Povežite se sa nama

OKO NAS

Kapetanov brodolom na kopnu

Objavljeno prije

na

Pomorski kapetan Milovan Tujković proživio je četiri decenije plovidbe po svjetskim morima i okeanima bez brodoloma. Onda ga je „usidrila” penzija u Šibeniku, gdje je dugo živio sa porodicom. Nije ni sanjao da će pod stare dane morati da seli u Crnu Goru, domovinu svojih roditelja, a još manje da će u osmoj deceniji života uzaludno obijati pragove državnih institucija da bi u svoje vlasništvo vratio zemlju koju je naslijedio od oca i majke.

„Kada je izbio rat, nisam htio ni da ubijam niti da čekam da mene neko ubije, sa porodicom sam došao u Tivat 1992. Dvije kuće u Šibeniku prodao sam u bescjenje i ovdje kupio stan misleći da ću ostatak života provesti u miru. Kada sam saznao da zemlja u Grblju kod Kotora, koju smo braća i ja naslijedili od roditelja, više nije naše vlasništvo i počeo da tražim da nam se vrati, život mi se pretvorio u uzaludno obraćanje nadležnim državnim institucijama, izlaganje velikim troškovima, a čak sam i fizički napadnut”, počinje svoju ispovijest Tujković.

Poslije majčine smrti, rješenjem o ostavinskom postupku, koje je 1987. godine izdao Osnovni sud u Kotoru, Milovan je sa dvojicom braće postao nasljednik gotovo milion kvadratnih metara zemljišta u Grblju, katastarska opština Sutvara.

Dolaskom u Tivat krenuo je da kod nadležnih organa ostvari to svoje pravo. Tada je ušao u sudsko-birokratski lavirint. Tjerajući pravdu potrošio je, kaže, najmanje dvadeset hiljada eura i postigao – ništa.

Prošlog ponedjeljka Milovan je trebalo da ide u Bar da u kancelariji Komisije za povraćaj i obeštećenje, koja pripada Ministarstvu finansija, prisustvuje raspravi „za povraćaj/obeštećenje oduzetih imovinskih prava”.

„Rasprava je bila zakazana u 13,30, ali ja nijesam imao snage da po ovoj paklenoj vrućini idem autobusom u Bar i zamolio sam predsjednika Komisije Zorana Radojičića da raspravu odgodi za jesen”, kaže Milovan.

Ranije se toj komisiji žalio da njen vještak Vuko Stojković „nije bio voljan” da identifikuje zemlju Tujkovića, pa je tražio da odredi drugog vještaka. To je samo jedna od epizoda iz višegodišnje storije o tome kako je Milovan tražio svoju izgubljenu imovinu.

Tujković kaže da je davno odgovarajućoj komisiji u Kotoru i sudovima predao sva dokumenta koja su mu tražili i detaljno objasnio svoj problem. Međutim, sudovi, komisije i tužilaštva stalno mu iznova traže tu istu dokumentaciju.

„Imam najmanje desetak kilograma rješenja, nacrta, prepiske i ostalih dokumenata kojima pokušavam da se izborim za svoju zemlju”, kaže Milovan i pokazuje nam brojne raznobojne fascikle u kojima se nalaze pedantno hronološki posloženi silni papiri, od kojih su neki stari više od dvije decenije.

Tujkovići su u tri navrata ostajali bez dijelova svog imanja. Prvi put država je 1947. konfiskovala dio zemlje. Drugi put država im 1983. godine uzima kompleks od oko sto hiljada metara kvadratnih za industrijsku zonu u Radanovićima ne tražeći za to saglasnost ni od jednog nasljednika. Treći put preostali dio zemlje su, sudskim i ostalim gimnastikama, prisvojili mještani, opština i ko zna ko još. Milovan nije uspio da pouzdano sazna ni ko su sve vlasnici njegovog nasljeđa u Sutvari.

U rješenju iz 1987. godine, koje je potpisala sutkinja Opštinskog suda u Kotoru Jadranka Kocelj, crno na bijelo piše da se „dozvoljava uknjižba prava vlasnosti sa imena ostaviteljice na ime i korist” Milovanu i dvojici njegove braće. Slijedi spisak više od pedeset nekretnina, odnosno parcela u katastarskoj opštini Sutvara.

Milovan je bio angažovao advokata Vladana Lazarevića iz Perasta da ga zastupa „u građanskom, parničnom, vanparničnom, izvršnom, knjižnom, krivičnom postupku pred svim sudovima”. Međutim, kako tvrdi, ni Vladan, ni njegov sin Vojin, bivši advokat i nekadašnji savjetnik Filipa Vujanovića, danas biznismen, nisu ništa uradili da on dođe do svoje nezakonito oduzete zemlje ogromne vrijednosti.

Nema, kaže, značajnije državne adrese kojoj se nije obratio i tražio samo jedno – da mu se vrati ono što mu pripada po zakonu.

Predsjedniku Osnovnog suda u Kotoru Branku Vučkoviću obraćao se jedanaest puta. Vučković ga je savjetovao da tuži sve sadašnje vlasnike njegove zemlje u Sutvari. „Ima ih najmanje pedeset! Zamislite koliko bi mi trebalo godina života i novca za tolike sudske procese”, objašnjava Tujković.

Prijem kod Marije Ćatović, gradonačelnice Kotora, tražio je četiri puta. Nikad ga nije primila. Vrhovnom državnom tužiocu Vesni Medenici slao je svu dokumentaciju o svom slučaju. Nije pomoglo. Osnovni državni tužilac iz Kotora Boris Savić primio ga je i obećao da će ga dopisom za nekoliko nedjelja obavijestiti šta se može uraditi u vezi vraćanja njegove zemlje. Vrijeme je prolazilo, ali obećani dopis nije stizao. Onda je Tujković drugim poslom otišao u zgradu Skupštine opštine Kotor i slučajno sreo Savića ispred kancelarije. Kada ga je upitao šta je sa njegovim zahtjevom, Savić se na njega izgalamio i pozvao policiju koja je Tujkovića oborila na pod i izbacila iz zgrade. Morao je da ide u hitnu pomoć, žalio se policiji i Vesni Medenici, ali uzalud. Beskorisno mu je bilo i obraćanje Nikoli Samardžiću, dok je bio predsjednik kotorske opštine.

Tujković se prije tri godine žalio i Ministarstvu finansija Crne Gore na Upravu za nekretnine – Područna jedinica Kotor zbog toga što je prekinula postupak „u predmetu promjene upisa na nepokretnosti u katastarskom operatu KO Sutvara po zahtjevu Tujković Milovana do okončanja sudskog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Kotoru”.

Usvajajući Tujkovićevu žalbu, Ministarstvo navodi da je povrijeđen Zakon o upravnom postupku, uz konstataciju da iz obrazloženja Uprave za nekretnine „nije moguće utvrditi da li se i u vezi čega vodi postupak pred Osnovnim sudom u Kotoru, pod kojim brojem je ta parnica, te u krajnjoj liniji zbog čega taj postupak i u kom smislu predstavlja prethodno pitanje za upis prava na nepokretnostima”.

Ministarstvo drugim riječima kaže da je zaključak katastra nejasan da nejasniji ne može biti. No, Milovan je odavno navikao na takve nemušto sročene birokratske dopise.

Iz brda dopisa mogao je da pročita sve i svašta. Recimo, u dopisu od prije tri godine, koji potpisuje v.d. načelnika Uprave za nekretnine Podgorica dipl. pravnik Veselin Miletić,Tujković se obavještava da se „spisi predmeta Komisije za javno izlaganje podataka za KO Sutvara”, broj taj i taj „nalaze u Ministarstvu unutrašnjih poslova Kotor”! Sitnica: v.d. načelnika je preselio MUP iz Podgorice u Kotor ili se, što je logičnije, radi o nekoj drugoj državnoj instituciji. Tujković nije mogao da odgonetne kojoj.

Te 2010. godine Tujković je dobio dopis iz Osnovnog državnog tužilaštva Herceg Novi, koji je potpisala Snježana Zejnilagić, da ima pravo da kao oštećeni „preuzme krivično gonjenje” protiv Stevke Lazić, Veska Jovićevića i Ljiljane Rašović zbog krivičnog djela zloupotreba službenog položaja, protiv Branka Vučkovića zbog krivičnog djela nesavjestan rad i Vladana Lazarevića zbog krivičnog djela zloupotreba ovlašćenja.

„Hvala na savjetu, ali podnijeću prijave protiv pomenute gospode i tužiti one brojne vlasnike moje zemlje kao što mi je, kako rekoh, predlagao Vučković ako mi Milo Đukanović otvori akreditiv, pa da za njegove pare dalje tjeram pravdu angažujući advokate i vještake”, kaže umorni Tujković.

Stari pomorski kapetan decenijama se bez problema snalazio ploveći oko zemljine kugle. Ne zna koji bi mu to kompas pomogao da se snađe u ovdašnjem bezakonju.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

Izdvojeno

ZLOUPOTREBA SISTEMA JAVNIH NABAVKI U ZDRAVSTVU: Preko beba do ekstraprofita

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uvoznici hranu za odojčad praktično poklanjaju porodilištima. Uz jasnu ekonomsku računicu. Onu hranu koju novoronđeče konzumira u porodilištu, mora koristiti do kraja perioda dohranjivanja. Zato  apotekama kutija „poklonjene“ hrane za bebe košta do 20 eura

 

 

Komisija za zaštitu prava u postupcima javnih nabavki je u junu prošle godine odlučivala u sporu između tri firme koje se bave uvozom hrane za odojčad. Spor je nastao oko ponuđene cijene hiljadu kutija hrane za bebe – Farmegra je dala ponudu od 0,01 euro, Gruppp tessile cijena 0,00001 euro, a Glosarij cijenu po kutiji od 0.00.

Pomenute tri firme uvoze hranu za porodilišta u Crnoj Gori, a kako se tenderi za nabavku hiljadu ili 2.000 paketa hrane za odojčad kreću u rasponu od nula od 0,01 euro, tenderi se završavaju tako što se najbolji ponuđač određuje žrijebanjem.

U apotekama i prodavnicama cijena ove hrane: Humana, Hipp, Aptamil,  za jednu kutiju kreće se od 15 do preko 20 eura, u zavisnosti od gramaže i proizvođača.

,,Dobavljači se pozivaju na svoje proizvođače koji im dozvoljavaju da praktično doniraju tu hranu, ali nigdje ne kažu da ćete tu hranu kad počnete da je upotrebljavate stalno morati da koristitie. Vi sa 2.000 kutija možete da dovedete u zavistan položaj 4-5.000 beba, dosta je jedanput da se tom hranom nahrane. I onda roditelji dolaze u situaciju da to plaćaju 100 i 200 puta skuplje nego što je tobož država obezbijedila kroz tenderske procedure. Zato tvrdim da su i u ovom slučaju ti tenderi potpuno beskorisni i nemaju nikakve svrhe u javnom zdravstvu”, kaže za Monitor Goran Marinović, bivši direktor Montefarma.

Iz kompanije Farmerga objašnjavaju da se procijenjena vrijednost nabavke utvrđuje na osnovu metodologije koju propisuje Ministarstvo zdravlja, a da je naručilac Zdravstvena ustanova apoteke Montefarm tenderskom dokumentacijom utvrdio tehničku specifikaciju predmeta nabavke kojom je predvidio da procijenjena vrijednost nabavke za partiju  – dječija hrana i hrana za bebe od 0 do šest mjeseci iznosi 0,01 eura.

,,Naša kompanija uz saglasnost proizvodjača u predmetnim postupcima javnih nabavki nudi dječiju hranu i hrana za bebe od 0 do šest mjeseci po raspisanoj cijeni”, kazali su iz Farmerge.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO JE KOŠARKAŠKA IGRA POSTALA POSAO: Crnci i Crnogorci

Objavljeno prije

na

Objavio:

ABA liga pretvorila se u surogat onoga što je trebala biti. Krivci su svi: rukovodstva klubova, menadžeri, finansijeri, Euroliga. Žrtve su mladi košarkaši

 

 

Odmah da pojasnimo: u tekstu koji slijedi biće rasizma taman koliko i u poznatoj pjesmi Janka Đonovića.

Godina 2001. Pametni i preduzimljivi košarkaški poslenici sa prostora bivše SFRJ, napravili su sjajan projekat i osnovali regionalnu košarkašku Jadransku ligu. Utemeljivači su bili predstavnici sarajevske Bosne, podgoričke Budućnosti, zagrebačke Cibone i ljubljanske Olimpije. Formirana je firma Sidro koja je imala procenat u učešću. Obezbijeđen je glavni sponzor lige, po kojem se zvala Good Year liga (američki koncern koji je kupio slovenačku gumarsku industriju Sava), a sponzorski je pul pokrio troškove takmičenja učesnicima iz Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Crne Gore (tada dio državne tvorevine Srbije i Crna Gora).

Ubrzo su u ligu ušli timovi iz Srbije, pa Makedonije, priključivali se povremeno mađarski, bugarski klubovi, Makabi iz Tel Aviva. Proklamovani cilj je bio da se podigne kvalitet košarke – kraljice igara u nekad zajedničkoj državi, da se timovima obezbijedi jako takmičenje u kojem bi sazrijevali i dokazivali se mladi igrači. Da se nastavi tradicija.

Sad malo košarkaške istorije. SFRJ je važila za košarkašku velesilu. Imala je sjajnu ligu, sjajne igrače koje su pravili treneri – stvaraoci. Reprezentacija se od 1970. godine, s manje više svakog takmičenja vraćala s medaljama. Dominacija je naročito bila izražena od 1989. kad su klubovi redom bili prvaci Evrope, a jedna vanserijska reprezentacija (stvorena i odgojena u jugoslovenskoj školi košarke) kao od šale pobjeđivala na svim takmičenjima na kojima se pojavljivala.

Četiri jugoslovenska tima osvajala su titule klupskih prvaka Evrope, kako se tada zvao pobjednik Kupa šampiona. Od Bosne, u Grenoblu 1979., pa preko dvije uzastopne Cibonine, 1985. i 1986. i tri splitske Jugoplastike/ Pop ’84 od 1989. do 1991., zaključno sa Partizanovom 1992. dokazali su kvalitet rada trenera u klubovima. Mlađi čitaoci treba da imaju na umu da je to period u kojem je svaki klub mogao da ima maksimalno dva strana igrača. Dakle, čisti kvalitet, kao plod talenta nadograđenog marljivim radom.

Treneri su bili genijalci da prepoznaju talenat, ubijede ga da dođe kod njih, da ga razviju kao igrača, kreativno i košarkaški. Nije bilo potrebe da crtaju akcije na tablama košarkašima koji su u svakoj situaciji imali više rješenja. Zato sad u NBA dominiraju izdanci tog načina shvatanja košarke Luka Dončić i Nikola Jokić.

Milivoje KOVAČEVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

PROCESI PROTIV VISOKIH FUNKCIONERA: Suđenje u (ne)razumnom roku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Brojni procesi protiv visokih funkcionera, po ko zna koji put, u Višem sudu u Podgorici  ovih dana odloženi su za jesen ove godine. I tako prolaze godine

 

 

„Nijesu ispunjeni zakonski uslovi za održavanje glavnog pretresa“, rečenica je koju sudije podgoričkog Višeg suda izgovaraju u mnogobrojnim postupcima posljednjih dana. Bez obzira što je riječ o pritvorskim predmetima, početak ili nastavak suđenja zakazuju potom  za septembar i oktobar. Idu kolektivni odmori.

Da se sudije odmore moraće da čeka  nekadašnja predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica. U slučaju koji protiv njenog sina Miloša, i članova njegove kriminalne grupe i dalje nijesu saslušani svi optuženi, sutkinja Nada Rabrenović suđenje je nedavno odgodila za sredinu septembra i početak oktobra. Razlog tome je  nedolazak otpuženog Vasilija Petrovića.

U oktobru će biti dvije godine od podizanja optužnice protiv ove kriminalne grupe, pa se  nameće i pitanje ko je odgovoran što do sada optuženi nijesu iznijeli svoju odbranu i šta je tokom dvije godine preduzeto da se obezbijedi nesmetano vođenje sudskog postupka. Ovaj slučaj nije usamljen i to je ono što bi trebalo za zabrine borce za suđenje u razumnom roku.

Advokat Stefan Jovanović u razgovoru za Monitor kaže da to što se pretresi zakazuju za jesen za posljedicu ima povredu prava na suđenje u razumnom roku. “Istovremeno,  akav način zakazivanja pretresa je posljedica svega onoga na šta ukazuje esnaf kojem ja pripadam, to je da Specijalno odjeljenje Višeg suda u Podgorici nema prostora i kapaciteta niti uslova da svoj posao radi onako kako je to zakon predvidio”,  kaže Jovanović. Podsjeća da ima samo šest sudija Specijalnog odjeljenja. “Od tih šest sudija formiraju se dva vijeća za ogroman broj predmeta budući da se preko 90 odsto optužnica Specijalnog tužilaštva u suštini zasniva na onome sto je dobijeno putem Sky aplikacije. Imamo optužnice koje se potvrđuju, makar je to do sada bio slučaj, bez prave kontrole kako je to propisano odredbama ZKP-a. To su optužnice sa velikim brojem lica od kojih su neka dostupna nadležnim organima, neka nijesu. Dakle svi ti činioci utiču na to da jednostavno suđenja ne mogu da se završavaju u nekom doglednom vremenskom period”, smatra advokat Jovanović.

On podsjeća da je u slučaju procesa protiv njegovog branjenika Miloša Medenice samo Medenica do sada iznio odbranu. “Drugi  nijesu, i njemu suđenje praktično treba da počne u septembru.”.  Jovanović ocjenjuje da je njegov klijent Medenica odavno izgubio status pritvorenog lica i postao taoc.

Za jesen su sudije Višeg suda odgodile mnogobrojna suđenja među kojima su i premedti u kojima je optužnica podignuta još pre više od šest godina, ali do danas u njima nije doneta ptrvostepena sudska odluka. To je slučaj sa postupkom pokrenutim protiv nekadašnjeg prvog čovjeka Berana Vuke Golubovića. Optužnica je podignuta u februaru 2018.godine, ali do danas nije bilo prvostepene presude.

Jesenje dane da iznese svoju odbranu će čekati i kontroverzni bankar Duško Knežević. Specijalno tužilaštvo protiv njega je podiglo nekoliko optužnica zbog višemioniskih malverzacija i pranje novca. Njegova odbrana je nedavno tvrdila da ne može pripremiti kvalitetenu odbranu zbog Kneževićevog lošeg zdravstvenog stanja. Knežević je tada sudu dao izvještaj zatvorskog ljekara, koji potvrđuje njegov medicinski pregled. U izvještaju je navedeno i da je pod terapijom koja mu utiče na koncentraciju.

I postupak u javnosti poznat kao “Stanovi” sudiće se od septembra. Podsjetimo, radi se o optužnici Specijalnog tužilaštva kojom se članovi Komisije za rješavanje stambenih pitanja Vlade koja je postojala od 2016 – 2020. terete za zloupotrebu službenog položaja. Optužnica je podignuta protiv funkcionera Demokratske partije socijalista Predraga Boškovića, kojeg SDT, uz još 12 osoba sumnjiči da je počinio navedeno krivično djelo. Osim Boškovića, da su budžet Crne Gore oštetili za dva miliona i 600 hiljada eura, SDT sumnjiči i Budimira Šegrta, Suada Numanovića, Sanju Vlahović, Ivana Brajovića, Dražena Miličkovića, Damira Šehovića, Dragicu Sekulić, Osmana Nurkovića, Suzanu Pribilović, Jelenu Radonjić i Aleksandra Jovićevića.

Za razliku od ovog sudskog postupka koji tek treba da započne, u podgoričkom Višem sudu, više od dvije godine se sudi, nekadašnjem direktoru tajne policije Dejanu Peruničiću koji se tereti za zloupotrebu službenog položaja. Peruničiću i njegovom kolegi Srđanu Pavićeviću za nezakonito snimanje i praćenje se sudi iza zatvorenih vrata, a suđenje će im biti nastavljeno u septembru. Peruničić i Pavićević se sumnjiče za krivična djela prisluškivanje i praćenje funkcionera Demokratskog fronta, bivšeg glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića i više drugih osoba.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo