Povežite se sa nama

FOKUS

Otpor i obijest

Objavljeno prije

na

Sve su lijepo smislili. Po receptu APP (ako prođe – prođe). Ovog puta – nije prošlo. Ministrima ukinut uvedeni bonus na plate, poslanici će, takođe, pričekati na povećanje plata koje su sami sebi odredili. No, za razliku od poslanika, koji nijesu ni imali prilike da troše bonuse, ministri su ih imali u džepu od početka prošle godine jer im je bivši premijer Milo Đukanović odobrio 900 eura. Novac im je dat i kao, kako je objašnjeno, antikoruptivna mjera, nakon što je donešena odluka da ministri ne smiju biti članovi upravnih odbora. Sva sreća – ko zna šta bi činjeli.

Poslanici su sa odlukom da sebi povećaju plate izazvali aktiviste MANS-a, koji su organizovali pred Skupštinom performans sa ovcom Miškom – simbolom svih onih koji ćute i trpe u Crnoj Gori, dok se poltička elita časti. Prema podacima MANS-a u prvih sedam mjeseci ove godine, poslanici su radili skoro tri puta manje od prosječnog građanina, ali sebi su bili namijenili gotovo pet puta veće plate.

I to u momentu kada sa svih strana stižu upozorenja da se mora kresati javna potrošnja. „Vlada Crne Gore morala bi već u narednoj godini da teži uravnoteženju budžeta, kao i smanjenju učešća javne potrošnje u bruto domaćem proizvodu (BDP)”, kaže se u dokumentu Preporuke Vladi za ekonomsku politiku u narednoj godini, koji je sačinila Centralna banka Crne Gore (CBCG):

UZAVRELO I U ZDRAVSTVU: Vlada i Skupština Crne Gore su sada, makar na tren, ustuknule pred najavom štrajkova. Iako sindikati iz godine u godinu najavljuju ,,vrelu sindikalnu jesen” do sada je nije bilo. Ali, kao da se stvari mijenjaju. Prvo su negodovali zapošljeni u Skupštini, a potom je krenula lančana reakcija…

U javnosti je najjače odjeknula najava zaposlenih u Kliničkom centru Crne Gore, bolnicama i domovima zdravlja da će 10. oktobra stupiti u jednosatni štrajk upozorenja. Ukoliko Vlada bude ignorisala njihove zahtjeve – biće i generalnog štrajka. Prema tvrdnjama sindikalaca, u tom slučaju štrajk će podržati većina od oko 10.000 zaposlenih u zdravstvu.

Iako je iz Vlade poručeno da budžet ne bi izdržao povećanje koje traže – sindikalci iz zdravstva tvrde da samo hoće da im se plate vrate na nivo iz 2009. godine, odnosno da im povećaju plate za 20 odsto.

POGUBILI KOMPASE: Dr Vladimir Pavićević, predsjednik sindikata zdravstva u Uniji slobodnih sindikata, ovako je prokomentarisao potez poslanika: „Poslanici su izgubili kriterijume i ne shvataju u kakvoj se situaciji nalaze građani… Smatraju da su dobro obavili posao i povećali su sebi plate. To nas je isprovociralo”, rekao je Pavićević.

I predstavnici sindikata prosvjete su od resornog ministarstva tražili da pregovaraju o povećanju zarada, ali odgovora još nema. Predsjednik sindikata prosvjete Zvonko Pavićević tvrdi da bi sada trebalo sjesti i razgovarati o načinu i vremenu u kojem se mogu povećati zarade prosvjetara za sljedeću budžetsku godinu: ,,Možemo voditi konstruktivan razgovor ne samo kada je u pitanju trenutna situacija već i naredne godine. Mislim da je ovo trebalo i ranije uraditi”.

Štošta je trebalo da bude ranije urađeno, pa sada pored sindikata zdravstva, prosvjete, Univerziteta i sindikati Uprave policije, pravosuđa, kulture i Vojske traže hitno pregovore o povećanju zarada, koje su ispod državnog prosjeka. Povećanje su tražili i zaposleni u Agenciji za nacionalnu bezbjednost (ANB) ali odustali su.

BEZ KONCEPTA: Ukidanje bonusa ministrima i stopiranje povišica poslanicima pod pritiskom javnosti nije znak da su oni koji odlučuju odgovorni već – da u suštini ne znaju šta rade. Oni nemaju koncept održivog ekonomskog razvoja zemlje.Godišnja stopa inflacije u Crnoj Gori je, prema podacima Monstata, već šesti mjesec uzastopno iznad projektovanog nivoa od tri odsto. Sa drage strane, plate su pale, koverte sve tanje, i u prosječnu stane – 475 eura, a polovina od toga troši se na hranu (252 eura).

Za minimalne troškove četvoročlane porodice prošlog mjeseca bilo je potrebno 767 eura. Potrošačka korpa u avgustu bila je skuplja nego istog mjeseca prošle godine za 2,1 odsto. Monstat bilježi i rast nezaposlenosti – gotovo 20 odsto radno sposobnog stanovništva je bez posla.

Koliko će dugo vlast moći da čuva socijalni mir, veliko je pitanje. Crna Gora se još nije oporavila od recesije, a tek ćemo vidjeti kako će se na nju odraziti novi talas globalne ekonomske krize i kriza eurozone.

MORAMO, HOĆEMO, KAD ĆEMO: Za dvije decenije, koliko vlada DPS uz dugo sadjejstvo SDP–a Crna Gora nije donijela odluke u kom će se pravcu razvijati. Priče o turizmu i poljoprivredi kao strateškim granama su i dalje podobna tema. Samo za svečarske govore . Evo samo jednog primjera kako razvijaju poljoprivredu – Crna Gora važi za balkansku zemlju koja po glavi stanovnika ima najviše svježeg dnevnog mlijeka , a za prvih sedam mjeseci ove godine u robnoj razmjeni mlijeka i mliječnih proizvoda sa inostranstvom napravljen je deficit od – 28 miliona eura.

Ove godine mnoga preduzeća bilježe ogromne gubitke. Tako je EPCG, koja je prošle godine poslovala veoma dobro, iskazala već višemilionski gubitak za prvi period 2011.

Ne stoji samo loše proizvodnja – zapelo je i sa privatizacijama. Proteklih decenija vlade pod dirigentskom palicom Mila Đukanovića rasprodavale su državno blago. Od primorja do sjevera, pod ,,nerazjašnjenim okolnostima” dato je gotovo sve što se moglo ,,utopiti”. Telekom, Jugopetrol, KAP, Elektroprivreda i nepregledni niz manjih preduzeća… Mnogi od zaposlenih u njima sada su – na ulici, a privatizovana preduzeća u velikim nevoljama. Novi, često misteriozni of šor vlasnici, nijesu ulagali u modernizaciju iako je baš to bio deklarisani cilj procesa privatizacije.

SVE NA DOBOŠ: Malo je ostalo za prodaju. Ali, pošto ova politička vrhuška do novca ne zna da dođe proizvodnjom novih dobara, ide se u novi krug prodaje resursa, da se moglo kupiti još malo vremena i socijalnog mira.

Tek ćemo vidjeti šta će u Vladi da rade na Morači. Nakon brojnih kontroverzi – tender za gradnju hidroelektrana na toj rijeci ističe 30. septembra. Treba li sad zadovoljiti zainteresovane strane – italijansku i crnogorsku, pošto je energetska politika skrojena u tandemu Berluskoni – Đukanović? Ili će, Igor Lukšić, možda smoći snage da prihvati savjete CBCG, koja upozorava da u ovom momentu ne bi trebalo ići sa velikim infrastrukturnim projektima.

„Veliki potencijalni rizik po rast javnog duga nose i krupni infrastrukturni projekti, zato u recesionim uslovima treba biti vrlo obazriv prilikom donošenja odluke o njihovom finansiranju”, poručili su u dokumentu CBCG. Oni smatraju da je neophodno kreirati određenu budžetsku rezervu koja bi bila iskorišćena za intervencije u realnom sektoru, s obzirom da će se loše prilike u regionu odraziti i na crnogorsku privredu.

Crnu Goru bi kriza mogla dodatno pogoditi, jer stiže na naplatu dugogodišnja loša politika. Oglašen je ponovo tender za prodaju nacionalne avio kompanije Montenegro airlines. Tender za davanje uvale Valdanos u zakup je ponovo propao. Ulcinjski hotel Otrantčija je privatizacija, takođe, sporna – otišao je na doboš jer su ga kupci, sumnjiva ruska kompanija Barkli, držali pod bankarskom hipotekom a rate za kredit – nisu vraćali. Uz to, Otrant je od kada su ga kupili bio zaključan za turiste. Tako je i sa mnoštvom drugih privatizovanih hotela i firmi po Crnoj Gori. Nema broja kompanijima koje su zarobili novi vlasnici, koji sada ne znaju šta da rade sa njima, ali su se na račun te imovine zadužili i dugovi se samo gomilaju. Hoćemo li ih svi mi vraćati?

Veliki teret crnogorske ekonomije su nenaplativi krediti, koji dostižu cifru od milijardu eura. ,,Poseban problem predstavlja visoka koncentracija dugova, gdje je desetak tajkuna dužno bankama između 600-700 miliona eura, a tržišna vrijednost njihovih hipoteka ne prelazi 150 miliona eura”, tvrdi Nebojša Medojević, lider Pokreta za promjene. A, šta je tek sa garancijama koje je država davala novim vlasnicima – od KAP-a pa nadalje.

,,Nužno je pažljivo pretresti sve stavke javne potrošnje i pokušati neke od njih eliminisati i smanjiti, kao i zaustaviti davanje garancija, jer one predstavljaju potencijalni javni dug”, rekli su iz CBCG. Naveli su i da postoji rizik da će država možda biti prinuđena da isplati neke garancije koje je dala u prošlosti. Ne misli se samo na milionske garancije KAP-u, već i drugih kompanija.

PARA NEMA, PA NEMA: Priliv stranih direktnih investicija u prvoj polovini godine je, prema podacima Centralne banke, bio 223. 000 000 eura, što je manje nego u istom periodu prošle godine.

Za to vrijeme čovjek pod čijom je palicom završen veliki dio pomenutih privatizacija – ekonomski neoliberalni guru Veselin Vukotić, ispod čijeg šinjela su rasli oni koji danas kroje ekonomsku politiku ove zemlje – kritikuje ekonomsku stvarnost. Poručuje puku: ,,Samo vjera u tržišnu logiku, vjera u preduzetništvo, vjera u biznis, ali i vjera svakog u sebe samog mogu stvoriti ambijent za zapošljavanje ljudi”.

Vidjeli smo kave je ta logika koristi donijela crnogorskom stanovništvu, od kojih je trideset odsto na granici siromaštva. Samo ovi na vrhu i njihovi ekonomski ideolozi dobro plivaju. Kad se sve skotrlja, hoće li biti kasno za otpor?

Marijana BOJANIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

MANDATAR BEZ MANDATA: Il je vlada ili su izbori, il je nešto gore od oboje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je dodatno produbljena politička kriza, a zemlja upala u institucionalni bezdan, pa se ne zna čekaju li nas izbori ili nova vlada, svi okrivljuju sve za sabotiranje dogovora i kršenje Ustava. Ustav, na žalost, nije predvidio da zemljom upravljaju neodgovorne elite, spremne na sve zarad funkcija

 

Nakon maratonskih konsultacija avgustovske većine i konačnog dogovora da formiraju novu 44. vladu sa Miodragom Lekićem na čelu, rasplet političke krize se – ne nazire.

Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović odbio je da prihvati ponudu 41 poslanika koja mu je verbalno, putem medija, saopštena po isteku zakonskog roka. Prethodno je Andrija Mandić, pismom, od njega zatražio da mandat za sastav nove vlade povjeri Lekiću. Dok su se lideri tzv. stare većine međusobno optuživali za neuspjeh pregovora,  Đukanović je u utorak, nakon što nikome nije povjerio mandat za sastav nove vlade, Skupštini dostavio predlog za skraćenje mandata i raspisivanje novih izbora. U obrazloženju je naveo da „nije stekao utisak da postoji jasna većina koja bi bila u stanju da formira vladu”, kao i to da se oni koji su predložili Miodraga Lekića nisu odazvali konsultacijama ni dostavili potpise kojima bi potvrdili postojanje neophodne podrške.

Predlog predsjednika za skraćenje mandata parlamentu stara parlamentarna većina već je javno odbila, tvrdeći da neće na sjednici glasati za to. Lider DF-a Andrija Mandić ocijenio je da je Đukanović na taj način izvršio „državni udar“.

Đukanović je tražio da se o inicijativi za skraćenje mandata parlamentu glasa 30. septembra. Avgustovski pobjednici prijete da će izazvati prijevremene predsjedničke izbore ukoliko Đukanović do tada ne povuče svoj predlog. Đukanović je saopštio da neće da prejudicira šta će uraditi ako Skupština Crne Gore ne skrati mandat 30. septembra, ali je naveo da će „njegov potez biti u skladu sa Ustavom“.

Ustav je ove sedmice najčešće korišćena riječ. Nakon što je dodatno produbljena politička kriza, a zemlja upala u institucionalni bezdan, pa se ne zna čekaju li nas izbori ili nova vlada, svi okrivljuju sve za kršenje Ustava i tumače ga po svojoj volji. Ustav, na žalost, nije predvidio da zemljom upravljaju neodgovorne elite, spremne na sve zarad funkcija i moći.

Poslanici stare parlamentarne sada tvrde da je predsjednik države prekršio Ustav jer nije ispoštovao odredbu koja ga obavezuje da pozove predstavnike svih parlamentarnih partija na konsultacije.

„Đukanović je napravio veliku grešku koja se slobodno može nazvati kršenjem Ustava, kada je sazvao konsultacije. On je, prenebregavajući ono što piše u članu 95 Ustava, pozvao samo dio predstavnika političkih partija zastupljenih u Skupštini… Pošto to nije urađeno kako treba, jedan od najlakših izlaza je da Đukanović ponovi proces, da u skladu sa Ustavom sazove konsultacije, i stvar će biti riješena. Da stvar bude smješnija i čudnija, čak nije pozvao ni Lekića, za kojeg zna da je kandidat za mandatara”, ocijenio je je šef Kluba poslanika Demokratskog fronta Slaven Radunović.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitor od petka 23. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

STARA VEĆINA I POTRAGA ZA MANDATAROM: Uđite momci, ne bojte se

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kad se sve sabere, teško je povjerovati da avgustovski pobjednici zaista traže  kompromis kako bi uspješno došli do okončanja pregovora i predloga za Đukanovića. Predsjednik je, sasvim sigurno, zadovoljan

 

Skoro dvije sedmice nakon što je lider Nove Andrija Mandić radosno građanima saopštio da se avgustovska većina saglasila kako bi formirala 44. vladu, i nakon nekoliko sastanaka te iste većine, konačnog dogovora – nema. Dok ovaj broj Monitora odlazi u štampu, u crnogorskom parlamentu traje jedan u nizu sastanaka avgustovskih pobjednika. Istovremeno, predsjednik države Milo Đukanović čeka predstavnike parlamentarnih partija da mu dođu sa ponudom. Vrijeme otkucava.

U posljednji čas, u srijedu 14. septembra, blizu ponoći, avgustovska većina uspjela je da se dogovori oko imena mandatara. Prethodno su održana četiri sastanka na kojima, izuzev potpisivanja sporazuma kojim je predviđen izbor nove vlade i skupštinske administracije, nije bio napravljen ozbiljniji korak ka rješavanju krize vlasti.

U srijedu, nakon što je Mandić predložio da mandatar bude bivši diplomata, nekadašnji lider DF-a i lider Demosa Miodrag Lekić, avgstovski pobjednici saopštili su da oko predloga da Lekić bude mandatar postoji „visoka saglasnost”, te da je on „nesporan”. No, ostale su sporne raspodjele funkcija i moći unutar vlade koju bi eventualno formirali, pa su se pregovori nastavili.

Prethodno, partije su za mandatare predlagale sopstvene lidere. Otprilike ovako: Mandić Mandića, Abazović Abazovića… Nakon deset dana pregovora, Abazović je saopštio da će on odustati od pozicije mandatara samo ukoliko na to mjesto „dođe neko bolji”, odnosno posvećeniji borbi protiv organizovanog kriminala, kako je saopštio. Nakon skoro dvije sedmice sjetio se ko bi to mogao biti. Kazao je da bi „volio da kao mandatarku vidi Vanju Ćalović Marković”, direktoricu MANS-a. Ne postoje potvrde da se s njom o tome zaista i razgovaralo. Otuda, pregovori od početka liče kao pokušaj da se vode reda radi, i ne završe uspješno. I stav Demokrata, koji ne traže ništa, ni poziciju mandatara ni predsjednika parlamenta, idu tome u prilog, iako tvrde da je to njihova žrtva, zarad pregovora i građana. Teško je povjerovati da su srušili Abazovićevu vladu, da bi potom nezainteresovano stajali sa strane.

Ta stranka je na četvrtom sastanku saopštila da im ne bi bilo sporno da za najvažnije funkcije budu predložene potpredsjednica parlamenta Branka Bošnjak i bivša ministarka zdravlja Jelena Borovinić Bojović, poručujući da im je neprihvatljivo da odlazeći premijer Abazović bude kandidat za mandatara. Opet, nema potvrde da se sa Bošnjak ili Borovinić Bojović o tome razgovaralo.

Da ne postoji ozbiljna volja da se pregovori uspješno okončaju, pokazao je i nastavak sastanka, u četvrtak ujutru. Nakon što su se avgustovski pobjednici konačno usaglasili da za mandatara ponude ime Miodraga Lekića, na pregovarački sto su stavljene nove teme za razmirice: ko će pokrivati koji resor i koju funkciju u vladi.

URA Dritana Abazovića je tražila kontrolni paket u Vladi, i bezbjednosti sektor. „Tražimo da pokrivamo sektor bezbjednosti i da sa SNP i manjinama imamo kontrolni paket, a to je jedno ministarstvo više u odnosu na ostale i da ministri koji su sada u Vladi ostanu”, kazao je lider URA-e i predsjednik akutelne vlade kojoj je izglasano nepovjerenje. Abazović faktički traži da se ne promijeni gotovo ništa. Da manjinska vlada koju je on kreirao, uz male korekcije, i eventualno novog premijera, nastavi da vrši vlast uz podršku onih koji su mu izglasali nepovjerenje – Demokrata i Fronta. Opet, nema potvrda da su manjinske partije pristale da budu dio ovog Abazovićevog paketa.

Demokrate su takav zahtjev URA-e ocijenile kao ucjenjivački. Predsjednik Demokrata Aleksa Bečić optužio je GP URA za ucjenjivanje i maksimalističke zahtjeve, napominjući da su ih stalno mijenjali i vraćali se korak unazad.

„Vidjećemo kako će ovo dalje teći, da li će neko gledati demokratske principe i građane. Mi ćemo i dalje biti maksimalno konstruktivni i da se nadamo da će razum prevladati i da će se prestati s politikom uslovljavanja”, saopštio je nakon sastanka Bečić, navodeći da bi izvršna vlast trebalo da bude konstituisana na osnovu snage svake partije u parlamentu.

„I DF traži sektor bezbjednosti”, saopštio je lider URA-e, kazavši da on smatra da  DF-u treba da pripadne čelno mjesto u Skupštini, koji su nakon avgusta pokrivale Demokrate.

Zahtjev Demokratskog fronta da preuzme bezbjednosni sektor, još jedan je u nizu nerealnih zahtjeva avgustovskih pobjednika tokom pregovora, imajući u vidu da Brisel i Vašington, odavno javno tvrde da DF ne vide kao partnere. Teško da bi takva vlada imala podršku međunarodne zajednice. Znaju to i u Demokratskom frontu.

U prilog tome da ne postoji ozbiljna volja da se pregovori i uspješno okončaju govori i detalj da na nastavak pregovora, odnosno na sastanak pred odlazak kod Đukanovića, na kom je trebalo konačno usaglasiti ponudu, nijesu došli ni lider URA-e, ni lider Demokrata. I taj sastanak je prekinut, pa nastavljen sat i po kasnije.

Nakon prekida, koji je objašnjen kao pauza, lider Ujedinjene Crne Gore Goran Danilović kazao je da su Demokrate odustale od sektora bezbjednosti. Tek iz te izjave javnost je saznala da su i Demokrate imale volju da preuzmu Službe. Danilović je objasnio da „ima preklapanja oko mjesta potpredsjednika vlade i da je zato data pauza”.

Tokom pauze, izvršni direktor URA-e Zoran Mikić kazao je da DF i Demokrate treba da kažu šta pripada koaliciji Crno na bijelo „kad im je odbijeno da vode sektor bezbjednosti i dobiju najviše funkcije u zemlji“.

Kad se pogledaju izjave, ispada da niko ili nema ništa protiv, ili se nije ni izjašnjavao o zahtjevu DF-a da vodi bezbjednosni sektor. To je još jedan čudan detalj pregovora.

Nije bilo izjašnjenja, makar ne javnih, ni na predlog lidera Prave Marka Milačića da poslanici stave 41 potpis da mandatar bude Miodrag Lekić i dostave to predsjedniku države. „Hajde da mu damo mandat i da ne radimo njegov posao, nego da on ponudi sastav vlade“, predložio je. I ništa.

Kad se sve sabere, teško je povjerovati da avgustovski pobjednici zaista traže  kompromis kako bi uspješno došli do okončanja pregovora i predloga za Đukanovića. Predsjednik je, sasvim sigurno, zadovoljan.

On je koji dan ranije, tokom posjete Pragu, ocijenio da „ne postoji raspoloženje u parlamentu da se oformi nova vlada”, te da je „realnije da se ide u organizaciju izbora da se dođe do odgovorne vlade”.

„Problem nekadašnje većine je što su njihovi odnosi opterećeni netrpeljivostima i omrazama, i to umnogome otežava dogovor“, prokomentarisao je pregovore direktor Televizije Nikšić Nikola Marković.

Ako se ne budu dogovorili, izvjesni su vanredni parlamentarni izbori, koji će uslijediti nakon skraćenja mandata parlamentu.

Istovremeno, na šta je podsjetio i Abazović, Đukanović može uprkos dogovoru „stare većine“ i nekome drugome dati mandat.

Šta god da se desi, sigurno je: dvije godine od pada DPS-a, Đukanović je još tu. Avgustovski pobjednici učinili su da se danas bolje osjeća nego 30. avgusta 2020.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KRIZA VLASTI: STARA VEĆINA NOVA VLADA?: Ponavljači obnavljaju gradivo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Približno četvrtina poslanika eventualne većine, treće u ovom sazivu parlamenta, veći dio ljeta provela je u koalicij sa DPS-om, pa je teško povjerovati da im je, kao što piše u novom sporazumu,  prvi cilj da spriječe njihov povratak na vlast ,,u bilo kojoj formi”. Uostalom, bez podrške i danas najjače partije u parlamentu i njenih tradicionalnih saveznika nema deblokade pravosuđa

 

Sa serije sastanaka parlamantarnih partija koje su prije nepune dvije godine podržale Vladu Zdravka Krivokapića stižu optimističke najave. „Desilo se ono što su mnogi sumnjali da može da se desi“,  poručio je Andrija Mandić objavljujući kako su partije stare većine – „ponovo zajedno“. Samo nema bivšeg pemijera.

Kao dokaz tih tvrdnji predočen je Politički sporazum parlamentarne većine – pobjednika izbora 2020. godine. Njegovo objavljivanje pratila je  nezvanična tvrdnja da ga poslanici URA nijesu htjeli potpisati. „Ponovo zajedno“, tako, može da bude ali ne mora da znači.

Redosljed koraka nalaže da koalicije Za budućnost Crne Gore (DF, SNP, Prava i Ujedinjena CG), Mir je naša nacija (Demokrate i DEMOS) i Crno na bijelo (GP URA i Civis) iskazanu obnovu političke saradnje potvrde izborom novog rukovodstva Skupštine i predlaganjem i izborom nove, kako je precizirano, tehničke Vlade. Lakše je to reći nego učiniti.

Za početak, zapelo je oko nastavka mandata predsjednice parlamenta Danijele Đurović (SNP). Demokrate insistiraju da ona podnese ostavku. SNP je ne da. DF se ne oglašava, mada su njegovi poslanici potpisnici inicijative za smjenu Đurović (skupa sa Vladom koja je u međuvremenu pala). URA i tu priču koristi kao povod za nastavak obračuna sa Demokratama kojima još ne mogu oprostiti glasanje za smjenu Vlade Dritana Abazovića.

,,Ti što je ucjenjuju da podnese ostavku imaju mogućnost da sa DPS-om nastave sjednicu (parlamaneta) i smijene je”, kazao je premijer u tehničkom mandatu, konstatujući kako ne vidi razlog za smjenu Danijele Đurović, izuzev ako to bude dio novog dogovora nove-stare većine. Abazović je, dodatno, potencijalnim koalicionim partnerima spočitao šurovanje sa DPS-om: ,,Smatram da su određene strukture imale dogovor sa DPS-om koji nisu mogli da ispoštuju do kraja i traže sada neki izgovor da bi nekako uradili nešto što su obećali”.

Abazović,  u polemičkom žaru, zaboravlja da je on, skupa sa DPS-om, početkom godine inicirao rušenje prethodne 42. Vlade i smjenu Alekse Bečića sa čela parlamenta. Potom je sa partijom Mila Đukanovića potpisao sporazum o formiranju manjinske Vlade kojoj je bio na čelu.

Trenutno, postoje dva realna raspleta. Prvi je (ne mora biti i realniji) nova Vlada. Moguća alternativa je opstanak sadašnje Vlade u tehničkom mandatu do novih izbora. Kad se za to stekne minimum zakonom propisanih uslova. Sada ih nema. Najinteresantnija pitanja u slučaju prvog scenarija su: ko bi bio mandatar, koliko bi ta Vlada trajala i gdje bi tražila međunarodnu podršku – u Beogradu ili Briselu/Vašingtonu.

U nedostatku jače podrške u parlamentu, Dritan Abazović i njegov prethodnik Zdravko Krivokapić gradili su legitimitet svojih vlada na podršci zapadnih partnera. Prva crnogorska Vlada bez DPS-a dobila je kredit od 750 miliona, praktično, prvog radnog dana svog mandata. Borba protiv šverca duvana i kokaina dala je rezultate u velikoj mjeri zahvaljujući operativnim podacima partnerskih službi sa Zapada. Bez dešifrovanih podataka sa zaštičenih telefona koje su u komunikaciji koristili pripadnici kriminalnih grupa, Vesna Medenica bi i danas bila neformalni centar moći crnogorskog pravosuđa. Milojko Spajić i Jakov Milatović su poresku reformu Evropa sad  predstavljali u Briselu i Vašingtonu prije nego u Podgorici… Konačno, Abazović je kao ključnu prepreku za ulazak lidera DF-a u izvršnu vlast navodio protivljenje zapadnih partnera.

Da li se stvari mijenjaju? Pokušavajući da sačuva podršku manjinskoj Vladi, Abazović je prije dva mjeseca tvrdio kako je „rušenje ove Vlade direktna podrška ruskom uticaju u Crnoj Gori“. Ovih dana, ipak, pregovara o formiranju nove Vlade sa partijama Andrije Mandića i Milana Kneževića koje svoju prorusku i putinovsku profilaciju ističu kao jednu od najvećih vrlina. A međunarodni kontekst, nakon ruske agresije na Ukrajinu, radikalno se promijenio. O tome svjedoče i nedavne poruke zapadnih diplomata – od Tonina Picule i Vladimira Bilčika,  do neimenovanog izvora administracije SAD-a koji je za Glas Amerike ponovio pređašnje stavove Gabrijela Eskobara da oni „DF ne vide kao partnera“.

Odgovori na prozivke o mogućem skretanju na istok mogu se pronaći u prošlonedjeljnom Sporazumu obnovljene većine. Tamo piše: „Partije potpsinice izražavaju spremnost da stave moratorijum na sva identitetska pitanja koja dijele društvo ili oko kojih u ovom trenutku nije moguće postići širi društveni konsenzus”. Kosovo, NATO i Rusija svakako spadaju među takve teme.

U istom Sporazumu stoji i formulacija:  ,,… U naše međusobne dogovore ne želimo da budu uključene bilo koje druge strukture koje ne čine većinu od 30. avgusta i za koje nisu glasali građani na izborima”. Jasno je da potpisnici ne žele da u pregovore budu uključeni  Brisel i Vašington. Pošto je Beograd već tu.

Nova stara većina je kao prvi cilj svog ponovnog udruživanja navela ,,eliminaciju svake mogućnosti povratka DPS-a na vlast u bilo kojoj formi i nastavak demontaže bivšeg režima”. U javnosti, ne bez osnova, dominira uvjerenje, da se sa demontažom DPS sistema nije ni počelo. Suštinski, DPS tek treba da ode sa vlasti.

Kada bi pokušali pobrojati sve optužbe za nesposobnost, kriminal, korupciju, nepotizam, prevaru i izdaju svake vrste, koje su partije ,,pobjednice” prošlih izbora međusobno razmijenile za dvije godine, u ovom tekstu ne bi ostalo mjesta ni za tačku. To  ne ide u prilog obećanom nastavku borbe protiv korupocije i kriminala.

Sve to nikako ne može abolirati DPS za trodecenijske učinke. Netačna je tvrdnja da je danas, osim možda u obrazovanju, stanje u bilo kojoj oblasti života gore nego što je to bilo 30. avgusta 2020. Pobjednici su, međutim, pokazali ozbiljan potencijal da bi se, uz dovoljno vremena, mogli primaći rezultatima svojih prethodnika.

Ni politički kontekst nije ohrabrujući. Približno četvrtina poslanika eventualne većine, treće u ovom sazivu parlamenta, veći dio ljeta  provela je u koaliciji sa DPS-om, pa je teško povjerovati da im je, kao što piše u novom sporazumu,  prvi cilj da spriječe njihov povratak na vlast ,,u bilo kojoj formi”. Uostalom, bez podrške i danas najjače partije u parlamentu i njenih tradicionalnih saveznika nema deblokade pravosuđa i izbora nedostajućih sudija Ustavnog suda. A bez toga nema ni regularnih izbora. Ta jednačina se odavno pokušava riješiti. Bez rezultata.

To dovodi do pitanja koliko bi trajala nova tehnička Vlada. U sporazumu piše da bi vanredni parlamentarni izbori mogli biti održani ,,najranije”  zajedno sa redovnim predsjedničkim izborima, na proljeće naredne godine. A najkasnije? To treba da nagađamo.

Stižemo do pitanja premijera. Iz DF-a kandiduju Mandića. Nezvanično, ali uporno. ,,Ima li išta logičnije”, pita se poslanik DF-a Dejan Đurović. Nema, bude li predsjednik Nove srpske demokratije u stanju da obezbijedi podršku 41 poslanika. Ni URA nije odustala od svog predsjednika. Demokrate čekaju i ćute.

Dritan Abazović treba da ostane premijer bez obzira na ishod aktuelnih pregovora, smatra   politička direktorka URA i ministarka ekologije, prostornog planiranja i urbanizma u tehničkoj Vladi Ana Novaković-Đurović. Objašnjavajući: ,,Najprije, da završi procese koje je započeo, od ključne važnosti za borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala”. Šta li to znači: ,,Bez obzira na ishod pregovora?”

Nijesmo jedini koji su postavili to pitanje. ,,Gospođa Novaković – Đurović zna da ovakve poruke ruše dijalog stare većine“, reagovao je i predsjednik Ujedinjene CG Goran Danilović (njegova partija ima jedan mandat kroz koaliciju Za budućnost Crne Gore). ,,Makar jednom se ponašajte državnički, a ne sitno-sopstvenički. Ako nešto treba bez obzira na tok i ishod političkih pregovora onda je pregovaranje besmisleno i unižava sve koji pregovaraju. Makar jednom bez diktata i dirigovanja sa strane”, zaključuje Danilović.

U političkim kuloarima pominju se još neka imena potencijalnih kandidata za premijera koji bi, možda, mogli biti po volji svim poslanicima sve tri koalicije. Jedan od njih to je i javno komentarisao. Rezervisano. ,,Nemam nikakvu ponudu, u neformalnom obliku ima nekih razgovora. Ako se inicira takav predlog, odnijeću se odgovorno prema njemu, ali vjerujem da postoje ambiciozniji i bolji i glasaću za predlog većine”, saopštio je poslanik Miodrag Lekić (Demos). Od ostalih ,,kandidata” ni toliko.

Đukanović i njegov DPS ne žele da izgube inicijativu. Nakon što su srušili dvije vlade za šest mjeseci, jednu svoju i jednu njihovu, zvaničnici DPS-a kreću u kampanju kako bi domaću i međunarodnu javnost ubijedili da bez njih nema građanske, evropske, prozapadno orjentisane Crne Gore. I pripremaju se za izbore. Predsjednik države i DPS-a neki dan je objavio formiranje koalicije ,,onih koji su obnovili nezavisnost” za predstojeće izbore u Podgorici. Najavio je da bi se slična koalicija mogla formirati i za parlamentarne izbore.

,,Moramo izaći na izbore, moramo prestati da zbog svoje zlovolje ili inata činimo sebi štetu, da nagrađujemo one za koje znamo da će izdati nakon završenih izbora”, poručio je Đukanović. Ostaje da se vidi da li su baš svi ,,suverenisti” spremni da stanu u njegovu kolonu.

 Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo