INTERVJU
Ministru je profit važniji od zdravlja građana
„Priča o neispravnoj pošiljci krompira koja je vraćena iz Srbije nije me iznenadila. Prije dvije godine, prilikom razmatranja nacrta zakona o bezbjednosti hrane, upozoravala sam da će se ovakve stvari dešavati. Tada smo, umjesto da donošenjem novog zakona unaprijedimo sistem kontrole i zaštitu potrošača i poboljšamo transparentnost našeg rada, razorili i anulirali i ono što je do tada postojalo”, kaže za Monitor Mirjana Drašković dugogodišnji veterinarski inspektor koja je nedavno dobila otkaz iako je bila jedini specijalista za bezbjednost hrane u drzavnoj upravi. ,,Mi više ne radimo ni onaj broj uzoraka koji smo nekad radili, a ja to mogu odgovorno da kažem jer sam vodila službu veterinarske inspekcije 13,5 godina. Crna Gora mora biti svjesna da nema dovoljno naučnog znanja da bi ga rasipala. Međutim, sada se u Crnoj Gori kontrola hrane obavlja bez koordinacije izmedju Ministarstva zdravlja i Ministarstva poljoprivrede i očigledno je rasipanje… Drugi je problem što, po svoj prilici, nadležni u ovim oblastima ne želi znanje i nauku. Najžalosnije je što su problemi eskalirali u posljednje četiri godini. Mislila sam da će nezavisnost države biti dodatni motiv da se odlučnije borimo za svoje zdravlje i za svoje interese. Mi se sad ponašamo tako kao da ovdje ne žive naša djeca”.
MONITOR: Trebala su da prođu dva mjeseca da bismo, i to iz inostranstva, saznali da je u Crnoj Gori proizvedena hrana koja nije bezbjedna za ljudsku ishranu. Da li je ta tajnovitost u skladu sa zakonom koji pominjete?
DRAŠKOVIĆ: Prema važećoj proceduri Srbija je, nakon što je ustanovila ne ispravnost pošiljke krompira iz Crne Gore bila dužna da o tome obavijesti izvoznika. Čini mi se da je i gospodin Spaso Popović, glavni inspektor za poljoprivredu, saopštio da su oni tu informaciju imali mjesec dana prije nego se ona pojavila u medijima. Još tada je trebalo javno saopštiti tu informaciju i obavijestiti javnost o mjerama koje su preduzete da se preostale količine neispravnog krompira ne bi pojavile na domaćem ili stranom tržištu i tako ugrozile zdravlje ljudi.
Zašto to nije urađeno najbolje zna ministar Milutin Simović. Možda je prevagnula želja za profitom i činjenica da je on akcionar Agroploda, preduzeća koje je izvezlo neispravnu pošiljku krompira, a da pri tome očigledno nije obezbijedilo sve ono što je ta pošiljka trebala da ima da bi bila ispravna. Umjesto informacija i objašnjenja, svjedoci smo da direktor Uprave za zaštitu bilja danas kaže kako oni nijesu odgovorni za ispravnost te pošiljke. Kao da ne postoji niko ko u ime ove države treba da garantuje njenu ispravnost.
MONITOR: Ko je taj neko?
DRAŠKOVIĆ: Fitosanitarni inspektor. Tačno je da je Zakonom o bezbjednosti hrane odgovornost prenijeta na proizvođača, koji je dužan da proizvodi poštujući određene procedure i pravila. Ali, onaj ko kontroliše ispravnost hrane, dužan je da provjeri njegove izjave i navode a ne da njemu, ili izvozniku, vjeruje na riječ.
Izvoznim sertifikatom, koji u ime države Crne Gore potpisuje fitosanitarni inspektor, garantuje se sve ono što u tom sertifikatu piše, a između ostalog piše i da je to bezbjedan proizvod. Zakonom je jasno propisana sva dokumentacija i evidencija koja je neophodna da bi se taj sertifikat odobrio. Ako bilo što od te dokumentacije fali, a sigurni budite da potrebnu evidenciju mnogi ne vode ni u mesnoj industriji – a ne u primarnoj proizvodnji, onda je inspektor bio dužan da uzme uzorak, izvrši određena ispitivanja i na osnovu tih rezultata potpiše sertifikat kako bi bio siguran da je taj proizvod bezbjedan. Pošto se to nije desilo, i ta pošiljka je vraćena kao neispravna, farsa je nastavljena.
Proizvođač je i po starim i po novim propisima odgovoran za ispravnost i bezbjednost svog proizvoda. Ministar se u to do sada nije petljao. Sada je očito imao potrebu da zaštiti nekoga.
MONITOR: Znači mi bi morali da znamo kako se zovu i proizvođač i onaj koji je dao sertifikat njegovom proizvodu?
DRAŠKOVIĆ: To bi se moralo znati, kao što bi se moralo znati i koje su mjere preduzete protiv njih. Moguće je, međutim, da se pokušava sakriti neko treći ko je stvarni krivac za ovaj problem. Pitanje je, recimo, kakva su i da li se kontrolišu sredstva za zaštitu bilja kao i način na koji se primjenjuju. Nije dovoljno da nadležni deklarativno ustvrde kao je u Crnoj Gori sve u najboljem redu i da proizvodimo i jedemo zdravu i ispravnu hranu. Ja to dobro znam jer radim, odnosno radila sam, kao veterinarski inspektor i nijesam mogla da dobijem neke elementarne informacije, na primjer gdje se i kad uvozi meso iz Brazila. A ja bih to morala znati, da bih mogla da radim svoj posao.
Zato se nemojte čuditi što su se sada svi digli na noge i pričaju neistine, pokušavajući da prikriju ovaj slučaj. Neka nam pokažu analize koje su uradili a koje dokazuju da je hrana u Crnoj Gori ispravna. Umjesto tačnih informacija počelo je licitiranje: te krompir je iz Zete, pa iz Malesije, pa u zemlji nema kadmijuma nego samo u krompiru….
MONITOR: Da li je to moguće?
DRAŠKOVIĆ: Naravno da nije. Ako je u proizvodu povećana koncentracija kadmijuma, onda je normalno da u zemlji u kojoj je rastao taj proizvod kadmijuma ima još više. To nije gas, da može da ispari, nego teški metal. Ja se plašim da ćemo mi pojesti ostatak, ako je to krompir proizveden u Crnoj Gori.
MONITOR: Znači li to da se mi zbog nedostatka kontrole možda trujemo hranom koju jedemo?
DRAŠKOVIĆ: Nije svijet bez dobrog razloga prihvatio termin bezbjednost hrane. Do skoro se govorilo o higijenskoj i zdravstvenoj ispravnosti. Evropa je davno spoznala velike rizike od prenosa bolesti – do raznih eksperimenata koji bi se mogli provoditi preko hrane. I otud taj bezbjedonosni pristup pitanju kontrole hrane. Kod nas oni koji su odgovorni za ova pitanja jedno rade, drugo pričaju a treće misle – i pune džepove. To je suština.
MONITOR: Zarada im važnija od bezbjednosti hrane?
DRAŠKOVIĆ: Jeste. Da ih interesuju bezjednost koristili bi nauku i znanje makar ono koje Crna Gora ima.
Po Zakonu o bezbjednosti hrane nadležni su obavezni da u svim slučajevima – čak i ako postoji samo sumnja, a ovdje je bilo dokazano da hrana nije bezbjedna – o tome obavijeste javnost. I to preko medija sa nacionalnom pokrivenošću (načelo transparentosti). Zašto je ministar Simović ćutao to treba on da vam objasni. Ako nije znao šta se dešava – pitanje je čime se onda bavi, a ipak tvrdi da je hrana koju jedemo u Crnoj Gori bezbjedna. Ja im lično ne vjerujem ništa. Zato reagujem ovako javno.
Još prije dvije godine pokazala sam da u Crnoj Gori nema pravog sistema kontrole. Uništeno je i ono što je bilo, zbog dila nadležnih sa uvoznicima. Sistem kontrole bezbjednosti hrane u Crnoj Gori postavljen je tako da u njemu nema mjesta za one koji znaju i žele da rade svoj posao. Ja nisam izgubila posao zato što ne umijem da radim, nego zato što sam pričala i ukazivala na propuste koji su se pokazali i u ovom slučaju.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
Kao društvo podijeljeni smo i veoma selektivni po pitanju nasilja. Zavisno od toga „čija” je žrtva ili nasilnik. A svi bi trebalo da budemo jedinstveni i osudimo svaku vrstu nasilja. Ne samo kod nas. Ovo što se dešava u Gazi je strašno. Niko ko ima “zrnce” ljudskosti u sebi, bez obzira na bilo kakve interese, ne smije da ćuti i ne osudi brutalna iživljavanja i ubijanja nevinih od strane izraelskog režima. Mnogi u Crnoj Gori, naročito na početku žestokih napada, su ćutali na događaje u Gazi
MONITOR: Popis je krenuo, nakon ispunjenih preduslova iz Sporazuma vlasti, opozicije i predstavnika vijeća nacionalnih manjina. Ipak, kampanja o nacionalnom izjašnjavanju se nastavlja. Kako to komentarišete?
PEPIĆ: Najsmješnija pamet je naknadna pamet. Dobro je što je popis konačno krenuo. Ali ne smijemo zaboraviti da taj popis kasni već više od dvije godine. Zašto se jedno, po pravilu statističko- tehničko pitanje problematizuje?
Moram reći i to da je, bez obzira na prolongiranje , dobro što je premijer . Spajić odložio početak popisa za 30 dana. I što se koliko- toliko došlo do kompromisa. No,primjećujem da će popis, bez obzira na rezultate, poslužiti više za identitetska pitanja i prepucavanja i ” dokazivanja ” kojih je više , ili manje. Nažalost, nacija i vjera, postali su zanimanje. Da je sreće, identitetska pitanja ne bi trebalo da nam budu toliko od značaja. Dobro bi bilo kada bi popis iskoristili u svrhe razvitka našeg društva. Da vidimo , koliko nas uopšte ima i čime raspolažemo.
Pritom, jasno je da popisno ” izjašnjavanje ” građana ne može da nam ukaže sa kakvom imovinom se raspolaže. Nema načina da se popisom utvrdi kako su nekI bliski vlastima stekli više imovine. Da je i volje i sreće, time bi se bavile druge službe.
Bilo bi mi drago da se rezultati popisa iskoriste na pravi način. A ne da nam on posluži, što me plaši, za prebrojavanje nacionalnih i vjerskih krvnih zrnaca.
MONITOR: Nakon prepiski između Vesne Medenice sa sutkinjama, tužiteljkama i predsjednicom Agencije za sprečavanje korupcije, ovonedjeljne Skaj prepiske svjeoče o razgovorima između bivših službenika policije i vrha kriminalnih grupa o rezultatu izbora 2020, pa i planiranju da se neki od poslanika ukloni. Govori se o Nebojši Medojeviću, jednom od lidera bivšeg DF. Šta to kazuje?
PEPIĆ: Ne bi trebalo da nas, koji smo na razne načine pratili pomnije javnu CG društveno – političku scenu, ili bolje rečeno, koji smo osjećali i uvidjeli da nešto nije u redu u višedecenijskoj vlasti DPS- a i Mila Đukanovića mogu iznenaditi ove i ovakve prepiske putem Skaj aplikacije.
Dobro je poznato da je ta i takva vlast stvorila i izuzetno dobro koristila taj i takav ” sistem vrijednosti”. Dobro je bilo poznato da je Vesna Medenica ” treću granu vlasti” stavila u zaštitu Đukanovića i njemu bliskih. I da ništa što je zadiralo u organizovani kriminal na visokom nivou, nije moglo da se pred sudskim instancama , ne samo pravosudno dokaže , nego ni pokrene. Ako hoćemo da budemo iole iskreni , moglo se znati, da i neki od policijskih službenika, nijesu bili u službi očuvanja javnog reda i mira , već više u lancu očuvanja Đukanovićeve i moći bogatstva.
Svako ko i je ukazivao na to nalazio se na udaru i djelova policije i djelova sudstva. Počesto i na meti nekih ” žestokih momaka” . Tako da me ove i ovakve prepiske – ne čude.
Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. decembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
ALEKSANDAR KRAUS, PREDSJEDNIK SAVEZA ANTIFAŠISTA SRBIJE: U Srbiji je dominantan populizam koji čini sve da zadrži vlast
Osnovni, svrsishodan cilj izbora u Srbiji trebao bi da bude približavanje zeleno-lijevih i socijal-liberalnih političkih opcija – i ne samo njih
MONITOR: Nedavno je prošlo 80 godina od Drugog zasjedanja AVNOJ-a. Tih dana se u Teheranu održavala i konferencija glavnih savezničkih lidera-Staljina, Ruzvelta i Čerčila. Tvrdi se da je tada izdejstvovano priznanje Titovog pokreta kao dio kompromisa između trojice lidera. Kako ocjenjujete značaj ovog događaja i njegov legat danas?
KRAUS: Da, pre nekoliko dana, tačnije, ove godine 26.11. u Jajcu je svečano obeležena 80-ta godišnjica od održavanja II zasedanja AVNOJ-a. I na teritoriji Jugoslavije, kao i na međunarodnom planu, 1943. godina je bila prelomna godina II Svetskog rata. Te godine su vođene najveće bitke u NOB-u, na Neretvi i Sutjesci. Posle bitke na Neretvi, praktično je bio poražen kolaboracionistički četnički pokret, a tokom bitke na Sutjesci je Čerčilov šef britanske vojne misije Bil Dikin imao jasan uvid ko se i kako bori protiv Nemaca. Dikin je prisustvovao i II zasedanju AVNOJ-a, na kojem su donete istorijske odluke, pa i one o tzv.avnojevskim granicama i federativnom uređenju zemlje, kao i budućem ustrojstvu države kao republike. Velika trojica su u Teheranu, prihvatajući partizanski pokret kao saveznički, samo potvrdili stvarno stanje na terenu. Nije to bila nikakva diplomatska pobeda jednog pokreta otpora već savezničko prihvatanje jedinog narodno-oslobodilačkog pokreta, koji u to vreme broji oko 300.000 naoružanih i u vojne formacije organizovanih boraca i borkinja. Socijalistička Jugoslavija je razbijena dejstvom mnogobrojnih unutrašnjih i spoljašnjih činilaca, u kojima je tema granica bila samo jedna-doduše kobna kao okidač za ratove 90-tih odnosno za aktuelizovanje ideologije Velike Srbije. Bez avnojevskih granica, danas svakako jedan broj postojećih država ne bi postojao.
MONITOR: U Firenci je ovih dana održan samit ultra desnih partija. Domaćin je bio Mateo Salvini, potpredsjednik Vlade Italije. Inspirisala ih je pobjeda ultra desnog Gerta Vildersa u Holandiji. Pripremaju se da na izborima za EU parlament u 2024-oj budu treća grupacija po brojnosti. Postoji li opasnost da se to desi?
KRAUS: Povodom nedavne pobede Vildersa u Holandiji i pomenutog skupa u Firenci, postoje veoma opravdani strahovi, i to ne samo u Evropi. Mislim da je stanje alarmantno. Izbori u Poljskoj su ohrabrenje, a do izbora 2024-e, verujem da će doći do nekih inicijativa kako bi se ovaj prodor ekstremne desnice zaustavio. U biti, radi se o krizi kapitalizma, a levica još ne nudi stvarnu alternativu.
Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. decembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
ILAN PAPPE, JEDAN OD NAJPOZNATIJIH EKSPERATA ZA BLISKI ISTOK: Palestinci i Izraelci moraju živjeti zajedno
Na neki način, tekući rat u Gazi je poglavlje u priči koja je započela etničkim čišćenjem i nikada nije okončana u decenijama nakon 1948
U Torinu je nedavno boravio poznati istoričar, esejist i publicista Ilan Pappe jedan od najpoznatijih eksperata za Bliski istok, što je bio razlog za susret i kraći razgovor o aktuelnoj situaciji. Trenutno je jedan od rijetkih istraživača, istoričara, autora, izraelskog porijekla, koji na precizan, jasan i analitičan način barata istorijskim činjenicama i pokušava čitaocima sa naučnog aspekta približiti kompleksnu situaciju u Gazi i na Zapadnoj obali.
Pappé od 1990. godine predaje istoriju na Univerzitetu Exeter u Velikoj Britaniji. Zbog opozicionih stavova morao je napustiti svoju zemlju Izrael, jer je bio odveć kritičan prema cionizmu. Jedan je od predstavnika takozvane nove izraelske istoriografije, struje “nepodobnih” istoričara za one vlade Evrope i Zapada koje nastavljaju zagovarati, može se reći, lažnu verziju rata protiv Palestine.
Pappé je poznat po tome što je dokumentirao “etničko čišćenje” iz 1948. nad Palestincima, Nakbu/Katastrofu kako je nazivaju preživjeli, mračnu povijesnu stranicu s kojom se izraelska država nikada nije htjela suočiti.
Razlozi za susret sa Ilanom Pappeom su brojni. Izmedju ostalog i publikovanje nove knjige Ten Myths About Israel–Deset mitova o Izraelu.
Knjiga govori prevashodno o deset falš ideja na koje se oslanja okupacija Palestine i koje je istoričar pobio sa sjajnom preciznošću i hrabrošcu. Pappe demonstrira iz kog ugla treba gledati na realnost, ukazujući da je permanentno uznemiravanje vlasti urgentno i neophodno. I moguće.
Pappe je boravio u Torinu na poziv torinskog udruženja BDS koje je pokrenulo ekonomsku kampanju, boycott, disinvestment and sanctions (bojkot, dezinvestiranje i sankcije prema Izraelu) te univerzitetskog i studentskog pokreta Projekt Palestina. Govorio je pred brojnom publikom. Bilo je više od 500 slušaoca, a toliko je ostalo pred vratima prepune sale.
Izdvajamo par redova iz samog početka knjige Deset mitova o Izraelu.
“Palestina je uvijek bila zemlja izmedju rijeke i mora. I još je uvijek. Na njenu promenjljivu sudbinu nije uticala geografija vec demografija. Kolonizatorski pokret koji se ustoličio krajem 19 vijeka, sada predstavlja pola populacije i kontroliše drugu polovinu uz pomoć ideološke matrice rasizma i politike aparthejda. Mir nije pitanje demografskih promjena, niti ponovnog crtanja mapa: Mir je eliminacija postojeće ideologije i politike”
LIFEGATEU: Profesore Pappé, govorili ste o Nakbi-Katastrofi kao događaju “etničkog čišćenja” i dokumentirali ste postojanje PLANA D- Dalet plana (Akcioni plan izraelske vojske – Plan B iz septembra 1945, Plan iz maja 1946 i Plan Yehoshua iz 1948) ili kako su protjerivanja i masakri Palestinaca tih godina bili projektovani za stolom od grupe cionistički orjentiranih Izraelaca. Kako ostvariti taj “plan” danas, dok je u toku rat u Pojasu Gaze? Postoji li nešto od tog plana što je i danas aktuelno ?
PAPPE: Godinu 1948. palestinski Arapi su definirali kao “katastrofu”, tacnije Nakbu. Godinama kasnije uvijek su tvrdili da Nakba nikada nije završena. Na neki način, tekući rat u Gazi je poglavlje u toj priči, koja je započela etničkim čišćenjem i nikada nije okoncana u decenijama nakon 1948. Temeljna ideja uvijek je ista: Izrael želi osvojiti nove teritorije, ali bez Palestinaca koji zive na njima. Ne mogu biti siguran da postoji plan poput Plana D iz tog vremena, ali koraci za konsolidaciju tog plana su isti. Prvo se stanovnici pojasa Gaze protjeruju sa sjevera na jug, zatim se predlaže prognati ih u Egipat, na Sinaj ili nagovoriti da odu u druge zemlje. Drugim riječima, zločini protiv čovječnosti dokumentirani 1948, nastavljaju se i danas.
Maurizio BONGIOANNI –LifeGateu
Prevod: Vesna ŠĆEPANOVIĆ
Komentari
ZAŠTO GUBIMO STOTINE MILIONA IZ EVROPSKIH FONDOVA: Partijska pamet
PLJEVALJSKA DF VLAST – ČUVARI NAJGORE ĐUKANOVIĆEVE BAŠTINE: Srpstvo buja dok grad propada
SLOBODNO SUDIJSKO UVJERENJE: Uzmi od države što više možeš
-
FOKUS4 sedmiceMINIMALNA PENZIJA = MINIMALNA PLATA: Đe iscijediti suvu drenovinu
-
FOKUS3 sedmiceUZVRAĆANJE UDARCA U AFERI DO KVON: Spajić optužio srpske vlasti za montiranje
-
FOKUS2 sedmiceMIĆUNOVIĆ I DAVIDOVIĆ NA AMERIČKOJ CRNOJ LISTI: Šta Vašington vidi a Podgorica ne vidi
-
DRUŠTVO4 sedmicePLJEVLJA, BUDVA, ZETA…: Na tragu saoizacije ?
-
DRUŠTVO3 sedmiceŠEŠELJ, CRNA GORA I ODJECI: Da se ne zaboravi
-
INTERVJU3 sedmiceMILOŠ VUKOVIĆ, IZVRŠNI DIREKTOR FIDELITY CONSULTINGA: Ne postoji program Evropa sad 2
-
Izdvojeno1 sedmicaVESNA MEDENICA VRHOVNA PRESUDITELJKA IZVAN SUDNICE: SMS pravosuđe
-
DRUŠTVO4 sedmiceNAPADI NA ALEKSANDRU VUKOVIĆ-KUČ: Društvo u kojem se najlakše i najčešće vrijeđaju žene