Povežite se sa nama

INTERVJU

Neofašisti i klerikalci jači od države

Objavljeno prije

na

MONITOR: Zemlje regiona kao da je uhvatio umor od usvajanja ,,evropskih vrijednosti”, u Crnoj Gori se vodi hajka protiv novinara, u Srbiji se u lošem smjeru mijenja medijska regulativa, članovi ultradesničarskih udruženja i navijači divljaju Beogradom. Šta se, u stvari, događa? KORAĆ: Daleko smo svi mi od društava koja se zasnivaju na poštovanju ljudskih prava i država koje su funkcionalne demokratije. Prve korake u tom pravcu smo napravili ali su prepreke ogromne. Patrijarhalna struktura porodice, nedostatak parlamentarne tradicije i ekonomska beda, samo su neke od njih. Mi uvek kao da sedimo na vulkanu koji samo što nije izbacio naše divljaštvo i netoleranciju. U Srbiji je stvar pogoršana osećanjem da je nepravedno izgubila rat i da je kažnjena što je ,,branila Jugoslaviju”. Rast nacionalizma u Srbiji direktna je posledica ove frustracije i nemorala njene političke elite, koja o tome ne želi iskreno da govori. Čitajte poslednje knjige Dobrice Ćosića, pa će vam sve biti jasno.

MONITOR: Neke vaše kolege psiholozi povodom drame oko održavanja gej parade komentarisale su da je to posljedica i mačo ratničkog kulta, latentne ali i aktivne homoseksualnosti. Da li je u ovom slučaju to ipak više dio političkog obračuna nego ,,potiskivanja”?
KORAĆ: U slučaju da Parada ponosa ne bude održana, država je u Srbiji naprosto kapitulirala, što je dugoročno vrlo opasno. Bojeći se crkve i ,,patriotske javnosti”, ona je ustuknula pred neofašističkim i klerikalnim grupama, koje godinama nekažnjeno terorišu aktiviste za ljudska prava. Videvši u njima ,,pravu ali pomalo zanesenu patriotsku omladinu”, ona ne želi da se zameri moćnim društvenim slojevima koji takođe misle da ,,pederima, izdajnicima i antisrbima treba pokazati”. To je bio možda najniži trenutak našeg društvenog života od ubistva premijera Đinđića. Obelodanjen je prljavi pakt šovinista i nasilnika s našom elitom. Fudbalski huligani po prvi put su priznati od države za političke partnere.

MONITOR: Da li se ipak radi o manipulaciji vlasti da se na jednom osjetljivom pitanju ne zamjeri konzervativnoj Srbiji koja i nju podržava?
KORAĆ: Policija je mogla to da reši da je delovala preventivno, naročito kada su počele pretnje smrću aktivistima povorke. Ali država je sve vreme ćutala jer su Tadiću potrebni ti birači. On je time praktično izgubio svoj demokratski legitimitet.

MONITOR: Nakon najnovijih izbora za Evropski parlament desnica zadržava primat. Vjerujete li da će to u uslovima recesije povećati skepticizam članica EU prema proširenju?
KORAĆ: Ekonomska recesija i kriza socijaldemokratije u Evropi, otvorile su parlamentarna vrata strankama desnice. Zanimljivo je da većina kao centralni deo programa ima antiimigracionu politiku. Da li će se to pretočiti u politiku protiv proširenja, moramo da vidimo. Ali proširenje je i bez toga usporeno zbog irskog odbacivanja Lisabonskog sporazuma. Mislim da će Evropa nastaviti politiku proširenja, ali opreznije.

MONITOR: Da li bi se moglo očekivati da se zemaljama zapadnog Balkana u procesu pridruživanja EU oštrije nego do sada postavi zahtjev o obračunu s organizovanim kriminalom i purifikacijom političke elite?
KORAĆ: Bugarski i delimično rumunski primer rastreznili su zemlje EU. Pokazalo se da su kod zemalja aspiranata, potcenjene pojave kao što su korupcija i organizovani kriminal.
To će imati posledice po nas. Možda se neće formalizovati novi uslovi za pristup, ali će se na ove pojave daleko više paziti.

MONITOR: Dobrosusjedski odnosi jedan su od deklarativnih prioriteta, a odnosi sa Crnom Gorom već dugo su loši. Da li, osim crnogorskog priznanja Kosova, ima još nečeg?
KORAĆ: Odnosi sa Crnom Gorom izrazito su hladni i nema nikakve želje da se poprave. Za to je direktno odgovoran ministar spoljnih poslova Vuk Jeremić, koji je pokvario odnose sa svim susedima iz bivše Jugoslavije, ali su uzroci mnogo dublji. Veliki deo političke elite u Srbiji nije se pomirio s nezavisnošću Crne Gore. Ljudi koji su aktivno radili protiv nezavisnosti Crne Gore, kao što su Bećković ili Tadić, i danas su politički uticajni. Glavni uzrok je politika koja je bivšu Jugoslaviju mogla da vidi samo kroz prizmu srpskih nacionalnih interesa. Ništa se tu nije promenilo za poslednjih sedamdeset godina. Pogledajte kako Tadić i većina političara u Srbiji cinično daje bezrezervnu podršku Dodiku, koji je danas glavni rušitelj BiH.
Sve je to isti projekat, ali prilagođen novom vremenu. Paradoks je da su u celokupnoj političkoj istoriji Srbije 20. veka samo srpski komunisti realizovali ideju ravnopravnosti južnoslovenskih naroda iz svog programa. Zato ih u Srbiji danas optužuju da su ,,izmislili crnogorsku naciju”! Pogledajte udžbenike istorije iz kojih uče deca u Srbiji, tamo se i stvaranje Jugoslavije vidi kao seme ,,srpskog nacionalnog poraza”.

MONITOR: Bili ste na čelu komisije koja je ispitivala okolnosti pod kojima je ubijen premijer Zoran Đinđić. Da li vam je postalo jasnije zašto pravosuđe nikako da ozbiljno ,,zagrize” u pozadinu njegovog i drugih političkih ubistava?
KORAĆ: Činjenica da naša javnost, ali ni Tadić i DS, ne traže da se pronađu naredbodavci Đinđićevog ubistva, jedna je od najvećih sramota moje zemlje. Svima mora biti jasno da grupa polupismenih kriminalaca i trgovaca drogom, nije mogla to da smisli. Isto se odnosi i na ,,pukovnika Legiju”. Ali političke volje za nastavak istrage nema. Ona bi sigurno morala da obuhvati i bivši Koštuničin kabinet, ali i neke druge ljude iz Miloševićeve okoline.
Srbija nosi teško breme nedovršene istrage, zbog straha njene vlasti da bi ta istraga razbila njen današnji truli politički ,,konsenzus” i ogolila sav nemoral ,,istorijskog pomirenja” koje je inicirao Tadić. Mučno je to reći ali je istorijska istina da je na grobu Zorana Đinđića došlo do neshvatljivog pomirenja zločinačke i demokratske Srbije, koje niti je stvarno moguće, niti je dugovečno.

MONITOR: Očekujete li da Ratko Mladić do kraja godine bude uhapšen, kako je vlast obećala?
KORAĆ: Valjda ga traže, da li će ga naći ne znam. Ali jedna stvar je zanimljiva. Kada je smenjen Bulatović, Koštuničin šef BIA, iznenada je pronađen Radovan Karadžić. Odjednom se otkrilo da već postoje ,,neki podaci” o nekome ,,čiji glas liči na glas Karadžića”. Istraga o ovome nikada nije inicirana. Drugim rečima, po analogiji, jedni traže, ali drugi skrivaju Mladića.

MONITOR: Ima li danas nečeg zajedničkog između vas i Ivice Dačića koji očekuje prijem u Socijalističku internacionalu?
KORAĆ: Između mene i Dačića nema ničeg zajedničkog. Stranka koju on vodi nije nikada uputila ni reč izvinjenja za politiku Miloševića u proteklom periodu. A on je bio njen portparol. Ali to ne smeta Tadiću da je gura u SI. Eto kako DS shvata socijaldemokratiju. Ako hoćete grubo: preko Srebrenice do internacionalizma. Nazdravlje.

MONITOR: Kako se osjećate kao ponovni opozicionar dok politički lideri u Srbiji lutaju javnim prostorom kao cirkuskom šatrom, prilagođavajući se ,,duhu vremena”?
KORAĆ: Sasvim dobro. Govorim, radim i pišem ono što mislim, i mirno spavam. Učestvovao sam svim srcem u promenama u Srbiji, narušio zdravlje, ali se ne kajem. Pružili smo Srbiji šansu da ponovo živi i da se razvija. Kao u Grasovom Limenom dobošu, ponovo može da raste. Više od toga nisam umeo.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

DEJAN MILOVAC, MANS: Račun tek stiže

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlada premijera Milojka Spajića imaće čvrstu podršku parlamenta, uz cijenu za koju mi kao građani još uvijek ne znamo koja je i kolika

 

 

MONITOR: Desila se i rekonstrukcija Vlade. Vlada će imati 26 ili 27 ministarstava. Šta smo dobili?

MILOVAC: Mislim da nakon onoga što smo vidjeli u Skupštini, malo ko danas može reći da je rekonstrukcija vlade okončana njenim unaprijeđenjem. Ogromna većina kadrova koja je postala dio izvršne vlasti nije donijela znanje već potrebu da se zadovolje prije svega partijski interesi za jačanjem uticaja na crnogorskoj političkoj sceni.

Nema ni slova o tome zašto je bio potreban ovoliki broj ministarstava, zašto su neki resori razdvojeni, a drugi novouspostavljeni. Stiče se utisak da su resori postali samo brojke koje je trebalo podijeliti između konstituenata nove većine, a tamo gdje ih nije bilo –  izmisliti.

Umjesto ozbiljne analize kako će se novi saziv vlade odraziti na kvalitet života građana i dalji napredak u procesu evropskih integracija, od premijera smo dobili istrošenu priču o nekakvom pomirenju po nacionalnom ključu, kao garantu uspjeha na svim poljima, od ekonomskog do borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala. Nažalost, takva retorika nas vraća u prošlost kada se u nedostatku valjanih argumenata, poseže za obrazloženjima koja ne korespondiraju sa onim što se pokušava predstaviti kao građansko društvo. Smatram da smo previše puta vidjeli da se odsustvo znanja i kompetencija maskiraju pripadnošću određenoj etničkoj grupi i normalizuje da takav kadar u vršenju vlasti predstavlja “svoj narod”, a ne javni interes.

Teško je pronaći bilo koje smisleno obrazloženje za ovako “skrojenu” Vladu Crne Gore, koja će nesporno počivati na partijskom interesu onih koji je čine, a sastav će konstituentima ostaviti dovoljno takozvanog ucjenivačkog potencijala.

Vlada premijera Milojka Spajića će imati čvrstu podršku parlamenta, uz cijenu za koju mi kao građani još uvijek ne znamo koja je i kolika.

MONITOR: Koliki je potencijal rekonstruisane vlade  za reforme  koje nas očekuju nakon dobijanja IBAR-a?

MILOVAC: Naše iskustvo u posljednje četiri godine govori u prilog tome da smo nakon svake smjene vlasti poslije 2020. godine imali dodatno usporavanje reformi, uz opravdanje da je potrebno da se sistem konsoliduje, pa sve do toga da su kompletni zakoni povlačeni iz procedure samo iz razloga što ih je radila prethodna vlada. Kao što sam rekao, rekonstrukcija nije donijela novi kvalitet niti novi potencijal koji bi trebalo da Crnu Goru pogura ka Evropskoj uniji. U tom smislu, teško možemo govoriti o rekonstrukciji, već prije svega o kreiranju dodatnog prostora za političke kadrove koji će u pojedinim sektorima radije doprinjeti usporavanju tog procesa, nego njegovom ubrzavanju.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐA KEKOVIĆ, GENERALNI SEKRETAR USSCG: Protiv smo uvođenja dva minimalca

Objavljeno prije

na

Objavio:

USSCG zahtijeva zadržavanje jedinstvene minimalne zarade i odustajanje od koncepta dvije minimalne zarade u zavisnosti od školske spreme

 

 

MONITOR: Premijer kaže da je bilo dogovora sa socijalnim partnerima oko nove fiskalne strategije. Kako su tekli ti pregovori i da li ste dali saglasnost za ovaj program?

KEKOVIĆ: Kako smo ranije obavijestili javnost, Unija slobodnih sindikata Crne Gore (USSCG), u svojstvu socijalnog partnera, nije dala saglasnost na model koji preferira Vlada za realizaciju Programa Evropa sad 2 (ES2). Naime, na sastanku Izvršnog odbora USSCG sa predsjednikom Vlade i njegovim saradnicima, održanom dan prije objave Nacrta fiskalne strategije, saopštili smo Vladi da USSCG u potpunosti podržava napore Vlade da kroz ES2 poveća minimalnu zaradu na 700 eura, a prosječnu zaradu na 1.000 eura. Istovremeno, saopštili smo Vladi da je jedinstven stav IO USSCG da ne podržavamo da se Program ES2 realizuje kroz model koji preferiraju, a koji podrazumijeva ukidanje jednog dijela doprinosa za obavezno penzijsko-invalidsko osiguranje, kao ni uvođenje  dvije minimalne zarade.

USSCG je dijalog i pregovore na ovu temu predviđala kao kontinuirani proces koji će dovesti do dokumenta koji bi bio produkt konsenzusa socijalnih partnera i Vlade. U praksi smo, međutim, imali ukupno tri sastanka na kojima smo informisani, načelno, o dokumentu koji je već kreiran i u vezi sa kojim, očito, nije bilo prostora za pregovore, već samo za iznošenje predloga koji nijesu (usljed nedostatka vremena) ni bili razmatrani. Stoga će USSCG, kako smo to najavili predsjedniku Vlade na poslednjem sastanku, kroz proces Javne rasprave nastaviti da se zalaže za model koji preferira.

MONITOR: O kakvom modelu je riječ? 

KEKOVIĆ: Ključna razlika ogleda se u našem nastojanju da se povećanje minimalne zarade, pa i prosječne zarade, ne postiže na uštrb sredstava po osnovu doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje. Stoga naš model (zasnovan na proklamovanom konceptu ES2 da će svi zaposleni dobiti 25 odsto uvečanje zarade) ne podrazumijeva ukidanje dijela dopinosa za PIO. Time se garantuje održivost Budžeta Fonda PIO, stabilnost penzionog sisitema što, u perspektivi, stvara prostor njegove potpune održivosti na bazi doprinosa (posebno u svijetlu očekivanog povećanja osnovice na koju se obračunava stopa doprinosa).

Razlika u modelima se, nadalje, ogleda u tome što USSCG predlaže da do povećanja (svih) zarada u prosjeku 25 odsto dođe na način što će socijalni partneri, uključujući i Vladu, pristupiti izmjeni Opšteg kolektivnog ugovora koji definiše elemente osnovne zarade i tim izmjenama predvidjeti povećanje obračunske vrijednosti koeficijenta sa 90 na 120 eura (bruto) i povećanje koeficijenta složenosti poslova po osnovu složenosti postignutih ishoda učenja (školske spreme). Osim što je ovo jedini, logičan i razuman put za povećanje zarada, to je i nužan kako bi se zarade u realnom sektoru približile zaradama u javnom sektoru što je, kako smo shvatili Program ES2, trebalo da bude zajednički cilj.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

JOSIP JURATOVIĆ, ŠEF ODBORA BUNDESTAGA ZA SARADNJU SA ZAPADNIM BALKANOM: I EU mora promijeniti  pristup Zapadnom Balkanu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Regata princip se pokazao kao neučinkovit jer daje previše prostora manipulaciji nacionalizmom. Regionalno umrežene demokrate jedini na demokratskim principima, istinskim dijalogom i kompromisom mogu voditi svoje zemlje u EU. Garancije za ulazak u EU nema, Crna Gora mora ispuniti sve uslove za ulazak u EU,  ne zbog EU nego radi sebe. To može uspjeti samo ako će se konačno početi baviti zadacima kako bi institucionalno i društveno politički uskladili zemlju sa EU

 

 

MONITOR: U jednom skorašnjem intervjuu, primijetili ste da je, izgleda, pitanje nacionalnog identiteta u Crnoj Gori važnije od uslova u kojima građani/ke žive. Tada ste rekli da su kompromis i dijalog metod, ali i da su potrebne „istinske demokrate“ za prave promjene. Za Vas česti izbori nisu rješenje. Jeste li, u nečemu. u međuvremenu, promijenili mišljenje?

JURATOVIĆ:  Ja sam i dalje tog mišljenja jer sam svjestan činjenice da u svim strukturama Crne Gore, političkim strankama i institucijama, manje-više postoje istinske demokrate. Kojima je cilj služiti narodu koji ih je tamo postavio a ne ličnim interesima i političkim ideologijama. Upravo ti ljudi su neophodni za budućnost Crne Gore koji su spremni na demokratski način tražiti dijalogom i kompromisom rješenja za dobrobit svih građana. Oni se takodjer moraju umrežiti sa svim demokratama  u regiji zapadnog Balkana kako bi lakše krenuli putem EU. Osim toga, mišljenja sam da i EU mora konačno mijenjati svoj pristup prema zapadnom Balkanu, i kroz Višegrad II raditi na tome da se zapadni Balkan konačno osposobi tako da se u dogledno vrijeme poštivajući medjusobni suverenitet u bloku uključi u EU. Dakle, dosadašnji regata princip se pokazao kao neučinkovit jer daje previše prostora manupulaciji nacionalizmom . Samo  regionalno umrežene demokrate,  na demokratskim principima,  istinskim dijalogom i kompromisom mogu voditi svoje zemlje u EU.

MONITOR: Crnogorski premijer Milojko Spajić je, pred očekivanje IBAR-a, boravio u aprilu Berlinu i više puta u Briselu. Kancelar Olaf Šolc je, prilikom susreta sa Spajićem, izjavio da je Crna Gora sljedeća država Zapadnog Balkana koja će ući u EU. Može li se iz toga izvesti poseban podstrek koji Njemačka daje Crnoj Gori i ako on postoji – koliko je važan za crnogorski skoriji prijem u EU?

JURATOVIĆ: Činjenica je, da je Crna Gora u svojim pretpristupnim procesima najdalje došla po pitanju pristupa EU. Nažalost je u posljednjih par godina stagnirala ali je još uvijek najbliže cilju. Toga je i EU poprilično svjesna pa se odlučila intenzivnije pomagati Crnu Goru na njenom putu u EU.

MONITOR: I predsjednik Savjeta EU, Šarl Mišel, pomenuo je 2028. kao godinu mogućeg prijema Crne Gore u EU. S tim u vezi, koliko će biti važno djelovanje „IBAR zakona“ odnosno tzv. pravne države, kao kriterijum za prijem?

JURATOVIĆ: Garancije za ulazak u EU nema, Crna Gora mora ispuniti sve uslove za ulazak u EU i to ne zbog EU nego radi sebe, a to može  uspjeti ako će se konačno početi baviti zadacima kako bi institucionalno i društveno politički uskladili zemlju sa EU. Akcionizmi poput  Rezoluciju o genocidu u Jasenovcu, Dahau i Mauthauzenu, te nacionalno i ideološko prepucavanje samo otežavaju taj proces pristupa.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo