Povežite se sa nama

FOKUS

Iz Milovih usta u ruke piromana

Objavljeno prije

na

Nova crnogorska kletva mogla bi komotno da glasi:”Dabogda te bivši premijer javno kritikovao”. Automobili u plamenu i napadi na kritičare režima nerijetka su pojava nakon javnih nastupa Mila Đukanovića u kojima ih bivši premijer ne štedi. Tek odmah nakon posljednje Đukanovićeve javne kritike ovdašnjih slobodnih medija, u intervjuu za beogradsku Košavu, zapaljen je automobil dnevnog lista Vijesti. To je treći zapaljeni automobil u vlasništvu te dnevne novine. Slučajno ili ne, i prethodna dva zapaljena su nakon intervjua Đukanovića i kritike na račun medija.

U razgovoru za Košavu, bivši premijer je, krajem prošle sedmice, kazao da ne čita ni Vijesti ni Dan, niti medije koji kritički pišu o njemu, te da bi to bilo “mazohistički”. Urednike i novinare slobodnih medija nazvao je ,,nabijeđenim” i ,,samoproglašenim ekskluzivcima intelektualne elite”. Za Dan je još kazao da nije novina već ,,oglasna tabla vojno-obavještajne službe”.

Đukanović je na beogradskoj televiziji ustvrdio i da je 80 odsto onoga što je u medijima koji se kritički odnose prema njegovom liku i djelu – neistina, te da se radi o tendencioznom pokušaju tih medija da “makar zakašnjelo dobiju potvrdu svojih teza kako je Crna Gora pred bankrotom, kako je to kriminalna država i kako, po logici stvari, za sve to moraju biti odgovorna partija koja je na vlasti i njen lider”.

Nedugo nakon Đukanovićevog gostovanja na Košavi, zapaljeno je treće vozilo Vijesti.

Na isti način Đukanović je o slobodnim medijima govorio i prije nego što su u julu ovoga mjeseca zapaljena dva automobila Vijesti. On je tada u intervjuu za državnu Pobjedu, u razgovoru sa svojim bivšim savjetnikom, ,,novinarom” Srđanom Kusovcem, urednike i novinare slobodnih medija nazvao ,,beznadežno inferiornim vidovnjacima”. Nije mu smetalo ni kada je Kusovac iste medije nazivao ,,političkim tabloidima”. Doduše, taj je termin upravo Đukanović lansirao u javnu sferu. On je prvi počeo da govori o navodnoj tabloidizaciji ovdašnjih nezavisnih medija.

Tek koji dan nakon Đukanovićevog intervjua Pobjedi, po istom scenariju, zapaljeni su automobili Vijesti, od kojih jedan na parkingu preko puta Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB), pored desetina bezbjednosnih kamera koje nadziru taj kraj. Ni to nije pomoglo da počinioci budu uhvaćeni. Premijer Igor Lukšić i direktor Uprave policije Veselin Veljović tvrdili su da je riječ o ,,izolovanom pojedinačnom slučaju”, te da to nema veze sa odnosom režima prema slobodnim medijima.

Đukanović se, naravno, nije oglašavao. Ni tada, ali ni nakon posljednjeg zapaljenog automobila Vijesti. Nije komentarisao ni upozorenja javnosti da su njegove javne kritike povezane sa napadima na tu dnevnu novinu.

Mihailo Jovović, urednik Vijesti, ocijenio je da treći zapaljeni automobil jasno govori da se radi o ,,terorističkom napadu na medije”, te da bi to moglo biti u vezi sa Đukanovićevim intervjuima.

,,Da li je to neki suludi sljedbenik ili je to smišljeno u nekoj organizovanoj kriminalnoj grupi, ne znam, ali je sigurno da takvi Đukanovićevi istupi ne pomažu”, upozorio je Jovović.

On za Monitor kaže: ,,Možda puno tražim, ali bi bilo dobro kad bi nas DPS makar obavijestio jedno dva-tri dana unaprijed sljedeći put kad njihov predsjednik bude davao intervju, pa da se organizujemo i malo bolje pripazimo svoju imovinu”.

Jovović dalje komentariše Đukanovićeve javne napade na kritičare režima: ,,Kada napada medije koji kritikuju ono što je radio i radi, Đukanović očigledno ne može ili neće da se uzdrži od nečega što se može shvatiti kao govor mržnje. To je uvijek bio njegov manir, i to ne samo prema medijima, već i opoziciji. Samo je mete mijenjao, onako kako je svlačio stare i oblačio nove političke košulje”.

Urednik Vijesti podsjeća da se ,,u Evropi tako ne govori ni o političkim protivnicima, osim na nivou incidenta, a kamoli o medijima koji samo rade svoj posao”.

Đukanovićeve javne kritike na račun medija ove sedmice osudili su i iz civilnog sektora. ,,Potpuno je svejedno da li su napad na Vijesti izvršili pojedinci zaluđeni retorikom Đukanovića ili organizovana grupa kojoj smeta pisanje te dnevne novine. U oba slučaja odgovoran je Đukanović, jer je kreirao sistem u kome se nasilje nad neistomišljenicima ne kažnjava, već permanentno ohrabruje”, saopštili su iz Mreže za afirmaciju nevladinog sektora(MANS).

Iz MANS-a, ali i iz Pokreta za promjene, pozvali su premijera Lukšića da smijeni direktora policije, s obzirom na to da nema niti rezultata u razotkrivanju počinilaca, ali ni razumijevanja da se radi o napadu na slobodu govora.

Zaista, najveći problem Đukanovićevih javnih istupa je upravo to što se on nikada nije ogradio od nasilja koje je protiv njegovih kritičara napravljeno neposredno nakon njegovih oštrih riječi, dajući tako i prećutnu podršku onima koji se, čak i fizički, obračunavaju sa kritičarima režima.

Mihailo Jovović smatra da je tužno što ,,nema nikoga u institucijama ove države ko mu smije makar skrenuti pažnju da to što radi nije primjereno nijednom političaru bilo koje evropske demokratske države, a kamoli da ga pozove na odgovornost”.

Iz državnih institucija, kao i obično, sliježu ramenima. Tužilaštvo je saopštilo da nema osnova da se oni koji su zapalili automobil Vijesti gone po službenoj dužnosti, pozivajući se na zakonske odredbe koje se odnose na visinu uništene imovine. Medijske slobode tužilaštvu izgleda ne vrijede dovoljno. Konačno, to je isto ono tužilaštvo koje se iz sve snage upinjalo da Mihaila Jovovića, urednika Vijesti proglasi nasilnikom, koji ničim izazvan nasrće na vlastodršce.

Incident koji je sa mnogih međunarodnih adresa okarakterisan kao ozbiljan napad na medije i slobodu govora, kada je gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša fizički napao Jovovića i fotoreportera Vijesti Borisa Pejovića, naše tužilaštvo pokušavalo je da predstavi kao napad Jovovića na Mugošu i njegovog vozača. Mugoša se valjda samo branio. A za povrede koje je gradonačelnik Podgorice tom prilikom nanio Jovoviću, kažnjen je sa svega 400 eura. Ispalo je, s obzirom na pozamašna primanja gradonačelnika, da Mugoša može, da ne osjeti, izdevetati i po nekoliko novinara i urednika mjesečno.

Nakon napada na gradonačelnika na urednika i fotoreportera Vijesti, Đukanović je opet pričao o medijskim ekstraprofiterima i trkom za senzacijama. Da je uz gradonačelnika, bivši premijer pokazao je tada i zajedničkom vožnjom sa Mugošom do Žabljaka, odmah nakon napada. Istina, preporučio je sudske procese kao najbolje oružje protiv medijske pošasti. Valjda izgleda demokratskije od šamaranja.

Uslijedio je i pokušaj diskreditovanja Željka Ivanovića, direktora Vijesti, na društvenoj mreži Fejsbuk, a nastavljeni su i sudski procesi protiv slobodnih medija sa jasnim ciljem da se finansijski iscrpe. Poznato je da su Monitor, Vijesti i Dan u jednom trenutku trebali da plate čak 13 miliona odštete.

Nije prvi put da oni koje Đukanović u svojim javnim nastupima iskritikuje postanu meta fizičkih napada. Svjež je i slučaj fizičkog napada na Nebojšu Medojevića, lidera opozicionog Pokreta za promjene. Medojevića je početkom ove godine, pred zgradom u kojoj stanuje, napao bratanić kontroverznog Nikšićanina Branislava Mićunovića Nenad Mićunović, a nakon ocjena Medojevića da je u Crnoj Gori jaka sprega politike i mafije, te da je Brano Mićunović stvarni vladar Crne Gore.

Đukanović je, prije toga, više puta javno kritikovao Medojevića, a neki od tih govora bili su daleko od demokratske, civilizovane kritike.

U parlamentu na proljeće 2010. godine Đukanović je lidera PzP optužio da je ,,portparol obavještajnih službi Srbije”. Bivši premijer je nekoliko puta javno optuživao Medojevića da je radio za zemunski klan, a u junu 2010. godine, opet u parlamentu, obratio se lideru PZP na jeziv način, kazavši da Medojević ne bi mnogo nedostajao crnogorskoj političkoj sceni: ,,Ja uvijek zebem kad vi odete u Beograd, jer se sjetim vaših ranih radova. Plašim se da slučajno nekome ne padne na pamet da prevrednuje vaš doprinos u glasilu zloglasnog zemunskog klana. To ne bi bio veliki gubitak za političku scenu, jer se opozicija ujedinila, ali bi nedostajalo ove veselosti i humorističke dimenzije crnogorskog političkog života”, kazao je tada bivši premijer.

Đukanović je poslanike opozicije nazivao ,,kriminalcima i narkomanima”.

Kada je lider PzP napadnut, iz te su partije ocijenili da je Đukanović svojim nastupima od Medojevića napravio metu. Bivši premijer se ni tada nije izjašnjavao, niti je osudio napad. Sudstvo, po mnogim međunarodnim ocjenama pod pritiskom političkog vrha, kaznilo je napadača sa tek 900 eura.

Tu su i Đukanovićevi javni napadi na račun crnogorskih intelektualca koji pokušavaju da spriječe pranje njegove ratne biografije. Takve je bivši premijer nazivao ,,sramotnim ljudima”.

Sramotne ljude, slobodne medije ali i sve ostale kritičare režima, na sve načine već duže pokušavaju da diskvalifikuju u državnoj Pobjedi, kojom Đukanović i u Beogradu maše kao primjerom valjanog novinarstva. Da se zna ko je neprijatelj.

Blago onima o kojima Đukanović javno lijepo govori. Lica sa međunarodnih potjernica, šinavatre, šarići i subotići, oni u Crnoj Gori ne moraju da brinu o imovini i slobodama.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

FOKUS

OPOZICIJA NA PAUZI, BUDŽET SE USVAJA, DPS SE VRATIO U BUDVU: Ljepota poroka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok se u polupraznom državnom parlamentu bez opozicije  usvaja budžet, u Budvi su otvorena vrata za aranžman DPS-a sa dijelom tamošnjeg bivšeg DF, koji su za novog predsjednika budvanskog parlamenta iz redova Evropskog saveza glasali sa tri prsta

 

 

Desilo se gotovo sinhronizovano. Odblokirani su procesi u državnom i  budvanskom parlamentu,  iako opozicija i vlast nijesu zvanično sjeli za sto i postigli dogovor o prevazilaženju političke krize.

Šef parlamenta Andrija Mandić u ponedjeljak je  izrekao mjeru od 15 dana udaljavanja većini opozicionih poslanika,  čime je otvoren put za usvajanje budžeta i deblokiran parlament, koji opozicija od penzionisanja Ustavnog suda Dragane Đuranović krajem prethodne godine  drži kao taoca.  Neki opozicioni poslanici  znak protesta zatvorili su  put poslaniku PES-a Vasiliju Čarapiću do svoje kancelarije iz koje je htio da pokupi stvari, ali na tome se završilo. Sjednica državnog paralemnta naknadno je zakazana, a usvajanje budžeta je u toku.

Istovremeno, u Budvi je  u ponedeljak   izabran Petar Odžić iz Evropskog saveza za predsjednika tamošnjeg parlamenta. Tako je  otvoren put da se u tom gradu formira vlast Budva naš grad Nikole Jovanovića, Evropskog saveza i Građanskog pokreta URA, uz podršku Demokratske partije socijalista. Budvanska sjednica je prošla u međusobnim uvredama Jovanovićevog krila bivšeg DF, koje se vezuje za gradonačelnika Budve iz Spuža Mila Božovića,  i onog koje predvodi Mladen Mikijelj, čija je centrala i dalje blok Andrije Mandića.  Ipak, na tome se stalo.

Rezultat: dok se u polupraznom državnom parlamentu pripremao teren za usvajanje budžeta, u Budvi su funkcioneri Jovanovićeve stranke za Odžića glasali sa tri prsta. Navodno, svi su i dalje ljuti protivnici jedni drugima. Iako su gdje treba svi sa svima.  Ljepota poroka.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POBUNA PROTIV VISOKIH CIJENA: Jugoslovenski bojkot skupoće

Objavljeno prije

na

Objavio:

Podstaknuti  primjerom građana Hrvatske i Slovenije, ovog petka, 31. januara, akcije jednodnevnog bojkota trgovina (u manjem ili većem obimu) biće organizovane i u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Sjevernoj Makedoniji i Crnoj Gori. Sa zajedničkom željom – niže cijene

 

Kao u staroj pjesmi, Od Vardara pa do Triglava, građani jugslovenskih država naći će se ujedinjeni u (djelimičnom) bojkotu trgovina, u znak protesta zbog velikog a po mnogim ocjenama – neopravdanog, rasta cijena. U nadi da će neodlaskom u supermarkete, tržne centre, benzinske pumpe, restorane i kafiće, natjerati trgovce i ugostitelje na korekciju cijena. Preciznije, na smanjenje marži.

Inicijativa o bojkotu krenula je iz Hrvatske. Na poziv Facebook grupe Halo, inspektore, koju vodi Evropski centar izvrsnosti potrošača (ECIP), kome su se  pridružila društva za zaštitu potrošača, sindikati, političke stranke, pa i ministar privrede (gospodarstva), u Hrvatskoj je prošlog petka (24. januara) organizovan bojkot trgovačkih lanaca, benzinskih pumpi, restorana… Uspješan, opšti je zaključak.

Organizatori su pozvali potrošače u Hrvatskoj da nastave sa akcijom bojkota u modifikovanom obliku. Od četvrtka je na snazi sedmični bojkot tri trgovačka lanca (Lidl, Eurospin i dm) i tri grupe proizvoda – Coca Cole i drugih gazirana pića, vode u bocama i deterdženta za posuđe. Petak je u Hrvatskoj opet dan za opšti bojkot, dok od sledećeg četvrtka na red dolaze drugi trgovački lanci i proizvodi.

Podaci Poreske uprave Hrvatske pokazuju da je prošlog petka, tokom bojkota trgvine,  u u trgovačkim lancima poput Tomija, Konzuma, Spara, Lidla, Kauflanda i Plodina izdato malo više od tri miliona računa, što je gotovo za dva miliona računa manje nego sedmicu ranije. I vrijednost ukupne trgovine bila je znatno manja: 52 miliona eura prošlog petka, naspram skoro 86 miliona eura prethodnog dana. Bojkotovani su ostali bez pazara vrijednog 34 miliona.  Višemilionski gubitak, zbog nenaplaćenog PDV-a, pretrpio je i državni budžet Hrvatske.

Nakon Hrvastke, akcija bojkota trgovačkih lanaca proširila se na Sloveniju. U toku je bojkot kupovine u određenim tržnim centrima i supermarketima koji će trajati do 2. februara. Dan kasnije, akcije će biti nastavljena bojkotom drugih trgovačkih lanaca. Za razliku od Hrvatske, rezultati višednevnog bojkota potrošača u Sloveniji nijesu došli do nas. I pitanje je, kada budu objavljeni, da li će na njihovu tačnost uticati činjenica da se sve više građana Hrvatske hvali time da nedjeljne nabavke obavljaju u Sloveniji. Uz primjetne uštede.

Ima i jedna ozbiljnija razlika između Hrvatske i Slovenije. Dok su zvaničnici u Zagrebu bojkot trgovina podržali ili prećutali, u Ljubljani su se čuli i glasovi protivljenja. Slovenački Ombudsman za lanac snabdevanja hranom, Branko Ravnik je upozorio da bi, s obzirom na to da su primarni proizvođači i prehrambeno-prerađivačka industrija u ozbiljnim problemima, aktuelni bojkot mogao predstavljati uvod u „crni scenario“.

Istovremeno su iz Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i prehrane saopštili da nijesu za bojkot slovenačkih trgovaca, smatraju  da je to ekstremna mjera i da potrošači u takvim situacijama mogu osećati kako su prisiljeni da učestvuju a akcijama koje, možda, ni ne podržavaju. Iz istog Ministarstva su pokušali objasniti zašto su neke cijene u Italiji niže nego u Sloveniji (dok Hrvati dolaze kod njih, Slovenci, zbog  jeftinije trgovine, idu u Italiju). Po njima, stvar je u tome da je slovenačko tržište malo, a proizvodnja manja i skuplja. “Italija ima puno veću masovnu proizvodnju i ponudu na tržištu, pa u skladu sa tim cene mogu da budu niže”.

Insirisani primjerom  građana Hrvatske i Slovenije, ovog petka, 31. januara, akcije jednodnevnog bojkota trgovina (u manjem ili većem obimu) biće organizovane i u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Sjevernoj Makedoniji i Crnoj Gori.

Društvenim mrežama u Bosni i Hercegovini širi se poziv na bojkot trgovina, benzinskih pumpi, kafića i restorana 31.januara, „kao izraz nezadovoljstva zbog visokih cijena i niskog životnog standarda“. Inicijatori akcije pozivaju građane da „tog dana ne kupuju ništa, da unaprijed osiguraju potrebne namirnice, kuhaju kod kuće i izbjegavaju potrošnju u ugostiteljskim objektima“. Cilj akcije je, objašnjavaju  organizatori, pritisnuti vlasti i poslodavce da preduzmu konkretne mjere za smanjenje inflacije, povećanje minimalne plate i poboljšanje ukupnog životnog standarda građana.

U Srbiji je Udruženje za zaštitu potrošača Efektiva pozvalo građane na bojkot velikih trgovinskih lanaca u petak. Na njihovom popisu su četiri trgovinska lanca koja su, zbog dogovaranja cijena, obuhvaćena postupkom Komisije za zaštitu konkurencije (Delez, Merkator S, DIS i Univereksport). Listi zrelih za bojkot pridodat je Lidl, za koji iz Efektive tvrde da se, takođe, priklonio politici visokih cijena. „Poenta nije da se u četvrtak kupe namirnice za dva dana ili da se u subotu kupi ono što nedostaje. Ako postoji prijeka potreba (za kupovinom – prim. Monitora), bolje je nabaviti kod malog trgovca ili na pijaci, samo ne u ovim velikim trgovinskim lancima“, objašnjavaju organizatori bojkota.  „Kako objasniti situaciju da je proizvod koji se pravi u Srbiji jeftiniji u SAD, Nemačkoj, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori nego u Srbiji? Nije inflacija krivac, krivi su i trgovinski lanci koj imaju visoke marže. Delez ima maržu preko 40, svi ostali imaju 32, 35, 37 odsto marže.“

I u Sjevernoj Makedoniji je potrošačima upućen poziv da ovog petka bojkotuju velike supermarkete ali i manje tržnice/pijace, „kao reakciju na drastično povećanje cijena“. Uz sindikate i udruženja potrošača, poziv na bojkot podržao je i premijer Hristijan Mickoski, ocjenivši da se pojedini trgovci i trgovinski lanci ponašaju neodgovorno neopravdano podižući cijene. “Imam jasna saznanja da određeni subjekti špekulativno pokušavaju da ostvare ogroman profit na račun građana. Ovo je nedopustivo i neće se tolerisati”, napisao je Mickoski.

Slično je i na ovdašnji poziv na bojkot trgovačkih lanaca, koji je stigao od  organizacije Alternativa Crna Gora, reagovao premijer Milojko Spajić. On je, uz odgovor da, na svom profilu na mreži X podijelio anketu sa pitanjem: „Smatrate li da i mi u Crnoj Gori treba da se organizujemo i, recimo, sljedeći petak bojkotujemo sve supermarkete, kao i ostale prodavnice prehrambenih proizvoda?” Naknadno je, za RTCG, pojasnio da „u svojstvu građanina u potpunosti podržavam takvu akciju”. Ponavljajući očekivanja da će, sve izvjesniji, dolazak trgovinskog lanca Lidl riješiti problem visokih cijena i trgovačkih marži. “Lidl intenzivno radi na tome (na dolasku u Crnu Goru – prim. Monitora). Ukoliko domaći trgovci ne budu radili na fer odnosu prema lokalnim potrošačima, naravno da će ih potrošači napustiti”, saopštio je Spajić.

Nijesu svi ministri u Spajićevoj Vladi u potpunosti saglasni sa izrečenom podrškom bojkotu trgovina. Počev od potpredsjednika vlade za ekonomsku politiku i ministra ekonomskog razvoja Nika Đeljošaja.   “Ohrabrujem građane da svoj novac troše u Crnoj Gori, u našim trgovinama i kupuju samo domaće proizvode“, saopštio je Đeljošaj. „Koristim priliku da predložim da fokus nevladinih organizacija i svih društvenih aktera bude bojkot uvoznih proizvoda u trgovinama i da se kao društvo organizujemo da odredimo jedan dan u nedjelji (npr. 31. januar) ili više dana u mjesecu, kako bismo ujedinjeni i složni kupili samo domaće proizvode u našim trgovinama.”

Na sličnom fonu bili su i zvaničnici Crnogorskog udruženja poslodavaca (CUP) i Privredna komora CG. „Bojkotom sopstvene trgovine ne pomažemo nego odmažemo sebi. Neće biti prvi put da se iz plemenitih motiva, a u ime opšteg dobra nanosi šteta i postiže upravo suprotno od željenog“, ocijenili su iz CUP-a.

Iz Privredne komore su, pozivajući se na prošlogodišnju Analizu koju su naručili od Ekonomskog fakulteta, saopštili da se rast cijena u prethodnom periodu nije desio kao posljedica neracionalnog ponašanja trgovaca, već faktora na koje privreda ne utiče. Upirući,  indirektno, prst odgovornosti i u aktuelnu Vlade, a dijelom i na njene prethodnike. „Analiza je pokazala i da sektor trgovine nije generator inflacije, te da je rast cijena neminovan kada zarade rastu brže od produktivnosti. Zato je generatore inflacije potrebno dodatno analizirati uključujući i uticaj pojedinih mjera ekonomske politike“,  navodi se u saopštenju PKCG.

“Trgovačke marže u regionu 2023. godine bile su najniže u Bosni i Hercegovini, 15 odsto, dok su u Srbiji 24-26 odsto, Hrvatskoj iznad 30 odsto, a u Njemačkoj čak 37 odsto“, predočili su iz PKCG rezultate pomenute Analize poslovanja trgovinskih preduzeća (veliki trgovački lanci, veleprodaje, mikro i mala preduzeća). „Prosječna neponderisana stopa bruto marže za trgovinska preduzeća u Crnoj Gori (uzorak analiziran u ovoj studiji) u 2023. godini iznosila je 17,9 odsto, što je čini nižom u odnosu na sve zemlje iz regiona izuzev BiH”.

Ti podaci nijesu utješili građane koji idu u trgovinu i iz nje, za sve više novca, u cegerima donose sve manje. Rast cijena i smanjenje kupovne moći, bez obzira na nominalni rast plata i penzija, podstakao je i predsjednicu Centra za zaštitu potrošača (CEZAP) Olgu Nikčević da podrži bojkot trgovina. “Na ovaj način potrošači šalju poruku da trenutna situacija nije održiva i da je neophodno hitno reagovati na sistemske probleme. Bojkot marketa može poslužiti kao privremena mjera za vršenje pritiska, ali za dugoročne rezultate potrebno je sprovesti strukturne promjene u ekonomiji, uključujući jačanje domaće proizvodnje, bolje uređenje tržišta i podsticanje veće konkurencije”, kazala je ona.

Bojkot su podržali i sindikati. Izvršni odbor Unije slobodnih sindikata Crne Gore pozvao je članstvo da se pridruži bojkotu koji je, kažu, „izraz građanskog revolta zbog enormno visokih cijena proizvoda“ i ugrađivanja trgovaca kroz neutemeljeno visoke marže, koje nijesu formirane na realnim osnovama, već su rezultat povećanja zarada i penzija kroz efekte programa Evropa sad 1 i 2.

„Ukoliko se građani/ke odazovu pozivu na bojkot i ukoliko bojkot uspije, biće to snažna poruka trgovcima da građani/ke imaju mehanizam kako da se zaštite od daljeg „divljanja“ cijena“, navodi se u saopštenju USSCG.

I iz Saveza sindikata Crne Gore su pozvali članstvo da daju pun doprinos bojkotu. „Jer sve što smo postigli u dogovoru sa Vladom vezano za povećanje plata, trgovinski lanci nam to uzmu cijenama. Savez sindikata će osmisliti i dalje korake kako bismo postigli cilj, a to je smanjenje cijena“, poručio je generalni sekretar SSCG Duško Zarubica.

No, čuju se  glasovi ekonomskih analitičara koji pozivaju na oprez. Rast cijena, nesporno, jede (nesrazmjerno) uvećane zarade i penzije, pa je kupovna moć građana Crne Gore, prema  podacima Eurostata, približno ista danas kao i  2019. godine (51:50 odsto prosjeka EU). A taj rast, pored ostalog,  plaćamo manjim ulaganjima u penzione fondove. Odnosno, pozajmljujemo od samih sebe u budućnosti. .

Mišljenja se razlikuju oko toga šta je uzrok a šta posljedica takvog stanja. I ko je odgovoran. Neki analitičari upozoravaju da, zemlje bivše SFR Jugoslavije danas imaju različite ekonomije, zbog čega ni poslovanje maloprodajnih lanaca u Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji, Crnoj Gori  i Makedoniji nije uporedivo. Zajednički problem skupoće ne može se rješavati na isti način, jer  nema iste uzroke. Drugi upozoravaju da maloprodavci ne mogu biti jedini odgovorni za dešavanja u lancu u kome su i proizvođači, uvoznici, veleprodavci i, možda najvažnije, država/vlada kao kreator pravila i neko ko određuje visinu carinskih, akciznih,  poreskih stopa koje i te kako utiču na visinu cijena koju plaćaju potrošači. Svi mi.  U konačnom, nije teško shvatiti da bi ozbiljan bojkot, ili njime uzrokovan značajniji pad cijena, donio velike nevolje aktuelnim vlastima u Crnoj Gori. Planirani prihodi od PDV-a i akciza ne bi se realizovali pa bi država trebala dodatna zaduženja.

Potrošači ne žele da glavoboljaju oko takvih dilema. Njih interesuje to što su za tri godine cijene osnovnih životnih namirnica porasle preko 35 odsto, da je ukupna inflacija u tom periodu iznosila 26,8 odsto, da je najveći rast cijena zabilježen je u kategoriji hrana i bezalkoholna pića (37,5 odsto) – baš tamo gdje ode većina novca prosječnog stanovnika Crne Gore. Sve navedeno su zvanični podaci Monstata. Uz to su, možda još više, poskupjeli stanovi i stanarine, odjeća i obuća, sve vrste usluga (od frizera do računa telekomunikacionih i kablovskih provajdera), komunalije (uz najavljeno poskupljenje struje)… a konačno, ili prije svega, akcize i poreske stope.

Ne može se , naravno,  sve to ispeglati jednodnevnim bojkotom trgovina. Zato  petak u kome nekadašnji Jugosloveni bojkotuju kupovinu treba razumjeti kao pokaznu vježbu nekih budućih akcija. Ne moraju biti sinhronizovane, važno je da budu korisne.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

BLOKADA PARLAMENTA I USTAVNI SUD: Čega se to plaši Đukanović?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema podacima dobro upućenih izvora Monitora, nije tačno da je vlast na čelu sa Mandićem,  kako tvrdi DPS,  preuzela kontrolu nad Ustavnim sudom, iako je on i dalje nesumnjivo partijski.  Penzionisanjem Dragane Đuranović došlo je do promjene odnosa snaga : DPS-2,  URA-1, DF-1,  Demokrate – 1. Matematika kaže:  opozicija – 3, vlast –  2.  No,  izgleda da sudija  Faruk Resulbegović,  koji slovi za kandidata URA, iako je ta partija sada u opoziciji, za DPS  predstavlja veliki rizik

 

 

Demokratska partija socijalista uz dio opozicije blokirala je opet početkom sedmice sjednicu parlamenta, na kojoj je trebalo glasati o budžetu.  Insistiraju da „parlamentarna većina ruši državu“, te da je razlog njihove blokade Skupštine – odbrana Ustava.

„Dok god se ne poništi odluka Ustavnog odbora, neće biti sjednica. To je jedinstven zahtjev opozicije“, poručio je lider DPS Danijel Živković.

Dodatno je proširio spisak zahtjeva: „Za povratak redovnog rada Skupštine Crne Gore neophodno je poništenje neustavne odluke o penzionisanju sutkinje Dragane Ðuranović, kao i potpisivanje sporazuma između opozicije i vlasti u kojem će se jasno precizirati da nema izmjena Ustava u dijelu identitetskih pitanja, kao ni izmjena Zakona o crnogorskom državljanstvu. Finalno, premijera Spajića sam upozorio da ukoliko parlamentarna većina sa državnog nivoa spriječi formiranje vlasti u Budvi i time još jednom sruši ustavni poredak, da će odgovor opozicije biti blokada svih lokalnih skupština i potpuna paraliza društveno-političkog života”.

DPS-a i stranke opozicije tvrde da  je penzionisanjem sutkinje Đuranović  izvršen “ustavni puč”, te da je  parlamentarna većina na čelu sa Andrijom Mandićem  preuzela kontrolu nad Ustavnim sudom kako bi “srušila državu” i  između ostalog progurala zakon o dvojnom državljanstvu. Problem sa tim DPS- ovim narativom ima više nivoa. Za početak, neobično je da se protiv političke kontrole Ustavnog suda bori partija koja ga je pretvorila u partijski i uništila njegov integritet. Prema podacima dobro upućenih izvora Monitora, nije tačno da je vlast na čelu sa Mandićem,  kako tvrdi DPS,  preuzela kontrolu nad Ustavnim sudom, iako je on i dalje nesumnjivo partijski.

Zašto DPS onda želi da vrati sud „u pređašnje stanje“, kako je to  nakon razgovora opozicije sa Martom Kos definisao  Živković? Dio odgovora je u hronologiji  promjena snaga unutar partijskog Ustavnog suda.

Nakon višegodišnje blokade Ustavnog suda, početkom 2023. godine, postavgustovska vlast je, kako bi odblokirala evropski proces, konačno uspjela da dobije poene od Brisela i popuni dio praznih mjesta u Ustavnom sudu. Uz neophodnu saradnju opozicije, pošto se sudije Ustavnog suda biraju dvotrećinskom većinom.  U to vrijeme premijer je bio Dritan Abazović koji danas stoji uz DPS, a predsjednik države Milo Đukanović.  Parlament i predsjednik po zakonu imaju značajnu ulogu u procesu izbora sudija Ustavnog suda. Na žalost, sud je popunjen  po odavno uspostavljenom đukanovićevskom principu,  po kom su sudije Ustavnog suda bile ishod  politčke trgovine, a ne radnih biografija i referenci.  U tom smjeru nova vlast nije napravila nikakav pomak.  Sud je bio i ostao partijski, ali sa malo drugačijim odnosom snaga.

U februaru 2023. godine, nakon više poništenih konkursa i neprincipijelnog glasanja svih partija, koje su mijenjale odnos prema kandidatima u zavisnosti od trenutnog partijskog interesa,  izabrano je troje sudija –   Snežana Armenko, koja je bila predlog Demokratskog fronta i koja je u rođačkim odnosima sa Predragom Bulatovićem, savjetnikom Andrije Mandića, Miomirka Tešić, koju su predložile Demokrate  i Dragana Đuranović koju je predložio DPS, a čije je penzionisanje krajem godine DPS natjeralo na bacanje dimne bombe na sjednici Ustavnog odbora, a danas na blokadu parlamenta.  Đuranović se tokom intervjua pohvalila  partijskom knjižicom DPS.  Kazala je da je ima od 2017. i da „za sudiju Ustavnog suda nije neophodno da ne bude član partije“.

Tada za sudiju Ustavnog suda nije izabran Faruk Ruselbegović, zbog toga što za njega nijesu glasali DPS i Bošnjačka stranka. DPS je u to vrijeme još manjinski podržavao Abazovićevu vladu, ali nije glasao za  Resulbegovića, koji slovi za kandidata URA, uz objašnjenje da želi to mjesto da ostavi dogovoru unutar manjinskih partija. U prevodu, DPS je bio radiji kandidatu  kog bi predložile  manjinske partije  iz korpusa tada DPS – u vjernih partnera. Prije svega Bošnjačka stranka.  Ruselbegović je ipak izabran u novembru 2023. godine. Ni tada DPS nije glasao za njega, ali su  njegov  izbor omogućili glasovi URA, koja je u to vrijeme već postala opozicija, i Socijaldemokrata (SD).

Izborom Resulbegovića kompletiran je Ustavni sud. Pored novoizabranih sudija, u Ustavnom sudu tada su bili još Budimir Šćepanović, predsjednik suda, Desanka Lopičić i Milorad Gogić, danas savjetnik Andrije Mandića.   Šćepanović i Lopičić izabrani su u vrijeme DPS-a, i važe za njihove odane vojnike pravosuđa. Šćepanović, Lopičić, kao  i penzionisana sutkinja Đuranović, nalaze se na spisku sudija koji su od DPS vlada dobili stanove po povoljnim uslovima, što je danas predmet pravosuđa .

Lopičić je od Vlade dobila stan 2009. godine od 75 hiljada eura, koji je otplaćivala u mjesečnim ratama od 79,8 eura. Od 2014. do 2017. bila je predsjednica Ustavnog suda, a svojevremeno je nezakonito izabrana za predsjedavajuću sudiju, što je potvdio i sam Ustavni sud. Sutkinja Dragana Đuranović je dobila stan u Siti kvartu  od Vlade 2016. godine, dok je bila zaštitnica imovinsko-pravnih interesa države za svega 15.445 eura. Sudija  Šćepanović  je uz pomoć Vlade dobio stan od 90 kvadrata za nešto više od 13 hiljada eura u Univerzitetskom centru u Podgorici.

Dakle, da pritvrdimo- kada je u novembru 2023. kompletiran, Ustavni sud bio je izvan sumnje partijski. Prema podacima Monitorovih dobro upućenih izvora, u njemu je važio ovaj odnos snaga:  DPS 3, DF -2, Demokrate – 1, URA – 1. Pošto je URA tada bila u opoziciji, moglo bi se reći da je opozicija i dalje imala kontrolu nad sudom, 4:3.  Mđutim, DPS očito nikad Resulbegovića nije računao kao dio opozicione snage, pa je takav sud smatrala sudom u pat poziciji.  Tri naspram tri.

Nakon što je penzionisan Gogić, koji je završio u Mandićevom kabinetu, neprincipijelno mijenjajući stavove o penzionisanju sudija Ustavnog suda spram sopstvenog interesa, ustanovljen je ovaj odnos:  DF- 1, Demokrate – 1, URA -1, DPS -3. Opozicija je imala tri sugurna i jedan za DPS očio  nesiguran glas.   To je pređašnje stanje u koje danas  DPS sa sve evropskom retorikom,  želi da vrati Ustavni sud.

Penzionisanjem Đuranović došlo je do promjene – DPS-2, URA- 1, DF-1, Demokrate – 1. Matematika kaže:  vlast –  2, opozicija – 3. DPS međutim, dok blokira parlament s URA,  i dalje istrajno  ne računa  njihove “nesigurne” glasove u sudu.  Pritom, nakon penzionisanja Đuranović, u Ustavnom sudu je  neparan broj sudija, pa odluke više ne mogu biti zaustavljane pat pozicijom, tri na spram tri.   Sada Resulbegović za njih predstavlja još opasniju  razliku.  Zato DPS želi stvari da vrati u sigurno. Pređašnje stanje, za njih znači pat pozicija. DPS se u stvari   bori za – blokadu.

Priča o Ustavnom sudu, o čemu je Monitor već pisao, je priča o borbi vlasti i opozicije oko nadmoći u  pravosuđu. Priča o penzionisanju sudija tog suda, je priča i  o tome kako su i vlast i opozciija, ali i većina sudija Ustavnog suda, Ustav tumačile  spram sopstvenih, partijskih i ličnih interesa.  DPS danas traži da se nastavi sa kršenjem Ustava, i sudije penzionišu po starom receptu, za koji eksperti odavno ukazuju da je sporan. Vlast je taj recept koristila kad joj je odgovaralo, a odlučila s njim da raskrsti, opet kad joj odgovara. Sudije, isto.  Doprinoseći tako opštoj haotizaciji, u kojoj je očigledno da je Ustav tek pogodan zaklon. Ili ruža na  reveru. Što bi rekao Andrija Mandić potpredsjedniku skupštine Borisu Pejoviću, dok se nadgornjavao sa poslanicima opozicije: „Pridrži mi ovaj Ustav“.

Zanimljivo, trenutno je penzionisana samo sutkinja Đuranović, iako je još dvoje sudija ispunilo uslove za penziju, kako je to u obraćanju Parlamentu navela i predsjednica Ustavnog suda Snežana Armenko.  Predsjednik Jakov Milatović izbor to dvoje sudija ostavio je otvorenim, i rezervisanim za amin sudija Ustavnog suda. Milatović je tako odigrao i za DPS. Ubrzo je prešao na podešavanja iz avgusta 2020. A o tome kako dvoje sudija ne idu u penziju, a jedan da, iako su svi ispunili uslov, više ne priča niko. Toliko o Ustavu.

Nevinih u priči o Ustavnom sudu nema, ali je očigledano nastojanje DPS-a, da blokira taj sud. Da ga vrati u pređašnje stanje, ali i  onemogući dalji razvoj događaja. Šta ako bi se nakon sutkinje Đuranović penzionisalo i dvoje njihovih sudija? Ko bi ih zamijenio?

Dimne bombe na Ustavnom odboru, pojavljivanje Đukanovića nakon tragedije na Cetinju sa zahtjevom da se smijeni policijski vrh, blokada parlamenta kojom se navodno brani Ustav, a koja je, po pravnim stručnjacima neustavna i nelegitimna, za razliku od bojkota, prijetnje da će blokirati i lokalne parlamente… Sve su to detalji koji nameću pitanje: čega se to plaši Đukanović?

Vlast tvrdi da je penzionisanje Đuranović spriječilo izlazak iz pritvora bivšeg specijalnog tužioca Milivoja Katnića i bivšeg visokog bezbjednosnog funkcionera Zorana Lazovića.  Šta bi mogao još Ustavni sud koji nije u „pređašnjem stanju“, a koje specijalnim dodacima podmićuje nova vlast?

Zanimljivo je da DPS ne umiruje ni miješanje Venecijanske komisije, u kojoj između ostalih sjede nekadašnji ministri DPS vlada,  profesor Srđan Darmanović i Zoran Pažin.  Ili se sjećaju kako je lako ne uvažiti VK s pozicije vlasti.  Kako god, nervoza DPS-a  je očigledna.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo