onom što je bilo”. Tu se ne radi o istorijskom nego o ideološkom revizionizmu. Miješanjem ova dva posve različita pojma omalovažava se istorijska nauka, koja ima precizno definisane obrasce po  kojima dozvoljava naučno legitimne ,,promjene”. Nije svako mišljenje o prošlosti  istorija, niti je isto pričati o istoriji i istorijskoj nauci. Promjena mišljenja o četničkom  pokretu je ideološko konstruisanje novog narativa koje ne počiva na novootkrivenim činjenicama već na diskvalifikaciji postojećih. To može postati naučno prihvatljiv narativ o prošlosti tek kada se novim  dokazima (istorijskim izvorima) dokažu učešća četnika u bitkama sa okupatorom, njihova saradnja sa antifašistima. Treba i dokazati da su glavni programski dokumenti, poput onog Homogena Srbija i mnogi slični,  falsifikati, te zašto su četnike, ako su bili antifašisti, ostavili  saveznici. Sve u svemu, nema revizije istorije, proizvodi se samo idološki i vrijednosni haos.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BUDIMIR MUGOŠA, FARMER I BIVŠI MINISTAR POLJOPRIVREDE: To što imamo brzo će nestati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prethodna vlast osudila je crnogorsku poljoprivredu na smrt, a aktuelni ministar poljoprivrede, gospodin Stijović, formirao je streljački vod

 

MONITOR: Jedan ste od učesnika protesta poljoprivrednika. Ministar Aleksandar Stijović kaže „pitanje je ko su ti ljudi i koje su im namjere“. Evo prilike da razjasnite tu „dilemu“.

MUGOŠA: Bezprimjerno je takvo ponašanje ministra prema ljudima od čijeg rada živi i zbog kojih postoji. Ako ministar ne zna ko su 70 najvećih farmera u Crnoj Gori koji imaju farme od 50 do 200 grla, onda smo svi u velikom problemu. Ovi ljudi su prije svega dobri domaćini, pripadnici svih vjera, nacija i partija, koji imaju dovoljno građanske svijesti, hrabrosti i odgovornosti da iznesu stavove i brane svoje i državne interese. To su ljudi koji su spremni na danonoćan rad da bi obezbijedili sebi i svojim porodicama egzistenciju a građanima kvalitetnu hranu.

Ako bismo govorili brojkama: to su vlasnici nekoliko hiljada najkvalitetnijih muznih grla u Crnoj Gori koji proizvode više od 50 odsto mlijeka koje se predaje mljekarama. Da je izašao jedan čovjek da protestuje trebao je biti uvažen  i primljen na razgovor. Nijesmo mi bravi da nas neko sa prozora prebrojava.

Nas povezuje domaćinsko razmišljanje i zajednički problem. Tražimo od države pomoć da preživimo ovu tešku situaciju a da onda sa institucijama pokušamo naći bolji model agrarne politike. Mi na to imamo pravo a država obavezu. Ne postoji niti jedan zakonski osnov da nam se ne izađe u susret, postoji samo nedostatak volje, znanja i razumijevanja. Bahato ponašanje ministra, njegovih saradnika i premijera su dodatno zakomplikovali situaciju, pa su naši zahtjevi sada radikalizovani i tražimo ostavku ministra Stijovića.

MONITOR: Ministar kaže da ne mogu ispuniti vaše zahtjeve pošto za to treba previše novca. Šta dalje? 

MUGOŠA: Kada nešto nećete onda je lako naći razloge. Poljoprivreda je izuzeta iz Zakona o kontroli državne pomoći što znači da država može pomoći a da pri tome ne krši niti jedan zakon ili međunarodni sporazum (STO, CEFTA). Sve evropske države su pomogle svojim poljoprivrednicima, osim naša.

Mi smo u martu tražili pomoć od pet euro centi po litru i na te naše zahtjeve ministar nije odgovorio, iako su naše kalkulacije govorile da je za to potrebno oko 1,5 miliona. Na posljednjem protestu mi smo preformulisali naše zahtjeve ali je suština ostala ista.

Dobrom argumentacijom na Vladi ta sredstva bi bila obezbijeđena kao što su data mnogim drugim djelatnostima u iznosu od preko 160 miliona. Za nas nema dva miliona iako smo strateška privredna grana.

MONITOR: Zašto u resornom Ministarstvu nemaju sluha za vaše probleme? 

MUGOŠA: Ministar ne zna, a nema ko da mu objasni, kako stvari stoje u ovom sektoru. Kako se, recimo,  kalkuliše cijena mlijeka: troškovi hrane su 65 odsto a onda dolaze troškovi energije, sredstava za higijenu, amortizacija, oprema stada, sitni alat , veterinarske usluge i , konačno, radna snaga.

Ministar neznaveno izvodi računicu da krava svaki dan daje dvadeset litara mlijeka i ispade sve sjajno. Naravno to nije tako. U periodu „pika laktacije“ lako je poslovati sa dobitkom ali što raditi kada se krava ne muze, a to je 50 do 70 dana u godini. Krava za života u dobrim uslovima da 20.000 litara mlijeka. Njena vrijednost na početku je preko 2.000 a na kraju vijeka 500 eura, pod uslovom da ne ugine i da je debela. Kada ovu razliku podijelimo na prinos mlijeka, pokazuje se da u cijenu koštanja mlijeka amortizacija stada učestvuje sa 7,5 centi po litru. A gdje je sve ostalo?

Svakoga ko hoće da se bavi poljoprivredom treba držati kao malo vode na dlanu. To je EU prepoznala i izdvaja polovinu budžeta za poljoprivredu i ruralni razvoj. Ta informacija još nije stigla do naših vlasti.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo