Povežite se sa nama

MONITORING

NERED U SVIJETU FINANSIJA: Koga disciplinuje Centralna banka

Objavljeno prije

na

Na primjeru Centralne banke Crne Gore (CBCG) možemo vidjeti kako vještina praznoslovljenja postaje obaveza svih koji na umu imaju karijeru u državnim institucijama.

„Guverner Centralne banke Crne Gore dr Radoje Žugić sa saradnicima sastao se danas sa glavnim akcionarom Atlas banke i Invest Banke Montenegro, g. Duškom Kneževićem”, stoji u kratkom saopštenju, bez uobičajene fotografije koja bi dokazala tvrdnju da se pomenuti sastanak dogodio i da su mu prisustvovali i članovi menadžmenta obje banke („obje”, iako se u prvoj rečenici pominju tri). Pa navodna suština: „G. Knežević i njegovi saradnici informisali su guvernera CBCG sa poslovanjem Atlas i IBM banke, kao i izazovima sa kojima se suočavaju usljed okolnosti koje su se u posljednjem periodu desile…”.

Šta tačno znači formulacija o „izazovima sa kojima se suočavaju usljed okolnosti koje su se desile”, objasnio nam je koji dan kasnije Milorad Milošević, novinar Vijesti. Arapska kompanija Kaspia Property Holdings naplatila je 12,5 miliona eura od Atlas banke po osnovu presude Privrednog suda koja je postala pravosnažna sredinom jula, piše Milošević, uz objašnjenje da su pale garancije koje je Atlas banka, sredinom 2015., izdala u korist predsjednika Atlas Grupe – Duška Kneževića. I da je novac naplaćen uz pomoć sudskih izvršitelja završio na računima u Prvoj banci.

Iz CBCG nijesu htjeli da komentarišu ovu priču pozivajući se na poslovnu tajnu!? Umjesto tražene informacije, javnost su obavijestili da je „u toku neposredna kontrola Atlas banke”. I da „na dnevnom nivou” prate sva dešavanja koja bi mogla dovesti u pitanje stabilnost finansijskog sistema u Crnoj Gori.

A nama ostaje da se nadamo kako se u CBCG pretjerano ne oslanjaju na informacije koje dobijaju od vlasnika banaka koje su, moguće, zapale u manje ili veće probleme. Uostalom, Radoje Žugić o tom problemu zna sve, iz prve ruke, kao nekadašnji predsjedni borda Prve banke čije je spašavanje državu koštalo… Mnogo novca i mnogo vremena. Čiji će tačan iznos, možda, jednoga dana biti i precizno utvrđen.

Iz Izvještaja o radu CBCG koji je na usvajanje proslijeđen Skupštini Crne Gore, saznali smo da je, prošlogodišnjim kontrolama Centralne banke ustanovljeno kako tri ovdašnje banke ne poštuju Zakon o potrošačkim kreditima. „Zbog toga su građani i dalje uskraćeni za informacije o glavnim karakteristikama kredita koje dobijaju, ukupnim troškovima koje moraju da plate i o efektivnoj kamatnoj stopi”. CBCG je pred sudom za prekršaje pokrenula postupak protiv te tri banke i odgovornih lica u njima. Ali se zato pažljivo potrudila da sačuva njihovu anonimnost. Valjda da ne bi nanijeli kakvu štetu onima koji od svojih klijenata taje „kamatnu stopu, ukupne troškove i glavne karakteristike odobrenih kredita”.

Za one koje buni vremenska odrednica „i dalje”, napomena – Zakon o potrošačkim kreditima stupio je na snagu početkom 2014. godine.

Neki su tajnovitost CBCG pokušali objasniti njihovim naumom da čuvaju službenu tajnu. Drugima je na um pala takozvana „pretpostavka nevinosti”. Postoje, međutim, skori primjeri koji pokazuju da ta vrsta diskretnosti nije standard u ponašanju čelnika Centralne banke.

Vratimo se zato dva mjeseca u nazad, da se prisjetimo kako se guverner Žugić, uz pomoć Savjeta CBCG i Skupštine CG, brutalno i efikasno oslobodio viceguvernerke Irene Radović. Iste one koja je, samo godinu ranije, izabrana na to mjesto – na njegov predlog.

Žugić i njegovi saradnici su Radovićevoj spočitali nestručnost, donošenje odluka u ličnom interesu i odavanje poslovne tajne. Bezmalo – izdaju. „U ostvarivanju dužnosti i ovlašćenja viceguvernera za kontrolu bankarskog sistema dr Irena Radović nije pokazala odgovarajući nivo stručnosti i efikasnosti, što je rezultiralo i predlaganjem određenih rješenja za koja je utvrđeno da su mogla imati ozbiljne posljedice i rizik po stabilnost bankarskog sistema i negativno uticati na ugled i integritet CBCG. Takođe, nije poštovala ni politike, procedure i proces odlučivanja uspostavljene aktima CBCG.”

Vladajuća većina nije našla za shodno da o tom prijedlogu prozbori jednu jedinu riječ. Samo su podigli ruke.

Guverner Žugić je, ipak, u kratkoj raspravi sa malobrojnim predstavnicima opozicije koji su prisustvovali toj sjednici odgovorio na optužbe da je selektivno nalagao (i odlagao) kontrole banaka. „U oktobru 2017. godine sam odbila da napišem predlog za smjenu glavnog izvršnog direktora jedne od stranih banaka u Crnoj Gori bez ikakvog razloga ili validnog utemeljenja”, obznanila je viceguvernerka Radović, „Nijesam se slagala sa selektivnim kontrolama pojedinih banaka, dok su se druge kontrole odlagale na zahtjev guvernera”.

Savjet CB joj je spočitao da je u svojoj tužbi za mobing, protiv Žugića i CBCG, odala službenu tajnu (godišnji plan kontrole banaka). A guverner je na optužbe odgovorio kontrom. “Nesporno je da je bila (njegova – prim. Monitora) namjera da tadašnja viceguvernerka smijeni jednog člana strane banke. Riječ je o Adiko banci i to je bio elemenat visoko operativnog rizika.To je bila milionska pljačka. Zbog ugrožavanja reputacije i naše nadležnosti da čuvamo finansijsku stabilnost bio sam ogorčen da je neko mogao da potpiše sijaset falsifikovanih ugovora, sve uplati na svoj račun i mi to tako da mirno gledamo. To je morala da radi ona a ne ja. I to je jedan od motiva za razrešenje”, kazao je Žugić. Istovremeno je demantovao tvrdnje opozicionih poslanika da je riječ o smjeni direktora NLB banke. Da li je on tada odao službenu tajnu?

Iz CBCG su ustvrdili da nije: ,,Slučaj Adiko banke koji je prošle godine bio predmet istražnih radnji od strane Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) poznat javnosti, te u raspravi u parlamentu ništa novo nije učinjeno dostupnim. Podsjećamo da su u maju prošle godine brojni mediji prenijeli informaciju o izviđaju koji je pokrenulo SDT povodom sumnji da su službenici ove banke zloupotrijebili položaj i prevarom omogućili da pojedina lica dobiju kredite”.

Očito da u tom slučaju, voljom guvernera, nijesu promijenjeni kriterijumi koji su, recimo važili za Prvu banku u vrijeme kada je Žugić bio jedan od njenih čelnika. Prije tačno deset godian, nakon završene kontrole (Izvještaj od 29. avgusta 2008.) CBCG ocjenjuje da je Prva banka visoko izložena riziku likvidnosti, te da utvrđene nepravilnosti u poslovanju banke „mogu ugroziti interese deponenata i povjerilaca”. Iza bankarskih i revizorskih fraza krila se surova istina: Prva banka ne izvršava naloge za plaćanje izdate od strane svojih nalogodavaca (komintenata), odnosno ima oko 30 miliona eura neizmirenih naloga za plaćanje i domaćem i ino platnom prometu!?

Zašto smo o tako brutalnom kršenju zakona, makar zvanično, obaviješteni tek koju godinu kasnije? Ako vam to nije jasno pitajte guvernera Žugića.

Da ne bi bilo zabune kako je samo jedna banka bila privilegovana, sjetimo se kako je CBCG do danas, stojički, prećutala sve što je preteča Adiko banke – nekadašnja Hipo Alpe Adria banka (HAAB) – uradila svojim klijentima, korisnicima kredita fakturisanim u švajcarskim francima. Zato je Crna Gora, praktično, ostala jedina evropska država koja nije na iskren i funkcionalan način stala u zaštitu svojih građana – žrtava te kreditne manipulacije.

I još valja znati da u posljednjih 12 mjeseci, smijenjeni direktor Adiko banke nije jedina žrtva krajnje fleksibilnih kriterijuma guvernera Žugića i njegovih saradnika.

Neprijatno je pominjati, ali će način na koji je CBCG praktično protjerala Roberta Kleindiensta, izvršnog direktora i člana borda NLB Montenegrobanke, zbog verbalnog delikta, ostati da se pamti i prepričava. Ne samo u Crnoj Gori.

Nepodobni bankar je nastradao nakon što je tokom druženja članova Slovenačkog poslovnog kluba izrekao ocjenu da je stanje u Crnoj Gori, po pitanju korupcije, gore nego u Burkini Faso. Što je neko od prisutnih uredno dojavio „patriotskim medijima” ali i CBCG.

„Centralna banka će biti prinuđena da pokrene proceduru oduzimanja odobrenja za izvršnog direkrora NLB Roberta Kleindiensta, ukoliko odbor direktora banke, u najkraćem roku, ne preuzme odgovarajuće mjere”, saopšteno je nakon hitnog sastanka guvernera Radoja Žugića sa glavnim izvršnim direktorom NLB Martinom Leberleom. Primjećujete da slični sastanci mijesu održavani nakon što bi se nadležni u CBCG uvjerili kako neke ovdašnje banke otimaju novac svojih deponenata, zavode klijente lažnim obećanjima o jeftinim kreditima u švajcarcima, falsifikuju potvrde o žirantima, peru novac domaćih i stranih kriminalaca…

Slovenci su vidjeli zlu priliku pa su svog izvršnog direktora razriješili samo par sati nakon Žugićevih prijetnji. To, ipak, nije bilo dovoljno. ,,Nakon donešene odluke Odbora direktora NLB banke, banka je u posljepodnevnim časovima primila Rješenje od Centralne banke Crne Gore kojim se oduzima odobrenje za izvršnog direktora Roberta Kleindiensta…”, navedeno je u saopštenju iz NLB.

Iz CBCG se nijesu oglašavali. A bilo bi interesantno saznati uz koje obrazloženje je Kleindiensta smijenjen. I ko je potpisao tu odluku. Pošto bi ona mogla biti povod da, za koju godinu, protjeranom Slovencu isplatimo bogatu naknadu zbog pretrpljene štete.

Do tada ne zaboravite – Žugićeva CBCG prati situaciju „na dnevnom nivou”. Zato, pazite šta pričate.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

EKONOMIJA VLASTI: Državna preduzeća – partijsko vlasništvo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Službena saopštenja iz državnih kompanija, nerijetko, otkrivaju i najnovija pomjeranja na ovdašnjoj političkoj mapi. Neke ljubavi se gase, neke razbuktavaju. A neke traju

 

Još ne postoji zvaničan podatak o broju preduzeća koja su u većinskom vlasništvu države Crne Gore ili neke od ovdašnjih 25 opština. Iz Instituta alternativa potrudili su se i napravili svoju listu. Ona, u stvarnosti, ne može biti kraća. Samo duža. Prema njihovim podacima, imamo 55 državnih i 123 lokalna preduzeća sa, makar, 20.515 zapošljenih. Čiji broj u kontinuitetu raste.

Makar neki od donosioca odluka u prebrojanim državnim  preduzećima ne osjećaju se kao dio tog sistema. Odnosno, ne prihvataju pripadajuće obaveze o javnosti rada. Tako su iz pljevaljskog Rudnika uglja (dio sisetama EPCG) odbili da NVO MANS dostave podatke o zapošljavanju i poslovnim aranžanima vezanim za prodaju uglja kompanijama iz Srbije. Poslovna tajna, objasnili su.

„Kada smo tražili kopiju pravilnika o poslovnoj tajni, odgovoreno nam je da ova kompanija nije obveznik Zakona o slobodnom pristupu informacijama (SPI), jer Rudnik nije u vlasništvu države“, objasnili su iz MANS-a novinarima Vijesti. I predočili dokument – odgovor koji su dobili iz Rudnika uglja. Tamo stoji: „U smislu citirane zakonske odredbe (dio Zakona o SPI, primjedba Monitora), a imajući u vidu činjenicu da je Rudnik uglja, kao jednočlano akcionarsko društvo u 100 odsto vlasništvu EPCG, a ne države Crne Gore, smatramo da ne postoji zakonska obaveza Rudnika uglja za postupanje“.

To što je EPCG skoro pa u sto postotnom vlasništvu države – nema veze. Da je važno, valjda bi neko od nadležnih iz izvršne vlasti ili regulatornih i nadzornih agencija reagovao na objavljene tvrdnje. Ovako, stvari su sada postavljene na sledeći način: Rudnik uglja nije državno nego vlasništvo Elektroprivrede, pa se na njega ne odnosi Zakon o slobodnom pristupu informacijama. Pride, pošto im je resorni ministar Saša Mujović to završio, ubuduće će „sva nabavka uglja EPS-a od RUP-a ići na osnovu bilateralne saradnje dvije kompanije“. Tako će se, pojasnili su iz Ministarstva energetike dogovor Mujovića i izvršnog direktora EP Srbije Dušana Živkovića, „izbjegnuti nepotrebni troškovi trećih lica, posrednika u trgovini, smanjiti mogućnost manipulacija i postigli maksimalni benefiti za kompanije“. Možda. Ali će se tako takođe izbjeći i javno oglašavanje prodaje, nadmetanje potencijalnih kupaca koje bi moglo donijeti bolju cijenu prodavcu (iz perspektive Crne Gore to nam je u interesu) i bilo kakva kontrola poslova ugovorenih bilateralnom saradnjom. Čija se tajnost, vrlo je vjerovatno, podrazumijeva.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVO VRIJEME, STARI NAČIN: Posao sa malim HE cvjeta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlasnici  33 mHE koje su sagrađene po osnovu šeme podsticaja koju plaćaju građani ubiraju milionske profite. Oni kojima je spriječena gradnja traže od države milionski odštetu. Nacrtom zakona o obnovljivim izvorima predviđaju se brojne olakšice, pa se prekaljeni biznismeni već  organizuju da prigrabe nove subvencije

 

 

Deset firmi koje gazduju sa 22 male hidroelektrane (mHE), od biznisa prodaje struje u prethodnim godinama, pa do kraja prošle godine, prikazalo je dobit od preko 21,5 miliona eura, saopštili su iz Akcije za socijalnu pravdu (ASP).

Iz ove organizacije podsjećaju da su biznis mHE razvile vlade Demokratske partije socijalista. Do poslova su došli uglavnom bliski vrhu te partije po političkom, rodbinskom, kumovskom-prijateljskom ključu.

Podsticaj za mHe, kao obnovljive izvore energije, plaćaju građani. Prema zvaničnim podacima na terenu imamo 33 mHE koje su sagrađene po osnovu šeme podsticaja. Biznis šema je obuhvatala dodjelu koncesija za proizvodnju struje iz mHE na period od 27 do 30 godina, a koncesionar dobija pravo na subvencije u prvih 12 godina, koje plaćaju potrošači kroz račune na struju, a dio se izdvaja iz državne kase, naveli su iz ASP.

Male HE uglavnom se nalaze na nerazvijenom sjeveru, gdje mještani godinama ukazuju da su im uništile rijeke. Ilustrativan je primjer Andijevice na čijoj teritoriji se nalazi deset malih HE, devet privatnih i samo jedna opštinska. Godišnje vlasnici mHE sa područja ove opštine od njih zarade oko četiri miliona eura, a budžet Andijevice je 2,5 miliona. No u ovoj opštini su donekle zadovoljni jer su se izborili za procenat od šest odsto koje naplaćuju malim HE za koncesuju na vode. U drugim opštinama taj je procenat svega 0,5 odsto. Koncesije se naplaćuju preko Ministarstva finansija, a 70 odsto pripada lokalnim samoupravama, dok 30 odsto ide u državni budžet. Prema projekcijama mHE će u tri decenije, koliko će biti u privatnom vlasništvu, zaraditi oko 120 miliona eura. Opštini Andijevica će u tom periodu pripasti samo devet miliona eura.

U susjednim Beranama Hidroenergija Montenegro je razgranala posao sa  malim hidroelektranama. ,,Hidroenergija Montenegro, koja gazduje sa osam mHE, a do kraja prošle godine je nagomilala dobiti oko devet miliona eura“, navode iz ASP-a.

Ova kompanija je u vlasništvu Olega Obradovića i Ranka Radovića, kome su vlasništvo ustupili Ranko Ubović i Aleksandar Mijajlović, nezvanični vlasnici kompanije Bemaks.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLAST, ZAKON I LOGIKA: Čudesa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar policije tuži Vladu zbog nezakonitih odluka. Sud poništava Vladina  rješenja koja, kažu, nijesu obrazložena. Predsjednik smatra da Vlada donosi odluke koje mogu dovesti do “narušavanja pravnog poretka i prave sigurnosti u zemlji”. Za sada sve ide po planu, kaže premijer

 

 

Ministar tužio Vladu.

Brojni domaći i strani mediji pod sličnim naslovima prenijeli su vijest da je ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović Upravnom sudu podnio tužbu protiv Vlade čiji je član. Razlog je nedavno imenovanje Aleksandra Radovića za vršioca dužnosti direktora Uprave policije.

U tužbi ministar MUP-a ponavlja tvrdnje da je Vlada nezakonito ovlastila premijera Milojka Spajića da predloži v. d. direktora UP, nakon što su odbili njegov prijedlog da na to mjesto dođe Lazar Šćepanović. I od Upravnog suda traži da poništi, po njemu, nezakonito rješenje.

Mnogima se po glavi motala misao koju je Amer Smailović, poslanik Bošnjačke stranke, sažeo u jednu prostoproširenu rečenicu: „To je jedinstven slučaj u svijetu gdje ministar tuži Vladu, čiji je dio”. Onda je premijer nadogradio tu tezu. “Nekako je malo čudno da neko sam sebe tuži”, komentarisao je Spajić tužbu za koju je, navodno, saznao iz medija. Pošto, tvrdio je početkom nedjelje, nema informaciju da je njegova Vlada primila tužbeni zahtjev njegovog ministra unutrašnjih poslova.

Ne znamo da li je Spajić bio u prilici da na tu temu razgovara sa, recimo, potpredsjednikom Vlade za bezbjednost, unutrašnju politiku, evropske i vanjske poslove Aleksom Bečićem. Kako je Bećić, uz sve pomenuto, i predsjednik stranke iz koje dolazi ministar Šaranović (Demokrate), nije isključeno da je on o podnijetoj tužbi znao nešto više od premijera.

Danilo Šaranović je osjetio potrebu da pojasni : “Niti mogu, niti sam utužio samog sebe, već Rješenje o postavljenju v.d. direktora UP, protiv kog sam glasao zajedno sa još šest članova Vlade (među njima je bio i ministar pravde – prim. Monitora), a na čiju nezakonitost sam ukazao prije samog donošenja. U zemlji koja se zalaže za evropske vrijednosti, demokratiju i vladavinu prava, svaki član Vlade bi trebalo da afirmiše rješavanje sporova pred sudom.”

U takvoj zemlji bi, vjerovatno, imali jasniju ideju o tome treba li ministar da sjedi u vladi koju tuži zbog nezakonitog rada u njegovom resoru, ili se očekuje da u nekom takvom slučaju podnese ostavku. Odnosno, da li se od vlade koju je utužio njen ministar očekuje da pokaže političku toleranciju i ljudsku širinu, ili da pokrene postupak njegovog razrješenja. Dileme ne bi bilo po pitanju trenutne političke sudbine onoga kome sud ne bi dao za pravo. Taj bi spakovao stvari i krenuo kući. Prije nego ga spakuju oni kojima u uređenim demokratijama pripada pravo da imenuju i razrješavaju članove vlade.

Kako govorimo o današnjoj Crnoj Gori, možda je ipak najvjerovatnije da se ništa od pomenutog neće dogoditi. Moguće je, čak, da nikada ni ne saznamo šta sudije u Upravnom sudu misle o postupku imenovanja Aleksandra Radovića. Ova priča, naime, ima još jednu malu začkoljicu,   jer  je prethodno smijenjeni direktor Uprave policje Zoran Brđanin od suda zatražio ocjenu zakonitosti te odluke. Po treći put Brđanin tuži, sada drugu, Vladu. Sud mu je u dva ranija postupka dao za pravo, a pravnici kažu da ima elemenata da se isto ponovi i treći put. Ukoliko se Brđanin još jednom vrati na čelo UP, o (ne)zakonitosti imenovanja njegovog v.d. nasljednika bilo bi bepsredmetno raspravljati.

Upravni sud već je poništio rješenje Spajićeve Vlade kojim je Artan Kurti razriješen sa mjesta Generalnog inspektora Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB). U obrazloženju predsjednice sudskog vijeća Ljiljane Šoškić piše da Vlada nije navela ni jedan razlog za Kuritijevu smjenu. Samo je citarala član zakona kojim joj se daje za pravo za postavlja i razrješava Generalnog inspektora ANB-a. Premijer Spajić još od 2021. muku muči da nauči kako su pravni osnov i razlozi/valjano obrazloženje za nečiju smjenu dvije različite stvari. Ne ide mu da utuvi kako  poslu kojim se sada bavi, bez poštovanja forme nema ni suštine.

Kada se, citirajući ministra Šaranovića, dotakosmo evropskih vrijednosti, da zaokružimo priču: Od kako je Vlada odbila njegov prijedlog o imenovanju Lazara Šćepanovića za v.d. direktora Uprave policije, ministar Šaranović ne prisustvuje njenim sjednicama. Prisustvo je inače obavezno za sve ministre, izuzev kada su opravdano spriječeni da budu na sjednici. “Član Vlade dužan je da prisustvuje sjednici Vlade i učestvuje u njenom radu. Samo izuzetno, kad je član Vlade opravdano spriječen da prisustvuje sjednici Vlade, sjednici prisustvuje njegov pomoćnik ili sekretar ministarstva, uz prethodnu saglasnost predsjednika Vlade”, piše u jedinom postojećem propisu (Poslovnik) koji reguliše rad i ponašanje članova Vlade. Crna Gora nema zakon o vladi i, kako stvari stoje, neće ga ni dobiti u dogledno vrijeme.

Da slika bude kompletna – još jedna nezvanična informacija. Bolje rečeno javna tajna: od imenovanja Radovića ministar Šaranović ne komunicira sa prvim čovjekom Uprave policije. Kao što od svog imenovanja i povratka zakonitog direktora na čelo UP, nije komunicirao ni sa Zoranom Brđaninom.

Kao posljedicu takvog odnosa izvršne vlasti i Uprave policije imamo krajnje neobičnu, vanrednu situaciju. Prošlog ponedjeljka obaviješteni smo da su šumokradice kod Berana pucale na policajce koji su im oduzeli kamion sa bespravno posječenom oblovinom. Jedan policajac je, navodno, ranjen u tom obračunu. Premijer Spajić javno je zatražio kompletnu informaciju o tom događaju.

“Država će zaštititi svakog policajca, carinika, inspektora i bilo kojeg državnog službenika…”, napisao je Spajić na društvenoj mreži X, svom omiljenom kanalu komunikacije sa javnošću. I ministar Šaranović je, javno (opet preko X-a), naložio hitnu i temeljnu istragu “kako bismo razjasnili činjenično stanje i utvrdili istinu.”

Istog dana oglasio se i advokat Aleksandar Šćekić, iznoseći bitno drugačiju verziju spornog događaja. “Potpuna je neistina da je neko od građana pucao na policiju. Istina je obrnuta – policajac koji je čekao švercere, naišao je na grupu mladića koji su automobilom pretekli kamion. Za upravljačem je bio policajac koji je u tom momentu izvadio pištolj i ispalio ka njima pet ili šest metaka. Nakon toga svi su privedeni, a moj punomoćnik i momak koji je bio sa njim u automobilu pušteni su čim su dali izjave. Policajac je prvobitno zadržan u Odjeljenju bezbjednosti Berane, ali je i on pušten. Dakle, ne stoji premijerova opaska da moramo štiti policiju od građana, već obratno – u ovom slučaju treba da čuvamo građane od policije. Nadam se da će premijer, jer je obmanut, nakon sprovedene istrage donijeti zakonite odluke”, kazao je Šćekić.

Deset dana od tada, i još se ne zna ko je pucao na koga, da li je neko zaista ranjen u tom okršaju, sa koje strane obarača se nalazio eventualno povrijeđeni… Da li je crnogorski sistem bezbjednosti toliko nesposoban da ne može da dođe do osnovnih informacija o tom slučaju? Ili su neki od aktera obračuna toliko moćni da im ni Vlada ni UP ne smiju ići uz dlaku? Od koga tražiti neophodne odgovore?

Vlada ima preča posla. Kako saveznicima dokazati proklamovanu evroatlansku opredijeljenost vladajućih, kada Maja Vukićević (DNP) poslanica u Skupštini Crne Gore i Parlamentu Savjeta Evrope,  u ime Crne Gore glasa protiv prijema Kosova u tu organizaciju. A onda, dok ministarka evropskih integracija Maida Gorčević objašnjava kako to nije stav Vlade, potpredsjednik Vlade Vladimir Joković se glasne da kaže kako bi on isto glasao da je bio na mjesti poslanice Vukićević. Za kompletan utisak valja imati i, za sada nezvaničnu, informaciju da će, kada i ukoliko ukoliko dođe do najavljene rekonstrukcije vlade, upravo poslanica Maja Vukićević biti kandidatkinja partije Milana Kneževića za mjesto potpredsjednice Vlade zadužene za infrastrukturu. U čijem razvoju očekujemo ozbiljnu finansijsku  pomoć EU.

Još malo o domaćim nevoljama. Nekako u isto vrijeme svi su se dosjetili da lokalni izbori u Šavniku, započeti u jesen 2022. (dakle  prije 18 mjeseci) još nijesu završeni. Pošto bi taj posao valjalo privesti kraju, lokalne vlasti u tehničkom mandatu su, na elektronskoj sjednici, izmijenile sastav opštinske izborne komisije i donijeli odluku o skraćenju davno isteklog mandata odbornicima u lokalnom parlamentu. Očekujući da predsjednik Jakov Milatović utvrdi datum novih izbora, na koje bi oni izašli sa pozicija vlasti. Paralelno, Vlada je uvela privremene mjere u Šavniku i, takođe, donijela odluku o skraćenju mandata Skupštini SO Šavnik. Jednako očekujući da Milatović, kao što je to ovih dana uradio u slučaju SO Budva i Andrijevica, raspiše lokalne izbore i utvrdi datum njihovog održavanja. A da Šavnikom do izbora upravlja tim povjerenika naklonjen aktuelnoj većini u državnom parlamentu.

Potom je iz Vlade stiglo obavještenje da je donijeta odluka povučena, pošto je ona iz Šavnika prva stupila na snagu. Milatović je onda odbio da raspiše izbore ustvrdivši da mu odluka lokalne većine u Šavniku, predvođene DPS-om, “ne pruža pravno valjan osnov” za traženu odluku. Zatim je “povučena” odluka Vlade ipak izašla u Službenom listu i stupila na snagu. Predsjednik je ponovo odbio da postupi po njoj, analizirajući kako Vlada ne može lokalnom parlamentu skratiti mandat koji je već istekao. A i da on ne može raspisati nove izbore kad ni prethodni nijesu završeni.

Stručnjaci vijećaju kako izaći iz tog pravno-političkog galimatijasa. Laička javnost čeka ishod: da li će u Šavniku biti nijedan, jedan ili čak dva izborna procesa. Možda i oba istovremeno, pošto ne mogu donijeti veće nevolje od postojećih.

Milojko Spajić ostaje optimista. Čeka da sredinom juna dobijemo Izvještaj o ispunjenosti privremenih mjerila (IBAR).”Za sada sve ide po planu. Postoje neke teškoće, ali ih u hodu rješavamo”, poručuje premijer, “Nadam se da će nas držati duh zajedništva i fokusa na evropske integracije.“

Ako je ovo “sve po planu”, možemo samo da zamislimo kakva bi nam se tek čuda dešavala da nešto skrene s puta.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo