Povežite se sa nama

FOKUS

OSLOBAĐAJUĆA PRESUDA ZA PRIVILEGOVANE PARTNERE: Sad Kalići tuže državu

Objavljeno prije

8 godina

na

safet-kalic-2

Safet Kalić, njegova supruga Amina i brat Mersudin pravosnažno su oslobođeni optužbi za pranje 7,7 miliona eura. Tačka na postupak stavljena je nakon što je Apelacioni sud odbio, kao neosnovanu, žalbu Specijalnog državnog tužioca i potvrdio oslobađajuću presudu Višeg suda u Bijelom Polju iz decembra prošle godine.

Tako je, zvanično, propao jedan od dva do sada najveća sudska postupka optuženima za pranje novca u Crnoj Gori (i drugi, u kome se sudi za pranje 19,3 mogao bi imati sličan epilog). Tačno pet godine od početka priče – Mersudin i Amina Kalić uhapšeni su krajem jula 2011. a potjernica za Safetom Kalićem raspisana je 4. avgusta 2011. (on je uhapšen u oktobru 2014. u Beču, trenutno mu se sudi u Njemačkoj) – najmoćniji Rožajci dobiće sudski sertifikat da je njihov imetak, vrijedan desetine miliona, kupljen legalno stečenim novcem.

Specijalno tužilaštvo nije uspjelo dokazati optužnicu, ili je sud ostao gluv na njihove dokaze, prema kojoj su Kalići od 2006. do 2011. nizom finansijskih transakcija legalizovali „veliku količinu novca sumnjivog porijekla za koju su znali da potiče od prodaje droge”. Novac je, prema tvrdnjama tadašnje specijalne tužiteljke Đurđine Ivanović, svojim narko-poslovima obezbijedio Mersudin Kalić koji je u Njemačkoj, 1996. godine, zbog trgovine narkoticima pravosnažno osuđen na 11 godina zatvora.

„Na osnovu svih raspoloživih dokaza, prije svega na osnovu nalaza i mišljenja vještaka finansijske struke, ovaj Sud nije mogao prihvatiti da je utvrđeno da je novac koji je korišćen u poslovanju privrednih društava optuženih u spornom periodu imao bilo kakvu vezu sa novcem pribavljenim izvršenjem krivičnog djela iz oblasti narkotika, a zbog čega je pravosnažno osuđen Mersudin Kalić, presudom u Ahenu 1996. godine”, stoji u presudi sudije Višeg suda u Pljevljima Vidomira Boškovića koju je nedavno potvrdio Apelacioni sud, „Istovremeno od strane banaka preko kojih su poslovali optuženi i njihova privredna društva, Uprava za sprječavanje pranja novca nije obavještavana o bilo kakvim sumnjivim transakcijama, što upućuje na zaključak da novac ili dio novca, koji je korišćen za poslovanje privrednih društava optuženih, nema nikakvu vezu sa novcem koji eventualno potiče od krivičnog djela iz oblasti narkotika…”.

Kraj priče?

Branilac Safeta Kalića, advokat Borivoje Borović, najavio je u Danu da će u ime porodice Kalić protiv države podnijeti makar tri tužbe uz odštetni zahtjev od najmanje 12 miliona eura. Borović je naveo da će njegovi klijenti tražiti naknadu štete zbog neosnovanog pritvora, vraćanje imovine oduzete prije pet godina i naknadu izgubljene dobiti i štete zbog propadanja blokirane imovine. „Amina Kalić je provela u pritvoru više mjeseci. Mersudin Kalić je neosnovano držan u pritvoru dvije godine. To će biti osnov za jednu tužbu”, precizirao je Borović. „Potom slijede zahtjevi za povraćaj imovine koja je bila privremeno oduzeta. Tužićemo ih i za štetu koja je nastala zbog toga što nijesu mogli da koriste te objekte, kao i za štetu nastalu od propadanja imovine koja je bila blokirana”.

Prema prethodnim izvještajima nadležnih službi, država je Kalićima nakon podizanja optužnice privremeno oduzela imovinu procijenjenu na približno 28 miliona eura. Preko nekoliko firmi u njihovom vlasništvu Kalići su, kako je Monitor već pisao, posjedovali preko 100 hiljada kvadrata zemlje u Rožajama, hotele Rožaje i Turjak, kafić Tajson, zgradu sa heliodromom i odmaralište od 6.225 kvadrata u Ulcinju, nekretnine u Podgorici… Safet Kalić je, tvrde verzirani, povezan i sa rožajskim preduzećem M Petrol, koje su osnovali njegova sestra Mersada i zet Ernest Šabotić.

Nezvanično, Kalićeva imperija građena je novcem sticanim trgovinom narkoticima – prije svega heroinom koji je iz Avganistana, preko Turske, distribuiran po Balkanu i Evropi. Prema podacima koje je MUP Srbije saopštio 2003, tokom operacije Sablja, Kalić je bio jedan od glavnih narkobosova u regionu. Njegova kriminalna organizacija je, prema tim podacima, samo Zemuncima (kriminalni klan Dušana Spasojevića i Mileta Lukovića osumnjičenih za atentat na srpskog premijera Zorana Đinđića) isporučivao 100 kilograma heroina – mjesečno.

Crnogorska Agencija za nacionalnu bezbjednost, u povjerljivom izvještaju koji je predočen skupštinskom Odboru za bezbjednost 2007. godine, Kalića pominje kao „bezbjednosno interesantnu osobu, koja svoje kriminalne aktivnosti ostvaruje uglavnom u inostranstvu”.

Monitor je sve ove podatke objedinio u tekstu koji je, u julu 2009. objavljen nakon što se na internetu pojavio snimak svadbe Safeta Kalića iz 2000. godine. A na snimku kriminalci: Ljubiša Buha Čume, Darko Šarić; policajci: Zoran Lazović i Ljubiša Mijatović; estradne zvijezde (Severina Vučković) i mladoženja kako, skupa sa zvanicama, ispaljuje rafale iz automatskog oružja. ,,Pojedini kadrovi šenlučenja napravljeni su i iz kola sa rotacionim svijetlom”, bilježi Monitor.

Koju sedmicu kasnije Ranka Čarapić, nekadašnja Vrhovna državna tužiteljica, pokušava da nepostupanje tužilaštva protiv Kalića opravda neistinom koja je, praktično, otkrivena istog dana kada je i izrečena. Čarapićka je, naime, ustvrdila da je pregledom dostavljenog video materijala konstatovala „silno pucanje, ali da je obeshrabrilo što se radi o snimku iz 1994. godine”. Pa je, u međuvremenu, došlo do zastare. Da ponovimo ono što je i tada znao svako koga je to interesovalo: Safet Kalić se vjenčao 2000.

Tužilaštvo je, dvije godine kasnije, od policije zahtijevalo da sasluša aktiviste NVO MANS, „na okolnosti objavljivanja video zapisa Svadba Safeta Kalića”. Odjednom je postalo važno, ne ono što je na snimku, već – ko ga je učinio javnim!?

Ali, da Monitorov profil najpoznatijeg Rožajca ipak bude povod za jedan sudski postupak pobrinuo se lično Safet Kalić. On je, naime, tužio Monitor i na ime „nematerijalne štete” potraživao 30.000 eura. Da slika o sprezi vlasti i kontroverznih biznismena bude kompletna, Kaliću je sudija Osnovnog suda u Podgorici Dijana Radulović dala za pravo. Prvostepenom presudom je za klevetu osuđen naš novinar Petar Komnenić pošto, po mišljenju sudije Radulović, ,,nije u toku postupka dokazao da je imao osnovanog razloga da povjeruje u istinitost onoga što je iznosio, kao što nije dokazano ni da su njegove tvrdnje istinite”.

Dijana Radulović je, umjesto dokumentima i novinskim člancima sa cijelog Balkana (Kalić je, uz Darka Šarića i Nasera Keljmendija predstavljao triling asova koji vode međunarodnu trgovinu narkoticima od Avganistana i Južne Amerike do Zapadne Evrope vrijednu stotine i milijarde eura) povjerovala tužiocu. A on je ustvrdio kako je (sa dva razreda gimnazije) početni kapital od 160 hiljada maraka zaradio baveći se statistikom u Njemačkoj. Novac je, kaže, potom uložio u hotelijerstvo na opustošenom sjeveru Crne Gore i postao milioner. Jednom od njegovih hotela svojevremeno je kumovao i tadašnji ministar turizma Predrag Nenezić.

A Monitor i Petar Komnenić ovih su optužbi pravosnažno oslobođeni tek prije dvije godine, praktično, svega nekoliko dana prije nego što je Kalić, nakon trogodišnjeg bjekstva, uhapšen u Beču po potjernicama iz Podgorice i Berlina.

Sada nam preostaje da sačekamo da se biznismen Safet Kalić vrati iz Njemačke (kad ga puste iz zatvora) pa da naplatimo 1.900 eura na ime priznatih sudskih troškova. Pošto on i njegovi advokati od države naplate višemilionsku odštetu. I uzmu sudski ovjerenu potvrdu da nijesu kontroverzni, već pravi pravcijati biznismeni po mjeri vlasti.

,,Ono što je u skladu sa zakonom mi ćemo tražiti. Procedura se mora poštovati. Slijedi zahtjev koji će se dostaviti Ministrastvu pravde za naknadu štete. Ako to za stranku bude prihvatljivo, to se potpisuje i prihvata. Ukoliko odšteta nije zadovoljavajuća, tada se podnosi tužba protiv države za naknadu štete za neosnovano lišenje slobode”, kazao je Vijestima Kasim Dizdarević advokat Mersudina Kalića. „Utvrđeno je da je sve bilo legalno. Novac je legalnog porijekla i to je jasno kao dan”.

Koji dan prije oslobađajuće presude Safetu, Mersudinu i Amini Kalić, Apelacioni sud je „do daljnjeg” odložio suđenje Pljevljacima Dušku Šariću i Jovici Lončaru koji su nepravosnažno osuđeni za pranje novca teško 19,3 miliona eura. Sud je prihvatio predlog odbrane da se, po službenoj dužnosti, putem međunarodne pravne pomoći zatraži dokumentacija norveške banke Norde, vezana za račune kompanija pokojnog Dragana Dudića Frica, kako bi Lončar i Šarić dokazali porijeklo za više od šest miliona spornog novca.

Zanimljivo je da Apelacioni sud nije pokazao jednak stepen razumijevanja za sličan zahtjev Specijalnog tužilaštva. Zahtjev zamjenice Specijalnog tužioca Tatjane Žižić da se izvrši dopuna dokaza vještaka finansijske struke Vlajka Milićevića je odbijen. I Kalići su pravosnažno oslobođeni. Što, u neku ruku, predstavlja balkanski pravosudni trend unazad nekoliko godina.

U Hrvatskoj je Ustavni sud poništio osuđujuću presudu protiv Iva Sanadera, nekadašnjeg premijera i predsjednika HDZ-a. Presuda kojom je Sanader osuđen na deset godina zatvora zbog uzimanje mita prilikom privatizacije hrvatske INE (kupio je mađarski MOL) poništena je, pored ostalog, i zbog toga što sudija u svojoj presudi nije detaljno obrazložio stav da je premijer – javna ličnost.

U Vučićevoj Srbiji je, zbog zastare, optužbi za šverc cigareta oslobođen Stanko Subotić Cane. Prethodno je optužbi za učešće u ubistvu novinara i vlasnika Nacionala Iva Pukanića oslobođen Sreten Jocić, još jedan kontroverzni biznismen uvezan u narko poslove, kome srpski mediji tepaju Joca Amsterdam.

I u Prištini se sutkinja Ana Adamska Galant koja vodi proces protiv Nasera Keljmendija, požalila da im sarajevsko pravosuđe otežava i usporava to suđenje.

Konačno, nedavno je poništena prvostepena presuda Darku Šariću kojom je on osuđen na 20 godina zatvora zbog šverca 5,7 tona kokaina, na crnom tržištu vrijednog više od 170 miliona eura. ,,Ukidanje presude Šariću nije iznenađujuće jer su posljednjih godina većina suđenja članovima kriminalnih grupa završena ili oslobađajućim presudama ili zastarenjem”, komentarisao je ovu odluku za Monitor Stevan Dojčinović, urednik KRIK-a i autor knjige o Šariću. „U svakom slučaju, kontroverzni biznismeni i kriminalci su završili na slobodi”.

Konačno, u Podgorici je prije deset dana odloženo ročište suđenja na kome Beranac Vuk Vulević od države potražuje 120 hiljada eura na ime neosnovanog pritvora. Sutkinja Vesna Banjević je saopštila da „državi ovog puta nije uredno uručen poziv” i odložila suđenje za septembar.

Vulević tuži državu nakon što je u pritvoru proveo više od četiri godine, da bi potom bio oslobođen (ili optužnice nijesu ni podignute) sumnji i optužbi da je učestvovao ili organizovao ubistva Faiza Kadrića (u Cirihu 1999. godine) Duška Jovanovića (Podgorica 2004) Slavoljuba Šćekića (Podgorica, 2005), šverca 200 kilograma kokaina iz Venecuele u Luku Bar (2005)…

Negdje deset, negdje sto hiljada, negdje će, možda, biti i milioni – uglavnom crnogorsko pravosuđe kao da služi samo za to da ovdašnjim kontroverznim biznismenima ali i kriminalcima bez kontroverzi izda potvrdu da su čisti pred zakonom. Znamo li da se za isto djelo – bez novih dokaza – ponovo ne može suditi, ta potvrda može biti vrlo vrijedan imetak.

U kontekstu tih događaja bitno drugačije izgleda i odluka aktuelnog Specijalnog tužioca Milivija Katnića da čitav niz budvanskih afera vrijednih preko 35 miliona eura riješi bez suđenja – sporazumom sa okrivljenima, nekadašnjim uglednim i uticajnim predstavnicima lokalnih i državnih vlasti. Možda ne izgleda pravedno ali makar im ne plaćamo odštetu što smo ih smetali u (nezakonitom) poslu. Nekima je, opet, važnije da obezbijede finansijere predstojeće izborne kampanje u Rožaju, Beranama, Pljevljima, Žabljaku… Zaslužile su patriote.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

FOKUS

POBJEDNICI I OSTALI: Dobri moji, ovo nije završeno

Objavljeno prije

4 dana

na

4 Oktobra, 2024

Objavio:

Demokratska partija socijalista je izvan sumnje pobjednik minulih lokalnih izbora  u glavnom gradu – sa 30 posto osvojenih glasova.  To još i više važi za nosioca njene liste Nermina Abdića. Među ostalima, neki  imaju razloga da budu zadovoljni, neki ne. No, niko ne može da odahne. Pregovori  trenutno izgledaju kao naučna fantastika, zbog brojnih sukoba svih protiv svih, te živih antidepees i narativa 30. avgusta. Dobri moji, biće ovo jesen interesantnih pregovora.  I lomova

 

 

Neke stvari se ne mijenjaju. Dok se očekuju konačni rezultati vanrednih lokalnih izbora u Podgorici i Kotoru, održanih u nedjelju 29. septembra, gotovo svi učesnici tvrde da su zadovoljni  postignutim. Izuzev onih za koje je  na osnovu preliminarnih rezultata jasno da neće ući u lokalni parlament.

“Izvjesno je da ćemo u dva grada gdje smo nastupili na izborima imati dva gradonačelnika. Pa gdje ćete bolji rezultat”, kazao je optimistično premijer i lider Pokreta Evropa sad (PES), Milojko Spajić. Istovremeno  u opozicionim klupama se slavilo uz povike da je Spajićeva Vlada nakon ovih izbora  izgubila legitimitet.  „Vlada Crne Gore je večeras pala”, ocijenio je Danijel Živković, lider Demokratske partije socijalista (DPS).

Drugi su slavili,  jer se bez njih,tvrde, ne može uspostaviti gradska vlast. Bilo da su tas na vagi ili kičma vlasti.  Lider Građanskog pokreta URA Dritan Abazović kazao je kako su „dobili ono što su željeli na podgoričkim izborima – a to je da odlučuju o daljem razvoju Podgorice“. Nosilac liste Evropskog saveza Boris Mugoša kazao je da će Podgorica “od sjutra biti isključivo građanska i evropska, a da će Evropski savez biti kičma takve Podgorice”.

Ovako govore preliminarne brojke: Demokratska partija socijalista (DPS) osvojila je 24.309 glasova odnosno 29,95 odsto, što je 19 mandata. Koalicija PES Demokrate 17.672 glasa, što je 21,77 odsto ili 14 mandata. Koalicija Za budućnost Podgorice dobila je 16.361 glas, što predstavlja 20,16 odsto, odnosno 13 mandata u parlamentu Glavnog grada. Koalicija Za bolju Podgoricu  8.538 građana, odnosno 10,52 , što je šest mandata.   Evropski savez osvojio je 4.411 glasova, 5,4 odsto ili 3 mandata, Preokret 2.705 glasova, 3,33 odsto ili dva mandata, a  Stranka evropskog progresa  2.504 glasa, 3,08, odnosno dva  mandata. Ostali nijesu prešli cenzus, kome je jedino blizu bio Pokret naprijed sa 2.233 glasa, odnosno 2,75 odsto.

Ko su onda oni koji mogu biti zadovoljni izbornim rezultatom u Podgorici?

Nesumnjivo Demokratska partija socijalista, koja je 2022. izgubila vlast na lokalnom nivou, a prethodno, u avgustu 2020.  na državnom. DPS je na lokalnim izborima u Podgorici 2022. godine, skupa sa tadašnjim koalicionim partnerima osvojio 37518 glasova, odnosno 38,09 odsto.Bio je u koaliciji saSDP, SD, LP, DUA, BS DRP, NLJ i 21. MAJ. To je bio i tada najveći pojedinačni rezultat, ali ga je DPS postigao sa pozicije vlasti i sa svim strankama sa kojima se mogao postizborno udruživati. Pregovori za vlast otuda za njih  nijesu bili opcija, pa su otišli u opoziciju.

Naredne godine, DPS je u Podgorici, na parlamentarnim izborima, osvojio19.265 glasova, i to opet u koaliciji SD, DUA i LP.  Na minule nedjelje održanim izborima, DPS je samostalno osvojio5044 glasova više nego lani.

Pobjednik je posebno nosilac liste  DPS-a Nermin Abdić,  koji je u predizbornoj kampanji pretrpio i govor mržnje na nacionalnoj osnovi.

„Ovo je definitivno najava njihovog come-backa. Oni su nakon 2020. permanentno rasli. I kada pogledate fizičke brojeve – sa 19.000 glasova od prošle godine izašli su na 24.000“,  ocijenio je anlitičar Miloš Bešić.

Među pobjednicima je Koaliciju Za budućnost Podgorice. Čine je Nova srpska demokratija (NSD), Demokratska narodna partija (DNP), Socijalistička narodna partija (SNP), Ujedinjena Crna Gora, Prava Crna Gora i Slobodna Crna Gora . Ta lista, koju je predvodila Jelena Bojović Borovinić, osvojla je 16.361 glas. DF, čiji su nasljednik,  je na lokalnim izborima 2022. osvojio 17 953 glasova, dok je na parlamentarnim izborima prošle godine u Podgorici imao 11 393 osvojena glasa. Tada su u koaliciji bile NSD, DNP i Radnička partija. I njihov rast je u odnosu na parlamentarne izbore oko 5000 glasova.

“Najviše razloga za zadovoljstvo imaju DPS i bivši DF – doživjeli rast u odnosu na parlamentarne izbore”, ocijenio je izvršni direktor Instituta DAMAR, Vuk Čađenović

Razlog za zadovoljstvo definitivno ima Preokret Srđana Perića, koji na lokalnim izborima 2022. godine nije prešao cenzus, dok će u novom sazivu imati dva odbornika.  Ta partija je skoro udvostručila broj glasova, pošto je na lokalnim izborima 2022.  osvojila 1, 8 posto glasova, a na ovim 3, 3 posto.  Na parlamentarnim izborima prošle godine su takođe bilježili rast.. Ova mlada partija nikada nije imala ni približno onoliku medijsku pažnju, kao parlamentarne partije.

Zadovoljni mogu biti i u Evropskom savezu koji je na ovim izborima osvojio tri mandata. Oni su na lokalnim izborima 2022. bili dio DPS široke koalicije. Na parlamentarnim izborima prošle godine SDP je išao samostalno i u Podgorici osvojio 1642 glasa. Te godine izgubili su status parlamentarne partije. Ostale partije išle su i na lokalnim 2022. i parlamentarnim naredne godine skupa sa DPS-om.  Kao savez sada prvi put nastupaju , i njihov rezltat s valjanim razlogom može se interpretirati kao pobjednički.

Partije vlasti nemaju razloga za slavlje. Iako slave – znaju to i oni. Spajićev PES je na lokalnim izborima u Podgorici 2022. izašao samostalno i osvojio 21 388 glasova, odnosno 21,71 posto. Tada se Spajić i Jakov Milatović još nijesu bili razlišli. To se desilo početkom ove godine, kada se i podgorički odbor partije svrstavao na jednu ili drugu stranu.  Na ovim izborima je u koaliciji sa Demokratama PES osvojio manje oko tri hiljade (17 .672)  i isti procenat glasova, zbog manje  izlaznosti.  Na parlamentarnim izborima prošle godine PES je u Podgorici osvojio 27 595 glasova, tako da je u odnosu  na tu brojku nedavni rezultat još lošiji, sa gotovo manje 10 hiljada glasova, i to u koaliciji sa Demokratama.

Demokrate Alekse Bečića su, na lokalnim izborima 2022. u Podgorici, kada su samostalno nastupili, imale same10 528 glasova, odnosno 10,79 odsto. Prošle godine su na parlamentarnim izborima išli sa pokretom URA i u Podgorici osvojili gotovo isto kao i sami na lokalnim  izborima –  11.032 glasa.

Ni Abazović ne bi trebao biti zadovoljan. Iako insistira da je koalicija koju je napravio sa predsjednikom Milatovićem  ključ za formiranje vlasti, njegova partija svela se na dva odbornika u podgoričkom parlamentu. Na prošlim podgoričkim izborima URA je izašla sa Civisom, i osvojila – četiri mandata.

Htio ne htio Abazović, Milatović bi mogao sam sa svoja četiri mandata formirati vlast sa partijama  koje su na vlasti na državnom nivou – PES, Demokrate i Koalicija za budućnost Podgorice. Oni ukupno imaju 27 mandata, i za formiranje vlasti im trebaju još tri. . Problem kod tog udruživanja je to što je to ista postavka koja je Podgoricu i dovela do vanrednih parlamentarnih izbora. U međuvremenu, vodili su se pravi mali ratovi  na realciji Spajić Milatović, a njihov sukob posebno je eskalirao u predizbornom periodu.  Nedostajuće mandate mogao bi partijama na vlasti, matematički  da nadomjesti Evropski savez, ali se ta mogućnost ne razmatra ni u teoriji.

Abazovićeva i Milatovićeva koalicija ima šest mandata koliko je neophodno DPS –u da bi se u Podgorici vratio na vlast, naravno ukoliko se sa njima budu udružili Evropski savez koji je predvodio Boris Mugoša sa svoja tri mandata  i SEP  Duška Markovića sa dva mandata.

U postizborne kombinatorike neće ulaziti Preokret sa svoja dva mandata. Taj logičan i očekivan stav najavio je  lider te partije Srđan Perić. Sa dva mandata u bilo kojoj vladajućuj koaliciji bili bi nekakvi dodatak, a oni imaju drukčije prioritetet- da mijenjaju društvo.

Milatović se nije oglašavao nakon izbora. Sada je na teškom iskušenju. S jedne strane stari partijski i politički saborci, sa kojima je ušao u vatren  sukob, a s druge strane DPS, odnosno antidepees narativ, sa kojim je i ušao u političku arenu.

Milatović mora biti svjestan da je političkim angažovanje u lokalu. ugrozio percepciju da želi da bude predsjednik svih građana.

Niko ne može da odahne. Pregovori  trenutno izgledaju kao naučna fantastika, zbog brojnih sukoba svih protiv svih, te živih antidepees i narativa 30. avgusta. Posao ni približno nije završen.

Akteri budućih političkih pregovora   preko medija ispipavaju teren. Kao nešto nude, i kao nešto se nećkaju.

Još u izbornoj noći, predstavnica liste  Za budućnost Podgorice, Jelena Borovinić Bojović saopštila je da će pozvati Sašu Mujovića i Luku Rakčevića na razgovore o formiranju vlasti.

“U predsjedniku države Jakovu Milatoviću i odbornicima sa njegove liste vidimo koalicione partnere i ljude koji su spremni da očuvaju izborne, ideološke i programske principe od 30. avgusta“, saopštio je koji dan potom i Milan Knežević, predsjednik Demokratske narodne partije.

Milatović nije odgovarao. Abazović je bio oštar, i hotimično ne baš precizan. Ovako: “Ja sam DPS srušio kad je bilo najteže. Ali mene PES i Demokrate ucjenjivati neće. Neće Mandić komandovati sa mnom kao sa Spajićem i Bečićem, daćemo im mogućnost kako mislimo da formiramo građansku opciju, a ako neće – doviđenja, neka prave vlast sa kim hoće”. Njegovi mandati, međutim, nijesu presudni. Odgovor će morati da da Milatović, koji sam sa tim partijama  može formirati vlast.

Kuda će krenuti Abazović i Milatović, još je tajna.

Dolazi vrijeme da se – povrati riječ. U kom god smjeru da se krene.  Neprincipijenost i neispunjavanje obećanja su političke aktere već koštali glasova.  Očito je da građani to kažnjavaju. Sve veći broj apstinenata jedan od pokazatelja njihovog nezadovoljstva.  Može se reći:  oni koji su vodili manje svadljivu, i tišu kampanju nagrađeni su na podgoričkim izborima.

Dobri moji, biće ovo jesen interesantnih pregovora. I lomova.

 

IZBORI U KOTORU
PES i DPS po deset mandata

Prema podacima Opštinske izborne komisije Kotor, najviše odborničkih mjesta u lokalnom parlamentu imaće Demokrataska partija socijalista (DPS) i koalicija Demokrate-Pokret Evropa sad –  po 10 mandata.

Lista “Za budućnost Kotora” osvojila je tri mandata, kao i Demokratska alternativa i Grbaljska lista. Evropski savez  dva mandata , a po jedan Hrvatska građanska inicijativa (HGI) i Kotorski pokret.

Crnogorska građanska akcija, Lista građana Čuvari grada i Građanska lista Za Kotor nisu osvojile mandate.

Neđeljko Moškov, nosilac liste DPS u Kotoru, rekao je da je zadovoljan jer su ponovili rezultat. “ Vratili smo uspjeh sa prošlih izbora od 12 odbornihčkih mandata, bez obzira na to što su partiju napustila tri odbornika”, kazao je.

Nosilac liste Demokrate-Pokret Evropa sad u Kotoru, Vladimir Jokić, kazao je da će bez problema formirati koalicionu vlast u Kotoru.  Ta računica nije, međutim, baš tako jednostavna.

Koalicioni partner PES-a i Demokrata u lokalnoj vlasti bila je koalicija  Za budućnost Kotora, koja je osvojila tek tri mandata. U vlasti je  bio je Građanski pokret URA (jedan mandat), ali na ovim izborima nije nastupio.

Demokrate su na prethodnim lokalnim izborima osvojile 24 odsto glasova ili devet mandata, dok PES nije učestvovao . Na parlamentarnim izborima prošle godine, Demokrate su (sa GP URA) dobile 12,5 odsto glasova u Kotoru, a PES 24,12 odsto.

Za vlast u Kotoru je potrebno najmanje 17 mandata, a PES, Demokrate  i Za budućnost Kotora imaju ukupno 13. Kao što i  DPS  sa tradicionalnim koalicionim partnerima ima 13 mandata (Evropski savez ima dva, a HGI jedan mandat) .

Jokić nije objasnio na koje glasove još računa za nedostajuća četiri mandata.  Da li je to  Grbaljska listu sa tri mandata  i Kotorski pokret čiji je nosilac Siniša Kovačević nekadašnji odbornik Ujedinjene Crne Gore, a koji je osvojio  jedan mandat.

Analitičari ukazuju da ne bi bilo nemoguće i da nove liste u Kotoru dovedu do neočekivanog obrta.

Milena PEROVIĆ
U štampanom izdanju Monitora prilikom kompjuterske obrade teksta
“Dobri moji, ovo nije završeno” došlo je do greške zbog koje se narušava njegov kontinuitet.
Izvinjavamo se zbog toga.

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PREDIZBORNE BAJKE I DOSIJEI GRJEHOVA: Još kad bi im vjerovali

Objavljeno prije

2 sedmice

na

27 Septembra, 2024

Objavio:

U posljednjoj predizbornoj sedmici ne nedostaje neodrživih obećanja, primjera zloupotreba javnih funkcija i resursa u predizborne svrhe, te iznošenja kompromitujućih detalja o političkim konkurentima.  U svim tim disciplinama učestvuju gotovo sve predizborne liste.  Zato su ono što obećavaju – bajke.

 

 

Kako se bliže izbori, koji će se u nedjelju održati u Pogorici i Kotoru, tako se pojačava sve ono što krasi ovu jesenju predizbornu groznicu: obećanja o savršenim evropskim gradovima u kojima ćemo živjeti nakon nedjelje su sve veća, primjera zloupotreba javnih funkcija i resursa u predizborne svrhe sve je više, ali i iznošenja kompromitujućih detalja o političkim konkurentima.

Silna obećanja su izgleda postala degutantna i samim akterima izborne trke, pa je to moguće natjeralo  nosioca liste Demokratske partije socijalista (DPS), Nermina Abdića da u posljednjoj sedmici predizborne kampanje ode u drugu krajnost i izađe sa spotom koji glasi – Dobri moji, ne obećavam vam ništa.  Politički takmaci su izgleda zaboravili da ne bi trebali  baš ni da ne obećavaju ništa,  isto kao ni svašta, već da to budu održiva obećanja koja će potom biti i ispunjena. Što se dosada, dobri moji, znate i sami, nije dešavalo. Ili baš rijetko.

Da se zahuktala i funkcionerska kampanja, te zloupotrebe javnih resursa i funkcija  u predizborne svrhe, izvještavaju organizacije civilnog sektora koje prate proces.

Programska direktorica Centra za demokratsku tranziciju (CDT) Milica Kovačević to naziva “besprizornom zloupotrebom svih institucionalinih kapaciteta u predizborne svrhe”.

“Pukom slučajnošću, baš u sedmici pred izbore, ministri obilaze otpravnike poslova koji obećavaju goleme investicije, otvaraju laboratorije po školama, svečano obilježavaju upis studenata…  Iznenada i bez najave, nakon potpuno netransparentnog procesa pripreme, potpisuju se međuvladini ugovori koji najavljuju nove hidroelektrane…Pred izbore je potpisan i ugovor za rekonstrukciju KBC-a i bolnica na Cetinju i Bijelom Polju”, ukazuje Kovačević.

Ona je podsjetila i da je sedmica pred izbore iskorišćena za promociju Reformske agende Crne Gore, koja je uslov za dodjelu finansijske podrške u okviru Plana rasta EU. “Ta Reformska agenda, po već standardnoj praksi ove Vlade, nije prošla proces javnih konsultacija i javne rasprave.”

Kovačević  ocjenjuje  da je “vrhunac žanra” dosegnut kroz “fikciju o izgradnji čitavog grada na Veljem brdu, sa obećanjima koja su u suprotnosti sa važećim planovima, propisima, ali i geografijom, matematikom i bazičnom logikom.“.  Obećanje da će se prvi građani useliti u novi grad 2026. godine „ostaće zabilježeno kao vrhunac političkog licemjerstva Vlade u ovoj izbornoj kampanji”, kazala je.

Agencija za sprečavanje korupcije (ASK) ove sedmice donijela je i prvu odluku o utvrđenoj preizbornoj zloupotrebi. To je odluka o besplatnom prevozu u prigradskom i gradskom linijskom saobraćaju na teritoriji Glavnog grada, na linijama koje obavlja preduzeće “Putevi” d.o.o.

Agencija je utvrdila da je donošenjem ove Odluke prekršen član 42, stav 2 Zakona.

Optužbe za zloupotrebu javnih resursa stigle su i na račun predsjednika Jakova Milatovića.

MANS je  Agenciji za sprečavanje korupcije ove sedmice  podnio inicijativu za pokretanje postupka zbog sumnje da je Predsjednik Crne Gore, prekršio Zakon o finansiranju političkih subjekata i izbornih kampanja. Posebna inicijativa je podnijeta i protiv kandidata za gradonačelnika Podgorice, aktuelnog zamjenika gradonačelnice, Luke Rakčevića.

MANS je reagovao nakon što je izborna lista „Za bolju Podgoricu – Jakov Milatović“  objavila promotivni video koji je snimljen u kabinetu Predsjednika Crne Gore.

“Nakon što je spot emitovan na YouTube platformi, dodatno je promovisan kao politički marketing na online portalu jednih dnevnih novina koji je takođe plaćen od strane Izborne liste „Za bolju Podgoricu – Jakov Milatović“, ukazao je Dejan Milovac iz MANS-a.

“Zakon o finansiranju političkih subjekata i izbornih kampanja u članu 36 izričito zabranjuje korišćenje prostorija državnih organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave…ukoliko se isti uslovi ne obezbijede svim učesnicima u izbornom procesu. Kako drugi učesnici na predstojećim lokalnim izborima u Podgorici nisu imali mogućnost da svoje promotivne spotove snimaju u kabinetu predsjednika države, postoji osnovana sumnja da je Predsjednik Milatović prekršio Zakon i omogućio svojoj izbornoj listi ekskluzivan pristup prostorijama predsjedništva”, navodi se u saopštenju MANS-a.

Pojačalo se i sa predizbornim dosijeima grjehova. Rat na relaciji Milatović – Spajić, odnosno dvije sada suprotstavljene liste nekadašnjih partijskih saoboraca, iznjedrio je ove sedmice aferu navodne nelegalne gradnje porodice kandidata za gradonačelnika Podorice Luke Rakčevića, koja se potom pretvorila u aferu navodne nelegalne gradnje Rakčevićevog brata, u koju se sumnja na osnovu njegovog zahtjeva za legalizaciju.

Najprije je predizborna kolaicija PES Demokrate ustvrdila da  „listovi nepokretnosti oca i brata Luke Rakčevića, Nemanje i Gorana, dokazuju da su vlasnici više stambenih zgrada i prostora sagrađenih bez dozvole”.

Uzvratila je Milatovićeva lista. “Politika nije monolog neistina, saopštio je predsjednik Crne Gore,  na konferenciji za novinare koju su organizovali jer se  “ htjelo da se preko nosioca te liste Luke Rakčevića diskredituje lista i ljudi koji je predstavljaju”.  Oni su ustvrdili da se radi o podmetanju i zloupotrebi.

“Ljudi koje su pominjali i čije su podatke zloupotrijebili uopšte nijesi ljudi koje oni navode, jer su pogrešno protumačili i mog oca koji se isto tako zove i preziva. To što rade PES i Demokrate, to nije radila ni DPS na vrhuncu svoje moć”, navodi Rakčević.

Spajićevi su opet ustvrdili da  nijesu zloupotrijebili podatke , nego do njih došli legitimnim putem. “Tragom nelegalne gradnje bratovljeve (koju nije demantovao) došlo se do lista nepokretnosti Gorana Rakčevića, ne samo zbog toga što se i Lukin otac zove Goran već i zato što su parcele sve u istom obuhvatu”, poručili su koalicije Još jače.  Dok su se iz preizbornih lista premijera i presjednika prepucavali listama nepokretnosti i demantijima, institucije su uobičajeno ćutale.

Ranijih sedmica na meti je bio nosilac Spajićeve liste, ministar energetike Saša Mujović, zbog političke prošlosti. Danima su objavljivane footografije Mujovića sa skupova koje su trebale da dokažu da je nekada imao saradnju sa DPS-om. Portparol DPS-a je ustvrdio da je „Mujović duže glasao DPS od mene“. On je ustvrdio i da je Mujović bio dugogodišnji aktivista tokom predizbornih kampanja nekadašnje vladajuće partije.  Mujović tvrdi da nije imao nikakve veze sa DPS-om.

Šta god da je istina u oba slučaja, njeno utvrđivanje  svejedno nije  cilj izvlačenja dosijea grjehova  u predizborne kampanje. Suština je diskreditovati protivnika. A u toj disciplini učestvuju gotovo sve predizborne liste.

Glavna disciplina gotovo svih izbornih takmaca je i dalje  – sve za vlast,  vlast za uske interese.  Ostalo su bajke.

 

Zloupotrebe i u Kotoru

U Kotoru je nekoliko dana pred izbore lokalna vlast organizovala “otvaranje” Slavljanske čitaonice, iako taj objekat nije prošao tehnički prijem, niti je predat od strane izvođača.

Otvaranju nijesu prisustvovali  izvođač, nadzor ni projektant, a obavljeno je bez prisustva mještana, novinara i članova Savjeta mjesne zajednice.  Fotografije lokalnih funkcionera kako se smiješe kraj Slavljanske čitaonice završile su potom na lokalnom javnom servisu. Ali ne i fotorgafije koje pokazuju da je na prozorima čitaonice  – najlon. „Otvaranju su prisustvovali predsjednik opštine Vladimir Jokić, predsjednica Skupštine Maja Mršulja,  nekoliko opštinskih sekrteara i funkcionera,  direktor Turističke organizacije Jovan Ristić, direktorica muzeja grada Perasta Dušica Ivetić i predsjednik mjesne zajednice Dobrota I  Vedran Milošević.

Tim povodom reagovala je članica savjeta Mjesne zajednice Dobrota I Paula Petričević

“Niti je građanstvo dobilo bilo kakvu informaciju o ovom ”svečanom” činu, niti su takvu informaciju dobili članice i članovi Savjeta Mjesne zajednice Dobrota I. Prema mojim saznanjima, Predsjednik Savjeta je dobio poziv da sa čelnicima Opštine obiđe objekat, a ne da objekat bude ”svečano otvoren””,  kazala je ona.

Objasnila je da je informaciju o ”svečanom otvaranju” objavio  lokalni javni servis, “čijim novinarkama i novinarima ne pada na pamet da pitaju kakvo je to otvaranje kad objekat nije gotov, i kakva je to svečanost na koju, osim učesnica i učesnika programa – niko nije pozvan?”

Ne ulazeći u ogromne probleme u vezi sa realizacijom rekonstrukcije Slavjanske čitaonice čije su otvaranje ”za dvadesetak dana” krajem juna ove godine najavili ti isti koji su je, uoči izbora, koncem septembra nedovršenu krišom ”svečano otvorili”, niti u ostala ozbiljno otvorena pitanja uvezi sa ovim projektom, osjećam odgovornost i smatram svojom dužnošću da kao članica Savjeta MZ javno reagujem povodom ovog ”svečanog otvaranja. Nisam željela da se oglašavam u toku lokalne predizborne histerije, ali budući da članice i članovi Savjeta MZ nisu postigli dogovor o održavanju hitne sjednice po ovom pitanju, ipak smatram da se mora reagovati i pozvati na odgovornost – nadležne za obmanu, a lokalni medij za njenu nekritičku promociju”, ocijenila je ona.

 

Kome odgovaraju stara izborna pravila

“Na biračkom spisku za lokalne izbore u Podgorici 29. septembra nalazi se više od 3.300 osoba koje imaju pravo glasa u bosansko-hercegovačkom entitetu Republika Srpska i Srbiji”, saopštio je predsjednik Demokratske partije socijalista (DPS) Danijel Živković.

On je ocijenio da “parlamentarna većina želi dovođenjem ljudi da ostvari pobjedu u Podgorici”.  Kazao je da za tu tvrdnju imaju nepobitne dokaze i pozvao tužilaštvo da reaguje.

Lider DPS je poručio i da će “na izborni dan spriječiti svako od tih lica da glasaju”.  Kazao je da će dokazi koje imaju biti dostavljeni i biračkim odborima, te da će na taj način biti spriječeni.

Iz Demokrata su uzvratili da je “birački spisak koji danas imamo, usljed još nereformisanog izbornog zakonodavstva, ništa drugo do suštinsko nasljeđe onih koji su upravljali zemljom više od tri decenije.

“Upravo su oni, koji sada kritikuju, kreirali i održavali taj spisak”, saopšteno je iz Demokrata.  Ocijenili su i da je simptomatično što se eventualne primjedbe ističu tek sada, kad je birački spisak zaključen i kad više nema mogućnosti za bilo kakve promjene.

Simptomatično je i što izborne reforme nije bilo ni nakon pada DPS, 2020.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

VLADA DALA SAGLASNOST ZA PODIZANJE SPOMENIKA AMFILOHIJU RADOVIĆU U BERANAMA: Iz sjemena prerađene prošlosti

Objavljeno prije

3 sedmice

na

20 Septembra, 2024

Objavio:

SPC-u, kao jednom od ključnih nosilaca projekta srpskog sveta, od pokojnog Mitropolita treba onaj Risto Radović koji je svemu što nije srpsko i bespogovorno poslušno pronalazio manu. I prijeki lijek – mač i kletvu. U Vladi su odlučili da budu saučesnici borbe za to i takvo nasljeđe Crne Gore

Vlada je brzopotezno odlučila da Opština Berane ima njihovu saglasnost  za izgradnju spomenika Amfilohiju Ristu Radoviću, bivšem velikodostojniku Srpske pravoslavne crkve (SPC) čija je liturgijska titula glasila: Arhiepiskop cetinjski, Mitropolit crnogorsko primorski, zetsko brdski i skenderijski i egzarh sveštenog trona pećkog.

“Imao sam tu čast da predsjedavam sjednicom Vlade Crne Gore na kojoj je usvojen predlog ministarke kulture i medija, dr Tamare Vujović (Demokrate – prim. Monitora) i donijeta odluka o davanju saglasnosti za izgradnju spomenika mitropolitu crnogorsko-primorskom Amfilohiju Radoviću. Lično sam imao privilegiju da s njim dijelim brojne razgovore, koji su za mene, kao i za mnoge, bili više od razgovora i običnog susreta”, navodi se u saopštenju upućenom iz kabineta potpredsjednika Vlade Alekse Bečića. Premijer Milojko Spajić bio je, kažu, službeno odsutan.

U saopštenju iz Bečićevog kabineta ne navodi se da su članovi Vlade iz redova nacionalnih partija Albanaca i Bošnjaka napustili sjednicu kada je postalo izvjesno da će se na njenom dnevnom redu naći pitanje saglasnosti za izgradnju spomenika Amfilohiju Radoviću.  To smo saznali nezvanično.  Tek  čekamo da iz Vlade javno obrazlože svoj potez. I eventualne posljedice današnje odluke (četvrtak 19. septembar).

Potpredsjednik Vlade sa javnošću je, zato, podijelio lične impresije. Prema njima, pokojni Amfilohije Radović bio je “most između različitih epoha, kultura i tradicija, posvećen obnovi duhovnih vrijednosti i očuvanju duše Crne Gore”. Pride, pišu Bečić i njegovi savjetnici, “njegovo djelovanje nije bilo samo lokalno, već univerzalno, povezivao je Crnu Goru sa širim svijetom, jačajući našu zemlju ne samo kao kulturnu, već i kao moralnu silu na međunarodnoj sceni. Spomenik mitropolitu Amfilohiju biće trajni podsjetnik na njegovu snagu, njegovu mudrost i njegovu ljubav prema Crnoj Gori i vjeri.”

Baš tako:  čuvar duše, most između različitih, moralna sila, mudrost, ljubav… Pa spomenik. Četiri godine nakon smrti, iako Zakon o spomen-obilježjima propisuje da ličnost od čije je smrti proteklo manje od 20 godina ne može dobiti obilježje bez posebne saglasnosti Vlade. Pozivajući se na taj propis Ministarstvo kulture i medija je u prvi mah, krajem avgusta, odbilo zahtjev Opštine Berane. Uslijedilo je javno reagovanje Eparhije budimljansko-nikšićke SPC u kome se ističe da je Rješenje Ministarstva “nezakonito, јer ne sadrži dovoljne razloge, a dati razlozi su proizvoljni i kontradiktorni, nažalost, јednim diјelom i maliciozni”.

Advokatima SPC posebno je zasmetalo to što se u osporenom Rješenju poziva na član 10 Zakona o spomen-obilježjima, prema kome “nije dozvoljeno podizati spomen-obilježje: za događaj koji označava gubitak slobode ili nezavisnosti Crne Gore; za događaj koji simbolizuje, odnosno označava saradnju sa okupatorom, njegovim saveznikom ili pomagačem; za događaj koji predstavlja sukob naroda isključivo na vjerskoj ili nacionalnoj osnovi; licu koje je bilo saradnik okupatora, njegovog saveznika ili pomagača; licu koje je zastupalo fašističke, šovinističke ili nacističke ideje ili ideologije; licu koje je osuđeno za krivično djelo protiv čovječnosti ili drugih dobara zaštićenih međunarodnim pravom ili je proglašeno ratnim zločincem; licu koje je u istoriji Crne Gore ili u istoriji čovječanstva imalo negativnu ulogu”.

“Da li Ministarstvo insinuira da bi se ličnost i životno djelo blaženopočivšeg mitropolita Amfilohija moglo supsumirati pod neko od prohibitivnih određenja navedenog člana”, zapitali su se u obraćanju iz Eparhije budimljansko-nikšićke. Ministarka je poništila prethodno Rješenje, odluku prebacila na Vladu (jedina koja je mogla dati saglasnost za podizanje spomenika Amfilohiju Radoviću) i negirala mogućnost da su ona i njeni saradnici bivšeg mitropolita prepoznali u nekoj od odredbi citiranog člana 10. “Naprotiv, mitropolit Amfilohije je ličnost od izuzetnog značaja za Crnu Goru i jedan od najuglednijih episkopa u čitavom pravoslavnom svijetu. Izvinjavam se svim građanima i građankama Crne Gore i Eparhiji budimljansko-nikšićkoj na propustu koji je učinjen”, poručila je Vujović.  Pa je po hitnoj proceduri odradila svoj dio posla oko saglasnosti za podizanje spornog spomenika.

Vlada je  odlučila to što je odlučila. Sad se valja zapitati:

Govorimo li o istom onom čovjeku koje je ubijanje Bošnjaka/ Muslimana , od istrage poturica do genocida u Srebrenici pravdao riječima: „Jeste da je strašno pobiti ljude, međutim, još je strašnija duhovna smrt koju siju oko sebe ti lažni ljudi, sa lažnom vjerom”?

Je li to onaj mitropolit  što je božićne liturgije u Nikšiću i na Cetinju održavao u prisustvu Željka Ražnatovića Arkana i njegovih uniformisanih i dugim cijevima naoružanih paravojnika. Onaj koji je  desetak godina kasnije, nad odrom ubijenog srpskog premijera Zorana Đinđića , spočitavao pokojniku, njegovoj porodici i prijateljima da je atentat zaslužio izručenjem Slobodana Miloševića Hagu? “Ko se mača lati od mača će i stradati”, besjedio je Radović pred ožalošćenima. I zgroženima.

Treba li Crnoj Gori spomenik svješteniku koji je Vojislava Šešelja, osuđenog ratnog zločinca, odlikovao za „kosovsko rvanje“?  Onom koji je 2013. godine, kada su vlasti Srbije i Kosova potpisale Briselski sporazum,u Beogradu držao  moleban za upokojenje Vlade i Skupštine? Nakon čega se i tadašnji Patrijarh SPC ogradio „u svoje ime i u ime Crkve“, od svih izjava i činjenja čelnika Mitropolije crnogorsko-primorske.

Šta treba napisati na spomeniku čovjeku koji je, vodeći kampanju protiv prava na abortus, Srpkinjama (valjda su ga samo one zanimale u tom kontekstu) grdno zamjerio da su postale majke čedomorke: „One u svojim utrobama pobiju za jednu godinu više djece nego što su pobili Musolini i Hitler i Broz i ovi koji su ovdje na Kosovu i Metohiji”.

A šta misliti o vladi koja daje (vanrednu) saglasnost za izgradnju spomenika čovjeku koji je, svojevremeno, najavu obnove crnogorske državnosti pred TV kamerama opisao riječima “ne pravi se pita od onoga”. Dok je o Crnogorcima  kitio još dičnije nego o nezavisnoj Crnoj Gori. To su „kopilad Milovana Đilasa kojih se odrekao i njihov politički otac“, besjedio je Radović, Jednom prigodom  na Cetinju pritvrdio je : „Po čemu ste Crnogorci? Po tome što ste rođeni u Crnoj Gori? Pa i volovi i koze se rađaju u Crnoj Gori, ali nisu Crnogorci i Crnogorke. Jesu crnogorski volovi i crnogorske koze, ali nisu Crnogorci i Crnogorke koji su cjelivali i cjelivaju mošti Svetog Petra Cetinjskog i ikonu Majke Božije, pokroviteljke ovoga grada.“

Amfilohije je dobro znao šta i kako radi i govori. Umio je, kada zatreba, da pokaže i drugu stranu. „Kada su huligani napali našu džamiju (Bajrakli džamija u centru Beograda, zapaljena 2004. tokom protesta zbog proglašenja nezavisnosti Kosova) i kada je falilo pametnih i mudrih glava, tada je poštovani i hrabri mitropolit Amfilohije Radović stao ispred razuzdane mase braneći dobro od zla u svima nama“, prisjećao se beogradski muftija Mustafa Jusufspahić. U arhivi nedeljnika Vreme možemo pronaći detaljniji opis tog događaja. I riječi uz koje je Amfilohije ušao u razularenu gomilu vičući: „Izađite deco, kumim vas Bogom! Ne činite zločin kao oni, pa da i mi ispadnemo zločinci.”

Mi i oni. Ili, mi protiv njih. Kao da su te riječi bile dugogodišnji  pokretač Amfilohija Radovića, čovjeka koga je smrt zatekla kao nezvaničnog lidera udružene opozicije koja je, nakon tri decenije bezuspiješnih pokušaja, na izborima 2020. godine prekinula kontinuitet vladavine DPS-a Mila Đukanovića. Političara sa kojim se, vjerovatno, najbolje razumio i najduže sarađivao. Možda i zato što su dijelili mnogo toga, od ratnih aktivnosti do sklonosti ka divljoj gradnji.

U vrijeme protestnih litija, iz usta Amfilohija Radovića mogle su se čuti do tada neuobičajene riječi i poruke pomirenja, sabornosti. Javne i nedvosmislene potrvde da je Crnogorska pravoslavna crkva nekada bila autokefalna.

Vrlo znakovito:  SPC je nakon smrti mitropolita Amfilohija, gaseći Episkopski savjet u Crnoj Gori, pokazala šta misli o njegovoj zaostavštini, prije svega o naumu da pod jedan krov stavi sve organizacione cjeline SPC na teritoriji Crne Gore. Cinično, ta je odluka obrazložena time da više ne postoje “ratni uslovi” zbog kojih je Savjet osnovan nakon referenduma o nezavisnosti 2006. godine!? Da je bio živ Amfilohije, to se vjerovatno ne bi desilo. A sigurno Temeljni ugovor sa Crnom Gorom ne bi potpisao niko drugi do on. Pa ni Patrijarh SPC.

Ono što treba SPC-u, kao jednom od ključnih nosilaca projekta srskog sveta (nekad se to zvalo velika Srbija) od pokojnog Mitropolita, jeste onaj Risto Radović koji je svemu što nije srpsko i bespogovorno poslušno pronalazio manu. I prijeki lijek – mač i kletvu. Onaj koji je Rumiju svih nas, helikopterski zaposjeo i  tamo spustio limenku sa obličjem crkve. Ne da bi pravoslavne vjernike približio Bogu, nego da zastraši i međusobno odalji sve ostale.U Vladi su odlučili da budu saučesnici borbe za to i takvo naslijeđe Crne Gore.

 

Manjak senzibiliteta

Neposredno pred zaključenje ovog broja Monitora stiglo je saopštenje Bošnjačke stranke. U njemu se, dijelom, objašnjava odluka o napuštanju sjednice Vlade na kojoj je podržana ideja o izgradnju spomenika u Beranama:

„Razumijemo religiozni odnos dijela građana Crne Gore prema Amfilohiju Radoviću, ali smatramo da u sekularnoj i građanskoj Crnoj Gori, te u multietničkoj i multivjerskoj sredini kakva je Berane, ovim temama treba pristupati sa mnogo više senzibiliteta, posebno imajući u vidu da, zbog najblaže rečeno kontroverznih izjava koje je Amfilohije imao o muslimanima i drugim vjerskim i etničkim zajednicama u Crnoj Gori, podizanje spomen obilježja neće doprinijeti multivjerskom i multietničkom skladu…”.

Oglasili su se i iz Albanskog foruma, navodeći da su razlozi za njihovo napuštanje sjednice Vlade formalni i suštinski.

“Formalni: Materijal koji je Vladi dostavljen na razmatranje je nepotpun i neuredan… Suštinski: Amfilohije Radović je sijao mržnju nazivajući pogrdnim i uvredljivim imenima Albance, Bošnjake i Muslimane, ali i Crnogorce koje kao naciju nije priznavao. Iskazivao je i širio mržnju prema Zapadu i demokratskim državama i društvima i prema našim susjedima, a podržavao najnazadnije i najretrogradnije države i režime. Negativno se izražavao ne samo prema nacionalnim, već i svim drugim manjinama. Hvalio je osuđene ratne zločince i umanjivao njihove zločine….“ Iz AF navode da je prijedlog u suprotnosti sa sporazumom koji su potpisali da će “po svakom pitanju koje nas dijeli imati koordinaciju s ciljem postizanja dogovora”.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo