Povežite se sa nama

FOKUS

Iz Milovih usta u ruke piromana

Objavljeno prije

na

Nova crnogorska kletva mogla bi komotno da glasi:”Dabogda te bivši premijer javno kritikovao”. Automobili u plamenu i napadi na kritičare režima nerijetka su pojava nakon javnih nastupa Mila Đukanovića u kojima ih bivši premijer ne štedi. Tek odmah nakon posljednje Đukanovićeve javne kritike ovdašnjih slobodnih medija, u intervjuu za beogradsku Košavu, zapaljen je automobil dnevnog lista Vijesti. To je treći zapaljeni automobil u vlasništvu te dnevne novine. Slučajno ili ne, i prethodna dva zapaljena su nakon intervjua Đukanovića i kritike na račun medija.

U razgovoru za Košavu, bivši premijer je, krajem prošle sedmice, kazao da ne čita ni Vijesti ni Dan, niti medije koji kritički pišu o njemu, te da bi to bilo “mazohistički”. Urednike i novinare slobodnih medija nazvao je ,,nabijeđenim” i ,,samoproglašenim ekskluzivcima intelektualne elite”. Za Dan je još kazao da nije novina već ,,oglasna tabla vojno-obavještajne službe”.

Đukanović je na beogradskoj televiziji ustvrdio i da je 80 odsto onoga što je u medijima koji se kritički odnose prema njegovom liku i djelu – neistina, te da se radi o tendencioznom pokušaju tih medija da “makar zakašnjelo dobiju potvrdu svojih teza kako je Crna Gora pred bankrotom, kako je to kriminalna država i kako, po logici stvari, za sve to moraju biti odgovorna partija koja je na vlasti i njen lider”.

Nedugo nakon Đukanovićevog gostovanja na Košavi, zapaljeno je treće vozilo Vijesti.

Na isti način Đukanović je o slobodnim medijima govorio i prije nego što su u julu ovoga mjeseca zapaljena dva automobila Vijesti. On je tada u intervjuu za državnu Pobjedu, u razgovoru sa svojim bivšim savjetnikom, ,,novinarom” Srđanom Kusovcem, urednike i novinare slobodnih medija nazvao ,,beznadežno inferiornim vidovnjacima”. Nije mu smetalo ni kada je Kusovac iste medije nazivao ,,političkim tabloidima”. Doduše, taj je termin upravo Đukanović lansirao u javnu sferu. On je prvi počeo da govori o navodnoj tabloidizaciji ovdašnjih nezavisnih medija.

Tek koji dan nakon Đukanovićevog intervjua Pobjedi, po istom scenariju, zapaljeni su automobili Vijesti, od kojih jedan na parkingu preko puta Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB), pored desetina bezbjednosnih kamera koje nadziru taj kraj. Ni to nije pomoglo da počinioci budu uhvaćeni. Premijer Igor Lukšić i direktor Uprave policije Veselin Veljović tvrdili su da je riječ o ,,izolovanom pojedinačnom slučaju”, te da to nema veze sa odnosom režima prema slobodnim medijima.

Đukanović se, naravno, nije oglašavao. Ni tada, ali ni nakon posljednjeg zapaljenog automobila Vijesti. Nije komentarisao ni upozorenja javnosti da su njegove javne kritike povezane sa napadima na tu dnevnu novinu.

Mihailo Jovović, urednik Vijesti, ocijenio je da treći zapaljeni automobil jasno govori da se radi o ,,terorističkom napadu na medije”, te da bi to moglo biti u vezi sa Đukanovićevim intervjuima.

,,Da li je to neki suludi sljedbenik ili je to smišljeno u nekoj organizovanoj kriminalnoj grupi, ne znam, ali je sigurno da takvi Đukanovićevi istupi ne pomažu”, upozorio je Jovović.

On za Monitor kaže: ,,Možda puno tražim, ali bi bilo dobro kad bi nas DPS makar obavijestio jedno dva-tri dana unaprijed sljedeći put kad njihov predsjednik bude davao intervju, pa da se organizujemo i malo bolje pripazimo svoju imovinu”.

Jovović dalje komentariše Đukanovićeve javne napade na kritičare režima: ,,Kada napada medije koji kritikuju ono što je radio i radi, Đukanović očigledno ne može ili neće da se uzdrži od nečega što se može shvatiti kao govor mržnje. To je uvijek bio njegov manir, i to ne samo prema medijima, već i opoziciji. Samo je mete mijenjao, onako kako je svlačio stare i oblačio nove političke košulje”.

Urednik Vijesti podsjeća da se ,,u Evropi tako ne govori ni o političkim protivnicima, osim na nivou incidenta, a kamoli o medijima koji samo rade svoj posao”.

Đukanovićeve javne kritike na račun medija ove sedmice osudili su i iz civilnog sektora. ,,Potpuno je svejedno da li su napad na Vijesti izvršili pojedinci zaluđeni retorikom Đukanovića ili organizovana grupa kojoj smeta pisanje te dnevne novine. U oba slučaja odgovoran je Đukanović, jer je kreirao sistem u kome se nasilje nad neistomišljenicima ne kažnjava, već permanentno ohrabruje”, saopštili su iz Mreže za afirmaciju nevladinog sektora(MANS).

Iz MANS-a, ali i iz Pokreta za promjene, pozvali su premijera Lukšića da smijeni direktora policije, s obzirom na to da nema niti rezultata u razotkrivanju počinilaca, ali ni razumijevanja da se radi o napadu na slobodu govora.

Zaista, najveći problem Đukanovićevih javnih istupa je upravo to što se on nikada nije ogradio od nasilja koje je protiv njegovih kritičara napravljeno neposredno nakon njegovih oštrih riječi, dajući tako i prećutnu podršku onima koji se, čak i fizički, obračunavaju sa kritičarima režima.

Mihailo Jovović smatra da je tužno što ,,nema nikoga u institucijama ove države ko mu smije makar skrenuti pažnju da to što radi nije primjereno nijednom političaru bilo koje evropske demokratske države, a kamoli da ga pozove na odgovornost”.

Iz državnih institucija, kao i obično, sliježu ramenima. Tužilaštvo je saopštilo da nema osnova da se oni koji su zapalili automobil Vijesti gone po službenoj dužnosti, pozivajući se na zakonske odredbe koje se odnose na visinu uništene imovine. Medijske slobode tužilaštvu izgleda ne vrijede dovoljno. Konačno, to je isto ono tužilaštvo koje se iz sve snage upinjalo da Mihaila Jovovića, urednika Vijesti proglasi nasilnikom, koji ničim izazvan nasrće na vlastodršce.

Incident koji je sa mnogih međunarodnih adresa okarakterisan kao ozbiljan napad na medije i slobodu govora, kada je gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša fizički napao Jovovića i fotoreportera Vijesti Borisa Pejovića, naše tužilaštvo pokušavalo je da predstavi kao napad Jovovića na Mugošu i njegovog vozača. Mugoša se valjda samo branio. A za povrede koje je gradonačelnik Podgorice tom prilikom nanio Jovoviću, kažnjen je sa svega 400 eura. Ispalo je, s obzirom na pozamašna primanja gradonačelnika, da Mugoša može, da ne osjeti, izdevetati i po nekoliko novinara i urednika mjesečno.

Nakon napada na gradonačelnika na urednika i fotoreportera Vijesti, Đukanović je opet pričao o medijskim ekstraprofiterima i trkom za senzacijama. Da je uz gradonačelnika, bivši premijer pokazao je tada i zajedničkom vožnjom sa Mugošom do Žabljaka, odmah nakon napada. Istina, preporučio je sudske procese kao najbolje oružje protiv medijske pošasti. Valjda izgleda demokratskije od šamaranja.

Uslijedio je i pokušaj diskreditovanja Željka Ivanovića, direktora Vijesti, na društvenoj mreži Fejsbuk, a nastavljeni su i sudski procesi protiv slobodnih medija sa jasnim ciljem da se finansijski iscrpe. Poznato je da su Monitor, Vijesti i Dan u jednom trenutku trebali da plate čak 13 miliona odštete.

Nije prvi put da oni koje Đukanović u svojim javnim nastupima iskritikuje postanu meta fizičkih napada. Svjež je i slučaj fizičkog napada na Nebojšu Medojevića, lidera opozicionog Pokreta za promjene. Medojevića je početkom ove godine, pred zgradom u kojoj stanuje, napao bratanić kontroverznog Nikšićanina Branislava Mićunovića Nenad Mićunović, a nakon ocjena Medojevića da je u Crnoj Gori jaka sprega politike i mafije, te da je Brano Mićunović stvarni vladar Crne Gore.

Đukanović je, prije toga, više puta javno kritikovao Medojevića, a neki od tih govora bili su daleko od demokratske, civilizovane kritike.

U parlamentu na proljeće 2010. godine Đukanović je lidera PzP optužio da je ,,portparol obavještajnih službi Srbije”. Bivši premijer je nekoliko puta javno optuživao Medojevića da je radio za zemunski klan, a u junu 2010. godine, opet u parlamentu, obratio se lideru PZP na jeziv način, kazavši da Medojević ne bi mnogo nedostajao crnogorskoj političkoj sceni: ,,Ja uvijek zebem kad vi odete u Beograd, jer se sjetim vaših ranih radova. Plašim se da slučajno nekome ne padne na pamet da prevrednuje vaš doprinos u glasilu zloglasnog zemunskog klana. To ne bi bio veliki gubitak za političku scenu, jer se opozicija ujedinila, ali bi nedostajalo ove veselosti i humorističke dimenzije crnogorskog političkog života”, kazao je tada bivši premijer.

Đukanović je poslanike opozicije nazivao ,,kriminalcima i narkomanima”.

Kada je lider PzP napadnut, iz te su partije ocijenili da je Đukanović svojim nastupima od Medojevića napravio metu. Bivši premijer se ni tada nije izjašnjavao, niti je osudio napad. Sudstvo, po mnogim međunarodnim ocjenama pod pritiskom političkog vrha, kaznilo je napadača sa tek 900 eura.

Tu su i Đukanovićevi javni napadi na račun crnogorskih intelektualca koji pokušavaju da spriječe pranje njegove ratne biografije. Takve je bivši premijer nazivao ,,sramotnim ljudima”.

Sramotne ljude, slobodne medije ali i sve ostale kritičare režima, na sve načine već duže pokušavaju da diskvalifikuju u državnoj Pobjedi, kojom Đukanović i u Beogradu maše kao primjerom valjanog novinarstva. Da se zna ko je neprijatelj.

Blago onima o kojima Đukanović javno lijepo govori. Lica sa međunarodnih potjernica, šinavatre, šarići i subotići, oni u Crnoj Gori ne moraju da brinu o imovini i slobodama.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NOVA  KRIZA VLASTI: Vlada u barikadama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako je za nedjelju dana pređen put od zadovoljstva i zahvalnosti do optužbi za „državni udar u Vladi“

 

U nedjelju, tek što je policija, uz more suzavca, uspostavila kontrolu na ulicama Prijestonice   premijer Zdravko Krivokapić najavio je otvaranje novog kriznog žarišta. U Vladi. Kao što su prethodno objavili Andrija Mandić i Milan Knežević, on je u ovlaš uvijenoj formi iskazao nezadovoljstvo načinom na koji je policija (ne)postupala prošlog vikenda.

,,U komandnom dijelu odgovornosti će biti preispitan svaki čin svakog pojedinca koji je obezbijedio ili nije obezbijedio, uradio ili ne, djelovao ili ne…“, saopštio je premijer, „niko neće biti pošteđen, bez obzira koju funkciju ima i koja ga politička partija štiti”.  Javnost je, u tom trenutku, već obaviještena da se Krivokapić tokom noći sukobio sa direktorom Uprave policije Zoranom Brđaninom i ministrom MUP-a Sergejom Sekulićem. Posredno i sa Dritanom Abazovićem, potpredsjednikom Vlade zaduženim za pitanja bezbjednosti kome je bio upućen dio izjave o političkoj zaštiti osumnjičenih (prema tvrdnjama funkcionera DF – i presuđenih) čelnika policije.

Potvrdu sukoba dobili smo u utorak veče, kada je premijer u Vili Gorica organizovao prijem za pripadnike bezbjednosnog sektora. Iako nijesu formalno pozvani na skupu su se pojavili i Abazović, Sekulić i Brđanin. Premijerovo obezbjeđenje je sa ulaza vratilo službenog fotografa koji u sličnim prilikama bilježi aktivnosti potpredsjednika Vlade, a svrsishodnost tog poteza pokazala se nakon što su objavljene službene fotografije sa skupa. Na njima, kao u stara dobra vremena, nema nepodobnih funkcionera. Ni na jednoj.

Nakon rekordne zapljene kokaina (skoro 1,5 tona) Vlada je 30. avgusta organizovala konferenciju za medije kojoj su prisustvovali Krivokapić, Abazović, Sekulić i v.d. direktora Uprave prihoda Aleksandar Damjanović. „Kada izaberete profesionalne ljude na prave pozicije, onda nećete pogriješiti“, pohvalio se premijer, „posebno mi je zadovoljstvo da se zahvalim svima koji su učestvovali u ovoj akciji“.

Za samo nedejelju dana pređen je  put do optužbi za svojevrstan „državni udar u Vladi“. Na šta se premijer, navodno, u subotu veče požalio Mandiću i Kneževiću.

Dakle, subota  veče. U Podgorici je završena svečanost povodom dolaska patrijarha SPC-a Porfirija. Na trgovima Cetinja i barikadama podignutim na magistralnom putu prema Podgrorici i Budvi nalaze se protivnici ustoličenja u tom gradu. Policija ih nadgleda i blokira pristup Cetinjskom manastiru. Specijalna jedinica MUP-a tek treba da uđe u Prijestonicu.

Pred premijerom i njegovim saradnicima je analiza ANB-a u kojoj se kaže da predstojeći događaji mogu imati „nesagledive posljedice“. Prema njihovim procjenama na Cetinju se nalazi oko 80 osoba koje „mogu imati pristup“ skrivenom oružju i spremne su da ga upotrijebe. ANB procjenjuje da se otprilike polovina njih nalazi na cetinjskim ulicama i barikadama. A druga polovina – na drugoj strani – u i oko Manastira.

Na stolu su i tri plana policije.

Priželjkivani – da se ustoličenje mitropolita Joanikija Mićovića obavi u Podgorici. Tako bi se preduprijedile moguće nevolje i žrtve.

Visokorizični – da se postavljene barikade „osvoje“ direktnim napadom policije i da se patrijarhu, mitropolitu i njihovim gostima omogući kopneni koridor  ka Manastiru.  Policajci objašnjavaju da taj plan, skoro izvjesno, donosi žrtve.  I da bi takav slijed događaja mogao dovesti do sukoba na ulicama drugih crnogorskih gradova. Koje ne bi imao ko da spriječi, pošto je praktično sva policija angažovana na Cetinju.

Realna opcija, na kojoj policajci insistiraju nakon što je postalo izvjesno da vrh SPC ne odustaje od ustoličenja pod Lovćenom (budu li prinuđeni krenuće pješke ka Cetinju, navodno su saopštili Porfirije i Joanikije), podrazumijeva da se čelnici SPC-a u Cetinjski manastir prebace helikopterom, dok policija  suzavcem zaokupi pažnju demonstranata. Držeći ih na bezbjednoj udaljenosti od Manastira i Vladičine bašte na koju je predviđeno slijetanje. Nedostatak ovog plana je to što MUP nije u stanju da vazdušnim putem iz Podgorice prebaci sve zvanice, već samo one čije je prisustvo neophodno da bi se obred održao.

Dramatične događaje najavljuje saopštenje poslaničkog kluba Demokrata kojim se zahtijeva da kompletno rukovodstvo bezbjednosnog sektora snosi odgovornost ukoliko UP ne obezbijedi ustoličenje na Cetinju.

Zatim premijer Krivokapić poziva direktora UP-a i izdaje mu naređenje: policija treba da u najkraćem roku krene sa uklanjanjem barikada i rastjerivanjem okupljenih, kako bi Cetinje zoru dočekalo spremno za ustoličenje mitropolita. Prema izvorima Monitora, Brđanin je odgovorio kako će se držati zakona. Tako je, zapravo, podsjetio ili obavijestio premijera da on nije taj koji ima mogućnost komandovanja policijom.

Krivokapić poziva Sekulića i traži da razriješi direktora UP-a. On će, kaže,  potom sazvati elektronsku sjednicu Vlade i imenovati v.d. direktora policije koji će izvršiti njegovo naređenje. Sekulić odbija, baš kao i zahtjev da podnese ostavku.

Sekulić i Brđanin, prema našim izvorima, insistiraju na članu 19. Zakona u MUP-u: „U vršenju policijskih poslova mogu se upotrebljavati ovlašćenja koja su propisana zakonom i čijom se upotrebom cilj postiže sa najmanje štetnih posljedica”. Ali, izgleda, kako unutar vlasti postoji veliko neslaganje po pitanju šta su najmanje štetne posljedice.

Ministar MUP-a čelnicima policije predočava premijerov zahtjev, i pita da li je neko od pomoćnika direktora UP-a spreman da zauzme Brđaninovo mjesto. Pomoćnici insistiraju da se cetinjska operacija  provede prema pripremljenom planu, uz puno jedinstvo vrha policije. Sekulić odlazi u gluvu sobu da obavijesti premijera. Tamo zatiče osobe kojima, prema zakonu, tu nije mjesto. I ulazi u verbalni sukob sa poslanikom Markom Milačićem.

Dok Krivokapić sa čelnicima DF-a razgovara o otopljavanju odnosa čelnici policije pritvrđuju detalje plana. I kreću u akciju. Naši sagovornici objašnjavaju kako o njihovoj (ne)kooperativnosti svjedoči i sljedeće: upotrebu specijalne jedinice može narediti samo direktor policije. I on je naredio. Opozvati je i povući sa terena može i ministar policije. Ali nije. Za upotrebu helikopterske jedinice koja se nalazi pri Direktoratu za vanrende situacije nadležan je ministar. I on je pokušao da ih podigne sa zemlje. Nakon što je obaviješten da piloti MUP-a odbijaju da lete, Sekulić je u pomoć pozvao ministarku odbrane Oliveru Injac (ona je sa premijerom u gluvoj sobi). Sveštenike je pred Manastir dopremio vojni helikopter.

Specijalci preko Budve, uz pomoć Marka – Bata Carevića i njegove teške mehanizacije probijaju barikade i zauzimaju položaje u gradu. Sada treba naći povod za planirani udar suzavcem na demonstrante. Taj problem rješava Veselin Veljović, na poznati način.

Dok policajci suzavcem prave dimnu zavjesu i na manje grupe razbijaju  okupljene, iz Kabineta premijera stižu dezinformacije. I tvit o njegovom „naređenju da se uhapsi Veljović“. Dva dana kasnije neko je uspio da predsjedniku Vlade objasni kako on nije vrhovni komandant koji može da naredi nečije hapšenje ili oslobađanje. I da je tom objavom ušao u zonu krivične odgovornosti. Dok saradnici pokušavaju da ispeglaju taj šlamperaj, premijer od ministra policije ponovo traži ostavku (ponedjeljak). Uzalud. Potom mu najavljuje da će pokrenuti postupak njegovog razrješenja. Iz DF-a tvrde kako je njih obmanuo, rekavši im da je to već učinio.

Uključuju se  ambasadori zemalja kvinte (SAD, Britanija, Njemačka, Francuska i Italija). Oni pokušavaju Krivokapića odgovoriti od nauma da izvrši sječu čelnika bezbjednosnog sektora i prenose poruku da će u suprotnom izgubiti podršku njihovih vlada. Aleksandar Vučić pozdravlja i zahvaljuje. Malo li je.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo