Povežite se sa nama

FOKUS

Rat za Mila

Objavljeno prije

na

Da nešto mutno ima u odnosu vlasti i pojedinih medija potvrdilo je i istraživanje Centra za građansko obrazovanje (CGO) da režim ima svoje omiljene medije u koje sipa pare iz budžeta. Mimo svake ekonomske logike, od 1,8 miliona eura koje su vladini i skupštinski organi tokom prošle godine potrošili za reklamiranje, najviše je otišlo medijima sa najmanjim uticajem, beznačajnim tiražima i rejtingom. Ali, naivno je i pomisliti da vlast nema valjanu računicu. Slučajno, radi se o državnim i medijima bliskim vlasti. Najplaćeniji su najglasniji u veličanju lika i djela vođe i u prvim borbenim redovima rasplamsalog svetog rata protiv medija koji nijesu pod kontrolom vrha vlasti.

Rat se, a kako bi drugačije, vodi preko najplaćenije, državne Pobjede. Prema istraživanju CGO, tokom prošle godine vladini i skupštinski organi za reklamiranje i oglašavanje najviše su dali upravo Pobjedi, ukupno oko 200 hiljada eura. To je oko 70 odsto ukupnog novca. Istovremeno, najtiražnijim dnevnim listovima Vijestima i Danu pripala je tek sića, Vijestima osam, a Danu oko tri odsto.

Kao i devedesetih, Pobjeda i danas ratuje za istog vođu, ispisujući još jednu svesku Rata za mir. Srđan Kusovac, bivši savjetnik Mila Đukanovića, sve je ogoljeniji i otvoreniji u napadima na medije koje vlast ne kontroliše i sve one koji nijesu po volji šefa mu. A srazmjerno sve oštrijim kritikama Đukanovića na račun istih. Bivši premijer je nedavno pozvao na hapšenje Miodraga Perovića, vlasnika Vijesti, nakon čega je hajka državne novine na ,,državne neprijatelje” intenzivirana.

Samo nekoliko dana nakon što je preko Pobjede Sava Grbović, najbliži saradnik Branislava Mićunovića, kojeg policije i tužilaštva iz regiona označavaju kao šefa organizovanog kriminala u Crnoj Gori i šire, uputio uvrede i prijetnje novinarima i urednicima Vijesti, Kusovac je nastavio hajku. Ta novina objavila je ,,mini studiju”, dokument u kom bivši urednik Vijesti Zdravko Vučinić urednicima i vlasnicima Vijesti navodno naširoko objašnjava šta je sve prećutao o poslovanju Crnogorske komercijalne banke, a na štetu Prve banke koju kontrolišu braća Aco i Milo Đukanović. Zanimljivo: studija je ispisana u trećem licu, a ne u prvom kako se obično piše o sebi.

Željko Ivanović, direktor Vijesti, osporio je za Monitor autentičnost dokumenta. On tvrdi da je po prepoznatljivom rukopisu tajnih službi komibinacijom malog broja tačnih podataka ili komentara iz privatne komunikacije predstavnika Vijesti i obilja iskonstruisanih detalja i analiza, fabrikovana studija s ciljem da se državni neprijatelji oblate i kompromituju.

„To glas udbe radi već tri godine, a sada najavljuju da će preći i na neke ministre, da imaju i njihove dosijee. Važno je istaći da će, o ovim studijama i feljtonima lista Vlade Crne Gore i organizovanog kriminala, jednog dana izaći istinska studija koja će dokumentovano opisati prirodu jednog mafijaškog režima i zloupotrebu obavještajne službe i državne propagande”, kaže Ivanović.

Pobjeda, poznato je, skoro godinu u serijalu Pisma iz Sarajeva objavljuje neistine i uvrede na račun predstavnika Vijesti i Monitora i svih onih koji odbijaju da javno zaborave odgovornost Mila Đukanovića za ratni zločin deportacije bosanskih izbjeglica i žmure pred njegovim sumnjivim poslovima. Prethodno je godinama objavljivan feljton o urednicima, vlasnicima i novinarima Vijesti.

Novac koji je Pobjeda prošle godine dobila od vladinih i skupštinskih organa, tek je mali dio novca iz državne kase utrošen kako bi se u životu održalo vladino čudovište koje nezakonito posluje već deceniju. Država je Pobjedi izdala ranije garancije na kredite od 2,97 miliona i 3,5 miliona eura, a tu je i konverzija poreskog duga u akcijski kapital u iznosu od 4,8 miliona i 1,5 miliona eura na uštrb punjenja budžeta.

Istraživanje CGO nije obuhvatilo ni podatke o tome koliko novca javna i preduzeća u kojima država ima udjela troše na reklamiranje, i u kojim medijima. Monitor je tim preduzećima, od Aerodroma Crne Gore do Elektroprivrede i Luke Bar, uputio pitanja o tome koliko su novca za reklamiranje izdvojili tokom prošle godine i kojim medijima. Do završetka ovog broja odgovori nijesu stigli. Jedino su iz Elektroprivrede saopštili da je ta kompanija prošle godine utrošila oko 20 hiljada eura za reklamiranje, ali ne i kojim je medijima novac otišao.

Kusovac nije sam u ratu protiv kritičara režima i medija koje vlast ne kontroliše. Draško Đuranović, vlasnik portala Analitika, Darko Šuković, vlasnik Antene M, i Đuro Vučinić, vlasnik Montene, pozvali su državne organe da reaguju nakon što je Pobjeda objavila ,,mini studiju”, dokument čija autentičnost nije potvrđena i u kom jedan novinar navodno objašnjava kako se u svojim tekstovima nije podjednako bavio CKB i Prvom bankom, prećutkujući informacije koje je navodno imao o CKB banci. Šuković je čak javno bio razočaran što tužilaštvo vjerovatno neće hapsiti predstavnike tih medija, „hohštaplere” kako ih je nazvao. Možda nebitno, ali niko od medijskih profesionalaca nije pominjao da je za novinara Prva banka kao tema interesantnija, ono bar zbog toga što je kao banka tadašnjeg premijera i njegovog brata zamalo ugrozila finansijski sistem zemlje.

Zanimljivo je da su upravo portal Analitika, Antena M i Montena nakon Pobjede najplaćeniji mediji po istraživanju CGO. Analitika je prošle godine dobila preko 20 hiljada eura, od čega najviše od Ministarstva saobraćaja i Direkcije za saobraćaj, oko 12 hiljada eura.

I Montena je dobila oko 20 hiljada eura, od čega je skoro 18 hiljada eura platilo Ministarstvo saobraćaja. Slijedi Antena M sa 14 hiljada eura, od čega je najveći dio stigao opet iz Ministarstva saobraćaja.

Istovremeno, najgledanija Televizija Vijesti dobila je tek sedam hiljada eura, isto koliko i javni servis Berane.

Predstavnici Vijesti i Dana ocijenili su da ti podaci jasno pokazuju da Vlada šikanira i diskriminiše medije koje ne kontroliše.

Iako nijesmo uspjeli da saznamo o kolikoj je sumi riječ, nije teško utvrditi da se najveća javna preduzeća oglašavaju u Analitici i Anteni M. Portal Analitika je, zanimljivo, od prvog dana počeo sa velikim oglašivačima, kada broj ulazaka i posjećenost sigurno nijesu mogli biti kriterijum za oglašavanje. Tu su i dugovi od preko 800 hiljada eura koje je napravio Bega press, ugašeni distributer štampe, u vlasništvu supruge Draška Đuranovića, a pokrila Vlada pod izgovorom pomoći medijima kojima je Bega press dugovao. PzP je tada ocijenio da Đuranović ne može ostati nakon toga u Savjetu RTCG.

U prošlogodišnjoj raspodjeli novca od igara na sreću Antena M i Montena dobile su desetine hiljada eura, i to Antena M oko 45 hilajda eura, a Montena oko 35 hiljada. Direktor Montene Đuro Vučinić ove sedmice otkazao je jednu od najpoznatijih emisija na toj televiziji Oči u oči autora Marka Novakovića, nakon što je Novaković objavio tekst u Vijestima u kom je kritikovao vlast. Vučinić je objasnio da neće tolerisati angažovano novinarstvo. ,,Da mi iz neke partije kažu marš tamo, neću ti nikad u emisiju doć”.

Analiza medijske scene Srbije u vremenu prije Miloševićevog pada, koju su radili tamošnji profesionalci i novinarska udruženja, pokazala je da je srpski diktator činio isto što danas u Crnoj Gori rade Đukanović i njegovi mediji. Nakon finansijskog iscrpljivanja i ukidanja sredstava od oglašavanja, uslijedila su šikaniranja i sve otvorenije verbalno i fizičko nasilje. Tako je i ovdje.

Pobjeda, Analitika, Antena M vođina su armija spasa. A bučniji su, jer i diktator zna da je vrijeme.

DALIBORKA ULJAREVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA CENTRA ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE (CGO)
Zloupotreba javnih finansija

MONITOR: Šta je pokazalo istraživanje Centra za građansko obrazovanje?
ULJAREVIĆ: CGO je sproveo istraživanje sa ciljem da javnost sazna koji sve mediji, produkcijske kuće i drugi subjekti učestvuju u raspodjeli novca poreskih obveznika za potrebe promocije vlasti i za informativne servise. Mislim da su problematični podaci o neravnomjernoj podjeli novca među najuticajnijim medijima i da otvaraju pitanje: koji i čiji je interes reklamirati se u medijima sa malim tiražom ili uticajem? Očigledno je da postoji različit odnos državnih organa prema pojedinim medijima i disproporcija između nivoa uticaja pojedinih medija i nivoa sredstava dodijeljenih za javno oglašavanje, produkciju i druge usluge od strane državnih organa.

Mora se vršiti pritisak na državne organe da se uspostave mjerljivi kriterijumi za trošenje sredstava. Svi zajedno, posebno civilni sektor i mediji, moramo raditi na uspostavljanju sistema javne kontrole trošenja državnog novca. Zloupotrebe javnih finansija u političke svrhe nijesu novost, ali obaveza da se protiv takve prakse borimo je suština našeg djelovanja.

MONITOR: Kazali ste da se moraju utvrditi jasna pravila i kriterijumi za raspodjelu tog novca. Kako?
ULJAREVIĆ: Novac treba raspodijeliti na osnovu povjerenja koje građani imaju u medije. Paradoksalno je da se reklamirate na mjestu gdje će to mnogo manje ljudi vidjeti. Pitanje kriterijuma je otvoreno pitanje ukupno za raspodjelu sredstava iz državnih fondova, a posebnu ulogu u objektiviziranju kriterijuma imaju upravo mediji. Ako kroz medije imate spinovanje javnosti u cilju obračuna sa ljudima, onda će jedini kriterijum biti ono što vlast kaže. Ako ocrnite jedini konkurs koji je imao kriterijume, gdje prozovete projekte organizacija koje su sredstva u najvećem broju prozvanih slučajeva dobile kao kofinansirajuća za realizaciju IPA projekata, a ni riječi ne progovorite o partijskoj raspodjeli sredstava godinama unazad od strane tadašnjeg predsjednika komisije, onda ne očekujte kriterijume. Ako priču završite tamo gdje mislite da vam je interes u tom trenutku, ogriješili ste se o profesiju i ubili istinu, i zato se u Crnoj Gori vlada silom u sprezi sa bukadžijama koji vikom pokušavaju da diskredituju one koji znaju istinu o njima i njihovim nedovršenostima, a često aboliraju krivci ili se sa njih skreće pažnja.

UCJENAMA DO PRIVATIZACIJE POBJEDE
Dosijeima na Vladu

Srđan Kusovac i njegov šef Pobjedu ne koriste samo za pritisak na neistomišljenike i kritičare režima. Paralelno sa hajkom na medije, Kusovac je posljednjih dana vršio pritisak na činovnike Vlade Igora Lukšića da bi zadržao svoje radno mjesto. Monstruozno, glavni urednik državne novine je u posljednjem tekstu zaprijetio da će ukoliko Pobjeda ode u stečaj, na naslovnoj prije toga biti objavljene čitulje i da će ,,nekog istresti iz gaća”. Kusovac je pojedinim članovima tenderske komisije uputio i otvorene prijetnje da će objelodaniti povjerljive informacije o njima.

Od kupovine Pobjede bosanski Avaz Fahrudina Radončića je, prema tvrdnjama direktora te firme, bio odustao. Iz te kompanije su saopštili da nijesu znali da je Pobjeda samo u tri mjeseca ove godine uspjela da napravi preko 600 hiljada eura duga, te da bi tim tempom do kraja godine mogla napraviti novih dva i po miliona eura duga, što kupovinu Pobjede čini neisplativim poslom. Avaz nije htio da preuzme dugoročna dugovanja Pobjede od sedam miliona eura, a pregovaralo se da taj dug padne na teret crnogorskih građana.

Tenderska komisija objavila je da se nastavljaju pregovori sa Avazom. A Avaz da ih Vlada moli da se ne povlače. Prijetnje dosijeima su urodile plodom.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

REKONSTRUKCIJA VLADE: Otvaranje dveri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vladajuće partije tek se pozicioniraju, očekujući da URA prelomi na njihovu stranu, i da tada započnu stvarni pregovori o podjeli vlasti. A pozicionira se i premijer, potvrđujući sumnje da je upućen u započetu igru. U kojoj će evropske integracije ustupiti mjesto Vučićevom otvorenom Balkanu, sve sa nadom domaćih i izvanjih  promotera da će nas to dovesti do novog srpskog sveta

 

Tri mjeseca otkako je Vlada Zdravka Krivokapića izgubila podršku parlamentarne većine, zahuhtavaju se razgovori o njenoj rekonstrukciji.

Koliko su u tom naumu ozbiljne tri vladajuće koalicije i premijer koji u pregovorima zastupa samog sebe, kao osamostaljeni (usamljeni) predvodnik koalicije Za budućnost Crne Gore, možemo vidjeti iz onoga što se čini kao neupitno nakon dosadašnjih razgovora i prepucavanja partijskim saopštenjima.

I buduću, rekonstruisanu, Vladu predvodiće sadašnji premijer, odnosno, „običan lažov i izdajnička tranja“ (citat Marina Jočić, DF). Ostanak u Vladi garantovao je i ministru finansija – „članu međunarodne kriminalen grupe“ (Nebojša Medojević, predsjednik PzP i jedan od lidera DF-a) i potpredsjedniku Vlade koji je, prema najnovijim saznanjima njegovih koalicionih partnera skupa sa svojom partijom (URA) htio, tokom nedavnih događaja na Cetinju, da „preda vlast u ruke Veselinu Veljoviću“ (saopštenje Demokrata).

Pored pomenute trojice okosnicu nove Vlade trebalo bi da čine oni koji uz DPS, prema mišljenju Demokrata, „predstavljaju političku dvoglavu zmiju koja sikće otrove u vidu mržnje, uvreda i podmetanja“ (DF), skupa sa „najobičnijim titoistima koji se lažno predstavljaju demokratama“ (iz saopštenja DF-a o Demokratama). U novoj Vladi, slažu se njeni mogući konstituenti, mjesta bi trebalo da bude i za nacionalne manjinske partije, iste one koje „prekopavaju kosti žrtava iz Srebrenice da bi ih koristili u dnevno-političke svrhe“  (poslanik DF-a i predsjednik Odbora za ljudska prava i slobode Jovan Vučurović).

Konačno, na mjestu predsjednika Skupštine Crne Gore ostao bi Aleksa Bečić, koji  (GP URA)  napušta evropski kurs, moguće, „zbog prijetnji beogradskih tabloida o navodnom snimku“.

Sve ovo i još mnogo toga  što se ne citira u pristojnim novinama, jedni o drugima rekli su sadašnji koalicioni partneri. Uglavnom, od momenta kada je Vlada, sredinom juna, i zvanično izgubila podršku parlamentarne većine. Nakon što je parlament, uz pomoć glasova opozicionih poslanika, usvojio Deklaraciju o Srebrenici i na prijedlog premijera Krivokapića, a uz podršku DPS-a, razriješio ministra pravde Vladimira Leposavića. „Sada resetujemo stanje na nulu i tražimo novi dogovor. Pozdravljamo vas i neka vam je srećan DPS”, obznanio je šef poslaničkog kluba DF-a Slaven Radunović odluku da napuste parlament.

Svjedočimo novom početku. Uz demonstriranu dozu međusobnog povjerenja, razumjevanja, pristojnosti i spremnosti na kompromis,  očekivati je da kriza koja traje, praktično, od 31. avgusta prošle godine uskoro bude prevaziđena. Samo se ne zna da li će rezultat dogovora biti nova Vlada ili novi izbori.

Aleksa Bečić je optimista, pa očekuje da ćemo dobiti Vladu koja će trajati do 2024. i termina za raspisivanje redovnih parlamentarnih izbora. Dogovor je moguć, a iz pregovora i dogovora o rekonstrukciji Vlade „ni na jedan način nije izostavljen GP URA”, kaže predsjednik parlamenta ističući potrebu da parlamentarna većina bude osnažena i manjinskim partijama. I skidajući sa sebe i svoje partije odgovornost za rezultate ekspertske, odnosno, apostolske Vlade, pošto Demokrate, saznajemo to sa nekih 10 mjeseci zakašnjenja, nijesu bile saglasne sa načinom na koji je ona formirana. ,,Mi smo se zalagali za to da niko ne može biti diskriminisan. Šta je to ekspert? Gdje je to definisano? To što je neko političar, ne znači da nije ekspert…”.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

To su slike još jedne crnogorske priče o istoriji diskriminacije i nepravde koja ne samo traje, već proizvodi nove mržnje i nasilja. Bitka koja se ove sedmice vodi na sjednicama Vlade i cetinjske skupštine, mnogo je više od rešavanja vlasničkog pitanja nad jednim vjerskim objektom. Ona je nastavak borbe političkih vođa  za moć preko identitetskih pitanja, i novo podizanje nacionalnih tenzija do usijanja. Premijer Zdravko Krivokapić saopštio je da su nedopustive brutalne, šofinističke uvrede na račun potpredsjednika Vlade, ali i pojedinih odbornika Skupštine Cetinja, koje su se, kako je kazao, mogle čuti od pojedinih simpatizera DPS-a na Cetinju.

Krivokapić je u pravu. Poruke okupljenih predstavnicima URA, ne samo da su nedopustive, nego moraju biti i adekvatno sankcionisane. I na Cetinju, ali i u ostatku Crne Gore.

No, nedopustivo je još nešto. Komentarišući bezopoteznu odluku Vlade da Cetinjski manastir prepiše na državu, Krivokapić je kazao da je država samo ispravila – grešku.  ,,Nijedna odluka koja se donosi ne može biti protivustavna, protivzakonita i na štetu bilo koga. Taj atak na imovinu je krenuo već formiranjem tzv. Crnogorske pravoslavne crkve (CPC) čiji je jedini cilj bio, ne da uspostavi vjeru, nego da vrati imovinu, kako bi ta imovina mogla da bude korišćena ili od strane države ili te NVO”, rekao je Krivokapić.  Tako je premijer, sve predstavljajući se zaštitnikom Ustava i vjerskih prava, takozvanom nazvao vjersku zajednicu upisanu u registar ove zemlje. I još jednom pokazao da je zastupnik interesa Mitropolije crnogorsko-primorske, a ne svih crnogorskih građana.

Na ovu izjavu premijera, te odbornika DPS-a Jankovića, reagovala je Akcija za ljudska prava (HRA). Oni su pozvali javne funkcionere da se uzdrže od govora koji izaziva mržnju. ,,Verbalno izazivanje i podsticanje mržnje je uvod u fizičko nasilje, pa tome svako ko ima nadležnosti i javni uticaj mora da se suprotstavi”, rekli su iz HRA. Istakli su da je premijer svojom izjavom ne samo povrijedio vjerska osjećanja vjernika CPC-a, nego i mogao da podstakne mržnju prema njima.

,,Podsjećamo da je ranije predsjednik Milo Đukanović, Srpsku pravoslavnu crkvu nazivao ‘kvazivjerskom zajednicom’, ‘koja pokušava da zadrži nezakonito prisvojenu imovinu’, ‘koja je odgovorna za genocid u Srebrenici'”, rekli su iz HRA.

Spuštanju tenzija nije pomogao ni mitropolit Joanikije. Tek nakon što je  na Cetinju, zalivenom suzavcem, ustoličen na neviđen način, on je u Danilovgradu u manastiru primio predsjednika Republike Srpske, Milorada Dodika. Osvjedočenog širitelja mržnje.  Političara koji  uprkos zabrani, nastavlja javno da negira genocid u Srbrenicu , uz spremnost, kako kaže, i da ,,robija”.  Mitropolit ga je opjevao kao viteza u borbi za srpstvo.

Trebali bi tomovi da se ispišu sva ,,podsticanja” na posijanu mržnju od strane predstavnika aktuelne i prethodne vlasti. Ne samo izjave, već i brojne odluke prethodne i ove vlast svojevrsna su vrsta nasilja i podsticanje na nasilje i mržnju. Jedna od takvih je i priča o Cetinjskom manastiru.

Cetinjski manastir, jedan od simbola Crne Gore, je izgradio u drugoj polovini 15. vijeka tadašnji crnogorski vladar Ivan Crnojević. Tokom narednih nekoliko vjekova  bio je sjedište svih crnogorskih vladara. Cetinjski manastir je jedan od  ukupno  2.000 kulturnih dobara u Crnoj Gori. Od toga oko 800 sada pripada Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Do kraja godine znaće se tačan broj, pošto još ne postoji ni prezican registar. Do 1986. godine sve  crkve i manastiri i zemljište, bili su u vlasništvu sela, bratstava i plemena.  Od 1986. do 2006. godine, na Mitropliju crnogorsko primorsku  prepisano je gotovo sve bitnije. Najveći imovinski rast Srpska pravoslavna crkva, odnosno Mitropolija, doživjela je u vrijeme tridesetogodišnje vladavine aktuelnog predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića, koji danas na Cetinju navodno brani crnogorske svetinje od apetita Srpske pravoslavne crkve i srpskog sveta.  U vrijeme njegove vladavine SPC je, bespravno gradila, zauzimala. Vjernici Crnogorske pravoslavne crkve sprečavani su da vrše obrede u vjerskim objektima. Đukanović je bio strateški  partner pokojnog mitropolita Amfilohija, dok su se gomilala brojna  nerazriješena  pitanja oko vjerskih objekata kojima je SPC upravljala.

Da nova vlast nije sposobna da ta pitanja riješi na pravi način, jasno je.  Ona ih pojačava, čineći sve da ispuni interese Mitroplije crnogorsko primorske, odnosno SPC-a i Beograda.

Vlasništvo nad Cetinjskim manastirom je upisano na Opštinu Cetinje 2005. SPC je to sporila, tvrdeći da je vlasništvo nad Cetinjskim manastirom upisano neustavno i podnijela zahtjev da se taj upis prava svojine briše. Ustavni sud je navodno proglasio neustavnim taj upis, ali se do ove sedmice  Cetinjski manastir u katastru  vodio na Opštinu Cetinje.

Litije koje su prethodile padu Đukanovićevog režima, organizovala je MPC  ne pristajući da se  vjerska imovina prepiše  na državu, nakon usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti i u parlamentu u decembru 2019.

Krivokapićeva Vlada je ove sedmice Upravi za katastar i državnu imovinu naložila da u vezi sa sudbinom Cetinjskog manastira uradio ovo: ,,Nalaže se Upravi za katastar i državnu imovinu da odmah i bez odlaganja izvrši ispravku upisanog nosioca prava svojine na način što će umjesto Prijestonice Cetinje kao nosioca prava svojine vratiti upis na Državu Crnu Goru, shodno rješenju Uprave za nekretnine Podgorica – Područna jedinica Cetinje od 24. 11. 2005, pri čemu se navedenim upisom ne dira u prava upisanog titulara korišćenja”.  Vlada je tu odluku donijela  13. septembra bez održavanja sjednice, a kako su saopštili,  na osnovu pribavljene saglasnosti većine članova Vlade. Za 14. septembar već je bila najavljena rasprava u Skupštini opštine Cetinje, koja je i održana, o građanskoj inicijativi da se Cetinjski manastir vrati Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi (CPC).

Blagota Mitrić, nekadašnji predsjednik Ustavnog suda, obje odluke nazvao je protivustavnim, i ocijenio da bi u ovoj situaciji trebalo da reaguje Ustavni sud. U toj instituciji, međutim, ćute.

,,Tu su bezumne pravne odluke, jer je malo reći da su protivustavne. To je u stvari početak jedne pravne rašomonijade u Crnoj Gori koja može da izazove vrlo teške i negativne posljedice”, kazao je Mitrić. ,,Stanje je došlo do usijanja. Vi imate i pravni apsurd u okviru ove prave rašomonijade. Prvo, ova Vlada, koja je svojom odlukom Cetinjski manastir ustanovila kao državnu svojinu, ona je prije godinu dana kada je došla na vlast poništila raniji zakon o vjeroispovijesti koji je predviđao baš to. I donijeli su novi zakon koji to ne predviđa, nego da je to vlasništvo Mitropolije. E sada kad su vidjeli da će Skupština opštine Cetinje u petak donijeti odluku o tom da se Cetinjski manastir da u vlasništvo Crnogorskoj pravoslovnoj crkvu, onda je Vlada, da bi preduhitrila takvu jednu odluku, napravila još veću nezakonitost, odnosno protivustavnost”, ističe Mitrić.

Svi znamo, da ovdje nije riječ o jednoj bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manstiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike, i Srpske i Crnogorske pravoslavne crkve.  Drevni Manastir bio bi, svih nas. Naš. Umjesto policije štitila bi ga zajednička  ljubav. Okupljao bi nas. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći, kojima religija treba kao pogonsko gorivo. A nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedestih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo