Počelo je. Kompanija Adcapital Montenegro, u vlasništvu Petrosa Statisa – jednog od najbližih saradnika grčkog brodovlasnika Viktora Restisa – kupila je u nekoliko minulih dana skoro pet odsto akcija Kombinata aluminijuma. Upućeni tvrde da je to tek početak operacije uvođenja ,,trećeg partnera” u posao sa KAP-om. Fabrikom, bezuspiješno, upravlja tandem ,,većinskih vlasnika” iz Vlade i Centralno evropske aluminijske kompanije (CEAC) Olega Deripaske. Partnerstvo se svodi na to da Rusi prodaju proizvedeni aluminijum švajcarskom Glenkoru, dok račune za troškove poslovanja uglavnom podmiruje Vlada novcem poreskih obveznika, ili kreditnim garancijama za nova zaduženja KAP-a u inostranstvu. Ipak, premijer Igor Lukšić i njegovi saradnici iz javnosti nepoznatog razloga, ne žele da pokrenu postupak raskida privatizacionog ugovora.
Zato je osmišljena igra koja bi trebalo da dovede do prevođenja CEAC-a u manjinskog akcionara, bez stvarnih upravljačkih prava.
VESKO NA POTEZU: Plan je najavljen. ,,Ukoliko (CEAC) nema finansijskih mogućnosti ili interesovanja da odgovori zahtjevima u budućnosti, bolje da se dogovorimo i pokušamo naći trećeg partnera”, obznanio je ideju Igor Lukšić prije neki dan, obavještavajući ruske partnere da ,,više ne mogu računati na pomoć države”.
Dok je Lukšić pripremao javnost na novu sezonu privatizacione sapunice o Kombinatu aluminijuma, Veselin Barović, glavni operativac za oživljavanje biznis ideja Mila Đukanovića, već je radio na realizaciji projekta Kota 21. Da bi plan o ,,trećem partneru” zaživio – sa ili bez saglasnosti Deripaskinih predstavnika – mora se obezbijediti da novi saveznik postane vlasnik više od 20 odsto akcija KAP-a koje nijesu u vlasništvu Vlade ili njenog ruskog partnera. Tek tako Vlada i partner C imaju makar prostu većinu na Skupštini akcionara KAP-a.
I izgleda da je Barović svoj dio posla obavio kako treba. Mediji špekulišu kako je Barović, u direktnom kontaktu sa vlasnicima potrebnih akcija iz Crne Gore i Hrvatske već pripremio vlasnički paket neophodan za preuzimanje kontrole u KAP-u.
Nije mu prvi put da provodadžiše u sličnim poslovima. Barović je, ako je vjerovati poznavaocima ovdašnjih poslovnih dešavanja, posredovao u prikupljanju akcija pljevaljskog Rudnika uglja za račun italijanske A2A. Prethodno je za istog kupca spakovao i značajan paket akcija Elektroprivrede CG koje su bile u vlasništvu ovdašnjih privatizacionih fondova. Učestvovao je i paket-aranžmanu koji je njemačkom Dojče Telekomu omogućio da, preko svoje filijale u Budimpešti, postane vlasnik 2/3 akcija Telekoma Crne Gore u jedinstvenom aranžmanu koji još nije viđen na svjetskim berzama. Ima i onih koji tvrde kako je Barović jedan od malobrojnih upoznat sa stvarnim identitetom osobe koja je koristeći lažni identitet (Edin Efović, JUBA doo) posredovala u kupovini luksuznog vladinog aviona koji su finansirali biznismen sa potjernice Stanko Cane Subotić i Vlada tadašnjeg premijera Filipa Vujanovića. Sud te špekulacije nije potvrdio.
MAJSTORI ZA GUBITKE: Nije iznenađenje što se u zakulisnim radnjama pronalaska novog strateškog partnera u Kombinatu aluminijuma, pojavljuje Veselin Barović. Mnogo je veća nepoznanica šta će u toj priči Viktor Restis i njegov saradnik Petros Statis.
Grci su naši stari znanci u poslovnim poduhvatima. Počelo je prije 15 godine, u vrijeme sankcije UN prema tadašnjoj SRJ. Uz posredstvo biznismena Dragana Perovića, Grci su osnovali ProMonte i dobili prvu koncesiju za mobilnu telefoniju u Crnoj Gori. Ugovor koji je potpisao tadašnji premijer Đukanović garantovao im je i dvije decenije monopola, ali je ta odredba, sporazumno, zaboravljena kada je postao jasno da je ona nezakonita i po domaćem i po EU zakonodavstvu, a profit od mobilne telefonije u Crnoj Gori prevazišao sva očekivanja i procjene.
Restis i njegovi saradnici su poslove u Crnoj Gori započeli prije otprilike pet godina. Riječ je o jednom od najbogatijih Grka, vlasniku velike trgovačke flote čije se lično bogatstvo procjenjivalo na približno pet milijardi. Prema računicama iz njegovog okruženja, Viktor Restis i njegovi partneri iz Restis grupe uložili su do sada u crnogorske poslove više od 90 miliona eura. Ne zna se da li su u toj kalkulaciji uračunati i 37 miliona eura kredita koje je Restis grupa dobila od Evropske banke za obnovu i razvoj, uz garancije Vlade Crne Gore, a nakon što je aneksom Ugovora o zakupu Svetog Stefana produžen period predviđen za rekonstrukciju zakupljenih hotela.
Kao prvog čovjeka za svoje poslove u Crnoj Gori Restis imenuje Petrosa Statisa. Riječ je o nekadašnjem direktoru fudbalskog kluba AEK i direktoru CNN za Jugoistočnu Evropu. Statisa smo, upoznali kada je skupa sa Duškom Bajevićem pregovarao sa Radojicom Božovićem, direktorom FK Zeta o seobi talentovanih igrača iz Golubovaca u Atinu. Statisa smo upoznali i kao ,,crnogorskog zeta” čijem je glamuroznom vjenčanju sa podgoričkom ljepoticom u prestižnom budvanskom hotelu prisustvovalo ,,pola vlade predvođene premijerom Đukanovićem”.
Ovdašnji mediji su ga predstavili kao ,,jednog od pojedinačno najvećih stranih investitora” u crnogorske akcije od vrijednosti.
Petros je, kažu, kupovao akcije Luke Bar i Kontejnerskih terminala i generalnih tereta. Zvanično, suvlasnik je preduzeća Balkan Energy koje je 2007. godine kupilo Rudnik mrkog uglja u Beranama. U njemu od tada ne radi ništa, izuzev što isplaćuje platu za četrdesetak neupošljenih radnika. Ima spekulacija da je Balkan Energy jedna od kompanija u kojoj vlasnički udio ima i Prva familije Crne Gore, a da posao u Beranama čeka razrješenje energetskog čvora i realizaciju planova za gradnju elektrana u Pljevljima, Beranama, na Morači (možda i Tari) i infrastrukture za njihov izvoz na bogatija tržišta.
Statis je, sa Restis grupom, i suosnivač First financial bank, vlasnik placeva u Reževićima, Podgorici i Kolašinu, suvlasnik firme Mont Voyage koja gazduje plažama Ričardova glava u Budvi (uzeta u podzakup od vlasnika hotela Avala) istočnom plažom na Svetom Stefanu i plažom Oblatno u Tivtu. Grupacija oko Statisa kupila je zaleđe plaže Oblatno, pisao je Monitor navodeći da je među prodavcima bio i bivši ministar turizma Predrag Nenezić, ,,očito sa naumom da posao sa ležaljkama proširi i na čvrstu gradnju”. Makar ona bila legalizovana kao trafike. Kao što je slučaj sa višespratnicama koje je Restis grupa bez dozvola podigla u svetostefanskom maslinjaku, a potom prijetnjom izlaska iz posla na Svetom Stefanu prinudila resorno ministarstvo i SO Budva da nađu način za legalizaciju njihovih urbanističkih brljotina.
Petros je za izvršnog direktora kompanije Adriatic properties d.o.o Budva, koja je od Aman resortsa preuzela ugovor o zakupu Svetog Stefana, Kraljičine plaže i Miločera, postavio brata – Theofanisa Statisa.
Theofanisu je pripala čast da, prije nekoliko mjeseci, Hotelskoj grupi Budvanska rivijera uputi zahtjev za umanjenje visine godišnje zakupnine za iznajmljene hotele. Tražeći istovremeno i da se produži ugovoreni rok zakupa.
Poslovi od Berana do Budve imaju jednu zajedničku karakteristiku- svi su, zvanično, neprofitabilni. Odnosno, guraju svoje vlasnike u izvjestan gubitak. Zašto bi neko, dokazano sposoban da na globalnom tržištu zaradi bogatstvo gubio svoj novac u Crnoj Gori? I pri tome srljao u novi, izvjesno, neprofitabilan posao sa Kombinatom aluminijuma. Čiji je, zapravo, to novac?
KUPCI IZ SJENKE: Po svoj prilici, Grci su u ovoj priči samo posrednici, i iz nje će brzo izaći. Vidjećemo uz koliku proviziju. Stvarni Vladin partner u daljem izdržavanju KAP-a dolazi sa neke druge strane. Da li će to biti neko od Restisovih partnera iz Indije? Tamo postoje makar dvije kompanije čija je snaga u metalskoj industriji prihvaćena i na globalnom tržištu. I obije prate priče o nehumanom odnosu prema zapošljenima. Možda nema veze ali, nije zgorega pomenuti da su vlasnici Restis grupe iskoristili boravke nekadašnjeg tajlandskog premijera i crnogorskog državljanina Taskina Šinavatre u njihovim apartmanima u Miločeru, za razgovore o budućoj poslovnoj saradnji. ,,Razgovarali smo, on je oduševljen, ali još nismo ništa dogovorili”, citirali su novinari hrvatskog Jutarnjeg lista neimenovanog zvaničnika Restis grupe. Šinavatrine investicije u Crnu Goru najavljivao je, sjetimo se, i tadašnji ministar finansija Igor Lukšić.
Vlada je, zvanično, olako prešla preko tvrdnji Miodraga Dake Davidovića da on i njegovi inostrani partneri, nakon Željezare, imaju recept i za spas KAP-a i Rudnika boksita. Dostupne činjenice govore da Davidović nastupa uz punu koordinaciju sa Vladom, odnosno, uticajnim centrima moći van nje. Zato ni njegove najave i obećanja ne treba odbaciti tek tako, ma koliko ona nerealno zvučala.
Konačno, kroz medije se provlači priča po kojoj i italijanska A2A ima favorita za preuzimanje KAP-a. Po ovoj verziji, Italijani su spremni da sa ove strane Jadrana pronađu sigurnog potrošača električne energije, za slučaj da se – prije svega zbog nezadovoljstva u Italiji – izjalovi ili oduži projekat polaganja podmorskog kabla.
Koja god da se verzija pokaže tačna, ostaće dvije velike nedoumice.
Zašto su baš Viktor Restis i njegovi saradnici dobili privilegiju da budu posrednici u ovom poslu? Preciznije: šta je to što crnogorski moćnici na ovaj način pokušavaju platiti grčkom milijarderu? Nije u pitanju koncert Andea Bočelija održan 13. jula prošle godine na zatvorenom Svetom Stefanu za Viktora, Mila, Ranka (Krivokapića) i sviti. Taj smo račun platili. Nešto drugo je u pitanju.
Još veća je nedoumica – zašto Vlada Crne Gore šuti o svemu što se dva mjeseca dešava u Kombinatu, Boksitima, Željezari… Nešto taje? Ili ni oni još nijesu obaviješteni.
Zoran RADULOVIĆ
INTERVJU2 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
HORIZONTI4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice