Povežite se sa nama

FOKUS

OPEN BALKAN, ČEKAONICA ILI ZAMJENA ZA EU: A mi?

Objavljeno prije

na

Iz crnogorske vlade povodom sporazuma predjsednika Srbije i premijera Albanije i Sjeverne Makedonije još se niko nije oglašavao. To je samo po sebi informacija. Analitičari ukazuju da se posljedice tog sporazuma ne mogu izbjeći

 

Prilika ili zamka? Korak u evropskim integracijama ili najava poduže pauze/kraj nadama da će države regiona u doglednoj budućnosti postati članice EU?

Ova su pitanja postavljena nakon vijesti da su predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i premijeri Sjeverne Makedonije i Albanije Zoran Zaev i Edi Rama u Skoplju, prošle sedmice, potpisali tri (prva) dokumenta u okviru inicijative Mini Šengen koja je, istovremeno, dobila i novo ime – Open Balkan. Potpisani su: Memorandum o razumijevanju o saradnji na olakšanju uvoza, izvoza i kretanja robe na Zapadnom Balkanu, Memorandum o razumijevanju o saradnji u vezi sa slobodnim pristupom tržištu rada i Sporazum o saradnji u zaštiti od katastrofa na Zapadnom Balkanu.

Dio odgovora pokušao je ponuditi Aleksandar Vučić, kao jedan od autora i glavni promoter ideje Otvorenog Balkana. „Sve tri države žele da postanu članice Evropske unije i da učestvuju kao ravnopravni igrači na ogromnom zajedničkom evropskom tržištu, na prostoru bez granica za ljude, robu, kapital i usluge. Ali dok se to ne desi, a već je prošlo mnogo vremena, ko nam brani da dobra pravila presadimo na Balkan“, pita se srpski predsjednik u autorskom tekstu objavljenom ovog vikenda u Politici. „Ovo je prvi put da neko na Balkanu pokrene nešto što je dobro za ceo region… I osnivači EU znali su da mogu da prevaziđu tešku istoriju samo ako počnu da se povezuju preko ekonomije. Srbi, Albanci i Makedonci nisu ništa manje pametni i vredni od Francuza, Nemaca, Italijana i drugih koji su kroz Zajednicu za ugalj i čelik krenuli u gradnju Evropske unije. Mi ne moramo toliko daleko, biće dovoljno da od našeg regiona napravimo prostor bez barijera u trgovini i slobodnom kretanju ljudi…“.

Uz ono što je napisano u Vučićevom tekstu, jednako je interesantno ono čega nema. A to je, makar pomen, Kosova, Crne Gore i Bosne i Hercegovine koje su u prvim srpsko-albansko-makedonskim razgovorima o Malom Šengenu slovile kao sigurne potpisnice budućih sporazuma. Odnosno članice (ekonomske) unije. Sada se, između redova, da naslutiti kako u Beogradu i Tirani nekako računaju da je Kosovo dio njihovog projekta. Na to je, kažu, Priština pristala Vašingtonskim sporazumom potpisanim pod pokroviteljstvom bivšeg predsjednika SAD Donalda Trampa. Status Crne Gore i BiH nešto je komplikovaniji, ali se da naslutiti kako se i po tom pitanju intenzivno radi. Ponajviše iz Beograda ali i sa nekih drugih, zapadnijih, adresa.

Nije prošlo mnogo, a javili su se i prvi kritičari Sporazuma iz Skoplja.  

„Iza inicijative Otvoreni Balkan krije se i ambicija Vučića za nekom vrstom političkog liderstva u regiji, a i Rama vjerovatno želi biti lider albanskog sveta. Veli — što ne, ako Vučić teži liderstvu nad srpskim svetom”, zaključuje nekadašnji političar, pa advokat i analitičar iz Prištine Azem Vlasi. Uz pitanje: Šta je sa Crnom Gorom, BiH, Kosovom spram tog Otvorenog Balkana?

Vlasi analizira: „Prilikom prvog susreta ove trojice državnika, ponuda za pridruživanje inicijativi data je i Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini. One su tada to ljubazno odbile sa uvjerljivim obrazloženjem da su više zainteresirane za brže članstvo u EU negoli za regionalne inicijative kao zamjena za evropski put… Pozicija Kosova u odnosu na to trojstvo je specifična. I da je ponuđeno, Kosovo ne želi biti dio tog sporazuma kao zamjena za evropsku perspektivu. Drugo, ne vjeruje da ima neke koristi u društvu u kojem Vučić želi biti lider, s obzirom na to da on ne priznaje Kosovo kao ravnopravnog partnera. Treće, sa trima državama ima bilateralne sporazume o graničnom režimu. Međutim, Rama i Vučić su se u nečemu preračunali. Naime, Srbija i Albanija nemaju zajedničku granicu, pa time ni direktnu komunikaciju. Preko 80 odsto ljudi i roba iz pravca Srbije prema Albaniji i obrnuto ide preko Kosova.“

U Crnoj Gori se Vlada  ovim povodom, nije oglašavala. Očekivano, punu podršku Otvorenom Balkanu dao je Demokratski front i njegov lider Andrija Mandić. Krugovi bliski bivšoj vlasti, nisu raspoloženi za tu ideju.

„Ulazak u Open Balkans znači zbogom EU, evropski mediji pišu o tome. Može i tako, ali da neko o tome pita građane: da li ste za to da, nakon godina i godina pregovora sa EU i usklađivanja domaćeg zakonodavstva sa „pravnim stečevinama Evropske unije”, nakon što smo dopustili ambasadama zemalja EU da, u ime budućeg članstva u „prestižnom klubu” praktično upravljaju našom zemljom, sve to odbacimo i završimo u staroj, dobroj balkanskoj krčmi ukrašenoj novim, svijetlećim neonskim natpisom na engleskom“, pita se Andrej Nikolaidis u tekstu objavljenom na portalima bliskim bivšim, DPS vlastima.

Iz Sarajeva stižu oprečna mišljenja. Predsjedništvo vladajuće SDA je saopštilo kako oni BiH ne vide u ovom sporazumu: „Bosna i Hercegovina je na Samitu EU – Zapadni Balkan već potpisala Sporazum o zajedničkom regionalnom tržištu. Smatramo da je ovaj Sporazum pod pokroviteljstvom EU dovoljan okvir za saradnju i da ga ne treba dovoditi u pitanje pokretanjem novih inicijativa reduciranog karaktera“. Milorad Dodik je naravno – za. Hrvatski predstavnici u BiH ćute.

No, iz Sarajeva predsjednik Vanjskotrgovinske komore BiH Ahmet Egrlić saopštava nadu kako će se BiH „prije ili kasnije“ priključiti inicijativi Open Balkan. „S obzirom na to da će sloboda kretanja roba, usluga i svega onoga što podrazumijeva ta incijativa dobro doći poslovnoj zajednici BiH“.

Od crnogorskih privrednika takve glasove (još) nijesmo čuli. To i nije  iznenađenje. Još je živa navika da se prije izjašnjavanja oslušne glas politike. Nije se lako ni odrediti prema ideji koja nosi poslovne opasnosti, dok se eventualne koristi mogu prepoznati samo kroz neodređene najave.

Priča o otvorenim granicama već je aktuelna (CEFTA) i traje dovoljno da shvatimo kako se takvi dogovori mogu lako i efikasno opstruirati, kad god to pogoduje određenim političkim interesima. Dovoljno je sjetiti se enormnih carina koje je Kosovo, suprotno sporazumu, uvelo na robu  iz Srbije, ili zabrane izvoza prehrambenih proizvoda koje je Srbija proglasila po izbijanju pandemije korona virusa. Dok se Vučić nije sažalio na molbe svojih podanika iz okruženja. Crna Gora, ujedno, i nema da ponudi mnogo toga za izvoz. Nešto vode i hrane (uglavnom suhomesnatih proizvoda) i paletu sirovina: drvo, boksit, aluminijum… Eventualno, nešto čelika.

Na drugoj strani vise otvorene prijetnje. Jačanje ekonomske saradnje Srbije i Albanije, uz sve razvijeniju saobraćajnu infrastrukturu tih zemalja, može obesmisliti postojanje Luke Bar, pošto će se poslovi i tereti preseliti u Drač. Još je ozbiljnija opasnost od odliva mozgova i mišića, zažive li najave o međusobnom priznavanju diploma i nesmetanom kretanju radnika između zemalja članica saveza Open Balkan. Već nam ozbiljno nedostaje i snage i pameti, i pored rastuće nezaposlenosti.

O tome je govorio hrvatski analitičar Davor Đenero, nakon prvih koraka (samit u Novom Sadu) ka pravljenu ekonomskog saveza u ovom dijelu Balkana. „Time se ne povećava, nego smanjuje konkurentnost ekonomija Crne Gore i Makedonije, ali se ne stvaraju niti uslovi kompetitivnog slobodnog tržišta, nego zatvoreno tržište s privilegovanom pozicijom Srbije. Crna Gora u takvoj kombinaciji gubi i značenje pomorske fasade za ovo tržište, jer se gradi infrastruktura da bi Drač preuzeo funkciju ulazne luke ove zone zemalja. Crnu Goru „mini Šengen“ usporava na putu prema EU, smanjuje joj geopolitičku težinu, smanjuje ponudu i konkurentnost na tržištu i djeluje nepodsticajno za razvoj domaće ekonomije“, smatra Đenero.  

Umjesto izjašnjavanja za i portiv, neki domaći analitičarin pokušavaju sagledati obje strane priče, „Integracija u EU nema alternativu. Međutim, to važi ako bi to zavisilo samo od Vlade Crne Gore, a svjedoci smo da integracija Crne Gore u EU prije svega zavisi od stava EU. Tako da je alternativa uvijek nužna i neophodna“, komentarisao je najavu Malog Šengena tadašnji poslanik, aktuelni v.d. direktora Uprave za prihode Aleksandar Damjanović. „A tu inicijativu ne treba posmatrati kao alternativu evropskim integracijama već kao dodatni impuls tom procesu. Ne smijemo zaboraviti da je snažno regionalno povezivanje i regionalna integracija, još jedan od formalnih faktora i uslova za integraciju svih država Zapadnog Balkana u EU”.

Slično rezonuje i bivša ministarka EU integracija Gordana Đurović, sada predsjednica Crnogorske panevropske unije. „Regionalna saradnja može da živi, samo je tražila neke povoljnije vjetrove koji se sada dešavaju“, rekla je ona navodeći da su Vašingtonskim sporazumom otvorena vrata za članstvo Kosova u tom ekonomskom savezu, dok je u Crnoj Gori na vlasti koalicija koja je „vrlo regionalno orijentisana“. Da bi ideja zaživjela, smatra Đurović, uz političku volju neophodne su i jasne mjere, ciljevi i definisan pravni okvir, kako bi se izbjegla različita politička tumačenja onoga šta jeste a šta nije dogovoreno.

General u penziji i geopolitički analitičar Blagoje Grahovac kaže da je povezivanje zemalja iz regiona neminovnost koju, djelovanjem iz sjenke, podstiču SAD i EU. Grahovac za Monitor podsjeća kako o toj ideji govori i piše skoro dvije decenije (u njegovim tekstovima i knjigama to je yugo regija), da ona nije alternativa nego korak ka EU integracijama regiona („bez obzira na buduće ustrojstvo EU“) i da Crna Gora ne može ignorisati proces. Ukoliko ne želi da joj se ponovi priča iz 1919, kada su o njenoj sudbini odlučivali drugi. „Izbor je jednostavan – ili će Crna Gora biti subjekat tog procesa, ravnopravno učestvujući u donošenju svih odluka, ili će postati njegov objekat“, kaže Grahovac za Monitor.

Iako nije u fokusu analiza, kod većine onih koji razmišljaju i govore o perspektivama trojnog saveza provlači se misao da tu priču ne treba sagledavati samo iz perspektive ekonomskih, odnosno, političkih interesa. Potreban je i  društveni kontekst. Demokratija ili „hibridni režimi“. Ljudska prava spram „tradicije“. Nacionalizam i šovinizam kao alternativa „građanizmu“. Monopoli protiv slobodnog tržišta… Počev, ili završno sa aktuelnim polemikama oko genocida u Srebrenici. Dok se jedni klanjaju žrtvama, drugi veličaju zločince.

„Ovaj posao započeli smo sami, sami ćemo ga i završiti, u tome ne zavisimo ni od koga, osim od naših ljudi koji će od njega imati najveću korist“, piše Vučić. Samo da definišemo ko su to „naši“. I gdje smo tu Mi?

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

FOKUS

DRŽAVNE FINANSIJE I PARTIJSKA POLITIKA: Hod po tankoj žici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predloženi rebalans ima potrebnu podršku u parlamentu. Plate, penzije i socijalna davanja iz državne kase nijesu upitni do kraja godine. Onda bi na red mogle doći loše vijesti. Samo da se političari dogovore ko će biti glasnik

 

Crna Gora nije pred kolapsom, ohrabrio nas je ministar finansija Aleksandar Damjanović u srijedu veče, na kraju rasprave o (drugom) rebalansu budžeta za 2022. godinu. „Pokušavamo da obezbijedimo nesmetano funkcionisanje vitalnih sistema društva do kraja tekuće godine”. Valjda su to dobre vijesti.

Dan je počeo u drugačijem raspoloženju. Zdravstveni i obrazovni sistem mogli bi stati, a država ostati bez novca neophodnog za isplatu plata, penzija i socijalnih davanja, saopštili su iz Ministarstva finansija. „Ukoliko ne dođe do usvajanja rebalansa, uvećane isplate je vrlo teško obezbijediti preraspodjelom sredstava iz budžeta drugih potrošačkih jedinica, a da pritom ne dođe do narušavanja funkcionalnosti rada tih institucija i servisa koje one pružaju građanima”.

Upozorenje je pratio i popis finansijskih obaveza „koja proizilaze iz zakonskih rješenja usvojenih u prethodnom periodu”: za Fond zdravstva (38,6 miliona), Fond PIO (36 miliona), za uvećane zarade zaposlenima u zdravstvu i prosvjeti (28,5 miliona), bivšim korisnicama naknada po osnovu rođenja troje ili više djece (5,5 miiona), licima prepoznatim zakonom iz rudarske i metalske industrije (šest miliona), poslodavcima za zapošijavanje osoba sa invaliditetom (tri miliona), nezaposlenim licima (jedan milion)… Tokom rasprave shvatili smo da problem nijesu samo nova zakonska rješenja nego i loše računice onih koji su, u ime vlade Zdravka Krivokapića, pripremali ovogodišnji budžet.

Slijedio je niz „trulih kompromisa”. Izvršna vlast je podmitila poslanike tadašnje većine ponudom da svaki od njih, pojedinačno ili pod okriljem partije, uveća rashodnu stranu budžeta amandmanom koji bi državnu kasu koštao „do million eura”. Rečeno – učinjeno. Zakonodavna većina je, zauzvrat, prihvatila da tadašnjoj vladi, kao realno očekivane prihode, prizna i projekcije koje su se zasnivale na primjeni nepostojećih zakona. Neke od njih tadašnja vlada nije ni pripremila do usvajanja budžeta, a nijedan od njih do danas nije usvojen u parlamentu.

I, kada se sve sabere i oduzme, dolazimo do rebalansa. Nakon koga će očekivani državni prihodi tokom ove godine biti za tri miliona manji (uprkos inflaciji, poskupljenjima i jačanju fiskalne discipline), a rashodi skoro 200 miliona veći u odnosu na ono što je planirano krajem prošle godine (i pored golemih „ušteda” u kapitalnom budžetu).

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

MANDATAR BEZ MANDATA: Il je vlada ili su izbori, il je nešto gore od oboje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je dodatno produbljena politička kriza, a zemlja upala u institucionalni bezdan, pa se ne zna čekaju li nas izbori ili nova vlada, svi okrivljuju sve za sabotiranje dogovora i kršenje Ustava. Ustav, na žalost, nije predvidio da zemljom upravljaju neodgovorne elite, spremne na sve zarad funkcija

 

Nakon maratonskih konsultacija avgustovske većine i konačnog dogovora da formiraju novu 44. vladu sa Miodragom Lekićem na čelu, rasplet političke krize se – ne nazire.

Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović odbio je da prihvati ponudu 41 poslanika koja mu je verbalno, putem medija, saopštena po isteku zakonskog roka. Prethodno je Andrija Mandić, pismom, od njega zatražio da mandat za sastav nove vlade povjeri Lekiću. Dok su se lideri tzv. stare većine međusobno optuživali za neuspjeh pregovora,  Đukanović je u utorak, nakon što nikome nije povjerio mandat za sastav nove vlade, Skupštini dostavio predlog za skraćenje mandata i raspisivanje novih izbora. U obrazloženju je naveo da „nije stekao utisak da postoji jasna većina koja bi bila u stanju da formira vladu”, kao i to da se oni koji su predložili Miodraga Lekića nisu odazvali konsultacijama ni dostavili potpise kojima bi potvrdili postojanje neophodne podrške.

Predlog predsjednika za skraćenje mandata parlamentu stara parlamentarna većina već je javno odbila, tvrdeći da neće na sjednici glasati za to. Lider DF-a Andrija Mandić ocijenio je da je Đukanović na taj način izvršio „državni udar“.

Đukanović je tražio da se o inicijativi za skraćenje mandata parlamentu glasa 30. septembra. Avgustovski pobjednici prijete da će izazvati prijevremene predsjedničke izbore ukoliko Đukanović do tada ne povuče svoj predlog. Đukanović je saopštio da neće da prejudicira šta će uraditi ako Skupština Crne Gore ne skrati mandat 30. septembra, ali je naveo da će „njegov potez biti u skladu sa Ustavom“.

Ustav je ove sedmice najčešće korišćena riječ. Nakon što je dodatno produbljena politička kriza, a zemlja upala u institucionalni bezdan, pa se ne zna čekaju li nas izbori ili nova vlada, svi okrivljuju sve za kršenje Ustava i tumače ga po svojoj volji. Ustav, na žalost, nije predvidio da zemljom upravljaju neodgovorne elite, spremne na sve zarad funkcija i moći.

Poslanici stare parlamentarne sada tvrde da je predsjednik države prekršio Ustav jer nije ispoštovao odredbu koja ga obavezuje da pozove predstavnike svih parlamentarnih partija na konsultacije.

„Đukanović je napravio veliku grešku koja se slobodno može nazvati kršenjem Ustava, kada je sazvao konsultacije. On je, prenebregavajući ono što piše u članu 95 Ustava, pozvao samo dio predstavnika političkih partija zastupljenih u Skupštini… Pošto to nije urađeno kako treba, jedan od najlakših izlaza je da Đukanović ponovi proces, da u skladu sa Ustavom sazove konsultacije, i stvar će biti riješena. Da stvar bude smješnija i čudnija, čak nije pozvao ni Lekića, za kojeg zna da je kandidat za mandatara”, ocijenio je je šef Kluba poslanika Demokratskog fronta Slaven Radunović.

I dok traže Đukanovićeve ustavne i zakonske propuste, avgustovski pobjednici zaboravljaju da pomenu da su njihovi pregovori još trajali u vrijeme kada je Đukanović, u četvrtak, 15. septembar, zakazao konsultacije sa političkim partijama. U to doba niko nije ni pominjao da nijesu svi dobili pismeni poziv od Đukanovića, a više njih je saopštilo da znaju da je krajnji rok da dostave Đukanoviću ponudu i potpise 41 poslanika u ponedjeljak, 19. septembra. U ponedjeljak, ponude i potpisa – nije bilo u pismenoj formi. Lider DF-a Andrija Mandić obratio se Đukanoviću u ponedjeljak poslijepodne preko medija, saopštivši da su se dogovorili. Takođe, avgustovski pobjednici saopštili su da imaju „verbalnu podršku“ koalicije Crno na bijelo, da je dogovor postignut i da mogu da formiraju 44. vladu.

Pismena ponuda sa potpisima poslata je Đukanoviću dan nakon isteka propisanog roka, u utorak, 20. septembra. GP URA je prvobitno odbijala da njeni poslanici potpišu ponudu, tražeći kompletan dogovor o sastavu buduće vlade („ništa nije dogovorno dok sve ne bude dogovoreno“). Konačno, nakon što je ostatak avgustovskih pobjednika pristao na uslove URA-e, promjenili su mišljenje.

Lider URA-e, i aktuelni premijer tehničke vlade Dritan Abazović, je u vrijeme kada su avgustovski pobjednici trebali da dostave ponudu Đukanoviću, pošao u posjetu SAD-u, nakon što je održao konferenciju za štampu, gdje je iznio brojne optužbe na račun onih sa kojima pregovara  o eventualnoj budućoj vladi. U trenu kada je trebalo okončati političku krizu u zemlji, on je u SAD odveo deset saradnika o trošku budžeta, i predano radio na sopstvenom marketingu, od vožnje biciklom po njujorškim ulicama do gostovanja na tamošnjim televizijama. Ipak, eto, dao je verbalnu podršku za formiranje vlade na čelu sa Lekićem.

„Verbalno predložiti nekoga u 2022. godini, u trenutku kada u svijetu funkcionišu i elektronske sjednice, ostaviti prostor za bilo kakav manevar nekome kao što je Đukanović je prilično na svoju štetu. On koristi svaku pukotinu koju može“, ocijenio je pisac Đuro Radosavović, apostrofirajući dio odgovornosti za aktuelnu politčku krizu i na avgustovsku većinu.

Tokom maratonskih konsultacija avgustovskih pobjednika, takođe je postalo jasno da im je na prvom mjestu partijski interes i partijske kalkulacije, a ne dogovor u cilju prevazilaženja političke krize. Konsultacije su protekle u beskrajnim međusobnim optužbama, neozbiljnosti, i bez jasne volje da se do dogovora i dođe.

Zbog svega, Crna Gora je danas u dubokoj institucionalnoj krizi. Ne samo da nije jasno da li nas očekuju izbori ili će biti formirana nova vlada, nego se otvara i mogućnost novog institucionalnog vakuuma ukoliko poslanici ne prihvate Đukanovićevu inicijativu. A, moguće, i ukoliko je formalno prihvate (nemamo Ustavni sud).

Advokat Veselin Radulović ocijenio je da u slučaju da skupštinska većina ne podrži predsjednika države, kao što su najavili, nastaje još jedna pravna praznina.

„Podrazumijeva se da ako ne postoji dogovor oko formiranja Vlade i oko mandatara, Skupština donese odluku o skraćenju mandata. Međutim, naši političari ne rade uvijek ili veoma često ne rade ono što je logično, često ne rade ni ono što je u skladu sa Ustavom i zakonom, i od njih se uvijek može očekivati neka vrsta improvizacije koja je ili na granici kršenja Ustava ili čak i prelazi tu granicu”, kazao je on.

I bivši državni sekretar Andrej Milović smatra da ukoliko poslanici kao što su najavili, ne izglasaju skraćenje mandata Skupštini, nastaje nova pravna situacija: „U tom slučaju imamo pravni vakuum jer nemamo Ustavom definisanu situaciju šta se dešava kad se ne izglasa skraćenje mandata Skupštini, a Vlada je pala, što je još jedan dokaz da je Ustav pun praznina i da se mora mijenjati.“

Već se pominje pogućnost da skupštinska većina i bez Đukanovićeve inicijative izglasa izbor nove vlade na čelu sa Lekićem. U skladu sa Ustavom ili ne, ko te pita. Naknadno bi se, valjda, pronašlo odgovarajuće tumačenje.

Ustav, na žalost, više nema ko da tumači. Ustavni sud je odnedavno u blokadi, nakon što je penzionisan sudija Miodrag Iličković. Iz nevladinog sektora kažu da su za to krivi političari koji zbog različitih interesa odugovlače kompletiranje jedne od najvažnijih institucija u zemlji. Iz HRA su podsjetili da su u posljednje dvije godine raspisana četiri konkursa za sudije, a da su članovi Ustavnog odbora i poslanici Demokrata, DF-a i URA-e u različitim periodima, barem jednom, odbijali da glasaju za bilo kog kandidata, dok su predstavnici opozicije – DPS, preko dva mjeseca bojkotovali rad Skupštine i skupštinskih tijela.

Dvije godine od avgustovskih izbora, brojne druge institucije, a ne samo Ustavni sud, su u blokadi. A avgustovski pobjednici, umjesto da Đukanovića pošalju u političku istoriju, preuzeli su neke od mehanizama vladanja koje je stvorio. Zato danas njihove međusobne optužbe – ko je Đukanoviću odškrinuo vrata povratka na vlast – nijesu toliko bitne. Treba nam nova šansa.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

STARA VEĆINA I POTRAGA ZA MANDATAROM: Uđite momci, ne bojte se

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kad se sve sabere, teško je povjerovati da avgustovski pobjednici zaista traže  kompromis kako bi uspješno došli do okončanja pregovora i predloga za Đukanovića. Predsjednik je, sasvim sigurno, zadovoljan

 

Skoro dvije sedmice nakon što je lider Nove Andrija Mandić radosno građanima saopštio da se avgustovska većina saglasila kako bi formirala 44. vladu, i nakon nekoliko sastanaka te iste većine, konačnog dogovora – nema. Dok ovaj broj Monitora odlazi u štampu, u crnogorskom parlamentu traje jedan u nizu sastanaka avgustovskih pobjednika. Istovremeno, predsjednik države Milo Đukanović čeka predstavnike parlamentarnih partija da mu dođu sa ponudom. Vrijeme otkucava.

U posljednji čas, u srijedu 14. septembra, blizu ponoći, avgustovska većina uspjela je da se dogovori oko imena mandatara. Prethodno su održana četiri sastanka na kojima, izuzev potpisivanja sporazuma kojim je predviđen izbor nove vlade i skupštinske administracije, nije bio napravljen ozbiljniji korak ka rješavanju krize vlasti.

U srijedu, nakon što je Mandić predložio da mandatar bude bivši diplomata, nekadašnji lider DF-a i lider Demosa Miodrag Lekić, avgstovski pobjednici saopštili su da oko predloga da Lekić bude mandatar postoji „visoka saglasnost”, te da je on „nesporan”. No, ostale su sporne raspodjele funkcija i moći unutar vlade koju bi eventualno formirali, pa su se pregovori nastavili.

Prethodno, partije su za mandatare predlagale sopstvene lidere. Otprilike ovako: Mandić Mandića, Abazović Abazovića… Nakon deset dana pregovora, Abazović je saopštio da će on odustati od pozicije mandatara samo ukoliko na to mjesto „dođe neko bolji”, odnosno posvećeniji borbi protiv organizovanog kriminala, kako je saopštio. Nakon skoro dvije sedmice sjetio se ko bi to mogao biti. Kazao je da bi „volio da kao mandatarku vidi Vanju Ćalović Marković”, direktoricu MANS-a. Ne postoje potvrde da se s njom o tome zaista i razgovaralo. Otuda, pregovori od početka liče kao pokušaj da se vode reda radi, i ne završe uspješno. I stav Demokrata, koji ne traže ništa, ni poziciju mandatara ni predsjednika parlamenta, idu tome u prilog, iako tvrde da je to njihova žrtva, zarad pregovora i građana. Teško je povjerovati da su srušili Abazovićevu vladu, da bi potom nezainteresovano stajali sa strane.

Ta stranka je na četvrtom sastanku saopštila da im ne bi bilo sporno da za najvažnije funkcije budu predložene potpredsjednica parlamenta Branka Bošnjak i bivša ministarka zdravlja Jelena Borovinić Bojović, poručujući da im je neprihvatljivo da odlazeći premijer Abazović bude kandidat za mandatara. Opet, nema potvrde da se sa Bošnjak ili Borovinić Bojović o tome razgovaralo.

Da ne postoji ozbiljna volja da se pregovori uspješno okončaju, pokazao je i nastavak sastanka, u četvrtak ujutru. Nakon što su se avgustovski pobjednici konačno usaglasili da za mandatara ponude ime Miodraga Lekića, na pregovarački sto su stavljene nove teme za razmirice: ko će pokrivati koji resor i koju funkciju u vladi.

URA Dritana Abazovića je tražila kontrolni paket u Vladi, i bezbjednosti sektor. „Tražimo da pokrivamo sektor bezbjednosti i da sa SNP i manjinama imamo kontrolni paket, a to je jedno ministarstvo više u odnosu na ostale i da ministri koji su sada u Vladi ostanu”, kazao je lider URA-e i predsjednik akutelne vlade kojoj je izglasano nepovjerenje. Abazović faktički traži da se ne promijeni gotovo ništa. Da manjinska vlada koju je on kreirao, uz male korekcije, i eventualno novog premijera, nastavi da vrši vlast uz podršku onih koji su mu izglasali nepovjerenje – Demokrata i Fronta. Opet, nema potvrda da su manjinske partije pristale da budu dio ovog Abazovićevog paketa.

Demokrate su takav zahtjev URA-e ocijenile kao ucjenjivački. Predsjednik Demokrata Aleksa Bečić optužio je GP URA za ucjenjivanje i maksimalističke zahtjeve, napominjući da su ih stalno mijenjali i vraćali se korak unazad.

„Vidjećemo kako će ovo dalje teći, da li će neko gledati demokratske principe i građane. Mi ćemo i dalje biti maksimalno konstruktivni i da se nadamo da će razum prevladati i da će se prestati s politikom uslovljavanja”, saopštio je nakon sastanka Bečić, navodeći da bi izvršna vlast trebalo da bude konstituisana na osnovu snage svake partije u parlamentu.

„I DF traži sektor bezbjednosti”, saopštio je lider URA-e, kazavši da on smatra da  DF-u treba da pripadne čelno mjesto u Skupštini, koji su nakon avgusta pokrivale Demokrate.

Zahtjev Demokratskog fronta da preuzme bezbjednosni sektor, još jedan je u nizu nerealnih zahtjeva avgustovskih pobjednika tokom pregovora, imajući u vidu da Brisel i Vašington, odavno javno tvrde da DF ne vide kao partnere. Teško da bi takva vlada imala podršku međunarodne zajednice. Znaju to i u Demokratskom frontu.

U prilog tome da ne postoji ozbiljna volja da se pregovori i uspješno okončaju govori i detalj da na nastavak pregovora, odnosno na sastanak pred odlazak kod Đukanovića, na kom je trebalo konačno usaglasiti ponudu, nijesu došli ni lider URA-e, ni lider Demokrata. I taj sastanak je prekinut, pa nastavljen sat i po kasnije.

Nakon prekida, koji je objašnjen kao pauza, lider Ujedinjene Crne Gore Goran Danilović kazao je da su Demokrate odustale od sektora bezbjednosti. Tek iz te izjave javnost je saznala da su i Demokrate imale volju da preuzmu Službe. Danilović je objasnio da „ima preklapanja oko mjesta potpredsjednika vlade i da je zato data pauza”.

Tokom pauze, izvršni direktor URA-e Zoran Mikić kazao je da DF i Demokrate treba da kažu šta pripada koaliciji Crno na bijelo „kad im je odbijeno da vode sektor bezbjednosti i dobiju najviše funkcije u zemlji“.

Kad se pogledaju izjave, ispada da niko ili nema ništa protiv, ili se nije ni izjašnjavao o zahtjevu DF-a da vodi bezbjednosni sektor. To je još jedan čudan detalj pregovora.

Nije bilo izjašnjenja, makar ne javnih, ni na predlog lidera Prave Marka Milačića da poslanici stave 41 potpis da mandatar bude Miodrag Lekić i dostave to predsjedniku države. „Hajde da mu damo mandat i da ne radimo njegov posao, nego da on ponudi sastav vlade“, predložio je. I ništa.

Kad se sve sabere, teško je povjerovati da avgustovski pobjednici zaista traže  kompromis kako bi uspješno došli do okončanja pregovora i predloga za Đukanovića. Predsjednik je, sasvim sigurno, zadovoljan.

On je koji dan ranije, tokom posjete Pragu, ocijenio da „ne postoji raspoloženje u parlamentu da se oformi nova vlada”, te da je „realnije da se ide u organizaciju izbora da se dođe do odgovorne vlade”.

„Problem nekadašnje većine je što su njihovi odnosi opterećeni netrpeljivostima i omrazama, i to umnogome otežava dogovor“, prokomentarisao je pregovore direktor Televizije Nikšić Nikola Marković.

Ako se ne budu dogovorili, izvjesni su vanredni parlamentarni izbori, koji će uslijediti nakon skraćenja mandata parlamentu.

Istovremeno, na šta je podsjetio i Abazović, Đukanović može uprkos dogovoru „stare većine“ i nekome drugome dati mandat.

Šta god da se desi, sigurno je: dvije godine od pada DPS-a, Đukanović je još tu. Avgustovski pobjednici učinili su da se danas bolje osjeća nego 30. avgusta 2020.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo