Povežite se sa nama

MONITORING

Opasna koalicija

Objavljeno prije

na

Odbor direktora Evropske banke za rekonstrukciju i razvoj na sjednici održanoj 26.oktobra u Londonu, odobrio je dugoročni kredit u iznosu od 37 miliona eura grčkoj kompaniji Adriatik propertis d.o.o., koja gazduje elitnim hotelskim kompleksom Sveti Stefan-Miločer.

Kako je navedeno u zahtjevu Društva iza kojeg stoji grčki brodovlasnik Viktor Restis, pozajmljeni milioni biće uloženi u završetak radova na rekonstrukciji grada-hotela Sveti Stefan, obnovu hotela Miločer, brojnih pratećih objekata, upravne zgrade, restorana, infrastrukture i slično.

NOVO VRIJEME: Bila je to dobra i loša vijest istovremeno. Dobra jer će novi finansijski stimulans okončati četvorogodišnju agoniju elitnog crnogorskog turističkog resorta i nadajmo se, vratiti Sveti Stefan svjetskom turističkom tržištu na mjesto koje je tamo oduvijek zauzimao.

Loša strana ove priče ogleda se u tome što će glavnina sredstava Evropske banke (EBRD) biti uložena za devastaciju Miločerskog parka, u kome se planira gradnja niza novih, komercijalnih objekata, stanova, vila i apartmana namijenjenih prodaji.

Pretvaranje zelenih površina Miločera, gustih borovih šuma i egzotičnog rastinja u profitabilno građevinsko zemljište za izgradnju stanova za tržište nije se do juče moglo ni zamisliti.

Došlo je vrijeme u kome ugledna evropska finansijska institucija odobrava povoljne kredite sa podužim rokom otplate za posao koji je u direktnoj suprotnosti sa proklamovanim opredjeljenjima, da prioritet za dobijanje sredstava Evropske banke, kada je turizam u pitanju, imaju isključivo projekti ulaganja u hotele i objekte turističke ponude visokog nivoa. U skladu sa usvojenom strategijom razvoja turizma u Crnoj Gori.

Kreditom za Sveti Stefan radi se upravo obrnuto. Daju se ogromna sredstva grčkom bogatašu Viktoru Restisu za gradnju stanova za tržište u ekskluzivnom prirodnom resursu od posebnog državnog značaja u kojem je svim dosadašnjim planskim dokumentima bilo kakva gradnja bila zabranjena.

Još jednom su iznevjerena naša očekivanja da će evropske institucije svojim djelovanjem zaštititi napadnuti prostor atraktivne crnogorske obale.

GLAVNICA ZA VILE: Kako je objašnjeno na sajtu EBRD kredit će biti realizovan u dvije tranše. Prvih 10 miliona eura biće utrošeno na obnovu hotela Miločer!? Hotel je sa svojih šest apartmana uređen i otvoren 2009, pa ova odrednica nije baš najjasnija. U to sumu ulazi i završetak rekonstrukcije grada- hotela Sveti Stefan koji će dobiti 50 soba i apartmana sa mnoštvom novih sadržaja.

Veći dio odobrenog zajma, 27 miliona eura, namijenjen je rušenju i ponovnoj izgradnji hotela Kraljičina plaža, te gradnji 60 apartmana i vila u borovoj šumi Miločera.

Iako gradnja novih objekata na posjedu zakupljenog hotelsko-turističkog kompleksa osnovnim ugovorom o zakupu nije bila predviđena ili je mudro prećutana, četiri godine nakon potpisivanja ugovora, vile i apartmani u Miločeru dobijaju punu finansijsku i plansku podršku.

Uporedo sa angažmanom na dobijanju kredita, privodi se kraju izrada Urbanističkog projekta Chedi Kraljičina plaža koji obuhvata 32 hektara najvrednijeg dijela crnogorske obale. Plan koji obrađuje podgorička firma Montenegro projekt, uvažio je potrebe grčkog investitora.

Urbanizovano je preko 25.000 kvadrata Miločerskih šuma i parkova. Nekadašnje imanje dinastije Karađorđevića, jedno od rijetkih očuvanih prirodnih rezervata na obali, trajno se mijenja i degradira.

O kakvom se pogubnom graditeljskom poduhvatu radi, najbolje svjedoče brojke.

Postojeći hotel Kraljičina plaža pokriva 2.200 m2. Novi objekti u parku između hotela i naselja Pržno, panirani su na pet puta većoj površini, na oko 12.000m2. Tu se gradi oko 60 apartmana, svaki od 120 kvadrata, sa brojnim dopunskim sadržajima.

Pored toga, na dijelu imanja iznad lokalnog puta, otvorena je nova lokacija sa nekih 6-7.000m2 građevinske površine. Ako se tome dodaju intervencije u zaleđu male Kraljičine plaže gdje se planira gradnja SPA centra, više sportskih i ugostiteljskih objekata, može se reći da Miločer doživljava pravu urbanu katastrofu.

BEZ KONKURENCIJE: Apartmani u Miločeru namijenjeni su prodaji probranim, VIP klijentima po sistemu tajm-šeringa na ograničen rok od 60 godina! Kako se nezvanično saznaje, EBRD nije prihvatila predlog da se stanovi u Miločeru prodaju na korišćenje do 30 godina zbog neisplativosti takve investicije. Tražiće se uslov da se rok produži na 60 godina.

Ne zna se da li je u međuvremenu postignut dogovor o produženju ugovora o zakupu svetostefanskih hotela što će svakako biti vidljivo u uslovima finansiranja gradnje u Miločeru i načinu otplate dobijenog zajma. Nakon 60 godina ruinirani objekti i devastirani parkovi biće vraćeni državi.

Gradnja i prodaja stanova, apartmana ili vila u Miločeru, ma kako se ti kvadrati zvali, nije sadržana ni u tenderskoj ponudi prilikom davanja hotela pod zakup singapurskoj kompaniji Aman rizorts. Novi zakupac donosi nove projekte i traži nove uslove. Zakonska procedura koja bi morala pratiti navedene promjene zaobilazi se u širokom luku.

Ne radi se više o zakupu, obnovi i rekonstrukciji postojećih hotela. U pitanju su veliki investicioni zahvati u Miločeru i na Svetom Stefanu sa novim objektima, novom infrastrukturom. Trguje se državnom imovinom. Gradi se stambeno naselje, garaže, poslovnih prostori, nove saobraćajnice…

Na dijelu državnog posjeda već su podignute dvije zgrade bez građevinske dozvole. Eksploatacija i trajna promjena vrijednosti nacionalnog prirodnog resursa otvara pitanje da li se za novi projekat mora organizovati novi tender? Javni konkurs za davanje miločerskih lokacija za gradnju stanova i vila najboljem ponuđaču! Ovako, Grci grade na državnoj zemlji bez konkurencije!

Da li za investicije u Miločeru vrijedne desetine miliona eura mora biti primijenjen Zakon o koncesijama koji je usvojen 2009., godine? Ko može garantovati da tih 27 miliona neće biti utrošeno na 200 stanova u Miločeru. Bogato dosadašnje iskustvo govori nam da hoće. Pogledajmo samo Zavalu i Avalu. Pitanja je mnogo a odgovora niotkuda.

Šta Grci rade na Svecu i u Miločeru ne znaju ni formalni vlasnici zakupljenih hotela, hotelska grupa Budvanska rivijera i vladino preduzeće HTP Miločer.

Odgovore nije moguće dobiti ni u firmi Adriatik propertis. Tamo vam preporučuju da se obratite podgoričkoj marketinškoj agenciji MAMA, čiji je vlasnik, navodno, ministar turizma Predrag Nenezić. MAMA obavlja posao portparola grupe Restis.

Možete zamisliti kakve bismo informacije dobili od MAME, kada ministar očekuje da ne vjerujemo svojim očima da hotel Sveti Stefan nije otvoren za goste i da četvrto ljeto spava u mraku i ne radi, nego da vjerujemo njemu na riječ, kako ipak radi!

Nije samo ministar turizma otvorio neki biznis na Svecu. Restis je udomio mnoge poznate Podgoričane, sinove i kćeri istaknutih političkih prvaka.

Tu su unosni poslovi nabavke građevinskog i raznih drugih materijala i opreme, poslovi izvođenja radova, kontrole i nadzora, pravne zaštite….

Gradnja se tek zahuktava.

Zanimljiv je ravnodušan odnos javnosti prema događanjima u poznatom ljetovalištu i betoniranju morskog dobra u cjelini. Nema osmišljenog i organizovanog otpora privilegovanim tajkunima, njihovim soliterima pored mora, lokalnim i državnim zvaničnicima odgovornim za uništenje dragocjenog prostora. Izostala je odlučna reakcija opozicije, iuzev povremenih istupa lokalnih odbora SNP i Pokreta za promjene.

Problemi u najpoznatijem crnogorskom ljetovalištu i tajne ugovora o zakupu nisu stigli ni do premijerskog sata.

Nema solidarnosti šire društvene zajednice, sjevera i juga, nevladinog sektora, koja je jednom odbranila Taru. Zar je Crnogorsko primorje sa Miločerom manje vrijedno od Tare i Morače?

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLAST I OPOZICIJA TRAŽE NOVU VLADU: Gladne oči

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su se članice vladajuće koalicije borile za preraspodjelu „osvojenih” resursa, Đukanović je utvrdio poziciju predvodnika opozicije i preuzeo inicijativu. Učvrstio je saradnju sa manjinskim partijama, povratio starateljstvo nad SDP-om i, raspisivanjem lokalnih izbora na Cetinju, Mojkovcu i Petnjici, doveo u pitanje najavljeni novembarski popis

 

Bliži se kraj 42. Vlade Crne Gore. Ono što se do sredine nedjelje slutilo, sada postaje izvjesno. Makar u mjeri u kojoj bilo šta na ovdašnjoj političkoj sceni može biti predvidvo. O tome smo, u srijedu, obaviješteni odvojenim saopštenjima sa sastanka predstavnika dvije najveće koalicije unutar vladajuće većine (DF i Demokrate) i sa zajedničkog susreta zvaničnika opozicionih partija.

Da ovakvoj Vladi Zdravka Krivokapića ističe rok upotrebe, saglasili su se DF i Demokrate. „Potrebno je rekonstruisati postojeću Vladu na način da umjesto dosadašnjih 12 ima 18 ministarstava i tri potpredsjednika”, navedeno je u saopštenju u kome se naglašava da bi partije većine u novu vladu kandidovale svoje predstavnike „saglasno propisanim procedurama i demokratskim standardima”.

Koji sat ranije, medijima je proslijeđeno saopštenje sa sastanka partija parlamentarne opozicije u kome se kaže da se „dramatično stanje“ u zemlji može prevazići samo formiranjem prelazne Vlade „ograničenog mandata sa zadatkom organizovanja vanrednih parlamentarnih izbora”.

Sabiranjem poslanika iz poslaničkih klubova koji su u srijedu oglasili potrebu rekonstrukcije postojeće, odnosno, formiranje prelazne vlade, dolazimo do podatka da Vlada, u ovom sastavu, nema podršku više od dvije trećine parlamenta. Pošto 40 poslanika opozicije i makar 26 poslanika vladajuće koalicije (poslanički klub DF-a bez Pokreta za promjene – 16 poslanika, Demokrate – 10) traži promjene u izvršnoj vlasti.

Mnogo je teže pronaći formulu prema kojoj će neka od strana dobiti podršku 41 poslanika kako bi realizovala svoj naum. Sve uz pretpostavku da poslanici PzP (pet mandata), SNP (pet mandata) i nezavisni poslanik Marko Milačić podržavaju plan koji su osmislili DF i Demokrate.  Glavna nepoznanica je stav poslaničkog kluba Koalicije Crno na bijelo (tri poslanika GP URA i jedan poslanik Saveza građana CIVIS).

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

STUDIJA FONDACIJE FRIDRIH NOJMAN O RUSKOJ PROPAGANDI U SRBIJI: Podgrijavanje podjela u Crnoj Gori

Objavljeno prije

na

Objavio:

Studija Tomasa Braja se ne bavi detaljno Crnom Gorom ali naglašava da Vučićevi toksični tabloidi vode veliku kampanju u smislu afirmacije srpskog identiteta Crne Gore i demoniziraju posrnulog Mila Đukanovića koji se skoro isključivo napada zbog odnosa prema Srbima i Kosovu

 

Nedavno objavljena studija Tomasa Braja (bivšeg dugogodišnjeg beogradskog šefa dopisništva Njemačke novinske agencije DPA) o dometima ruske propagande na Balkanu sa posebnim osvrtom na Srbiju je već izazvala reakcije i kontraoptužbe. Studija je objavljena pod naslovom „Ruski mediji na Balkanu – studija slučaja, kako moskovska propaganda utiče na Srbiju“ u izdanju Fondacije Fridrih Nojman.  Nakon što je beogradski dnevnik  Danas rezimirao i prenio glavne navode studije prije nedjelju dana se oglasio Sputnjik Srbija koji je napao Braja da se obrušio na Rusiju samo iz razloga što su Srbi „neizlečivo“ vezani za Rusiju. Sputnjik u svom odgovoru citira istraživanje iz 2019. godine u kome 80 odsto ispitanika podržava proširenje kontakta sa Rusijom. Takođe se spočitava Braju da „stvara konfuziju“, da je paranoičan, promašen, nedorečen i amater. Sputnjik se na samu studiju i njene argumente nevoljno i trivijalno osvrće i fokus drži na ad hominem napade protiv Braja.

Međutim Braj u svojim analizama konstatuje da „Rusija briljantno igra na terenu mekih instrumenata moći kako bi osvojila srca Srba“ te da Zapad, koji i sam ima velikih problema sa ruskom propagandom, taj isti uticaj ne primjećuje na Balkanu ili ga nipodaštava svodeći ga „samo“ na izvještavanje Sputnjika. Braj osim Sputnjika navodi čak 11 portala sa izrazito nacionalistički srpskim i pro-ruskim narativima. Međutim, razlopg za  brigu je to što  maltene svi glavni mediji u Srbiji, uključujući i B92 preuzimaju sadržaje Sputnjika i objavljuju ih bez  provjere ili ikakvog ograđivanja. Navodno se Sputnjik citira između 200 i 300 puta dnevno u srpskim medijima. Sputnjikova glavna urednica Ljubinka Milinčić ovaj uspjeh objašnjava time što Sputnjik „nikada ne falsifikuje, ne laže i ne stoji ni na čiju stranu“ kao i da „nikada nisu bili uhvaćeni u laži“.

Braj navodi da otvorena ruska propaganda u regionu ima tri glavna fokusa – Srbija, Rusija i Amerika.

O Srbiji se izvještava maksimalno pozitivno kao lideru u regionu kada je u pitanju privredni razvoj i pristupanje EU. Čak iako postoje problemi u zemlji oni su puno manji nego u okolnim zemljama kao što je  Hrvatska koja „u novu deceniju ulazi kao treća najgora članica EU“ i „prezadužena je za razliku od Srbije“. Takođe se naglašava srpsko liderstvo u nabavci ruskih vakcina, sama vakcinacija i srpska humanitarna pomoć regionu. Kosovo je i dalje među glavnim temama i uvijek se pozdravlja stav i politika srpskog rukovodstva kada je u pitanju „južna srpska pokrajina“ i „mudrost predsednika Vučića u upravljanju zemljom“.

Izvještavanje o Rusiji je zapravo model po kom se izvještava o Srbiji s dodatnim naglaskom na kompleks tema vojska/oružje. Tu se hvali superiornost ruske vojne tehnologije nad zapadnom. Glavna urednica Milinčić kroz rubriku „Moj pogled na Rusiju“  ističe „Ruski odgovor na zapadnu šizofreniju – Oružje kakvo niko u svetu nema“ i „Ruska vojska se već priprema za vojnu pobedu“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ANKETA:  Svi smo izgubili

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pitali smo: Kako vidite događaje na Cetinju, njihove uzroke i posljedice

 

PAULA PETRIČEVIĆ, MIROVNA I FEMINISTIČKA AKTIVISKINJA
Besramna instrumentalizacija

Događaji na Cetinju reflektuju žalosno stanje u kom se nalazi Crna Gora, razapeta zaoštrenim identitetskim politikama među kojima se neprestano produbljuju rovovi. U ovakvoj situaciji nema sigurne i lagodne pozicije, odbijanje da se svrstamo na neku od sukobljenih strana procjenjuje se kao izdaja, što i jeste – ali ne ‘naših’ ili ‘njihovih’ već identitarne logike koja počiva na mehanizmima isključivanja, a nerijetko i nasilja.

Nesporno je, naravno, kako pravo na slobodu vjeroispovjesti, tako i pravo na protest, sporno je međutim što se SPC nikada, a najmanje sada, nije bavila isključivo pitanjima vjere. Potrebna je posebna vrsta, ja bih rekla – namjernog sljepila da se previdi notorna činjenica političkog djelovanja ove vjerske institucije. S druge strane, nema niti može biti opravdanja ni za nasilne proteste, niti za pretjeranu upotrebu sile od strane policije, a posebno je otužna besramna instrumentalizacija protesta od strane potrošenih političara koje mislim da ni građanski rat više ne bi mogao da reanimira.

 

OMER ŠARKIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA
Problem su političke elite

Sve ono što se događalo na Cetinju je samo posljedica podjela koje je vješto podsticala prošla vlast, a aktuelna ih nevješto još više produbila, dovela do pucanja. Poslije pobjede na izborima Vlada se, umjesto reformi sistema, pravosuđa, državne uprave, oporavka ekonomije, donošenja novih zakona među kojim je možda najvažniji onaj o porijeklu imovine, bavila uglavnom Crkvom, vjerom i revizijom istorije. Pored permanentnih sukoba u vladajućoj većini, svi osim URA-e su gledali da baš oni budu miljenici i dobiju podršku Crkve, a time i „poštovanog naroda, braće i sestara“ a ne građana. Crkva je – da se ne lažemo, postala ključni politički faktor u zemlji. Time je dat kiseonik bivšoj vlasti, ogrezloj u korupciji i kriminalu, da sebe opet predstavi kao zaštitnika sekularne države, Crnogoraca i manjinskih naroda. Znajući većinsko raspoloženje građana Cetinja prema SPC, DPS je u ustoličenju mitropolita Joanikija vidio odličnu priliku da „odbrani Cetinje i Crnu Goru“, a Crkva svojim nespornim pravom da ustoličenje obavi u Cetinjskom manastiru, to predstavi kao čin definitivne pobjede. Protestu protiv ustoličenja, iz sjenke, očito je upravljao Veselin Veljović, dok su mitropolit Joanikije, premijer Krivokapić, ali i potpresjednik Vlade Abazović svojim izjavama svjesno ili nesvjesno dolivali ulje na vatru. Idealna atmosfera za kontrolisani sukob u kome će se Crna Gora totalno podijeliti na dva pola. Ne znam što je bilo žalosnije, način na koji je ustoličenje obavljeno – helikopterskim desantom uz duge cijevi uz PR(!) fotografiju premijera kako to na TV-u posmatra zavaljen u fotelji, ili snimak iz Gradske kafane na kojem se vidi kako se „glavne patriote“ goste na stolu prepunom raznih pića, dok se protestanti ali i svi građani Cetinja guše u obalcima suzavca. Poslije svega, iako svi slave svoju pobjedu, svi smo izgubili, za dugo. Podjele i međusobna mržnja su nikad veće, Vlada još nestabilnija, a građanski pokret URA je sebe jednostavno ugasio. Nikakvog kompromisa nema, niti ko radi na njemu, a mislim da ga sa postojićim političkim „elitama“ ne može ni biti, tako da su novi izbori na proljeće neminovni.

 

GORAN ĐUROVIĆ, MEDIA CENTAR
Izgubila je Crna Gora

Događaji na Cetinju pokazali su još jednom neodgovornost najvećeg dijela političkih partija prisutnih na našoj političkoj sceni. Današnje opozicione partije su u različitim formama i periodima bile 30 godina na vlasti, DPS u cijelom periodu od 30 godina uz asistenciju SDP – SD, koja je trajala 17 godina. Pitanja vjerskih organizacija i slobode vjeroispovijesti su mogla biti riješena do sada da je nekadašnja vlast (a danas opozicija) imala želju da išta uradi za stvaranje uslova za nesmetano obavljanje i zadovoljenje vjerskih potreba građana.  DPS–SDP vlast je kontrolisala sve institucije u Crnoj Gori pa su upravo oni odgovorni ukoliko je bilo nezakonitih radnji prilikom upisa vjerskih objekata u katastarske knjige. Upravo DPS–SDP vlast nije stvorila zakonski osnov da se registruju vjerske organizacije već se npr. Crnogorska pravoslavna crkva registrovala kao NVO. Današnja opozcija, nažalost, ne može ništa da ponudi građanima osim podjela i navodne brige o zaštiti nacionalnih interesa jer ove partije vode potrošeni poltičari. Naravno, kao i u proteklih 30 godina DPS–SDP–SD nacionalnim interesima smatraju samo ono što je njihova politička platforma zanemarijući sve potrebe i raznolikosti crnogorskog društva.

S druge strane u novoj vlasti dominiraju partije kojima rejting zavisi od podrške Srpske pravoslavne crkve i zato su nespremne da razumiju osjećanja Cetinjana i onog dijela Crne Gore koji ima potrebu da zadovolji svoje vjerske potrebe u Crnogosrkoj pravoslavnoj crkvi i koji se nacionalno izjašnjavaju kao Crnogorci. Tokom mučnog vikenda i događaja na Cetinju imao sam utisak da je najveći dio vlasti imao isključivo želju da se izvrši vjerski obred na Cetinju bez obzira na moguće žrtve. Manji dio vlasti, po mom mišljenju, imao je racionalan odnos prema kriznoj situaciji i jednako je cijenio živote vjerskih poglavara kao i živote Cetinjana i protestanata. Na taj manji dio vlasti, koji je imao namjeru da osigura Ustavom garantovano pravo na ostvarvanje vjerskih sloboda ali i da spriječi teže posljedice po život onih koji su protestvovali protiv ustoličenja, okomili su se danas obje radikalne strane poltičke scene.

Istorijski procesi, koji su po pravilu puni nepravdi, ne mogu se rješavati nasiljem osim ako ne želite da Crna Gra bude zauvijek izgubljena u podjelama. Jedini način za rješavanje svih problema u društvu je dogovor oko principa koji se moraju poštovati. Ključni mora biti vladavina prava i primjena svih propisa, pa čak i onda kada nam se ne sviđaju.

Nakon događaja na Cetinju svi smo izgubili, izgubila je Crna Gora. Baviti se opservacijom ko je više izgubio, da li DPS, Srpska pravolsavna crkva, Cetinje, partije na vlasti, je gubljenje vremena.

 

SAMIR KAJOŠEVIĆ, KOLUMNISTA VIJESTI
Loše vrijeme za građanske stranke

Dešavanja na Cetinju radikalno su pomjerila političku scenu i vratila je na pozicije koje najmanje odgovaraju građanskim stranakama. Iako su pod pritiskom međunarodnih partnera, u DPS-u obećavali kohabitaciju sa novim vlastima i saradnju u ključnim reformama, stranka je radikalizovala politiku i pokazala se kao faktor koji može destabilizovati prilike u državi. Iako će i zvaničnim profilisanjem  u nacionalističku stranku okupiti dio crnogorskog biračkog tijela i održati rejting među biračima, Đukanovićeva stranka mogla bi da izgubi i ono malo kredibiliteta kod međunarodnih partnera. Time je dodadno smanjena mogućnost političkog dijaloga, bez jače intervencije stranog faktora.

Iako insistiranjem na smjenama u bezbjednosnom sektoru Zdravko Krivokapić i Demokratska Crna Gora rizikuju gubitak međunarodne podrške, mislim da su najnoviji pritisci na čelnike MUP-a i UP-a pokušaj rekonstrukcije Vlade u kojoj bi tražili veći udio. Insistirajem na SPC u cijeloj priči oni zapravo koriste uticaj koji ona već ima na Vladu, ali i pokušavaju da povrate povjerenje birača razočaranih nakon smjene ministra Leposavića i Rezolucije o Srebrenici.

U takvoj političkoj postavci, u najgoroj poziciji je URA koja je od tasa na vagi, postala stranka na udaru dvije desničarske politike. Njena pozicija će biti još teža ukoliko čelnici MUP-a i UP-a budu smijenjeni, jer bi svako otkazivanje povjerenja Vladi bilo tretirano kao izdaja volje birača 30. avgusta. Ukoliko ćutke prihvate smjene i dodatnu klerikalizaciju Vladine politike, rejting stranke Dritana Abazovića biće dodatno poljuljan u građanskom dijelu birača. S druge strane, DPS i ostale opozicione partije potrudiće se da je predstave kao antidržavnu stranku i smanje joj podršku među procrnogorskim biračima, koju su već poljuljala dešavanja na Cetinju.

 

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR
Opasne prijetnje Crnoj Gori

Događaji na Cetinju su pokazali da predmoderne političke konfrontacije predstavljaju opasnu prijetnju Crnoj Gori kao državi i kakvim-takvim pokušajima izgradnji moderne političke i institucionalne integrativne armature. Nekadašnji gospodstveni otpor izvornih antiratnih suverenista srpskoj militarističko-crkvenoj desnici na jučerašnjem Cetinju se transformisao u neartikulisanu galamu koja je, u praktičnoj izvedbi, neodoljivo podsjećala na onu koju su početkom devedesetih emitovali krajiški Srbi.

Ako je pretekla i šaka političke pameti u ovoj zemlji, iz ovih događaja se moraju izvući pouke. Ja bih sugerisao ove: Crna Gora je nezamisliva bez Cetinja, ama ni Cetinje bez Crne Gore; Crna Gora se kao demokratsko društvo ne može ukazivati kroz maglu i mamurluk cetinjskih pivnica, već kroz razgovor razboritih i dobromislećih predstavnika svekolike crnogorske raznolikosti.

 

ZARIJA PEJOVIĆ, BIVŠI POSLANIK
Licemjerno je bunt na Cetinju vezivati samo za DPS

Događaji na Cetinju otvaraju mnoga pitanja i  pobuđuju  emocije. Činjenica  je da „postoji  Crna Gora i van Cetinja”, ali je i činjenica da je prijestonica Crne Gore njena moralna vertikala. Sjetimo se ratne histerije ‘91 godine kada se  Cetinjem na antiratnom skupu orila pjesma  „Sa Lovćena vila kliče oprosti nam Dubrovniče”. I na taj skup od prije 30 godina, kao i na onaj u nedjelju, Srpska pravoslavna crkva je gledala istim očima. Znamo kome je istorijska dijalektika dala za pravo.

Dešavanje u nedjelju sam lično, emocionalno, doživio kao skrnavljenje prijestonice, i osjećam duševnu bol. Pitam, imaju li Cetinjani kao građani pravo da protestvuju a da se na njih ne baca onoliki suzavac? Na drugoj strani, barikade jesu radikalan iskaz političke borbe. Licemjerno je bunt i protest u prijestonici iskjučivo  povezivati sa organizacijom DPS-a i Đukanovićem, mada su najodgovorniji za stanje u državi. Takođe pitam, imaju li pravoslavni crnogorci koji se ne osjećaju vjernicima SPC pravo na hramove, na sveštenstvo, i u krajnjem pravo na priznanje od pravoslavnog svijeta?  Da li je pošteno da jedni imaju sve, a drugi ništa!?

Da li u vrhu vlasti Crne Gore postoji svijest o tome da je Srpska pravoslavna crkva institucija države Srbije, u sprovođenju politike, koju otvoreno treba nazvati asimilacijom Crnogoraca? Zar cilj te politike nije promjena demografske strukture Crne Gore, odnosno  inkoporiranje Crne Gore u „srpski svet”? Lavovski dio posla u korist te politike odradio je DPS kroz stvaranje države socijalne nepravde i „guranje” građana u pravcu crkve, jer im druge nade u pravedniju egzistenciju očigledno nije ostajalo. Takođe, prethodna vlast nije otvorila na vrijeme pitanje statusa pravoslavne crkve (koja bi u nezavisnoj državi trebala biti samostalna), već se bavila onim što njih prioritetno interesuje, imovinom.

Aktuelni vrh države Crne Gore je bio svjestan rizika da se u policijskoj akciji  izgube ljudski životi. Zašto je čin hirotonije važniji od života ljudi?

Crnoj Gori je potreban dijalog o vjerskim pravima. Pitanje je imaju li naši lideri volje i kapaciteta da takav dijalog pokrenu.

                                                                                                               Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo