Vijeće specijalizovanog odjeljenja Višeg suda u Bijelom Polju je 3. maja izreklo nepravosnažne kazne Dušku Šariću na osam i Jovici Lončaru na šest godina robije. Zbog protivpravno pribavljene imovinske koristi uplatiće Budžetu Crne Gore iznos od ukupno 21,35 miliona eura. Iako se Šariću sudilo i po tačkama optužnice za pripadništvo organizovanom kriminalu (čl. 401a Krivičnog zakonika – stvaranje kriminalne organizacije) i za neovlašćenu proizvodnju, držanje i stavljanje u promet opojnih droga (čl. 300 st. 1 KZ), krivica mu za ta djela nije dokazana. Četiri dana po izricanju presude, Vesna Medenica, predsjednica Vrhovnoga suda, okupila je ambasadore u Podgorici u cilju upoznavanja sa rezultatima rada crnogorskih sudova koji, kako tvrdi, preporučuju Crnu Goru za otvaranje poglavlja 23 i 24 sa Evropskom unijom narednog mjeseca. Medenica je ambasadore, mudro se uzdržavši, ostavila u zabludi da je Šarić osuđen i za organizovani kriminal – mada je morala znati da su dvojica Pljevljaka kažnjeni po drugom osnovu.
Naime, Serđo Brabanti, ambasador Italije, zemlje iz koje je stigao dio dokaznog materijala protiv Duška Šarića, kako prenosi Portal Analitika, tom prilikom je Medenici „ukazao na značaj saradnje crnogorskog i italijanskog tužilaštva” a što je rezultiralo „i presudom za organizovani kriminal”. Ambasador Njemačke Pius Fišer je podsjetio na odluku Evropskoga savjeta da sa Crnom Gorom otvori uslovne pregovore. „U tom svjetlu je jako važan uspjeh, presuda koja je donesena u oblasti organizovanog kirminala”, kazao je Fišer. Ništa od toga nije se desilo – sud nije donio osuđujuću presudu za organizovani kriminal.
Krivični postupak protiv Duška Šarića je Specijalno tužilaštvo Crne Gore preuzelo po zamolnici italijanskoga tužilaštva pri sudu u Milanu koje je vodilo akciju Loptice. Šarića su Italijani okrivili da je, sa osobama protiv kojih se vode postupci u drugim državama, od oktobra 2007. do maja 2009. bio dio kriminalne organizacije starijeg brata Darka Šarića. Kupovali su kokain u Južnoj Americi, prodavali ga, prenosili i rasturali.
Upravo taj „italijanski” dio optužnice – zastupao ga zamjenik specijalne tužiteljke Milosav Veličković – oboren je pred Višim sudom u Bijelom Polju. U presudi koju je pročitao predsjednik vijeća sudija Šefkija Đešević stoji da „tokom postupka nijesu dokazani navodi optužnice da je optuženi Šarić Duško pripadnik kriminalne organizacije, koja se bavila duže vrijeme i u međunarodnim razmjerama kupovinom i prodajom droge, a čiji je organizator Šarić Darko, polovinom januara 2009. u mjestu Livinjo, opština Piza – Italija”.
Mlađi Šarić i Lončar su osuđeni po drugom osnovu – za pranje novca, tj. krivično djelo protiv platnog prometa i privrednog poslovanja (čl. 268 st. 4 a u vezi st. 1 KZ). Tu istragu je, zbog proširenog oduzimanja finansijske koristi, vodila i pred bjelopoljskim Višim sudom na pretresima zastupala specijalna tužiteljka Đurđina Ivanović.
Dvojica Pljevljaka se terete da su finansijskim i bankarskim poslovanjem od 24. decembra 2007, do kraja 2010. (prvobitna optužnica je navodila da se radi o intervalu od 27. jula 2006. do 28. februara 2011) preko Mat kompani (osnivači Šarići i Lončar, izvršni direktor Duško Šarić, Lončar i Muhamed Dalagija), zatim preko of-šor firmi Kamarila korporejšen na Sejšelima (Afrika) i Mateniko LCC u Delavaru (SAD), depozitima i simulovanim ugovorima, preko banaka u platni promet Crne Gore unijeli 21,35 miliona eura za koje su znali da su pribavljeni krivičnim djelom – i uložili ih u kapital Mat kompani.
Đurđina Ivanović i njen istražni tim u optužnici su reprodukovali navode nekoliko tekstova Monitora u kojima su identifikovane novčane transakcije kokainske mafije sa Prvom bankom i filijalom austrijske Hipo Alpe-Adria banke (HAAB). Ali, Ivanovićeva i njeni saradnici su potpuno ignorisali činjenice o netvorku kokainske mafije i naših zvaničnika, povezanih lica i pojedinih državnih organa.
Dubravka Popović, šefica Sektora za sumnjive transakcije Uprave za sprečavanje pranje novca i finansiranje terorizma (USPNiFT), kao svjedokinja u procesu protiv Šarića i Lončara je na pretresu 1. decembra 2011. utvrdila da ove banke nijesu prijavile sumnjive transakcije, bez obzira što im je to izričita obaveza. Precizirala je da je USPNiFT tek 19. januara 2010. tražila od Prve banke i HAAB-a podatke o poslovanju sa Mat kompani – upravo tog datuma je Srbija raspisala poćernicu za Darkom Šarićem, koji je dva dana kasnije zbrisao iz Pljevalja u nepoznatom pravcu.
Za nadzor nad činjenjem i nečinjenjem USPNiFT-a, čiji je direktor Predrag Mitrović, u periodu koji je naznačen u tački optužnice za pranje novca protiv Šarića i Lončara zakonski je bio odgovoran Igor Lukšić, tadašnji ministar finansija. Lukšić je nedavno imao glavnu ulogu ili su mu podvalili oko navodnih telefonskih razgovora iz jula i avgusta 2008. sa Darkom Šarićem u aferi Listnig.
Krivični zakonik precizira u čl. 268, po kojem su osuđeni Šarić mlađi i Lončar, da ko putem bankarskog, finansijskog ili drugog privrednog poslovanja prikrije način pribavljanja novca ili druge imovine za koje zna da imaju porijeklo od krivičnog djela, slijedi mu zatvor – čak i ako je djelo učinjeno iz nehata.
Novac i imovina, propisano je, u tom slučaju se oduzimaju. I Prva banka i HAAB su imale profit od nezakonitog poslovanja sa Šarićima, ali Specijalno tužilaštvo, koliko je poznato, nije pokrenulo postupak za odgovorne u njima, niti je podnijelo zahtjev da se ovim bankama oduzmu novac i imovina stečeni pranjem kokainskih miliona.
Prva praonica
Kamarila korporejšen na Sejšelima osnovana je 23. marta 2006. i ta of-šor firma je bila prvi inostrani punkt preko kojeg je Prva banka za fratele iz Pljevalja oprala najmanje 7.405.250,23 eura.
U sudske spise procesa protiv Šarića mlađeg i Lončara kao dokaz je uvršćen i neosporen prihvaćen akt Prve banke od 9. decembra 2009. izdat firmi Mat kompani, kojim se potvrđuje da su novcem Kamarile korporejšen izmirene kreditne obaveze prema toj banci. Uprkos toj činjenici, Prva banka i dalje pod hipotekom drži brojne nekretnine Mat kompani.
Prema sudskom uvidu u poslovnu dokumentaciju, pravo da raspolaže nerezidentnim računom Kamarila korporejšen u Prvoj banci imao je Nebojša Jestrović, osoba koja povezuje krupne ribe – Darka Šarića, Stanka Subotića i ubijenog Dragana Frica Dudića, ali ne samo njih. Na koji način?
Vlasnik Kamarile korporejšen je u stvarnosti bio Dudić, kazao je Jovica Lončar 19. jula 2011. na pretresu u bjelopoljskom Višem sudu. Preko nerezidentnog računa te Dudićeve of-šor firme u Prvoj banci, kojim je raspolagao Jestrović, uplaćeno je – prema analitičkoj karti te banke u koju je izvršio uvid sudski vještak Vlajko Milićević – najmanje 9.162.563,92 eura i isto toliko do kraja 2008. isplaćeno.
Jestrović je Pljevljak, školski drug Darka Šarića, direktor pljevaljske firme Municipijum S i glavno povjerljivo lice u njegovim brojnim sofisticiranim investicijama, ukljućujući kupovinu 2006. velikog lanca kioska Štampa sistem u Srbiji. Njemački VAC, sa kojim je Subotić imao tijesne poslovne veze, 2008. je izašao iz Future plus i kupio od Šarića Štampa sistem. Jestrović je marta 2009. postao generalni direktor Subotićeve Future plus čija se imovina svojevremeno procjenjivala na nekoliko stotina miliona eura.
Tokom postupka pred Specijalnim sudom u Srbiji zbog pranja novca, Jestrović je 16. februara 2011. kazao da je sa Darkom Šarićem 15. oktobra 2009. otputovao u Ženevu na sastanak sa Stankom Subotićem, koji se tada već nalazio na poćernici Interpola. Šarić stariji i Subotić su taj sastanak održali istog dana kada je na brodu Maui u Urugvaju zaplijenjeno 2.2 tone kokaina u akciji Balkanski ratnik. Poslije čega su uslijedila hapšenja i krivični postupci protiv Darka Šarića i njegovih ortaka u Srbiji, Italiji, Sloveniji, Brazilu, Urugvaju, BiH.
O čemu su Šarić stariji i Subotić tada razgovarali? O još jednom liku iz crnogorske tranzicije – Olegu Deripaski, vlasniku KAP-a. Jestrović je rekao da je preduzeće ruskog biznismena namjeravalo da kupi Futuru plus, ali da to nije bilo moguće, jer je bila pod stečajem i u blokadi. Poput braće Šarića i Jestrovića, Subotić je takođe bio ili je još uvijek ugledni klijent Prve banke od koje je 2007. dobio kredit od 15 miliona eura za kupovinu dijela ostrva Havaji kod Budve.
Akcionar Milo Đukanović nije samo krajem 2008. u svojstvu premijera i predlagača lex specialisa spasio Prvu bankrota, već je tumačio i nevinost klijenata bratovljeve banke – Stanka Subotića i Darka Šarića.
,,To što je taj čovjek osumnjičen”, izjavio je Đukanović o Subotiću u Skupštini Crne Gore, 27.oktobra 2009, ,,za mene ne znači da treba da prekinemo prijateljstvo”. Subotić je kasnije osuđen.
Đukanović se izjasnio i o Darku Šariću: ,,Imamo vrlo precizno uvid u kvalitet sumnji koje se ispostavljaju u odnosu na to i na druga lica. Sumnje su, da kažem, jedan kvalitet. Međutim, jako dobro znamo da na bazi sumnji, bez argumenata, ne možemo suditi ljudima. I posebno, ne možemo im uskraćivati elementarna građanska prava”, kazao je 19. februara 2010. za TV B92.
Darko Šarić ni sada u Crnoj Gori nije optužen za bilo kakvo krivično djelo.
Velika tajna
Na glavnom pretresu 21. jula 2011. specijalna tužiteljka Đurđina Ivanović je postavila pitanje koji je pravni interes da Maks prestiž, firma koja ima istoimeni hotel u Budvi, ponudi svoju imovinu kao hipoteku Prvoj banci za ostvarivanje jednog od kredita za Mat kompani?
Od okrivljenog Lončara nije dobila precizan odgovor. Potom je Ivanovićeva, prenijele su Vijesti, ,,odustala od izvještaja, tj. hronološkog prezentovanja papirologije načina dobijanja kredita Mat kompani kod Prve banke”.
Maks prestiž bio je, u nekim medijima, označen kao tajno boravište Darka Šarića nakon što je za njim raspisana međunarodna poćernica. Uprava policije takve navode je demantovala, ali je objavila da je na dan hapšenja Duška Šarića pretresla taj luksuzni hotel.
Ko su vlasnici Maks prestiža koje Đurđina Ivanović, skupa sa brojnim saradnicima, nije mogla identifikovati i prepoznati saradnike Šarića? Radi se o Bojanu Stanojkoviću, osnivaču, i Nebojši Miličkoviću, izvršnom direktoru i zastupniku. Obojica su prijavljeni na adresi u Podgorici i podaci o njima nijesu tajni – niti činjenica da su povezani sa Šarićima.
Stanojković je u grupi sada optuženih saradnika Darka Šarića pred Specijalnim sudom u Srbiji. Sredinom 1990-ih učesnik je pucnjave u Ulcinju. U periodu od 1998. do 2004. imali su Stanojković i Šarić stariji zajedničku prijavljenu adresu u Slovačkoj. Trenutno je Stanojković u bjekstvu.
Nebojša Miličković je 2007, skupa sa drugim jaranima iz Pljevalja, uključujući i nepravosnažno osuđenog Jovicu Lončara, postao deseti po broju akcija u Pobjedi.
Maks prestiž se ne nalazi na popisu imovine Šarića koja će, kako se tvrdi, biti prodata na licitaciji.
Vladimir JOVANOVIĆ
INTERVJU3 sedmice
INTERVJU2 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
INTERVJU3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
FOKUS3 sedmice