Povežite se sa nama

FOKUS

Ovlašćeni da prebiju

Objavljeno prije

na

Tjelohranitelji Veselina Barovića, tajkuna i prijatelja bivšeg premijera Mila Đukanovića, fizički su napali novinara Marka Milačića, u petak veče, 6. aprila, u podgoričkoj diskoteci Najs Vajs. Ljekari su Milačiću konstatovali napuknuće kosti šake. Fizičkom napadu prethodio je verbalni napad Barovića. Prema svjedočenju Milačića, Barović mu je prišao, prebacio ruku preko struka, objasnio kako se ne može pozdravljati sa djevojkama iz njegovog društva, i uz niz uvredljivih riječi i psovki priprijetio mu da ga više ne pominje u tekstovima.

Milačić je podnio krivičnu prijavu protiv Barovića i zatražio naknadu štete od 800 000 eura. Milačić je podsjetio da je to suma za koju je Barović od države preuzeo ulcinjsku Solanu, koja se prodaje za 250 miliona eura: ,,Tim novcem otkupiću Solanu od Barovića. Tako ćemo to nevjerovatno vrijedno zemljište istrgnuti iz ruku organizovanog kriminala i zaštititi javni interes”.

Milačić je podsjetio da nikada u tekstovima nije pominjao Barovića, te da ga je tajkun napao jer kritike Đukanovića doživljava kao kritike na svoj račun. Treba ga razumjeti. Šta bi Barović bio da nije Đukanovića i njegovog carstva?

Nakon udara krenuli su specijalci za ispiranje mozga. Miodrag Vuković, poslanik DPS-a apelovao je da se ne vjeruje Milačiću na riječ, te da treba sačekati da pravosudni organi odrade posao. Kako izgleda kad pravosudni organi odrade posao vidjeli smo u slučaju Mugoša protiv Vijesti iz 2009, kada je gradonačelnik Podgorice napao urednika Vijesti Mihaila Jovovića i fotoreportera tog dnevnika Borisa Pejovića. Žrtva se proglasi nasilnikom. Jovoviću se još sudi za napad na Mugošinog vozača, a gradonačelnik je kao sitni besprizornik prošao sa kaznom od 400 eura.

,,Sva ta bulumenta otimača, nasilnika, koja je nagomilana i začepila demokratski i civilizacijski progres u ovom društvu, neće moći otići onamo gdje zaslužuje, ako se ne otčepi taj glavni čep, dok Đukanović iza koga se najčešće oni zaklanjaju, ne ode sa scene”, prokomentarisao je tada napad Mugoše na urednika i fotoreportera Vijesti Svetozar Jovićević, profesor.

Đukanović je još na sceni. Kao i njegovi batinaši i sistem nasilja koji je kreirao.

Barović iza sebe ima bogatu istoriju kafanskih udara. Milačić je, može se reći, nježniji slučaj. Prije dvije godine Barović i njegovi tjelohranitelji su u podgoričkom lokalu Maša napali odbornika Pokreta za promjene Nebojšu Batrićevića i njegovog prijatelja advokata Časlava Nikčevića. Tjelohranitelji su kažnjeni zatvorskim kaznama od 10, odnosno pet mjeseci, dok je zbog nedostatka dokaza tužilaštvo odustalo od krivičnog gonjenja Barovića.

Barović je hapšen i 2007. godine zbog prijetnji radnicima kockarnice u hotelu Maestral. Ni tada nije bilo dovoljno dokaza za nasilje.

Dokazi ne nedostaju samo kad je u pitanju nasilje. Barović je javno optuživan i za malverzacije na berzi, preko kojih je stekao vrijednu imovinu. Uzalud. Ime mu blista i na iltalijanskoj optužnici za šverc cigareta. Zvanično, za kumovsku Crnu Goru, on je milijarder i ugledni biznismen.

Batinanje opozicionara i kritičara režima nije samo dio Mugošinog i Barovićevog si vija. Mnogo je siledžija u Đukanovićevom najbližem okruženju. Po pravilu, biju kritičare režima. Slučajno.

Aco Đukanović, stariji brat bivšeg premijera, je 2000. godine pretukao Zorana Kljajića, člana Liberalnog saveza. Kljajić je tada zadobio dvostruku frakturu lobanje. Đukanović i prijatelji su ga tukli drškama pištolja, nogama i rukama po glavi i tijelu. Đukanović je tada tvrdio da napad nema političku pozadinu, i da je tako reagovao zbog verbalnih napada na njegovu porodicu. Kazao je i da će se uvijek tako ponašati kako bi odbranio čast i ime svoje porodice. Crnogorski sudovi imali su razumijevanja. Osnovni sud u Podgorici je četiri godine nakon incidenta donio presudu da Đukanović nije kriv, da bi na ponovljenom suđenju konstatovano da je slučaj zastario.

U bratskoj Crnoj Gori, Đukanović je ugledni bankar.

Da brani čast porodičnog imena bilo je opravdanje Nenada Mićunovića za fizički napad na lidera Pokreta za promjene Nebojšu Medojevića. Nenad Mićunović je bratanić Branislava Brana Mićunovića, bliskog prijatelja Mila Đukanovića, kojeg mediji i policije iz regiona povezuju sa vrhom organizovanog kriminala u Crnoj Gori i šire. Mlađi Mićunović napao je Medojevića ispred njegovog stana, uz prijetnje da mu ne pominje porodicu. Nenad Mićunović za napad na poslanika kažnjen je sa tek nekoliko stotina eura. Strikovo ime u Crnoj Gori se tek šapuće.

I Zoran Ćoćo Bećirović, još jedan Đukanovićev prijatelj, čuven je po batinanju. On je, istina, samo šamarao radnike zaposlene u hotelu Avala, što mu dođe kao kućna radinost. Avalu je njegova firma Bepler i Džejkobson, registrovana u Londonu, sa dvije funte na računu i bez iskustva u hotelijerstvu, preuzela nakon odluke Đukanovićeve sestre Ane Kolarević, tada sutkinje. Sestra je nakon te odluke postala pravna zastupnica Beplera, a više izvora tvrdilo je da je Bećirović samo front za stvarnog vlasnika Avale, Mila Đukanovića.

Iako ih nije tukao, ni Bećirović nije rad sedmoj sili koja nije na strani sile vlasti. Svojevremeno je psovkama uzvratio na poziv novinara Monitora koji su htjeli da ga upitaju o optužbama da je prodavao virtuelne apartmane i oštetio za milionske iznose kupce iz Rusije.

Đukanović se nikada nije ogradio od nasilja njegovih najbližih. Naprotiv, podržao ih je na razne načine. Mugošu je, nakon napada na urednika i fotoreportera Vijesti, u sopstvenom automobilu povezao na skup partije na Žabljak, koji se održavao nekoliko dana nakon incidenta.

Barovića nije morao da vozi. Nekoliko dana prije napada na Milačića, Đukanović je imao jedan u nizu vatrenih govora uperen protiv neistomišljenika i medija koje on i njegova partija ne kontrolišu. Pozvao je na hapšenje kritičara režima i predstavnika slobodnih medija. Tužilaštvo kao i obično u Đukanovićevim nastupima nije prepoznalo ništa pažnje vrijedno.

A kao i inače, nakon šefovih uzleta uslijedilo je nasilje. Mugoša je iste medije nazvao „gadlukom”, a kum Barović i njegovi tjelohranitelji napali Milačića. Poznato je da su nakon ranijih Đukanovićevih govora zapaljeni automobili Vijesti , te da su neodgovorni pojedinci, kako vlast naziva one koji Đukanovićeve riječi pretoče u djela, i fizički napadali novinare. Još je svjež i slučaj Olivere Lakić, novinarke Vijesti. Osumnjičeni za napad na nju uhapšen je, a nalogodavci i motiv više se ne pominju.

Mnogi izvršioci nasilja nad novinarima i kritičarima ostali su neotkriveni i nekažnjeni. U jesen 2007. godine, napadnut je direktor tog dnevnika Željko Ivanović. Policija je kasnije pronašla dobrovoljce počinioce, za koje Ivanović tvrdi da nijesu pravi napadači na njega. Prave napadače i nalogodavce niko nije ni pokušao da traži.

Ni danas se ne zna ko je na pragu kuće pretukao novinara Vijesti i saradnika Monitora Tufika Softić, iz Berana. Softić je zadobio teške tjelesne povrede. Softić piše o organizovanom kriminalu.Novinar Mladen Stojović napadnut je u svojoj kući sa leđa, dok je sjedio za kompjuterom. Slomljena mu je vilica, zubi, povrijeđeno lice. Neposredno prije napada on je u serijalu Insajder televizije B92 otvoreno progovorio o fudbalskoj mafiji, a u tom kontekstu pominjao je i veoma moćne ljude u Crnoj Gori. I onog čije se ime šapuće.

Režim ima još batina u ruci. Tu su državni i paradržavni mediji. Preko Pobjede se u kontinuitetu vrši nasilje nad kritičarima režima. U tome se posebno ističu urednik Srđan Kusovac i specijalci Marko Vešović i Šemsudin Radončić, koji duže od devet mjeseci iznose uvrede i laži na račun urednika i novinara Monitora i Vijesti, ali i ostalih koji odbijaju da javno zaborave odgovornost Đukanovića za ratni zločin deportacije bosanskih izbjeglica u proljeće 1992.

Nasilje i pritisak nad medijima sprovodi se i finansijskim iscrpljivanjem, presudama crnogorskih sudova koji dosuđuju visoke odštetne sume političarima, tajkunima i prijateljima režima. Istovremeno, državni i prorežimski mediji nagrađuju se državnom pomoći i bogatim reklamnim prostorom.

Nekažnjeno nasilje se sprovodi i nad ostalim neugodnim svjedocima. Policajci, svjedoci prekograničnog šverca morali su napustiti Crnu Goru… Godinama je udaru Slobodan Pejović, svjedok deportacija bosanskih izbjeglica. Napadan je fizički jedanaest puta. Pošto je ostao dosljedan sebi i istini, odlučili su da njemu svale svoj zločin.

Lekcije za početnike: sistemsko nasilje je otvorenije što je diktator uplašeniji za svoju moć. U Crnoj Gori su na vlasti posljednji političar krvavih devedesetih i njegov sistem nastao na zločinu. Milošević je u svojoj posljednjoj fazi pred pad neodoljivo ličio na današnjeg Đukanovića. Sličnost nije slučajna.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NOVA  KRIZA VLASTI: Vlada u barikadama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako je za nedjelju dana pređen put od zadovoljstva i zahvalnosti do optužbi za „državni udar u Vladi“

 

U nedjelju, tek što je policija, uz more suzavca, uspostavila kontrolu na ulicama Prijestonice   premijer Zdravko Krivokapić najavio je otvaranje novog kriznog žarišta. U Vladi. Kao što su prethodno objavili Andrija Mandić i Milan Knežević, on je u ovlaš uvijenoj formi iskazao nezadovoljstvo načinom na koji je policija (ne)postupala prošlog vikenda.

,,U komandnom dijelu odgovornosti će biti preispitan svaki čin svakog pojedinca koji je obezbijedio ili nije obezbijedio, uradio ili ne, djelovao ili ne…“, saopštio je premijer, „niko neće biti pošteđen, bez obzira koju funkciju ima i koja ga politička partija štiti”.  Javnost je, u tom trenutku, već obaviještena da se Krivokapić tokom noći sukobio sa direktorom Uprave policije Zoranom Brđaninom i ministrom MUP-a Sergejom Sekulićem. Posredno i sa Dritanom Abazovićem, potpredsjednikom Vlade zaduženim za pitanja bezbjednosti kome je bio upućen dio izjave o političkoj zaštiti osumnjičenih (prema tvrdnjama funkcionera DF – i presuđenih) čelnika policije.

Potvrdu sukoba dobili smo u utorak veče, kada je premijer u Vili Gorica organizovao prijem za pripadnike bezbjednosnog sektora. Iako nijesu formalno pozvani na skupu su se pojavili i Abazović, Sekulić i Brđanin. Premijerovo obezbjeđenje je sa ulaza vratilo službenog fotografa koji u sličnim prilikama bilježi aktivnosti potpredsjednika Vlade, a svrsishodnost tog poteza pokazala se nakon što su objavljene službene fotografije sa skupa. Na njima, kao u stara dobra vremena, nema nepodobnih funkcionera. Ni na jednoj.

Nakon rekordne zapljene kokaina (skoro 1,5 tona) Vlada je 30. avgusta organizovala konferenciju za medije kojoj su prisustvovali Krivokapić, Abazović, Sekulić i v.d. direktora Uprave prihoda Aleksandar Damjanović. „Kada izaberete profesionalne ljude na prave pozicije, onda nećete pogriješiti“, pohvalio se premijer, „posebno mi je zadovoljstvo da se zahvalim svima koji su učestvovali u ovoj akciji“.

Za samo nedejelju dana pređen je  put do optužbi za svojevrstan „državni udar u Vladi“. Na šta se premijer, navodno, u subotu veče požalio Mandiću i Kneževiću.

Dakle, subota  veče. U Podgorici je završena svečanost povodom dolaska patrijarha SPC-a Porfirija. Na trgovima Cetinja i barikadama podignutim na magistralnom putu prema Podgrorici i Budvi nalaze se protivnici ustoličenja u tom gradu. Policija ih nadgleda i blokira pristup Cetinjskom manastiru. Specijalna jedinica MUP-a tek treba da uđe u Prijestonicu.

Pred premijerom i njegovim saradnicima je analiza ANB-a u kojoj se kaže da predstojeći događaji mogu imati „nesagledive posljedice“. Prema njihovim procjenama na Cetinju se nalazi oko 80 osoba koje „mogu imati pristup“ skrivenom oružju i spremne su da ga upotrijebe. ANB procjenjuje da se otprilike polovina njih nalazi na cetinjskim ulicama i barikadama. A druga polovina – na drugoj strani – u i oko Manastira.

Na stolu su i tri plana policije.

Priželjkivani – da se ustoličenje mitropolita Joanikija Mićovića obavi u Podgorici. Tako bi se preduprijedile moguće nevolje i žrtve.

Visokorizični – da se postavljene barikade „osvoje“ direktnim napadom policije i da se patrijarhu, mitropolitu i njihovim gostima omogući kopneni koridor  ka Manastiru.  Policajci objašnjavaju da taj plan, skoro izvjesno, donosi žrtve.  I da bi takav slijed događaja mogao dovesti do sukoba na ulicama drugih crnogorskih gradova. Koje ne bi imao ko da spriječi, pošto je praktično sva policija angažovana na Cetinju.

Realna opcija, na kojoj policajci insistiraju nakon što je postalo izvjesno da vrh SPC ne odustaje od ustoličenja pod Lovćenom (budu li prinuđeni krenuće pješke ka Cetinju, navodno su saopštili Porfirije i Joanikije), podrazumijeva da se čelnici SPC-a u Cetinjski manastir prebace helikopterom, dok policija  suzavcem zaokupi pažnju demonstranata. Držeći ih na bezbjednoj udaljenosti od Manastira i Vladičine bašte na koju je predviđeno slijetanje. Nedostatak ovog plana je to što MUP nije u stanju da vazdušnim putem iz Podgorice prebaci sve zvanice, već samo one čije je prisustvo neophodno da bi se obred održao.

Dramatične događaje najavljuje saopštenje poslaničkog kluba Demokrata kojim se zahtijeva da kompletno rukovodstvo bezbjednosnog sektora snosi odgovornost ukoliko UP ne obezbijedi ustoličenje na Cetinju.

Zatim premijer Krivokapić poziva direktora UP-a i izdaje mu naređenje: policija treba da u najkraćem roku krene sa uklanjanjem barikada i rastjerivanjem okupljenih, kako bi Cetinje zoru dočekalo spremno za ustoličenje mitropolita. Prema izvorima Monitora, Brđanin je odgovorio kako će se držati zakona. Tako je, zapravo, podsjetio ili obavijestio premijera da on nije taj koji ima mogućnost komandovanja policijom.

Krivokapić poziva Sekulića i traži da razriješi direktora UP-a. On će, kaže,  potom sazvati elektronsku sjednicu Vlade i imenovati v.d. direktora policije koji će izvršiti njegovo naređenje. Sekulić odbija, baš kao i zahtjev da podnese ostavku.

Sekulić i Brđanin, prema našim izvorima, insistiraju na članu 19. Zakona u MUP-u: „U vršenju policijskih poslova mogu se upotrebljavati ovlašćenja koja su propisana zakonom i čijom se upotrebom cilj postiže sa najmanje štetnih posljedica”. Ali, izgleda, kako unutar vlasti postoji veliko neslaganje po pitanju šta su najmanje štetne posljedice.

Ministar MUP-a čelnicima policije predočava premijerov zahtjev, i pita da li je neko od pomoćnika direktora UP-a spreman da zauzme Brđaninovo mjesto. Pomoćnici insistiraju da se cetinjska operacija  provede prema pripremljenom planu, uz puno jedinstvo vrha policije. Sekulić odlazi u gluvu sobu da obavijesti premijera. Tamo zatiče osobe kojima, prema zakonu, tu nije mjesto. I ulazi u verbalni sukob sa poslanikom Markom Milačićem.

Dok Krivokapić sa čelnicima DF-a razgovara o otopljavanju odnosa čelnici policije pritvrđuju detalje plana. I kreću u akciju. Naši sagovornici objašnjavaju kako o njihovoj (ne)kooperativnosti svjedoči i sljedeće: upotrebu specijalne jedinice može narediti samo direktor policije. I on je naredio. Opozvati je i povući sa terena može i ministar policije. Ali nije. Za upotrebu helikopterske jedinice koja se nalazi pri Direktoratu za vanrende situacije nadležan je ministar. I on je pokušao da ih podigne sa zemlje. Nakon što je obaviješten da piloti MUP-a odbijaju da lete, Sekulić je u pomoć pozvao ministarku odbrane Oliveru Injac (ona je sa premijerom u gluvoj sobi). Sveštenike je pred Manastir dopremio vojni helikopter.

Specijalci preko Budve, uz pomoć Marka – Bata Carevića i njegove teške mehanizacije probijaju barikade i zauzimaju položaje u gradu. Sada treba naći povod za planirani udar suzavcem na demonstrante. Taj problem rješava Veselin Veljović, na poznati način.

Dok policajci suzavcem prave dimnu zavjesu i na manje grupe razbijaju  okupljene, iz Kabineta premijera stižu dezinformacije. I tvit o njegovom „naređenju da se uhapsi Veljović“. Dva dana kasnije neko je uspio da predsjedniku Vlade objasni kako on nije vrhovni komandant koji može da naredi nečije hapšenje ili oslobađanje. I da je tom objavom ušao u zonu krivične odgovornosti. Dok saradnici pokušavaju da ispeglaju taj šlamperaj, premijer od ministra policije ponovo traži ostavku (ponedjeljak). Uzalud. Potom mu najavljuje da će pokrenuti postupak njegovog razrješenja. Iz DF-a tvrde kako je njih obmanuo, rekavši im da je to već učinio.

Uključuju se  ambasadori zemalja kvinte (SAD, Britanija, Njemačka, Francuska i Italija). Oni pokušavaju Krivokapića odgovoriti od nauma da izvrši sječu čelnika bezbjednosnog sektora i prenose poruku da će u suprotnom izgubiti podršku njihovih vlada. Aleksandar Vučić pozdravlja i zahvaljuje. Malo li je.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo