Povežite se sa nama

FOKUS

Girice u zatvoru, ajkule na sigurnom

Objavljeno prije

na

policija-korupcija-lakic

Policija i tužilaštvo opet su za domaću i međunarodnu publiku pripremili predstavu. Tri saobraćajna policajca uhapšena su krajem prethodne sedmice, u policijskoj akciji Zeta, i osumnjičeni za primanje mita i korupciju. Čitav spektakl, od njihovog hapšenja do naslovnih novinskih strana, odigrao se zbog – dvije hiljade eura. Toliko su policajci navodno pribavili zloupotrebom službenog položaja. Priča postaje tragikomičnija kad se znaju detalji: od trojice uhapšenih policajaca samo je jedan, dvadesetsedmogodišnji Aleksandar Lakić, uhapšen jer je uzimao novac. Druga dvojica uhapšeni su jer su mu, grešni, navodno pomagali. Andrija Kovačević tereti se da je ,,telefonom na engleskom jeziku pričao sa stranim državljanima” i da je ,,na engleskom tražio 50 do 150 eura za Lakića”. Treći saobraćajac, Radosav Bošković uhapšen je jer je navodno znao da njegov kolega uzima novac, a to nije prijavio nadređenima. Specijalna tužiteljica Đurđina Nina Ivanović zahtijevala je pritvor za uhapšene saobraćajce jer se, kako je objasnila, radi o djelu ,,sa koruptivnim elementima”. Nije šala, država – stroga ali prava.

Iz policije su se pohvalili i podatkom da je istraga o trojici korumpiranih saobraćajaca trajala mjesecima, te da su dokazi pribavljeni mjerama tajnog nadzora. Iste te mjere direktor Uprave policije Veselin Veljović živ nije htio da upotrebi da, recimo, utvrdi otkud Darku Šariću i njegovoj porodici milioni. Nije poznato ni da su prisluškivani visoki policijski funkcioneri koje su iz opozicije optuživali da su u sprezi sa organizovanim kriminalom.

Garet Tankosić-Keli, bivši šef UNDP-a u Crnoj Gori je baš ovih dana podsjetio kako je pred Nacionalnom komisijom za borbu protiv korupcije završio slučaj snimka svadbe Safeta Kalića, koji je ukazivao na osnovanu sumnju da postoji sprega kriminala i bezbjednosnih struktura: ,,Predsjedavajući (Duško Marković), upravo bivši šef iste te službe državne bezbjednosti – obratio se zapisničaru i tražio da se pripremi materijal za tu temu za neprecizirani datum u budućnosti, kao da je u pitanju prekršaj nepropisnog parkiranja, a ne nesporni dokaz sprege kriminalnog podzemlja i jednog od njegovih bivših kolega iz državne bezbjednosti”, primijetio je Keli.

Poznato je: na snimku svadbe Safeta Kalića, objavljenom na Jutjubu, među zvanicama bili su i Zoran Lazović, tada visoki funkcioner ANB i Ljubiša Mijatović, šef obezbjeđenja Mila Đukanovića.

Tužilaštvo je tek nedavno, nakon pritiska iz Brisela da se Crna Gora mora početi obračunavati sa visokom korupcijom i organizovanim kriminalom, te da je to jedan od najvažnijih uslova za ulazak u EU, podiglo optužnicu protiv Kalića, njegovog brata i supruge zbog pranja novca zarađenog trgovinom narkoticima. Zanimljivo, hapšenje je uslijedilo tek pošto je Kalić napustio zemlju. Uhapšeni su samo njegova supruga i brat. Po istom receptu, u pritvoru su i brat Darka Šarića Duško i poslovni saradnik, dok je jedan od glavnih narkobosova Balkana nesmetano napustio zemlju.

Hapšenjem trojice saobraćajaca crnogorske vlasti opet pokazuju da imaju ozbiljnu namjeru da srede statistiku potrebnu za evropske izvještaje. Ne pomažu ni upozorenja evropskih zvaničnika, ali ni lekcije o tome ko su krupne, a ko sitne ribe koje je civilni sektor više puta nesebično držao tužilaštvu i policiji. I dalje se hapse saobraćajci, carinici, direktori škola i medicinske sestre, a šampioni organizovanog kriminala tretiraju kao društvena elita.

U toku je i suđenje ljekarima koji su navodno primali mito u iznosu od 50 do 100 eura. Statistiku je posebno ukrasio slučaj Zavala, procesuiran odmah pošto je izabran novi premijer Igor Lukšić. Zbog korupcije uhapšeni su gradonačelnik Budve Rajko Kuljača i Dragan Marović, opštinski funkcioner i brat Svetozara Marovića, tada potpredsjednika Vlade. O odlučnosti ,,nove vlade” da se obračuna sa korupcijom i kriminalom, i ispuni jedan od uslova za ulazak u EU, dovoljno govori i to da se slučaj na tome završio. Da je riječ o uljepšavanju statistike bilo je jasno ne samo zbog tajminga kada je slučaj procesuiran, pošto je godinama stajao u ladicama tužilaštva, već i po tome što nije ispitana odgovornost krupnijih riba u slučaju – tadašnjeg ministra uređenja Branimira Gvozdenovića, kao ni Svetozara Marovića. A pogotovu što nije ispitana odgovornost za druge slučajeve u istoj Budvi, gdje je umiješana mnogo moćnija – prva familija.

Bez obzira na kozmetiku, Crna Gora i dalje nema nijednu pravosnažnu presudu zbog visoke korupcije, upozorava za Monitor Vuk Maraš, direktor monitoring programa Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS). ,,Mislim da je Crna Gora jedina takva zemlja na svijetu, a sigurno da je jedina u regionu”, kaže Maraš. On podsjeća na hapšenje Iva Sanadera u Hrvatskoj. ,,Jedini smo i koji nijesu procesuirali niti jednog tužioca. Ispada da kod nas ni nema visoke korupcije”, kaže Maraš. On smatra da je neophodno da bude smijenjen i Veselin Veljović, ali i tužiteljica Ranka Čarapić.

I Daliborka Uljarević, direktorica CGO upozoravala je da nema vidljivih rezultata u oblasti borbe protiv korupcije: „Značajniji reformski kursevi najavljeni su još daleke 2003. godine na politikantski način Mila Đukanovića. Na žalost svih nas ni osam godina kasnije mi nemamo dovoljno konkretnih, vidljivih rezultata kojima bi se mogli pohvaliti”

Milo Đukanović, jedini političar iz devedesetih koji je ostao na vlasti, saopštio je nedavno u intervjuu za svoju Pobjedu da DPS neće ,,da prinosi žrtve, ni krupne ni sitne ribe”. Bivši premijer je kazao kako on i DPS posebno drže ,,do slobode pojedinca”. A posebno do neobuzdane slobode pripadnika familije kojima je u Crnoj Gori nebo granica.

Nekoliko dana pošto su uhapšeni korumpirani saobraćajci, stigla je vijest: Branislav Brano Mićunović, kontroverzni Nikšićanin, legalizovao je osmospratnicu u Budvi. Kada Mićunović nelegalno gradi, inspekcija ne izlazi na teren, a urbanisti iznenada, sasvim slučajno naravno, odluče da bi baš na njegovoj parceli trebalo napraviti istu takvu zgradu kakvu je on na divlje sagradio, pa izmjene detaljne urbanističke planove. Sve je finansirano iz opštinske kase. A onda su to u lokalnom parlamentu aminovali DPS odbornici. Rezultat udruženih napora države i građanina Mićunovića je očekivan: on ne samo da nije odgovarao zbog nelegalne gradnje, nego je i prigrabio milione.

Da, tu je i SDP koji prijeti da će zbog odluke vladajućih odbornika da legalizuju Mićunovićev posao izaći iz koalicije. To bi, zna se, bio teški udarac za opstanak države, kao takve. Ako to stvarno učine u budvanskom SDP –u, prijeti opasnost da Ranku Krivokapiću ovamo u centrali prepukne živo srce, od tuge.

MANS je državnom tužiocu podnio krivičnu prijavu protiv ministra održivog razvoja i turizma Predraga Sekulića i bivšeg ministra uređenja prostora Branimira Gvozdenovića, zbog sumnje da su zloupotrijebili službeni položaj i nesavjesno vršili dužnost nadzora u postupku donošenja planskih dokumenata kojima je legalizovana divlja gradnja Mićunovića.

A nije samo Mićunović ispravkama urbanističkih planova prigrabio milione. Monitor je nedavno pisao o urbanističkom kriminalu i rođacima, prijateljima i kumovima bivšeg premijera koji su kroz izmjene urbanističkih planova zgrnuli ogoroman novac. Tu su Duško Knežević, Veselin Barović, a nedavno je i Aco Đukanović, mlađi brat bivšeg premijera, izmjenama urbanističkih planova utrostručio vrijednost parcele u Baru. Sreća, ništa drugo.

Mlađi Đukanović ima sreće i sa tužilaštvom. U ladicama tužilaštva prašina je pokrila slučaj Prva banka. Većinski paket akcija u toj banci ima porodica Đukanović, Aco, Milo i sestra Ana Kolarević. Tužilaštvo nikako da pronađe ,,još neke informacije i pojašnjenja u slučaju Prva banka”. U novembru prošle godine tužiteljica Ranka Čarapić saopštila je da će ,,za mjesec dana donijeti odluku o slučajevima Zavala i Prva banka”. Saopštila.

Da slučaj Prva banka neće biti baš taj slučaj koji je Ranka Čarapić nedavno tajnovito najavila kao sljedeće veliko hapšenje, nije se sumnjalo. Velikog hapšenja nije uopšte bilo, osim ako tužiteljica pod tim nije mislila na akciju Zeta i tri saobraćajca.

Poneko je vjerovao da će osim Zavale iz ladica tužilaštva biti izvučena još neka od pregršt zanimljivih priča o saradnicima i prijateljima bivšeg premijera. Samo MANS je u periodu od 2004. do 2009. godine tužilaštvu podnio 23 krivične prijave protiv visokih funkcionera. Neće biti prinošenja žrtvi, bio je jasan Đukanović.

Sve se češće čuju prognoze da bi se slučaj Zavala lako mogao završiti zahtjevom osumnjičenih da im država plati odštetu zbog nezakonitog hapšenja. Nije nemoguće. Ko ovih dana prati izvještaje iz sudnice o aferi Zavala mogao bi pomisliti da je osumnjičeni Rajko Kuljača bio ljuti legalista i borac protiv divlje gradnje, te da u doba njegove vladavine Budvom niko nije smio pomisliti ni terasu da zastakli.

Uhapšeni saobraćajci prava su slika Đukanovićeve Crne Gore i sistemske korupcije koja u njoj vlada. Kumovi, prijatelji i braća ne moraju da krše zakone. Zakoni se spram njih prave i zbog njih mijenjaju. Saobraćajci, carinici i ljekari uhapšeni zbog stotinjak ili nekoliko hiljada eura prirodna su posljedica takvog sistema, i odglumljene borbe protiv korupcije. Slučajno odabrane žrtve u moru sitnih riba.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

INTERNA VLADINA DOKUMENTA: SLUČAJ TIVATSKIH SOLILA: Bivša vlast pokušala da ukine zaštitu rezervatu prirode međunarodnog značaja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz tajnih dokumenata, u koje je Monitor imao uvid, vidi se da je Vlada u proljeće 2016. naložila da se ukine zaštita Tivatskim solilima, međunarodno značajnom rezervatu prirode, pozivajući se prvo na pravne proceduralne razloge, a potom na navodni uticaj ptica na bezbjednost avio-saobraćaja

 

Dok je zvanično pričala o tome kako sve čini da zaštiti ovdašnje rezervate prirode i područja od posebnog značaja, bivša crnogorska vlada na čelu sa Milom Đukanovićem, pokušala je u proljeće 2016. godine da skine zakonsku zaštitu sa Tivatskih solila, koja su i međunarodno važan rezervat prirode. To je jasno iz  dokumenata sa dvije sjednice Vlade u  martu i aprilu  2016, na koje je potom stavljena oznaka interno, a u koje je Monitor imao uvid.

U zaključku sa sjednice Vlade iz marta 2016,  navodi se da se „zadužuje Ministarstvo održivog razvoja i Agencija za zaštitu životne sredine da pokrenu postupak stavljanja van snage Rješenja Republičkog zavoda za zaštitu prirode broj 1-12 od 26.08. 2008. godine o stavljanju pod zaštitu Tivatskih solila kao posebnog rezervata prirode i Rješenja od 4. 11. 2008. godine o upisu u Centralni registar zaštićenih objekata prirode“.

Osim što su bila zaštićena domaćim propisima, u vrijeme kada je Vlada pokušala da im oduzme poseban status i pravnu zaštitu, Tivatska solila su se već tri godine nalazila na međunarodnoj Ramsarovoj listi zaštićenih područja. Ramsar konvencijom štite se močvarna područja, a na toj  listi nalaze se 2.224  staništa od međunarodnog značaja. Na teritoriji Crne Gore to su: Skadarsko jezero, upisano na listu 15. decembra 1995. godine i Tivatska solila, koja su na listi od 31. januara 2013. godine.

Solila su prethodno, 2006, proglašena Emerald staništem Bernske Konvencije, a 2007. je ovo područje dobilo status IBA – područja od međunarodnog značaja za boravak ptica u Crnoj Gori.  Na području Tivatskih solila registrovano je 48 vrsta ptica, od čega su četiri stalno prisutne vrste, 35 zimujućih vrsta i šest gnjezdarica, a zajedno sa ostalim grupama ptica (pjevačicama, grabljivicama) do sada je na ovom lokalitetu registrovano ukupno 112 vrsta ptica. Solila su jedno od najvažnijih preostalih slanih močvarnih staništa na tzv. Jadranskom vazdušnom koridoru.

Baš tog  proljeća, dok je tajno planirala da skine zakonsku zaštitu sa Tivatskih solila, Vlada je organizovala konferenciju na kojoj je javno izrazila brigu i za svjetska močvarna područja, i obećala dodatnu zaštitu za ovdašnja: „Kako je 2016, godina održivog korišćenja resursa, to predstavlja priliku za sve nas da ozbiljno i odgovorno sagledamo sa kakvim se izazovima svijet susreće kada je u pitanju održivo upravljanje istima. Ono što je izvjesno je da naša uloga u očuvanju resursa treba da bude usmjerena na razvijanje mehanizama zaštite i održivog korišćenja vlažnih staništa, kroz zajedničku implementaciju aktivnosti svih subjekata na lokalnom, nacionalnom, regionalnom i međunarodnom nivou“. Dobro zvuči, al ne radi, što bi rekli. Kao i mnoga obećanja prethodnog režima.

U obrazloženju, zbog ćega se traži skidanje statusa zaštićenog područja Tivatskim solilima, Vlada je iznašla proceduralne razloge za ukidanje Rješenja kojim su Tivatska solila 2008. stavljena pod zaštitu. Kako se navodi u zapisniku sa sjednice –  „Rješenje ima proceduralne propuste  u vezi sa rokovima“, ali navodno i „suštinski propust, jer se zahtjev odnosno otpočinjanje procedure zaštite odnosilo na status spomenika prirode, a Rješenje je donijeto o proglašenju rezervata prirode“.

Da bivšoj vladi nije prava briga bila pravna (ne)preciznost dokumenata kojima se štite Solila, već da je imala namjeru da to područje ostavi bez zakonske zaštite, jasno je već i iz zapisnika sa naredne sjednice Vlade, održane u aprilu 2016. godine. Tada se traži da se prethodni razlog ukidanja zaštite Solilima briše, i navodi se novi, zaista nevjerovatan razlog.

„Zadužuju se Ministarstvo saobraćaja i pomorstva i Ministarstvo održivog razvoja i turizma, da u saradnji s Agencijom za civilno vazduhoplovstvo pripreme i Vladi dostave studiju o procjeni rizika i bezbjednosti vazdušnog saobraćaja za aerodrom Tivat zbog revizije stepena zaštite“, navodi se u Zaključku sa aprilske sjednice Vlade, koji potpisuje tadašnji generalni sekretar Žarko Šturanović. Vlada je, u prevodu, naložila da se ispita navodni uticaj ptica na bezbjednost avio-saobraćaja kao mogući razlog ukidanja zakonske zaštite Tivatskim solilima! Nije poznato da je Vlada imala ijedan realan razlog da pomisli da bi ptice negativno uticale na domaći avio-saobraćaj.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KAKO JE POLICIJA SLUŽBENIM ORUŽJEM POMOGLA KATNIĆEVU PRIČU O DRŽAVNOM UDARU: Montiranje stvarnosti po nalogu SDT-a

Objavljeno prije

na

Objavio:

Monitor je u posjedu fotoelaborata koji je UP izradila na izborni dan, 16. oktobra 2016. godine „povodom fotografisanja pronađenog oružja i municije u prizemlju kuće, u Ulici Miodraga Bulatovića b.b.“. Danas se zna da su na fotografijama puške i municija koje je za potrebe svoje operacije obezbijedio GST sa saradnicima iz tužilaštva, ANB-a i UP-a koji su bili upućeni u operaciju  „državni udar“

 

Nakon što je Apelacioni sud poništio osuđujuću presudu optuženima u slučaju državni udar i odlučio da se suđenje ponovi „pred potpuno izmijenjenim vijećem“, dio te priče možemo potpunije sagledati. Dodatni kontekst daje  krivična prijava koju je Živko Savović, specijalni državni tužilac (SDT), početkom februara podnio protiv glavnog SDT Milivoja Katnića, SDT Saše Čađenovića i sutkinje Višeg suda u Podgorici Suzane Mugoše zbog njihovog (ne)postupanja u tom slučaju.

Prema dostupnim informacijama, Savović svom kolegi i pretpostavljenom starješini spočitava da su, bez saglasnosti suda, više puta „tajno“ iz pritvora u Spužu dovodili Bratislava Dikića pokušavajući da ga privole na priznanje i saradnju. O tome je Dikić, inače penzionisani general srpske Žandarmerije, već govorio tokom postupka pred Apelacionim sudom, ali su u tužilaštvu tada prečuli njegove tvrdnje.

Sada Savović navodi kako je o nezakonitostima na koje je ukazao krivičnom prijavom saznao iz jednog predmeta koji je zadužio krajem oktobra prošle godine. Riječ je o krivičnoj prijavi  koju su Andrija Mandić i Milan Knežević jesenas podnijeli protiv Katnića, Čađenovića, v.d. vrhovnog državnog tužioca Ivice Stankovića i Sudskog vijeća Višeg suda koje je sudilo državni udar. Taj predmet je prvo dodijeljen Savoviću ali mu je, kako tvrdi, i oduzet nakon prijave koju je podnio protiv glavnog specijalnog tužioca (GST).

Vrhovno državno tužilaštvo je u međuvremenu  Savovićevu prijavu proslijedilo u SDT, i tamo je predmet zadužen i uzet u rad, pored činjenice da se prijava tiče glavnog specijalnog tužioca i njegovog bliskog saradnika. Umjesto očekivanog izuzeća iz tog postupka, Katnić je poradio na javnoj kompromitaciji podnosioca prijave. Prihvatajući rizik da tim postupanjem krši zakon. O tome, ipak, nešto kasnije. Nakon što se pozabavimo detaljima iz presude Apelacionog suda.

Nema dokaza da je Mirko Velimirović, svjedok saradnik u slučaju državni udar, nabavio oružje za potrebe navodno planiranog napada na policiju i građane pred Skupštinom Crne Gore, zaključilo je vijeće Apelacionog suda. Iz iskaza svjedoka Velimirovića proizilazi da je on pomenutog dana kupio oružje sa mecima, koje je odmah nakon toga rasklopio i bacio u jezero, navodi se u presudi. „Međutim, budući da u ovom dijelu iskaz svjedoka M.V. nije potvrđen nijednim drugim izvedenim dokazom, to je pogrešno zaključivanje prvostepenog suda da se odlučna činjenica u vidu nabavke oružja sa municijom može pouzdano izvesti iz iskaza svjedoka M.V“.

Tu se detaljnije objašnjava da sud nije saslušao osobu koju je Velimirović označio kao prodavca oružja i municije (izvjesni Fadilj), da ne postoji video dokumentacija (fotografije ili snimci) koji bi mogli poslužiti kao dokaz da je oružje zaista nabavljeno, rastavljeno i uništeno. Dodatno, Apelacioni sud navodi da se iskazi iz sporazuma o priznanju krivice kakav je Velimirović sklopio sa tužilaštvom ne mogu koristiti kao dokazi protiv drugih lica. „Imajući u vidu navedeno, ni odlučna činjenica koja se odnosi na nabavku oružja koje je trebalo biti unijeto u Crnu Goru ne može se utvrđivati iz pravosnažne presude o priznanju krivice svjedoka M.V.“

Nema, znači, dokaza o postojanju oružja za navodne teroriste. Sjećamo se ipak da su izbore u oktobru 2016. godine, pored svega ostalog, obilježili i snimci oružja zaplijenjenog na Starom aerodromu. Čime je, tvrdio je Katnić,  preduprijeđeno pripremano krvoproliće.

Čitamo, ponovo, presudu Apelacionog suda: „Od značaja je ukazati da revers Uprave policije, kojim je obezbijeđeno oružje na teritoriji Crne Gore, koje je fotografisano u kući koju su iznajmili nadležni istražni organi, ne može predstavljati dokaz o činjenici da je svjedok M.V. nabavio oružje i metke, kako je to zaključio prvostepeni sud, jer se očigledno ne radi o istom oružju i municiji…“.

U prevodu: UP je „obezbijedila oružje“ koje je fotografisano u kući „koju su iznajmili nadležni istražni organi“. I sud je to prihvatio kao dokaz!?

Monitor je u posjedu fotoelaborata koji je Uprava policije izradila na izborni dan, 16. oktobra 2016. godine „povodom fotografisanja pronađenog oružja i municije u prizemlju kuće (garažnom prostoru), u Ulici Miodraga Bulatovića b.b.“.

Ne možemo tvrditi da su autor fotografija S.B i njegove kolege iz UP znale da pronalaze i snimaju oružje dopremljeno iz službene oružarnice, ali vidi se da o tome u Dokumentaciji nema ni pomena.  Umjesto toga, nižu se fotografije sa opisom: ulazna kapija, garažna vrata u prizemlju, unutrašnjost garažnog prostora…  Stižemo do interesantnog dijela.

Fotografija 3. (u elaboratu je nazivaju slika) pokazuje „unutrašnjost garažnog prostora i stvari u istom – fotografisano sa ulaznih vrata“. Dok je  na fotografiji  „bliži izgled horizontalnog frižidera“. Obratimo li pažnju na položaj prekrivke za stolicu sa natpisom tuborg na fotografiji 4. vidjećemo da je neko preturao stvari na zamrzivaču u vremenskom periodu između nastanka foografija 3. i 4. Skoro da se posumnja da je neko nešto pokušavao da podmetne. Kad već ne bi znali da je u sanduku za sladoled uskladištena službena roba pozajmljena „na revers“.

Nasloženo oružje vidi se na fotografiji 7. „bliži izgled pronađenog oružja – automatskih pušaka u frižideru“, da bi nam fotografija 8. detaljnije predstavila vatrenu moć navodnih terorista (prema optužnici: organizovane kriminalne grupe). Javnosti je tada predstavljeno kako su Mirko – Paja Velimirović i drugi svjedok saradnik Aleksandar – Saša Sinđelić napadačima obezbijedili 45 automatskih pušaka, većinom sa preklapajućim kundakom. U elaboratu to je fotografija 8: „izgled oružja – automatskih pušaka četrdeset pet (45) pronađenih u frižideru, fotografisanih u garaži“.

Danas se zna da su na fotografijama puške i municija koje je za potrebe svoje operacije obezbijedio GST sa saradnicima iz tužilaštva, ANB-a i UP-a koji su bili upućeni u te predizborne radnje. Podsjetimo se – tadašnji ministar policije Goran Danilović i ministarka odbrane Milica Pejanović – Đurišić nijesu bili obaviješteni o operaciji državni udar.

Nakon zamrzivača, policajci su fokus uviđaja preselili na baštensku garnituru. I kutiju banana koja je poslužila za skrivanje municije. I te fotografije pokazuju da se raspored zatečenih stvari promijenio između dva snimka. Sreća, pa u pitanju nijesu stvarni dokazi u nekom sudskom postupku.

Odluku Apelacionog suda Katnić objašnjava političkim pritiscima na pravosuđe. O pomenutim propustima i nedostatku materijalnih dokaza – ni riječi. Zato se množe optužbe na račun svih koji posumnjaju u ispravnost rada glavnog SDT i njegovih saradnika.  ,,SDT se našlo u situaciji kada se, od pojedinaca koji su politički angažovani, konstantno napada i izloženo je pritisku kako bi se odluke donosile ne u tužilaštvu nego u političkim partijama“,  navodi se u nedavnom saopštenju SDT-a u kome se posebna pažnja posvećuje predloženim tužilačkim zakonima. „Donošenjem Zakona o tužilaštvu za organizovani kriminal i korupciju i Zakona o Državnom tužilaštvu, ostvario bi se politički uticaj koji je neprimjeren po svim prihvaćenim evropskim standardima”.

Prije nego se složimo sa tom konstatacijom, valjalo bi riješiti dileme o dosadašnjem uticaju (DPS) izvršnih i zakonodavnih vlasti na pravosuđe i tužilačku organizaciju. SDT Živko Savović navodi da je Katnić, kao rukovodilac Specijalnog tužilaštva, svjesno usporavao određene istrage koje se tiču čelnika bivših vlasti Ivana Brajovića i Miomira Mugoše (afere Petlja i Bazar). Pride, Katnić već neko vrijeme tvrdi da nema „ni udaljene sumnje“ u umiješanost Mila Đukanovića u brojne afere u koje ga uvlače nekadašnji saradnici iz politike i biznisa, prije svih Duško Knežević. Kao što se ne žuri da na sudu razriješi sumnje u korupciju u vrhu tužilaštva  – nakon objave telefonskih razgovora Kneževića i bivšeg sekretara VDT Nenada Vujoševića.

Zato se GST ne usteže da ocrni svoje oponente. Makar to, možda, bilo i nezakonito. Počelo je 2015, nedugo po imenovanju Katnića na mjesto GST, objavom djelova razgovora advokata Vladana Bojića sa njegovom tadašnjom klijentkinjom – suprugom budvanskog funkcionera Lazara Rađenovića. Bojić je zbog tog slučaja na sudu, nepravosnažno, dobio odštetu iz državne kase.

Nastavilo se 2016. objavom transkripta razgovora advokata Gorana Rodića sa Milanom Kneževićem, njegovim tadašnjim klijentom. „Jasno se utvrđuje da G.R. i M.K. prevashodno razgovaraju o načinu na koji bi opstruirali krivični postupak, te dalje vršili medijsku propagandu u cilju diskreditacije tužilaštva”, zaključuju u SDT-u. Bez objašnjenja šta bi tu trebalo biti nezakonito.

Da bi došao do ovih materijala, ili da bi prikrio nezakonito prisluškivanje, SDT je naložio Specijalnom policijskom timu da izvrši pretres kancelarije i stan advokata Rodića. Taj pretres je obavljen bez zakonom obaveznog prisustva predstavnika Advokatske komore. Što su, iz nekog razloga, prećutali i oni i VDT Ivica Stanković.

Priča je dobila nastavak prošle nedjelje, objavom skoro četiri godine starih razgovora  dvojice aktuelnih poslanika vladajuće većine. Katnić se pravda interesom javnosti da bude obaviještena o pokušaju političkog uticaja na SDT, ali ne objašnjava zašto prikupljeni materijali nijesu uništeni u zakonom propisanom roku. Kad već nijesu doveli do podizanja optužnice protiv onih koji su bili na meti mjera tajnog nadzora. Ili tu imamo još jedan krak aktuelne priče o nezakonitom prisluškivanju ličnih i političkih oponenata?

VDT i Tužilački savjet ponovo ćute. Oglasila se, zato, Akcija za ljudska prava (HRA). ,,Razgovor je snimljen 2017. godine, a od tada nije pokrenuta istraga protiv bilo kog lica koje je bilo pod tajnim nadzorom, dok je specijalni tužilac Savović i dalje zaposlen u Državnom tužilaštvu, a 2019. godine je i napredovao“, saopštila je Tea Gorjanc  – Prelević. „Prema tome, razumno je zaključiti da je GST u svom ličnom interesu sada objavio transkript koji u negativnom svjetlu predstavlja tužioca koji je protiv njega podnio krivičnu prijavu, kao i poslanike koji predlažu zakone kojima bi se razvlastio GST i Specijalno državno tužilaštvo kome je na čelu”.

Šta slijedi? Dio vladajuće koalicije izašao je u susret Vladinom zahtjevu da se usvajanje tužilačkih zakona odloži dok se ne dobije saglasnost Brisela. Katnić, dakle, do daljnjeg ostaje u sedlu. Da izviđa koga i koliko hoće, ubrzava i koči istrage i preslušava presretnute razgovore.

Zoran RADULOVIĆ      

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NESTALO RJEŠENJE O SAGLASNOSTI ZA IZGRADNJU NJEGOŠEVOG MAUZOLEJA IZ 1967.: Nema ga ni u Upravi za zaštitu kulturnih dobara, ni u Državnom arhivu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Želja Mitropolije da vrati kapelu na Lovćen, jasna je. Da li bi toj želji, osim raspoloženja u dijelu nove Vlade, pomoglo i to što se prethodna vlast nije potrudila ni da sačuva Rješenje o postavljanju Mauzoleja, dok je tri decenije stajala po strani mirno gledajući nelegalnu gradnju i radove na spomenicima kulture od strane MPC, nije jasno. Jasno je, međutim, da je igra počela

 

Rješenje o saglasnosti za izgradnju Njegoševog mauzoleja iz 1967. godine, nestalo je iz Uprave za zaštitu kulturnih dobara, institucije koja je bila zadužena da ga čuva.

Priča o nestanku ovog važnog dokumenta, počinje 3. februara ove godine, kada je Mitropolija crnogorsko primorska uputila dopis Upravi, tražeći na uvid Rješenje.  Uprava, na čijem se čelu nalazi Božidar Božović, odgovorila je Mitropoliji da taj dokument ne može da im da na uvid jer ga ne posjeduje, tvrdeći da ga je dala na revers Državnom arhivu, što se vidi iz prepiske između Mitropolije i Uprave, u koju je Monitor imao uvid. Problem je, međutim, u tome što ni u Državnom arhivu nema Rješenja. To je Monitoru potvrđeno iz te ustanove.

„Obavještavamo Vas da Državni arhiv Crne Gore nije preuzeo građu Zavoda za zaštitu spomenika kulture SR Crne Gore, kao ni Uprave za zaštitu kulturnih dobara. Iz tog razloga za dostavu traženog Rješenja neophodno je da se obratite Upravi za zaštitu kulturnih dobara”, navodi se u odgovoru Državnog arhiva.

Iz odgovora Državnog arhiva našem nedjeljniku jasno je dakle, ne samo da dokument nije u posjedu Arhiva, već i to da je direktor Božović njegov nestanak pokušao da prikrije, odnosno da Uprava nije dala na revers Državnom organu ovo važno rješenje, kako se to navodi u odgovoru Mitropoliji, a koji je potpisao Božović.

„Postovani, Uprava za zaštitu kulturnih dobara Saglasnost po rjesenju 01-770 koji ste nam u dopisu tražili, dala je na revers Državnom arhivu i nemamo dokument u instituciji. Srdačno, Božidar Božović”, navodi se u odgovoru Mitropoliji, u koji smo imali uvid.

U odgovorima Monitoru, Božović je izbjegao ne samo da odgovori na pitanje kako je moguće da Uprava ne posjeduje to rješenje koje je bila dužna da čuva, već se u cjelosti izbjegava i pominjanje samog dokumenta.

U odgovoru našem nedjeljniku, koji ne potpisuje niko personalno, navodi se da je Mitropolija od Uprva tražila druga dva dokumenta koja se tiču mauzoleja na Lovćenu, i potvrđuje da Uprava nema jedno od njih. Prema odgovorima iz Uprave vidi se da je Mitropolija od njih tražila Rješenje o stavljanju pod zaštitu Kapele na Lovćenu br. 823 iz 1947. godine, kao i Rješenje koje se odnosi na premještanje spomenika culture – Kapele na Lovćenu broj 02-197/2 od 28. februara 1969. godine.

Takođe, navodi se da je Uprava Mitropoliji dostavila dokument iz 1947. godine, ali da je „uvidom u dokumentaciju utvrđeno da je Rješenje br. 02-1972 od 28. 02. 1969. godine Reversom od 14. 04. 1971. godine ustupljeno Pravnoj službi SO Cetinje”. Iz odgovora Monitoru, jasno je, međutim, ne samo da Uprava, nego ni Državni arhiv ne posjeduju ni Rješenje koje se odnosi na premještanje spomenika kulutre – kapele na Lovćenu iz 1969. godine! Državni arhiv je u odgovoru Monitoru bio kategoričan da nije peuzeo građu ni Zavoda za zaštitu spomenika kulture SR Crne Gore, niti Uprave koja mu je pravni nasljednik.

Monitorovi dobro obaviješteni izvori objašnjavaju da bi Rješenje iz 1967. trebalo osim Uprave da ima i Jugoslovenski institut za zaštitu spomenika kulture u Beogradu, ali da ta institucija više ne postoji. Zbog toga su u Upravi, gdje od 3. februara traje pokušaj da se dođe do Rješenja, odustali da ga traže u Beogradu, objašnjavaju naši izvori.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 12. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo