Povežite se sa nama

FOKUS

OPEN BALKAN, ČEKAONICA ILI ZAMJENA ZA EU: A mi?

Objavljeno prije

na

Iz crnogorske vlade povodom sporazuma predjsednika Srbije i premijera Albanije i Sjeverne Makedonije još se niko nije oglašavao. To je samo po sebi informacija. Analitičari ukazuju da se posljedice tog sporazuma ne mogu izbjeći

 

Prilika ili zamka? Korak u evropskim integracijama ili najava poduže pauze/kraj nadama da će države regiona u doglednoj budućnosti postati članice EU?

Ova su pitanja postavljena nakon vijesti da su predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i premijeri Sjeverne Makedonije i Albanije Zoran Zaev i Edi Rama u Skoplju, prošle sedmice, potpisali tri (prva) dokumenta u okviru inicijative Mini Šengen koja je, istovremeno, dobila i novo ime – Open Balkan. Potpisani su: Memorandum o razumijevanju o saradnji na olakšanju uvoza, izvoza i kretanja robe na Zapadnom Balkanu, Memorandum o razumijevanju o saradnji u vezi sa slobodnim pristupom tržištu rada i Sporazum o saradnji u zaštiti od katastrofa na Zapadnom Balkanu.

Dio odgovora pokušao je ponuditi Aleksandar Vučić, kao jedan od autora i glavni promoter ideje Otvorenog Balkana. „Sve tri države žele da postanu članice Evropske unije i da učestvuju kao ravnopravni igrači na ogromnom zajedničkom evropskom tržištu, na prostoru bez granica za ljude, robu, kapital i usluge. Ali dok se to ne desi, a već je prošlo mnogo vremena, ko nam brani da dobra pravila presadimo na Balkan“, pita se srpski predsjednik u autorskom tekstu objavljenom ovog vikenda u Politici. „Ovo je prvi put da neko na Balkanu pokrene nešto što je dobro za ceo region… I osnivači EU znali su da mogu da prevaziđu tešku istoriju samo ako počnu da se povezuju preko ekonomije. Srbi, Albanci i Makedonci nisu ništa manje pametni i vredni od Francuza, Nemaca, Italijana i drugih koji su kroz Zajednicu za ugalj i čelik krenuli u gradnju Evropske unije. Mi ne moramo toliko daleko, biće dovoljno da od našeg regiona napravimo prostor bez barijera u trgovini i slobodnom kretanju ljudi…“.

Uz ono što je napisano u Vučićevom tekstu, jednako je interesantno ono čega nema. A to je, makar pomen, Kosova, Crne Gore i Bosne i Hercegovine koje su u prvim srpsko-albansko-makedonskim razgovorima o Malom Šengenu slovile kao sigurne potpisnice budućih sporazuma. Odnosno članice (ekonomske) unije. Sada se, između redova, da naslutiti kako u Beogradu i Tirani nekako računaju da je Kosovo dio njihovog projekta. Na to je, kažu, Priština pristala Vašingtonskim sporazumom potpisanim pod pokroviteljstvom bivšeg predsjednika SAD Donalda Trampa. Status Crne Gore i BiH nešto je komplikovaniji, ali se da naslutiti kako se i po tom pitanju intenzivno radi. Ponajviše iz Beograda ali i sa nekih drugih, zapadnijih, adresa.

Nije prošlo mnogo, a javili su se i prvi kritičari Sporazuma iz Skoplja.  

„Iza inicijative Otvoreni Balkan krije se i ambicija Vučića za nekom vrstom političkog liderstva u regiji, a i Rama vjerovatno želi biti lider albanskog sveta. Veli — što ne, ako Vučić teži liderstvu nad srpskim svetom”, zaključuje nekadašnji političar, pa advokat i analitičar iz Prištine Azem Vlasi. Uz pitanje: Šta je sa Crnom Gorom, BiH, Kosovom spram tog Otvorenog Balkana?

Vlasi analizira: „Prilikom prvog susreta ove trojice državnika, ponuda za pridruživanje inicijativi data je i Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini. One su tada to ljubazno odbile sa uvjerljivim obrazloženjem da su više zainteresirane za brže članstvo u EU negoli za regionalne inicijative kao zamjena za evropski put… Pozicija Kosova u odnosu na to trojstvo je specifična. I da je ponuđeno, Kosovo ne želi biti dio tog sporazuma kao zamjena za evropsku perspektivu. Drugo, ne vjeruje da ima neke koristi u društvu u kojem Vučić želi biti lider, s obzirom na to da on ne priznaje Kosovo kao ravnopravnog partnera. Treće, sa trima državama ima bilateralne sporazume o graničnom režimu. Međutim, Rama i Vučić su se u nečemu preračunali. Naime, Srbija i Albanija nemaju zajedničku granicu, pa time ni direktnu komunikaciju. Preko 80 odsto ljudi i roba iz pravca Srbije prema Albaniji i obrnuto ide preko Kosova.“

U Crnoj Gori se Vlada  ovim povodom, nije oglašavala. Očekivano, punu podršku Otvorenom Balkanu dao je Demokratski front i njegov lider Andrija Mandić. Krugovi bliski bivšoj vlasti, nisu raspoloženi za tu ideju.

„Ulazak u Open Balkans znači zbogom EU, evropski mediji pišu o tome. Može i tako, ali da neko o tome pita građane: da li ste za to da, nakon godina i godina pregovora sa EU i usklađivanja domaćeg zakonodavstva sa „pravnim stečevinama Evropske unije”, nakon što smo dopustili ambasadama zemalja EU da, u ime budućeg članstva u „prestižnom klubu” praktično upravljaju našom zemljom, sve to odbacimo i završimo u staroj, dobroj balkanskoj krčmi ukrašenoj novim, svijetlećim neonskim natpisom na engleskom“, pita se Andrej Nikolaidis u tekstu objavljenom na portalima bliskim bivšim, DPS vlastima.

Iz Sarajeva stižu oprečna mišljenja. Predsjedništvo vladajuće SDA je saopštilo kako oni BiH ne vide u ovom sporazumu: „Bosna i Hercegovina je na Samitu EU – Zapadni Balkan već potpisala Sporazum o zajedničkom regionalnom tržištu. Smatramo da je ovaj Sporazum pod pokroviteljstvom EU dovoljan okvir za saradnju i da ga ne treba dovoditi u pitanje pokretanjem novih inicijativa reduciranog karaktera“. Milorad Dodik je naravno – za. Hrvatski predstavnici u BiH ćute.

No, iz Sarajeva predsjednik Vanjskotrgovinske komore BiH Ahmet Egrlić saopštava nadu kako će se BiH „prije ili kasnije“ priključiti inicijativi Open Balkan. „S obzirom na to da će sloboda kretanja roba, usluga i svega onoga što podrazumijeva ta incijativa dobro doći poslovnoj zajednici BiH“.

Od crnogorskih privrednika takve glasove (još) nijesmo čuli. To i nije  iznenađenje. Još je živa navika da se prije izjašnjavanja oslušne glas politike. Nije se lako ni odrediti prema ideji koja nosi poslovne opasnosti, dok se eventualne koristi mogu prepoznati samo kroz neodređene najave.

Priča o otvorenim granicama već je aktuelna (CEFTA) i traje dovoljno da shvatimo kako se takvi dogovori mogu lako i efikasno opstruirati, kad god to pogoduje određenim političkim interesima. Dovoljno je sjetiti se enormnih carina koje je Kosovo, suprotno sporazumu, uvelo na robu  iz Srbije, ili zabrane izvoza prehrambenih proizvoda koje je Srbija proglasila po izbijanju pandemije korona virusa. Dok se Vučić nije sažalio na molbe svojih podanika iz okruženja. Crna Gora, ujedno, i nema da ponudi mnogo toga za izvoz. Nešto vode i hrane (uglavnom suhomesnatih proizvoda) i paletu sirovina: drvo, boksit, aluminijum… Eventualno, nešto čelika.

Na drugoj strani vise otvorene prijetnje. Jačanje ekonomske saradnje Srbije i Albanije, uz sve razvijeniju saobraćajnu infrastrukturu tih zemalja, može obesmisliti postojanje Luke Bar, pošto će se poslovi i tereti preseliti u Drač. Još je ozbiljnija opasnost od odliva mozgova i mišića, zažive li najave o međusobnom priznavanju diploma i nesmetanom kretanju radnika između zemalja članica saveza Open Balkan. Već nam ozbiljno nedostaje i snage i pameti, i pored rastuće nezaposlenosti.

O tome je govorio hrvatski analitičar Davor Đenero, nakon prvih koraka (samit u Novom Sadu) ka pravljenu ekonomskog saveza u ovom dijelu Balkana. „Time se ne povećava, nego smanjuje konkurentnost ekonomija Crne Gore i Makedonije, ali se ne stvaraju niti uslovi kompetitivnog slobodnog tržišta, nego zatvoreno tržište s privilegovanom pozicijom Srbije. Crna Gora u takvoj kombinaciji gubi i značenje pomorske fasade za ovo tržište, jer se gradi infrastruktura da bi Drač preuzeo funkciju ulazne luke ove zone zemalja. Crnu Goru „mini Šengen“ usporava na putu prema EU, smanjuje joj geopolitičku težinu, smanjuje ponudu i konkurentnost na tržištu i djeluje nepodsticajno za razvoj domaće ekonomije“, smatra Đenero.  

Umjesto izjašnjavanja za i portiv, neki domaći analitičarin pokušavaju sagledati obje strane priče, „Integracija u EU nema alternativu. Međutim, to važi ako bi to zavisilo samo od Vlade Crne Gore, a svjedoci smo da integracija Crne Gore u EU prije svega zavisi od stava EU. Tako da je alternativa uvijek nužna i neophodna“, komentarisao je najavu Malog Šengena tadašnji poslanik, aktuelni v.d. direktora Uprave za prihode Aleksandar Damjanović. „A tu inicijativu ne treba posmatrati kao alternativu evropskim integracijama već kao dodatni impuls tom procesu. Ne smijemo zaboraviti da je snažno regionalno povezivanje i regionalna integracija, još jedan od formalnih faktora i uslova za integraciju svih država Zapadnog Balkana u EU”.

Slično rezonuje i bivša ministarka EU integracija Gordana Đurović, sada predsjednica Crnogorske panevropske unije. „Regionalna saradnja može da živi, samo je tražila neke povoljnije vjetrove koji se sada dešavaju“, rekla je ona navodeći da su Vašingtonskim sporazumom otvorena vrata za članstvo Kosova u tom ekonomskom savezu, dok je u Crnoj Gori na vlasti koalicija koja je „vrlo regionalno orijentisana“. Da bi ideja zaživjela, smatra Đurović, uz političku volju neophodne su i jasne mjere, ciljevi i definisan pravni okvir, kako bi se izbjegla različita politička tumačenja onoga šta jeste a šta nije dogovoreno.

General u penziji i geopolitički analitičar Blagoje Grahovac kaže da je povezivanje zemalja iz regiona neminovnost koju, djelovanjem iz sjenke, podstiču SAD i EU. Grahovac za Monitor podsjeća kako o toj ideji govori i piše skoro dvije decenije (u njegovim tekstovima i knjigama to je yugo regija), da ona nije alternativa nego korak ka EU integracijama regiona („bez obzira na buduće ustrojstvo EU“) i da Crna Gora ne može ignorisati proces. Ukoliko ne želi da joj se ponovi priča iz 1919, kada su o njenoj sudbini odlučivali drugi. „Izbor je jednostavan – ili će Crna Gora biti subjekat tog procesa, ravnopravno učestvujući u donošenju svih odluka, ili će postati njegov objekat“, kaže Grahovac za Monitor.

Iako nije u fokusu analiza, kod većine onih koji razmišljaju i govore o perspektivama trojnog saveza provlači se misao da tu priču ne treba sagledavati samo iz perspektive ekonomskih, odnosno, političkih interesa. Potreban je i  društveni kontekst. Demokratija ili „hibridni režimi“. Ljudska prava spram „tradicije“. Nacionalizam i šovinizam kao alternativa „građanizmu“. Monopoli protiv slobodnog tržišta… Počev, ili završno sa aktuelnim polemikama oko genocida u Srebrenici. Dok se jedni klanjaju žrtvama, drugi veličaju zločince.

„Ovaj posao započeli smo sami, sami ćemo ga i završiti, u tome ne zavisimo ni od koga, osim od naših ljudi koji će od njega imati najveću korist“, piše Vučić. Samo da definišemo ko su to „naši“. I gdje smo tu Mi?

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

FOKUS

VLADINA BORBA PROTIV SKUPOĆE: Nula bodova

Objavljeno prije

na

Objavio:

Počela je dugo najavljivana vladina akcija za smanjenje trgovačkih marži. Ponuđena pojeftinjenja su simbolična. Preciznije, nove cijene su, uglavnom, na nivou akcijske ponude koju su trgovački lanci već nudili svojim potrošačima

 

 

Nakon višenedjeljnih priprema, počela  je vladina akcija limitirane cijene. I pored optimističkih najava, prvi utisci su – puno buke a minimalna korist. Makar za potrošače.

Trgovci, mogu biti znatno zadovoljniji. Akcija limitirane cijene obuhvata tek djelić od prvobitno najavljenih proizvoda široke potrošnje. Pride, na osnovu minimalnih sniženja većine proizvoda sa vladinog popisa može se zaključiti da prokužene trgovačke marže – makar kod proizvoda sa aktuelnog popisa – nijesu ni izbliza tako visoke kako su to predstavljali zvaničnici ove i prethodne vlade.

Zadovoljstvo svojim učinkom su iskazali i iz partije Dritana Abazovića, nakon što su zaključili da je akcija Stop inflaciji, koju je organizovala prethodna vlada predvođena čelnicima GP URA, potrošačima donijela mnogo više koristi. A ni trgovci nijesu bili nezadovoljni.

“Slušali smo mjesecima nevješta opravdanja Spajićeve Vlade zašto je prekinuta akcija Stop inflaciji, pa onda najave kako će oni sprovesti mnogo bolju akciju u kojoj će cijene biti niže za 5.000 artikala. Na kraju smo dobili to da su cijene snižene na dva mjeseca za 43 proizvoda i to u simboličnim iznosima od 2 do 10 centi. Time je jasno da ovom akcijom građani neće moći da uštede više od 10, 20 eura po potrošačkoj korpi na mjesečnom nivou, a poređenja radi, za vrijeme akcije Stop inflaciji mogli su da uštede i do 150 eura“, poručili su iz opozicione URA, nakon prvih analiza započete akcije.

Najave su obećavale mnogo više. Pravo da uhvati muštuluk o početku akcije pripalo je premijeru Milojku Spajiću, od koga smo čuli da će se na policama trgovinskih lanaca naći „preko 500 artikala“ čija će cijena biti snižena zbog ograničenja marži. “Toliki broj artikala sa sniženom cijenom čini ovu akciju najvećom do sada. Ujedno i prvom i jedinom koja je usmjerena na snižavanje cijena, a ne na puko zaustavljanje daljeg cjenovnog rasta.”

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POLITIKA I DEGRADACIJA PROFESIJE: Ko su policajci zbog kojih je uzdrmana Vlada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neformalni diplomatski krugovi imaju riječi pohvale i za Aleksandra Radovića izabranog vd direktora policije, i za Lazara Šćepanovića kojeg je za tu funkciju predlagao ministar unutrašnjuh poslova. Oni nemaju nikakvih rezervi  prema njihovim profesionalnim biografijama. Kako stvari stoje, biografije ovih policajaca  najviše mogu biti uprljane usljed političarenja stranaka na vlasti i njihovim dovođenjem  u vezu sa partijama

 

 

Na nedavnoj maratonskoj i burnoj sjednici Vlade,  u 3 sata iza ponoći izabran je Aleksandar Radović za vršioca dužnosti (v.d.) direktora Policije tako što su ministri iz redova Demokrata preglasani od strane drugih, prevashodno Pokreta Evropa sad (PES). Ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović je imao svog kandidata – Lazara Šćepanovića, za koga je tvrdio da je prošao (zakonom neobavezujuće) poligrafsko ispitivanje i shodno svojim ovlastima ga predložio za v.d.-a. Radović navodno nije prošao poligraf, dok on tvrdi da jeste.

Ozbiljna kriza Vlade i međusobna optuživanja PES-a i Demokrata o tome ko krši zakon sa izborom v.d. direktora su gurnuli u stranu ozbiljne probleme sa kojima se suočava Uprava policije Crne Gore, ali i čitav bezbjednosni sektor. Iako je prva post-DPS Vlada formirana još početkom decembra 2020. godine, osim što su uklonjeni i procesuirani bivši direktori policije i (samo) neki njihovi pomoćnici, sveobuhvatna reforma i depolitizacija ogromnog aparata nije ni počela niti se nazire. Dosadašnje upravljanje Policijom i Ministarstvom unutrašnjih poslova (MUP) od strane Građanskog pokreta URA i bivšeg koordinatora službi bezbjednosti, i kasnije premijera Dritana Abazovića se uglavnom sastojalo od ubacivanja svojih kadrova ili pridobijanja onih koji su služili bivšem režimu za potrebe novih političkih igrača. Istina, u vrijeme Abazovića je ponovo uspostavljena saradnja i razmjena informacija sa Europolom i drugim strateški važnim zapadnim službama što je, uz promjene u Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) dovelo do brojnih hapšenja pripadnika policijsko-kavačkog narko kartela u službi prethodnog režima.

Međutim, profesionalizacija policije i sređivanje MUP-a (pogotovo biračkog spiska), osim verbalnih izjava, se nisu očitovali na terenu. Pompezno obznanjena akcija hapšenja nekoliko službenika MUP-a i Granične policije na početku mandata Vlade Zdravka Krivokapića nije  se pomakla sa mrtve tačke čak ni u vrijeme kad su Abazović i njegov ministrar unutrašnjih poslova Filip Adžić imali potpunu kontrolu nad bezbjednosnim sektorom za vrijeme 43. Vlade. Nakon hapšenja devet osoba u martu 2021. godine, Abazović je na pressu izjavio da je ta „akcija dokaz da svi možemo da radimo“ dok se tadašnji državni sekretar u MUP-u Rade Milošević pohvalio da za „manje od 30 dana imamo epilog,“ te je označio bivšeg DPS ministra Mevludina Nuhodžića kao osobu koja snosi odgovornost jer „ništa ne može da se desi bez znanja ministra“. Iz podgoričkog tužilaštva akciju je vodio Vukas Radonjić koji će kasnije preći u SDT. I dalje se ne zna ko je odgovoran za malverzacije tokom nabavke elektronske opreme za nadzor granice, niti ko je sa milion i sto hiljada eura (donacija EU) platio pet puta jeftinije uređaje od predviđenih i na njih stavljao lažne oznake. Od „dokaza da svi možemo da radimo“ i „epiloga“ nije bilo ništa kao ni od mnogih kasnijih hvalisanja istih ljudi. Nije bilo ni proširenja istrage, niti optužnice za aferu Granica. Kasnije će i sam Milošević biti hapšen  i biti pod istragom  za navodno članstvo u kriminalnoj organizaciji i šverc cigareta sa pozicije direktora Uprave carina i prihoda. Šverc cigareta je navodno uspješno prekinut za vrijeme Abazovića. Mnogi iz opozicije i pozicije će reći da je šverc samo preuzet od ranije postave, ili u najbolju ruku donekle reduciran zbog pritiska i nadzora zapadnih službi.

Interesantno je da je na dan kada je priveden Rade Milošević, u njegovom društvu uslikan Šaranovićev kandidat za v.d. direktora policije. Fotografiju Lazara Šćepanovića je decembra prošle godine objavio M-portal kojeg finansira Milu Đukanoviću i DPS-u bliska kompanija Bemax. Šćepanović je, kako javlja lokalna štampa, prošao poligrafsko ispititivanje na kome su postavljena dva pitanja od strane poligrafista kojima je lično on nadređeni u Sektoru za borbu protiv kriminala (SBPK)Jedan od ispitivača, kako Monitor saznaje, ima samo Ugovor o djelu sa UP, pa se postavlja legitimno pitanje konflikta interesa, pogotovo ako se zna da poligraf u ovakvim situacijama nije predviđen propisima dok su nalazi dostavljeni Vladi sa oznakom stepena tajnosti –interno. Navodno postavljena pitanja su bila:  „da li si u dosluhu sa nekim iz privatnog miljea“ i „da li si u dosluhu sa nekim političarem ili ljudima bliskim njima“.

Šćepanović je dobar dio svoje karijere proveo na raznim pozicijama Centra bezbjednosti (CB) u Nikšiću. Rade Milošević je živio u Nikšiću i kao maloljetnik je nekoliko puta privođen po više osnova u isti CB. Kasnije se Šćepanović uzdigao do načelnika Regionalnog centra bezbjednosti – Zapad (koji pokriva Nikšić, Pjevlja, Šavnik, Plužine i Žabljak). Krajem novembra 2023. godine je stupio na dužnost v.d. pomoćnika direktore za pomenuti Sektor za borbu protiv kriminala. U ranijem periodu je uspješno obučavan od strane američkih i francuskih specijalnih jedinica dok je u Crnoj Gori nagrađivan kao uzoran policajac. Po saznanjima Monitora prošlost Šćepanovića nema mrlja u smislu poslovnih i drugih sumnjivih veza sa tadašnjim kriminalizovanim vrhom policije. Mediji naklonjeni šefu bivšeg režima  nisu mogli iskopati ništa protiv njega osim fotografije sa Radem Miloševićem.

Aleksandar Radović, izabrani kandidat predložen od strane premijera, takođe ima impozantnu biografiju. Ovaj 44-godišnjak je 2003. diplomirao pravo dok je istovremeno radio kao pozornik. Nakon 10 godina je postao i magistar prava. Vlada je, nakon imenovanja, takođe pohvalila njegovu biografiju istaknuvši da je Radović „krajem prošle godine dao ključni doprinos da Crna Gora izbjegne sivu listu Moneyval-a”. Radi se o tijelu Savjeta Evrope (SE) za stalni nadzor primjene mjera protiv pranja novca i finansiranja terorizma. Vlada je takođe navela da Radovića preporučuje i „šestogodišnje iskustvo u Europol-u, na osnovu čijih informacija iz SKY prepiski se procesuiraju brojni slučajevi protiv organizovanog kriminala i korupcije“. 

 Vlada Mila Đukanovića ga je 2015. godina zaista poslala u Hag ,kao oficira za vezu Uprave policije pri Europolu  i tamo je ostao sve do (nespecificiranog) datuma 2021. . Međutim, saopštenjem sadašnje Vlade se, makar indirektno, sugerira i uloga Radovića u pomoći oko SKY prepiski na osnovu kojih je došlo do impozantnih procesuiranja krupnih riba iz tadašnjeg državno-kriminalnog miljea oko Đukanovića. Problematično u ovoj pohvali Vlade je to što  SKY aplikacija nije bila dekodirana dok je Radović bio u Europolu, niti je time mogao imati ikakav pristup ili pružiti pomoć oko sadržaja. Aplikacija SKY je probijena i dekodirana početkom februara 2021. godine,  u Evropi je ugašena 9. marta 2021. a u Americi 19. marta iste godine. Podaci sa SKY-a su tek nekoliko mjeseci kasnije počeli da stižu u Crnu Goru i zaglavili u fiokama Milivoja Katnića.

Raniji pomoćnik direktora i načelnik SBPK Dejan Knežević će nakon izlaska iz istražnog zatvora krajem godine izjaviti da je nedugo nakon što je, u martu 2021. godine, stupio na dužnost v.d. pomoćnika direktora UP „bio jedini policajac u Crnoj Gori i regionu, koji je od istražnog tima Europola dobijao uživo podatke sa SKY aplikacije”. Takođe je rekao da „ako sam radio za kriminalce, zašto ih nijesam upozorio da ugase Skaj?”. Po informacijama Monitora, Knežević zaista jeste bio jedina osoba koja je dobijala podatke iz Europol-a (dok je Radović već otišao ili se spremao da ode). Međutim, Knežević nije mogao dobijati „uživo podatke“ kada je SKY već bio ugašen. Takođe, sve i da je htio, nije mogao upozoriti kriminalce da ugase SKY kad je već bio ugašen, a sva prepiska na serverima već snimljena u Europolu. Ostaje nejasno da li je Vladina pohvala oko SKY-ja i Europolai nespretno sročena ili pak ciljana.

Kasnije će Radović u Specijalnom policijskom odjeljenju (SPO) postati kordinator Grupe za istrage krivičnih djela visoke korupcije i pranja novca. Ovo odjeljenje je nesumnjivo imalo ozbiljne uspjehe. Kada je postavljen za v.d. pomoćnika direktora policije, isto kada i Šćepanović, na mjesto šefa Sektora za finansijsko – obavještajne poslove nije bilo nikakvih primjedbi od strane Demokrata. Međutim, oni će ga kasnije optužiti da je „kadar Veselina Veljovića“ bez ijedne druge specifične optužbe. Neformalni diplomatski krugovi takođe imaju riječi pohvale i za Radovića i za Šćepanovića bez ikakvih rezervi prema njihovim biografijama. Kako stvari stoje, njihove biografije najviše mogu biti uprljane usljed političarenja stranaka na vlasti i dovođenjem njih u vezu sa partijama.

Advokat Vladan Bojić je nedavno komentarisao na RTCG-u izbor v.d. šefa policije i naglasio da je ovakva situacija „posljedica manjkavosti Zakona o unutrašnjim poslovima donijetog 2021. (već dva puta mijenjanog)“ i „neprihvatljivi nedostatak Zakona o VladiZakona o Skupštini i druge korelativne pravne regulative“. Kada se svi „uzroci uvežu“ sa zaostavštinom višedecenijskog autokratskog sistema lične vlasti i pretjeranim entuzijazmom i ambicijama novih vlasti (uz partijska trvenja), onda je ovo što sada imamo   „prirodna rezultanta“.

          Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KAD PARTNERI BIRAJU VD ŠEFA POLICIJE: Kao tuča 4B i 4C ispred škole

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osim poštovanja procedura i zakona, što je i ovog puta izostalo, podrazumijeva se da odluci o izboru privremenog šefa Uprave policije  prethodi politički dogovor unutar same Vlade. No, i prije konačne odluke na ovonedjeljnoj sjednici Vlade, bilo je jasno ne samo da partneri u izvršnoj vlasti nijesu postigli dogovor, nego i da će se sjednica pretvoriti u odmjeravanje snaga.  Nalik, doduše, na tuču dva razreda u školskom dvorištu

 

 

Uprava policije dobila je u srijedu ove sedmice, u gluvo doba noći, novog vršioca dužnosti Uprave policije Aleksandra Radovića, pravosuđe potencijalni novi predmet zloupotrebe službenog položaja i kršenja Zakona o unutrašnjim poslovima,  a crnogorska javnost novu sagu o krizi vlasti nakon još jednog očitog sukoba Pokreta Evropa sad (PES) i Demokrata oko toga ko će kontrolisati bezbjednosni sektor.  Iako je taj sektor tokom formiranja Vlade premijer Milojko Spajić ležerno prepustio Demokratama Alekse Bečića, sukobi oko kadrovanja u policiji između PES-a i Demokrata krenuli su ubrzo po formiranju vlasti. Kulminiralo je na ovonedjeljnoj sjednici Vlade na kojoj se birao vd direktora Uprave policije.

Radović je izabran na predlog premijera Spajića, većinom ministarskih glasova, mahom iz njegove vladajuće partije. Prethodno je Vlada odbila predlog ministra policije iz redova Demokrata Danila Šaranovića da na tu poziciju bude izabran kandidat Lazar Šćepanović. Sjednica je trajala satima, više puta je prekidana, a medijski izvještaji o tome šta se na sjednici tačno dešavalo zavise uglavnom od naklonjenosti jedne od dvije partije u vlasti. Zanimljivo je da  ministar pravde Andrej Milović koji je nedavno isključen iz PES-a, a koji je prvi dok je bio u vladajućoj partiji  otvorio front sa Demokratama oko bezbjednosnog sektora, predstavljajući se kao „politička kičma“ Spajića, nije glasao za Spajićev predlog, odnosno Radovića. Navodno je obrazložio da nije želio da gazi Zakon o unutrašnjim poslovima.

Ono što je  posve jasno je da su partneri u vlasti, punih usta Evrope, legalnosti i „profesionalizacije policije“, na primjeru izbora vd direktora pokazali sve samo ne ono u šta se zaklinju.  Pravnici osporavaju više aspekata ovako donesene odluke. Najprije, ukazuje se na to da u skladu sa Zakonom o unutrašnjim poslovima kandidata za vd direktora Uprave policije predlaže ministar unutrašnjih poslova, dakle Šaranović,  te da to ne može učiniti premijer, kako se desilo.  To što je Vlada tokom sjednice ovlastila aktom premijera Spajića da donese takvu odluku, odnosno predloži kandidata, upozoravaju, nije pravno valjano, jer je takav akt niže snage od zakona,plus mora biti u skladu sa njim.

Istovremeno, međutim, ukazuje se i da Vlada nema obavezu da prihvati predlog ministra unutrašnjih poslova. Iz PES-a tvrde da je Šaranović bio dužan,  nakon što Vlada nije prihvatla njegovog kanidata, da predloži drugog, što on zvanično nije učinio. Navodno, prema nekim medjima, u jednoj od pauza sjednice, a nakon što je odbijen Šaranovićev jedini kandidat, ministar policije je rekao da će predložiti drugog kandidata sa liste, ukoliko „ima prohodnost“. Koju navodno nije dobio.  Taj drugi kandidat navodno je trebao da bude komandant Posebne jedinice Miloš Peković, jedini preostali prijavljeni na javni poziv koji je, pored Šćepanovića, prošao poligrafsko testiranje. Vlada je u konkursu za privremenog šefa Uprave policije ostavila mogućnost kandidatima da budu testirani poligrafom, kako bi dokazali da nemaju veze sa organizovanim kriminalom. Ta odluka svakako je priča za sebe, i možda  više od svega govori o nemoći vlasti i o tome šta je urađeno po pitanju reforme bezbjednosnog sektora. Šaranović je svakako insistirao na stavu da ne bi predložio kandidata koji nije prošao poligraf.  Nakon završenog konkursa objavljeno je da su od sedam kandidata dva prošla testiranje. Četiri nijesu,  jednog je zbog zdravstvenog stanja bilo nemoguće testirati, plus nije ispunjavao sve formalne uslove konkursa.  Osim Šćepanovića i Pekovića, koji su jedini prošli poligrafsko testiranje, na konkurs su se prijavili  na kraju izabrani Aleksandar Radović, rukovodilac Sektora za finansijsko-obavještajne poslove,  Milutin Vasiljević, vršilac dužnosti pomoćnika direktora Sektora granične policije, Zoran Braunović, načelnik kolašinske policije, aktuelni načelnik Regionalnog centra granične policije “Centar” Petar Šestović i službenik policije iz Nikšića Milentije Doderović. Stručna javnost osporava i samo testiranje poligrafom tokom konkursa.

Akcija za ljudska prava (HRA) protestovala je  „zbog partijske borbe za kontrolu nad Upravom policije i kršenja Zakona o unutrašnjim poslovima u postupku izbora vršioca dužnosti direktora Uprave policije“. Iz te su organizacije ukazali da premijer nije imao pravo da predloži kandidata za ovu poziciju po zakonu, kao i da ne postoji propis koji Vladi daje pravo da za to ovlasti premijera.

„Ono što je Vlada sinoć jedino mogla da uradi je da ne izabere vršioca dužnosti, a premijer da od ministra zatraži ostavku ili da predloži Skupštini da ga razriješi. Niz improvizacija, neutemeljenih u zakonu, pokrenut je još ranije odlukom ministra unutrašnjih poslova da raspiše konkurs za v.d. direktora i sprovede poligrafsko testiranje prijavljenih kandidata, iako takav postupak zakon ne poznaje“, saopštila je HRA.

U principu,  osim poštovanja procedura i zakona, podrazumijeva se da odluci o izboru privremenog šefa Uprave policije  prethodi politički dogovor unutar same Vlade. No, i prije konačne odluke na ovonedjeljnoj sjednici Vlade, bilo je jasno ne samo da partneri u izvršnoj vlasti nijesu postigli dogovor, nego i da će se sjednica pretvoriti u odmjeravanje snaga.  Nalik, doduše, na tuču IV b i IV c ispred škole.

Da ove dvije partije imaju svoje preferirane kandidate, i prije sjednice objavljivali su mediji. Konačno, Šaranović je prije  konačne Vladine odluke uputio pismo premijeru Spajiću, koje je objavljeno u medijima, u kom ga upozorava  na posljedice ukoliko bude neko drugi izabran umjesto kandidata kog je on predložio.

” Upoznao sam sve članove Vlade da ukoliko se večeras bude odlučivalo o bilo kom licu osim o Lazaru Šćepanoviću, to bi bilo gaženje zakona i vladavine prava i svaki član Vlade koji bi se odlučio na tako nešto bi ušao u zonu krivične odgovornosti. Uz ovo upozorenje dostavio sam i detaljnu informaciju sa biografijama preostalih šest lica, uz jasnu naznaku da nijesu kandidati za direktora Uprave policije”.

Nakon izbora Radovića, Šaranović je najavio da će „obavijestiti nadležne državne organe o sumnji da su na ovoj sjednici izvršena krivična djela”“.

Dodatno, nakon što je izabran, Demokrate su javno ustvrdile da je Radović kadar bivšeg šefa Uprave policije Veselina Veljovića.  To se nije ranije čulo, pa ni kada ga je Abazovićeva vlada, odnosno bivši ministar policije Filip Adžić postavio na poziciju sa koje je izabran za vd direktora policije. Na sjednici na kojoj je izabran samo je bivši ministar pravde Marko Kovač „izrazio određenu rezervu“, bez preciziranja. S druge strane PES insistira da je izabran najbolji kandidat besprekorne biografije.

Priča o izboru Radovića nije jedina o kojoj bi pravosuđe moglo dati riječ. Radović je izabran  tri sata pošto je dotadašnjem šefu Uprave policije Zoranu Brđaninu prestala funkcija, jer ga je Vlada i treći put razriješila sa te funkcije.  Sud je već dva puta utvrdio da je prethodna vlada Dritana Abazovića Brđanina smijenila  nezakonito, a doskorašnji  šef Uprave policije najavio je i treću tužbu Upravnom sudu protiv Spajićeve vlade. Po mišljenjima dijela stručne javnosti, Brđanin bi pred tim sudom opet mogao izvojevati pobjedu, obzirom da je smijenjen na osnovu zakašnjele negativne ocjene njegovih izvještaja o radu od strane parlamenta, za koje je sud već konstatovao da su prihvaćeni.  Otuda ima i onih koji smatraju da bi se Brđanin i četvrti put mogao vratiti na mjesto direktora UP.

A upravo je inicijativa za smjenu Brđanina koju je uputio Šaranović još krajem prošle godine, a koja je mjesecima čekala zeleno svjetlo Spajića, jasno pokazala da se PES i Demokrate bore oko kontrole nad ovim sektorom. Nakon što je na Vladi konačno prihvaćena Šaranovićeva inicijativa i Brđanin smijenjen, sproveden je konkurs za vršioca dužnosti šefa policije.

Iza priče o izvještajima i procedurama, Brđaninu u stvari vlast stavlja na teret  skaj prepisku u kojoj se on pominje kao neko ko je bio u kontaktu sa odbjeglim policajcem Ljubom Milovićem, koji se tereti između ostalog za veze sa kavačkim klanom.   U izvještaju Europola navodi se međutim da nema dokaza da je Brđanin umiješan u bilo kakve kriminalne aktivnosti.

Kakve su političke posljedice izbora vd šefa UP još nije najjasnije. Demokrate su nakon sporne sjednice Vlade, tražile i prekid sjednice parlamenta zbog, kako su rekli, „krize vlasti“.

Na sjednici Vlade koja je dan kasnije organizovana, nijesu prisustvovali potpredsjednik Vlade i lider Demokrata Aleksa Bečić, kao ni ministar policije Danilo Šaranović. Bečić, koji je usput i potpredsjednik za pitanja bezbjednosti, nije se ovim povodom još oglašavao, dok iz PES-a javnost uvjeravaju da izbor vd direktora UP neće izazvati krizu izvršne vlasti. Kao i da je sve što je Vlada uradila zakonito.

Premijer Milojko Spajić rekao je da na  sjednici Vlade zakazanoj nakon izbora vd šefa UP, nijesu bili potpredsjednik Aleksa Bečić i ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović. “Oće li izaći (iz Vlade) Demokrate je pitanje za njih”, odgovorio je Spajić na pitanje novinara nakon sjednice.

Umjesto profesionalizacije i depolitizacije policije na djelu je ne samo pokušaj njene kontrole od strane vlasti i unutrašnji sukob zbog toga, već i političko diskreditovanje kandidata i onih na visokim policijskim funkcijama, iako za to nema institucionalnih potvrda. Ili pak favorizovanje onih za koje se vjeruje da su politički podobni. Nasuprot tome, vlast je bila dužna da obezbijedi sistem u kom će upravo kroz institucije reformisati ovaj sektor, depolitizovati ga i očistiti od korumpiranih i drugih kadrova. Na ovaj način, taj sektor je baš kao i prije pada DPS-a, zavistan od političke volje.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo