Povežite se sa nama

FOKUS

Pokvareni biznis

Objavljeno prije

na

Velom ćutanja obavijeno je ubistvo Dragana Bećirovića, direktora firme Beppler& Jacobson u čijem je vlasništvu vrijedna imovina u Crnoj Gori. Bećirović je ubijen prije pet mjeseci, u Budvi, pred zgradom u kojoj je živio. Crnogorska policija još nema osumnjičenog za ubistvo, a policijski zvaničnici uzdržali su se od uobičajenih saopštenja o napretku istrage. Tu je tek odgovor Veselina Veljovića, direktora Uprave policije na pitanje novinara, u junu ove godine: „Operativnih saznanja i informacija ima, ne mogu vam ovom prilikom ništa više reći o tome”.

Nezvanični policijski izvori, prethodne sedmice, saopštavaju da je istraga stigla do kuće Kolašinca Miroslava Rakočevića, ali da kod njega nije pronađeno oružje iz kog je pucano na Bećirovića.

Rakočević, vlasnik kolašinske diskoteke 066 uhapšen je 2008. godine kao jedan od učesnika napada na Dragana Bećirovića. Tom obračunu prethodio je sukob Dragana i njegovog brata Zorana Bećirovića, vlasnika Bepplera, sa Aleksandrom Kašćelanom, koga je policija sumnjičila da je pored Rakočevića učestvovao u napadu na Bećirovića.

To je tek jedan u nizu konflikata po kojima su Bećirovići javnosti bili poznati. Istraga na mnoga vrata nije pokucala. Saslušavano je navodno ranije i nekoliko crnogorskih biznismena, zbog dugovanja prema Bećirovićima.

Policija je ispitivala i radnike zapošljene kod braće Bećirović, a povodom sudskih procesa koji su vođeni protiv Zorana Bećirovića zbog optužbi da je fizički nasrtao na radnike. Nijesu to bile jedine optužbe na račun braće Bećirović.

Monitor je nedavno pisao o ruskim državljanima koji su optužili Zorana Bećirovića za višemilionsku prevaru. Oni tvrde da im je Bećirović, preko firme Operantio Trading Montenegro, za milionske iznose prodavao virtuelne apartmane iznad Jaza u Budvi. Monitor je pisao da ta firma posjeduje zemljište u tom području, ali da od stanova nema ni traga. Tek pripremni radovi započeti bez dozvole. Rusi su najavili još tužbi protiv crnogorskih tajkuna.

Dio tog novca Bećirović je, tvrdili su oštećeni, uložio u hotel Avala u Budvi. Baš taj hotel i njegova sporna privatizacija se najčešće pominju kada se Bećirović dovodi u vezu sa porodicom Đukanović.

Vezu sa premijerom Milom Đukanovićem, Bećirović je, tvrdili su prevareni ruski državljani, obilato koristio u prodaji nepostojećih apartmana, kao garant da će posao biti uspješno realizovan.

Da Milo Đukanović stoji iza bogatstva i uticaja braće Bećirović u Crnoj Gori i da su oni tek istureni igrači, tvrdilo je više izvora. Sumnje je podgrijavao i način na koji su Bećirovići došli do vrijedne imovine u Crnoj Gori, od Budve do Bjelasice, ali i privilegije i neka vrsta nedodirljivosti koju su ovdje uživali.

Odmah nakon ubistva Dragana Bećirovića, Pokret za promjene nazvao je policijsku istragu „neozbiljnom”. Iz te partije ocijenili su da bi morao biti saslušan i Milo Đukanović, jer, kako su saopštili „čitava Crna Gora zna da ubijeni Bećirović nije bio nikakav biznismen, već upravnik jednog dijela imanja porodice Đukanović”. Po njima ubistvo je u stvari „poruka poslodavcu”.

Poznato je da je Beppler, u vlasništvu Zorana Bećirovića, hotel Avalu u Budvi preuzeo zahvaljujući presudi Ane Kolarević, sestre Mila Đukanovića, koja je odmah nakon te odluke napustila sud i postala pravna zastupnica Bepplera. Zahvaljujući presudi Đukanovićeve sestre, Beppler je postao vlasnik Avale sa dvije funte na računu, bez reputacije u hotelijerstvu i bez obzira na mnogo veću ponudu Njemaca.

Carstvo Bepplera od tada se nesmetano širilo, zauzimajući prostranstva od primorja do sjevera. Osim Avale Zoran Bećirović u Crnoj Gori posjeduje hotele Bjanka i Lipka u Kolašinu. U njegovom posjedu je i Ski centar na Bjelasici, i milioni kvadrata zemlje na sjeveru od kojih je preko 700 hiljada kvadrata uknjiženo odlukama državnih organa.

Bećirović u Crnoj Gori posluje preko čitavog lanca povezanih firmi, a dio nekretnina koje te firme posjeduju u Kolašinu su pod teretom, zbog kredita od preko četiri miliona eura uzetih od Prve banke braće Đukanović. Dragan Bećirović bio je akcionar Prve banke.

Beppler ne zaostaje ni na primorju Samo na teritoriji Opštine Budva postao je vlasnik preko 150.000 kvadrata zemljišta na najatraktivnijim lokacijama u Paštrovićima, oko Svetog Stefana, u Reževićima i Petrovcu. Nakon ubistva Dragana, Zoran se zvanično vodi kao direktor Beppler&Jacobson Montenegro, a na njegovo ime u katastru uknjiženo je nekoliko hiljada zemlje u Podgorici, u Tološima i na Marezi.

Sa privatizacijom Avale nijesu završene kontroverze oko imovine braće Bećirović i njihovog odnosa sa Đukanovićem.

Zoran Bećirović jeftino preuzima i Ski centar Bjelasica, po cijeni koju je sam odredio, a odmah nakon javnog apela tadašnjeg premijera Mila Đukanovića da bi Privredni sud trebao da ubrza prodaju Ski centra. Iz Privrednog suda je prethodno nestala dokumentacija koja je, kako je tvrdila sutkinja tog suda Nataša Bošković, dokazivala da je stečaj nezakonito uveden u Ski centar.

Biznis na sjeveru Bećiroviće vezuje i sa Stankom Subotićem Canetom.

Početkom prošle godine Beppler je posjedovao dio Ski resort Kolašin zajedno sa firmom Caldero trading limited sa Kipra. Ta firma je jedan od vlasnika nekadašnje Canetove Future plus. Iako je Subotić u reagovanju našem listu demantovao poslovne veze sa Bećirovićima i Bepplerom, dokumenti govore da ta veza ipak postoji.

Caldero trading limited, firma u direktnoj vezi sa Subotićem, je pored Zorana Bećirovića jedan od osnivača londonskog Beppler&Jacobsona – podaci su britanskog registra do kojih je Monitor došao!

Cadero trading limited je of šor firma registrovana na Kipru 1994. godine, pa javnosti nije dostupna njena struktura vlasništva. Zna se, međutim, da su preostale tri firme koje su pored Caldera bile vlasnici Future – u Subotićevom vlasništvu. Baš Caldero je keš kolateralom garantovao za kredit od četiri miliona eura koju su Bećirovići i Beppler preko firme Ski Resort povukli iz Prve.

Subotić je javno govorio o prijateljskim vezama sa Zoranom Bećirovićem. U optužbama, javno objavljenim, da ga je bivši ministar policije Dušan Mihajlović pokušao reketirati, Subotić pominje i Zorana Bećirovića kao „poslovnog čovjeka iz Moskve” i svog prijatelja kome se tada obratio za pomoć. „Dogovaramo se da na sledeći sastanak dođe i on. Vraćam se u Švajcarsku, obaveštavam advokate i odlučujem da sa Mihajlovićem prekinem kontakt. Povlačim i Zorana Bećirovića iz projekta C-market”, piše Subotić.

Subotić i Đukanović,poznato je, zajedno su bili na italijanskoj optužnici zbog šverca cigareta. Subotić je tamo i ostao i to nije jedina optužnica u kojoj se pominje. I dalje je na snazi optužnica koju je protiv njega zbog šverca cigareta podiglo srpsko tužilaštvo.

Prema inostranim optužnicama, većina novca zarađena od sumnjivih poslova sa cigaretama nalazila se van Crne Gore na tajnim računima u Švajcarskoj, Lihtenštajnu, Kipru i drugim zemljama. Onda je, po svemu sudeći, dio toga vraćen u Crnu Goru, preko privatizacija i nekretnina.

Đukanović i Zoran Bećirović zajedno su pominjani i u poslovima oko prodaje KAP-a. Kada je KAP prodat Olegu Deripaski, Bećirović je, rame uz rame sa Đukanovićem prisustvovao proslavi sklopljenog posla. Te 2005. godine Bećirović je bio sa poslom u Moskvi. Prije odlaska u Rusiju radio je kao vozač kombija u budvanskom Montenegroekspresu. Ratko Knežević je 2009. javno tvrdio da je Subotić pušten iz pritvora u Moskvi ,,zahvaljujući vezama Zorana Bećirovića i Olega Deripaske” i da zbog toga Bećirović ,,treba da dobije druge koncesije u Crnoj Gori”.

Da iza braće Bećirovića i Beppler-a stoji neko moćniji sumnjalo se ne samo zbog lakoće kojom se širilo Bepplerovo carstvo, nego i zbog odnosa državnih institucija prema njima i njihovim firmama. Kad Zoran Bećirović šamara radnike, crnogorski sud to vidi tek kao „crvenilo” na obrazu radnika koje se ne kažnjava.

Nelegalna gradnja na hotelu Avala godinama se nesmetano odvijala bez obzira na pečate na gradilištima i urbanističke vlasti. Istovremeno, objavljeno je da je Bećirović opštini Budva ostao dužan oko dva miliona eura za komunalije. Bez ijedne dozvole u selu Česminovo iznad Svetog Stefana Bećirović je izgradio i takozvano Rusko selo. I taj posao je naknadno legalizovan.

Sudskim sporom ovjekovječena je i prodaja parcele od 5, 5 hektara na Bijelom rtu u Reževićima koju je budvanska opština prodala Beppleru, mimo Zakona o šumama. Pri tom je značajan dio prodate zemlje bio vlasništvo privatnih lica. Spor koji su vlasnici pokrenuli do danas nije pomjeren sa mrtve tačke. . Po sličnom principu, kupujući zemljište od osoba koje nijesu njegovi vlasnici, Beppler je preko kompanije Rojčamp trejding LLC, u oktobru 2004. godine, došao u posjed 20.000 kvadrata u zaleđu plaže Drobni pijesak nadomak Petrovca.Pravna zastupnica Bepplera i u ovom poslu bila je advokatica Ana Kolarević.

Bećirovići nijesu odgovarali ni zbog ogromnog duga koji su napravili u listu Republika, koji je bio u njihovom vlasništvu. Dug nije izmiren, ali su Bećirovići, dok je list trajao, zdušno podržavali sve poslove i poteze premijera Mila Đukanovića.

Istraga o ubistvu Dragana Bećirovića moguće da je preveliki zalogaj za crnogorsku policiju i njenog direktora Veselina Veljovića. Treba odgovoriti na mnoga pitanja: da li je riječ o sporu lične prirode koji je krenuo po zlu, ili je motiv bio razgranati biznis braće Bećirović, da li je pucao amater ili profesionalac koji je sve do detalja isplanirao, i konačno – da li je ubistvo zaista poruka nekom moćnijem.

Veljović o moćnijima od sebe, po sopstvenom priznanju, ne smije ni da misli.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POLITIČKE IGRE – KUSURANJE SA PRIJESTONICOM: Cetinjske magle

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predsjednik DPS-a nije i ne može biti predvodnik pokreta koji se, istinski, bori za slobodnu, demokratsku i evropsku Crnu Goru. To nas uči trodecenijsko iskustvo. A sadašnje vlasti ne zaslužuju  ni djelić tog vremena. Cetinje je to pokazalo i jednima i drugima

 

Cetinje je ponovo u žiži sukoba vlasti i opozicije. Međusobnih i onih unutar koalicionih. Očekivano, obnovljena sporenja prelila su se i na ulicu, pa je pred Skupštinom Crne Gore održan novi protest.

Povod za okupljanje nezadovoljnih  bila je odluka Uprave za katastar i državnu imovinu, od 15. oktobra, kojom je vlasništvo nad Cetinjskim manastirom prenijeto sa Prijestonice na Mitropoliju crnogorsko primorsku SPC. O toj odluci medije su obavijestili v.d. direktora Uprave za katastar Koča Đurišić i koordinator pravnog savjeta Mitropolije Igor Balaban. Oni su objasnili kako je Područna jedinica Cetinje ,,samo ispravila grešku”, pošto je prethodno u kompjutersku bazu Uprave upisano da MCP ima pravo korišćenja Cetinjskog manastira, iako u pisanom dokumentu iz 1996. piše da je manastir sa pratećim objektima u njihovom vlasništvu. I da nezadovoljni imaju pravo žalbe na tu odluku.

Uvid u dokumenta pokazuje da je istina malo komplikovanija. Naime, „ispravka greške“ u Upravi za katastar nigdje ne pominje ni Mitropoliju ni SPC.

U tom Rješenju piše: „Vrši se ispravka greške nastale unosom podataka iz rješenja br. UP I 05-915 od 11. 04. 1996. godine u kompjutersku bazu podataka, u katastru nepokretnosti za KO Cetinje I, na način što će se umjesto upisanog prava ‘korišćenje’ upisati pravo ‘svojina’ Manastir Sveti Petar na objektima evidentiranim na katastarskim parcelama broj…“.

Dakle, Manastir Sveti Petar ima pravo svojine nad objektima Cetinjskog manastira. Prvi naziv je zvanično (crkveno) a drugi narodno ime istog objekta. Koji je, kako vidimo, postao vlasnik samoga sebe, iako ga zakon ne prepoznaje ni kao fizičko ni kao pravno lice. I to samo produbljuje konfuziju i zaoštrava  jednovjekovna sporenja o statusu SPC-a i njenoj imovini u Crnoj Gori, „preuzetoj“ nakon, od tada do današnjeg dana,  spornih odluka o  bezuslovnom prisajedinjenju  crnogorske države i crkve Srbiji i, nedugo zatim formiranoj, Srpskoj pravoslavnoj crkvi.

,,Na osnovu Rješenja nije Mitropolija crnogorsko primorska upisana kao vlasnik, već Manastir Sv. Petar, i ne može se ni po kojem osnovu poistovjetiti MPC sa imenom Manastira Sv. Petra kako se potencira u medijima”, saopštio je zamjenik gradonačelnika Prijestonice Cetinje Petar Marković, uz napomenu da je Cetinje ostalo upisano kao vlasnik manastirskog zemljišta. ,,Dva postupka po ovom zahtjevu su u toku, pri čemu je u jednom donijeto Rješenje kojim je odbijen zahtjev Mitropolije kao neosnovan”, naglašava Marković, ,,Prijestonica Cetinje će iskoristiti sve pravne ljekove u ovim postupcima i boriti se da Manastir Sv. Petra ostane cetinjski kao što je to bilo i vjekovima unazad”.

Sa druge strane, drugačiji stavovi. ,,S obzirom na to da MCP upravlja, koristi i održava ova dobra, njena svojina na objektima i zemljištu je nesumnjiva – pod uslovom nepostojanja pravnog osnova za svojinu nekog drugog fizičkog ili pravnog lica”, tvrdi advokatica Darka Kisjelica, insistirajući da su nedoumice tipa Manastir Sveti Petar nije isto što i Mitropolija posljedica površnog korišćenja nesavršenosti ranije evidencije nepokretnosti. ,,I taj, uslovno rečeno, pogrešni naziv Manastir Sv. Petar, ne ukazuje ni na bilo kog drugog vlasnika, drugo pravno ili fizičko lice – pogotovo ne na Prijestonicu ili ranije Opštinu Cetinje – osim na MCP. Ona kao pravno lice jedini je vlasnik crkvenih objekata u kojima obavlja svoju vjersku djelatnost i vlasnik crkvenog zemljišta koje joj služi za to”, rekla je Kisjelica Vijestima.

Samo je izvjesno – spor će se nastaviti. Na sudu i van njega, pošto je u Crnoj Gori sve više onih koji nemaju razumijevanja za način na koji aktuelna vlast čini ustupke SPC-u. Vraćajući tako Mitropoliji za njen prošlogodišnji angažman – prije i poslije parlamentarnih izbora. I prepuštajući joj vođstvo u ovdašnjim radovima na realizaciji projekta srpskog sveta, prepakovane i dijelom modifikovane verzije velike Srbije.

SPC se ponovo, i svojevoljno, našla u središtu političkog sukoba. Jačajući tako poziciju nezaobilaznog aktera na javnoj sceni. I to u onom njenom dijelu koji jaše na talasima nacionalnih i vjerskih podjela.

Suštinu pravnog spora je sažeo Blagota Mitrić, nekadašnji predsjednik Ustavnog suda Crne Gore: ,,Ovdje se radi o pravno-političkoj gimnastici. Generalno gledajući, sva svojinska pitanja oko crkvene imovine regulišu se onako kako gazda kaže. A kad kažem gazda, mislim na aktuelnu vlast. Kao i svih prethodnih godina i ovaj najnoviji nalog da Katastar ispravi navodnu grešku i ‘vrati’ pravo svojine na MCP , treba posmatrati u tom smislu”.

Ima smisla prisjetiti se prošlomjesečnog, skoro zaboravljenog, Zaključka Skupštine Prijestonice Cetinje kojim se podržava građanska inicijativa (peticija) ,,radi omogućavanja ravnopravnosti u korišćenju Cetinjskog manastira svim pravoslavnim vjernicima i ravnopravnog i slobodnog vršenja vjerskih obreda i vjerskih poslova svim pravoslavnim vjerskim zajednicama u Crnoj Gori”. Taj Zaključak nema pravnu snagu, niti lokalna vlast na Cetinju ima mogućnost da nekome nametne svoj stav, ali će taj, ili neki sličan, model zaživjeti u momentu kada sada sukobljene strane krenu u potragu za kompromisnim rješenjem. I ako krenu. Insistiranje na aposlutnoj pobjedi srpske ili crnogorske strane samo će postajati sve teži teret  svima koji žive u Crnoj Gori.

U sjenci spora oko formalnog vlasništva nad Cetinjskim manastirom ostala je, nezasluženo, ovonedjeljna sjednica Vijeća za nacionalnu bezbjednost na kojoj je, još jednom, premijer Zdravko Krivokapić zatražio smjenu direktora Uprave policije Zorana Brđanina. Krivokapić Brđaninu i resornom ministru (MUP) Sergeju Sekuloviću zamjera neposlušnost (,,pokušaj državnog udara iznutra”, prenijeli su njegovi sagovornici iz DF-a 5. septembra) tokom dešavanja na Cetinju koja su pratila ustoličenje novog mitropolita MCP-a Joanikija Mićovića.

Premijerov zahtjev da se Brđanin smijeni nije dobio većinu jer je Milan Knežević ostao uzdržan, nakon što je tražio da u paketu sa Brđaninom bude smijenjen i Sekulović, odnosno, da Vlada u Skupštini pokrene postupak njegovog razrješenja. Znajući da je potpredsjednik Vlade Dritan Abazović dalju podršku URA uslovio ostankom na funkciji sadašnjih rukovodilaca MUP-a i UP-a.

Kneževićev zahtjev je lakše razumjeti ako znamo da MUP kontroliše izmjene i dopune biračkog spiska, a da su skori izbori sve vjerovatniji epilog nesposobnosti vladajućih koalicija da usklade političke želje i lične ambicije i tako prekinu višemjesečnu paralizu izvršne i zakonodavne vlasti. U kontekstu sukoba tri vladajuće koalicije (plus premijer Krivokapić koji, trenutno, kao solo igrač predstavlja četvrto tjeme tog mnogougla) treba posmatrati i činjenicu da je sjednica Vijeća zakazana i održana dok se Abazović,  potpredsjednik Vlade i koordinator službi bezbjednosti, nalazio u zvaničnoj posjeti SAD-u. Skupa sa ministrom inostranih poslova Đorđem Radulovićem, takođe članom Vijeća i još jednom, mogućom, metom DF-a u eventualnom nastavku razgovora o rekonstrukciji Vlade. Pošto mu se spočitava nedovoljna kooperativnost sa zvaničnim Beogradom. Od odbijanja da preinači odluku prethodne Vlade kojom se bivši ambasador Srbije Vladimir Božović u Crnoj Gori proglašava personom non grata, do protestnih nota koje njegovo ministarstvo šalje zbog neprimjerenog ponašanja srpskih carinika i policajaca prema poslanicima Skupštine Crne Gore koji su glasali za usvajanje Rezolucije o Srebrenici.

Knežević je ponovio stav da Vlada, u sadašnjem sastavu, ne može opstati. Poznati zahtjev DF-a dopunio je novim argumentima:  „Ukoliko je tačno ono što je Krivokapić nama saopštio 4. i 5. septembra, da je na djelu puzajući državni udar, onda odgovornost za to treba da preuzmu Sekulović i Brđanin. Ukoliko je tačno što su rekli Sekulović i Brđanin, da su oni doprinijeli da se ustoličenje mitropolita Joanikija obavi u skladu sa zakonom i Ustavom, onda je jasno da Krivokapić ne može da bude na čelu Vlade“, poručio je predsjednik skupštinskog Odbora za bezbjednost. Insistirajući da događaji na Cetinju što prije dobiju epilog unutar vladajuće koalicije

Abazovićev odgovor stigao je iz SAD. ,,Crna Gora je najbliža ostanku postojeće Vlade i nastavku rada postojeće Vlade. Ako neko sa ovom Vladom nije zadovoljan, postoje mehanizmi kako se to može provjeriti”, rekao je on za Glas Amerike. Pa podsjetio: ,,Postoje razne strukture koje ne žele da Crna Gora postane dio zapadne civilizacije. Postoje strukture koje su duboko ogrezle u korupciji i organizovanom kriminalu i nisu do sada dozvoljavale da se zemlja razvija na  pravilan način ni ekonomski, ni politički i kulturno, a postoje i strukture koje žive u nekim fantazijama i zarobljenici su politike prošlosti, politike 90-ih”.

Lako je prepoznati da je Abazović mislio na DPS i DF.  On je potvrdio da je sa svojim sagovornicima u SAD-u razgovarao i o drugim opcijama za prevazilaženje krize, odbijajući da govori o detaljima tih razgovora.

Sve je i dalje na stolu. O(p)stanak Krivokapićeve Vlade, njena rekonstrukcija – sa bezbroj kombinacija za naše i njihove, nova vlada tri vladajuće koalicije, neka manjinska vlada koja bi imala ograničen mandat ili prijevremeni izbori. Koje, kažu, u ovom trenutku niko ne želi.

Da se neke stvari pomjeraju sa mrtve tačke pokazuju i dešavanja u opozicionom bloku. Rade Bojović, programski koordinator GI 21. maj, pozvao je Mila Đukanovića da napusti stranačku politiku (DPS) i tako ,,prestane da bude balast proevropskoj i državotvornoj Crnoj Gori”, pošto su njegovi zakulisni poslovni aranžmani (afera Pandora papiri) ,,politički i etički neodbranjivi”.  Iz DPS-a su pohitali da pritvrde kako Đukanović, na braniku otađbine, nema alternativu. I da na Bojovićev račun istovare pregršt uvreda iz svog nepresušnog repertoara. Dok su u pokretu 21. maj krenula prebrojavanja i međusobne prozivke onih koji podržavaju Bojovića ili Đukanovića. Ipak, i ta Pandorina kutija je otvorena.

Ko hoće da vidi odavano vidi. Milo Đukanović nije i ne može biti predvodnik pokreta koji se, istinski, bori za  demokratsku i evropsku Crnu Goru. To nas uči trodecenijsko iskustvo.  Sadašnje vlasti ne zaslužuju  ni djelić tog vremena. Cetinje je to pokazalo i jednima i drugima.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

GODINU POSLIJE: Čija je nula veća

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako ova Vlada sve više liči na DPS, makar u (ne)transparentnosti rada, (ne)poštovanju propisa, podsticanju podjela i favorizovanju partijskog na uštrb javnog interesa – da li je to ,,potreban i dovoljan uslov” da se njihovi prethodnici, u orginalu, vrate tamo odakle su otišli prije godinu dana. Ili je vrijeme da se pozabavimo alternativama

 

Aplauz socijalnih partnera za plan i predstojeće mjere ove Vlade najbolje pokazuje naš put, pohvalio se na Tviteru Milojko Spajić, ministar finansija u aktuelnoj/odlazećoj Vladi. Onda smo i od zvaničnika Unije poslodavaca i dvije reprezentativne sindikalne asocijacije čuli da oni podržavaju najavljeno povećanje zarada i smanjenje dažbina za poslodavce.

Tako su Spajić i ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, njegov najbliži saradnik u promociji tzv. Maršalovog plana za Crnu Goru, dobili formalne partnere sa kojima će podijeliti teret ali i odgovornost za eventualni (ne)uspijeh najavljenog eksperimenta. Ali smo, ponovo, ostali bez odgovora na nekoliko jednostavnih i izuzetno važnih pitanja bez kojih je nemoguće dati valjan sud o stvarnim dometima Spajićevog plana.

Recimo: kako će Vlada nadomjestiti smanjenje prihoda od 180 – 200 miliona eura po osnovu ukidanja doprinosa za zdravstveno osiguranje uz najavljeni rast izdataka za plate u javnom sektoru (zdravstvo, obrazovanje, pa redom…)? Šta će biti sa obećanim kapitalnim budžetom ,,najvećim u istoriji Crne Gore”? Da li će poslodavci, kada za to dođe vrijeme, bespogovorno prihvatiti ,,mali” rast troškova do koga će dovesti najavljeno povećanje minimalne i prosječne zarade i kako će se to odraziti na održivost njihovog biznisa? Kolika je vjerovatnoća da će neki od njih na povećane izdatke odgovoriti otpuštanjem radnika? Da li će najavljene mjere dovesti do nastavka trenda gašenja postojećih radnih mjesta, posebno na sjeveru zemlje?

Na kraju možda najvažnije – kako će armija penzionera i nezaposlenih preživjeti neminovni skok cijena koji je, makar to je jasno, neizbježan – što zbog globalnog rasta cijena hrane i energenata, što zbog Spajićeve namjere da sa sadašnjeg modela oporezivanja dohotka pređemo na oporezivanje potrošnje. Po uvećanim stopama poreza i dažbina (akcize…). Dok bi penzije i socijalne naknade ostale iste. Prema važećim propisima, usklađivanje sa najavljenim rastom zarada i cijena može uslijediti tek početkom 2023. godine.

Umjesto odgovora, množe se nedoumice o polaznim protpostavkama, ekonomskim i političkim, za realizaciju obećanog. Prezentujući svoj plan, prije dvadesetak dana, ministar Spajić je objavio ,,najnoviju nezvaničnu procjenu” Ministarstva finansija i socijalnog staranja prema kojoj će BDP Crne Gore u ovoj godini porasti 13 odsto. Sredinom nedjelje stigle su, takođe nezvanične, prognoze MMF-a, da će ovogodišnji rast ovdašnje ekonomije biti sedam odsto. Te procjene se razlikuju u 350-400 miliona eura. Prema mišljenju stručnjaka sa kojima smo razgovorali, bez uvida u potpune podatke kojima raspolažu jedni i drugi procjenitelji, većinu tog novca poješće inflacija (rast cijena) koju u Ministarstvu dodaju, a u MMF-u oduzimaju od prognoziranog stvarnog rasta crnogorske ekonomije. U oba slučaja, to nije dovoljno da se nadomjesti prošlogodišnji ekonomski sunovrat (pad od 15,3 odsto).

Slična je i priča o visini državnog duga. U prezentaciji Spajićevog plana piše kako je državni dug smanjen na 78 odsto procijenjenog bruto društvenog proizvoda. Ove nedjelje, iz Ministarstva finansija stiže saopštenje da je isti dug – 87,4 odsto istog BDP-a, odnosno 4,05 milijardi eura. Po svoj prilici, u prvoj računici dug je umanjen za iznos državnih depozita a u drugoj nije. Ali, ta pretpostavka  produbljuje konfuziju, pošto nam je u Spajićevom planu predočeno da se u državnom trezoru nalazi 600, dok iz ovonedjeljne informacije proizilazi da je u pitanju samo 400 miliona (oko deset odsto državnog duga). Neko se zabrojao ili je 200 miliona otišlo za nepunih mjesec dana!?

Priču bi mogli nastaviti pokušajem da dokučimo kako Vlada planira nadomjestiti manjak prihoda (zdravstveno osiguranje) i dodatne rashode (rast zarada u javnom sektoru) iz Spajićevog plana, ukoliko on zaista dobije neophodnu podršku Vlade i skupštinske većine. Ko god da to bude. Dodatni prihodi koje je ministar Spajić pomenuo – povećanje akciza na nezdrave proizvode, dodatni prihodi od igara na sreću, oporezivanje imovine koja nema pokriće u legalnim prihodima, dijelom su uračunati i u ovogodišnji budžet Fiskalnu strtegiju urađenu sredinom godine, skupa sa  14 miliona eura kojima su se u MFSS nadali po osnovu tzv. hemijskog markiranja goriva i smanjenju sive ekonomije u tom sektoru. Nijedan od neophodnih zakona nije usvojen, a sve i da jesu prihodi na koje je država računala po tom osnovu manji su od 120 miliona. Što je između polovine i, vjerovatnije je, trećine novih prihoda koje treba obezbijediti već naredne godine. Pod uslovom da se zakoni pripreme, upodobe – od Podgorice do Brisela – i usvoje. A koncesionari u oblasti igara na sreću ubijede da se odreknu sadašnjih važećih ugovora (važe, uglavnom, do 2025) i private dodatne državne namete.

Kao alternativni izvori za obezbjeđenje većeg dijela neophodnog novca, ekonomski analitičari navode mogućnost novog zaduženja, velike strane investicije koje trenutno nijesu ni na vidiku (sve da ima investitora nema gotovih projekata čija bi realizacija mogla početi u skorije vrijeme osim, možda, predaja Aerodroma CG u višedecenijski zakup, po modelu koji je započeo DPS), povećanje sadašnje stope PDV-a sa 21 na, recimo, 24 odsto ili privatizaciju državnih preduzeća koja bi mogla naći kupca u kratkom roku. Tu se, zbog neskrivenog interesovanja Srbije, nameće mogućnost prodaje Elektroprivrede i Luke Bar. Mada bi to više ličilo na ekonomsku kapitulaciju nego na privatizaciju.

I eto nas u političkom dijelu Spajićevog plana. Za sada, on nije predočen ni njegovim kolegama u Vladi. A sve i da jeste, niko u Crnoj Gori danas ne zna da li će aktuelna Vlada biti u prilici da predloži budžet za narednu godinu uz paket pratećih zakona neophodnih za realizaciju najavljenog. Odnosno, da li u parlamentu ima 41 poslanik voljan da sve to i podrži.

Nebojša Medojević je najavio da pet poslanika njegovog Pokreta za promjene neće podržati Spajića i njegov plan, pošto bi on mogao dovesti do bankrota države. ,,Radi se o čistom i jeftinom populizmu. Spajić osniva partiju i ovo je program njegove partije”, kaže on. ,,Nema prostora za povećanje zarada i prioriteti treba da budu nešto drugo”.

Vladi prijetnje i upozorenja stižu i iz drugih partija aktuelne vladajuće većine. Drugim povodom. ,,DF zahtijeva da naši lideri zauzmu ona mjesta u izvršnoj vlasti koja im je narod dao”, poručio je poslanik Jovan Vučurović objavljujući kako on ,,neće glasati niti podržavati” nijednu Vladu u kojoj ne bude Andrija Mandić. ,,Oko toga neće biti bilo kakvog pogađanja i dobro je da to sada znaju svi koji učestvuju u postizanju dogovora parlamentarne većine”.

Poznato je da se ulasku čelnika DF-a u Vladu protivi URA, ali izgleda kako ni premijer Zdravko Krivokapić nije oduševljen takvim zahtjevom. On je odbio da odgovori na pitanje da li je saglasan sa prijedlogom da u njegovu Vladu uđu lideri DF-a, prebacujući odgovornost u dvorište parlamentarne većine.  Međutim, njegova izjava ,,znam samo da se ništa nije promijenilo u odnosu na oktobar prošle godine”, ukazuje na odgovor. Lani je, podsjetimo se, Krivokapić izjavio kako bi lideri DF-a (Mandić, Medojević i Milan Knežević) bili preveliki teret za buduću Vladu i njena evropska stremljenja.

Zato Medojević već najavljuje da rekonstrukcija Vlade neće biti i da su vanredni izbori ,,izvjesni”. Iako pominje i mogućnost formiranja manjinske vlade.

Još nije vrijeme za tu priču, smatraju naši izvori iz svijeta politike. Ali, kažu, možda će biti nakon što se potpredsjednik Vlade Dritan Abazović vrati iz Vašingtona. Uz napomenu da ne može biti slučajno to što potpredsjednik Vlade ide u SAD u jeku pregovora o budućnosti izvršne i zakonodavne vlasti.  A na isti put ne ide premijer Krivokapić ili neki od lidera parlamentarne većine.

,,Nadam se da će postojati razumijevanje da ova Vlada traje – ne zbog političara, već zbog građana“, poručuje Krivokapić dok u opozicionom DPS-u neki već naglas razmišljaju o skorašnjim izborima. I povratku na vlast. Kako bi spašavali državu.

Treba li podsjećati šta bi to značilo? Ili se dovoljno sjetiti da su partija Mila Đukanovića i Vlada Duška Markovića svojim nasljednicima ostavili društvo polarizovano do ivice sukoba, praznu državnu kasu, osiljene kriminalne klanove, opustošena državna preduzeća, bezbrojne afere, rasplamsalu epidemiju korone bez ugovora o kupovini jedne jedine vakcine…

Prošlogodišnja turistička sezona bila je katastrofalna za razliku od, recimo, Hrvatske u kojoj je bila samo loša. Plantaže na ivici stečaja. Montenegroerlajns nije smio da podigne svoje avione pošto im je, zbog nagomilanih dugova, prijetila zapljena na bilo kom stranom aerodromu. Termoelektrana je za godine unaprijed potrošila radne sate koje joj je odobrila Evropska energetska zajednica, dok je EPCG od Veselina Pejovića kupovala CO2 kredite koje je ovaj, od Markovićeve Vlade, dobijao džabe.

Zato su besplatni udžbenici za osnovce, dječji dodatak, povećanje minimalne zarade sa 222 na 250 eura čekali novu Vladu. Koliko god da su to, zapravo, mali iznosi i za ovako poharanu državu.

Druga je priča što danas imamo dvije aviokompanije koje se međusobno glože i spotiču, umjesto da skupa rade u interesu vlasnika – države Crne Gore. Što se Ministarstvo kapitalnih investicija i EPCG spore po pitanju opravdanosti ugovorene modernizacije Termoelektrane, dok ministar finansija, izgleda, nezavisno i od jednih i od drugih, pokušava dogovoriti gradnju drugog bloka TE u zavičaju. Na gas. Bez bilo kakve pripreme, analize, planskog dokumenta. Dok nastavak auto-puta niko javno ne pominje.

A umjesto najavljene reforme javne uprave imamo v.d. stanje u institucijama, haos u pravosuđu, partijsko-rođačko zapošljavanje po dubini.  I imenovanog izvršnog direktora i odbora direktora društva sa ograničenom odgovornošću Montenegro works koje, prema nepisanoj viziji njegovog tvorca, treba da kontroliše državna i javna preduzeća preuzimajući posao Vlade (resornih ministara), Državne revizorske institucije i revizorskih odbora. Dok, recimo, Upravom za prihode i carine (više od hiljadu zapošljenih) i dalje rukovodi v.d. direktor bez jednog jedinog pomoćnika, pošto resorni ministar na sjednice Vlade ne donosi prijedlog za njihovo imenovanje, iako je kompletna zakonom propisana procedura već završena…

Ako ova Vlada sve više liči na DPS, makar u (ne)transparentnosti rada, (ne)poštovanju propisa, podsticanju podjela i favorizovanju partijskog na uštrb javnog interesa – da li je to ,,potreban i dovoljan uslov” da se njihovi prethodnici, u orginalu, vrate tamo odakle su otišli prije godinu dana. Na mjesto zločina. Treba li da računamo čija je nula veća. Ili da se pozabavimo alternativama.

 

Na opštinski račun

Iz Tuzi stiže signal da se neko iz sistema državne i lokalnih vlasti konačno pozabavio posljedicama onoga što bi mogao donijeti Spajićev plan. I usudio da o tome javno progovori. Potezi koje najavljuje ministar finansija za posljedicu će imati 15 procenata manji budžet Opštine Tuzi, saopštio je predsjednik Opštine Nik Đeljošaj.

,,Puna podrška najvljenom povećanju plata u Crnoj Gori, naši građani treba i zaslužuju i više, ali zbog javnosti želim da objasnim na koji način se to radi”, kaže Đeljošaj, ,,uvećanje plata građani će dobiti od opština u Crnoj Gori kojima će se smanjiti prihodi. Dakle, povećanje plata i minimalne zarade, po predlogu Vlade Crne Gore, ide na teret opština i dodatno – na manje razvijene opštine. Za tu moju tvrdnju postoje i konkretni argumenti…”.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

ĐUKANOVIĆI U JOŠ JEDNOJ MEĐUNARODNOJ AFERI: Odškrinuta Pandorina kutija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Poslovi Mila i Blaža Đukanovića su se našli u fajlovima koji su procurili iz vodeće advokatske kancelarije u Panami Alcogal koja ima predstavništva na svim poznatijim offshor destinacijama uključujući i Britanska Djevičanska Ostrva (BVI) preko kojih su vođeni poslovi porodice Đukanović. Šema firmi i poslova Đukanovća je napravljena tako da bude veoma komplikovana i za javnost teško razumljiva

 

U nedjelju 3. oktobra je odjeknula vijest na glavnim svjetskim medijima da je mreža Međunarodnog konzorcijuma istraživačkih novinara (ICIJ) sa sjedištem u Vašingtonu (SAD) objavila rezultate globalnog istraživanja sa svojim partnerima iz 117 zemalja o offshore poslovima raznih svjetskih lidera, državnika i poznatih ličnosti pod nazivom Pandorini papiri. Procurilo je skoro 12 miliona fajlova (dokumenata, fotografija, emailova, bilansa i dr.)  iz 14 offshore agencija. Podaci su pokazali da su mnoga poznata imena skrivala svoja bogatstva i izbjegavala plaćanje poreza preko svojih firmi i trastova na egzotičnim destinacijama koje su im jamčile diskreciju. U dokumentima su se našli premijer Češke, kraljevska kuća u Jordanu, predsjednici Ukrajine, Ekvadora, Rusije, bivši britanski premijer Toni Bler itd. Među njima, za sada, po skrivenom bogatstvu i broju transakcija vodi porodica autokratskog predsjednika Azerbejdžana Ilhama Alijeva koja je u zadnjih 15 godina prometovala oko 400 miliona funti (450 miliona eura) u raznim nekretninama po Velikoj Britaniji. U transakcijama je učestvovao i tada 11-godišnji sin Alijeva Hejdar sa vjerovatno fantastičnim smislom za biznis koji je naslijedio od oca. U dokumentima koji su procurili se našao i veliki prijatelj Alijeva – predsjednik Crne Gore Milo Đukanović sa sinom Blažom.

Mreža za afirmaciju nevladinog sekrora (MANS) je kao saradnik ICIJ-a objavila da su Milo i Blažo 2012. godine sklopili tajne ugovore o upravljanju njihovom imovinom „skrivajući se iza komplikovane mreže povezanih kompanija iz Velike Britanije, Švajcarske, Britanskih djevičanskih ostrva, Paname i Gibraltara“. Poslovi Đukanovića su se našli u fajlovima koji su procurili iz vodeće advokatske kancelarije u Panami Alcogal koja ima predstavništva na svim poznatijim offshor destinacijama uključujući i Britanska Djevičanska Ostrva (BVI) preko kojih su vođeni poslovi porodice Đukanović.

MANS navodi da je u dokumentaciji Alcogal-a pronašao ovjerene kopije ugovora o uspostavljanju trastova koje su Milo i Blažo Đukanović sklopili 21. juna 2012. godine sa kompanijom CM Skye 2 (PTC) Limited registrovanom na Britanskim Djevičanskim Ostrvima. Predsjednik Crne Gore je formirao Victoria Trust a njegov sin Capecastel Trust. Takođe trastovi su uspostavljeni na period od 80 godina, a kompanija koja njima upravlja je ovlašćena da za račun Đukanovića može kupovati i prodavati nekretnine i firme, otvarati nove kompanije i žiro račune, davati i uzimati kredite i obavljati razne druge poslove. Predsjednik je pri registraciji priložio kopiju svoga diplomatskog pasoša i račun za vodu sa adrese u Podgorici na kojoj živi dok je njegov sin priložio ličnu kartu i račun za iznajmljivanje stana u Londonu u kome je živio tokom studija. Blažo je 23. februara 2012. uz pomoć Alcogala-a (kako pokazuju interna dokumenta firme), a uz posredovanje tadašnjeg CM Management (Suisse) SA, na Britanskim Djevičanskim Ostrvima formirao kompaniju Victoria Bridge Finance Ltd. Inače Alcogal je osnovao skoro 15.000 kompanija.

Sedam dana nakon uspostavljanja Blažovog trasta, 28. juna 2012, njegova firma Victoria Bridge Finance zajedno sa Arcola International Ltd sa Britanskih Djevičanskih Ostrva, u Londonu osniva DGT Energy.

Prvo sjedište te kompanije je bilo na istoj adresi na kojoj se nalazila firma londonske advokatske kancelarije Charles Mia Limited, koja je ovjeravala Blažova i Milova lična dokumenta za potrebe osnivanja trastova.

U međuvremenu, 15. januara 2014. godine, Blažo Đukanović formira još jednu skrivenu kompaniju na Djevičanskim Ostrvima, Resilton Investments Ltd. Njeni direktori su isti kao i u drugim firmama vezanim za poslove Đukanovića, Cellar Limited i Clambake Limited, dok je poslovna dokumentacija čuvana na adresi u Švajcarskoj. Onda se dalje ređaju razne kompanije koje ili preuzimaju vođenja postojećih kompanija ili se osnivaju ćerke fime na drugim destinacijama. Resilton je jedan od osnivača i crnogorske firme Proenergy Montenegro osnovane10. aprila 2014. godine i nikada nije predavala finansijske izvještaje.

Cijela šema firmi i poslova je napravljena tako da bude veoma komplikovana i javnosti teško shvatljiva. Kod politički eksponiranih osoba i kriminalaca cilj je da se pravi vlasnici, njihova imovina i računi sakriju i ostanu tajni.

Samo po sebi, vlasništvo nad offshore firmama i trastovima ne predstavlja ništa nezakonito. Obične offshore firme daju sa jedne strane velike prednosti regularnim poslovnim ljudima. Njihovo osnivanje je jednostavno i brzo. Na većini tih destinacija korporativni porez je ili izuzetno nizak ili ga nema kao što je slučaj na Britanskim Djevičanskim Ostrvima. U većini zemalja EU korporativna taksa je između 20 posto i 32 posto. U Velikoj Britaniji je 19 posto, Americi 21 posto dok je u većini balkanskih zemalja oko 10 posto. U Crnoj Gori je 9 posto i njenom niskom stopom se dugo hvalio sadašnji predsjednik i raniji premijer. On i njegov tadašnji šef agencije za promociju investicija MIPA Petar Ivanović su se često hvalili da stvaraju „odlične uslove i povoljnosti za inostrane partnere kako bih ih privukli da investiraju u Crnu Goru“. No, sve te povoljnosti za „investitore“ nisu bili dovoljna garancija samom kreatoru „najpovoljnijeg biznis ambijenta u regionu“ Milu Đukanoviću koji se odlučio da svoje poslove i bogatstvo vodi preko inostranih advokatskih kuća, trustova i offshore-va i to još u vremenu kada je suvereno vladao Crnom Gorom. Naravno nikada ništa nije prijavio Agenciji za sprečavanje korupcije (ASK) iako mu je to bila dužnost, a Agencija nikada nije ništa uradila povodom svih otrkića.

Dugo se godina pričalo u javnosti i opozicija je optuživala Đukanovića da novac, za koji se vjeruje da je nelegalno stečen kroz pljačkaške privatizacije, namještene i naduvane tendere i šverc droge i cigareta, on sa kumovima i prijateljima iznosi iz Crne Gore na egzotične destinacije. Prvi opipljiv dokaz da Đukanović ima nešto neprijavljeno je došao od njegovog bivšeg saradnika i finansijera Duška Kneževića koji je dostavio dokumenta 2019. godine tadašnjem uredniku Dana Nikoli Markoviću. Marković je u televizijskom intervjuu pitao predsjednika da li je ikada osnivao firme i bavio se biznisom van Crne Gore, na šta je Đukanović decidno rekao „nigdje, nikada“. Nakon toga je Marković pokazao papire firme Vagor Investment Limited sa Kipra koju je Đukanović kupio od kompanije IONICS Nominees Ltd. poznate po šemama pranja novca. Njen direktor Kristodulos Vasiliades je slovio za eksperta pravljenja složenih šema utaje poreza i čije usluge je koristila i ruska mafija. Đukanović je kupio firmu od njega u decembru 2006. što je on malo kasnije u emisiji i priznao ali je rekao da firma nije radila ni dan. Knežević je tada optužio Đukanovića da je firma trebala da se pojavi kao „investitor“ vezano za bolnicu u Meljinama. Slični „investori“ sa Kipra su se pojavili i u slučaju Miloša Marovića, sina nekadašnjeg vladara Budve Svetozara Marovića. Milošev kiparski offshore Numerico Trading Limited je predstavljen kao „renomirana španska firma sa ogromnim iskustvom u izgradnji akva parkova“ kojoj je 2006. budvanska opština žirirala za kredit od 1.6 miliona eura za „investiciju“ i na kraju sama otplatila dok je novac ispario zajedno sa Marovićem.

Da je DPS-ovo rukovodstvo zaljubljeno u offshore poslovanje pokazuje to što su sve glavne privatizacije i pljačkaške „investicije“ urađene preko offshore sistema. Tako su Kombinat Aluminijuma Podgorica, Željezara Nikšić, Vjetroelektrana Možura i mnoga druga preduzeća i hoteli postali meta takvih „investitora“ koji su ta ista preduzeća ili uništili i/ili isisali stotine miliona eura i odnijeli vani kroz sistem državnih garancija i subvencija koje je Đukanović odobravao kao „podsticaj za biznis“.  

Vezano za Pandoru i nedavno objavljenja dokumenta, izgovor crnogorskog vladara i njegovog sina je bio isti kao i u televizijskoj emisiji 2019. Predsjednik je tvrdnje MANS-a nazvao „iskonstruisanom aferom“ i još jednim „u nizu pokušaja diskreditacije Predsjednika Crne Gore i članova njegove porodice“. Iz kabineta Predsjednika je pojašnjeno „da je tokom 2012. god., u vrijeme kada nije obavljao državne poslove, radio na uspostavljanju infrastrukture za otpočinjanje poslovnih aktivnosti zajedno sa sinom“. U to vrijeme osnovao je Victoria Trust, koji, „dok je on bio vlasnik, nije imao nikakvih poslovnih transakcija, nije otvorio niti jedan bankarski račun, jer jednostavno nikada nije ni aktiviran“. Takođe, nakon što se te iste godine „neplanirano vratio na funkciju Premijera, cjelokupno vlasništvo nad Victoria Trust-om prenio je na sina Blaža Đukanovića“. Blažo je istraživačkom timu odgovorio da se „sjeća da je bilo priče o njemu kao dijelu moguće poslovne strukture“ dok je živio u Velikoj Britaniji, ali se „ne sjeća da li je uspostavljen“. Ako jeste „ja nisam imao nikakve veze sa njim i sigurno je davno ugašen“. Procurjela dokumenta hvataju predsjednika i sina u pokušaju obmane javnosti jer papiri pokazuju da je, kako kaže MANS,  u novembru 2014. godine Milo Đukanović kao premijer „i dalje bio jedini vlasnik Victoria Trust-a, a njegov sin Capecastel Trusta. Dokumentacija švajcarske kompanije LJ Management (Suisse) svjedoči o tome. Takođe složena šema koju su Đukanovići napravili budi otvorene sumnje da su imali nešto da kriju jer za obično i zakonito preduzetništvo je takav model suvišan.

Ono što je dodatna karakteristika ciljano skrivenih poslova je da offshore kompanije ili one koje njima upravljaju njima često mijenjaju imena ili se nakon obavljenih sumnnjivih transakcija gase. Firma CM Skye 2 (PTC) Limited, koja je skrivala poslove Đukanovića, u aprilu 2013. godine promijenila je ime u LJ Skye 2 (PTC) Limited. Tako se prethodno zvala njena sestra kompanija koja je za samo sedam dana tri puta promijenila naziv. MANS navodi da je ravno mjesec nakon promjene vlasti u Crnoj Gori, 30. septembra 2020. godine, firma LJ Skye 2  (PTC) Limited koja je upravljala tajnim poslovima Đukanovića, pokrenula postupak dobrovoljne likvidacije i ubrzo je ugašena.

Kako na Britanskim Djevičanskim Ostrvima ne postoji obaveza dostavljanja finansijskih izvještaja offshore kompanija, nije bilo moguće dobiti ni podatke o poslovanju Đukanovića. Njihova poslovna dokumentacija se čuva kod Clambake Limited u Švajcarskoj, zemlji poznatoj po škrtosti u dijeljenju informacija sa vanjskim svijetom. Izuzetak je bio američki i njemački politički pritisak prije nekoliko godina kada su Švajcarci morali dati na uvid dokumentacije poreskih utajivača iz pomenutih zemalja.

U Velikoj Britaniji kompanije su dužne da daju finansijske izvještaje, pa je otkriven trag novca koji je išao iz Londona – firme DGT Energy koju je tamo Blažo osnovao sa dva hrvatska konsultanta za naftu i gas (Vedran Perše i Jasmin Umićević). Novac je slat Blažovoj firmi Victoria Bridge Finance Ltd na Djevičanskim Ostrvima u nekoliko navrata kao pozajmica u ukupnom iznosu od 132.500 eura. Kako je firma iz Londona ugašena, tako je i ukupan dug Blažovoj firmi na Karibima oprošten jer je novac koji je uzet kroz DGT korišćen za uspostavljanje neuspješnog biznisa pa je, po riječima Blaža Đukanovića, i otpisan. Isto je ptovrdio MANS-u i ICIJ-u i njegov partner Vedran Perše koji je naglasio da taj novac nije otišao gospodinu Đukanoviću, niti je on od njega imao lične koristi“ već je „potrošen za plaćanje početnih troškova eksternih stručnjaka – advokata, računovođa itd.

Vrlo je upitno koliko je onih i među najvatrenijim pristalicama lika i djela Mila Đukanovića, koji više vjeruju u njegove priče i objašnjenja. Stoga je Đukanović u srijedu veče odustao od pokušaja daljih „objašnjenja“ i prebacio narativ na njemu blizak teren direktnih uvreda i sijanja mržnje prema kritičarima. On je naglasio da se nije „povlačio po podu i lizao kašike (rugajući se pravoslavnom vjerskom obredu), širio pandemiju i iza toga raspoređivao ljude, svoje prijatelje vjerske fanatike iz te vjerske zajednice na odgovorna mjesta u državi“. Istina je da Đukanović, dok je mogao, nije na važne državne poslove raspoređivao svoje prijatelje koji su bili vjerski fanatici Srpske pravoslavne crkve ali su bili vjerski fanatici antičkih bogova novca i bogatstva – Janusa i Plutusa. U njihovom vjerskom zanosu Crna Gora je 30 godina vučena po podu i ostavljena sa malim izgledima da vrati ono što je odneseno na egzotična odredišta.

Jovo MARTINOVIĆ 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo