Povežite se sa nama

FOKUS

Dijete kontinuiteta

Objavljeno prije

na

Džigi se samo šalio. Tužilaštvo još vaga da li je smiješno kada Sava Grbović zvani Džigi, najbliži saradnik Branislava Brana Mićunovića, moćnog Nikšićanina kog tužilaštva i policije u regionu povezuju sa vrhom organizovanog kriminala u Crnoj Gori i šire, novinarima Vijesti Zdravku Vučiniću i Rajku Miliću pošalje pjesmu u kojoj se govori o smrti, da li slučajno, jednog Rajka. Radi se o izmijenjenom tekstu pjesme Rajko Kokorajko beogradske grupe Zana, u koju su zlokobno ubačena i nadimci vlasnika Vijesti Željka Ivanovića i Slavoljuba Šćekića. Grbović je pjesmu poslao kao reagovanje na tekst novinara Vijesti o Lutriji Crne Gore čiji je formalno Grbović većinski vlasnik. U tekstu se govori o monopolskom položaju Lutrije.

Pjesma nije duhovita ni kada je pjeva Zana, a kamoli kada je pošalje Sava Grbović Džigi, i to sa imejl adrese Udruženja priređivača igara na sreću (UPIS), koje je osnovao skupa sa Mićunovićem. Nema toga ko se nasmije kada izgovara ime Brana Mićunovića. Ako ga uopšte smije izgovoriti.

Urednik Pobjede Srđan Kusovac, senzibilisan za tu vrstu rukopisa, Džigiju je odmah oslobodio dvije strane, da o trošku građana, nastavi da se šali i Vijesti naziva ,,klozetarskim”, a urednike tog lista ,,puzigaćama”, i poručuje – ,,dabogda krepali”. Onako, sve kroz šalu. Kusovac, bivši savjetnik Mila Đukanovića, Grbovića je u svom intervjuu predstavio kao uglednog biznismena, koji je spasio Lutriju.

Ko je Sava Grbović? Crnogorska javnost je za Džigija čula nakon što je njegova firma Korner sredinom prošle decenije preuzela Lutriju Crne Gore.

Lutrija je privatizovana pod čudnim okolnostima, o čemu su i pisali novinari Vijesti Rajko Milić i Zdravko Vučinić. Kako se navodi u njihovom istraživanju, Lutrija je privatizovana 2005, kada je na berzi državni većinski paket Lutrije kupila firma Korner, čiji su vlasnici Grbović i Žarko Burić. Većinski paket prodat je za simboličnih 770 hiljada eura. Vlasnici Kornera platili su tu sumu obveznicama stare devizne štednje! U normalnim zemljama lutrije obično ostaju u vlasništvu države i pune budžet.

Grbović je 2009. godine od Burića otkupio preko 40 odsto akcija i postao većinski vlasnik. U Upravnom odboru Lutrije je i ćerka Brana Mićunovića Andrea. Više izvora tvrdi da je stvarni vlasnik Lutrije Mićunović, koji se skupa sa Milom Đukanovićem nalazio na italijanskoj optužnici zbog šverca cigareta. Vlada Igora Lukšića cementirala je novim zakonskim rješenjima monopol Lutriji, o čemu su i pisali novinari Vijesti.

Mićunović i Grbović zvanično po pola posjeduju i firmu Džek pot, u čijem su vlasništvu tri od ukupno sedam kazina u Crnoj Gori. Suvlasnici su i zemljišta na Žabljaku.

Grbović je u intervjuu Pobjedi objasnio da je početni kapital za biznis sa igrama na sreću zaradio u inostranstvu, odakle se u Crnu Goru vratio 1995. godine. Čime se bavio u inostranstvu, nije pojasnio. Ne zna se ni da je po povratku u rodni Nikšić negdje bio zapošljen ili se bavio nekim biznisom, dok nije ušao u posao sa igrama na sreću i ortakluk sa Mićunovićem. Doduše, bio je poznat kao čest gost kockarnica.

Prema Privrednom registru, Grbović posjeduje i dio vlasništva u firmi Only games, a stopostotni je vlasnik i kompanije Fleš and As, koja se takođe bavi klađenjem, i čiji je ukupan kapital prema Privrednom registru 4.161.560 eura. Prema Upravi za nekretnine Grbović posjeduje preko 4.600 kvadratnih metara zemljišta u i 779 kvadrata stambenog i poslovnog prostora u Nikšiću i dva stana u Podgorici na prestižnim lokacijama, u zgradama koje je gradila kompanija Normal, njegovog bivšeg partnera Žarka Burića.

O privilegovanom položaju i monopolu Lutrije Crne Gore mediji su i ranije pisali, pa i Monitor. Grbović prije nije reagovao.

Dio pjesme koju je Grbović poslao novinarima Vijesti (,,Rajko Kokorajko ubiše ga majko/ ubiše ki zeca nema koj da jeca”) objavljen je dva dana kasnije, 13. aprila, i na Fejsbuk stranici pod nazivom Brano Mićunović, ponos Crne Gore. Na toj se internet strani može naći obilje grubih riječi upućenih Vanji Ćalović, Nebojši Medojeviću i drugim kritičarima vlasti. Istovremeno, lijepe riječi sem Mićunovića i Đorđija Božović Giške, zaslužio je bivši premijer Milo Đukanović. ,,Neka te Bog čuva, kao što ti čuvaš nas i našu Crnu Goru”, obratili su se fanovi Mićunovića preko Fejsbuka bivšem premijeru.

Đukanović čuvar njihove Crne Gore, očigledno, osokolio je Grbovića. Bivši je premijer nešto ranije vatreno kritikovao predstavnike medija koje ne kontroliše. Direktno je pozvao i na hapšenja Miodraga Perovića, jednog od vlasnika Vijesti i Monitora. Odmah potom uslijedio je novi talas nasilja.

Sedmicu prije nego što je Grbović uputio pjesmu novinarima Vijesti, Đukanovićev prijatelj tajkun Veselin Barović nasrnuo na novinara Marka Milačića. Barovićevi tjelohranitelji su Milačiću nanijeli povrede, napuknuće kosti šake. A ove sedmice potvrđena je zatvorska kazna novinaru Petru Komneniću.

Poslije verbalnog napada bivšeg premijera prošlog ljeta zapaljeni su automobili Vijesti. Đukanović se nikada nije ogradio od tog nasilja. Još se ne zna motiv i nalogodavac napada na novinarku Vijesti Oliveru Lakić koja je nedavno napadnuta ispred svoga stana. Nerasvijetljeni su i napadi na Tufika Softića, Mladena Stojovića, direktora Vijesti Željka Ivanovića, ubistvo Duška Jovanovića i mnogi drugi slučajevi nasilja.

Vanja Ćalović i Nebojša Medojević okarakterisali su reakciju Grbovića kao poruku organizovanog kriminala slobodnim medijima. Oni su upozorili na spregu države i organizovanog kriminala i njihovu sve veću nervozu.

Direktorica MANS-a ocijenila je da su Đukanović i Igor Lukšić, direktno odgovorni za sve češće napade na novinare i slobodne pojedince. ,,Javnost vrlo dobro zna ko je Branislav Mićunović, a zahvaljujući tekstovima hrabrih novinara sve se više saznaje o njegovim poslovima. Ti se poslovi samo u Crnoj Gori tretiraju kao legalni, dok ga tužilaštva zemalja EU povezuju sa mafijom i pranjem novca”, ocijenila je Ćalovićeva.

Većina crnogorskih medija saučesnički ćuti. Portal Analitika Draška Đuranovića je čitavu stvar nazvao ,,medijskim ratom UPIS-a i Vijesti”. UPIS, koliko je poznato, nije medij. Ili to u Analitici misle na činjenicu da Grbović i Mićunović koriste državnu novinu kao svoju, da preko nje ratuju. Za sebe, Đukanovića ili državu – svejedno. Paramediji poput Analitike odavno su na prvoj liniji fronta u obračunu Đukanovića sa medijima koje ne kontroliše.

Preko državne Pobjede i autora Marka Vešovića i Šemsudina Radončića, već duže se blate novinari i urednici Monitora i Vijesti, kao i drugi koji ne prestaju da svjedoče o Đukanovićevoj odgovornosti za ratni zločin deportacije bosanskih izbjeglica i ulozi u sumnjivim poslovima. Jezik kojim Sava Grbović u Pobjedi opisuje Vijesti, čak je nježniji od onog koji koriste Vešović i Radončić. ,,Jebarnik”, ,,ološ”, ,,ker u raši”, ,,dobra pička”, ,,moračka kurva”, ,,profuknjača” – samo je dio repertoara u Pobjedinom serijalu na račun predstavnika Vijesti i Monitora. Radončić i Vešović su pod okriljem Pobjede svoje učinke sabrali u knjigu. Treba je čuvati – da se ne zaboravi. I devedesetih se Pobjeda ponosila svojim tomovima Rata za mir.

Na pismo novinarki da reaguje na jezik mržnje, diskriminacije i poziva na nasilje, Lukšić je odgovorio da se – ne želi miješati u uređivačku politiku, iako on po funkciji imenuje Upravni odbor lista u državnom vlasništvu. Lukšić je očito postavljen da se ne bi miješao u svoj posao, pa i kad su ugroženi Ustav i zakoni ove zemlje koji zabranjuju diskriminaciju, pozive na nasilje i širenje mržnje zbog pripadanja polu, ili drugačijeg mišljenja. ,,Stavom da ne želi da se miješa u uređivačku politiku Pobjede, premijer Igor Lukšić dao je zeleno svjetlo za dalje napade na novinare”, rekla je Sonja Radošević, jedna od potpisnica pisma premijeru, među kojima su i autorke ovog teksta.

Lukšić je svojim ciničnim reagovanjem pokazao da je ne samo saučesnik, već aktivni učesnik, u obračunu vlasti i mafije protiv neistomišljenika. Đukanović i Mićunović mogu da budu zadovoljni: Lukšić je njihov – dijete kontinuiteta.

Direktor Vijesti Željko Ivanović i urednik Mihailo Jovović ocijenili su da su Pobjedina blaćenja i intervju Save Grbovića najbolja potvrda da su u Crnoj Gori izbrisane linije između institucionalne vlasti i podzemlja. ,,Baš u Vladinom dnevniku se na najslikovitiji način vidi to srastanje politike i podzemlja – građani svojim novcem finansiraju list koji direktno uređuje mafija. To akteulni premijer, formalni vlasnik dnevnika, podvodi pod evropski standard i zove nemiješanjem u uređivačku politiku medija”.

Prijeteće poruka koju je partner Branislava Mićunovića, uputio novinarima Vijesti samo je potvrda da je diktator sve nervozniji. Vidi – vrijeme je.

OPTUŽBE

U intervjuu Pobjedi Sava Grbović je optužio novinare i vlasnike Vijesti da ,,ga prozivaju otkako ih ne plaća” i da je bio u prijateljskim odnosima sa Milićem i Vučinićem, koji je od Lutrije tražio novac za operaciju oca.

Vučinić je potvrdio da je novac tražio od Lutrije, ali i više drugih firmi. Saopštio je i da novac nije dobio, te da nema nikakvih dugova prema Lutriji. ,,Svojim nepromišljenim potezom u teškoj situaciji, doveo sam sebe u poziciju da principijelnu i profesionalnu novinsku priču o spornim poslovima jedne kompanije, neko može minimizirati ili dovesti u pitanje zbog moje ranije lične pogreške. Greška je i što o svemu što se dešavalo nijesam ranije obavijestio uredništvo i upravu Vijesti”, izjavio je Vučinić koji se zbog svega povukao sa mjesta urednika u tom listu.

Rajko Milić je objasnio da nije prijatelj sa Savom Grbovićem. Željko Ivanović i Mihailo Jovović prethodno su saopštili da su srećni što nikada sa Džigijem nijesu popili piće, ni što jedan euro njegovog novca stečenog u inostranstvu nije ušao u Vijesti.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ
Milka TADIĆ-MIJOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

REKONSTRUKCIJA VLADE: Otvaranje dveri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vladajuće partije tek se pozicioniraju, očekujući da URA prelomi na njihovu stranu, i da tada započnu stvarni pregovori o podjeli vlasti. A pozicionira se i premijer, potvrđujući sumnje da je upućen u započetu igru. U kojoj će evropske integracije ustupiti mjesto Vučićevom otvorenom Balkanu, sve sa nadom domaćih i izvanjih  promotera da će nas to dovesti do novog srpskog sveta

 

Tri mjeseca otkako je Vlada Zdravka Krivokapića izgubila podršku parlamentarne većine, zahuhtavaju se razgovori o njenoj rekonstrukciji.

Koliko su u tom naumu ozbiljne tri vladajuće koalicije i premijer koji u pregovorima zastupa samog sebe, kao osamostaljeni (usamljeni) predvodnik koalicije Za budućnost Crne Gore, možemo vidjeti iz onoga što se čini kao neupitno nakon dosadašnjih razgovora i prepucavanja partijskim saopštenjima.

I buduću, rekonstruisanu, Vladu predvodiće sadašnji premijer, odnosno, „običan lažov i izdajnička tranja“ (citat Marina Jočić, DF). Ostanak u Vladi garantovao je i ministru finansija – „članu međunarodne kriminalen grupe“ (Nebojša Medojević, predsjednik PzP i jedan od lidera DF-a) i potpredsjedniku Vlade koji je, prema najnovijim saznanjima njegovih koalicionih partnera skupa sa svojom partijom (URA) htio, tokom nedavnih događaja na Cetinju, da „preda vlast u ruke Veselinu Veljoviću“ (saopštenje Demokrata).

Pored pomenute trojice okosnicu nove Vlade trebalo bi da čine oni koji uz DPS, prema mišljenju Demokrata, „predstavljaju političku dvoglavu zmiju koja sikće otrove u vidu mržnje, uvreda i podmetanja“ (DF), skupa sa „najobičnijim titoistima koji se lažno predstavljaju demokratama“ (iz saopštenja DF-a o Demokratama). U novoj Vladi, slažu se njeni mogući konstituenti, mjesta bi trebalo da bude i za nacionalne manjinske partije, iste one koje „prekopavaju kosti žrtava iz Srebrenice da bi ih koristili u dnevno-političke svrhe“  (poslanik DF-a i predsjednik Odbora za ljudska prava i slobode Jovan Vučurović).

Konačno, na mjestu predsjednika Skupštine Crne Gore ostao bi Aleksa Bečić, koji  (GP URA)  napušta evropski kurs, moguće, „zbog prijetnji beogradskih tabloida o navodnom snimku“.

Sve ovo i još mnogo toga  što se ne citira u pristojnim novinama, jedni o drugima rekli su sadašnji koalicioni partneri. Uglavnom, od momenta kada je Vlada, sredinom juna, i zvanično izgubila podršku parlamentarne većine. Nakon što je parlament, uz pomoć glasova opozicionih poslanika, usvojio Deklaraciju o Srebrenici i na prijedlog premijera Krivokapića, a uz podršku DPS-a, razriješio ministra pravde Vladimira Leposavića. „Sada resetujemo stanje na nulu i tražimo novi dogovor. Pozdravljamo vas i neka vam je srećan DPS”, obznanio je šef poslaničkog kluba DF-a Slaven Radunović odluku da napuste parlament.

Svjedočimo novom početku. Uz demonstriranu dozu međusobnog povjerenja, razumjevanja, pristojnosti i spremnosti na kompromis,  očekivati je da kriza koja traje, praktično, od 31. avgusta prošle godine uskoro bude prevaziđena. Samo se ne zna da li će rezultat dogovora biti nova Vlada ili novi izbori.

Aleksa Bečić je optimista, pa očekuje da ćemo dobiti Vladu koja će trajati do 2024. i termina za raspisivanje redovnih parlamentarnih izbora. Dogovor je moguć, a iz pregovora i dogovora o rekonstrukciji Vlade „ni na jedan način nije izostavljen GP URA”, kaže predsjednik parlamenta ističući potrebu da parlamentarna većina bude osnažena i manjinskim partijama. I skidajući sa sebe i svoje partije odgovornost za rezultate ekspertske, odnosno, apostolske Vlade, pošto Demokrate, saznajemo to sa nekih 10 mjeseci zakašnjenja, nijesu bile saglasne sa načinom na koji je ona formirana. ,,Mi smo se zalagali za to da niko ne može biti diskriminisan. Šta je to ekspert? Gdje je to definisano? To što je neko političar, ne znači da nije ekspert…”.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

To su slike još jedne crnogorske priče o istoriji diskriminacije i nepravde koja ne samo traje, već proizvodi nove mržnje i nasilja. Bitka koja se ove sedmice vodi na sjednicama Vlade i cetinjske skupštine, mnogo je više od rešavanja vlasničkog pitanja nad jednim vjerskim objektom. Ona je nastavak borbe političkih vođa  za moć preko identitetskih pitanja, i novo podizanje nacionalnih tenzija do usijanja. Premijer Zdravko Krivokapić saopštio je da su nedopustive brutalne, šofinističke uvrede na račun potpredsjednika Vlade, ali i pojedinih odbornika Skupštine Cetinja, koje su se, kako je kazao, mogle čuti od pojedinih simpatizera DPS-a na Cetinju.

Krivokapić je u pravu. Poruke okupljenih predstavnicima URA, ne samo da su nedopustive, nego moraju biti i adekvatno sankcionisane. I na Cetinju, ali i u ostatku Crne Gore.

No, nedopustivo je još nešto. Komentarišući bezopoteznu odluku Vlade da Cetinjski manastir prepiše na državu, Krivokapić je kazao da je država samo ispravila – grešku.  ,,Nijedna odluka koja se donosi ne može biti protivustavna, protivzakonita i na štetu bilo koga. Taj atak na imovinu je krenuo već formiranjem tzv. Crnogorske pravoslavne crkve (CPC) čiji je jedini cilj bio, ne da uspostavi vjeru, nego da vrati imovinu, kako bi ta imovina mogla da bude korišćena ili od strane države ili te NVO”, rekao je Krivokapić.  Tako je premijer, sve predstavljajući se zaštitnikom Ustava i vjerskih prava, takozvanom nazvao vjersku zajednicu upisanu u registar ove zemlje. I još jednom pokazao da je zastupnik interesa Mitropolije crnogorsko-primorske, a ne svih crnogorskih građana.

Na ovu izjavu premijera, te odbornika DPS-a Jankovića, reagovala je Akcija za ljudska prava (HRA). Oni su pozvali javne funkcionere da se uzdrže od govora koji izaziva mržnju. ,,Verbalno izazivanje i podsticanje mržnje je uvod u fizičko nasilje, pa tome svako ko ima nadležnosti i javni uticaj mora da se suprotstavi”, rekli su iz HRA. Istakli su da je premijer svojom izjavom ne samo povrijedio vjerska osjećanja vjernika CPC-a, nego i mogao da podstakne mržnju prema njima.

,,Podsjećamo da je ranije predsjednik Milo Đukanović, Srpsku pravoslavnu crkvu nazivao ‘kvazivjerskom zajednicom’, ‘koja pokušava da zadrži nezakonito prisvojenu imovinu’, ‘koja je odgovorna za genocid u Srebrenici'”, rekli su iz HRA.

Spuštanju tenzija nije pomogao ni mitropolit Joanikije. Tek nakon što je  na Cetinju, zalivenom suzavcem, ustoličen na neviđen način, on je u Danilovgradu u manastiru primio predsjednika Republike Srpske, Milorada Dodika. Osvjedočenog širitelja mržnje.  Političara koji  uprkos zabrani, nastavlja javno da negira genocid u Srbrenicu , uz spremnost, kako kaže, i da ,,robija”.  Mitropolit ga je opjevao kao viteza u borbi za srpstvo.

Trebali bi tomovi da se ispišu sva ,,podsticanja” na posijanu mržnju od strane predstavnika aktuelne i prethodne vlasti. Ne samo izjave, već i brojne odluke prethodne i ove vlast svojevrsna su vrsta nasilja i podsticanje na nasilje i mržnju. Jedna od takvih je i priča o Cetinjskom manastiru.

Cetinjski manastir, jedan od simbola Crne Gore, je izgradio u drugoj polovini 15. vijeka tadašnji crnogorski vladar Ivan Crnojević. Tokom narednih nekoliko vjekova  bio je sjedište svih crnogorskih vladara. Cetinjski manastir je jedan od  ukupno  2.000 kulturnih dobara u Crnoj Gori. Od toga oko 800 sada pripada Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Do kraja godine znaće se tačan broj, pošto još ne postoji ni prezican registar. Do 1986. godine sve  crkve i manastiri i zemljište, bili su u vlasništvu sela, bratstava i plemena.  Od 1986. do 2006. godine, na Mitropliju crnogorsko primorsku  prepisano je gotovo sve bitnije. Najveći imovinski rast Srpska pravoslavna crkva, odnosno Mitropolija, doživjela je u vrijeme tridesetogodišnje vladavine aktuelnog predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića, koji danas na Cetinju navodno brani crnogorske svetinje od apetita Srpske pravoslavne crkve i srpskog sveta.  U vrijeme njegove vladavine SPC je, bespravno gradila, zauzimala. Vjernici Crnogorske pravoslavne crkve sprečavani su da vrše obrede u vjerskim objektima. Đukanović je bio strateški  partner pokojnog mitropolita Amfilohija, dok su se gomilala brojna  nerazriješena  pitanja oko vjerskih objekata kojima je SPC upravljala.

Da nova vlast nije sposobna da ta pitanja riješi na pravi način, jasno je.  Ona ih pojačava, čineći sve da ispuni interese Mitroplije crnogorsko primorske, odnosno SPC-a i Beograda.

Vlasništvo nad Cetinjskim manastirom je upisano na Opštinu Cetinje 2005. SPC je to sporila, tvrdeći da je vlasništvo nad Cetinjskim manastirom upisano neustavno i podnijela zahtjev da se taj upis prava svojine briše. Ustavni sud je navodno proglasio neustavnim taj upis, ali se do ove sedmice  Cetinjski manastir u katastru  vodio na Opštinu Cetinje.

Litije koje su prethodile padu Đukanovićevog režima, organizovala je MPC  ne pristajući da se  vjerska imovina prepiše  na državu, nakon usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti i u parlamentu u decembru 2019.

Krivokapićeva Vlada je ove sedmice Upravi za katastar i državnu imovinu naložila da u vezi sa sudbinom Cetinjskog manastira uradio ovo: ,,Nalaže se Upravi za katastar i državnu imovinu da odmah i bez odlaganja izvrši ispravku upisanog nosioca prava svojine na način što će umjesto Prijestonice Cetinje kao nosioca prava svojine vratiti upis na Državu Crnu Goru, shodno rješenju Uprave za nekretnine Podgorica – Područna jedinica Cetinje od 24. 11. 2005, pri čemu se navedenim upisom ne dira u prava upisanog titulara korišćenja”.  Vlada je tu odluku donijela  13. septembra bez održavanja sjednice, a kako su saopštili,  na osnovu pribavljene saglasnosti većine članova Vlade. Za 14. septembar već je bila najavljena rasprava u Skupštini opštine Cetinje, koja je i održana, o građanskoj inicijativi da se Cetinjski manastir vrati Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi (CPC).

Blagota Mitrić, nekadašnji predsjednik Ustavnog suda, obje odluke nazvao je protivustavnim, i ocijenio da bi u ovoj situaciji trebalo da reaguje Ustavni sud. U toj instituciji, međutim, ćute.

,,Tu su bezumne pravne odluke, jer je malo reći da su protivustavne. To je u stvari početak jedne pravne rašomonijade u Crnoj Gori koja može da izazove vrlo teške i negativne posljedice”, kazao je Mitrić. ,,Stanje je došlo do usijanja. Vi imate i pravni apsurd u okviru ove prave rašomonijade. Prvo, ova Vlada, koja je svojom odlukom Cetinjski manastir ustanovila kao državnu svojinu, ona je prije godinu dana kada je došla na vlast poništila raniji zakon o vjeroispovijesti koji je predviđao baš to. I donijeli su novi zakon koji to ne predviđa, nego da je to vlasništvo Mitropolije. E sada kad su vidjeli da će Skupština opštine Cetinje u petak donijeti odluku o tom da se Cetinjski manastir da u vlasništvo Crnogorskoj pravoslovnoj crkvu, onda je Vlada, da bi preduhitrila takvu jednu odluku, napravila još veću nezakonitost, odnosno protivustavnost”, ističe Mitrić.

Svi znamo, da ovdje nije riječ o jednoj bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manstiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike, i Srpske i Crnogorske pravoslavne crkve.  Drevni Manastir bio bi, svih nas. Naš. Umjesto policije štitila bi ga zajednička  ljubav. Okupljao bi nas. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći, kojima religija treba kao pogonsko gorivo. A nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedestih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo