Povežite se sa nama

OKO NAS

Otišao i parni kotao

Objavljeno prije

na

Dok se policija preganja sa sitnim lopovima, koji iz kruga bivše fabrike papira u Beranama iznose bakarne kablove, staro željezo, električne trafoe i druge manje predmete, zvaničnog vlasnika ove kompanije, beogradskog biznismena pljevaljskog porijekla Radoja Gomilanovića niko ne ometa u otuđivanju vitalnih mašina i opreme, bez kojih je nemoguć eventualni proces proizvodnje.

On je, prema saznanjima Monitora, nedavno iz fabrike izvukao parni kotao i preprodao ga po smiješno niskoj cijeni.

„Taj kotao je ogroman i bio je potpuno u funkciji. Radio je do posljednjeg trenutka. Vrijedan je oko pola miliona eura. Gomilanović ga je prodao za svega sto hiljada. On je tako nastavio da čupa i krade iz ove fabrike sve što je vrijedno” – kaže naš izvor koji je želio ostati anoniman.

Prema njegovim riječima, kotao je bio potpuno nov a instaliran je neposredno prije nego što je Đukanović 1997. iznova otvorio papirni blok ovog bivšeg giganta.

„Najmanje jedan šleper morao je biti natovaren. Kotao je toliki da je morao biti izrezan i tovaren u djelovima. To se nije moglo obaviti neprimijećeno”, – tvrdi naš izvor.

Ovaj čovjek kaže da ne može shvatiti da nema nijednog državnog organa koji bi stao na put Gomilanoviću i spriječio ga da dalje rastura vitalnu opremu iz fabrike papira.

„Ovakav odnos nije pokazan ni prema jednom velikom sistemu u Crnoj Gori, kao što je pokazan prema fabrici papira. Kada to kažem, mislim i na imovinu i na ljude, odnosno radnike. Jednostavno, nigdje ništa nije rastureno kao što su u Beranama rastureni fabrika papira Beranaka i fabrika kože Polimka. To je nešto što treba da zabrine” – priča naš sagovornik.

On podsjeća da fabrika trenutno ne radi, ali i da je to jedina fabrika papira ne samo u Crnoj Gori nego u čitavom regionu, i da nije bila bez perspektive.

„Kada joj, međutim, malo po malo, izvučete sve ‘vitalne organe’ i donirate ih nekom drugom, naravno da se šanse za ponovno pokretanje procesa proizvodnje sve više smanjuju. Tako, sada, na primjer, ako bi neko želio da pokrene proizvodnju, morao bi da kupi novi parni kotao. Ali, Gomilanovića to od početka nije bilo briga. On je gledao samo kako da izvuče što više novca od prodaje opreme, tako da je njegova računica potpuno jasna” – priča ovaj izvor.

Računica i jeste vrlo precizna. Ovaj biznismen je fabriku papira kupio za 250 hiljada eura, a do sada na njoj zaradio oko dva miliona i osamsto hiljada eura.

Nekada najveća kompanija u gradu na Limu, koja je zapošljavala dvije hiljade ljudi, prva je žrtva antibirokratske revolucije. Zatvorena je uprkos proračunima kanadskih stručnjaka da bi s manjim brojem uposlenih mogla optimalno da radi.

Tada je uglavnom i opljačkana od temelja do krova, i njen celulozni dio ugašen za sva vremena. Onda je Đukanović pred izbore 1997. otvorio papirni blok i zaposlio oko dvjesta radnika. Za narednih nekoliko godina bila je to frekventna autobuska stanica za članove i kadrove DPS-a.

Ipak joj nije bilo suđeno. Polovinom 2004. uvedena je u klasični stečaj i prodata po sistemu brže-bolje. Imovina knjigovodstveno vrijedna dvanaest miliona eura, ustupljena je beogradskom preduzeću Tigoimpeks zvanično za 999.573 eura. Tu cijenu predložio je vlasnik Tigoimpeksa Radoje Gomilanović.

Gomilanović, koji je i sam bio jedan od obezbijeđenih povjerilaca, do cijene je došao tako što je sabrao svoja i potraživanja ostalih obezbijeđenih povjerilaca, administrativne troškove stečaja i djelimično prioritetna potraživanja. Zatim je, kada mu je fabrika prodata, istog trenutka zatražio reprogram dugovanja od povjerilaca.

Reprogram je, najprije, dobio od Vlade Crne Gore, odnosno Ministarstva finansija na čije čelo je koji mjesec ranije po prvi put došao Igor Lukšić. Fabrika je Ministarstvu finansija dugovala oko 400 hiljada eura. Vlasnik se obavezao da će polovinu tog iznosa uložiti u investicije u cilju pokretanja proizvodnje, a pola vratiti, sa rokom koji nije preciziran.

Gomilanoviću je u susret izašla i kompanija Lovćen osiguranje koja se bratski odrekla duga od 56 hiljada eura.

Sve u svemu, kada se odbije suma od oko 250 hiljada eura, koju je od fabrike potraživao sam Gomilanović, dolazi se do odgovora na pitanje kako je preko žiro-računa kompanije u stečaju prošlo svega dvjesta-trista hiljada eura. To je bilo direktno u suprotnosti s kupoprodajnim ugovorom, koji je u članu 2 predvidio da ukoliko u roku od 45 dana kupac ne isplati iznos od 999.573 eura preko žiro- računa prodavca, „ugovor će se smatrati automatski raskinutim, s posljedicama kao da nije ni zaključivan”.

Čiji je miljenik bio Radoje Gomilanović, do danas je tajna. A da je nečiji morao biti jasno je, jer je sve učinjeno da beransku fabriku dobije na poklon. I to nije bilo jedino što je dobio.

Negdje u predvečerje referenduma ovaj biznismen je od tadašnjeg Fonda za razvoj dobio 500 hiljada eura. Nešto ranije od 50 do 100 hiljada izvukao je od Zavoda za zapošljavanje na ime prekvalifikacije radne snage. Vrhunac svega je milionski kredit kod Hipo alpe adria banke, za koji je založio papir mašinu koju ova banka do danas nije uspjela prodati ni za sto hiljada.

Iako od silnih obećanja o pokretanju proizvodnje i velikim planovima za ovu kompaniju, koje je kao maglu sijao po raznim institucijama skupljajući kredite i poklone, nije bilo ništa, do sada se niko nije zabrinuo. Za sada već devet godina fabrika papira u vlasništvu Radoja Gomilanovića proizvela je svega dvije hiljade tona papira, što bi značilo da je u kontinuitetu radila svega mjesec-dva.

Nije poznato da je Nova Beranka, kako je prekrštena u privrednom registru, ministru finansija vratila dug od 400 hiljada. Nije poznato ni zašto tadašnji ministar finansija i budući premijer, odnosno sadašnji potpredsjednik Vlade i ministar vanjskih poslova nije potegao za bilo kakvim mjerama da taj dug izvuče. Lukšić Gomilanovića nikada nije pitao ni đe su pare, ni đe su investicije.

Gomilanović odavno nesmetano krčmi preostalu imovinu koja nije pod hipotekama i prodaje u staro gvožđe. Navodno prodaje djelove „koji ne ugrožavaju proces proizvodnje”. Tako je makar odgovorio radnicima prije dvije godine kada su ga optužili da je još tada počeo da iznosi iz fabrike opremu, bez koje ne može da se pokrene proizvodnja.

„Ja imam saznanja da je iz fabrike iznešen rezač papira. Navodno je ustupljen na korišćenje drugom beranskom biznismenu u Beogradu. Mene zanima kako je prošao carinu i ko je za to dao dozvolu. Tražim od pravnog zastupnika iz sindikata da vidi ima li potrebe da o tome obavijesti tužioca” – rekao je tada jedan od radnika.

Gomilanović je u to vrijeme još uvijek odgovarao na pozive novinara, pa je u telefonskom razgovoru rekao da nije iz fabrike prodao ništa što ugrožava proces proizvodnje. On je potvrdio da je rezač iznešen, ali je dodao da je „samo ustupljen na revers”.

„Rezač je, uostalom, bitan u procesu proizvodnje ofset papira, ali ne i nekih drugih vrsta na koje računamo. Što se drugih prodatih djelova imovine tiče, smatram da ništa što nije u procesu prizvodnje ne treba da ‘kupi’ koroziju” – kazao je Gomilanović.

Uvid u to šta u stvari ovaj biznismen radi sa fabrikom papira, ili onim što je od nje ostalo, niko odavno nema. Gomilanović je donedavno tvrdio kako nije odustao od pokretanja proizvodnje, „i da čeka da prođu vremena krize”. Do tada nema potrebe da „kupe koroziju” kotlovi, rezači papira, papir mašine i sve drugo što se zna ili još uvijek ne zna da je bez traga odneseno.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

SJEVER I 5G TEHNOLOGIJA: Testiranje mreže i predrasuda

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora i dalje čeka na stvaranje regulatornih i tehničkih uslova za implementaciju 5G mreže na nivou države. No, minule sedmice, Crnogorski Telekom je, bez najave, pustio u probni rad bazne stanice u Bijelom Polju i Beranama, čime je testirana 5G mreža. To je izazvalao burne reakcije, ali i strah, dijela građana u te dvije opštine

 

Građani sjevera Crne Gore još imaju puno nedoumica, ali i straha vezano za 5G tehnologiju, pokazalo se minule sedmice. Negodovanje, uznemirenost i optužbe na račun Crnogorskog Telekoma,  pratili su puštanje u eksperimentalni rad dvije bazne stanice u Bijelom Polju i Beranama. Ako je  suditi i prema onome što je poručeno iz ekoloških organizacija na sjeveru,  država, odnosno,  mobilni oprateri,  prije  implementacije 5G tehnologije moraće da ulože mnogo truda na edukaciji i informisanju građana. Reakcije sa sjevera pokazale su i da to do sada nije činjeno na odgovorajući način.

Kako za Monitor kaže Zdravko Janušević, izvršni direktor NVO Bjelopoljski demokratski centar,  najproblematičnije je  što  su iz „cijelog procesa izopšteni građani“. On skreće pažnju i na, kako tvrdi, činjenicu da je prilikom postavljanja i puštanja u probni rad baznih stanica zaobiđena i lokalna uprava.

„To sam provjerio i u nadležnom sekretarijatu, uopšte nijesu bili obaviješteni o svemu ovome. Sve ostale bazne stanice pratila je odgovorajuća dokumentacija sa lokalnog nivoa. Ovog puta ne. Nije bilo prilike za javnu raspravu, nema Elaborata o procjeni uticaja na životnu sredinu. Ne znamo koje su posljedice po zdravlje građana. Telekom je pokazao određenu drskost i nezainteresovanost za stav građana… “, kaže sagovornik Monitora.

On podsjeća da je grupa NVO sa sjevera,  prije nekoliko dana,  na konferenciji za štampu, postavila brojna pitanja tom mobilnom operateru.  Interesovalo ih je „da  li su sprovedena mjerenja zračenja i koliki je uticaj elekromagnetnog zračenja na građane“.  Pitali su i zbog čega Elaborat,  koji je uradio Elektrotehnički fakultet, nije javno prezentovan. Zamjerili su i što se postavljanje 5G mreže desilo u samom centru Bijelog Polja.

„Ono što nijesmo spomenuli na konferenciji za novinare, kada smo čuli za probni rad baznih stanica, je i dilema oko opreme koja je postavljena. Zbog toga sada pitam Crnogorski Telekom da li je riječ o Huawei opremi. Poznato je da je prošle godine EU upozorila članice i zemlje kanditate  da vode računa o opremi  rizičnih dobavljača 5G opreme“, objašnjava Janjušević.

Prema njegovim riječima, čudne su neke konstatacije iz saopštenja  Crnogorskog telekoma. Iz te kompanije, podsjeća izvršni direktor Bjelopoljskog  demokratskog centra, kazali su da ukoliko se poštuju preporučene granične vrijednosti, 5G tehnologija ne predstavljaju opasnost po zdravlje ljudi.

„Ukoliko i ako… Ko nama garantuje da će biti poštovane granične vrijednosti. Ko je to i kada objasnio građanima, ko će to kontrolisati i ko će odgovarati ako tako ne bude. Imamo puno razloga za nezadovoljstvo i sumnju, čak i strah. Pozivam nadležne da riješe ovu situaciju“, poručuje sagovornik Monitora.

Izršni direktor Mreže NVO sjevera Milorad Mitrović, minule sedmice, upozorio je javnost na „štetnost izloženosti zračenju sa baznih stanica mobilne telefonije“. On je upozorio na rezultate istraživanja italijanskog Instituta Ramacini. Ta studija, tvrdi Mitrović, pokazala je „da su životinje koje su dugo bile izložene uobičajenim nivoima zračenja baznih stanica za mobilnu telefoniju oboljele od švanoma (vrsta raka)“.

Bjelopoljac i prosvjetni radnik Željko Madžgalj, za Monitor kaže da je nije čuo za zabrinutost svojih sugrađana NVO aktivista. Nije ni obaviješten o probnom radu baznih stanica za 5G, ali tvrdi i da nema ni predrasuda ni straha vezano za tu tehnologiju.

„Zaista vjerujem struci i nauci i 5G tehnologiju doživljavam kao popravljanje kvaliteta nekih segmenata naših žiovota. Naravno, čuo sam za teorije zavjere i oko te tehnologije, ali  ne obraćam pažnju. Međutim,  jasno je da  prije svake inovacije,  građani treba da su informisani sa odgovornih i stručnih adresa. Treba da imaju prilku da iznesu svoje nedomumice, da pitaju i da dobiju objašnjenje. Tako će se izbjeći problemi. Transparetan i javan rad je način za razbijanje predrasuda, a relevantni izvori informacija način da se neodomuce riješe“, poručuje sagovornik Monitora.

Iz  Crnogorskog Telekoma su, regujući na negodovanje dijela  civilnog sektora sa sjevera, podsjetili da su „sve zemlje u Evropi i svijetu prošle kroz sličan proces kada je riječ o uvođenju 5G mreže“.

„U svakoj od zemalja su odgovorna tijela i operatori zajednički radili na predstavljanju i edukaciji kada je riječ o toj temi. Isto tako, identični razgovori vodili su se u protekloj deceniji kada su predstavljane 3G i 4G mreže, koje sada koriste svi građani Crne Gore i bez kojih ne mogu da zamisle svoju svakodnevicu“, kažu u toj kompaniji.

Najavili su i da će učestvovati i u organizovanju panel diskusija i predavanja na temu implementacije 5G mreže. Sve sa ciljem, kako objašnjavaju, otklanjanja sumnji i spekulacije kada je riječ o novoj tehnologiji. Tvrde i da su, prije  puštanje u rad baznih stanica,  „urađena sva neophodna mjerenja i provjere u skladu sa crnogorskim zakonima i propisima“.

„Za potrebe testiranja 5G mreže urađen je „Izvještaj o ispitivanju nivoa električnog polja“ na te dvije lokacije. Izvještaj je uradila Laboratorija za mjerenje nivoa elektromagnetnih emisija Elektrotehničkog fakulteta Univerziteta Crne Gore. Riječ je o jedinom licenciranom tijelu za ovu vrstu mjerenja u Crnoj Gori“, piše u saopštenju  Crnogorskog Telekoma.

Poručuju i da ne postoje naučni dokazi o bilo kakvim štetnim uticajima na zdravlje uzrokovanim elektromagnetnim poljima električnih uređaja ili frekvencija. Pod uslovom, objašnjavaju, da se poštuju preporučene granične vrijednosti.

Kako je lani najavljeno iz regulatorne agencije i mobilnih kompanija koje posluju u Crnoj Gori, prve 5G mreže u Crnoj Gori mogli bi da očekujemo do kraja 2022. godine.

U mnogim državama aktuelne su brojne dileme  oko eventualnog štetnog uticaja 5G tehnologije na životnu sredinu i zdravlje ljudi. Njih prate i sumnje oko  sigurnosti komunikacije i rizika od zloupotrebe tehnologije u cilju ugrožavanja nacionalne bezbjednosti. To su bili razlozi što je, na primjer Slovenija, prošle godine privremeno odložila implementaciju 5G mreža.

Zvaničan stav Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) je da ne postoje kredibilni naučni dokazi o štetnom uticaju na zdravlje ljudi izlaganja elktromagnetnim poljima unutar preporučenih granica. Međunarodna komisija za zaštitu od nejonizujućih zračenja (ICNIRP) ne nalazi potrebu za izmjenom važećih normi u ovoj oblasti, koje su uspostavljene 1999. godine. I Američka agencija za hranu i ljekove (FDA) nedavno je objavila izvještaj o uticajima EM zračenja na zdravlje, kojim je obuhvaćena naučna literatura na ovu temu objavljena između 2008. i 2018. Prema FDA, ne postoje dokazi da se izlaganje EM talasima iz radio spektra na bilo koji način može povezati sa rakom.

                                                                                                Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

AFERA KADROVSKI STANOVI JOŠ KOD SDT: Godine ćutanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dokaze o nezakonitoj raspodjeli stanova u Beranama, Komisija, koju je formirala lokalna skupština, Specijalnom tužiocu je predala još prije skoro šest godina godina. Tužilaštvo još ćuti

 

„Naporan rad, sakrivena dokumenta, nezakonitost na sve strane, prijetnje meni, stotine tekstova u pisanim i elektronskim medijima“, tako je ovih dana odbornica DF u lokalnom parlamentu u Beranama Vida Ivanović, podsjetila na rad u mješovitoj komisiji za postupak preispitivanja raspodjele kadrovskih stanova u ovom gradu.

Ivanović je na svom fejsbuk profilu napisala da je te 2015. godine, šest punih mjeseci danonoćno radila na otkrivanju malverzacija pri raspodjeli stanova u Beranama.

Ona je podsjetila i da su krivične prijave koje su podnesene specijalnom tužilaštvu „sa stotinu dokaza bile plod mukotrpnog rada, na koji tužilaštvo nije reagovalo“.

Kako je izvršena raspodjela kadrovskih stanova u Beranama tokom vladavine Demokratske partije socijalista, ko je i pod kojim uslovima došao do stanova, ko ih je dobio besplatno i sa kojim obrazloženjem? Ta i druga pitanja opet su aktuelizovana kada je objelodanjen spisak državnih službenika koji su dobijali stanove na poklon od Vlade Crne Gore.

Sa takvim problemom beranska lokalna vlast suočila se 2014. godine, nakon što je u tom gradu poražena Demokratska partija socijalista.

Godinu poslije tih izbora, 2015,  formirana je višestranačka Komisija za preispitivanje raspodjele stanova za opštinske službenike i namještenike i nakon što je iz koalicije Zdravo Berane (SNP, DF) saopšteno „da je raspodjelom stanova u Beranama upravljala organizovana kriminalna grupa“.

Materijal do kojeg su došli tokom višemjesečne provjere i interne istrage vođene unutar lokalne samouprave, Komisija, koju je formirala lokalna skupština, Specijalnom tužiocu je predat još prije skoro šest godina godina. U pitanju je oko stotinu dvadeset stanova za lokalne službenike i namještenike, od čega preko pedeset takozvanih kadrovskih, i deset takozvanih besplatnih koje je u to vrijeme dodijelio ministar prosvjete Miodrag Migo Stijepović.

„U jednom trenutku zatražili su nam da ovjerimo svu dokumentaciju i da je eventualno dopunimo, što smo i učinili. Od tada ništa. Nemamo ni informaciju šta se radi i da li je u toku izviđaj“ – ispričala je Ivanović.

Ona je objasnila da je dokumentaciju bilo teško obezbijediti jer je bila „zagubljena“.

Ona kaže da je komisija „dokazala sa potpunom dokumentacijom da su postupak raspodjele stanova i odluke koje su donesene u vezi sa raspodjelom bili u svakom pogledu nezakoniti“.

„Opština Berane je uložila oko milion i po eura, dok nemamo podatke o tome koliko će koštati sudski troškovi  u postupcima koje četiri radnika vode protiv Opštine zbog nezakonte raspodjele. Fond za stambeno solidarnu izgradnju je zaradio blizu dva miliona eura“ – kaže Ivanović.

Priča oko dodjele kadrovskih stanova u Beranama počela je 2011. godine, nakon što su na prigodnoj svečanosti direktor crnogorskog Fonda za stambeno solidarnu izgradnju Danilo Popović i sada bivši predsjednik opštine Vuka Golubović odabranim „kadrovima“ uručili ključeve u novosagrađenim zgradama.

Prije toga, u julu 2009. godine, Golubović je kao tadašnji predsjednik opštine, donio Odluku o rješavanju kadrovskih potreba.

U toj odluci je, između ostalog, precizirano da su zaposleni koji po osnovu kadrovskih potreba riješe stambeno pitanje dužni da u Opštini Berane ostanu u radnom odnosu najmanje pet godina od dana dobijanja stana.

U izvještaju Komisije je konstatovano, između ostalog, da su pojedini u mđuvremenu prodali kadrovske stanove kupljene po povoljnim, odnosno subvencionisanim cijenama. Ili napustili poslove. Uz otpremnine.

Takođe je bilo propisano da pravo na stan ima zaposleni kadar koji nema adekvatan stan, odnosno porodičnu kuću u svojini. „Stanove su dobijali i oni koji imaju i kuće na tri sprata“ – kaže Ivanović.

Opština Berane je obezbijedila i zemljište za izgradnju tri zgrade sa sto dvadeset stanova, kao i komunalnu insfrastrukturu. Opština se, uz to, radi subvencionisanja cijene kadrovskih stanova kreditno zadužila u visini od preko pola miliona eura i to na period od deset godina, sa kamatnom stopom od osam odsto.

Nakon svega toga, stanari jedne od tih zgrada, takozvane Holandske kuće, strahuju da su njihovi stanovi još i pod hipotekom, iako redovno izmiruju kredite na osnovu kojih su ih otkupili. Komisija je, naime, precizno utvrdila da je u to vrijeme Opština Berane ugovor o hipoteci potpisala sa Holandskim investicionim  fondom (DIGH) 30. oktobra 2010. godine.

U tom ugovoru je objašnjeno da vrijednost hipoteke iznosi 539.329 eura i da će u slučaju da potraživanja ne budu izmirena u roku, DIGH, pisanim putem obavijestiti dužnika da će pristupiti namirenju potraživanja iz cijene postignute vansudskom prodajom nepokretnosti.

Iz raspoložive dokumentacije se može vidjeti da je Opština Berane 9. decembra 2010. gidine, odnosno tri mjeseca nakon ugovora o hipoteci, prava i obaveze iz tog ugovora prenijela na Fond za stambeno solidarnu izgradnju, sa čime su se složili i Holanđani.

Predsjednica Komisije navodi da joj nije jasno zašto su pravljene takve transakcije.

„Zašto je tadašnje opštinsko rukovodstvo svoje vlasništvo nad zgradom Holandska kuća prenijelo na Fond za stembeno solidarnu izgradnju? Zašto se Opština zaduživala za nešto sa čim ne raspolaže?  Konačno, da li stanari koji redovno izmiruju kreditne obaveze mogu ostati bez stanova ako Fond ne izmiri dugovanja prema investitoru iz Holandije?“ – pita Ivanović.

Komisija je došla i do saznanja da su Opština Berane i Fond za stambenu solidarnu izgradnju početkom sporne 2011. godine, u vrijeme kada su stanovi dijeljeni, potpisali ugovor o novčanom zajmu po osnovu preuzimanja kredita kod DIGH.

Ivanović objašnjava da ih u principu ne zanimaju stanovi namještenika i običnih radnika i službenika, odnosno da ih zanima brojka od preko šezdeset kadrovskih stanova, podijeljenih po povoljnim uslovima – ili besplatno.

Komisija je svoj izvještaj svojevremeno predala Skupštini opštine u Beranama. Iz specijalnog državnog tužilaštva svih ovih godina nije bilo nikavih naznaka da rade nešto u vezi sa ovim predmetom.

                                                            Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

UČESNICI 29. MEĐUNARODNE FILOZOFSKE OLIMPIJADE DONOSE UTISKE ZA MONITOR: Radoznalost, humor, identitet

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ovogodišnja, 29. Međunarodna filozofska olimpijada, pod patronatom UNESCO-a i FISP-a (Svjetske asocijacije filozofskih udruženja) održala se onlajn. Okupila je oko 90 takmičara iz 45 zemalja sa svih strana svijeta, kao i neke od najznačajnih filozofa današnjice – Petera Singera, Noama Čomskog, Filipa Kičera, Katarinu Malabu… O svojim utiscima za Monitor govore učesnici koji su na njoj predstavljali Crnu Goru

 

Dvadeset deveta Međunarodna filozofska olimpijada, pod patronatom UNESCO-a i FISP-a (Svjetske asocijacije filozofskih udruženja) ove godine održala se onlajn. Trajala je od 27. do 30. maja, i okupila oko 90 takmičara iz 45 zemalja sa svih strana svijeta.

Učešće naše delegacije organizovalo je Udruženje profesora filozofije koje je, prema Statutu Olimpijade, i član FISP-a.

Crnogorska delegacija se, osim od učesnica u takmičarskom dijelu programa, Sare Tadić iz Podgorice i Isidore Radunović iz Bara, kao i profesorica Nele Dabanović i Jasminke Milošević, sastojala i od moderatora četiri filozofska kafea, pobjednika državnog takmičenja iz filozofije 2017. godine i učesnika Olimpijade održane iste godine u Roterdamu Ilije Miljkovca, učesnika državnog takmičenja iz filozofije 2020. i Onlajn crnogorskog kafea Jovana Despota i Nenada Drmča, studentkinje filozofije, pobjednice državnog takmičenja 2018. godine i učesnice na Filozofskoj olimpijadi 2018. Bojane Šolaje, kao i maturanata – trećeplasirane na ovogodišnjem takmičenju iz filozofije Anđele Vučetić iz SMŠ Ivan Goran Kovačić iz Herceg Novog i Davida Vukićevića iz JU Gimnazije Slobodan Škerović iz Podgorice.

Vantakmičarski program Olimpijade upriličili su svojim prisustvom i neki od najznačajnih filozofa današnjice – Peter Singer, Noam Čomski, Filip Kičer, Katarina Malabu i drugi. Osim toga, prezentacije o metodama nastave filozofije u osnovnim i srednjim školama širom svijeta izazvale su posebnu pažnju.

Biti dobitnica pohvale na značajnom takmičenju kao što je Međunarodna filozofska olimpijada za Saru Tadić predstavlja, kako kaže, veliki uspjeh. „Ovo takmičenje je bilo izvrsno iskustvo koje ću dugo pamtiti. Slušati lekcije Noama Čomskog, Pitera Singera i drugih značajnih filozofa u svijetu je bilo pravo uživanje i velika čast. Prilika da porazgovarate sa ljudima takvog kalibra vam se ne pruža baš svakog dana”, kaže Tadić.

Profesorica Gimnazije Niko Rolović u Baru Nela Dabanović ove godine je prvi put učestvovala na Međunarodnoj filozofskoj olimpijadi. ,,Najupečatljiviji utisak na mene je ostavila ceremonija otvaranja. Budući da je sve bilo organizovano onlajn, odjednom sam se našla na sastanku sa blizu 160 ljudi, koji su se međusobno pozdravljali, slali zagrljaje i poljupce. Tada sam shvatila da sam zakoračila u pravu porodicu i osjećala sam se prigrljeno“, kaže Dabanović.

Prema njenim riječima, Crna Gora je već dobro prepoznata na Olimpijadi i veoma je važno ostati u trci i razmjenjivati iskustva sa kolegama i učenicima iz cijelog svijeta, čiji su društveni sistemi prepoznali značaj filozofije. „Obrazovanje koje vam omogućava filozofija podstiče otvorenost duha, poziva na odgovornost i vodi ka toleranciji i zajedničkom dijalogu, poštujući moralna načela. Nadam se da će i naš sistem prepoznati važnost ovakvog vida edukacije i otvoriti vrata filozofije svim školama, a ne samo gimnazijama“.

Takmičarka Isidora Radunović ističe da je u domen filozofskog ušla kao znatiželjni debitant, bez ikakvog prethodnog iskustva. „Nakon državnog takmičenja, dobila sam privilegiju da prisustvujem predavanjima najboljih, da se takmičim sa najboljima, dok su sve organizovali, opet, najbolji. Malo bi bilo reći da su mi ispunjena očekivanja, nadmašena su”, kaže za Monitor o svojim utiscima nakon Olimpijade.

Razgovor sa Noamom Čomskim, ističe Dabanović, odista je bio događaj, koji nikada ne biste željeli da propustite. „Bilo je divno svjedočiti predavanju devedesettrogodišnjeg mudraca sa svim tim brilijantnim učenicima iz cijeloga svijeta, koji su ga zasuli pitanjima. Profesor Čomski je nedvosmisleno ostavio jak utisak svojim predavanjem  „Kakva smo mi bića?“, gdje je kao i mnogo puta ranije ukazao na važnost jezika. Govor profesora Čomskog nije bio opterećen teškim naučnim i tehničkim izrazima, već je veoma razumljivo kritikovao alternativne teorije, koje ističu socijalni, komunikativni i referentni aspekt jezika“.

Bila je to prilika u kojoj su se radoznalost, humor i identitet stopili u finu smjesu umovanja.

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo