Povežite se sa nama

FOKUS

Kriza tuđa briga

Objavljeno prije

na

Konačno su se o aktuelnom ekonomskom trenutku oglasili i iz Vlade Crne Gore. U najkraćem: Ministarstvo rada i socijalnog staranja publikovalo je sopštenje sa preporukom da, u vrijeme visokih ljetnjih temperature, radnici ne bi trebali da rada puno radno vrijeme ako to nije baš neophodno. I još su savjetovali da ono što se baš mora, ukoliko je moguće, treba obaviti noću. U skladu sa navedenim preporukama, zvaničnici Vlade Igora Lukšića na odmoru su već skoro mjesec dana.

Avgust je, inače, mjesec u kome, po tradiciji, Crna Gora realizuje skoro petinu godišnjeg društvenog proizvoda. Šta za to vrijeme rade premijer Lukšić i dvojica njegovih najbližih saradnika iz oblasti ekonomije – ministar finansija Milorad Katnić i ministar ekonomije Vladimir Kavarić?

NA SLOVO, NA SLOVO: Prvu polovinu avgusta premijer je, neplanirano, potrošio na pregovore sa opozicijom o izbornom zakonodavstvu i crnogorskom, srpskom, maternjem jeziku. Ono što se nekima, na prvi pogled, učinjelo kao postignuti kompromis uobličeno je u Tekst Političkog dogovora o pojedinim pitanjima koja se tiču evropskih integracija Crne Gore i objavljeno na sajtu Vlade.

Pokazalo se da dogovora, ipak, nema. Pa je Lukšić najavio i mogućnost raspisivanja vanrednih parlamentarnih izbora. DPS-ova Pobjeda tu je mogućnost uskoro odbacila, pozivajući se ,,na izvore iz vrha vladajuće koalicije”. Toliko i o mjestu koje pripada premijeru Igoru Lukšiću u koaliciji DPS-SDP.

A premijer je, prema podacima njegove PR službe, u minulih osam dana obavio tri važna posla. Predsjednicima vlada Ukrajine i Mađarske čestitao je državne praznike. Čestitke povodom ponovnog izbora na funkciju upućene su, u ime Vlade i premijera lično, gradonačelnicima Danilovgrada, Rožaja i Bara. Malo li je za ove vrućine? Uglavnom, na sajtu Vlade Crne Gore, u dijelu posvećenom predsjedniku Vlade (rubrika aktuelnosti) od 15. avgusta nijesu zabilježene druge aktivnosti Igora Lukšića.

Zauzet pisanjem čestitki premijer je propustio da se odredi: o nastavku globalne ekonomske krize koja od kraja jula trese Evropu i SAD; prijedlogu kontroverznog nikšićkog biznismena Miodraga Dake Davidovića da, nakon Željezare, preuzme i Vladine akcije u Rudniku boksita i KAP-u; rastućim socijalnim tenzijama u Crnoj Gori; ,,čudnim” izjavama predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika u Herceg Novom…

Jesu li sve to dešavanja nedostojna uznemiravanja premijera na ljetnjem raspustu?

Umjesto odgovora, podatak: prema podacima Centralne banke Crne Gore, dugovanja ovdašnje privrede – radnicima, poslovnim partnerima, bankama i državi – porasla su za 12 miliona eura u mjesecu koji je prethodio Vladinom odlasku na kolektivni godišnji odmor. Ako pitate kakve Vlade ima veze sa tim, evo odgovora: od 14,5 hiljada firmi kojima je račun bio blokiran na kraju prošlog mjeseca, njih 12,5 hiljada je u blokadi duže od godinu dana. Povjerioci od njih, uzalud, potražuju 266 miliona eura. To je osam do devet odsto BDP Crne Gore. A takav način ,,poslovanja” bio bi nemoguć bez ovakve vlasti.

OD DUGA DO DUGA: Umjesto da rješavaju stvarne ekonomske probleme, u Vladi gledaju samo kako da zakrpe rupe u državnoj kasi.

Milorad Katnić, ministar finansija, povjerio se pred odlazak na odmor novinarima Danasa: ,,Budžet Crne Gore je u fazi konsolidacije. Još uvijek je izražen pritisak izazvan rastom penzija, plata i socijalnih davanja, ali smo uspjeli da smanjimo ukupnu budžetsku potrošnju i deficit”. Našlo se prostora i za samohvalu: “Uprkos svim izazovima, i u vrijeme ekonomske krize, održali smo likvidnost budžeta. U prvom redu, zahvaljujući dobroj procjeni trenutka za izlazak na međunarodno tržište kapitala”.

Zadužili smo se, dakle, u pravo vrijeme. Dok je neko još htio da pozajmi svoj novac. Kreditima smo, uz vraćanje starih dugova, pokrili i pogrešne procjene prihoda i rashoda ovogodišnjeg budžeta. U ljetošnjem biltenu Ministarstva finansija broj 23 ministar Katnić pojašnjava detaljnije: ,,Plate, penzije i socijalna davanja nastavljaju trend rasta u apsolutnom iznosu. Troškovi za ove tri rashodne kategorije premašiće planirane za oko 30 miliona eura. To će značiti nužno smanjenje ostale državne potrošnje kako bi se obuzdao deficit.” Ministar se, ipak, čudi: ,,Nakon dvadeset godina tranzicije, u Crnoj Gori se država i dalje doživljava kao institucija koja treba da rješava sve probleme i kojoj se ispostavljaju sve fakture”.

Za one kojima jezik ekonomske birokratije nije dovoljno blizak: Vlada je, za sedam mjeseci svog funkcionisanja, gaseći požare koje su zapalili njeni prethodnici i kupujući socijalni mir potrošila 30 miliona eura više od planiranog (plate, penzije, socijala). Konkretno – dio tog paketa trenutno se krčmi u Nikšiću. Približno 15 miliona Vlada Crne Gore će potrošiti za isplatu otpremnina (od šest do 20 hiljada eura) radnicima koji dobrovoljno napuste nikšićku Željezaru. Ta je kompanija na zahtjev radnika od aprila u stečaju. Što znači da su zapošljeni u njoj izgubili pravo na otpremnine. Istovremeno, prema računici fabričkog sindikata, makar 200 prijavljenih će iz Željezare otići u penziju, što im je omogućeno zahvaljujući nedavnim izmjenama Zakona o penzijsko-invalidskom osiguranju. I oni će, ipak, iz fabrike otići sa otpremninama isplaćenim na račun poreskih obveznika Crne Gore.

A ministar Katnić se čudi onima što čekaju da im Vlada riješi poslovne probleme. I obećava uštede na nekoj drugoj strani. Možda u onoj podgoričkoj osnovnoj školi što zbog viška đaka radi kao dragstor, u pet smjena. Ili na ljekovima za održavanje trudnoće koje crnogorski zdravstveni osiguranici moraju platiti svojim novcem, pošto ih Fond za zdravstvo nije stavio na ,,bijelu listu”. Konačno, značajne uštede ostvaruju se tako što država ne finansira liječenje teško bolesne djece, njenih građana, već to rade dobri ljudi dobrovoljnim prilozima… Dakle, priču ministra finansija o neplaniranim troškovima i planiranim uštedama nikako ne treba uzeti zdravo za gotovo. Konačno, uz političku i ekonomsku, ona možda ime i svoju pravnu dimenziju.

,,Posebno je važno da nova zakonska regulativa iz oblasti rada i socijalne politike ohrabruje traženje posla, rad i zaradu, a ne život na račun tuđeg rada i budžetske preraspodjele”, piše ministar Katnić. A onda radi suprotno.

MUZIKA NA STRUJU: Nedavno smo obaviješteni kako su ministar ekonomije Vladimir Kavarić i direktor Agencije za promociju stranih investicija Petar Ivanović otvorili u Barseloni predstavništvo Agencije za promociju stranih investicija Crne Gore. Mali korak za Crnu Goru…

,,Kancelarija je zamišljena kao informativni punkt koji će dalje širiti informacije o investicionim prilikama u Crnoj Gori, ne samo u Španiji, već i u zemljama španskog govornog područja”, stoji u saopštenju.

Dobronamjernima bi i ta informacija bila dovoljna da ministru Kavariću preporuče da se mane lošega društva i potraži neki, što bi stari rekli, pošten posao. Jer, ovo neće na dobro.

Zapravo, sagledamo li ono što je radio od imenovanja u Vladu Igora Lukšića, može se reći da je Vladimir Kavarić ministar za realizaciju pisanih i nepisanih elektro-energetskih sporazuma koje su Milo Đukanović i Vujica Lazović sklopili sa političarima i firmama iz Italije.

Posebno je upečatljiv nedavno publikovani Memorandum o razumijevanju i saradnji… Vlade, Elektroprivrede i A2A. Ne samo dio sa obećanjima – A2A neće kupiti EPCG, Vlada neće prodati EPCG, struja neće pojeftiniti, Morača neće presušiti…

Pravi izazov za ekonomske analitičare su tvrdnje da se nakon potpisivanja Ugovora o dokapitalizaciji i djelimičnoj privatizaciji EPCG ,,desio niz događaja, koji su van kontrole Vlade i A2A”; Ali, tek stav ,,A2A smatra da su početne vrijednosti različitih indikatora predstavljenih u EPCG ugovoru drugačije od onih koje su ustvari izmjerene na kraju 2009. godine…”, ostavlja bez teksta.

Jednostavno, mora fascinirati umijeće grupe ljudi, u javnosti poznate kao Vlada Crne Gore, da u svaki posao koji zaključi – bilo sa Rusima, Britancima, Italijanima, Grcima… – ugradi i elemente prevare. A potom je uredno plati našim novcem kada je druga strana otkrije.

Istine radi, uz pregovore sa A2A i Ternom, ministarstvo kojim gazduje Vladimir Kavarić dijeli i štedne sijalice (nema informacije o kojoj se količini radi). A ministar drži zanimljive govore.

Baš se, eto, u Berlinu (ovog puta riječ je o gradu u Njemačkoj, a ne kafiću u Njegoševoj) na V ekonomskoj konferenciji Jugoistočne Evrope, ministar pohvalio kako se ,,ekonimija Crne Gore oporavlja i u svojim vitalnim sektorima bilježi oživljavanje”. Šteta što ministar ovu tvrdnju nije ilustrovao pokazateljima u energetskom sektoru (poređenje podataka iz prošle i ove godine daje rezultat koje su u fizici zove ,,slobodan pad”).

Tek tada bi na težini dobile i njegove tvrdnje da je ,,Crna Gora napravila značajne pomake u razvoju turizma, unapređivanju energetske efikasnosti, uz sve veće oslanjanje na obnovljive izvore energije… U oblasti saobraćaja, najvažniji projekat je autoput između Bara i Boljara”.

A i taj nam je projekat, znamo, baš krenuo.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

DRŽAVNE FINANSIJE I PARTIJSKA POLITIKA: Hod po tankoj žici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predloženi rebalans ima potrebnu podršku u parlamentu. Plate, penzije i socijalna davanja iz državne kase nijesu upitni do kraja godine. Onda bi na red mogle doći loše vijesti. Samo da se političari dogovore ko će biti glasnik

 

Crna Gora nije pred kolapsom, ohrabrio nas je ministar finansija Aleksandar Damjanović u srijedu veče, na kraju rasprave o (drugom) rebalansu budžeta za 2022. godinu. „Pokušavamo da obezbijedimo nesmetano funkcionisanje vitalnih sistema društva do kraja tekuće godine”. Valjda su to dobre vijesti.

Dan je počeo u drugačijem raspoloženju. Zdravstveni i obrazovni sistem mogli bi stati, a država ostati bez novca neophodnog za isplatu plata, penzija i socijalnih davanja, saopštili su iz Ministarstva finansija. „Ukoliko ne dođe do usvajanja rebalansa, uvećane isplate je vrlo teško obezbijediti preraspodjelom sredstava iz budžeta drugih potrošačkih jedinica, a da pritom ne dođe do narušavanja funkcionalnosti rada tih institucija i servisa koje one pružaju građanima”.

Upozorenje je pratio i popis finansijskih obaveza „koja proizilaze iz zakonskih rješenja usvojenih u prethodnom periodu”: za Fond zdravstva (38,6 miliona), Fond PIO (36 miliona), za uvećane zarade zaposlenima u zdravstvu i prosvjeti (28,5 miliona), bivšim korisnicama naknada po osnovu rođenja troje ili više djece (5,5 miiona), licima prepoznatim zakonom iz rudarske i metalske industrije (šest miliona), poslodavcima za zapošijavanje osoba sa invaliditetom (tri miliona), nezaposlenim licima (jedan milion)… Tokom rasprave shvatili smo da problem nijesu samo nova zakonska rješenja nego i loše računice onih koji su, u ime vlade Zdravka Krivokapića, pripremali ovogodišnji budžet.

Slijedio je niz „trulih kompromisa”. Izvršna vlast je podmitila poslanike tadašnje većine ponudom da svaki od njih, pojedinačno ili pod okriljem partije, uveća rashodnu stranu budžeta amandmanom koji bi državnu kasu koštao „do million eura”. Rečeno – učinjeno. Zakonodavna većina je, zauzvrat, prihvatila da tadašnjoj vladi, kao realno očekivane prihode, prizna i projekcije koje su se zasnivale na primjeni nepostojećih zakona. Neke od njih tadašnja vlada nije ni pripremila do usvajanja budžeta, a nijedan od njih do danas nije usvojen u parlamentu.

I, kada se sve sabere i oduzme, dolazimo do rebalansa. Nakon koga će očekivani državni prihodi tokom ove godine biti za tri miliona manji (uprkos inflaciji, poskupljenjima i jačanju fiskalne discipline), a rashodi skoro 200 miliona veći u odnosu na ono što je planirano krajem prošle godine (i pored golemih „ušteda” u kapitalnom budžetu).

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

MANDATAR BEZ MANDATA: Il je vlada ili su izbori, il je nešto gore od oboje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je dodatno produbljena politička kriza, a zemlja upala u institucionalni bezdan, pa se ne zna čekaju li nas izbori ili nova vlada, svi okrivljuju sve za sabotiranje dogovora i kršenje Ustava. Ustav, na žalost, nije predvidio da zemljom upravljaju neodgovorne elite, spremne na sve zarad funkcija

 

Nakon maratonskih konsultacija avgustovske većine i konačnog dogovora da formiraju novu 44. vladu sa Miodragom Lekićem na čelu, rasplet političke krize se – ne nazire.

Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović odbio je da prihvati ponudu 41 poslanika koja mu je verbalno, putem medija, saopštena po isteku zakonskog roka. Prethodno je Andrija Mandić, pismom, od njega zatražio da mandat za sastav nove vlade povjeri Lekiću. Dok su se lideri tzv. stare većine međusobno optuživali za neuspjeh pregovora,  Đukanović je u utorak, nakon što nikome nije povjerio mandat za sastav nove vlade, Skupštini dostavio predlog za skraćenje mandata i raspisivanje novih izbora. U obrazloženju je naveo da „nije stekao utisak da postoji jasna većina koja bi bila u stanju da formira vladu”, kao i to da se oni koji su predložili Miodraga Lekića nisu odazvali konsultacijama ni dostavili potpise kojima bi potvrdili postojanje neophodne podrške.

Predlog predsjednika za skraćenje mandata parlamentu stara parlamentarna većina već je javno odbila, tvrdeći da neće na sjednici glasati za to. Lider DF-a Andrija Mandić ocijenio je da je Đukanović na taj način izvršio „državni udar“.

Đukanović je tražio da se o inicijativi za skraćenje mandata parlamentu glasa 30. septembra. Avgustovski pobjednici prijete da će izazvati prijevremene predsjedničke izbore ukoliko Đukanović do tada ne povuče svoj predlog. Đukanović je saopštio da neće da prejudicira šta će uraditi ako Skupština Crne Gore ne skrati mandat 30. septembra, ali je naveo da će „njegov potez biti u skladu sa Ustavom“.

Ustav je ove sedmice najčešće korišćena riječ. Nakon što je dodatno produbljena politička kriza, a zemlja upala u institucionalni bezdan, pa se ne zna čekaju li nas izbori ili nova vlada, svi okrivljuju sve za kršenje Ustava i tumače ga po svojoj volji. Ustav, na žalost, nije predvidio da zemljom upravljaju neodgovorne elite, spremne na sve zarad funkcija i moći.

Poslanici stare parlamentarne sada tvrde da je predsjednik države prekršio Ustav jer nije ispoštovao odredbu koja ga obavezuje da pozove predstavnike svih parlamentarnih partija na konsultacije.

„Đukanović je napravio veliku grešku koja se slobodno može nazvati kršenjem Ustava, kada je sazvao konsultacije. On je, prenebregavajući ono što piše u članu 95 Ustava, pozvao samo dio predstavnika političkih partija zastupljenih u Skupštini… Pošto to nije urađeno kako treba, jedan od najlakših izlaza je da Đukanović ponovi proces, da u skladu sa Ustavom sazove konsultacije, i stvar će biti riješena. Da stvar bude smješnija i čudnija, čak nije pozvao ni Lekića, za kojeg zna da je kandidat za mandatara”, ocijenio je je šef Kluba poslanika Demokratskog fronta Slaven Radunović.

I dok traže Đukanovićeve ustavne i zakonske propuste, avgustovski pobjednici zaboravljaju da pomenu da su njihovi pregovori još trajali u vrijeme kada je Đukanović, u četvrtak, 15. septembar, zakazao konsultacije sa političkim partijama. U to doba niko nije ni pominjao da nijesu svi dobili pismeni poziv od Đukanovića, a više njih je saopštilo da znaju da je krajnji rok da dostave Đukanoviću ponudu i potpise 41 poslanika u ponedjeljak, 19. septembra. U ponedjeljak, ponude i potpisa – nije bilo u pismenoj formi. Lider DF-a Andrija Mandić obratio se Đukanoviću u ponedjeljak poslijepodne preko medija, saopštivši da su se dogovorili. Takođe, avgustovski pobjednici saopštili su da imaju „verbalnu podršku“ koalicije Crno na bijelo, da je dogovor postignut i da mogu da formiraju 44. vladu.

Pismena ponuda sa potpisima poslata je Đukanoviću dan nakon isteka propisanog roka, u utorak, 20. septembra. GP URA je prvobitno odbijala da njeni poslanici potpišu ponudu, tražeći kompletan dogovor o sastavu buduće vlade („ništa nije dogovorno dok sve ne bude dogovoreno“). Konačno, nakon što je ostatak avgustovskih pobjednika pristao na uslove URA-e, promjenili su mišljenje.

Lider URA-e, i aktuelni premijer tehničke vlade Dritan Abazović, je u vrijeme kada su avgustovski pobjednici trebali da dostave ponudu Đukanoviću, pošao u posjetu SAD-u, nakon što je održao konferenciju za štampu, gdje je iznio brojne optužbe na račun onih sa kojima pregovara  o eventualnoj budućoj vladi. U trenu kada je trebalo okončati političku krizu u zemlji, on je u SAD odveo deset saradnika o trošku budžeta, i predano radio na sopstvenom marketingu, od vožnje biciklom po njujorškim ulicama do gostovanja na tamošnjim televizijama. Ipak, eto, dao je verbalnu podršku za formiranje vlade na čelu sa Lekićem.

„Verbalno predložiti nekoga u 2022. godini, u trenutku kada u svijetu funkcionišu i elektronske sjednice, ostaviti prostor za bilo kakav manevar nekome kao što je Đukanović je prilično na svoju štetu. On koristi svaku pukotinu koju može“, ocijenio je pisac Đuro Radosavović, apostrofirajući dio odgovornosti za aktuelnu politčku krizu i na avgustovsku većinu.

Tokom maratonskih konsultacija avgustovskih pobjednika, takođe je postalo jasno da im je na prvom mjestu partijski interes i partijske kalkulacije, a ne dogovor u cilju prevazilaženja političke krize. Konsultacije su protekle u beskrajnim međusobnim optužbama, neozbiljnosti, i bez jasne volje da se do dogovora i dođe.

Zbog svega, Crna Gora je danas u dubokoj institucionalnoj krizi. Ne samo da nije jasno da li nas očekuju izbori ili će biti formirana nova vlada, nego se otvara i mogućnost novog institucionalnog vakuuma ukoliko poslanici ne prihvate Đukanovićevu inicijativu. A, moguće, i ukoliko je formalno prihvate (nemamo Ustavni sud).

Advokat Veselin Radulović ocijenio je da u slučaju da skupštinska većina ne podrži predsjednika države, kao što su najavili, nastaje još jedna pravna praznina.

„Podrazumijeva se da ako ne postoji dogovor oko formiranja Vlade i oko mandatara, Skupština donese odluku o skraćenju mandata. Međutim, naši političari ne rade uvijek ili veoma često ne rade ono što je logično, često ne rade ni ono što je u skladu sa Ustavom i zakonom, i od njih se uvijek može očekivati neka vrsta improvizacije koja je ili na granici kršenja Ustava ili čak i prelazi tu granicu”, kazao je on.

I bivši državni sekretar Andrej Milović smatra da ukoliko poslanici kao što su najavili, ne izglasaju skraćenje mandata Skupštini, nastaje nova pravna situacija: „U tom slučaju imamo pravni vakuum jer nemamo Ustavom definisanu situaciju šta se dešava kad se ne izglasa skraćenje mandata Skupštini, a Vlada je pala, što je još jedan dokaz da je Ustav pun praznina i da se mora mijenjati.“

Već se pominje pogućnost da skupštinska većina i bez Đukanovićeve inicijative izglasa izbor nove vlade na čelu sa Lekićem. U skladu sa Ustavom ili ne, ko te pita. Naknadno bi se, valjda, pronašlo odgovarajuće tumačenje.

Ustav, na žalost, više nema ko da tumači. Ustavni sud je odnedavno u blokadi, nakon što je penzionisan sudija Miodrag Iličković. Iz nevladinog sektora kažu da su za to krivi političari koji zbog različitih interesa odugovlače kompletiranje jedne od najvažnijih institucija u zemlji. Iz HRA su podsjetili da su u posljednje dvije godine raspisana četiri konkursa za sudije, a da su članovi Ustavnog odbora i poslanici Demokrata, DF-a i URA-e u različitim periodima, barem jednom, odbijali da glasaju za bilo kog kandidata, dok su predstavnici opozicije – DPS, preko dva mjeseca bojkotovali rad Skupštine i skupštinskih tijela.

Dvije godine od avgustovskih izbora, brojne druge institucije, a ne samo Ustavni sud, su u blokadi. A avgustovski pobjednici, umjesto da Đukanovića pošalju u političku istoriju, preuzeli su neke od mehanizama vladanja koje je stvorio. Zato danas njihove međusobne optužbe – ko je Đukanoviću odškrinuo vrata povratka na vlast – nijesu toliko bitne. Treba nam nova šansa.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

STARA VEĆINA I POTRAGA ZA MANDATAROM: Uđite momci, ne bojte se

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kad se sve sabere, teško je povjerovati da avgustovski pobjednici zaista traže  kompromis kako bi uspješno došli do okončanja pregovora i predloga za Đukanovića. Predsjednik je, sasvim sigurno, zadovoljan

 

Skoro dvije sedmice nakon što je lider Nove Andrija Mandić radosno građanima saopštio da se avgustovska većina saglasila kako bi formirala 44. vladu, i nakon nekoliko sastanaka te iste većine, konačnog dogovora – nema. Dok ovaj broj Monitora odlazi u štampu, u crnogorskom parlamentu traje jedan u nizu sastanaka avgustovskih pobjednika. Istovremeno, predsjednik države Milo Đukanović čeka predstavnike parlamentarnih partija da mu dođu sa ponudom. Vrijeme otkucava.

U posljednji čas, u srijedu 14. septembra, blizu ponoći, avgustovska većina uspjela je da se dogovori oko imena mandatara. Prethodno su održana četiri sastanka na kojima, izuzev potpisivanja sporazuma kojim je predviđen izbor nove vlade i skupštinske administracije, nije bio napravljen ozbiljniji korak ka rješavanju krize vlasti.

U srijedu, nakon što je Mandić predložio da mandatar bude bivši diplomata, nekadašnji lider DF-a i lider Demosa Miodrag Lekić, avgstovski pobjednici saopštili su da oko predloga da Lekić bude mandatar postoji „visoka saglasnost”, te da je on „nesporan”. No, ostale su sporne raspodjele funkcija i moći unutar vlade koju bi eventualno formirali, pa su se pregovori nastavili.

Prethodno, partije su za mandatare predlagale sopstvene lidere. Otprilike ovako: Mandić Mandića, Abazović Abazovića… Nakon deset dana pregovora, Abazović je saopštio da će on odustati od pozicije mandatara samo ukoliko na to mjesto „dođe neko bolji”, odnosno posvećeniji borbi protiv organizovanog kriminala, kako je saopštio. Nakon skoro dvije sedmice sjetio se ko bi to mogao biti. Kazao je da bi „volio da kao mandatarku vidi Vanju Ćalović Marković”, direktoricu MANS-a. Ne postoje potvrde da se s njom o tome zaista i razgovaralo. Otuda, pregovori od početka liče kao pokušaj da se vode reda radi, i ne završe uspješno. I stav Demokrata, koji ne traže ništa, ni poziciju mandatara ni predsjednika parlamenta, idu tome u prilog, iako tvrde da je to njihova žrtva, zarad pregovora i građana. Teško je povjerovati da su srušili Abazovićevu vladu, da bi potom nezainteresovano stajali sa strane.

Ta stranka je na četvrtom sastanku saopštila da im ne bi bilo sporno da za najvažnije funkcije budu predložene potpredsjednica parlamenta Branka Bošnjak i bivša ministarka zdravlja Jelena Borovinić Bojović, poručujući da im je neprihvatljivo da odlazeći premijer Abazović bude kandidat za mandatara. Opet, nema potvrde da se sa Bošnjak ili Borovinić Bojović o tome razgovaralo.

Da ne postoji ozbiljna volja da se pregovori uspješno okončaju, pokazao je i nastavak sastanka, u četvrtak ujutru. Nakon što su se avgustovski pobjednici konačno usaglasili da za mandatara ponude ime Miodraga Lekića, na pregovarački sto su stavljene nove teme za razmirice: ko će pokrivati koji resor i koju funkciju u vladi.

URA Dritana Abazovića je tražila kontrolni paket u Vladi, i bezbjednosti sektor. „Tražimo da pokrivamo sektor bezbjednosti i da sa SNP i manjinama imamo kontrolni paket, a to je jedno ministarstvo više u odnosu na ostale i da ministri koji su sada u Vladi ostanu”, kazao je lider URA-e i predsjednik akutelne vlade kojoj je izglasano nepovjerenje. Abazović faktički traži da se ne promijeni gotovo ništa. Da manjinska vlada koju je on kreirao, uz male korekcije, i eventualno novog premijera, nastavi da vrši vlast uz podršku onih koji su mu izglasali nepovjerenje – Demokrata i Fronta. Opet, nema potvrda da su manjinske partije pristale da budu dio ovog Abazovićevog paketa.

Demokrate su takav zahtjev URA-e ocijenile kao ucjenjivački. Predsjednik Demokrata Aleksa Bečić optužio je GP URA za ucjenjivanje i maksimalističke zahtjeve, napominjući da su ih stalno mijenjali i vraćali se korak unazad.

„Vidjećemo kako će ovo dalje teći, da li će neko gledati demokratske principe i građane. Mi ćemo i dalje biti maksimalno konstruktivni i da se nadamo da će razum prevladati i da će se prestati s politikom uslovljavanja”, saopštio je nakon sastanka Bečić, navodeći da bi izvršna vlast trebalo da bude konstituisana na osnovu snage svake partije u parlamentu.

„I DF traži sektor bezbjednosti”, saopštio je lider URA-e, kazavši da on smatra da  DF-u treba da pripadne čelno mjesto u Skupštini, koji su nakon avgusta pokrivale Demokrate.

Zahtjev Demokratskog fronta da preuzme bezbjednosni sektor, još jedan je u nizu nerealnih zahtjeva avgustovskih pobjednika tokom pregovora, imajući u vidu da Brisel i Vašington, odavno javno tvrde da DF ne vide kao partnere. Teško da bi takva vlada imala podršku međunarodne zajednice. Znaju to i u Demokratskom frontu.

U prilog tome da ne postoji ozbiljna volja da se pregovori i uspješno okončaju govori i detalj da na nastavak pregovora, odnosno na sastanak pred odlazak kod Đukanovića, na kom je trebalo konačno usaglasiti ponudu, nijesu došli ni lider URA-e, ni lider Demokrata. I taj sastanak je prekinut, pa nastavljen sat i po kasnije.

Nakon prekida, koji je objašnjen kao pauza, lider Ujedinjene Crne Gore Goran Danilović kazao je da su Demokrate odustale od sektora bezbjednosti. Tek iz te izjave javnost je saznala da su i Demokrate imale volju da preuzmu Službe. Danilović je objasnio da „ima preklapanja oko mjesta potpredsjednika vlade i da je zato data pauza”.

Tokom pauze, izvršni direktor URA-e Zoran Mikić kazao je da DF i Demokrate treba da kažu šta pripada koaliciji Crno na bijelo „kad im je odbijeno da vode sektor bezbjednosti i dobiju najviše funkcije u zemlji“.

Kad se pogledaju izjave, ispada da niko ili nema ništa protiv, ili se nije ni izjašnjavao o zahtjevu DF-a da vodi bezbjednosni sektor. To je još jedan čudan detalj pregovora.

Nije bilo izjašnjenja, makar ne javnih, ni na predlog lidera Prave Marka Milačića da poslanici stave 41 potpis da mandatar bude Miodrag Lekić i dostave to predsjedniku države. „Hajde da mu damo mandat i da ne radimo njegov posao, nego da on ponudi sastav vlade“, predložio je. I ništa.

Kad se sve sabere, teško je povjerovati da avgustovski pobjednici zaista traže  kompromis kako bi uspješno došli do okončanja pregovora i predloga za Đukanovića. Predsjednik je, sasvim sigurno, zadovoljan.

On je koji dan ranije, tokom posjete Pragu, ocijenio da „ne postoji raspoloženje u parlamentu da se oformi nova vlada”, te da je „realnije da se ide u organizaciju izbora da se dođe do odgovorne vlade”.

„Problem nekadašnje većine je što su njihovi odnosi opterećeni netrpeljivostima i omrazama, i to umnogome otežava dogovor“, prokomentarisao je pregovore direktor Televizije Nikšić Nikola Marković.

Ako se ne budu dogovorili, izvjesni su vanredni parlamentarni izbori, koji će uslijediti nakon skraćenja mandata parlamentu.

Istovremeno, na šta je podsjetio i Abazović, Đukanović može uprkos dogovoru „stare većine“ i nekome drugome dati mandat.

Šta god da se desi, sigurno je: dvije godine od pada DPS-a, Đukanović je još tu. Avgustovski pobjednici učinili su da se danas bolje osjeća nego 30. avgusta 2020.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo