Povežite se sa nama

OKO NAS

Kapetanov brodolom na kopnu

Objavljeno prije

na

Pomorski kapetan Milovan Tujković proživio je četiri decenije plovidbe po svjetskim morima i okeanima bez brodoloma. Onda ga je „usidrila” penzija u Šibeniku, gdje je dugo živio sa porodicom. Nije ni sanjao da će pod stare dane morati da seli u Crnu Goru, domovinu svojih roditelja, a još manje da će u osmoj deceniji života uzaludno obijati pragove državnih institucija da bi u svoje vlasništvo vratio zemlju koju je naslijedio od oca i majke.

„Kada je izbio rat, nisam htio ni da ubijam niti da čekam da mene neko ubije, sa porodicom sam došao u Tivat 1992. Dvije kuće u Šibeniku prodao sam u bescjenje i ovdje kupio stan misleći da ću ostatak života provesti u miru. Kada sam saznao da zemlja u Grblju kod Kotora, koju smo braća i ja naslijedili od roditelja, više nije naše vlasništvo i počeo da tražim da nam se vrati, život mi se pretvorio u uzaludno obraćanje nadležnim državnim institucijama, izlaganje velikim troškovima, a čak sam i fizički napadnut”, počinje svoju ispovijest Tujković.

Poslije majčine smrti, rješenjem o ostavinskom postupku, koje je 1987. godine izdao Osnovni sud u Kotoru, Milovan je sa dvojicom braće postao nasljednik gotovo milion kvadratnih metara zemljišta u Grblju, katastarska opština Sutvara.

Dolaskom u Tivat krenuo je da kod nadležnih organa ostvari to svoje pravo. Tada je ušao u sudsko-birokratski lavirint. Tjerajući pravdu potrošio je, kaže, najmanje dvadeset hiljada eura i postigao – ništa.

Prošlog ponedjeljka Milovan je trebalo da ide u Bar da u kancelariji Komisije za povraćaj i obeštećenje, koja pripada Ministarstvu finansija, prisustvuje raspravi „za povraćaj/obeštećenje oduzetih imovinskih prava”.

„Rasprava je bila zakazana u 13,30, ali ja nijesam imao snage da po ovoj paklenoj vrućini idem autobusom u Bar i zamolio sam predsjednika Komisije Zorana Radojičića da raspravu odgodi za jesen”, kaže Milovan.

Ranije se toj komisiji žalio da njen vještak Vuko Stojković „nije bio voljan” da identifikuje zemlju Tujkovića, pa je tražio da odredi drugog vještaka. To je samo jedna od epizoda iz višegodišnje storije o tome kako je Milovan tražio svoju izgubljenu imovinu.

Tujković kaže da je davno odgovarajućoj komisiji u Kotoru i sudovima predao sva dokumenta koja su mu tražili i detaljno objasnio svoj problem. Međutim, sudovi, komisije i tužilaštva stalno mu iznova traže tu istu dokumentaciju.

„Imam najmanje desetak kilograma rješenja, nacrta, prepiske i ostalih dokumenata kojima pokušavam da se izborim za svoju zemlju”, kaže Milovan i pokazuje nam brojne raznobojne fascikle u kojima se nalaze pedantno hronološki posloženi silni papiri, od kojih su neki stari više od dvije decenije.

Tujkovići su u tri navrata ostajali bez dijelova svog imanja. Prvi put država je 1947. konfiskovala dio zemlje. Drugi put država im 1983. godine uzima kompleks od oko sto hiljada metara kvadratnih za industrijsku zonu u Radanovićima ne tražeći za to saglasnost ni od jednog nasljednika. Treći put preostali dio zemlje su, sudskim i ostalim gimnastikama, prisvojili mještani, opština i ko zna ko još. Milovan nije uspio da pouzdano sazna ni ko su sve vlasnici njegovog nasljeđa u Sutvari.

U rješenju iz 1987. godine, koje je potpisala sutkinja Opštinskog suda u Kotoru Jadranka Kocelj, crno na bijelo piše da se „dozvoljava uknjižba prava vlasnosti sa imena ostaviteljice na ime i korist” Milovanu i dvojici njegove braće. Slijedi spisak više od pedeset nekretnina, odnosno parcela u katastarskoj opštini Sutvara.

Milovan je bio angažovao advokata Vladana Lazarevića iz Perasta da ga zastupa „u građanskom, parničnom, vanparničnom, izvršnom, knjižnom, krivičnom postupku pred svim sudovima”. Međutim, kako tvrdi, ni Vladan, ni njegov sin Vojin, bivši advokat i nekadašnji savjetnik Filipa Vujanovića, danas biznismen, nisu ništa uradili da on dođe do svoje nezakonito oduzete zemlje ogromne vrijednosti.

Nema, kaže, značajnije državne adrese kojoj se nije obratio i tražio samo jedno – da mu se vrati ono što mu pripada po zakonu.

Predsjedniku Osnovnog suda u Kotoru Branku Vučkoviću obraćao se jedanaest puta. Vučković ga je savjetovao da tuži sve sadašnje vlasnike njegove zemlje u Sutvari. „Ima ih najmanje pedeset! Zamislite koliko bi mi trebalo godina života i novca za tolike sudske procese”, objašnjava Tujković.

Prijem kod Marije Ćatović, gradonačelnice Kotora, tražio je četiri puta. Nikad ga nije primila. Vrhovnom državnom tužiocu Vesni Medenici slao je svu dokumentaciju o svom slučaju. Nije pomoglo. Osnovni državni tužilac iz Kotora Boris Savić primio ga je i obećao da će ga dopisom za nekoliko nedjelja obavijestiti šta se može uraditi u vezi vraćanja njegove zemlje. Vrijeme je prolazilo, ali obećani dopis nije stizao. Onda je Tujković drugim poslom otišao u zgradu Skupštine opštine Kotor i slučajno sreo Savića ispred kancelarije. Kada ga je upitao šta je sa njegovim zahtjevom, Savić se na njega izgalamio i pozvao policiju koja je Tujkovića oborila na pod i izbacila iz zgrade. Morao je da ide u hitnu pomoć, žalio se policiji i Vesni Medenici, ali uzalud. Beskorisno mu je bilo i obraćanje Nikoli Samardžiću, dok je bio predsjednik kotorske opštine.

Tujković se prije tri godine žalio i Ministarstvu finansija Crne Gore na Upravu za nekretnine – Područna jedinica Kotor zbog toga što je prekinula postupak „u predmetu promjene upisa na nepokretnosti u katastarskom operatu KO Sutvara po zahtjevu Tujković Milovana do okončanja sudskog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Kotoru”.

Usvajajući Tujkovićevu žalbu, Ministarstvo navodi da je povrijeđen Zakon o upravnom postupku, uz konstataciju da iz obrazloženja Uprave za nekretnine „nije moguće utvrditi da li se i u vezi čega vodi postupak pred Osnovnim sudom u Kotoru, pod kojim brojem je ta parnica, te u krajnjoj liniji zbog čega taj postupak i u kom smislu predstavlja prethodno pitanje za upis prava na nepokretnostima”.

Ministarstvo drugim riječima kaže da je zaključak katastra nejasan da nejasniji ne može biti. No, Milovan je odavno navikao na takve nemušto sročene birokratske dopise.

Iz brda dopisa mogao je da pročita sve i svašta. Recimo, u dopisu od prije tri godine, koji potpisuje v.d. načelnika Uprave za nekretnine Podgorica dipl. pravnik Veselin Miletić,Tujković se obavještava da se „spisi predmeta Komisije za javno izlaganje podataka za KO Sutvara”, broj taj i taj „nalaze u Ministarstvu unutrašnjih poslova Kotor”! Sitnica: v.d. načelnika je preselio MUP iz Podgorice u Kotor ili se, što je logičnije, radi o nekoj drugoj državnoj instituciji. Tujković nije mogao da odgonetne kojoj.

Te 2010. godine Tujković je dobio dopis iz Osnovnog državnog tužilaštva Herceg Novi, koji je potpisala Snježana Zejnilagić, da ima pravo da kao oštećeni „preuzme krivično gonjenje” protiv Stevke Lazić, Veska Jovićevića i Ljiljane Rašović zbog krivičnog djela zloupotreba službenog položaja, protiv Branka Vučkovića zbog krivičnog djela nesavjestan rad i Vladana Lazarevića zbog krivičnog djela zloupotreba ovlašćenja.

„Hvala na savjetu, ali podnijeću prijave protiv pomenute gospode i tužiti one brojne vlasnike moje zemlje kao što mi je, kako rekoh, predlagao Vučković ako mi Milo Đukanović otvori akreditiv, pa da za njegove pare dalje tjeram pravdu angažujući advokate i vještake”, kaže umorni Tujković.

Stari pomorski kapetan decenijama se bez problema snalazio ploveći oko zemljine kugle. Ne zna koji bi mu to kompas pomogao da se snađe u ovdašnjem bezakonju.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

Izdvojeno

KADROVSKA POLITIKA U PLANTAŽAMA: Otkazom protiv znanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dugogodišnji glavni tehnolog u Plantažama Zoran Miladinović dobio je otkaz. Tereti se da nije bio u kancelariji, iako mu je u opisu posla terenski rad i briga o zaštiti bilja. On tvrdi da je samo jedan u nizu visokokvalifikovanog kadra koji se degradira. S druge strane, postoji sumnja na brojne lažne diplome u ovoj kompaniji

 

Dugogodišnji glavni tehnolog Plantaža 13. jul Zoran Miladinović krajem januara dobio je otkaz.

Miladinović posjeduje doktorat iz oblasti zaštite bilja, objavio je 20 naučnih radova na ovu temu, a od 1991. zaposlen je u Plantažama.

Zbog svoje stručnosti i iskustva u oktobru 2021. imenovan je za vršioca dužnosti izvršnog direktora Plantaža. Na lični zahtjev povukao se sa ove funkcije u novembru 2022. Na njegovo mjesto imenovan je Igor Čađenović, dodatašnji direktor Sektora prodaje i marketinga, kadar Demokratskog fronta.

Početkom novembra prošle godine rektor Univerziteta Crne Gore  Vladimir Božović i direktor kompanije 13. jul – Plantaže Igor Čađenović potpisali su Memorandum o saradnji koji predstavlja temelj za buduće zajedničke aktivnosti u oblasti poljoprivrednih i tehničko-tehnoloških nauka. Kako je Miladinović još prije deset godina Univerzitet Crne Gore izabrao za naučnog saradnika za oblast zaštite bilja, očekivao se njegov doprinos ovoj saradnji. Međutim, njemu je, u decembru, uručen aneks o radu kojim se sa mjesta šefa službe zaštite bilja u vinogradarsko-voćarskoj proizvodnji raspoređuje na mjesto stručnog saradnika za preciznu poljoprivredu.

Degradacija nije bila dovoljna, pa mu Čađenović, sredinom januara, dostavlja ,,Upozorenje o postojanju opravdanih razloga za otkaz ugovora o radu”.  Miladinović je upozoren da, navodno, 10 dana nije dolazio na posao. Prema Zakonu o radu otkaz slijedi ukoliko neopravdano izostajanje sa posla traje tri ili više radnih dana uzastopno,  odnosno pet radnih dana sa prekidima u toku od 12 mjeseci.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZLOUPOTREBA BOLOVANJA: ,,Najbolesniji“ u Evropi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Po broju bolovanja rekorderi smo u Evropi. To nas godišnje košta devet miliona eura. Poslodavci i Vlada riješili su da stanu na put ovoj epidemiji koja je skupa a i smanjuje produktivnost. Najduže bolovanje u Crnoj Gori, zaključno sa decembrom prošle godine, iznosilo osam godina i devet mjeseci

 

 

Svakog mjeseca na bolovanjima se nalazi oko 15 odsto ukupnog broja radnika, pa je Crna Gora po tome rekorder u Evropi. ,,Nismo najbolesnija nacija, ali imamo podatak da Crnogorci najviše boluju u Evropi”, dijagnostifikovao je nedavno stanje premijer Milojko Spajić.

Tokom prošle godine registrovano je 15.812 bolovanja, što je 1,3 miliona izgubljenih radnih sati. U Fondu za zdravstveno osiguranje su izračunali da je  prosječan broj izgubljenih radnih dana po korisniku bolovanja 84.

Refundacije za bolovanje tokom prošle godine koštaće devet miliona eura. Za 2022.godinu  iz budžeta je, na osnovu refundacija za bolovanje, isplaćeno šest miliona eura.

U Fond svakog dana stiže do 40 zahtjeva za procjenu bolovanja, izjavio je direktor ove institucije Vuk Kadić.

Za rubriku Vjerovali ili ne je podatak Fonda da je najduže bolovanje u Crnoj Gori, zaključno sa decembrom prošle godine, iznosilo osam godina i devet mjeseci. Dijagnoza –  depresija.

Predsjednik Sindikata izabranih ljekara Igor Ljutica izjavio je da su najčešći razlozi za zloupotrebu bolovanja loši međuljudski odnosi: ,,Kad dolazi do promjena vlasti i promjena pozicija, dolazi do psihosomatskih oboljenja. To je otprilike uvijek F dijagnoza, često zbog stresa ljudi nisu sposobni za rad”.

Da je prošle godine došlo do znatnog rasta bolovanja, najviše u državnim institucijama, upozorio je Slobodan Mikavica, predsjednik Unije poslodavaca Crne Gore: ,,Rast je prepoznat u institucijama gdje je došlo do promjene na čelnim mjestima i gdje su se, kako se vjeruje, zaposleni nezadovoljni promjenama, odlučili na ovaj korak. Svi smo toga svjesni ali ćutimo i ništa ne preduzimamo”.

U podgoričkom preduzeću Čistoća, zaposleno je 670 radnika, u januaru je na bolovanju bilo 114 zaposlenih, a u decembru prošle godine 101. U firmi je, inače, oko 670 zaposlenih. ,,Pedeset odsto je na bolovanju duže od 60 dana. Često su međuljudski odnosi razlog zbog kojih ljudi idu na bolovanje, a i komunikacija sa nadređenima”, izjavio je direktor Čistoće Denis Hot .

Od ukupno 16.600 prosvjetnih radnika, više od deset odsto je van učionica. ,,Na bolovanju je 1.700 prosvjetnih radnika, s tim što se ovaj broj ne odnosi na zaposlene na Univerzitetu”, rekla je Milica Nišavić iz Ministarstva prosvjete.

Probleme sa bolovanjem imaju i u privatnom sektoru. Vlasnik trgovačkog lanca Voli Dragan Bokan je zloupotrebe bolovanja svrstao među tri glavna problema sa kojima se susreću privrednici, uz neodstatak radne snage i neefikasnost državnog aparata. On je kazao da u njegovoj kompaniji svakog mjeseca 200 do 250 radnika koristi bolovanje.

Izabrani ljekari imaju pravo da na mjesec dana izdaju bolovanje. Državna sekretarka u Ministarstvu zdravlja Milena Cojić kazala je da je tokom prošle godine u podgoričkim domovima zdravlja otvoreno više od 31.500 bolovanja. Bolovanje se nakon mjesec dana produžava na osnovu mišljenja specijaliste.

Institucije su krenule u provjeru epidemije bolovanja. ,,Fond je formirao komisije za procjenu bolovanja, a prisustvo je obavezno. Izuzeci su onkološki pacijenti i trudnice. Ne bih se složio da smo najbolesnija nacija u Evropi i da odskačemo u okruženju”, poručio je direktor Fonda Kadić.

Za sada komisija obilazi ljekare opšte prakse i gdje primijete da se izdaje veći broj bolovanja upućuje usmene opomene. Ipak, iz Fonda ističu da se dobar dio bolovanja izdaje od strane ljekara specijalista, a da oni njih ne mogu da kontrolišu.

Na inicijativu Unije poslodavaca očekuje se formiranje radnog tijela koje bi se podrobnije pozabavilo problemom zloupotrebe bolovanja. U tom tijelu pored UPCG i Fonda za zdravstvo trebalo da učestvuju i predstavnici Ministarstva zdravlja, Ministarstva rada i socijalnog staranja, Fonda PIO, sindikata.

,,Najvažnije je da zloupotrebu bolovanja nazovemo pravim imenom. To je krađa i korupcija”, poručio je predsjednik UPCG Mikavica.

Iz Unije se žale da je najveći problem zloupotreba u roku od dva mjeseca.
Troškove za naknadu zaposlenom na bolovanju u periodu do 60 dana snosi poslodavac, a ako bolovanje traje preko tog perioda poslodavac ima pravo na refundaciju od Fonda za zdravstveno osiguranje. Za zaposlene u privatnom sektoru naknada tokom bolovanja iznosi 70 odsto zarade, a u javnoj upravi ona je 90 odsto zarade. Iz Unije se zalažu da se skrati period u kome isplata naknade za privremenu spriječenost za rad pada na teret poslodavca i to sa postojećih 60 na 30 dana. Pozivaju se na praksu zemalja EU.

Mikavica predlaže i rigoroznije mjere kako bi se stalo na put zloupotrebama: ,,To je formiranje komisije koja će moći da vrši kontrolu i u stanu pacijenta. Medicinska dokumentacija bi trebalo da sadrži preporuke šta pacijent može ili smije da radi u periodu bolovanja. Da li smije da putuje van mjesta boravka, kada smije da napušta stan, da li smije da obavlja druge poslove. Do sada je bilo drugačije. Bili ste svjesni da neko zloupotrebljava bolovanje ali nijeste mogli da reagujete”.

Pojedini bi se našalili da po stanovima nemaju što ići, jer su nerijetki slučajevi i da oni koji koriste bolovanje rade drugi posao, odu na planinarenje ili nađu bolje plaćeni posao u inostranstvu.

U borbi sa ovom i drugim pošastima modernog rada 45 kompanija u Njemačkoj je od ovog mjeseca počelo testiranje četvorodnevne radne nedjelje. Eksperiment će trajati pola godine, a zaposleni će za to vrijeme primati punu platu, iako će provoditi znatno manje vremena u kancelariji ili će raditi od kuće. U Velikoj Britaniji je u eksperiment četvorodnevne radne nedjelje bilo uključeno 2.900 zaposlenih. Rezultat toga je da je broj zaposlenih koji su dali otkaz pao za čak 57 odsto, prometi kompanija su povećani, a za oko dvije trećine smanjen je broj dana bolovanja.

 Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SKAJ KOMUNIKACIJA PRIHVAĆENA KAO DOKAZ: Može, ali…

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz obrazloženja sutkinje Kovačević jasno proizilazi da je inkriminišući materijal iz skaj komunikacija u slučaju koji je sudilo i presudilo njeno vijeće Višeg suda potkrijepljen dodatnim materijalnim dokazima. Ostaje nepoznanica šta će biti sa predmetima u kojima to nije slučaj

 

Nakon više od dvije godine iščekivanja, u podgoričkom Višem sudu donijeta je prva (nepravosnažna) presuda u predmetu zasnovanom na dekodiranoj Skaj komunikaciji, koja je Crnoj Gori dostavljena od pravosudnih organa Francuske. Sutkinja Vesna Kovačević se, tokom obrazloženja presude kojom je grupu koja je planirala da ubije Budvanina Marka Ljubišu zvanog Kan osudila na ukupno 20 godina i šest mjeseci zatvora, pozabavila i dokaznim materijalom pribavljenim dešifrovanjem skaj komunikacije. Preciznije, njegovom dokaznom snagom.

Mediji su pohitali da objave da je nepravosnažno presuđeno kako je skaj komunikacija validan dokaz. Samo rijetki su ispratili obrazloženje sutkinje Kovačević iz kojeg jasno proizilazi da je skaj komunikacija u slučaju koji je sudilo i presudilo njeno vijeće Višeg suda potrkijepljena dodatnim materijalnim dokazima. Pored ostalog,  među njima se našao i kriptovani telefon koji je oduzet od optuženog Strahinje Savića, čiji zatadak je bio da prati Ljubišu.

“U postupku je utvrđeno da je budvanska policija od okrivljenog Savića oduzela kriptovani telefon, da je zatim okrivljeni samovoljno dao, kako šifru od telefona, tako i šifru od Skaj aplikacije, tako da su neosnovani navodi odbrane da je izuzimanje prepiske iz telefona Savića radnja pretresanja telefona koju mora pratiti naredba o pretresanju i da to predstavlja pravno nevaljan dokaz. Sud je utvrdio da nije vršena radnja pretresanja telefona, da je Savić sam predao telefon i šifre, a što je potvrđeno i saslušanjem rukovodioca i službenika policije koji je izvršio uvid i fotografisao prepiske iz Skaj komunikacije i narezao ih na jedan DVD do momenta kada je došlo do resetovanja telefona, odnosno “prženja” svih komunikacija. Znači, policijski službenik je obezbijedio navedeni dokaz od uništenja, a koji se zaista desio nakon fotografisanja sadržaja na tom telefonu”, piše u presudi.

Iz iskaza tog svjedoka, navodi se, proizlazi da su to morali hitno da odrade “upravo da ne bi neko, ko vidi da se ne odgovara na poruke iz grupe, iste izbrisao”. A komunikacija iz telefona koji je oduzet od Savića, kazala je sutkinja Kovačević, u saglasnosti je sa skaj komunikacijom koja je dobijena putem međunarodne pravne pomoći.

Pitanje je, dakle, da li bi vijeće kojim je predsjedavala sutkinja Kovačević zauzelo isti stav da nije bilo kriptovanog telefona i Savićevog priznanja. Vjerovatno bi, pošto je u obrazloženju odluke saopštila da je sudsko vijeće imalo u vidu navode branilaca optuženih, u pogledu zakonitosti dokaza prikupljenih iz prepiske putem dešifrovanja skaj aplikacije.

“Iz spisa predmeta proizlazi da su navedeni dokazi pribavljeni na osnovu zamolnice Specijalnog državnog tužilaštva Crne Gore, kao nadležnog organa, koja je upućena nadležnom inostranom pravosudnom organu, a koji je odlučivao o ispunjenosti pretpostavki za pružanje međunarodne pravne pomoći u konkretnom slučaju i preduzeo dokazne radnje u skladu sa svojim zakonodavstvom”, obrazložila je sutkinja Kovačević i dodala da sud nema osnov da sumnja u vjerodostojnost ovih dokaza, imajući u vidu da su ih izdvojili francuski nadležni pravosudni organi i dostavili pravosudnim organima Crne Gore.

Advokat Ranko Radonjić, koji je branilac u ovom slučaju smatra da je odluka sutkinje Kovačević nezakonita. „Ali, trebam ukazati da se ovdje optužba dominantno zasniva na drugim dokazima, prije svega priznanju okrivljenog Savića koje je dao pred tužilaštvom. Nažalost, sudija nije prihvatila naše navode zbog čega ne treba kao dokaz prihvatiti njegovu odbranu koju je dao u toku istrage pred Specijalnim državnim tužilaštvom. Prije svega zbog činjenice da je, kako nad njim tako i nad okrivljenim Lazarom Ilićem, sprovođena i fizička i psihička tortura, o čemu postoji medicinska dokumentacija koju apsolutno ovo Vijeće nije razmatralo prilikom donošenja presude“, kazao je Radonjić.

On smatra da je Sud u ovom slučaju odstupio od nekih ustanovljenih standarda, kako kad su u pitanju dokazi pribavljeni putem međunarodne pravne pomoći tako i drugi dokazi koji su provedeni u toku postupka. „Podsjetiću vas da u ovom postupku nije zadovoljen minimalni standard koji smo imali u prvom postupku koji se tiče Skaj komunikacije, a to je da se pribavljaju naredbe i odluke sudova na osnovu kojih je pribavljena ta komunikacija, kako bi odbrana, okrivljeni, na kraju krajeva i sud koji je dužan da utvrdi činjenično stanje, znali pravnu i tehničku pozadinu pribavljanje ove komunikacije. Mi to sada ne znamo a sud ju je prihvatio“, kazao je on.

Nakon ovakve odluke, odnosno osuđujuće presude, advokati ne mogu sa sigurnošću da tvrde šta će se desiti u ostalim postupcima i da li će sada sudije redom da prihvataju Skaj komunikaciju kao dokaz. „Iskreno se nadam da će druga Vijeća malo detaljnije i pažljivije razmotriti stručne navode odbrane u pogledu prihvatljivosti skaj komunikacije kao dokaza u krivičnom postupku“, kazao je advokat Radonjić. Tužioci, naravno, ne dijele njegovo mišljenje. A stav sudova još nema konačnu, pravosnažnu potvrdu.

Među onima koji su osumnjičeni i(li) optuženi uglavnom, ili čak dominantno, na osnovu pribavljene, a prethodno dešifrovane komunikacije preko skaj aplikacije, nalaze se i bivši direktor Uprave policije Veselin Veljović, još uvijek aktuelni predsjednik opštine Budva i visoki funkcioner NSD Milo Božović, bivši specijalni tužilac Saša Čađenović, nekadašnji pomoćnik direktora Uprave policije Dalibor Medojević, visokopozicionirani policajci Petar Lazović i Ljubo Milović (u bjekstvu)… Zato je i pitanje njene dokazne snage na sudu nešto što zaokuplja pažnju i onih kojima izvještaji crne hronike ne spadaju u omiljene sadržaje.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo