Povežite se sa nama

FOKUS

Rat za Mila

Objavljeno prije

na

ratzamila

Da nešto mutno ima u odnosu vlasti i pojedinih medija potvrdilo je i istraživanje Centra za građansko obrazovanje (CGO) da režim ima svoje omiljene medije u koje sipa pare iz budžeta. Mimo svake ekonomske logike, od 1,8 miliona eura koje su vladini i skupštinski organi tokom prošle godine potrošili za reklamiranje, najviše je otišlo medijima sa najmanjim uticajem, beznačajnim tiražima i rejtingom. Ali, naivno je i pomisliti da vlast nema valjanu računicu. Slučajno, radi se o državnim i medijima bliskim vlasti. Najplaćeniji su najglasniji u veličanju lika i djela vođe i u prvim borbenim redovima rasplamsalog svetog rata protiv medija koji nijesu pod kontrolom vrha vlasti.

Rat se, a kako bi drugačije, vodi preko najplaćenije, državne Pobjede. Prema istraživanju CGO, tokom prošle godine vladini i skupštinski organi za reklamiranje i oglašavanje najviše su dali upravo Pobjedi, ukupno oko 200 hiljada eura. To je oko 70 odsto ukupnog novca. Istovremeno, najtiražnijim dnevnim listovima Vijestima i Danu pripala je tek sića, Vijestima osam, a Danu oko tri odsto.

Kao i devedesetih, Pobjeda i danas ratuje za istog vođu, ispisujući još jednu svesku Rata za mir. Srđan Kusovac, bivši savjetnik Mila Đukanovića, sve je ogoljeniji i otvoreniji u napadima na medije koje vlast ne kontroliše i sve one koji nijesu po volji šefa mu. A srazmjerno sve oštrijim kritikama Đukanovića na račun istih. Bivši premijer je nedavno pozvao na hapšenje Miodraga Perovića, vlasnika Vijesti, nakon čega je hajka državne novine na ,,državne neprijatelje” intenzivirana.

Samo nekoliko dana nakon što je preko Pobjede Sava Grbović, najbliži saradnik Branislava Mićunovića, kojeg policije i tužilaštva iz regiona označavaju kao šefa organizovanog kriminala u Crnoj Gori i šire, uputio uvrede i prijetnje novinarima i urednicima Vijesti, Kusovac je nastavio hajku. Ta novina objavila je ,,mini studiju”, dokument u kom bivši urednik Vijesti Zdravko Vučinić urednicima i vlasnicima Vijesti navodno naširoko objašnjava šta je sve prećutao o poslovanju Crnogorske komercijalne banke, a na štetu Prve banke koju kontrolišu braća Aco i Milo Đukanović. Zanimljivo: studija je ispisana u trećem licu, a ne u prvom kako se obično piše o sebi.

Željko Ivanović, direktor Vijesti, osporio je za Monitor autentičnost dokumenta. On tvrdi da je po prepoznatljivom rukopisu tajnih službi komibinacijom malog broja tačnih podataka ili komentara iz privatne komunikacije predstavnika Vijesti i obilja iskonstruisanih detalja i analiza, fabrikovana studija s ciljem da se državni neprijatelji oblate i kompromituju.

„To glas udbe radi već tri godine, a sada najavljuju da će preći i na neke ministre, da imaju i njihove dosijee. Važno je istaći da će, o ovim studijama i feljtonima lista Vlade Crne Gore i organizovanog kriminala, jednog dana izaći istinska studija koja će dokumentovano opisati prirodu jednog mafijaškog režima i zloupotrebu obavještajne službe i državne propagande”, kaže Ivanović.

Pobjeda, poznato je, skoro godinu u serijalu Pisma iz Sarajeva objavljuje neistine i uvrede na račun predstavnika Vijesti i Monitora i svih onih koji odbijaju da javno zaborave odgovornost Mila Đukanovića za ratni zločin deportacije bosanskih izbjeglica i žmure pred njegovim sumnjivim poslovima. Prethodno je godinama objavljivan feljton o urednicima, vlasnicima i novinarima Vijesti.

Novac koji je Pobjeda prošle godine dobila od vladinih i skupštinskih organa, tek je mali dio novca iz državne kase utrošen kako bi se u životu održalo vladino čudovište koje nezakonito posluje već deceniju. Država je Pobjedi izdala ranije garancije na kredite od 2,97 miliona i 3,5 miliona eura, a tu je i konverzija poreskog duga u akcijski kapital u iznosu od 4,8 miliona i 1,5 miliona eura na uštrb punjenja budžeta.

Istraživanje CGO nije obuhvatilo ni podatke o tome koliko novca javna i preduzeća u kojima država ima udjela troše na reklamiranje, i u kojim medijima. Monitor je tim preduzećima, od Aerodroma Crne Gore do Elektroprivrede i Luke Bar, uputio pitanja o tome koliko su novca za reklamiranje izdvojili tokom prošle godine i kojim medijima. Do završetka ovog broja odgovori nijesu stigli. Jedino su iz Elektroprivrede saopštili da je ta kompanija prošle godine utrošila oko 20 hiljada eura za reklamiranje, ali ne i kojim je medijima novac otišao.

Kusovac nije sam u ratu protiv kritičara režima i medija koje vlast ne kontroliše. Draško Đuranović, vlasnik portala Analitika, Darko Šuković, vlasnik Antene M, i Đuro Vučinić, vlasnik Montene, pozvali su državne organe da reaguju nakon što je Pobjeda objavila ,,mini studiju”, dokument čija autentičnost nije potvrđena i u kom jedan novinar navodno objašnjava kako se u svojim tekstovima nije podjednako bavio CKB i Prvom bankom, prećutkujući informacije koje je navodno imao o CKB banci. Šuković je čak javno bio razočaran što tužilaštvo vjerovatno neće hapsiti predstavnike tih medija, „hohštaplere” kako ih je nazvao. Možda nebitno, ali niko od medijskih profesionalaca nije pominjao da je za novinara Prva banka kao tema interesantnija, ono bar zbog toga što je kao banka tadašnjeg premijera i njegovog brata zamalo ugrozila finansijski sistem zemlje.

Zanimljivo je da su upravo portal Analitika, Antena M i Montena nakon Pobjede najplaćeniji mediji po istraživanju CGO. Analitika je prošle godine dobila preko 20 hiljada eura, od čega najviše od Ministarstva saobraćaja i Direkcije za saobraćaj, oko 12 hiljada eura.

I Montena je dobila oko 20 hiljada eura, od čega je skoro 18 hiljada eura platilo Ministarstvo saobraćaja. Slijedi Antena M sa 14 hiljada eura, od čega je najveći dio stigao opet iz Ministarstva saobraćaja.

Istovremeno, najgledanija Televizija Vijesti dobila je tek sedam hiljada eura, isto koliko i javni servis Berane.

Predstavnici Vijesti i Dana ocijenili su da ti podaci jasno pokazuju da Vlada šikanira i diskriminiše medije koje ne kontroliše.

Iako nijesmo uspjeli da saznamo o kolikoj je sumi riječ, nije teško utvrditi da se najveća javna preduzeća oglašavaju u Analitici i Anteni M. Portal Analitika je, zanimljivo, od prvog dana počeo sa velikim oglašivačima, kada broj ulazaka i posjećenost sigurno nijesu mogli biti kriterijum za oglašavanje. Tu su i dugovi od preko 800 hiljada eura koje je napravio Bega press, ugašeni distributer štampe, u vlasništvu supruge Draška Đuranovića, a pokrila Vlada pod izgovorom pomoći medijima kojima je Bega press dugovao. PzP je tada ocijenio da Đuranović ne može ostati nakon toga u Savjetu RTCG.

U prošlogodišnjoj raspodjeli novca od igara na sreću Antena M i Montena dobile su desetine hiljada eura, i to Antena M oko 45 hilajda eura, a Montena oko 35 hiljada. Direktor Montene Đuro Vučinić ove sedmice otkazao je jednu od najpoznatijih emisija na toj televiziji Oči u oči autora Marka Novakovića, nakon što je Novaković objavio tekst u Vijestima u kom je kritikovao vlast. Vučinić je objasnio da neće tolerisati angažovano novinarstvo. ,,Da mi iz neke partije kažu marš tamo, neću ti nikad u emisiju doć”.

Analiza medijske scene Srbije u vremenu prije Miloševićevog pada, koju su radili tamošnji profesionalci i novinarska udruženja, pokazala je da je srpski diktator činio isto što danas u Crnoj Gori rade Đukanović i njegovi mediji. Nakon finansijskog iscrpljivanja i ukidanja sredstava od oglašavanja, uslijedila su šikaniranja i sve otvorenije verbalno i fizičko nasilje. Tako je i ovdje.

Pobjeda, Analitika, Antena M vođina su armija spasa. A bučniji su, jer i diktator zna da je vrijeme.

DALIBORKA ULJAREVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA CENTRA ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE (CGO)
Zloupotreba javnih finansija

MONITOR: Šta je pokazalo istraživanje Centra za građansko obrazovanje?
ULJAREVIĆ: CGO je sproveo istraživanje sa ciljem da javnost sazna koji sve mediji, produkcijske kuće i drugi subjekti učestvuju u raspodjeli novca poreskih obveznika za potrebe promocije vlasti i za informativne servise. Mislim da su problematični podaci o neravnomjernoj podjeli novca među najuticajnijim medijima i da otvaraju pitanje: koji i čiji je interes reklamirati se u medijima sa malim tiražom ili uticajem? Očigledno je da postoji različit odnos državnih organa prema pojedinim medijima i disproporcija između nivoa uticaja pojedinih medija i nivoa sredstava dodijeljenih za javno oglašavanje, produkciju i druge usluge od strane državnih organa.

Mora se vršiti pritisak na državne organe da se uspostave mjerljivi kriterijumi za trošenje sredstava. Svi zajedno, posebno civilni sektor i mediji, moramo raditi na uspostavljanju sistema javne kontrole trošenja državnog novca. Zloupotrebe javnih finansija u političke svrhe nijesu novost, ali obaveza da se protiv takve prakse borimo je suština našeg djelovanja.

MONITOR: Kazali ste da se moraju utvrditi jasna pravila i kriterijumi za raspodjelu tog novca. Kako?
ULJAREVIĆ: Novac treba raspodijeliti na osnovu povjerenja koje građani imaju u medije. Paradoksalno je da se reklamirate na mjestu gdje će to mnogo manje ljudi vidjeti. Pitanje kriterijuma je otvoreno pitanje ukupno za raspodjelu sredstava iz državnih fondova, a posebnu ulogu u objektiviziranju kriterijuma imaju upravo mediji. Ako kroz medije imate spinovanje javnosti u cilju obračuna sa ljudima, onda će jedini kriterijum biti ono što vlast kaže. Ako ocrnite jedini konkurs koji je imao kriterijume, gdje prozovete projekte organizacija koje su sredstva u najvećem broju prozvanih slučajeva dobile kao kofinansirajuća za realizaciju IPA projekata, a ni riječi ne progovorite o partijskoj raspodjeli sredstava godinama unazad od strane tadašnjeg predsjednika komisije, onda ne očekujte kriterijume. Ako priču završite tamo gdje mislite da vam je interes u tom trenutku, ogriješili ste se o profesiju i ubili istinu, i zato se u Crnoj Gori vlada silom u sprezi sa bukadžijama koji vikom pokušavaju da diskredituju one koji znaju istinu o njima i njihovim nedovršenostima, a često aboliraju krivci ili se sa njih skreće pažnja.

UCJENAMA DO PRIVATIZACIJE POBJEDE
Dosijeima na Vladu

Srđan Kusovac i njegov šef Pobjedu ne koriste samo za pritisak na neistomišljenike i kritičare režima. Paralelno sa hajkom na medije, Kusovac je posljednjih dana vršio pritisak na činovnike Vlade Igora Lukšića da bi zadržao svoje radno mjesto. Monstruozno, glavni urednik državne novine je u posljednjem tekstu zaprijetio da će ukoliko Pobjeda ode u stečaj, na naslovnoj prije toga biti objavljene čitulje i da će ,,nekog istresti iz gaća”. Kusovac je pojedinim članovima tenderske komisije uputio i otvorene prijetnje da će objelodaniti povjerljive informacije o njima.

Od kupovine Pobjede bosanski Avaz Fahrudina Radončića je, prema tvrdnjama direktora te firme, bio odustao. Iz te kompanije su saopštili da nijesu znali da je Pobjeda samo u tri mjeseca ove godine uspjela da napravi preko 600 hiljada eura duga, te da bi tim tempom do kraja godine mogla napraviti novih dva i po miliona eura duga, što kupovinu Pobjede čini neisplativim poslom. Avaz nije htio da preuzme dugoročna dugovanja Pobjede od sedam miliona eura, a pregovaralo se da taj dug padne na teret crnogorskih građana.

Tenderska komisija objavila je da se nastavljaju pregovori sa Avazom. A Avaz da ih Vlada moli da se ne povlače. Prijetnje dosijeima su urodile plodom.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

VLADA PREUZELA KONTROLU NAD VRHOM UP, TUŽILAŠTVO PROVJERAVA ANB: Kraj početka demontiranja DPS policije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Promjenama u vrhu Uprave policije Vlada je razriješila dio prepreka koje su stajale pred njom, na proklamovanom putu depolitizacije i dekriminalizacija crnogorske policije

 

Nakon iznuđene ostavke dugogodišnjeg direktora Uprave policije Veselina Veljovića, ni Zoran Lazović više nije šef Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala.

Dugo očekivana, i od strane novoformirane vladajuće većine – zahtijevana, vijest do nas je stigla preko Fejsbuk stranice Građanskog pokreta URA: ,,Kao što je najavio potpredsjednik Vlade i predsjednik pokreta URA dr Dritan Abazović, smijenjen je šef Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala Zoran Lazović, kao i svi pomoćnici Uprave policije”, pisalo je u objavljenom postu: „Nastavljamo sa dubinskim promjenama u bezbjednosnom sektoru! Vrijeme je da rukovodeće pozicije u Upravi policije zauzmu neukaljani profesionalci“.

Tek je potom slijedila službena obavijest da je smijenjen Lazović a sa njim i svi dosadašnji pomoćnici direktora UP: Enis Baković, Dejan Đurović, Vesko Damjanović, Dragan Blagojević, Drago Spičanović i Zoran Tomčić. Vlada je izvela brzu, jednostavnu i efikasni operaciju: samo nekoliko dana nakon što je za v.d. direktora UP imenovan Zoran Brđanin, Vlada je usvojila novu sistematizaciju, što je Brđaninu dalo pravni osnov za smjenu zatečenih „pomoćnika“. Koji su prethodno odbili njegovu ponudu da sami podnesu ostavke.

„Neću podnijeti ostavku to je sigurno i valjda vam ja ne ličim na čovjeka koji se predaje bez borbe“, poručivao je ranije Lazović koji je trenutno neraspoređen. Baš kao i njegove kolege smijenjene na istom talasu dubinskih promjena o čijoj ćemo svrsishodnosti tek biti u prilici da sudimo.

Ne čudi što se Lazović našao na vrhu liste nepodobnih policijskih funkcionera na čijoj smjeni je insistirao dobar dio vladajuće većine u parlamentu ali i brojni predstavnici civilnog društva koji su se bavili radom javnih i tajnih službi bezbjednosti. Baš kao što su na njegovoj profesionalnosti, privrženosti pravdi i patriotizmu insistirali svi oni koji javno tuguju za bivšim vlastima. Plus Milivoje Katnić, glavni SDT i Lazovićev prijatelj od studentskih dana.

Zato je teško zaključiti da li bivšem pomoćniku direktora UP-a i nekadašnjem funkcioneru ANB-a (i prethodne DB) više šteti, odnosno pomaže, to što nakon njegove smjene javno likuju osobe bliske tzv. bezbjednosno interesantnim osobama iz kriminalnog miljea, ili što za njim javno tuguju patriote iz okruženja DPS-a.

Tek, portal standard.co.me objavljuje kako su smjenu Lazovića „na društvenim mrežama pozdravili i bliski prijatelji članova budvanske organizovane kriminalne grupe (OKG) Marka Ljubiše Kana“. To ilustruju  skrinšotom sa navodnog profila (anonimne) djevojke kontroverznog Budvanina na kome je vijest o Lazovićevoj smjeni propraćena ciničnim pozdravom i uvredljivom porukom. Standard taj postupak stavlja u kontekst nedavnog hapšenja Lazara Ilića (23) iz Kraljeva, koga je CG policija privela u Budvi pod optužbom da je planirao Kanovu likvidaciju. To bi, po njima, trebalo da posvjedoči o nezahvalnosti budvanske OKG.

Za razumijevanje odnosa Lazovića i ovdašnjih (međunarodnih) kriminalnih grupa možda su relevantniji neki drugi događaji. Recimo, aktuelno suđenje Nikšićaninu Ranku Radulovića koji je optužen za stvaranje kriminalne grupe koja je, u saradnji sa škaljarskim klanom iz Kotora, planirala niz ubistava. Na listi za likvidaciju nalazio se i Lazović (skupa sa prijateljima Milivojem Katnićem i Duškom Golubovićem, bliskim saradnikom iz vremena rada u ANB-u i UP-u). Ostalo je nejasno zbog čega je Lazović, u to vrijeme neraspoređeni službenik ANB-a, zasmetao jednom od kotorskih klanova. Jednako, nikada nije objašnjeno njegovo prisustvo na svadbi Rožajca Safeta Kalića, osuđivanog narkodilera sa međunarodnom reputacijom.

Zoran RADULOVIĆ
Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

INTERNA VLADINA DOKUMENTA: SLUČAJ TIVATSKIH SOLILA: Bivša vlast pokušala da ukine zaštitu rezervatu prirode međunarodnog značaja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz tajnih dokumenata, u koje je Monitor imao uvid, vidi se da je Vlada u proljeće 2016. naložila da se ukine zaštita Tivatskim solilima, međunarodno značajnom rezervatu prirode, pozivajući se prvo na pravne proceduralne razloge, a potom na navodni uticaj ptica na bezbjednost avio-saobraćaja

 

Dok je zvanično pričala o tome kako sve čini da zaštiti ovdašnje rezervate prirode i područja od posebnog značaja, bivša crnogorska vlada na čelu sa Milom Đukanovićem, pokušala je u proljeće 2016. godine da skine zakonsku zaštitu sa Tivatskih solila, koja su i međunarodno važan rezervat prirode. To je jasno iz  dokumenata sa dvije sjednice Vlade u  martu i aprilu  2016, na koje je potom stavljena oznaka interno, a u koje je Monitor imao uvid.

U zaključku sa sjednice Vlade iz marta 2016,  navodi se da se „zadužuje Ministarstvo održivog razvoja i Agencija za zaštitu životne sredine da pokrenu postupak stavljanja van snage Rješenja Republičkog zavoda za zaštitu prirode broj 1-12 od 26.08. 2008. godine o stavljanju pod zaštitu Tivatskih solila kao posebnog rezervata prirode i Rješenja od 4. 11. 2008. godine o upisu u Centralni registar zaštićenih objekata prirode“.

Osim što su bila zaštićena domaćim propisima, u vrijeme kada je Vlada pokušala da im oduzme poseban status i pravnu zaštitu, Tivatska solila su se već tri godine nalazila na međunarodnoj Ramsarovoj listi zaštićenih područja. Ramsar konvencijom štite se močvarna područja, a na toj  listi nalaze se 2.224  staništa od međunarodnog značaja. Na teritoriji Crne Gore to su: Skadarsko jezero, upisano na listu 15. decembra 1995. godine i Tivatska solila, koja su na listi od 31. januara 2013. godine.

Solila su prethodno, 2006, proglašena Emerald staništem Bernske Konvencije, a 2007. je ovo područje dobilo status IBA – područja od međunarodnog značaja za boravak ptica u Crnoj Gori.  Na području Tivatskih solila registrovano je 48 vrsta ptica, od čega su četiri stalno prisutne vrste, 35 zimujućih vrsta i šest gnjezdarica, a zajedno sa ostalim grupama ptica (pjevačicama, grabljivicama) do sada je na ovom lokalitetu registrovano ukupno 112 vrsta ptica. Solila su jedno od najvažnijih preostalih slanih močvarnih staništa na tzv. Jadranskom vazdušnom koridoru.

Baš tog  proljeća, dok je tajno planirala da skine zakonsku zaštitu sa Tivatskih solila, Vlada je organizovala konferenciju na kojoj je javno izrazila brigu i za svjetska močvarna područja, i obećala dodatnu zaštitu za ovdašnja: „Kako je 2016, godina održivog korišćenja resursa, to predstavlja priliku za sve nas da ozbiljno i odgovorno sagledamo sa kakvim se izazovima svijet susreće kada je u pitanju održivo upravljanje istima. Ono što je izvjesno je da naša uloga u očuvanju resursa treba da bude usmjerena na razvijanje mehanizama zaštite i održivog korišćenja vlažnih staništa, kroz zajedničku implementaciju aktivnosti svih subjekata na lokalnom, nacionalnom, regionalnom i međunarodnom nivou“. Dobro zvuči, al ne radi, što bi rekli. Kao i mnoga obećanja prethodnog režima.

U obrazloženju, zbog ćega se traži skidanje statusa zaštićenog područja Tivatskim solilima, Vlada je iznašla proceduralne razloge za ukidanje Rješenja kojim su Tivatska solila 2008. stavljena pod zaštitu. Kako se navodi u zapisniku sa sjednice –  „Rješenje ima proceduralne propuste  u vezi sa rokovima“, ali navodno i „suštinski propust, jer se zahtjev odnosno otpočinjanje procedure zaštite odnosilo na status spomenika prirode, a Rješenje je donijeto o proglašenju rezervata prirode“.

Da bivšoj vladi nije prava briga bila pravna (ne)preciznost dokumenata kojima se štite Solila, već da je imala namjeru da to područje ostavi bez zakonske zaštite, jasno je već i iz zapisnika sa naredne sjednice Vlade, održane u aprilu 2016. godine. Tada se traži da se prethodni razlog ukidanja zaštite Solilima briše, i navodi se novi, zaista nevjerovatan razlog.

„Zadužuju se Ministarstvo saobraćaja i pomorstva i Ministarstvo održivog razvoja i turizma, da u saradnji s Agencijom za civilno vazduhoplovstvo pripreme i Vladi dostave studiju o procjeni rizika i bezbjednosti vazdušnog saobraćaja za aerodrom Tivat zbog revizije stepena zaštite“, navodi se u Zaključku sa aprilske sjednice Vlade, koji potpisuje tadašnji generalni sekretar Žarko Šturanović. Vlada je, u prevodu, naložila da se ispita navodni uticaj ptica na bezbjednost avio-saobraćaja kao mogući razlog ukidanja zakonske zaštite Tivatskim solilima! Nije poznato da je Vlada imala ijedan realan razlog da pomisli da bi ptice negativno uticale na domaći avio-saobraćaj.

„Očito je bila namjera da se skine zakonska zaštita kako bi se omogućila gradnja na tom području“, objašnjava dobro obaviješteni izvor Monitora. Šta se sa tom namjerom Vlade desilo, i zašto na koncu nije realizovana, nijesmo uspjeli saznati.

Zakonska zaštita, odnosno status rezervata prirode, znači da na tom području nije dozvoljena urbanizacija. I dugogodišnja situacija sa ulcinjskom Solanom, pokazala je da su privatni interesi moćnika ozbiljna prijetnja najznačajnijim prirodnim ljepotama i resursima. Solana je, bar za sada, pod zaštitom, a ovdašnje moćnike preživjela je mahom zahvaljujući međunarodnom značaju.

Za razliku od Solane, najljepši djelovi morske obale, nacionalnog prirodnog bogatstva Crne Gore, često se ustupaju na ekskluzivno korišćenje privatnim kompanijama putem dugoročnih zakupa ili koncesija. Kilometri obalnog pojasa, plaža i uvala, sa milionima kvadrata zemljišta u zaleđu, u zoni morskog dobra, već su u vlasništvu brojnih inostranih kompanija, što je zapravo tiha privatizacija obale.

Da ponekad ne pomaže ni zakonska zaštita, pokazuje i to da su da su neki djelovi Tivatskih solila, iako se radi o zakonom zaštićenom rezervatu prirode, u privatnom vlasništvu pojedinih kompanija, te pod hipotekama pojedinih crnogorskih banaka. Takođe, dvije parcele na ovom području nemaju u listovima nepokretnosti teret da se radi o rezervatu prirode.

Solila se nalaze u KO Đuraševići, i obuhvataju površinu od 2,555 m². Na tom području nalazi se 60 parcela upisanih u četiri lista nepokretnosti: LN 940 KO Đuraševići – 9 parcela, ukupne površine 17,224 m², koje su susvojina u obimu ½ AD Račica Tivat i Primorje Hotel & Restaurants AD, LN 1229 KO Đuraševići – 30 parcela, ukupne površine 113,851 m², koje su svojina u obimu 1/1 Primorje Hotel & Restaurants AD, LN 1208 KO Đuraševići – 19 parcela, ukupne površine 68,956 m², koje su svojina u obimu 1/1 AD Račica Tivat i LN 1140 KO Đuraševići – 2 parcele, ukupne površine 3,471 m², koje su svojina u obimu 1/1 Vesko Ivošević.

Sve te katastarske parcele imaju terete i ograničenja da se radi o rezevatu prirode, izuzev dvije katastarske parcele iz LN 1140 KO Đurašević u vlasništvu Veska Ivoševića.  Znači li to da se na tim parcelama može graditi, iako se radi o zaštićenom prostoru, nije jasno.

„Dio Solila čini i zemljište još 18 vlasnika. Sa rukovodiocem rezarvata prirode treba konstatovati granice zone i postaviti teret i ograničenje da se radi o rezervatu prirode. Zemljište treba eksproprisati uz pravičnu nadoknadu vlasnicima, a vlasništvo prebaciti na državu”, smatraju  izvori Monitora.

Još nejasnije je, međutim, kako je dozvoljen upis hipoteke U LN 1229 KO Đuraševići nad dijelom parcela Solila od jedne komercijalne banke (Hipotekarna banka), jer taj kolateral joj može biti vrijedan jedino ukoliko ga stekne, pa od Vlade CG traži pravičnu nadoknadu u procesu eksproprijacije. Tereti hipoteke su postavljeni 2018. i 2019. godine, iako su opterećene da se radi o rezervatu prirode 2014. godine.

Jedno je odavno jasno: ovdašnji moćnici, dok su držali ruku na grudima i kleli se u Crnu Goru, rasprodavali su svaki njen dio koji su mogli.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KAKO JE POLICIJA SLUŽBENIM ORUŽJEM POMOGLA KATNIĆEVU PRIČU O DRŽAVNOM UDARU: Montiranje stvarnosti po nalogu SDT-a

Objavljeno prije

na

Objavio:

Monitor je u posjedu fotoelaborata koji je UP izradila na izborni dan, 16. oktobra 2016. godine „povodom fotografisanja pronađenog oružja i municije u prizemlju kuće, u Ulici Miodraga Bulatovića b.b.“. Danas se zna da su na fotografijama puške i municija koje je za potrebe svoje operacije obezbijedio GST sa saradnicima iz tužilaštva, ANB-a i UP-a koji su bili upućeni u operaciju  „državni udar“

 

Nakon što je Apelacioni sud poništio osuđujuću presudu optuženima u slučaju državni udar i odlučio da se suđenje ponovi „pred potpuno izmijenjenim vijećem“, dio te priče možemo potpunije sagledati. Dodatni kontekst daje  krivična prijava koju je Živko Savović, specijalni državni tužilac (SDT), početkom februara podnio protiv glavnog SDT Milivoja Katnića, SDT Saše Čađenovića i sutkinje Višeg suda u Podgorici Suzane Mugoše zbog njihovog (ne)postupanja u tom slučaju.

Prema dostupnim informacijama, Savović svom kolegi i pretpostavljenom starješini spočitava da su, bez saglasnosti suda, više puta „tajno“ iz pritvora u Spužu dovodili Bratislava Dikića pokušavajući da ga privole na priznanje i saradnju. O tome je Dikić, inače penzionisani general srpske Žandarmerije, već govorio tokom postupka pred Apelacionim sudom, ali su u tužilaštvu tada prečuli njegove tvrdnje.

Sada Savović navodi kako je o nezakonitostima na koje je ukazao krivičnom prijavom saznao iz jednog predmeta koji je zadužio krajem oktobra prošle godine. Riječ je o krivičnoj prijavi  koju su Andrija Mandić i Milan Knežević jesenas podnijeli protiv Katnića, Čađenovića, v.d. vrhovnog državnog tužioca Ivice Stankovića i Sudskog vijeća Višeg suda koje je sudilo državni udar. Taj predmet je prvo dodijeljen Savoviću ali mu je, kako tvrdi, i oduzet nakon prijave koju je podnio protiv glavnog specijalnog tužioca (GST).

Vrhovno državno tužilaštvo je u međuvremenu  Savovićevu prijavu proslijedilo u SDT, i tamo je predmet zadužen i uzet u rad, pored činjenice da se prijava tiče glavnog specijalnog tužioca i njegovog bliskog saradnika. Umjesto očekivanog izuzeća iz tog postupka, Katnić je poradio na javnoj kompromitaciji podnosioca prijave. Prihvatajući rizik da tim postupanjem krši zakon. O tome, ipak, nešto kasnije. Nakon što se pozabavimo detaljima iz presude Apelacionog suda.

Nema dokaza da je Mirko Velimirović, svjedok saradnik u slučaju državni udar, nabavio oružje za potrebe navodno planiranog napada na policiju i građane pred Skupštinom Crne Gore, zaključilo je vijeće Apelacionog suda. Iz iskaza svjedoka Velimirovića proizilazi da je on pomenutog dana kupio oružje sa mecima, koje je odmah nakon toga rasklopio i bacio u jezero, navodi se u presudi. „Međutim, budući da u ovom dijelu iskaz svjedoka M.V. nije potvrđen nijednim drugim izvedenim dokazom, to je pogrešno zaključivanje prvostepenog suda da se odlučna činjenica u vidu nabavke oružja sa municijom može pouzdano izvesti iz iskaza svjedoka M.V“.

Tu se detaljnije objašnjava da sud nije saslušao osobu koju je Velimirović označio kao prodavca oružja i municije (izvjesni Fadilj), da ne postoji video dokumentacija (fotografije ili snimci) koji bi mogli poslužiti kao dokaz da je oružje zaista nabavljeno, rastavljeno i uništeno. Dodatno, Apelacioni sud navodi da se iskazi iz sporazuma o priznanju krivice kakav je Velimirović sklopio sa tužilaštvom ne mogu koristiti kao dokazi protiv drugih lica. „Imajući u vidu navedeno, ni odlučna činjenica koja se odnosi na nabavku oružja koje je trebalo biti unijeto u Crnu Goru ne može se utvrđivati iz pravosnažne presude o priznanju krivice svjedoka M.V.“

Nema, znači, dokaza o postojanju oružja za navodne teroriste. Sjećamo se ipak da su izbore u oktobru 2016. godine, pored svega ostalog, obilježili i snimci oružja zaplijenjenog na Starom aerodromu. Čime je, tvrdio je Katnić,  preduprijeđeno pripremano krvoproliće.

Čitamo, ponovo, presudu Apelacionog suda: „Od značaja je ukazati da revers Uprave policije, kojim je obezbijeđeno oružje na teritoriji Crne Gore, koje je fotografisano u kući koju su iznajmili nadležni istražni organi, ne može predstavljati dokaz o činjenici da je svjedok M.V. nabavio oružje i metke, kako je to zaključio prvostepeni sud, jer se očigledno ne radi o istom oružju i municiji…“.

U prevodu: UP je „obezbijedila oružje“ koje je fotografisano u kući „koju su iznajmili nadležni istražni organi“. I sud je to prihvatio kao dokaz!?

Monitor je u posjedu fotoelaborata koji je Uprava policije izradila na izborni dan, 16. oktobra 2016. godine „povodom fotografisanja pronađenog oružja i municije u prizemlju kuće (garažnom prostoru), u Ulici Miodraga Bulatovića b.b.“.

Ne možemo tvrditi da su autor fotografija S.B i njegove kolege iz UP znale da pronalaze i snimaju oružje dopremljeno iz službene oružarnice, ali vidi se da o tome u Dokumentaciji nema ni pomena.  Umjesto toga, nižu se fotografije sa opisom: ulazna kapija, garažna vrata u prizemlju, unutrašnjost garažnog prostora…  Stižemo do interesantnog dijela.

Fotografija 3. (u elaboratu je nazivaju slika) pokazuje „unutrašnjost garažnog prostora i stvari u istom – fotografisano sa ulaznih vrata“. Dok je  na fotografiji  „bliži izgled horizontalnog frižidera“. Obratimo li pažnju na položaj prekrivke za stolicu sa natpisom tuborg na fotografiji 4. vidjećemo da je neko preturao stvari na zamrzivaču u vremenskom periodu između nastanka foografija 3. i 4. Skoro da se posumnja da je neko nešto pokušavao da podmetne. Kad već ne bi znali da je u sanduku za sladoled uskladištena službena roba pozajmljena „na revers“.

Nasloženo oružje vidi se na fotografiji 7. „bliži izgled pronađenog oružja – automatskih pušaka u frižideru“, da bi nam fotografija 8. detaljnije predstavila vatrenu moć navodnih terorista (prema optužnici: organizovane kriminalne grupe). Javnosti je tada predstavljeno kako su Mirko – Paja Velimirović i drugi svjedok saradnik Aleksandar – Saša Sinđelić napadačima obezbijedili 45 automatskih pušaka, većinom sa preklapajućim kundakom. U elaboratu to je fotografija 8: „izgled oružja – automatskih pušaka četrdeset pet (45) pronađenih u frižideru, fotografisanih u garaži“.

Danas se zna da su na fotografijama puške i municija koje je za potrebe svoje operacije obezbijedio GST sa saradnicima iz tužilaštva, ANB-a i UP-a koji su bili upućeni u te predizborne radnje. Podsjetimo se – tadašnji ministar policije Goran Danilović i ministarka odbrane Milica Pejanović – Đurišić nijesu bili obaviješteni o operaciji državni udar.

Nakon zamrzivača, policajci su fokus uviđaja preselili na baštensku garnituru. I kutiju banana koja je poslužila za skrivanje municije. I te fotografije pokazuju da se raspored zatečenih stvari promijenio između dva snimka. Sreća, pa u pitanju nijesu stvarni dokazi u nekom sudskom postupku.

Odluku Apelacionog suda Katnić objašnjava političkim pritiscima na pravosuđe. O pomenutim propustima i nedostatku materijalnih dokaza – ni riječi. Zato se množe optužbe na račun svih koji posumnjaju u ispravnost rada glavnog SDT i njegovih saradnika.  ,,SDT se našlo u situaciji kada se, od pojedinaca koji su politički angažovani, konstantno napada i izloženo je pritisku kako bi se odluke donosile ne u tužilaštvu nego u političkim partijama“,  navodi se u nedavnom saopštenju SDT-a u kome se posebna pažnja posvećuje predloženim tužilačkim zakonima. „Donošenjem Zakona o tužilaštvu za organizovani kriminal i korupciju i Zakona o Državnom tužilaštvu, ostvario bi se politički uticaj koji je neprimjeren po svim prihvaćenim evropskim standardima”.

Prije nego se složimo sa tom konstatacijom, valjalo bi riješiti dileme o dosadašnjem uticaju (DPS) izvršnih i zakonodavnih vlasti na pravosuđe i tužilačku organizaciju. SDT Živko Savović navodi da je Katnić, kao rukovodilac Specijalnog tužilaštva, svjesno usporavao određene istrage koje se tiču čelnika bivših vlasti Ivana Brajovića i Miomira Mugoše (afere Petlja i Bazar). Pride, Katnić već neko vrijeme tvrdi da nema „ni udaljene sumnje“ u umiješanost Mila Đukanovića u brojne afere u koje ga uvlače nekadašnji saradnici iz politike i biznisa, prije svih Duško Knežević. Kao što se ne žuri da na sudu razriješi sumnje u korupciju u vrhu tužilaštva  – nakon objave telefonskih razgovora Kneževića i bivšeg sekretara VDT Nenada Vujoševića.

Zato se GST ne usteže da ocrni svoje oponente. Makar to, možda, bilo i nezakonito. Počelo je 2015, nedugo po imenovanju Katnića na mjesto GST, objavom djelova razgovora advokata Vladana Bojića sa njegovom tadašnjom klijentkinjom – suprugom budvanskog funkcionera Lazara Rađenovića. Bojić je zbog tog slučaja na sudu, nepravosnažno, dobio odštetu iz državne kase.

Nastavilo se 2016. objavom transkripta razgovora advokata Gorana Rodića sa Milanom Kneževićem, njegovim tadašnjim klijentom. „Jasno se utvrđuje da G.R. i M.K. prevashodno razgovaraju o načinu na koji bi opstruirali krivični postupak, te dalje vršili medijsku propagandu u cilju diskreditacije tužilaštva”, zaključuju u SDT-u. Bez objašnjenja šta bi tu trebalo biti nezakonito.

Da bi došao do ovih materijala, ili da bi prikrio nezakonito prisluškivanje, SDT je naložio Specijalnom policijskom timu da izvrši pretres kancelarije i stan advokata Rodića. Taj pretres je obavljen bez zakonom obaveznog prisustva predstavnika Advokatske komore. Što su, iz nekog razloga, prećutali i oni i VDT Ivica Stanković.

Priča je dobila nastavak prošle nedjelje, objavom skoro četiri godine starih razgovora  dvojice aktuelnih poslanika vladajuće većine. Katnić se pravda interesom javnosti da bude obaviještena o pokušaju političkog uticaja na SDT, ali ne objašnjava zašto prikupljeni materijali nijesu uništeni u zakonom propisanom roku. Kad već nijesu doveli do podizanja optužnice protiv onih koji su bili na meti mjera tajnog nadzora. Ili tu imamo još jedan krak aktuelne priče o nezakonitom prisluškivanju ličnih i političkih oponenata?

VDT i Tužilački savjet ponovo ćute. Oglasila se, zato, Akcija za ljudska prava (HRA). ,,Razgovor je snimljen 2017. godine, a od tada nije pokrenuta istraga protiv bilo kog lica koje je bilo pod tajnim nadzorom, dok je specijalni tužilac Savović i dalje zaposlen u Državnom tužilaštvu, a 2019. godine je i napredovao“, saopštila je Tea Gorjanc  – Prelević. „Prema tome, razumno je zaključiti da je GST u svom ličnom interesu sada objavio transkript koji u negativnom svjetlu predstavlja tužioca koji je protiv njega podnio krivičnu prijavu, kao i poslanike koji predlažu zakone kojima bi se razvlastio GST i Specijalno državno tužilaštvo kome je na čelu”.

Šta slijedi? Dio vladajuće koalicije izašao je u susret Vladinom zahtjevu da se usvajanje tužilačkih zakona odloži dok se ne dobije saglasnost Brisela. Katnić, dakle, do daljnjeg ostaje u sedlu. Da izviđa koga i koliko hoće, ubrzava i koči istrage i preslušava presretnute razgovore.

Zoran RADULOVIĆ      

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo