Povežite se sa nama

MONITORING

OPASNE POLICIJSKE PRAKSE: Ubistva bez žrtvi

Objavljeno prije

na

Gotovo da nema dana da crnogorska policija ne obavijesti javnost da je „spriječila likvidaciju”. Nekad jednu, nekad i više komada. Al se ne patiše.

Ove sedmice je recimo barska policija „spriječila likvidaciju” tako što su uklonili ekplozivnu napravu sa raskrsnice. Još tragaju, pojasnili su, i za počiniocima i za onima koji su trebali da nastradaju od detonacije. Kako će to utvrditi nijesu objašnjavali, kao ni da li će one koje „identifikuju” teretiti za pokušaj ubistva. Kojeg nema.

Hapšenja zbog ubistava koja se nijesu dogodila postala su gotovo policijska svakodnevnica. U pokušaju da u javnosti stvore predstavu da se uspješno bore sa organizovanim kriminalom, crnogorski istražni organi sve češće hapse bezbjednosno interesantne osobe zbog planiranih likvidacija. Rezultat ove opasne prakse za sada su tek neprestana hapšenja i puštanja .

Početkom mjeseca iz Uprave policije saopšteno je da je hapšenjem Gorana Rakočevića (32) iz Podgorice policija uspjela da ,,spriječi izvršenje teških krivičnih djela”. U stanovima koje je koristio zaplijenjene su velike količine oružja – automatske i snajperske puške sa prigušivačima, eksplozivne naprave spremne za upotrebu, kao i bombe, municiju, detonatore, silikonske maske. Saopšteno je da

Inspektori sumnjaju, objavljeno je, da je pronađeno oružje trebalo da bude korišćeno u nastavku obračuna kotorskih klanova, „škaljarskog” i kavačkog”. Rakočević se međutim, i pored zvučnih naslova u medijima, tereti samo za nedozvoljeno držanje oružja.

Tokom ljeta uhapšena je i tzv. nikšićka grupa koju prema istražnim organima predvodi Nikšićanin Ranko Radulović između ostalog i zbog optužbi da su „planirali više likvidacija”, među kojima navodno i visokih policijskih funkcionera. Još se očekuje svjedočenje zaštićenog svjedoka koji je navodno razotkrio istražnim organima planove ove grupe. Istovrmeno, jedan od osumnjičenih, Radulovićev sin Željko, pušten je da se brani sa slobode. To se dogodilo jer ni nakon dva mjeseca, kako je objasnio njegov advokat Sava Kostić, specijalno državno tužilaštvo protiv njega nije podnijelo prijedlog za izricanje krivične sankcije.

,,Mišljenja sam da nijesu postojali uslovi i razlozi za određivanje pritvora ni Željku Raduloviću, ni ostalim okrivljenima, jer oni nijesu izvršili krivična djela za koja su osumnjičeni, niti za to postoje materijalni dokazi. Da kojim slučajem postoje materijalni dokazi kojima se dokazuje krivica okrivljenih, ne bi po sili zakona bio ukidan pritvor Željku Raduloviću, već bi protiv njega bio podignut optužni akt i on dalje procesuiran. Ovako ostaje nejasno zašto je uopšte hapšen i pritvaran i zašto tužilaštvo javno ne saopšti koje to dokaze ima protiv Radulovića i ostalih okrivljenih kad ih već sumnjiči za teška krivična djela”, rekao je Kostić.

Prorežimski mediji su izračunali: samo tokom proteklih šest mjeseci „policija je preventivnim aktivnostima spriječila 20 likvidacija”, a ,,svi koji su bili uključeni u organizaciju zločina otkriveni su i protiv njih podnijete krivične prijave”. Nije pojašnjeno za šta ih policija tereti, ali sudeći po medijskim napisima, većina onih koji bivaju uhapšeni jer su „spremali likvidacije” terete se tek za nedozvoljeno držanje eksplozivnih naprava. Dok se u javnosti stvara slika da policija i tužilaštvo rješavaju ubistva i teška krivična djela.

Nijesu zaostajala ni tokom prošle godine. Čim bi pronašli kakvu eksplozivnu napravu ili pak oružje kod bezbjednosno interesantnih osoba, iz Uprave policije bi nerijetko saopštili da su spriječili ubistvo. I da će tek razotkriti čije.

Tako je recimo u decembru u Podgorici ,,spriječena likvidacija”, i uhapšeni Miloš Vidmar i Miloš Radović, prema navodima policije ,,bezbjednosno interesantne osobe”. Protiv njih je međutim podignuta optužnica za nedozvoljeno držanje oružja.

Prema tvrdnjama bivšeg šefa policije Slavka Stojanovića u intervjuu Pobjedi sprečavanje planiranih likvidacija uticalo je između ostalog da se smanji stopa kriminaliteta tokom 2017. godine. ,,Osim represije, policijske aktivnosti su usmjerene na prevenciju, odnosno sprečavanje vršenja teških krivičnih djela, u čemu smo postigli mjerljive rezultate”, kazao je Stojanović. Da li se tu računaju navodno spriječene mafijaške likvidacije o kojima svakodnevno čitamo u medijima, ili u tu statistiku ulazi i slučaj državni udar gdje se osumnjičenima sudi za djelo terorizma koje nije izvršeno, Stojanović nije objašnjavao.

Sigurno je međutim da to koliko je prevencija crnogorske policije efikasna osjećamo svakog dana. I ne samo mi. Osjećaju i bezbjednosno interesantne osobe koje se hapse i puštaju i po nekoliko puta godišnje. I čiji se međusobni obračuni sve češće odigravaju u po bijela dana u centru grada, u prisustvu velikog broja građana.

,,I pored silikonskih maski, rukavica, prigušivača, automatskih pušaka, eksplozivnih naprava, tužilac u ‘nedostatku dokaza’ može da prekvalifikuje djelo i osumnjičenog tereti uglavnom za nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija ili za neki pokušaj razbojništva”, priznaju i prorežimski mediji.

Ovakvi procesi nerijetko se zasnivaju tek na iskazima svjedoka. Portal CDM tako podsjeća da je policija neke ,,planirane likvidacije” rasvijetlila između ostalog i na osnovu neobičnih svjedočenja, kao u slučaju kada se ,,starija gospođa slučajno zadesila u blizini automobila ispod kojeg su zločinci postavljali eksploziv”.

Tokom ljeta iz VDT su saopštili da su zadovoljni brojem optužnica priotiv kriminalnih klanova, ali i priznali da rezultati borbe protiv organizovanog kriminala moraju biti bolji.

Pravni zastupnik MANS-a Veselin Radulović ocijenio je u isto vrijeme zabrinjavajućom činjenicu da u izvještaju Tužilačkog savjeta i Državnog tužilaštva za prošlu godinu nema analize porasta nerasvijetljenih ubistava, uličnih ratova za koje, kako kaže, policija saopštava da ga vode narko klanovi. ,,Izvještaj o radu državnog tužilaštva predstavlja nastavak prakse prikazivanja nerazumljive statistike koja ne prikazuje stvarno stanje kada je u pitanju borba protiv kriminala u Crnoj Gori, kao i niza nepotrebnih podatka koji nemaju nikakvog značaja za ocjenu rada tužilaca u Crnoj Gori. Ovo posebno kada su u pitanju podaci koji se odnosi na najteže vidove kriminaliteta i krivična djela za čije je gonjenje nadležno SDT”, naveo je advokat.

U tom izvještaju između ostalog stoji da je Specijalno državno tužilaštvo dobilo u prošloj godini 267,8 odsto više prijava za organizovani kriminal nego u 2016. godini, ali da je većina još u fazi – izviđaja.

Jer u konačnom, dobro je to primijetio i bivši šef Uprave policije Slavko Stojanović: ,,Iako smo uspjeli da spriječimo jedan broj likvidacija, nažalost, nigdje u svijetu pa ni kod nas se ubistva uglavnom ne mogu spriječiti”. Al se može glumiti.

Gluma i napumpavanje statistike je tek jedan od problema uspostavljene prakse hapšenja za djela koja se nisu desila. A o kršenjima ljudskih prava počne da se govori uglavnom kasno.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

Izdvojeno

POSLIJE ZAPLIJENE BEZAKCIZNIH CIGARETA U LUCI BAR: Duvanski profit mijenja vlasnika

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uprava prihoda i carina zaplijenila oko 145.000 paketa cigareta u magacinima Slobodne carinske zone. Šta sad?

 

„Sa velikim stepenom sigurno kažemo da je šverc cigareta preko Luke Bar klinički mrtav“. Tako je premijer Dritan Abazović opisao zaplijenu oko 145.000 paketa cigareta, u magacinima barske Slobodne carinske zone.

„Plan Vlade je da se nakon oduzimanja stvori zakonski okvir i mogućnost da se cigarete izvezu iz zemlje, prodaju, a novac upumpa u budžet”, pojasnio je Abazović koji je prisustvovao početku utovara neocarinjenih cigareta.

Uprava prihoda i carina ranije je naložila Carinarnici Bar da oduzme duvanske proizvode, vrijedne više desetina miliona eura, prethodno ne produživši rok za njihovo skladištenje u Slobodnoj carinskoj zoni. Cigarete su oduzete zbog isteka rokova za izmještanje iz skladišta.

Abazović ističe da je šverc bio najunosniji posao u Crnoj Gori. Tvrdi da je riječ o poslu koji je težak 500 miliona eura godišnje. Kaže da želi da vrati kredibilitet Upravi carina i Luci Bar, nakon čije podrške je država dosla u situaciju da bude vlasnik preko 100.000 paketa duvana.

„Ovo nikada nije bio državni posao. To je velika prevara koja se plasirala. Mi danas završavamo sa ovim procesom. Počinje proces transporta koji će trajati nekoliko dana. Kao što smo obećali, izborićemo se sa svim vidovima kriminala i mafije”, rekao je Abazović.

Premijer je najavio mogućnost da dug Fonda za zdravtsveno osiguranje od 60 miliona eura pokriju iz sredstava od prodaje zaplijenjenih cigareta.

Ministar finansija Aleksandar Damjanović kaže da je intencija da se nakon što se popiše roba koja je pronađena i koja će se izmjestiti, izveze iz Crne Gore. On smatra da Luka Bar i Slobodna zona, koje su bile pod ružnim imidžom, treba da dobiju novo lice. Tvrdi da zaplijenjene cigarete ne mogu biti plasirane na našem tržištu.

„Dolazimo do nivoa da je ostalo malo prostora za nelegano tržište. Prvo ćemo da nađemo mehanizme akciznog opterećenja, kako bi imalo smisla da se pod punim nadzorom države iznese iz Crne Gore. Na taj način ćemo prihodovati ozbiljna sredstva. Ukoliko bi se sadašnja zakonska opterećenja, koja su sada na tržištu, primijenila na ovu robu, koja je nižeg kvaliteta, ona ne bi imala neku ekonomsku prohodnost”, kazao je Damjanović.

Izvršna direktorica Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) Vanja Ćalović Marković smatra da je problem u tom planu to što dio tih cigareta uopšte ne može biti prodat. Pojasnila je da u švercu duvana postoje tri vrste cigareta koje se krijumčare.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRAVOSUĐE, BANKE I ZLOUPOTREBA MOĆI: Falsifikatom do bogatstva?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sve više je povoda za sumnje u presude sudova pod komandom Vesne Medenice, tokom trajanja njene funkcije i nakon odlaska sa nje. I Dragan Senić tvrdi da je presudom zasnovanom na falsifikovanom dokumentu (mjenici AA 0889562) oštećen za ogroman novac. Pa traži reviziju i čeka odluku Tužilačkog savjeta

 

Širi se istraga o zloupotrebama nekadašnje predsjednice Vrhovnog suda i Vrhovne države tužiteljke Vesne Medenice. Više nije o riječ o dva već o četiri predmeta u kojima je, sumnja se, presuđeno tako što su sudije u postupku izvršile njeno naređenje. Ne mareći za činjenice i pravdu.

O načinu na koji je funkcionisalo pravosuđe pod komandom Medenice nedavno je, u Tužilaštvu, svjedočio sudija Osnovnog suda u Herceg Novom Jovan Stanković. Novinarka TV Vijesti Svetlana Đokić predočila nam je dio njegovog iskaza o tome kako je postupio nakon što je Medenica, tada već bivša predsjednica Vrhovnog suda, od njega naručila presudu vršeći, jezikom krivičnog prava, nezakonit uticaj.

„U tom trenutku sam se našao u veoma nezahvalnoj poziciji. Da sam odbio, zamjerio bih joj se, shvatio sam da mi može vrlo lako stvoriti goleme probleme u pravosuđu, a s druge strane otvorio bih prostor za dalje pritiske da se taj predmet što prije završi, a koji bi sigurno uslijedili čim se ona za njega zainteresovala”, objasnio je Stanković u svom iskazu. „I donio sam tu (traženu – prim. Monitora) odluku, smatrajući to u tom trenutku najjednostavnijim rješenjem, da sklonim taj predmet iz kancelarije, a što je najvažnije da skinem nju sa dnevnog reda”.

U zapisniku sa saslušanja zapisano je i opravdanje hercegnovskog sudije. On se, kaže, kaje a nezadovoljne stranke mogu da se – žale.

„Ja, kao i sve sudije parničari u Crnoj Gori, predmete često lomim preko koljena…  U tim uslovima se ponekad donose odluke sa jasnim falinkama samo da bi se predmet riješio”. Pravdajući svoje postupke sudija-svjedok saopštio je da nije mogao da se odupre pritisku Vesne Medenice, ali jeste drugima koji su dolazili iz Višeg ili Apelacionog suda. Sa tih adresa je „u najmanje dva navrata”, dobijao direktne naloge kako da postupi u određenim predmetima. Ali ih, kaže, nije izvršio.

Možemo samo da razmišljamo o tome koliko je sličnih presuda donijeto u crnogorskim sudnicama. Po predočenom modelu: predmet sklonim iz kancelarije, moćnika skinem s dnevnog reda. A možemo i da se zapitamo šta je sa onima kojima su takve presude, jednostavne i efikasne, nanijele nepravdu i, nerijetko, donijele velike egzistencijalne probleme. Posebno ako pretpostavimo, a za to već postoji jak osnov sumnje, da se niz presuda donijetih pod pritiskom onih koji mogu da naruče ili kupe pravdu protezao od najnižih do najviših sudskih instanci. Odnosno, od osnovih do Vrhovnog suda.

Iz arhiva sumnjivih slučajeva izdvojimo jedan. On je dio priče o švajcarskim kreditima koje je nekadašnja Hypo Alpe Adria Banka (HAAB) svojim klijentima isplaćivala u domaćoj valuti (eurima) a nominalno obračunava u švajcarskim francima. Da bi naknadno, na kursnim razlikama, ostvarila ogromnu razliku. Gurajući u probleme i bijedu nekoliko stotina svojih klijenata u Crnoj Gori. I hiljade njih u regionu.

„Poslovanje Hypo Alpe Adria Grupe u Jugoistočnoj Evropi najveći je kriminalni akt nakon Drugog svjetskog rata”, ocijenio je Kristijan Bohler, inspektor austrijske policije i vođa posebnog tima zaduženog za istraživanje afere Hypo u Beču.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREDSJEDNIK PRIVREDNOG SUDA – VOĐA ORGANIZOVANE KRIMINALNE GRUPE?: Od Vrhovnog suda do ZIKS-a

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iskustvo  uči da bi do pravosnažnog okončanja postupka protiv Blaža Jovanića i Vesne Medenice mogle proći godine. Crnogorsko pravosuđe još će se duže nositi sa posljedicama njihove vladavine. Ako dobije priliku da se oporavi

 

Nedugo za Vesnom Medenicom, nekadašnjom VDT i višestrukom predsjednicom Vrhovnog suda, u pritvorsku jedinicu spuškog zatvora (ZIKS, ili po novom, UIKS) stigao je predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić. Direktno iz kancelarije nakon što je, prema nezvaničnim informacijama, osumnjičen da je zloupotrijebio položaj i formirao kriminalnu organizaciju koja je, u makar desetak stečajnih postupaka, stranke oštetila za iznose koji se mjere milionima eura.

I površno upućeni u višedecenijska dešavanja u pravosuđu prepoznali su, u tom spletu okolnosti, još jedno preklapanje u biografijama dvojca koji je, godinama, vedrio i oblačio ovdašnjim sudnicama. I blisko sarađivao – formalno i, sumnja se, neformalno – na predmetima od zajedničkog interesa.

Kada je Blažo Jovanić, sa mjesta parničara i sudije Osnovnog suda u Podgorici, u aprilu 2014, neočekivano izabran za predsjednika Privrednog suda, preskačući uobičajenu dinamiku napredovanja u sudskoj hijerarhiji, analitičari nijesu imali dileme o uzrocima njegovog profesionalnog uzleta. Baš kao ni u ocjeni da je za tu odluku, operativno, najzaslužnija bila Vesna Medenica. Razlike su bile samo u interpretativnim finesama.

Jedni su  imenovanje Jovanića cijenili kao „pokušaj Medenice da zaštiti predmete koji se direktno tiču članova i poslova uže familije Đukanović“, dok su drugi bili direktniji, tvrdeći da je Jovanić „doveden na tu odgovornu funkciju direktno po nalogu Aca i Mila Đukanovića, a sve u cilju da se kontroliše prodaja imovine Kombinata aluminijuma u stečaju“.

Slijed događaja potvrdio je ova predviđanja. Ali i pokazao da se Jovanićeve ambicije nijesu zadržavala samo na zaštiti interesa  prve familije.

Pronevjera novca iz blagajne Vrhovnog suda, 2006. godine, dovela je Jovanića u fokus interesovanja javnosti. On je tada, kao šef  kabineta tadašnjeg predsjednika Vrhovnog suda Ratka Vukotića osumnjičen da je zloupotrijebio položaj i učestvovao u pronevjeri skoro 330 hiljada eura iz sudske kase.  Jovanić, tada već sudija Osnovnog suda, oslobođen je sumnji usljed nedostatka dokaza (ceh je platila blagajnica).

O kolopletu veza i uticaja svjedoči i epizoda iz poslovne biografije njegovog brata Bora Jovanića. On je, kao carinik, osuđen na godinu zatvora zbog primanja mita u vrijeme kada je Blažo već bio sudija Osnovnog suda. Nakon pola izdržane kazne pomilovao ga je tadašnji predsjednik Filip Vujanović. Na prijedlog Duška Markovića, ministra pravde iz tog doba. Javnost je, zahvaljujući NVO MANS, saznala da je Jovanić vraćen na posao u Upravu carina, suprotno svim zakonskim propisima. Podigla se prevelika prašina, Jovanić je napustio Upravu carina i novi posao našao kod Aca Đukanovića.

Kao sudija Osnovnog suda Blažo Jovanić je opravdao očekivanja svojih zaštitnika i promotera. Po tužbi Stanka Subotića osudio je Monitor. Kada je propao pokušaj da nas osudi za nanošenje duševnog bola kontroverznom tužiocu (čije je saslušanje odbio) Jovanić je Monitor proglasio krivim zato što, navodno, Subotićevo reagovanje nije objavljeno na zakonom propisan način.

Vijesti je osudio zbog prenošenja izjave poslanika Nebojše Medojevića koji je kritikovao (tadašnju) privatizaciju Željezare u Nikšiću i doveo u pitanje kredibilitet njenih novih vlasnika. Isti su, da pomenemo, kasnije pobjegli iz Nikšića ostavljajući dugove a odnoseći sa sobom svu vrjedniju pokretnu imovinu kompanije.

Konačno je dara prevršila mjeru, pa je Jovanić, kao sudija u postupku po tužbi kompanija Lutrija i Džek pot (Sava Grbović i Branislav Mićunović) protiv Daily Pressa (izdavač Vijesti) i MANS-a, izuzet zbog pristrasnosti. Tek nakon trećeg zahtjeva tuženih.

Prelazak na dužnost u Privredni sud, pozicionirao je Jovanića na skali uticaja. Kao što je višestruko uvećao štetu koju je on, sa nove pozicije, proizvodio ovdašnjoj privredi, ali i cijelom društvu.

Njegovim odlukama nepristrasnim sudijama su oduzimani predmeti, nepodobni su premještani sa sistemski važnih funkcija, a protiv nesalomivih su pokretani discilinski postupci s naumom da se, uz pomoć Medenice i njenog Sudskog savjeta, istjeraju iz sudnice.

Jovanić je mandat u Privrednom sudu započeo pomenutom aferom KAP. Kao stečajni sudija u postupku morao je biti u toku prodaje imovine bankrotirale firme. A ona je Veselinu Pejoviću i njegovom Unipromu prodata uz kršenje praktično svih postojećih pravila i procedura.

Stečajni upravnik Veselin Perišić prodao je imovinu koja nije pripadala KAP-u;  Kupac godinama nije platio „kupljeno“; Država i Opština Podgorica častile su ga, nakon potpisivanja kupoprodajnog ugovora, sa nekih 2,5 miliona kvadrata građevinskog zemljišta uz oproštene komunalije, uz sumnje da je taj aranžman ugovoren ranije, mimo znanja drugih potencijalnih kupaca; Stečajni upravnik je novom vlasniku iznajmljivao radnike i iz stečajne mase plaćao fizičko obezbjeđenje (stražare) prodate imovine, a stečaj je okončan tek krajem prošlog ljeta. Povjerioci su namirili manje od 10 odsto svojih (priznatih) potraživanja a Pejović je nekoliko mjeseci kasnije zaustavio proizvodnju u svojoj fabrici.

Nabrojati sve one koji su podnijeli krivične prijave zbog (ne)postupanja stečajnog sudije i upravnika zahtijevalo bi još jedan, makar ovoliki, pasus. Ne znamo, ipak, da li su i  za slučaj KAP  Jovanić i grupa njegovih saradnika privedeni u ponedjeljak. Čekamo zvanične informacije iz SDT-a.

Jovanić, uporedo sa poslom predsjednika Privrednog suda obavlja, ili je obavljao, posao stečajnog sudije u KAP-u, Boksitima, Radoju Dakiću, Vektri Boki, Brodogradilištu Bijela, Onogoštu, uz još nekoliko stotina stečajnih postupaka manje vrijednosti. Karakteristično za većinu njih  je da se radi o kompanijama koje su bile, ili su prešle, u vlasništvo nekog od ovdašnjih pobjednika tranzicije. I da su stečajni postupak u njima pratile sumnje i optužbe zbog brojnih, velikih, zloupotreba.

Veselin Pejović je, uz KAP, kupio i imovinu Boksita u stečaju ali i njihovu koncesiju za kopanje crvene rude. Opet uz brojne kontroverze.

Veselin Barović nije uspio u naumu da državno zemljište, 1,5 miliona kvadrata u zaleđu Velike plaže, urbanizuje i proda kao svoje vlasništvo. Iako je stečajni upravnik Žarko Ostojić (Jovanićev kum i kolega iz afere pljačka Vrhovnog suda) u više navrata oglašavao prodaju tog zemljišta. Znajući da ono ne pripada Solani.

Dragan Brković, vlasnik HTP Boka uhapšen je prošlog ljeta zbog sumnji da je novac dobijen prodajom imovine svog preduzeća u stečaju, umjesto povjeriocima, distribuirao sebi bliskim kompanijama iz nekadašnjeg sistema Vektra (bankrotirala i promijenila vlasnika). Prethodno je, uz pomoć Blaža Jovanića, godinama blokirao  uvođenje stečaja koji su tražile banke kojima je dugovao. Bivši radnici Boke godinama su upozoravali na zloupotrebe ali Jovanić i stečajni upravnik koga je imenovao (navodno, još jedan njegov kum)  nijesu imali sluha za njih. Dok se nije umiješalo SDT.

Kao što je i Vesna Medenica ostajala slijepa na njegove propuste i, moguće, nezakonite radnje.

Udruženje za zaštitu interesa manjinskih akcionara DKP-a (njih je bilo 3.600), nezadovoljno načinom na koji je proveden stečajni postupak u njihovom preduzeću, uložilo je u novembru 2015.  Privrednom sudu zahtjev za reviziju postupka. I ako je u pitanju postupak koji bi trebalo da se rješava po ubrzanoj proceduri, njihov zahtjev čamio je, skriven, sve do jula 2020. Tek tada, nakon skoro pet godina,  proslijeđen je na postupanje Vrhovnom sudu. Sporna imovina je do data trajno izgubljena. Reakcije Medenice nije bilo.

Na krivičnu prijavu koju su protiv Jovanića državnom tužilaštvu podnijeli predstavnici Udruženja još nije bilo zvanične reakcije.

Zanimljiva je i priča sa predmetom vezanim za odluku EPCG-a da od Aca Đukanovića i italijanske A2A kupi većinski paket akcija Rudnika uglja u Pljevljima. Jovanić je taj predmet oduzeo sudiji Nataši Bošković nakon što je ona, dva puta, donosila mjeru privremene zabrane sprječavajući da se taj posao pravno okonča dok se ne razriješe kontroverze koje su ga pratile. I krivične prijave dijela manjiskih akcionara EPCG-a ostale su bez reakcije tužilaštva ali i Sudskog savjeta.

Nabrajanje bi moglo potrajati. Ipak, tek treba da saznamo za šta, konkretno, SDT sumnjiči Jovanića i njegove saradnike. Onda treba napisati optužnicu koju, opet, mora da potvrdi nadležni sud. Odnosno, neko od Jovanićevih kolega – on je i dalje sudija i predsjednik Privrednog suda. Kad sve to prođe predviđenu proceduru predmet treba dovesti do pravosnažne presude.

Iskustvo uči (suđenja za aferu Telekom, Koverta (Slavoljub Stijepović), Carine (Miomir Mugoša) da bi do okončanja tog postupka mogle proći godine. Uz mogućnost da se predmet okonča plaćanjem odštete optuženim pa pravosnažno oslobođenim (Šarić, Kalići…).

Crnogorsko pravosuđe još će se duže nositi sa posljedicama vladavine Medenice, Jovanića i njima sličnih. Ako dobije priliku da se oporavi.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo