Na primjeru Centralne banke Crne Gore (CBCG) možemo vidjeti kako vještina praznoslovljenja postaje obaveza svih koji na umu imaju karijeru u državnim institucijama.
„Guverner Centralne banke Crne Gore dr Radoje Žugić sa saradnicima sastao se danas sa glavnim akcionarom Atlas banke i Invest Banke Montenegro, g. Duškom Kneževićem”, stoji u kratkom saopštenju, bez uobičajene fotografije koja bi dokazala tvrdnju da se pomenuti sastanak dogodio i da su mu prisustvovali i članovi menadžmenta obje banke („obje”, iako se u prvoj rečenici pominju tri). Pa navodna suština: „G. Knežević i njegovi saradnici informisali su guvernera CBCG sa poslovanjem Atlas i IBM banke, kao i izazovima sa kojima se suočavaju usljed okolnosti koje su se u posljednjem periodu desile…”.
Šta tačno znači formulacija o „izazovima sa kojima se suočavaju usljed okolnosti koje su se desile”, objasnio nam je koji dan kasnije Milorad Milošević, novinar Vijesti. Arapska kompanija Kaspia Property Holdings naplatila je 12,5 miliona eura od Atlas banke po osnovu presude Privrednog suda koja je postala pravosnažna sredinom jula, piše Milošević, uz objašnjenje da su pale garancije koje je Atlas banka, sredinom 2015., izdala u korist predsjednika Atlas Grupe – Duška Kneževića. I da je novac naplaćen uz pomoć sudskih izvršitelja završio na računima u Prvoj banci.
Iz CBCG nijesu htjeli da komentarišu ovu priču pozivajući se na poslovnu tajnu!? Umjesto tražene informacije, javnost su obavijestili da je „u toku neposredna kontrola Atlas banke”. I da „na dnevnom nivou” prate sva dešavanja koja bi mogla dovesti u pitanje stabilnost finansijskog sistema u Crnoj Gori.
A nama ostaje da se nadamo kako se u CBCG pretjerano ne oslanjaju na informacije koje dobijaju od vlasnika banaka koje su, moguće, zapale u manje ili veće probleme. Uostalom, Radoje Žugić o tom problemu zna sve, iz prve ruke, kao nekadašnji predsjedni borda Prve banke čije je spašavanje državu koštalo… Mnogo novca i mnogo vremena. Čiji će tačan iznos, možda, jednoga dana biti i precizno utvrđen.
Iz Izvještaja o radu CBCG koji je na usvajanje proslijeđen Skupštini Crne Gore, saznali smo da je, prošlogodišnjim kontrolama Centralne banke ustanovljeno kako tri ovdašnje banke ne poštuju Zakon o potrošačkim kreditima. „Zbog toga su građani i dalje uskraćeni za informacije o glavnim karakteristikama kredita koje dobijaju, ukupnim troškovima koje moraju da plate i o efektivnoj kamatnoj stopi”. CBCG je pred sudom za prekršaje pokrenula postupak protiv te tri banke i odgovornih lica u njima. Ali se zato pažljivo potrudila da sačuva njihovu anonimnost. Valjda da ne bi nanijeli kakvu štetu onima koji od svojih klijenata taje „kamatnu stopu, ukupne troškove i glavne karakteristike odobrenih kredita”.
Za one koje buni vremenska odrednica „i dalje”, napomena – Zakon o potrošačkim kreditima stupio je na snagu početkom 2014. godine.
Neki su tajnovitost CBCG pokušali objasniti njihovim naumom da čuvaju službenu tajnu. Drugima je na um pala takozvana „pretpostavka nevinosti”. Postoje, međutim, skori primjeri koji pokazuju da ta vrsta diskretnosti nije standard u ponašanju čelnika Centralne banke.
Vratimo se zato dva mjeseca u nazad, da se prisjetimo kako se guverner Žugić, uz pomoć Savjeta CBCG i Skupštine CG, brutalno i efikasno oslobodio viceguvernerke Irene Radović. Iste one koja je, samo godinu ranije, izabrana na to mjesto – na njegov predlog.
Žugić i njegovi saradnici su Radovićevoj spočitali nestručnost, donošenje odluka u ličnom interesu i odavanje poslovne tajne. Bezmalo – izdaju. „U ostvarivanju dužnosti i ovlašćenja viceguvernera za kontrolu bankarskog sistema dr Irena Radović nije pokazala odgovarajući nivo stručnosti i efikasnosti, što je rezultiralo i predlaganjem određenih rješenja za koja je utvrđeno da su mogla imati ozbiljne posljedice i rizik po stabilnost bankarskog sistema i negativno uticati na ugled i integritet CBCG. Takođe, nije poštovala ni politike, procedure i proces odlučivanja uspostavljene aktima CBCG.”
Vladajuća većina nije našla za shodno da o tom prijedlogu prozbori jednu jedinu riječ. Samo su podigli ruke.
Guverner Žugić je, ipak, u kratkoj raspravi sa malobrojnim predstavnicima opozicije koji su prisustvovali toj sjednici odgovorio na optužbe da je selektivno nalagao (i odlagao) kontrole banaka. „U oktobru 2017. godine sam odbila da napišem predlog za smjenu glavnog izvršnog direktora jedne od stranih banaka u Crnoj Gori bez ikakvog razloga ili validnog utemeljenja”, obznanila je viceguvernerka Radović, „Nijesam se slagala sa selektivnim kontrolama pojedinih banaka, dok su se druge kontrole odlagale na zahtjev guvernera”.
Savjet CB joj je spočitao da je u svojoj tužbi za mobing, protiv Žugića i CBCG, odala službenu tajnu (godišnji plan kontrole banaka). A guverner je na optužbe odgovorio kontrom. “Nesporno je da je bila (njegova – prim. Monitora) namjera da tadašnja viceguvernerka smijeni jednog člana strane banke. Riječ je o Adiko banci i to je bio elemenat visoko operativnog rizika.To je bila milionska pljačka. Zbog ugrožavanja reputacije i naše nadležnosti da čuvamo finansijsku stabilnost bio sam ogorčen da je neko mogao da potpiše sijaset falsifikovanih ugovora, sve uplati na svoj račun i mi to tako da mirno gledamo. To je morala da radi ona a ne ja. I to je jedan od motiva za razrešenje”, kazao je Žugić. Istovremeno je demantovao tvrdnje opozicionih poslanika da je riječ o smjeni direktora NLB banke. Da li je on tada odao službenu tajnu?
Iz CBCG su ustvrdili da nije: ,,Slučaj Adiko banke koji je prošle godine bio predmet istražnih radnji od strane Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) poznat javnosti, te u raspravi u parlamentu ništa novo nije učinjeno dostupnim. Podsjećamo da su u maju prošle godine brojni mediji prenijeli informaciju o izviđaju koji je pokrenulo SDT povodom sumnji da su službenici ove banke zloupotrijebili položaj i prevarom omogućili da pojedina lica dobiju kredite”.
Očito da u tom slučaju, voljom guvernera, nijesu promijenjeni kriterijumi koji su, recimo važili za Prvu banku u vrijeme kada je Žugić bio jedan od njenih čelnika. Prije tačno deset godian, nakon završene kontrole (Izvještaj od 29. avgusta 2008.) CBCG ocjenjuje da je Prva banka visoko izložena riziku likvidnosti, te da utvrđene nepravilnosti u poslovanju banke „mogu ugroziti interese deponenata i povjerilaca”. Iza bankarskih i revizorskih fraza krila se surova istina: Prva banka ne izvršava naloge za plaćanje izdate od strane svojih nalogodavaca (komintenata), odnosno ima oko 30 miliona eura neizmirenih naloga za plaćanje i domaćem i ino platnom prometu!?
Zašto smo o tako brutalnom kršenju zakona, makar zvanično, obaviješteni tek koju godinu kasnije? Ako vam to nije jasno pitajte guvernera Žugića.
Da ne bi bilo zabune kako je samo jedna banka bila privilegovana, sjetimo se kako je CBCG do danas, stojički, prećutala sve što je preteča Adiko banke – nekadašnja Hipo Alpe Adria banka (HAAB) – uradila svojim klijentima, korisnicima kredita fakturisanim u švajcarskim francima. Zato je Crna Gora, praktično, ostala jedina evropska država koja nije na iskren i funkcionalan način stala u zaštitu svojih građana – žrtava te kreditne manipulacije.
I još valja znati da u posljednjih 12 mjeseci, smijenjeni direktor Adiko banke nije jedina žrtva krajnje fleksibilnih kriterijuma guvernera Žugića i njegovih saradnika.
Neprijatno je pominjati, ali će način na koji je CBCG praktično protjerala Roberta Kleindiensta, izvršnog direktora i člana borda NLB Montenegrobanke, zbog verbalnog delikta, ostati da se pamti i prepričava. Ne samo u Crnoj Gori.
Nepodobni bankar je nastradao nakon što je tokom druženja članova Slovenačkog poslovnog kluba izrekao ocjenu da je stanje u Crnoj Gori, po pitanju korupcije, gore nego u Burkini Faso. Što je neko od prisutnih uredno dojavio „patriotskim medijima” ali i CBCG.
„Centralna banka će biti prinuđena da pokrene proceduru oduzimanja odobrenja za izvršnog direkrora NLB Roberta Kleindiensta, ukoliko odbor direktora banke, u najkraćem roku, ne preuzme odgovarajuće mjere”, saopšteno je nakon hitnog sastanka guvernera Radoja Žugića sa glavnim izvršnim direktorom NLB Martinom Leberleom. Primjećujete da slični sastanci mijesu održavani nakon što bi se nadležni u CBCG uvjerili kako neke ovdašnje banke otimaju novac svojih deponenata, zavode klijente lažnim obećanjima o jeftinim kreditima u švajcarcima, falsifikuju potvrde o žirantima, peru novac domaćih i stranih kriminalaca…
Slovenci su vidjeli zlu priliku pa su svog izvršnog direktora razriješili samo par sati nakon Žugićevih prijetnji. To, ipak, nije bilo dovoljno. ,,Nakon donešene odluke Odbora direktora NLB banke, banka je u posljepodnevnim časovima primila Rješenje od Centralne banke Crne Gore kojim se oduzima odobrenje za izvršnog direktora Roberta Kleindiensta…”, navedeno je u saopštenju iz NLB.
Iz CBCG se nijesu oglašavali. A bilo bi interesantno saznati uz koje obrazloženje je Kleindiensta smijenjen. I ko je potpisao tu odluku. Pošto bi ona mogla biti povod da, za koju godinu, protjeranom Slovencu isplatimo bogatu naknadu zbog pretrpljene štete.
Do tada ne zaboravite – Žugićeva CBCG prati situaciju „na dnevnom nivou”. Zato, pazite šta pričate.
Zoran RADULOVIĆ