Povežite se sa nama

FOKUS

Orgije, struja i druge priče

Objavljeno prije

na

Italijanski premijer Silvio Berluskoni, političar i multimilijarder, zahvaljujući slatkom životu, vjerovatno je najveća estradna zvijezda današnjice. Protiv njega se trenutno vodi više sudskih procesa. Godinama je politička ličnost sa najnegativnijim publicitetom, zbog niza neprimjerenih izjava na međunarodnoj sceni i serije skandala kod kuće koji ga vezuju sa maloljetnicama, prostitutkama, korupcijom i mafijom. On za sebe kaže da igra igru i da sve brižljivo planira. Nevolja je što je u njegovim planovima i Crna Gora. U pričama oko Berluskonija sve više se prepliće naša zemlja – veze italijanskog moćnika sa zgodnim Crnogorkama, ali i poslovi sa dugogodišnjim crnogorskim ex premijerom i predsjednikom Milom Đukanovićem.

Vjerovatno je Katarina Knežević u ovom momentu najpoznatija Crnogorka na svijetu. ,,Misteriozna Katarina”, kako su je prozvali mediji, dospjela je u žižu javnosti kada je objavljeno da je, navodno, ucjenjujući premijera Italije snimcima sa čuvenih ,,bunga bunga” zabava ,,inkasirala” 750.000 eura. U tome je, pisali su italijanski mediji, imala pomoć blizankinje Kristine i starije sestre Slavice. Berluskoni je, navodno, Katarinu predstavljao kao svoju vjerenicu, a o njoj su govorili i kao o „Đukanovićevoj nećaci”.

O aferi u kojoj igra glavnu ulogu Katarina ne želi za sada da govori javno iako je u Italiji pod velikim pritiskom medija. Jedan od Katarininih podgoričkih prijatelja je, pak, kazao da mu je ona i ranije govorila o posebnom odnosu koji ima sa predsjednikom italijanske vlade, da ga je često zvala iz njegove vile u Arkoreu i pričala šta se tamo dešava. Prisustvovala je tim čuvenim žurkama, ali se uvijek sve na prisustvu i završavalo.

Ko je sestre Knežević, iz podgoričkog predgrađa Murtovina, zaista povezao sa Berluskonijem, ostaće tajna. Ali, Milano je prije Kneževićevih osvojila druga Crnogorka, koja je razvila pravu mrežu. Tamo je svoje uporište, u trgovačkoj misiji, još devedesetih sagradila Dušanka Jeknić, sada crnogorska diplomatkinja. Ona je udarila temeljac za odnose Crne Gore i njenog tadašnjeg premijera Đukanovića sa poslovnim i političkim svijetom Italije, ali i sa ljudima koji su se bavili švercom cigareta i pranjem novca.

Te dugogodišnje veze su krunisane poslovima na najvišem nivou između Đukanovića i Berluskonija. I kako je prije nekoliko godina pisalo u rimskoj Republici – rijeka italijanskog državnog novca završila je, u savršenom sukobu interesa, na računima banke Mila i Aca Đukanovića. Zauzvrat je naše bogatstvo – dio EPCG-a, prešao u italijanske ruke.

Kao i protiv Berluskonija i protiv Đukanovića je u Italiji više puta vođena istraga, ali je najmoćniji Crnogorac ostao neokrznut. Za Republiku Đukanović je „opasni međunarodni švercer i pomagač onih koji se kriju od tužilaštva Barija i Napulja”, ,,prijatelj i najpouzdaniji partner premijera Berluskonija”, spreman da ,,rasproda i kućno srebro”. Đukanović, pisala je Republika, „dopušta zanimljive (i mutne) privatizacije. Prije svega u energetskom sektoru, što je istinski užitak za naše firme sa one strane Jadranskog mora”.

Prema ovom dnevniku, Crna Gora je ,,neka vrsta obećane zemlje za Italijane, koji se trude da je kolonizuju, što nije pošlo za rukom ni admiralu Vitoriju Molu 1918. ni fašističkom vođi Benita Musolinija generalu Pirciju Biroliju 1941.”

Druga su vremena. Promijenili su se učesnici. Pošto se ugostio u Podgorici 2009. godine, Berluskoni je poslao u Crnu Goru ministra Klaudia Skajolu, koji je potpisao dva ugovora: o energiji i infrastrukturi – investicijama vrijednim, prema procjeni italijanskih medija, čak pet milijardi eura.

Od italijanskih 450 miliona za privatizaciju EPCG, barem 300 je uplaćeno na račun banke Đukanovića. Poslanik glavne italijanske opozicione Demokratske partije Alesandro Maran, tvrdio je da se iza italijanskog pohoda na Crnu Goru krije ,,naša iluzija da se na Balkanu može raditi sve ono što ne može da se radi u Italiji, prenoseći sve na drugu stranu granice”.

Republika podsjeća ,,da je tužilaštvo u Bariju, kao i ono u Napulju, zatražilo hapšenje Đukanovića, jer su smatrali da se on nalazi na čelu mafijaško-finansijske kupole, koja se bavila međunarodnim švercom cigareta (hiljade tona mjesečno), drogom, oružjem i zaštitom 15 kriminalaca…” Nekako paralelno sa potpisivanjem poslovnih dilova, Đukanovićev je slučaj stavljen u arhivu. Da li samo zbog imuniteta koji je kao strani državnik tada posjedovao?

Nebojša Medojević je prošlog februara bio jedan od potpisnika krivične prijave protiv Đukanovića i Berluskonija radi privatizacije EPCG. On i njegov partijski drug Branko Radulović su kao osumnjičene za organizovani kriminal sa međunarodnim elementima, sa najviših pozicija političke, državne i izvršne vlasti, naveli Mila Đukanovića, italijanskog premijera Silvija Berluskonija, potpredsjednika Vlade Crne Gore Vujicu Lazovića i bivše ministre Branimira Gvozdenovića i Branka Vujovića. Ukupno je krivična prijava podnijeta protiv devet osoba zbog sumnje da su zloupotrebili službeni položaj tokom privatizacije EPCG i Crnogorskog elektroprenosnog sistema (CGES).

PzP je tada saopštio da su Đukanović i Berluskoni protivpravnim korištenjem službenog položaja, ovlaštenja i uticaja pribavili imovinsku korist kompanijama A2A i Terna iz Italije i time nanijeli štetu EPCG i CGES, građanima i državi.

Radulović je kazao da su osumnjičeni proizveli materijalnu štetu koja ako se nastavi u naredne četiri godine može iznositi više od 100 miliona eura godišnje. On je dodao da će A2A preuzeti EPCG, a Terna CGES i izgraditi pogubne elektrane na Morači za koje bi Crna Gora morala da se zaduži stotine milona eura, a dobijala bi koncesionu naknadu od samo dva miliona eura godišnje.

Đukanović, Berluskoni i A2A nisu komentarisali pravosudni proces. No, Branko Vujović, tadašnji ministar ekonomije Crne Gore, izjavio da su sve procedure bile javne.

Sporni sporazumi uglavnom se odnose na planove o izgradnji podvodnog kabla između Crne Gore i Italije, projekta Terna čiji će troškovi iznositi oko 760 miliona eura, od čega će 100 miliona eura doći iz budžeta Crne Gore.

Lorenco Valoreja, član opozicione partije FLI Đanfranka Finija je, prema pisanju internet stranice Balkan Insajt, kazao: „Energetski sporazumi će donijeti profit samo vlasnicima kompanija, pošto su u pitanju lični a ne nacionalni interesi”.

On je izjavio kako se nada da će crnogorska strana biti u stanju da pronađe nešto u vezi ovog ,,čudnog sporazuma iza kojeg se kriju drugi ciljevi”, i da će im stoga pomoći da ,,zaustave ovaj beskorisni projekat”.

U novembru 2010, prema italijanskim medijima, kancelarija javnog tužioca iz Peskare otvorila je istragu zbog sumnje u korupciju u vezi podvodnog kabla.

Đukanovićevi i Berluskonijevi poslovi zabrinuli su i Evropski parlament. U rezoluciji Evropskog parlamenta (EP) o procesu evropske integracije Crne Gore, koju je početkom februara ove godine odobrio Komitet EP za spoljnu politiku, izražena je zabrinutost zbog sporazuma zvaničnih Podgorice i Rima.

A2A iz Milana, Berluskonijevog uporišta, pobijedila je na tenderu 2009. i preuzela blizu 45 odsto akcija EPCG. Druga italijanska kompanija, Terna Rete Elettrica, kupila je manjinski paket od 22 odsto dionica Elektroprenosa CG direktnim pregovorima i bez javnog tendera.

Prema PzP, ovi sporazumi direktno su uticali na stvaranje plana energetskog lobija u Italiji za preuzimanje energetskog sektora Crne Gore.

Ko je trgovao imunitetom a ko hidropotencijalom, koga je morio manjak novca a koga nedostatak energije iz obnovljivih izvora… saznaće se jednog dana. Tek, „osmišljen je scenario energetskog sektora jugiostočne Evrope”, kao piše u jednom od dokumenata A2A: „Zadatak koji je A2A dobila od Terne i Enela jeste upravljanje EPCG-om preko učešća u privatizacionom tenderu i razvoja i upravljanja postojećim i planiranim hidorelektranama u Crnoj Gori…”. Terna je dobila zadatak da tu struju, podvodnim kablom, prenese u Italiju.

Iako italijanski tužioci mjesecima vode istragu zbog sumnji da je taj posao pokrenuo točak korupcije i na jednoj i drugoj strani Jadrana, ovdje se tužilaštvo ne oglašava i pored krivične prijave koja je podnijeta protiv Berluskonija i Đukanovića.

Đukanović je za sada ovdje siguran što se tiče pravosuđa, ali šta će biti sa Berluskonijem? Italijanska opozicija je zatražila ostavku, pošto je u javnosti objelodanjen jedan njegov prisluškivani telefonski razgovor u kojem je on rekao da funkciju premijera vrši u trenucima „kada nema šta drugo da radi”.

Dugovi koje je Rim nagomilao u Berluskonijevoj eri postali su međunarodni problem. Država je dužna preko 1,8 biliona dolara. Italija je postala epicentar žarišta u kome se lomi budućnost eura ali i EU.

Trenutno se protiv Berluskonija pred italijanskim sudovima vode četiri procesa. Italijanskom premijeru se sudi zbog korišćenja usluga maloljetnih prostitutki. Berluskonijeve afere imaju i međunarodnu dimenziju. U javnost je dospjela i Berluskonijeva vulgarna izjava na račun njemačke koleginice Angele Merkel.

Ruski premijer Vladimir Putin, međutim, smatra da su oni koji kritikuju njegovog kolegu i prijatelja Berluskonija samo ljubomorni na njegove seksualne moći.

Jedan od najuticajnijih i najprodavanijih dnevnika u Italiji, torinska La Stampa, misli drugačije: ,,Italija zaslužuje bolje”. A Crna Gora – zaslužuje li i ona bolje?

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

To su slike još jedne crnogorske priče o istoriji diskriminacije i nepravde koja ne samo traje, već proizvodi nove mržnje i nasilja. Bitka koja se ove sedmice vodi na sjednicama Vlade i cetinjske skupštine, mnogo je više od rešavanja vlasničkog pitanja nad jednim vjerskim objektom. Ona je nastavak borbe političkih vođa  za moć preko identitetskih pitanja, i novo podizanje nacionalnih tenzija do usijanja. Premijer Zdravko Krivokapić saopštio je da su nedopustive brutalne, šofinističke uvrede na račun potpredsjednika Vlade, ali i pojedinih odbornika Skupštine Cetinja, koje su se, kako je kazao, mogle čuti od pojedinih simpatizera DPS-a na Cetinju.

Krivokapić je u pravu. Poruke okupljenih predstavnicima URA, ne samo da su nedopustive, nego moraju biti i adekvatno sankcionisane. I na Cetinju, ali i u ostatku Crne Gore.

No, nedopustivo je još nešto. Komentarišući bezopoteznu odluku Vlade da Cetinjski manastir prepiše na državu, Krivokapić je kazao da je država samo ispravila – grešku.  ,,Nijedna odluka koja se donosi ne može biti protivustavna, protivzakonita i na štetu bilo koga. Taj atak na imovinu je krenuo već formiranjem tzv. Crnogorske pravoslavne crkve (CPC) čiji je jedini cilj bio, ne da uspostavi vjeru, nego da vrati imovinu, kako bi ta imovina mogla da bude korišćena ili od strane države ili te NVO”, rekao je Krivokapić.  Tako je premijer, sve predstavljajući se zaštitnikom Ustava i vjerskih prava, takozvanom nazvao vjersku zajednicu upisanu u registar ove zemlje. I još jednom pokazao da je zastupnik interesa Mitropolije crnogorsko-primorske, a ne svih crnogorskih građana.

Na ovu izjavu premijera, te odbornika DPS-a Jankovića, reagovala je Akcija za ljudska prava (HRA). Oni su pozvali javne funkcionere da se uzdrže od govora koji izaziva mržnju. ,,Verbalno izazivanje i podsticanje mržnje je uvod u fizičko nasilje, pa tome svako ko ima nadležnosti i javni uticaj mora da se suprotstavi”, rekli su iz HRA. Istakli su da je premijer svojom izjavom ne samo povrijedio vjerska osjećanja vjernika CPC-a, nego i mogao da podstakne mržnju prema njima.

,,Podsjećamo da je ranije predsjednik Milo Đukanović, Srpsku pravoslavnu crkvu nazivao ‘kvazivjerskom zajednicom’, ‘koja pokušava da zadrži nezakonito prisvojenu imovinu’, ‘koja je odgovorna za genocid u Srebrenici'”, rekli su iz HRA.

Spuštanju tenzija nije pomogao ni mitropolit Joanikije. Tek nakon što je  na Cetinju, zalivenom suzavcem, ustoličen na neviđen način, on je u Danilovgradu u manastiru primio predsjednika Republike Srpske, Milorada Dodika. Osvjedočenog širitelja mržnje.  Političara koji  uprkos zabrani, nastavlja javno da negira genocid u Srbrenicu , uz spremnost, kako kaže, i da ,,robija”.  Mitropolit ga je opjevao kao viteza u borbi za srpstvo.

Trebali bi tomovi da se ispišu sva ,,podsticanja” na posijanu mržnju od strane predstavnika aktuelne i prethodne vlasti. Ne samo izjave, već i brojne odluke prethodne i ove vlast svojevrsna su vrsta nasilja i podsticanje na nasilje i mržnju. Jedna od takvih je i priča o Cetinjskom manastiru.

Cetinjski manastir, jedan od simbola Crne Gore, je izgradio u drugoj polovini 15. vijeka tadašnji crnogorski vladar Ivan Crnojević. Tokom narednih nekoliko vjekova  bio je sjedište svih crnogorskih vladara. Cetinjski manastir je jedan od  ukupno  2.000 kulturnih dobara u Crnoj Gori. Od toga oko 800 sada pripada Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Do kraja godine znaće se tačan broj, pošto još ne postoji ni prezican registar. Do 1986. godine sve  crkve i manastiri i zemljište, bili su u vlasništvu sela, bratstava i plemena.  Od 1986. do 2006. godine, na Mitropliju crnogorsko primorsku  prepisano je gotovo sve bitnije. Najveći imovinski rast Srpska pravoslavna crkva, odnosno Mitropolija, doživjela je u vrijeme tridesetogodišnje vladavine aktuelnog predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića, koji danas na Cetinju navodno brani crnogorske svetinje od apetita Srpske pravoslavne crkve i srpskog sveta.  U vrijeme njegove vladavine SPC je, bespravno gradila, zauzimala. Vjernici Crnogorske pravoslavne crkve sprečavani su da vrše obrede u vjerskim objektima. Đukanović je bio strateški  partner pokojnog mitropolita Amfilohija, dok su se gomilala brojna  nerazriješena  pitanja oko vjerskih objekata kojima je SPC upravljala.

Da nova vlast nije sposobna da ta pitanja riješi na pravi način, jasno je.  Ona ih pojačava, čineći sve da ispuni interese Mitroplije crnogorsko primorske, odnosno SPC-a i Beograda.

Vlasništvo nad Cetinjskim manastirom je upisano na Opštinu Cetinje 2005. SPC je to sporila, tvrdeći da je vlasništvo nad Cetinjskim manastirom upisano neustavno i podnijela zahtjev da se taj upis prava svojine briše. Ustavni sud je navodno proglasio neustavnim taj upis, ali se do ove sedmice  Cetinjski manastir u katastru  vodio na Opštinu Cetinje.

Litije koje su prethodile padu Đukanovićevog režima, organizovala je MPC  ne pristajući da se  vjerska imovina prepiše  na državu, nakon usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti i u parlamentu u decembru 2019.

Krivokapićeva Vlada je ove sedmice Upravi za katastar i državnu imovinu naložila da u vezi sa sudbinom Cetinjskog manastira uradio ovo: ,,Nalaže se Upravi za katastar i državnu imovinu da odmah i bez odlaganja izvrši ispravku upisanog nosioca prava svojine na način što će umjesto Prijestonice Cetinje kao nosioca prava svojine vratiti upis na Državu Crnu Goru, shodno rješenju Uprave za nekretnine Podgorica – Područna jedinica Cetinje od 24. 11. 2005, pri čemu se navedenim upisom ne dira u prava upisanog titulara korišćenja”.  Vlada je tu odluku donijela  13. septembra bez održavanja sjednice, a kako su saopštili,  na osnovu pribavljene saglasnosti većine članova Vlade. Za 14. septembar već je bila najavljena rasprava u Skupštini opštine Cetinje, koja je i održana, o građanskoj inicijativi da se Cetinjski manastir vrati Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi (CPC).

Blagota Mitrić, nekadašnji predsjednik Ustavnog suda, obje odluke nazvao je protivustavnim, i ocijenio da bi u ovoj situaciji trebalo da reaguje Ustavni sud. U toj instituciji, međutim, ćute.

,,Tu su bezumne pravne odluke, jer je malo reći da su protivustavne. To je u stvari početak jedne pravne rašomonijade u Crnoj Gori koja može da izazove vrlo teške i negativne posljedice”, kazao je Mitrić. ,,Stanje je došlo do usijanja. Vi imate i pravni apsurd u okviru ove prave rašomonijade. Prvo, ova Vlada, koja je svojom odlukom Cetinjski manastir ustanovila kao državnu svojinu, ona je prije godinu dana kada je došla na vlast poništila raniji zakon o vjeroispovijesti koji je predviđao baš to. I donijeli su novi zakon koji to ne predviđa, nego da je to vlasništvo Mitropolije. E sada kad su vidjeli da će Skupština opštine Cetinje u petak donijeti odluku o tom da se Cetinjski manastir da u vlasništvo Crnogorskoj pravoslovnoj crkvu, onda je Vlada, da bi preduhitrila takvu jednu odluku, napravila još veću nezakonitost, odnosno protivustavnost”, ističe Mitrić.

Svi znamo, da ovdje nije riječ o jednoj bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manstiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike, i Srpske i Crnogorske pravoslavne crkve.  Drevni Manastir bio bi, svih nas. Naš. Umjesto policije štitila bi ga zajednička  ljubav. Okupljao bi nas. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći, kojima religija treba kao pogonsko gorivo. A nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedestih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NOVA  KRIZA VLASTI: Vlada u barikadama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako je za nedjelju dana pređen put od zadovoljstva i zahvalnosti do optužbi za „državni udar u Vladi“

 

U nedjelju, tek što je policija, uz more suzavca, uspostavila kontrolu na ulicama Prijestonice   premijer Zdravko Krivokapić najavio je otvaranje novog kriznog žarišta. U Vladi. Kao što su prethodno objavili Andrija Mandić i Milan Knežević, on je u ovlaš uvijenoj formi iskazao nezadovoljstvo načinom na koji je policija (ne)postupala prošlog vikenda.

,,U komandnom dijelu odgovornosti će biti preispitan svaki čin svakog pojedinca koji je obezbijedio ili nije obezbijedio, uradio ili ne, djelovao ili ne…“, saopštio je premijer, „niko neće biti pošteđen, bez obzira koju funkciju ima i koja ga politička partija štiti”.  Javnost je, u tom trenutku, već obaviještena da se Krivokapić tokom noći sukobio sa direktorom Uprave policije Zoranom Brđaninom i ministrom MUP-a Sergejom Sekulićem. Posredno i sa Dritanom Abazovićem, potpredsjednikom Vlade zaduženim za pitanja bezbjednosti kome je bio upućen dio izjave o političkoj zaštiti osumnjičenih (prema tvrdnjama funkcionera DF – i presuđenih) čelnika policije.

Potvrdu sukoba dobili smo u utorak veče, kada je premijer u Vili Gorica organizovao prijem za pripadnike bezbjednosnog sektora. Iako nijesu formalno pozvani na skupu su se pojavili i Abazović, Sekulić i Brđanin. Premijerovo obezbjeđenje je sa ulaza vratilo službenog fotografa koji u sličnim prilikama bilježi aktivnosti potpredsjednika Vlade, a svrsishodnost tog poteza pokazala se nakon što su objavljene službene fotografije sa skupa. Na njima, kao u stara dobra vremena, nema nepodobnih funkcionera. Ni na jednoj.

Nakon rekordne zapljene kokaina (skoro 1,5 tona) Vlada je 30. avgusta organizovala konferenciju za medije kojoj su prisustvovali Krivokapić, Abazović, Sekulić i v.d. direktora Uprave prihoda Aleksandar Damjanović. „Kada izaberete profesionalne ljude na prave pozicije, onda nećete pogriješiti“, pohvalio se premijer, „posebno mi je zadovoljstvo da se zahvalim svima koji su učestvovali u ovoj akciji“.

Za samo nedejelju dana pređen je  put do optužbi za svojevrstan „državni udar u Vladi“. Na šta se premijer, navodno, u subotu veče požalio Mandiću i Kneževiću.

Dakle, subota  veče. U Podgorici je završena svečanost povodom dolaska patrijarha SPC-a Porfirija. Na trgovima Cetinja i barikadama podignutim na magistralnom putu prema Podgrorici i Budvi nalaze se protivnici ustoličenja u tom gradu. Policija ih nadgleda i blokira pristup Cetinjskom manastiru. Specijalna jedinica MUP-a tek treba da uđe u Prijestonicu.

Pred premijerom i njegovim saradnicima je analiza ANB-a u kojoj se kaže da predstojeći događaji mogu imati „nesagledive posljedice“. Prema njihovim procjenama na Cetinju se nalazi oko 80 osoba koje „mogu imati pristup“ skrivenom oružju i spremne su da ga upotrijebe. ANB procjenjuje da se otprilike polovina njih nalazi na cetinjskim ulicama i barikadama. A druga polovina – na drugoj strani – u i oko Manastira.

Na stolu su i tri plana policije.

Priželjkivani – da se ustoličenje mitropolita Joanikija Mićovića obavi u Podgorici. Tako bi se preduprijedile moguće nevolje i žrtve.

Visokorizični – da se postavljene barikade „osvoje“ direktnim napadom policije i da se patrijarhu, mitropolitu i njihovim gostima omogući kopneni koridor  ka Manastiru.  Policajci objašnjavaju da taj plan, skoro izvjesno, donosi žrtve.  I da bi takav slijed događaja mogao dovesti do sukoba na ulicama drugih crnogorskih gradova. Koje ne bi imao ko da spriječi, pošto je praktično sva policija angažovana na Cetinju.

Realna opcija, na kojoj policajci insistiraju nakon što je postalo izvjesno da vrh SPC ne odustaje od ustoličenja pod Lovćenom (budu li prinuđeni krenuće pješke ka Cetinju, navodno su saopštili Porfirije i Joanikije), podrazumijeva da se čelnici SPC-a u Cetinjski manastir prebace helikopterom, dok policija  suzavcem zaokupi pažnju demonstranata. Držeći ih na bezbjednoj udaljenosti od Manastira i Vladičine bašte na koju je predviđeno slijetanje. Nedostatak ovog plana je to što MUP nije u stanju da vazdušnim putem iz Podgorice prebaci sve zvanice, već samo one čije je prisustvo neophodno da bi se obred održao.

Dramatične događaje najavljuje saopštenje poslaničkog kluba Demokrata kojim se zahtijeva da kompletno rukovodstvo bezbjednosnog sektora snosi odgovornost ukoliko UP ne obezbijedi ustoličenje na Cetinju.

Zatim premijer Krivokapić poziva direktora UP-a i izdaje mu naređenje: policija treba da u najkraćem roku krene sa uklanjanjem barikada i rastjerivanjem okupljenih, kako bi Cetinje zoru dočekalo spremno za ustoličenje mitropolita. Prema izvorima Monitora, Brđanin je odgovorio kako će se držati zakona. Tako je, zapravo, podsjetio ili obavijestio premijera da on nije taj koji ima mogućnost komandovanja policijom.

Krivokapić poziva Sekulića i traži da razriješi direktora UP-a. On će, kaže,  potom sazvati elektronsku sjednicu Vlade i imenovati v.d. direktora policije koji će izvršiti njegovo naređenje. Sekulić odbija, baš kao i zahtjev da podnese ostavku.

Sekulić i Brđanin, prema našim izvorima, insistiraju na članu 19. Zakona u MUP-u: „U vršenju policijskih poslova mogu se upotrebljavati ovlašćenja koja su propisana zakonom i čijom se upotrebom cilj postiže sa najmanje štetnih posljedica”. Ali, izgleda, kako unutar vlasti postoji veliko neslaganje po pitanju šta su najmanje štetne posljedice.

Ministar MUP-a čelnicima policije predočava premijerov zahtjev, i pita da li je neko od pomoćnika direktora UP-a spreman da zauzme Brđaninovo mjesto. Pomoćnici insistiraju da se cetinjska operacija  provede prema pripremljenom planu, uz puno jedinstvo vrha policije. Sekulić odlazi u gluvu sobu da obavijesti premijera. Tamo zatiče osobe kojima, prema zakonu, tu nije mjesto. I ulazi u verbalni sukob sa poslanikom Markom Milačićem.

Dok Krivokapić sa čelnicima DF-a razgovara o otopljavanju odnosa čelnici policije pritvrđuju detalje plana. I kreću u akciju. Naši sagovornici objašnjavaju kako o njihovoj (ne)kooperativnosti svjedoči i sljedeće: upotrebu specijalne jedinice može narediti samo direktor policije. I on je naredio. Opozvati je i povući sa terena može i ministar policije. Ali nije. Za upotrebu helikopterske jedinice koja se nalazi pri Direktoratu za vanrende situacije nadležan je ministar. I on je pokušao da ih podigne sa zemlje. Nakon što je obaviješten da piloti MUP-a odbijaju da lete, Sekulić je u pomoć pozvao ministarku odbrane Oliveru Injac (ona je sa premijerom u gluvoj sobi). Sveštenike je pred Manastir dopremio vojni helikopter.

Specijalci preko Budve, uz pomoć Marka – Bata Carevića i njegove teške mehanizacije probijaju barikade i zauzimaju položaje u gradu. Sada treba naći povod za planirani udar suzavcem na demonstrante. Taj problem rješava Veselin Veljović, na poznati način.

Dok policajci suzavcem prave dimnu zavjesu i na manje grupe razbijaju  okupljene, iz Kabineta premijera stižu dezinformacije. I tvit o njegovom „naređenju da se uhapsi Veljović“. Dva dana kasnije neko je uspio da predsjedniku Vlade objasni kako on nije vrhovni komandant koji može da naredi nečije hapšenje ili oslobađanje. I da je tom objavom ušao u zonu krivične odgovornosti. Dok saradnici pokušavaju da ispeglaju taj šlamperaj, premijer od ministra policije ponovo traži ostavku (ponedjeljak). Uzalud. Potom mu najavljuje da će pokrenuti postupak njegovog razrješenja. Iz DF-a tvrde kako je njih obmanuo, rekavši im da je to već učinio.

Uključuju se  ambasadori zemalja kvinte (SAD, Britanija, Njemačka, Francuska i Italija). Oni pokušavaju Krivokapića odgovoriti od nauma da izvrši sječu čelnika bezbjednosnog sektora i prenose poruku da će u suprotnom izgubiti podršku njihovih vlada. Aleksandar Vučić pozdravlja i zahvaljuje. Malo li je.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo