Povežite se sa nama

OKO NAS

Muke državnog pastorčeta

Objavljeno prije

na

Iako je vrijeme ferija na Univerzitetu Crne Gore, koji grca u dugovima, afera sustiže aferu. Upravni odbor UCG odlučio je da poništi izbor dekana Fakulteta političkih nauka. Odbor je ,,iskazao i nezadovoljstvo” i načinom na koji je završena školska godina na nikšićkom Filozofskom fakultetu, čiji su profesori odbili da zbog neisplaćenih honorara daju završne ocjene studentima.

 

Da se nešto mora mijenjati shvatili su i u Ministarstvu prosvjete Crne Gore, pa su eksperti Svjetske banke za potrebe Ministarstva skenirali stanje na UCG i, krajem aprila, uradili Nacrt glavnog izvještaja o mehanizmima finansiranja razvoja visokoškolskog obrazovanja.

Vlada Crne Gore ima cilj da do 2020. godine poveća na 40 odsto procenat mlade populacije sa visokim obrazovanjem, te da unaprijedi kvalitet obrazovanja i istraživanja na Univerzitetu Crne Gore. Svjetska banka, koja od juna 2012. kreditno pomaže te aktivnosti, navodi da je za ,,ambiciozni razvojni plan” od presudne važnosti reforma finansiranja.

,,Iako će trend starenja populacije unekoliko olakšati postizanje kvantitativnih ciljeva rasta – očekuje se da će udio mladih u ukupnoj populaciji opasti sa 16,1% na 12,4% do 2021. godine – malo je vjerovatno da se impresivni ciljevi vladine strategije mogu ostvariti ukoliko se ne mobiliše dovoljno sredstava i ukoliko se ne koriste na djelotvoran način”, upozorava se u izvještaju Svjetske banke.

A sredstava nema, pa je za školsku 2012-13. država za visoko obrazovanje izdvojila do sada najmanje novca – svega 0,59 odsto BDP-a. Za jednog studenta na UCG prosječno se izdvajaju 683 eura. Čak i kada se uzme u obzir dodatni prihod UCG od školarina, izdvajanje po studentu je manje od 1.000 eura 2013. godine, a to je samo 10 odsto prosječnog izdvajanja po studentu u zemljama EU. Nasuprot tome, godišnje izdvajanje po studentu na Univerzitetu Donja Gorica iznosi oko 1.780 eura, a na Univerzitetu Mediteran 1.588 eura.

Izdvajanja za istraživanja još su skromnija. ,,Sa manje od 0,2% BDP-a, Crna Gora je daleko ispod prosjeka za EU25 koji iznosi 1,9%, što je samo po sebi opet još daleko od cilja od 3% postavljenog Lisabonskom agendom koju je 2000. godine objavila EU”, konstatuje se u izvještaju Svjetske banke.

Sumorna slika je upotpunjena podacima Ministarstva prosvjete po kojima oko 60 odsto studenata napušta studije prije diplomiranja, a procenat poslijediplomaca je veoma nizak, sa stopom od samo 3,5% od ukupnog prošlogodišnjeg broja sudenata UCG.

Ukupni rezultati UCG su značajno niži od rezultata univerziteta iz zemalja bivše Jugoslavije.

Po analizama Svjetske banke, bolonjska matrica uspjeha (Scorecard) pokazuje da se Crna Gora nalazi među pet zemalja, od ukupno 47 koliko ih učestvuje u Bolonjskom procesu, koje su najmanje napredovale u pogledu uspostavljanja snažnog nacionalnog sistema osiguranja kvaliteta. Sa njom su u društvu Azerbejdžan, BiH i Slovačka.

,,Sa 79% studenata koji plaćaju školarinu i svega 21% studenata koji se u potpunosti finansiraju iz budžeta, UCG de facto funkcioniše više kao subvencionirani privatni univerzitet sa zakonskim statusom javnog entiteta nego kao javna ustanova per se. Školarine koje plaćaju studenti čine 41% ukupnog budžeta Univerziteta. Taj procenat je još i veći na nekim od fakulteta, kao što je Ekonomski fakultet, gdje doprinos studenata čini 78% ukupnog prihoda. To predstavlja otprilike isti procenat sredstava od školarina koji imaju i dva glavna privatna univerziteta koja funkcionišu u Crnoj Gori”, navodi se u izvještaju Svjetske banke.

Ovakav način finansiranja je u raskoraku sa strateškim ciljevima Ministarstva prosvjete razvoja crnogorskog sistema visokog obrazovanja: ,,Napori na mobilizaciji dovoljnog obima sredstava teže da odnesu prevagu nad razmišljanjima o kvalitetu, relevantnosti i niskoj internoj efikasnosti na fakultetima sa visokom stopom odustajanja od studija”.

Kao jedna od glavnih mana dosadašnjeg sistema finansiranja navodi se činjenica da Vlada ima malo uticaja na usmjeravanje i stimulisanje razvoja UCG. Eksperti Svjetske banke nigdje nijesu naveli da ,,mali” problem može biti to što je premijer suvlasnik konkurentnog privatnog Univerziteta Donja Gorica.

,,Sa jedne strane, činjenica da se finansijski doprinos Vlade smanjivao posljednjih godina učinila je sve težim da se Univerzitet poziva na odgovornost za svoje rezultate i zahtijeva više transparentnosti u korišćenju sredstava. Sa druge strane, posjete na terenu su pokazale da je Univerzitet izgleda izgubio povjerenje u sposobnost države da u potpunosti prepozna njegovu misiju rada za javno dobro”, navodi se u izvještaju.

Eksperti Svjetske banke zaključili su da u dosadašnjem modelu finansiranja UCG nema objektivne formule za utvrđivanje budžeta državnog univerziteta, te da nema ni revizije korišćenja javnih sredstava niti objavljivanja tih rezultata. Po njima, visokoškolske ustanove i studenti koji dobijaju subvencije od Vlade treba da snose punu odgovornost za korišćenje državnih para i da se to provjerava nezavisnom revizijom.

Globalni ekspert za tercijarno obrazovanje Jamil Salmi je Vladi predložio dva modela finansiranja UCG – jedan zasnovan na ugovoru o ostvarenju rezultata sa Univerzitetom Crne Gore, a drugi koji se oslanja na uvođenje sveobuhvatnog vaučerskog sistema.

Ukoliko bi prihvatila model Ugovora o ostvarenju rezultata Vlada bi nastavila da finansira Univerzitet Crne Gore direktno, ali u skladu sa preciznim načelima, a nivo finansiranja bi bio blisko povezan sa ciljevima nacionalne politike i mjerama ostvarenja rezultata Univerziteta.

Za Vladu glavna prednost ovakvog pristupa bila bi to što bi tada imala snažniji instrument za usmjeravanje razvoja UCG. Univerzitet bi dobio stabilnost finansiranja tokom većeg broja godina. To bi predstavljalo snažan podsticaj da se modernizuje i konsoliduje i postigne bolje rezultate. Novina bi bila i što bi svi studenti UCG učestvovali u pokrivanju dijela troškova studiranja. ,,Prelaskom na univerzalno dijeljenje troškova eliminisala bi se razlika između manjine studenata koje podržava država i većine ostavljene bez ikakve subvencije, iako su i oni crnogorski građani”.

Model vaučerskog finansiranja bio bi nastavak inicijative Vlade da se opredijele obrazovni grantovi za 200 studenata upisanih na dva privatna univerziteta. Svrha vaučera (stipendija ili grant) je da promovišu veću konkurenciju među javnim i privatnim visokoškolskim ustanovama pružajući im javnu podršku indirektno kroz studente, a ne direktno kroz institucije.

Po tom scenariju, Vlada bi imala snažan instrument da usmjerava i stimuliše razvoj svih visokoškolskih ustanova, ne samo Univerziteta Crne Gore. Svi studenti upisani u kvalifikovanoj visokoškolskoj ustanovi (koju priznaje Ministarstvo prosvjete) imali bi pravo da studiraju bez plaćanja školarine u startu i time bi sticali dug koji bi se otplaćivao kao fiksni procenat njihovih primanja. Visokoškolske ustanove bi od Vlade dobijale definisan iznos po studentu baš kao vaučer.

Planirano je da se konsenzus oko odgovarajućih modela finansiranja postigne tokom ovog mjeseca, a da se u avgustu odabere željeni scenario. Detaljno osmišljavanje novog sistema finansiranja trebalo bi da se razradi od septembara do decembra ove godine i da se krene sa njegovom primjenom u drugoj polovini iduće godine.

,,Bilo u pripremi za mogući ugovor o ostvarenju rezultata ili za veću konkurenciju u šemi dodjele vaučera, uprava Univerziteta Crne Gore mogla bi da razvije hrabru viziju misije i ciljeva institucije i da jasno artikuliše strateški plan kojim bi se ta vizija pretočila u konkretne programe i ciljeve”, navodi se u izvještaju Svjetske banke.

Sve bi to bilo fino da ovdje hrabrost, misija i vizija ne zavise od vladajuće stranke i premijera koji je glavni i za državni i za privatni univerzitet.

UCG 1806. na evropskoj listi

Samo su tri univerziteta iz bivših jugoslovenskih republika uvrštena na Šangajsku rang listu. To su univerziteti u Ljubljani, Zagrebu i Beogradu. Sva tri se nalaze u grupi od 401-500. mjesta. Leiden rang lista, koja mjeri ne samo broj publikacija već i njihov uticaj (najčešće citirani), potvrđuje ovu procjenu. Samo tri univerziteta – iz Ljubljane, Zagreba i Beograda – javljaju se među 500 vodećih univerziteta širom svijeta i među vodećih 222 u Evropi. Ali, i oni se nalaze u donjoj grupi rangiranih univerziteta. Nijedan univerzitet iz regiona se ne nalazi na listi vodećih ekonomskih univerziteta koju priprema Tilburg univerzitet iz Holandije. Po Webometrics rangiranju, kojim se porede institucije tercijarnog obrazovanja širom svijeta i mjeri njihova vidljivost na internetu kao pokazatelju važnosti date institucije – Univerzitet u Ljubljani ima najbolje rezultate i zauzima 183. mjesto u globalnim okvirima, a 60. mjesto među evropskim univerzitetima. Univerzitet Crne Gore ima najslabiji rezultat od glavnih univerziteta sa prostora bivše Jugoslavije – 5853. mjesto na svjetskoj, a 1806. mjesto na listi evropskih univerziteta. Na svjetskoj rang listi nalazi se oko 12000 univerziteta, a na evropskoj 5872.

 

Sumnjivi studentski krediti

Ministarstvo prosvjete Crne Gore nudi sveobuhvatan paket pomoći za studente koji se sastoji od grantova i stipendija. Oko jedan odsto studenata dobija stipendiju, a 13% studenata mogu da uzmu kredit. Oko 12% korisnika studentskih kredita upisano je na privatne univerzitete. Crna Gora je jedina zemlja među bivšim jugoslovenskim republikama (i jedna od nekoliko rijetkih zemalja Istočne Evrope) sa funkcionišućim sistemom studentskih kredita. Ove godine za studentske kredite je izdvojeno 1,2 milion, a za stipendije oko 272.000 eura. Krediti se dijele po veoma darežljivim pravilima kad je riječ o najboljim studentima. Vraćanja kredita potpuno je oslobođeno 10% studenata sa najvišim ocjenama, a do 80% izuzeća plaćanja kredita za studente sa dobrim ocjenama. Svega 40% korisnika kredita treba da u punom iznosu otplate svoj kredit. Nijesu dostupni podaci o tome koliko ih se zaista i otplati. Iz Svjetske banke je ocijenjeno da takva šema obesmišljava svrhu sistema studentskih kredita, te da sa stanovišta ravnopravnosti subvencije koje dobija manjina studenata kroz obrazovne grantove stvaraju nepravičnu podjelu među crnogorskim stanovništvom.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

KAKO PARTIJE TROŠE NOVAC STRANAČKIH ŽENSKIH ORGANIZACIJA: Nenamjenski i bez kontrole

Objavljeno prije

na

Objavio:

Umjesto snaženja partijskih koleginica, stranke novac koji dobijaju za jačanje kapaciteta stranačkih ženskih organizacija,  uglavnom koriste da podmiruju raznorazne partijske troškove: račune za struju, telefone, komunalije, avio karte, izbore, sudske i ostale troškove

 

 

Partije u Crnoj Gori godišnje dobijaju blizu 700 hiljada eura za jačanje kapaciteta svojih ženskih organizacija. Umjesto snaženja partijskih koleginica tim novcem se uglavnom podmiruju razni partijski troškovi, pa i računi za struju, telefone, komunalije, avio karte, izbore, sudske i ostale troškove.

Praksa dobijanja novca za jačanje kapaciteta ženskih organizacija, na inicijativu Ženske političke mreže, ustanovljena je 2020. godine. Zakonom o finansiranju političkih subjekata i izbornih kampanja je utvrđeno da su budžetska sredstva data ženskim organizacijama političkih subjekata namijenjena isključivo finansiranju ženskih organizacija i mogu se trošiti samo u skladu sa statutom te ženske organizacije.

Uprkos zakonskim odredbama, političke partije taj novac ne koriste s namjenom osnaživanja i jačanja žena. Podatke o tome kako partije nenamjenski troše novac namijenjen svojim ženskim organizacijama sadrže izvještaji Državne revizorske institucije (DRI).

Krajem prošle godine prezentovani su izvještaji o reviziji poslovanja pojedinih partija za 2023. godinu.

Revizorski izvještaj koji je DRI uradila krajem oktobra prošle godine prikazuje kako je rukovođeno žito računom Asocijacije žena vladajućeg Pokreta Evropa sad.

Za finansiranje rada Asocijacije žena PES-a uplaćena su sredstva iz budžeta Crne Gore u iznosu od 27, 8 hiljada i iz budžeta lokalnih samouprava u iznosu od 18,7 hiljada eura.

Odlivi sredstava sa žiro računa Asocijacije žena se odnose na plaćanje putnih troškova, troškova pomoći i drugih troškova, dok je iznos od 4,7 hiljade prenešen na račune za redovno poslovanje stranke. Partija je u posebnom Izvještaju o načinu i namjeni utroška sredstava za finansiranje redovnog rada ženskih organizacija iskazala ukupne troškove u iznosu od 13.405 eura i to: troškove humanitarne pomoći u iznosu od 11 hiljada, troškove reklamnog materijala u iznosu od 548 eura, troškove zakupa u iznosu od 356 eura i troškove reprezentacije u iznosu od preko 500 eura.

Vladajuća Demokratska Crna Gora je na žiro račun za poslovanje ženske organizacije – Foruma žena tokom 2023. imala priliv od iz budžeta CG u iznosu od 55,9 hiljada, iz budžeta lokalnih samouprava iznos od 34,4 hiljade. Na računu je bilo i 70 hiljada iz prethodnih godina.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BEZUSPJEŠNA BORBA ZA ALIMENTACIJU: Nemoć institucija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako je osnivanje Alimentacionog fonda bio veliki korak, za mnogu, sada već punoljetnu djecu, on nije značio ništa. Njihovi roditelji, koji su zaboravili na svoje dužnosti, godinama uspješno izbjegavaju pravdu.  U tim slučajevima teret podizanja i školovanja djece, obaveza je samo jednog roditelja

 

 

Godine teške i, kako se pokazalo, na kraju, neuspješne borbe da se pred sudovima dođe do pravde, a uporedo naporan rad da se obezbijedi “parče hljeba” za djecu, u situaciju kad drugi roditelj, nakon razvoda “zaboravi” na svoje potomstvo. To je siže tri priče samohranih roditelja sa sjevera Crne Gore, koji, sve do punoljetstva svoje djece, nijesu uspjeli da od bivših supružnika naplate alimentaciju i pored pravosnažnih sudskih odluka i okončanih procesa izvršenja.  Priče jednog Bjelopoljca, jedne Kolašinke i jedne Pljevljakinje po mnogo čemu su slične, a nemoć institucija u njihovim slučajevima identična. Bivši supružnici žive u inostranstvu, nemaju imovine u Crnoj Gori, a kada i pređu našu granicu, nadležni ne čine ništa da ih privole da plate ono što duguju ili sankicionišu zbog nepoštovanja sudskih odluka.

Najdrastičniji je primjer Kolašinke Ane Popović, čijoj zajedničkoj,  sada punoljetnoj djeci, bivši muž duguje više od 27.000 eura. Ni ona, kao ni dvoje ostalih sagovornika Monitora, nemaju pravo da potraživanja naplate iz Alimentacionog fonda, jer se zahtjev ne može odnositi na prethodni period.

“Od 2012. godine, od kada je brak razveden, iako nas je otac moje djece mnogo ranije ostavio, za njihovo izdržavanje uplatio je svega 1.050 eura. Ukupno sa kamatama, sada za alimentaciju duguje više od 27.000 eura. Ni osnivanje Alimentacionog fonda mi nije mnogo pomoglo, jer zahtjevi na obuhvataju period unazad. Najteže mi je kad mi, čak i u institucijama, kažu kako mi je sad lako jer su mi ‘djeca velika’. Moja djeca jesu sada punoljetna, ali teško je da stane u jedan tekst priča o tome kako je ženi u maloj sredini sa ograničenim mogućnostima za zaradu dovesti troje djece do punoljestva”, kaže Kolašinka.

Ona je iscrpila sve mogućnosti na sudu, pa je, kaže, išla na izvršenje. I taj dio je okončan uredno. No, nije se ništa promijenilo. Incijalna presuda je bila 2012. godine. Njen bivši suprug je tada u odgovoru na tužbu naveo kako mu je zarada u stranoj kompaniji na drugom kontinentu približno 400 eura. Posljednja presuda je donesena prošle godine. Više puta je osuđivan na uslovnu kaznu zatvora zbog nedavanja izdržavanja. Ređale su se presude, dug i kamate rasle, uzalud.  Otac je i dalje na drugom kontinentu, zaposlen i s vremena na vrijeme dođe u rodni grad, u kojem, formalno, nema imovine.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

ULCINJ – NAJPOTCJENJENIJA TURISTIČKA DESTINACIJA EVROPE: Iz Londona se bolje vidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Globalni časopis, koji izlazi već 57 godina u Londonu, Time Out, sastavio je listu od 21 najpotcjenjenije evropske destinacija za 2025. godinu. Na prvom mjestu je – Ulcinj

 

 

,,Spektakularna crnogorska obala konačno dobija pažnju koju zaslužuje, a ulice Kotora, Budve i ostalih su sada krcate tokom ljeta. Ulcinj? Ne toliko, ali to neće uvijek biti slučaj. Smješten na južnom dijelu zemlje, Ulcinj je centar albanske kulture u Crnoj Gori i pruža drugačiju atmosferu od poznatijih mjesta na sjeveru. Stari grad Ulcinj je vjerovatno najdramatičniji u zemlji, a njegove plaže pružaju uzbuđenje i spokoj u jednakoj mjeri“, navode autori teksta u ovom britanskom magazinu.

Ulcinjsku Veliku plažu nazivaju “crnogorskom Kopakabanom” konstatujući da je pješčana i duga čak 13 kilometara.

Kako se ističe, dok se mnoga mjesta širom kontinenta bore sa prekomjernim turizmom, ove zanemarene destinacije čekaju da budu istražene. „Nikad nije bio bolji trenutak da razmišljate van okvira o svojim putovanjima – posebno kada se zanemaruje toliko nevjerovatnih evropskih mjesta. Ove destinacije imaju sve što želite od vašeg sljedećeg odmora, uz dodatni bonus što se mnogo manje ljudi gura da vidi iste atrakcije“, dodaje se u članku Time Out-a.

Ali, da bi turisti i posjetioci mogli da vide Ulcinj, a potom tu ostanu, trebaju nekako doći u ovaj grad. Iako je Ulcinj na moru, a ima i mali (sportski) aerodrom, u ovaj grad je moguće nekako stići samo kopnom.

“Upravo je saobraćajna izolovanost ili veoma slaba povezanost jedan od razloga zaostajanja ovog grada. Nama se već četiri godina obećava izgradnja mosta na Bojani, a evo sada i brze saobraćajnice prema Albaniji, ali od toga nema ništa. Da se ne govori o decenijskim pričama o gradnji luke, marine, novih luksuznih hotela i čega ne  sve još”, kaže ulcinjski hroničar Ismet Karamanaga.

Prema njegovim riječima, vrijeme nije saveznik Ulcinja. Konkurencija, u prvom redu Albanija, izvanredno brzo napreduje i logično je da gosti tamo više odlaze. Na to ukazuju i zvanični rezultati Monstata. U prošloj godini u Ulcinju je boravilo oko 420.000 registrovanih gostiju ili čak 15 odsto manje nego 2023. godine!? To bi trebao da bude alarm za sve donosioce odluka da djeluju brzo, jer je turizam najvažnija privredna djelatnost u ovoj opštini od koje se, na direktan ili indirektan način, ostvaruje tri četvrtine prihoda.

Ukazuju na to i prosječne zarade koje su u Ulcinju među najnižima u Crnoj Gori. U novembru je prosječna plata na teritoriji ove opštine iznosila 849 eura ili za 144 manje od državnog prosjeka, odnosno bila je ubjedljivo najniža na Primorju. “Da nemamo more moglo bi se slobodno kazati da smo kao Petnjica ili Andrijevica. Žalosno je to za jedan grad sa milenijumskim trajanjem koji ima najveće razvojne potencijale u regionu”, tvrdi Karamanaga.

Jedan od razloga zaostajanja Ulcinja jesu male i nedovoljne investicije u komunalnu i ukupnu infrastrukturu, kao i nedostatak velikih hotela, ili bar obnova onih koji su temeljno i sistematski uništeni u procesu tzv. privatizacije. Da bi preživjeli, ljudi su se okrenuli gradnji apartmana ili selili u inostranstvo. Sve je to ostavilo i ostavlja razorne posljedice na prostor i demografiju, pa tako, na primjer, Ulcinj sada ima četiri hiljade stanovnika manje nego prije 35 godina.

Predsjednik Opštine Ulcinj Genci Nimanbegu je uvjeren da se proširivanjem Mandraća (lučice na Pristanu) i gradnjom marine taj grad vraća moru. “Očekujem da ubrzano dođemo do tehničkih osnova i da tokom ove godine tražimo investitora za ovaj objekat. Ovo je veliki objekat – luka će po idejnom projektu i studiji izvodljivosti povezivati Stari grad i Veliki krš, Liman 1 i 2 će biti u tom akvatorijumu i kapacitet bi mogao biti do 400 plovila. To je razvojna šansa koju sigurno nećemo propustiti“, kaže Nimanbegu.

On očekuje da se tokom ove godine objavi i tender za izvođača za projekat ribarske luke na rtu Đerane. “Mislim da je ovaj projekat nešto što će promijeniti sliku turizma i položaja naših ribara i svih ljudi koji se bave morem”, dodaje Nimanbegu.

Saobraćajna izolovanost će svakako, vrlo brzo postati smetnja za ozbiljnija ulaganja u turističke kapacitete na Velikoj Plaži, navedeno je iz ove lokalne samouprave u komentarima i sugestijama na Nacrt Prostornog plana Crne Gore do 2040. godine i izvještaja o strateškoj procjeni uticaja na životnu sredinu.

Iz Opštine su kazali da je “potrebno planirati pomorski granični prijelaz na lokaciji najbliže nekadašnjem graničnom prelazu Sveti Nikola- Pulaj, Albanija, imajući na umu planiranu plovnost rijeke Bojane kojim bi se povezalo Jadransko more i Skadarsko jezero, što omogućava dodatnu vezu sa lukom Bar i mogući razvoj nautičkog turizma, uz uslov da se obezbijedi zaštita životne sredine, čime bi se doprinijelo ubrzanim razvojem ovog predjela”.

No, lani nije bio otvoren ni jedini granični prelaz na moru, na Velikoj skeli, ispod Starog grada, koji je funkcionisao 2023. godine tokom ljeta. O aerodromu više niko ne govori, već samo o potencijalima. I problemima – od buke, nečistoće i nedostatka parking mjesta pa do neregistracije gostiju. I tako decenijama.

Tekst u Time Out-u pokazuje da se, ipak, sve bolje vidi iz Londona.

                                                                                              Mustafa CANKA

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo