Povežite se sa nama

OKO NAS

Kapetanov brodolom na kopnu

Objavljeno prije

na

Pomorski kapetan Milovan Tujković proživio je četiri decenije plovidbe po svjetskim morima i okeanima bez brodoloma. Onda ga je „usidrila” penzija u Šibeniku, gdje je dugo živio sa porodicom. Nije ni sanjao da će pod stare dane morati da seli u Crnu Goru, domovinu svojih roditelja, a još manje da će u osmoj deceniji života uzaludno obijati pragove državnih institucija da bi u svoje vlasništvo vratio zemlju koju je naslijedio od oca i majke.

„Kada je izbio rat, nisam htio ni da ubijam niti da čekam da mene neko ubije, sa porodicom sam došao u Tivat 1992. Dvije kuće u Šibeniku prodao sam u bescjenje i ovdje kupio stan misleći da ću ostatak života provesti u miru. Kada sam saznao da zemlja u Grblju kod Kotora, koju smo braća i ja naslijedili od roditelja, više nije naše vlasništvo i počeo da tražim da nam se vrati, život mi se pretvorio u uzaludno obraćanje nadležnim državnim institucijama, izlaganje velikim troškovima, a čak sam i fizički napadnut”, počinje svoju ispovijest Tujković.

Poslije majčine smrti, rješenjem o ostavinskom postupku, koje je 1987. godine izdao Osnovni sud u Kotoru, Milovan je sa dvojicom braće postao nasljednik gotovo milion kvadratnih metara zemljišta u Grblju, katastarska opština Sutvara.

Dolaskom u Tivat krenuo je da kod nadležnih organa ostvari to svoje pravo. Tada je ušao u sudsko-birokratski lavirint. Tjerajući pravdu potrošio je, kaže, najmanje dvadeset hiljada eura i postigao – ništa.

Prošlog ponedjeljka Milovan je trebalo da ide u Bar da u kancelariji Komisije za povraćaj i obeštećenje, koja pripada Ministarstvu finansija, prisustvuje raspravi „za povraćaj/obeštećenje oduzetih imovinskih prava”.

„Rasprava je bila zakazana u 13,30, ali ja nijesam imao snage da po ovoj paklenoj vrućini idem autobusom u Bar i zamolio sam predsjednika Komisije Zorana Radojičića da raspravu odgodi za jesen”, kaže Milovan.

Ranije se toj komisiji žalio da njen vještak Vuko Stojković „nije bio voljan” da identifikuje zemlju Tujkovića, pa je tražio da odredi drugog vještaka. To je samo jedna od epizoda iz višegodišnje storije o tome kako je Milovan tražio svoju izgubljenu imovinu.

Tujković kaže da je davno odgovarajućoj komisiji u Kotoru i sudovima predao sva dokumenta koja su mu tražili i detaljno objasnio svoj problem. Međutim, sudovi, komisije i tužilaštva stalno mu iznova traže tu istu dokumentaciju.

„Imam najmanje desetak kilograma rješenja, nacrta, prepiske i ostalih dokumenata kojima pokušavam da se izborim za svoju zemlju”, kaže Milovan i pokazuje nam brojne raznobojne fascikle u kojima se nalaze pedantno hronološki posloženi silni papiri, od kojih su neki stari više od dvije decenije.

Tujkovići su u tri navrata ostajali bez dijelova svog imanja. Prvi put država je 1947. konfiskovala dio zemlje. Drugi put država im 1983. godine uzima kompleks od oko sto hiljada metara kvadratnih za industrijsku zonu u Radanovićima ne tražeći za to saglasnost ni od jednog nasljednika. Treći put preostali dio zemlje su, sudskim i ostalim gimnastikama, prisvojili mještani, opština i ko zna ko još. Milovan nije uspio da pouzdano sazna ni ko su sve vlasnici njegovog nasljeđa u Sutvari.

U rješenju iz 1987. godine, koje je potpisala sutkinja Opštinskog suda u Kotoru Jadranka Kocelj, crno na bijelo piše da se „dozvoljava uknjižba prava vlasnosti sa imena ostaviteljice na ime i korist” Milovanu i dvojici njegove braće. Slijedi spisak više od pedeset nekretnina, odnosno parcela u katastarskoj opštini Sutvara.

Milovan je bio angažovao advokata Vladana Lazarevića iz Perasta da ga zastupa „u građanskom, parničnom, vanparničnom, izvršnom, knjižnom, krivičnom postupku pred svim sudovima”. Međutim, kako tvrdi, ni Vladan, ni njegov sin Vojin, bivši advokat i nekadašnji savjetnik Filipa Vujanovića, danas biznismen, nisu ništa uradili da on dođe do svoje nezakonito oduzete zemlje ogromne vrijednosti.

Nema, kaže, značajnije državne adrese kojoj se nije obratio i tražio samo jedno – da mu se vrati ono što mu pripada po zakonu.

Predsjedniku Osnovnog suda u Kotoru Branku Vučkoviću obraćao se jedanaest puta. Vučković ga je savjetovao da tuži sve sadašnje vlasnike njegove zemlje u Sutvari. „Ima ih najmanje pedeset! Zamislite koliko bi mi trebalo godina života i novca za tolike sudske procese”, objašnjava Tujković.

Prijem kod Marije Ćatović, gradonačelnice Kotora, tražio je četiri puta. Nikad ga nije primila. Vrhovnom državnom tužiocu Vesni Medenici slao je svu dokumentaciju o svom slučaju. Nije pomoglo. Osnovni državni tužilac iz Kotora Boris Savić primio ga je i obećao da će ga dopisom za nekoliko nedjelja obavijestiti šta se može uraditi u vezi vraćanja njegove zemlje. Vrijeme je prolazilo, ali obećani dopis nije stizao. Onda je Tujković drugim poslom otišao u zgradu Skupštine opštine Kotor i slučajno sreo Savića ispred kancelarije. Kada ga je upitao šta je sa njegovim zahtjevom, Savić se na njega izgalamio i pozvao policiju koja je Tujkovića oborila na pod i izbacila iz zgrade. Morao je da ide u hitnu pomoć, žalio se policiji i Vesni Medenici, ali uzalud. Beskorisno mu je bilo i obraćanje Nikoli Samardžiću, dok je bio predsjednik kotorske opštine.

Tujković se prije tri godine žalio i Ministarstvu finansija Crne Gore na Upravu za nekretnine – Područna jedinica Kotor zbog toga što je prekinula postupak „u predmetu promjene upisa na nepokretnosti u katastarskom operatu KO Sutvara po zahtjevu Tujković Milovana do okončanja sudskog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Kotoru”.

Usvajajući Tujkovićevu žalbu, Ministarstvo navodi da je povrijeđen Zakon o upravnom postupku, uz konstataciju da iz obrazloženja Uprave za nekretnine „nije moguće utvrditi da li se i u vezi čega vodi postupak pred Osnovnim sudom u Kotoru, pod kojim brojem je ta parnica, te u krajnjoj liniji zbog čega taj postupak i u kom smislu predstavlja prethodno pitanje za upis prava na nepokretnostima”.

Ministarstvo drugim riječima kaže da je zaključak katastra nejasan da nejasniji ne može biti. No, Milovan je odavno navikao na takve nemušto sročene birokratske dopise.

Iz brda dopisa mogao je da pročita sve i svašta. Recimo, u dopisu od prije tri godine, koji potpisuje v.d. načelnika Uprave za nekretnine Podgorica dipl. pravnik Veselin Miletić,Tujković se obavještava da se „spisi predmeta Komisije za javno izlaganje podataka za KO Sutvara”, broj taj i taj „nalaze u Ministarstvu unutrašnjih poslova Kotor”! Sitnica: v.d. načelnika je preselio MUP iz Podgorice u Kotor ili se, što je logičnije, radi o nekoj drugoj državnoj instituciji. Tujković nije mogao da odgonetne kojoj.

Te 2010. godine Tujković je dobio dopis iz Osnovnog državnog tužilaštva Herceg Novi, koji je potpisala Snježana Zejnilagić, da ima pravo da kao oštećeni „preuzme krivično gonjenje” protiv Stevke Lazić, Veska Jovićevića i Ljiljane Rašović zbog krivičnog djela zloupotreba službenog položaja, protiv Branka Vučkovića zbog krivičnog djela nesavjestan rad i Vladana Lazarevića zbog krivičnog djela zloupotreba ovlašćenja.

„Hvala na savjetu, ali podnijeću prijave protiv pomenute gospode i tužiti one brojne vlasnike moje zemlje kao što mi je, kako rekoh, predlagao Vučković ako mi Milo Đukanović otvori akreditiv, pa da za njegove pare dalje tjeram pravdu angažujući advokate i vještake”, kaže umorni Tujković.

Stari pomorski kapetan decenijama se bez problema snalazio ploveći oko zemljine kugle. Ne zna koji bi mu to kompas pomogao da se snađe u ovdašnjem bezakonju.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

Izdvojeno

PODRŠKA ŽENSKOM PREDUZETNIŠTVU NA SJEVERU: Mrvice iz opštinskih kasa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina opština ispoštovala je formalnu obavezu, pa su i ove godine opredijelili sredstva za podršku sugrađankama koje bi da pokrenu ili unaprijede svoje biznise. Međutim, prema broju i vrsti projekata kojima su konkurisale, jasno je da se žene na sjeveru još sa strahom upuštaju u preduzetništvo

 

Prema ocjeni Privredne komore Crne Gore (PKCG) žensko preduzetništvo je najbrže rastuća kategorija u preduzetničkom svijetu. Podrška s lokalnog nivoa tom vidu ženskih poslovnih incijativa, ipak, na sjeveru, stagnira već tri godine. U većini opština, bez obzira na visnu budžeta, sredstva koja se godišnje izdvaju da osnaže žene preduzetnice ne prelazi 10.000 eura. Tako je, na primjer, u Brenama, čija je opštinska kasa ove godine „teška“ više od devet miliona eura, ali i u Kolašinu i Mojkovcu čiji su dvanaestomjesečni prihodi polovinu tog iznosa.

Odluku da pomažu sugrađankama, koje bi da se oprobaju ili unaprijede svoje biznise, opštine u Crnoj Gori nijesu donijele same. Ženska politička mreža (ŽPM) uspjela je 2018. godine da se izbori da se u lokalnim budžetima opredijele posebna sredstva namijena podsticaju razvoja ženskog preduzetništva. Naredne godine, oko 15 opština uvelo je posebnu budžetsku liniju za podršku preduzetništvu  svojih sugrađanki.

No, od tada do danas, sredstva koja se izdvaju za tu namjenu ostaju ista, s izuzetkom rijetkih opština koje su ih povećale. Na primjer, nakon što je dvije godine zaredom u budžetu Opštine Bijelo Polje za žensko preduzetništvo izdvajano po 10.000 eura, ove godine su taj iznos udvostručili. Očekivano, s obzirom na to da su bjelopljski prihodi i rashodi planirani na skoro 12,5 milona eura.

Berane ne slijedi taj primjer. Iz budžeta će ove, kao i prethodne dvije  godine,  izdvojiti  samo 10.000 eura za sufinasiranje biznis planova žena u tom gradu.

Iz Opštine su najavili da će podržati projekte koji podstiču ekonomski razvoj opštine, predviđaju otvaranje novih radnih mjesta, podstiču razvoj poljoprivrede i ruralnog područja… Prednost će imati i projekti koji podstiču razvoj organske poljoprivredne proizvodnje, turizam, doprinose afirmaciji i valorizaciji kulturnog potencijala…

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BOGATSVO LJEKOVITOG I AROMATIČNOG BILJA U CRNOJ GORI: OD KANTARIONA DO BRĐANKE: Zaboravljeni rasadnik mogućnosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je, sa svojih četiri hiljade vrsta biljaka koje žive na njenoj teritoriji, u odnosu na svoju veličinu, centar raznovrsnosti i velikog broja endema. Šanse za njihovu eksploataciju su brojne, ali uz mjere zaštite i očuvanja prirode, kao i podrške malobrojnim uzgajivačima i proizvođačima

 

Sakupljanje ljekovitog i aromatičnog bilja može biti veoma isplativa  djelatnost u Crnoj Gori. Oko četiri hiljade vrsta bilja živi na njenoj teritoriji. Od toga, preko 700 vrsta ljekovitog bilja je u upotrebi. Flora Evrope broji oko 11 hiljada različitih biljaka, a Balkansko poluostrvo oko devet.  Crna Gora je, u odnosu na veličinu, centar raznovrsnosti i velikog broja endema. Mogućnosti za njihovu eksploataciju su brojne, ali uz mjere zaštite i očuvanja prirode, kao i podrške malobrojnim uzgajivačima i proizvođačima.

,,Prepoznavanje i poznavanje biljaka je velika vještina koja se stiče godinama”, objašnjava za Monitor biološkinja Dragana Saveljić. Pravilno sakupljanje ljekovitog bilja podrazumijeva posjedovanje osnovnog botaničkog znanja – sposobnost poznavanja vrste i njene biologije i ekologije, gdje raste, kako se razmnožava, u kojoj fazi je najbolje brati i slično. ,,Iako naizgled veoma slične, biljke se među sobom veoma razlikuju po sastavu i kvalitetu biljne droge. Ako se sakupi biljka koja nema upotrebnu vrijednost, sve mora da se baci, trud propada. Još je gore da  ljekovitu biljku zamijenite sa potencijalno ili stvarno otrovnom, odnosno štetnom vrstom.  Bilo je trovanja ljudi, i sa fatalnim ishodom, zbog nepoznavanja ljekovite flore”, kaže Saveljićeva.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠUME I POHARE: Ima li kraja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Drvoprerađivači sa sjevera Crne Gore upozoravaju da država i lokalne zajednice gube ogromne prihode, zbog toga što se ne obavlja finalna obrada drveta.  Ovih su dana u Plavu dogovorili da formiraju delegaciju koja će zatražiti hitan sastanak sa premijerom Zdravkom Krivokapićem kako bi se hitno zaustavila  nezakonita eksploatacija državnih šuma od privilegovanih koncesionara, tajkuna

 

Drvoprerađivači sa sjevera Crne Gore poručili su da se hitno mora zaustaviti dalja nezakonita eksploatacija državnih šuma od, kako kažu, privilegovanih koncesionara. Preciznije – tajkuna.

Oni su se ovih dana u Plavu dogovorili da formiraju delegaciju koja će zatražiti hitan sastanak sa premijerom Zdravkom Krivokapićem i njegovim saradnicima. Cilj je definisanje daljih koraka oko gazdovanja državnim šumama.

Koliko štete trpe drvoprerađivači, građani, lokalne samouprave i država od gazdovanja neki od njih su stavili i na papir.

Plavljanin Edin Šarkinović kaže da država i lokalne zajednice gube ogromne prihode, zbog toga što se ne obavlja finalna obrada drveta. Prema njegovim riječima, koncesionari dobijaju drvnu masu po cijeni sedamnaest eura za kubik.

„Bilo koji od njih, koji se mogu na prste ruke prebrojati, za neku za njih smiješnu količinu od 5.000 kubika dobije za 85.000 eura, a PDV na tu sumu iznosi 17.500 eura. Ako bi tu količinu sirovine izrezali, osušili i uglačili na standardnu debljinu, dobili bi vrijednost od 1.550.000 eura, a PDV bi bio 325.000 eura” – kaže Šarkinović.

On napominje da bi složenije obrade, poput izrade vrata, dostizale trostruko veće iznose. „Ovo dovoljno govori koliko se gubi što nema finalne obrade i što se izvozi oblovina” – objašnjava Šarkinović. Da ovakav način gazdovanja šumama nije pošten i ne donosi nikakvu dodatnu vrijednost Crnoj Gori, prošle sedmice saopštio je i premijer Krivokapić. On je najavio suzbijanje mnogih problema koji su, kako je rekao, prerasli  čak i u organizovani kriminal. „Došlo je vrijeme da se stane na put svima koji bjesomučno koriste šume, uništavaju puteve, a ne daju nikakve dodatne vrijednosti Crnoj Gori” – izjavio je premijer prilikom posjete Beranama.

Ta izjava premijera Krivokapića je ohrabrila drvoprerađivače da se okupe u Plavu. Saglasili su se da se samo zajedničkim djelovanjem svih drvoprerađivača i nevladinih organizacija koje se bave zaštitom prirodnih i drugih vrijednosti, može zaustaviti pohara i uništavanje državnih šuma.

„Ovaj skup su podržale 62 nevladine organizacije iz čitave Crne Gore. Konačno se mora stati na kraj nezakonitim radnjama. Zadatak radnog tijela kojeg smo formirali biće da se u razgovoru sa premijerom Kivokapićem i njegovim saradnicima iznađe najbolji model za upravljanje državnim šumama. Tu se, prije svega, moraju zaštititi interesi lokalnog stanovništva i dati šansa drvoprerađivačima da, baveći se finalnom preradom drveta, lako dolaze do sirovine, što do sada nije bio slučaj” – kaže Esko Barjaktarović, drvoprerađivač iz Plava. Sa tog skupa je poručeno da se više ne smije dozvoliti da koncesionari sa strane raubuju državne šume, a da pritom lokalno stanovnioštvo ne može da obzbijedi ni ogrjevno drvo.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo