Povežite se sa nama

FOKUS

Pravda u kolapsu

Objavljeno prije

na

Sudstvo nam je i de iure obezglavljeno. Najvažnijoj instanci ove grane vlasti, Sudskom savjetu (SS), oformljenom aprila 2008, istekao je četvorogodišnji mandat. Toj činjenici u javnosti nije posvećena pažnja; nema dostupnih informacija da je u toku procedura izbora novog. Ustav i zakon predviđaju širok spektar ovlašćenja SS-a, jer bira i razrješava sudije i predsjednike sudova; utvrđuje prestanak sudijske funkcije; odlučuje o imunitetu sudija; predlaže Vladi iznos novca za rad sudova; obavlja kontrolu rada sudija i sudova; pokreće disciplinske postupke protiv sudija, itd. Trebalo je da bude temeljni organ koji bi obezbijedio nezavisnost rada sudstva i sudija.

U Mišljenju Evropske komisije iz novembra 2010. o zahtjevu Crne Gore za članstvo u Evropskoj uniji, jedna od preporuka je jačanje vladavine prava, posebno kroz depolitizovano i na zaslugama zasnovano postavljanje članova SS-a. U propratnom Analitičkom izvještaju je naglašeno da postoji ozbiljna zabrinutost za nezavisnost sudija i sudova, jer zakonski okvir „ostavlja prostor za nesrazmjerni politički uticaj”.

Alarmirano je zbog prećeranog gomilanja ovlašćenja u funkciji predsjednice Vrhovnoga suda (VS). Vesna Medenica ne samo da je šefica VS-a, po položaju automatski i SS-a, već upravlja i organizuje rad Konferencije sudija, donedavno je predsjedavala i Komisijom za imenovanja, gdje se biraju članovi SS-a iz redova sudija, regrutuju nove sudije i obavlja postupak napredovanja u službi.

Medenica je, slučajnom ili namjernom greškom ustavotvorca – za razliku od svih drugih državnih funkcionera a za predsjednike sudova na pet godina – bez vremenski limitiranog mandata. Predsjednica VS-a je nedavno objasnila da joj je „mandat neko propuštio da oroči”. Naime, čl. 127 Ustava ne precizira koliko traje. Nije bilo reakcije na usamljenu ideju dr Blagote Mitrića da se ta „pravna praznina” popuni primjenom ustavne odredbe, po kojoj je SS viši organ vlasti od VS-a, pa raspuštanjem sadašnjeg SS-a prestaje i njen mandat predsjednice VS-a.

Procedura izbora i razrješenja Medenice u rukama je predsjednika države, parlamenta i Vlade – Filipa Vujanovića, Ranka Krivokapića, Igora Lukšića, dakle dvojice potpredsjednika DPS-a i predsjednika SDP-a. Ustav kao alternativu predviđa da, ukoliko trojica predsjednika ne mogu de se dogovore, na scenu stupi Odbor za politički sistem, pravosuđe i upravu koji Skupštini predlaže izbor ili razrješenje, pa poslanici, prostom većinom, biraju ili razrješavaju dužnosti predsjednika VS-a i SS-a.

Niko iz sudstva, gdje najbolje poznaju činjenice Medeničnih zloupotreba, nema transparentnu mogućnost da je kritikuje, pokrene ili odlučuje u postupku njenog razrješenja, jer bi bio na udaru SS-a zbog navodnog kršenja discipline i samovoljnosti.

Prva i jedina „spoljna” kontrola sudstva utvrdila je neke od zloupotreba. Jesenas je Državna revizorska institucija notirala mućke sa budžetom, te otkrila diskretna ovlašćenja predsjednice VS-a i SS-a da nagrađuje lojalne sudije birajući: ko će – mimo propisa – dobiti vanredno plaćena dežurstva; kome će plaćati podstanarske kirije; ko će od sudija keširati u raznim komisijama, održati plaćeno predavanje ili dobiti tezgu „ispomoći” u drugom sudu.

Dok Medenica ućeruje sudijama šargarepom i batinom bespogovorni dril, za javnost citirajući opšta mjesta o nezavisnosti sudske vlasti, u stvarnosti zavisi od političke volje dvije partije na vlasti. Time nije potkopan samo klasičan model podjele, međusobne nezavisnosti i ravnoteže različitih grana vlasti (pravosudne, zakonodavne, izvršne), već je obezbijeđen pouzdan instrument partijske kontrole šefice sudstva. Ako koaliciona, izvršna DPS-SDP vlast i njena većina u parlamentu na uzdi drže Medenicu, kao što je sada slučaj, preko nje kontrolišu i sve ostale sudije, pa je potpuno izigrana činjenica da parlament od 2007. više ne bira i razrješava sudije.

I kvalifikacije Medenice za matronu sudstva ostaju sporne. Nije karijerna sutkinja. Od ukupno 25 godina koliko je provela u pravosuđu, do izbora na sadašnju funkcije, većinu je provela u tužilaštvu: svega šest godina je bila sutkinja. Dok je 2001 – 2003. presuđivala u krivičnim predmetima u Višem sudu u Podgorici postala je neslavna rekorderka, jer joj je oboreno više presuda nego svim drugim krivičarima zajedno. Malo je vjerovatno da bi, upravo iz ovih razloga, uopšte bila izabrana za predsjednicu VS-a da su – što je temelj nezavisnosti sudske vlasti od političkih odluka – o njenom izboru odlučivale ostale sudije.

Uostalom, naše „depolitizovano sudstvo” ne postoji ni kao mrtvo slovo na papiru, jer Ustav ili zakon, iako zabranjuju članstvo sudija u političkim organizacijama, uopšte ne razrađuju bilo kakvu sankciju – opomenu, suspenziju ili razrješenje – ako neko od nosilaca pravosudne funkcije, kao u stara komunistička vremena, bude javni ili kripto član partije.

Od aprila 2008, odnosno od konstituisanja SS-a, Medenica je uz pomoć DPS-a, te prećutni blagoslov SDP-a, fingirala primjenu reformi. Iz DPS-a su, direktno i indirektno, odlučivali o najmanje pet-šest a vjerovatno o svih devet od ukupno deset članova SS-a unutar kojeg se odlučuje prostom većinom glasova.

Osim Medenice, koju su DPS-SDP u parlamentu izglasali, član SS-a je bio i poslanik Ljuiđ Škrelja (DPS), te ministar pravde, bivši Miraš Radović, odnosno sadašnji Duško Marković – koji je i član Predsjedništva DPS-a. Njegov kolega iz Predsjedništva DPS-a, partijski potpredsjednik Filip Vujanović, imenovao je dva člana „iz redova uglednih pravnika” (vidi boks), dok mu je supruga, sutkinja Svetlana Vujanović – koja je 2008. učestvovala u njegovoj predsjedničkoj kampanji – takođe bila članica SS-a. Preostali članovi bili su Medeničin zamjenik u VS-u sudija Radule Kojović, podređene koleginice iz VS-a sutkinje Julka Badnjar i Vesna Begović – koje je lično selektovala za kandidatsku listu, te poslanik iz opozicije Neven Gošović (SNP).

Pozivajući se na vješto komponovanu regulativu, Medenica je godinama pokušavala da prikrije suštinu – da su sudovi i dalje mač partije na vlasti. U diplomatskoj formi je takvo stanje konstatovano i u aktima Evropske komisije i Venecijanske komisije u kojima se traži temeljno preispitivanje i promjena ustavnih i zakonskih okvira izbora i razrješenja vrha sudske vlasti.

Na primjer, uticaj ministra pravde (nota bene – i vicepremijera) Duška Markovića u SS-u na kažnjavanje sudija, naizgled je onemogućen, jer postoji izričita ustavna zabrana da glasa kod utvrđivanja disciplinske odgovornosti, no on odlučuje glasanjem u svim drugim bitnijim postupcima, uključujući najvažnije – izbor i neopozivo razrješenje sudija. Marković i po osnovu širokih ovlašćenja koje ima kod imenovanja notara – dobro plaćene profesije u koju je otišlo ili će aplicirati gomila sudija – može da utiče na njihove karijere. Marković je član Vlade koja još uvijek odlučuje, ne samo o iznosu budžeta za sudstvo, već i donosi odluke o dodjeli stanova i stambenih kredita za sudije.

Ako tako stoje stvari, činjenica da SS, kao vrh sudske vlasti, zakonski i praktično ne postoji a nije pokrenuta procedura za izbor novog – ne bi ni bila interesantna da ne simboliše kolaps četvorogodišnjeg spinovanja navodne reforme sudstva.

Sukob, pomirenje i konspiracija

Kada su predsjednika Komisije za utvrđivanje konflikta interesa Slobodana Lekovića novinari pitali da odgovori postoji li konflikt interesa jer je supruga predsjednika države Svetlana Vujanović tada izabrana za članicu SS-a i predsjednicu njene Disciplinske komisije – a izbor SS-a ukazom proglašava njen muž – na tu okolnost nije se izjašnjavao.

No, da konflikt interesa zbilja postoji, pokazao je slučaj Zavala, koji trese depeesovski establišment i vrh sudstva. Naime, prema informacijama Vijesti, Svetlana Vujanović je 14. marta o.g. sebi uskratila obavezu odlučivanja po zahtjevu odbrane u predmetu Zavala za izuzeće Mušike Dujovića, odnosno Valentine Pavličić, predsjednika i postupajuće sutkinje Višeg suda u Podgorici. Vujanovićeva je kao razlog samoizuzeća „navela porodično prijateljstvo” a „nezvanično, to je zato što su Vujanovići, Svetlana i Filip, prijatelji sa Svetozarom Marovićem, čiji je brat Dragan optužen u ovom predmetu”.

U međuvremenu je Svetlana Vujanović izabrana za predsjednicu Apelacionog suda, koji će, nakon presude vijeća Valentine Pavličić, odlučivati po eventualnoj žabi u predmetu Zavala. Vujanovićeva je bila jedina kandidatkinja a na njen izbor se čekalo mjesecima i tek nakon što je Vesna Medenica, zbog izmjena Zakona o SS-u, morala da napušti mjesto predsjednice Komisije za imenovanja SS-a.

Prema medijskim izvještajima, oko godinu unazad trajao je verbalni rat između Medenice i Vujanovićeve, navodno iniciran jednim referatom Radula Kojovića. Ovaj Medeničin zamjenik u VS-u i SS-u, šampion sudstva u prihodima po osnovu vanrednih angažmana, obrušio se marta 2011. na neprofesionalnost Apelacionog suda.

Početkom prošlog ljeta su bile uzavrele strasti oko pritvora uhapšenicima u aferi Zavala. Viši sud je, pozivom na odluku VS-a, nastojao da produži pritvor, koji je Apelacioni sud ukinuo. Stvar je dogurala do Ustavnoga suda, pa je Apelacioni sud u ponovnom odlučivanju donio rješenje kojim se Dragan Marović i druga dvojica oslobađaju iz pritvora.

No, „ratne sjekire”, barem za javnost, zakopane su nedavnim izborom Vujanovićeve za predsjednicu Apelacionog suda. Medenica se potrudila da biranim riječima opiše kako je SS imao lak posao izbora nove predsjednice Apelacionog suda.

Nešto kao uzvratna usluga može se protumačiti konspirativna tišina koju emituje Filip Vujanović. Uopšte nije reagovao na činjenicu da SS više ne postoji. Naprotiv, svega par neđelja prije nego što je SS-u prestao mandat, 29. marta o.g. iz njegovog kabineta je saopšteno da je za članove SS-a iz „iz redova uglednih pravnika” izabrao penzionisane sudije Ustavnoga suda Veselina Rackovića i Radovana Krivokapića. Kao da je sve najboljem u redu.

Filip Vujanović je pluskvamperfekt aktuelnog kolapsa crnogorskoga sudstva. Kao ministar pravde on nas 1993. nije samo usrećio što je Vesnu Medenicu, bivšu tužiteljku iz Kolašina, doveo na rad u Podgoricu, već je 2007. bio i glavni lobista njenog izbora na sadašnje dužnosti.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

REKONSTRUKCIJA VLADE: Otvaranje dveri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vladajuće partije tek se pozicioniraju, očekujući da URA prelomi na njihovu stranu, i da tada započnu stvarni pregovori o podjeli vlasti. A pozicionira se i premijer, potvrđujući sumnje da je upućen u započetu igru. U kojoj će evropske integracije ustupiti mjesto Vučićevom otvorenom Balkanu, sve sa nadom domaćih i izvanjih  promotera da će nas to dovesti do novog srpskog sveta

 

Tri mjeseca otkako je Vlada Zdravka Krivokapića izgubila podršku parlamentarne većine, zahuhtavaju se razgovori o njenoj rekonstrukciji.

Koliko su u tom naumu ozbiljne tri vladajuće koalicije i premijer koji u pregovorima zastupa samog sebe, kao osamostaljeni (usamljeni) predvodnik koalicije Za budućnost Crne Gore, možemo vidjeti iz onoga što se čini kao neupitno nakon dosadašnjih razgovora i prepucavanja partijskim saopštenjima.

I buduću, rekonstruisanu, Vladu predvodiće sadašnji premijer, odnosno, „običan lažov i izdajnička tranja“ (citat Marina Jočić, DF). Ostanak u Vladi garantovao je i ministru finansija – „članu međunarodne kriminalen grupe“ (Nebojša Medojević, predsjednik PzP i jedan od lidera DF-a) i potpredsjedniku Vlade koji je, prema najnovijim saznanjima njegovih koalicionih partnera skupa sa svojom partijom (URA) htio, tokom nedavnih događaja na Cetinju, da „preda vlast u ruke Veselinu Veljoviću“ (saopštenje Demokrata).

Pored pomenute trojice okosnicu nove Vlade trebalo bi da čine oni koji uz DPS, prema mišljenju Demokrata, „predstavljaju političku dvoglavu zmiju koja sikće otrove u vidu mržnje, uvreda i podmetanja“ (DF), skupa sa „najobičnijim titoistima koji se lažno predstavljaju demokratama“ (iz saopštenja DF-a o Demokratama). U novoj Vladi, slažu se njeni mogući konstituenti, mjesta bi trebalo da bude i za nacionalne manjinske partije, iste one koje „prekopavaju kosti žrtava iz Srebrenice da bi ih koristili u dnevno-političke svrhe“  (poslanik DF-a i predsjednik Odbora za ljudska prava i slobode Jovan Vučurović).

Konačno, na mjestu predsjednika Skupštine Crne Gore ostao bi Aleksa Bečić, koji  (GP URA)  napušta evropski kurs, moguće, „zbog prijetnji beogradskih tabloida o navodnom snimku“.

Sve ovo i još mnogo toga  što se ne citira u pristojnim novinama, jedni o drugima rekli su sadašnji koalicioni partneri. Uglavnom, od momenta kada je Vlada, sredinom juna, i zvanično izgubila podršku parlamentarne većine. Nakon što je parlament, uz pomoć glasova opozicionih poslanika, usvojio Deklaraciju o Srebrenici i na prijedlog premijera Krivokapića, a uz podršku DPS-a, razriješio ministra pravde Vladimira Leposavića. „Sada resetujemo stanje na nulu i tražimo novi dogovor. Pozdravljamo vas i neka vam je srećan DPS”, obznanio je šef poslaničkog kluba DF-a Slaven Radunović odluku da napuste parlament.

Svjedočimo novom početku. Uz demonstriranu dozu međusobnog povjerenja, razumjevanja, pristojnosti i spremnosti na kompromis,  očekivati je da kriza koja traje, praktično, od 31. avgusta prošle godine uskoro bude prevaziđena. Samo se ne zna da li će rezultat dogovora biti nova Vlada ili novi izbori.

Aleksa Bečić je optimista, pa očekuje da ćemo dobiti Vladu koja će trajati do 2024. i termina za raspisivanje redovnih parlamentarnih izbora. Dogovor je moguć, a iz pregovora i dogovora o rekonstrukciji Vlade „ni na jedan način nije izostavljen GP URA”, kaže predsjednik parlamenta ističući potrebu da parlamentarna većina bude osnažena i manjinskim partijama. I skidajući sa sebe i svoje partije odgovornost za rezultate ekspertske, odnosno, apostolske Vlade, pošto Demokrate, saznajemo to sa nekih 10 mjeseci zakašnjenja, nijesu bile saglasne sa načinom na koji je ona formirana. ,,Mi smo se zalagali za to da niko ne može biti diskriminisan. Šta je to ekspert? Gdje je to definisano? To što je neko političar, ne znači da nije ekspert…”.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

To su slike još jedne crnogorske priče o istoriji diskriminacije i nepravde koja ne samo traje, već proizvodi nove mržnje i nasilja. Bitka koja se ove sedmice vodi na sjednicama Vlade i cetinjske skupštine, mnogo je više od rešavanja vlasničkog pitanja nad jednim vjerskim objektom. Ona je nastavak borbe političkih vođa  za moć preko identitetskih pitanja, i novo podizanje nacionalnih tenzija do usijanja. Premijer Zdravko Krivokapić saopštio je da su nedopustive brutalne, šofinističke uvrede na račun potpredsjednika Vlade, ali i pojedinih odbornika Skupštine Cetinja, koje su se, kako je kazao, mogle čuti od pojedinih simpatizera DPS-a na Cetinju.

Krivokapić je u pravu. Poruke okupljenih predstavnicima URA, ne samo da su nedopustive, nego moraju biti i adekvatno sankcionisane. I na Cetinju, ali i u ostatku Crne Gore.

No, nedopustivo je još nešto. Komentarišući bezopoteznu odluku Vlade da Cetinjski manastir prepiše na državu, Krivokapić je kazao da je država samo ispravila – grešku.  ,,Nijedna odluka koja se donosi ne može biti protivustavna, protivzakonita i na štetu bilo koga. Taj atak na imovinu je krenuo već formiranjem tzv. Crnogorske pravoslavne crkve (CPC) čiji je jedini cilj bio, ne da uspostavi vjeru, nego da vrati imovinu, kako bi ta imovina mogla da bude korišćena ili od strane države ili te NVO”, rekao je Krivokapić.  Tako je premijer, sve predstavljajući se zaštitnikom Ustava i vjerskih prava, takozvanom nazvao vjersku zajednicu upisanu u registar ove zemlje. I još jednom pokazao da je zastupnik interesa Mitropolije crnogorsko-primorske, a ne svih crnogorskih građana.

Na ovu izjavu premijera, te odbornika DPS-a Jankovića, reagovala je Akcija za ljudska prava (HRA). Oni su pozvali javne funkcionere da se uzdrže od govora koji izaziva mržnju. ,,Verbalno izazivanje i podsticanje mržnje je uvod u fizičko nasilje, pa tome svako ko ima nadležnosti i javni uticaj mora da se suprotstavi”, rekli su iz HRA. Istakli su da je premijer svojom izjavom ne samo povrijedio vjerska osjećanja vjernika CPC-a, nego i mogao da podstakne mržnju prema njima.

,,Podsjećamo da je ranije predsjednik Milo Đukanović, Srpsku pravoslavnu crkvu nazivao ‘kvazivjerskom zajednicom’, ‘koja pokušava da zadrži nezakonito prisvojenu imovinu’, ‘koja je odgovorna za genocid u Srebrenici'”, rekli su iz HRA.

Spuštanju tenzija nije pomogao ni mitropolit Joanikije. Tek nakon što je  na Cetinju, zalivenom suzavcem, ustoličen na neviđen način, on je u Danilovgradu u manastiru primio predsjednika Republike Srpske, Milorada Dodika. Osvjedočenog širitelja mržnje.  Političara koji  uprkos zabrani, nastavlja javno da negira genocid u Srbrenicu , uz spremnost, kako kaže, i da ,,robija”.  Mitropolit ga je opjevao kao viteza u borbi za srpstvo.

Trebali bi tomovi da se ispišu sva ,,podsticanja” na posijanu mržnju od strane predstavnika aktuelne i prethodne vlasti. Ne samo izjave, već i brojne odluke prethodne i ove vlast svojevrsna su vrsta nasilja i podsticanje na nasilje i mržnju. Jedna od takvih je i priča o Cetinjskom manastiru.

Cetinjski manastir, jedan od simbola Crne Gore, je izgradio u drugoj polovini 15. vijeka tadašnji crnogorski vladar Ivan Crnojević. Tokom narednih nekoliko vjekova  bio je sjedište svih crnogorskih vladara. Cetinjski manastir je jedan od  ukupno  2.000 kulturnih dobara u Crnoj Gori. Od toga oko 800 sada pripada Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Do kraja godine znaće se tačan broj, pošto još ne postoji ni prezican registar. Do 1986. godine sve  crkve i manastiri i zemljište, bili su u vlasništvu sela, bratstava i plemena.  Od 1986. do 2006. godine, na Mitropliju crnogorsko primorsku  prepisano je gotovo sve bitnije. Najveći imovinski rast Srpska pravoslavna crkva, odnosno Mitropolija, doživjela je u vrijeme tridesetogodišnje vladavine aktuelnog predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića, koji danas na Cetinju navodno brani crnogorske svetinje od apetita Srpske pravoslavne crkve i srpskog sveta.  U vrijeme njegove vladavine SPC je, bespravno gradila, zauzimala. Vjernici Crnogorske pravoslavne crkve sprečavani su da vrše obrede u vjerskim objektima. Đukanović je bio strateški  partner pokojnog mitropolita Amfilohija, dok su se gomilala brojna  nerazriješena  pitanja oko vjerskih objekata kojima je SPC upravljala.

Da nova vlast nije sposobna da ta pitanja riješi na pravi način, jasno je.  Ona ih pojačava, čineći sve da ispuni interese Mitroplije crnogorsko primorske, odnosno SPC-a i Beograda.

Vlasništvo nad Cetinjskim manastirom je upisano na Opštinu Cetinje 2005. SPC je to sporila, tvrdeći da je vlasništvo nad Cetinjskim manastirom upisano neustavno i podnijela zahtjev da se taj upis prava svojine briše. Ustavni sud je navodno proglasio neustavnim taj upis, ali se do ove sedmice  Cetinjski manastir u katastru  vodio na Opštinu Cetinje.

Litije koje su prethodile padu Đukanovićevog režima, organizovala je MPC  ne pristajući da se  vjerska imovina prepiše  na državu, nakon usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti i u parlamentu u decembru 2019.

Krivokapićeva Vlada je ove sedmice Upravi za katastar i državnu imovinu naložila da u vezi sa sudbinom Cetinjskog manastira uradio ovo: ,,Nalaže se Upravi za katastar i državnu imovinu da odmah i bez odlaganja izvrši ispravku upisanog nosioca prava svojine na način što će umjesto Prijestonice Cetinje kao nosioca prava svojine vratiti upis na Državu Crnu Goru, shodno rješenju Uprave za nekretnine Podgorica – Područna jedinica Cetinje od 24. 11. 2005, pri čemu se navedenim upisom ne dira u prava upisanog titulara korišćenja”.  Vlada je tu odluku donijela  13. septembra bez održavanja sjednice, a kako su saopštili,  na osnovu pribavljene saglasnosti većine članova Vlade. Za 14. septembar već je bila najavljena rasprava u Skupštini opštine Cetinje, koja je i održana, o građanskoj inicijativi da se Cetinjski manastir vrati Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi (CPC).

Blagota Mitrić, nekadašnji predsjednik Ustavnog suda, obje odluke nazvao je protivustavnim, i ocijenio da bi u ovoj situaciji trebalo da reaguje Ustavni sud. U toj instituciji, međutim, ćute.

,,Tu su bezumne pravne odluke, jer je malo reći da su protivustavne. To je u stvari početak jedne pravne rašomonijade u Crnoj Gori koja može da izazove vrlo teške i negativne posljedice”, kazao je Mitrić. ,,Stanje je došlo do usijanja. Vi imate i pravni apsurd u okviru ove prave rašomonijade. Prvo, ova Vlada, koja je svojom odlukom Cetinjski manastir ustanovila kao državnu svojinu, ona je prije godinu dana kada je došla na vlast poništila raniji zakon o vjeroispovijesti koji je predviđao baš to. I donijeli su novi zakon koji to ne predviđa, nego da je to vlasništvo Mitropolije. E sada kad su vidjeli da će Skupština opštine Cetinje u petak donijeti odluku o tom da se Cetinjski manastir da u vlasništvo Crnogorskoj pravoslovnoj crkvu, onda je Vlada, da bi preduhitrila takvu jednu odluku, napravila još veću nezakonitost, odnosno protivustavnost”, ističe Mitrić.

Svi znamo, da ovdje nije riječ o jednoj bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manstiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike, i Srpske i Crnogorske pravoslavne crkve.  Drevni Manastir bio bi, svih nas. Naš. Umjesto policije štitila bi ga zajednička  ljubav. Okupljao bi nas. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći, kojima religija treba kao pogonsko gorivo. A nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedestih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo