Upravo gledam na TV vijestima: prema izvještaju jedne od najrespektabilnijih agencija za takve stvari, na ubjedljivo prvom mjestu najmanje stresnih zemalja, daleko ispred svih ostalih stoji – Norveška!? To vam je ljudi prava vijest! U obrazloženju se još kaže da je ishod ,,očekivan” i da je ,,Norveška tradicionalno već godinama najmanje stresna zemlja na svijetu”, dok na dnu liste ,,u posljednje dvije godine ipak ima znatnih izmjena”.
Nisam mogao vjerovati rođenim ušima. A ni očima. Zemlja u kojoj je hladnokrvni ubica pobio, tačnije, egzekutirao maltene 100 mladih ljudi sakupljenih u omladinskom kampu i to ne u nekoj zabiti, nego u glavnom gradu, da je najmanje stresna zemlja svijeta? Heraklit je prije dvije i po hiljade godina upozoravao da su ,,…Oči i uši loši svjedoci, ako čovjek ima varvarsku dušu”, pomislih, ali nešto u ovoj priči nije mi štimalo. Hajde, rekoh sebi, ipak valja poslušati Heraklita i pritegnuti uzde ovoj mojoj varvarskoj duši. Ne skači pred rudu momče, nego primi brazdu i razmisli.
U kakvom mi to svijetu živimo ako je zemlja u kojoj je počinjen najveći masakr civila u mirnodopskim uslovima i to u periodu koji obuhvata ovo najnovije istraživanje, zaista najmanje stresna!? I po kojim to kriterijima!?
Očigledno ovakav ishod istraživanja može značiti samo jedno: da ovaj masakr izvršen upravo u Norveškoj i to u mirnodopskim uslovima prije dvije godine ipak nije stresni faktor prvog ranga kako sam to ja brzopleto uzeo zdravo za gotovo. Primio sam brazdu i počeo razmišljati. Mislim da mi je to pomoglo i da sam shvatio koncept ovog istraživanja. A rekao bih, i osnovnu logiku svijeta u kom živimo.
Ono što sam ja ispustio iz vida a što je istraživačka agencija svakako uzela u obzir, jeste činjenica da tu omladinu nije pobio neki odbjegli kriminalac psihopata, nego gospodin koji je imao svoju koncepciju. Nije to bio banalni masovni krvni delikt, ni masakr bez cilja. U pozadini te tragične epizode stoji činjenica da se tu radilo o neophodnom gestu: za tešku bolest najgorčiji lijekovi.
Čovjek je imao cilj. Koliko god bio radikalan, taj masakr je morao biti upravo takav da bi razbudio uspavane ljude u dremljivoj vladi koja dopušta da se muslimani useljavaju u zemlju koju dotični čovjek s ciljem, želi vidjeti bez muslimana. Zahvaljujući njegovoj odlučnosti, egzekutirane djevojke i momci dobili su priliku da umru za jednu tako plemenitu ideju. Da gospodin sa ciljem, Bering Breivik to nije učinio, svi bi oni pomrli uludo, od kakve banalne prehlade, ili od neke opake bolesti, svejedno. Mogli su izginuti bez ove plemenite utjehe. Ovako znaju (a ako oni ne znaju, znaju njihovi roditelji, znamo mi, zna cijeli slobodni demokratski svijet!) da njihova smrt nije bila uzaludna. Nego da je imala svoje opravdanje i uzvišeni cilj, koji im je, svojim rafalima pružio upravo dotični gospodin Bering. (Primjećujem da se ime ,,Bering” rimuje sa ,,Gering”, imenom jednog drugog gospodina koji je takođe bio čovjek sa ciljem). Jer, šta god mi rekli o tome, činjenica je da svake godine u saobraćajnim nesrećama izgine preko stotinu hiljada mladih ljudi. Njihova smrt ne služi nikakvom cilju. Čisti zijan. Nedopustiv gubitak tolikog broja ljudi koji su mogli biti pobijeni s ciljem. A ne da umru potpuno besciljno. Tako sam, zahvaljujući uvažavanju Heraklitove opomene pravilno shvatio logiku ove ankete i mnogih drugih stvari koje su me zbunjivale. Na primjer, da su zemlje gdje ljudi ginu bez velikih plemenitih ciljeva stresne, dok zemlje u kojima ljudi imaju privilegiju da budu pobijeni u ime visokih moralnih i civilizacijskih vrijednosti kakvu su dobile žrtve gospodina Breivika Beringa to nisu.
Sada drugim očima gledam i nobelovca koji priprema agresiju na još jednu nezavisnu zemlju. I on je čovjek sa ciljem.
Osjetio sam ogromno olakšanje. Dok postoje ljudi s ciljem i uz to nobelovci,
sve manje ljudi će umirati besciljno a sve više će biti pobijenih u ime najplemenitijih ciljeva.
Ferid MUHIĆ