Povežite se sa nama

FOKUS

Narko dileri ostaju korektni momci

Objavljeno prije

na

Vijeće specijalizovanog odjeljenja Višeg suda u Bijelom Polju je 3. maja izreklo nepravosnažne kazne Dušku Šariću na osam i Jovici Lončaru na šest godina robije. Zbog protivpravno pribavljene imovinske koristi uplatiće Budžetu Crne Gore iznos od ukupno 21,35 miliona eura. Iako se Šariću sudilo i po tačkama optužnice za pripadništvo organizovanom kriminalu (čl. 401a Krivičnog zakonika – stvaranje kriminalne organizacije) i za neovlašćenu proizvodnju, držanje i stavljanje u promet opojnih droga (čl. 300 st. 1 KZ), krivica mu za ta djela nije dokazana. Četiri dana po izricanju presude, Vesna Medenica, predsjednica Vrhovnoga suda, okupila je ambasadore u Podgorici u cilju upoznavanja sa rezultatima rada crnogorskih sudova koji, kako tvrdi, preporučuju Crnu Goru za otvaranje poglavlja 23 i 24 sa Evropskom unijom narednog mjeseca. Medenica je ambasadore, mudro se uzdržavši, ostavila u zabludi da je Šarić osuđen i za organizovani kriminal – mada je morala znati da su dvojica Pljevljaka kažnjeni po drugom osnovu.

Naime, Serđo Brabanti, ambasador Italije, zemlje iz koje je stigao dio dokaznog materijala protiv Duška Šarića, kako prenosi Portal Analitika, tom prilikom je Medenici „ukazao na značaj saradnje crnogorskog i italijanskog tužilaštva” a što je rezultiralo „i presudom za organizovani kriminal”. Ambasador Njemačke Pius Fišer je podsjetio na odluku Evropskoga savjeta da sa Crnom Gorom otvori uslovne pregovore. „U tom svjetlu je jako važan uspjeh, presuda koja je donesena u oblasti organizovanog kirminala”, kazao je Fišer. Ništa od toga nije se desilo – sud nije donio osuđujuću presudu za organizovani kriminal.

Krivični postupak protiv Duška Šarića je Specijalno tužilaštvo Crne Gore preuzelo po zamolnici italijanskoga tužilaštva pri sudu u Milanu koje je vodilo akciju Loptice. Šarića su Italijani okrivili da je, sa osobama protiv kojih se vode postupci u drugim državama, od oktobra 2007. do maja 2009. bio dio kriminalne organizacije starijeg brata Darka Šarića. Kupovali su kokain u Južnoj Americi, prodavali ga, prenosili i rasturali.

Upravo taj „italijanski” dio optužnice – zastupao ga zamjenik specijalne tužiteljke Milosav Veličković – oboren je pred Višim sudom u Bijelom Polju. U presudi koju je pročitao predsjednik vijeća sudija Šefkija Đešević stoji da „tokom postupka nijesu dokazani navodi optužnice da je optuženi Šarić Duško pripadnik kriminalne organizacije, koja se bavila duže vrijeme i u međunarodnim razmjerama kupovinom i prodajom droge, a čiji je organizator Šarić Darko, polovinom januara 2009. u mjestu Livinjo, opština Piza – Italija”.

Mlađi Šarić i Lončar su osuđeni po drugom osnovu – za pranje novca, tj. krivično djelo protiv platnog prometa i privrednog poslovanja (čl. 268 st. 4 a u vezi st. 1 KZ). Tu istragu je, zbog proširenog oduzimanja finansijske koristi, vodila i pred bjelopoljskim Višim sudom na pretresima zastupala specijalna tužiteljka Đurđina Ivanović.

Dvojica Pljevljaka se terete da su finansijskim i bankarskim poslovanjem od 24. decembra 2007, do kraja 2010. (prvobitna optužnica je navodila da se radi o intervalu od 27. jula 2006. do 28. februara 2011) preko Mat kompani (osnivači Šarići i Lončar, izvršni direktor Duško Šarić, Lončar i Muhamed Dalagija), zatim preko of-šor firmi Kamarila korporejšen na Sejšelima (Afrika) i Mateniko LCC u Delavaru (SAD), depozitima i simulovanim ugovorima, preko banaka u platni promet Crne Gore unijeli 21,35 miliona eura za koje su znali da su pribavljeni krivičnim djelom – i uložili ih u kapital Mat kompani.

Đurđina Ivanović i njen istražni tim u optužnici su reprodukovali navode nekoliko tekstova Monitora u kojima su identifikovane novčane transakcije kokainske mafije sa Prvom bankom i filijalom austrijske Hipo Alpe-Adria banke (HAAB). Ali, Ivanovićeva i njeni saradnici su potpuno ignorisali činjenice o netvorku kokainske mafije i naših zvaničnika, povezanih lica i pojedinih državnih organa.

Dubravka Popović, šefica Sektora za sumnjive transakcije Uprave za sprečavanje pranje novca i finansiranje terorizma (USPNiFT), kao svjedokinja u procesu protiv Šarića i Lončara je na pretresu 1. decembra 2011. utvrdila da ove banke nijesu prijavile sumnjive transakcije, bez obzira što im je to izričita obaveza. Precizirala je da je USPNiFT tek 19. januara 2010. tražila od Prve banke i HAAB-a podatke o poslovanju sa Mat kompani – upravo tog datuma je Srbija raspisala poćernicu za Darkom Šarićem, koji je dva dana kasnije zbrisao iz Pljevalja u nepoznatom pravcu.

Za nadzor nad činjenjem i nečinjenjem USPNiFT-a, čiji je direktor Predrag Mitrović, u periodu koji je naznačen u tački optužnice za pranje novca protiv Šarića i Lončara zakonski je bio odgovoran Igor Lukšić, tadašnji ministar finansija. Lukšić je nedavno imao glavnu ulogu ili su mu podvalili oko navodnih telefonskih razgovora iz jula i avgusta 2008. sa Darkom Šarićem u aferi Listnig.

Krivični zakonik precizira u čl. 268, po kojem su osuđeni Šarić mlađi i Lončar, da ko putem bankarskog, finansijskog ili drugog privrednog poslovanja prikrije način pribavljanja novca ili druge imovine za koje zna da imaju porijeklo od krivičnog djela, slijedi mu zatvor – čak i ako je djelo učinjeno iz nehata.

Novac i imovina, propisano je, u tom slučaju se oduzimaju. I Prva banka i HAAB su imale profit od nezakonitog poslovanja sa Šarićima, ali Specijalno tužilaštvo, koliko je poznato, nije pokrenulo postupak za odgovorne u njima, niti je podnijelo zahtjev da se ovim bankama oduzmu novac i imovina stečeni pranjem kokainskih miliona.

Prva praonica

Kamarila korporejšen na Sejšelima osnovana je 23. marta 2006. i ta of-šor firma je bila prvi inostrani punkt preko kojeg je Prva banka za fratele iz Pljevalja oprala najmanje 7.405.250,23 eura.

U sudske spise procesa protiv Šarića mlađeg i Lončara kao dokaz je uvršćen i neosporen prihvaćen akt Prve banke od 9. decembra 2009. izdat firmi Mat kompani, kojim se potvrđuje da su novcem Kamarile korporejšen izmirene kreditne obaveze prema toj banci. Uprkos toj činjenici, Prva banka i dalje pod hipotekom drži brojne nekretnine Mat kompani.

Prema sudskom uvidu u poslovnu dokumentaciju, pravo da raspolaže nerezidentnim računom Kamarila korporejšen u Prvoj banci imao je Nebojša Jestrović, osoba koja povezuje krupne ribe – Darka Šarića, Stanka Subotića i ubijenog Dragana Frica Dudića, ali ne samo njih. Na koji način?

Vlasnik Kamarile korporejšen je u stvarnosti bio Dudić, kazao je Jovica Lončar 19. jula 2011. na pretresu u bjelopoljskom Višem sudu. Preko nerezidentnog računa te Dudićeve of-šor firme u Prvoj banci, kojim je raspolagao Jestrović, uplaćeno je – prema analitičkoj karti te banke u koju je izvršio uvid sudski vještak Vlajko Milićević – najmanje 9.162.563,92 eura i isto toliko do kraja 2008. isplaćeno.

Jestrović je Pljevljak, školski drug Darka Šarića, direktor pljevaljske firme Municipijum S i glavno povjerljivo lice u njegovim brojnim sofisticiranim investicijama, ukljućujući kupovinu 2006. velikog lanca kioska Štampa sistem u Srbiji. Njemački VAC, sa kojim je Subotić imao tijesne poslovne veze, 2008. je izašao iz Future plus i kupio od Šarića Štampa sistem. Jestrović je marta 2009. postao generalni direktor Subotićeve Future plus čija se imovina svojevremeno procjenjivala na nekoliko stotina miliona eura.

Tokom postupka pred Specijalnim sudom u Srbiji zbog pranja novca, Jestrović je 16. februara 2011. kazao da je sa Darkom Šarićem 15. oktobra 2009. otputovao u Ženevu na sastanak sa Stankom Subotićem, koji se tada već nalazio na poćernici Interpola. Šarić stariji i Subotić su taj sastanak održali istog dana kada je na brodu Maui u Urugvaju zaplijenjeno 2.2 tone kokaina u akciji Balkanski ratnik. Poslije čega su uslijedila hapšenja i krivični postupci protiv Darka Šarića i njegovih ortaka u Srbiji, Italiji, Sloveniji, Brazilu, Urugvaju, BiH.

O čemu su Šarić stariji i Subotić tada razgovarali? O još jednom liku iz crnogorske tranzicije – Olegu Deripaski, vlasniku KAP-a. Jestrović je rekao da je preduzeće ruskog biznismena namjeravalo da kupi Futuru plus, ali da to nije bilo moguće, jer je bila pod stečajem i u blokadi. Poput braće Šarića i Jestrovića, Subotić je takođe bio ili je još uvijek ugledni klijent Prve banke od koje je 2007. dobio kredit od 15 miliona eura za kupovinu dijela ostrva Havaji kod Budve.

Akcionar Milo Đukanović nije samo krajem 2008. u svojstvu premijera i predlagača lex specialisa spasio Prvu bankrota, već je tumačio i nevinost klijenata bratovljeve banke – Stanka Subotića i Darka Šarića.

,,To što je taj čovjek osumnjičen”, izjavio je Đukanović o Subotiću u Skupštini Crne Gore, 27.oktobra 2009, ,,za mene ne znači da treba da prekinemo prijateljstvo”. Subotić je kasnije osuđen.

Đukanović se izjasnio i o Darku Šariću: ,,Imamo vrlo precizno uvid u kvalitet sumnji koje se ispostavljaju u odnosu na to i na druga lica. Sumnje su, da kažem, jedan kvalitet. Međutim, jako dobro znamo da na bazi sumnji, bez argumenata, ne možemo suditi ljudima. I posebno, ne možemo im uskraćivati elementarna građanska prava”, kazao je 19. februara 2010. za TV B92.

Darko Šarić ni sada u Crnoj Gori nije optužen za bilo kakvo krivično djelo.

Velika tajna

Na glavnom pretresu 21. jula 2011. specijalna tužiteljka Đurđina Ivanović je postavila pitanje koji je pravni interes da Maks prestiž, firma koja ima istoimeni hotel u Budvi, ponudi svoju imovinu kao hipoteku Prvoj banci za ostvarivanje jednog od kredita za Mat kompani?

Od okrivljenog Lončara nije dobila precizan odgovor. Potom je Ivanovićeva, prenijele su Vijesti, ,,odustala od izvještaja, tj. hronološkog prezentovanja papirologije načina dobijanja kredita Mat kompani kod Prve banke”.

Maks prestiž bio je, u nekim medijima, označen kao tajno boravište Darka Šarića nakon što je za njim raspisana međunarodna poćernica. Uprava policije takve navode je demantovala, ali je objavila da je na dan hapšenja Duška Šarića pretresla taj luksuzni hotel.

Ko su vlasnici Maks prestiža koje Đurđina Ivanović, skupa sa brojnim saradnicima, nije mogla identifikovati i prepoznati saradnike Šarića? Radi se o Bojanu Stanojkoviću, osnivaču, i Nebojši Miličkoviću, izvršnom direktoru i zastupniku. Obojica su prijavljeni na adresi u Podgorici i podaci o njima nijesu tajni – niti činjenica da su povezani sa Šarićima.

Stanojković je u grupi sada optuženih saradnika Darka Šarića pred Specijalnim sudom u Srbiji. Sredinom 1990-ih učesnik je pucnjave u Ulcinju. U periodu od 1998. do 2004. imali su Stanojković i Šarić stariji zajedničku prijavljenu adresu u Slovačkoj. Trenutno je Stanojković u bjekstvu.

Nebojša Miličković je 2007, skupa sa drugim jaranima iz Pljevalja, uključujući i nepravosnažno osuđenog Jovicu Lončara, postao deseti po broju akcija u Pobjedi.

Maks prestiž se ne nalazi na popisu imovine Šarića koja će, kako se tvrdi, biti prodata na licitaciji.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

REKONSTRUKCIJA VLADE: Otvaranje dveri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vladajuće partije tek se pozicioniraju, očekujući da URA prelomi na njihovu stranu, i da tada započnu stvarni pregovori o podjeli vlasti. A pozicionira se i premijer, potvrđujući sumnje da je upućen u započetu igru. U kojoj će evropske integracije ustupiti mjesto Vučićevom otvorenom Balkanu, sve sa nadom domaćih i izvanjih  promotera da će nas to dovesti do novog srpskog sveta

 

Tri mjeseca otkako je Vlada Zdravka Krivokapića izgubila podršku parlamentarne većine, zahuhtavaju se razgovori o njenoj rekonstrukciji.

Koliko su u tom naumu ozbiljne tri vladajuće koalicije i premijer koji u pregovorima zastupa samog sebe, kao osamostaljeni (usamljeni) predvodnik koalicije Za budućnost Crne Gore, možemo vidjeti iz onoga što se čini kao neupitno nakon dosadašnjih razgovora i prepucavanja partijskim saopštenjima.

I buduću, rekonstruisanu, Vladu predvodiće sadašnji premijer, odnosno, „običan lažov i izdajnička tranja“ (citat Marina Jočić, DF). Ostanak u Vladi garantovao je i ministru finansija – „članu međunarodne kriminalen grupe“ (Nebojša Medojević, predsjednik PzP i jedan od lidera DF-a) i potpredsjedniku Vlade koji je, prema najnovijim saznanjima njegovih koalicionih partnera skupa sa svojom partijom (URA) htio, tokom nedavnih događaja na Cetinju, da „preda vlast u ruke Veselinu Veljoviću“ (saopštenje Demokrata).

Pored pomenute trojice okosnicu nove Vlade trebalo bi da čine oni koji uz DPS, prema mišljenju Demokrata, „predstavljaju političku dvoglavu zmiju koja sikće otrove u vidu mržnje, uvreda i podmetanja“ (DF), skupa sa „najobičnijim titoistima koji se lažno predstavljaju demokratama“ (iz saopštenja DF-a o Demokratama). U novoj Vladi, slažu se njeni mogući konstituenti, mjesta bi trebalo da bude i za nacionalne manjinske partije, iste one koje „prekopavaju kosti žrtava iz Srebrenice da bi ih koristili u dnevno-političke svrhe“  (poslanik DF-a i predsjednik Odbora za ljudska prava i slobode Jovan Vučurović).

Konačno, na mjestu predsjednika Skupštine Crne Gore ostao bi Aleksa Bečić, koji  (GP URA)  napušta evropski kurs, moguće, „zbog prijetnji beogradskih tabloida o navodnom snimku“.

Sve ovo i još mnogo toga  što se ne citira u pristojnim novinama, jedni o drugima rekli su sadašnji koalicioni partneri. Uglavnom, od momenta kada je Vlada, sredinom juna, i zvanično izgubila podršku parlamentarne većine. Nakon što je parlament, uz pomoć glasova opozicionih poslanika, usvojio Deklaraciju o Srebrenici i na prijedlog premijera Krivokapića, a uz podršku DPS-a, razriješio ministra pravde Vladimira Leposavića. „Sada resetujemo stanje na nulu i tražimo novi dogovor. Pozdravljamo vas i neka vam je srećan DPS”, obznanio je šef poslaničkog kluba DF-a Slaven Radunović odluku da napuste parlament.

Svjedočimo novom početku. Uz demonstriranu dozu međusobnog povjerenja, razumjevanja, pristojnosti i spremnosti na kompromis,  očekivati je da kriza koja traje, praktično, od 31. avgusta prošle godine uskoro bude prevaziđena. Samo se ne zna da li će rezultat dogovora biti nova Vlada ili novi izbori.

Aleksa Bečić je optimista, pa očekuje da ćemo dobiti Vladu koja će trajati do 2024. i termina za raspisivanje redovnih parlamentarnih izbora. Dogovor je moguć, a iz pregovora i dogovora o rekonstrukciji Vlade „ni na jedan način nije izostavljen GP URA”, kaže predsjednik parlamenta ističući potrebu da parlamentarna većina bude osnažena i manjinskim partijama. I skidajući sa sebe i svoje partije odgovornost za rezultate ekspertske, odnosno, apostolske Vlade, pošto Demokrate, saznajemo to sa nekih 10 mjeseci zakašnjenja, nijesu bile saglasne sa načinom na koji je ona formirana. ,,Mi smo se zalagali za to da niko ne može biti diskriminisan. Šta je to ekspert? Gdje je to definisano? To što je neko političar, ne znači da nije ekspert…”.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

To su slike još jedne crnogorske priče o istoriji diskriminacije i nepravde koja ne samo traje, već proizvodi nove mržnje i nasilja. Bitka koja se ove sedmice vodi na sjednicama Vlade i cetinjske skupštine, mnogo je više od rešavanja vlasničkog pitanja nad jednim vjerskim objektom. Ona je nastavak borbe političkih vođa  za moć preko identitetskih pitanja, i novo podizanje nacionalnih tenzija do usijanja. Premijer Zdravko Krivokapić saopštio je da su nedopustive brutalne, šofinističke uvrede na račun potpredsjednika Vlade, ali i pojedinih odbornika Skupštine Cetinja, koje su se, kako je kazao, mogle čuti od pojedinih simpatizera DPS-a na Cetinju.

Krivokapić je u pravu. Poruke okupljenih predstavnicima URA, ne samo da su nedopustive, nego moraju biti i adekvatno sankcionisane. I na Cetinju, ali i u ostatku Crne Gore.

No, nedopustivo je još nešto. Komentarišući bezopoteznu odluku Vlade da Cetinjski manastir prepiše na državu, Krivokapić je kazao da je država samo ispravila – grešku.  ,,Nijedna odluka koja se donosi ne može biti protivustavna, protivzakonita i na štetu bilo koga. Taj atak na imovinu je krenuo već formiranjem tzv. Crnogorske pravoslavne crkve (CPC) čiji je jedini cilj bio, ne da uspostavi vjeru, nego da vrati imovinu, kako bi ta imovina mogla da bude korišćena ili od strane države ili te NVO”, rekao je Krivokapić.  Tako je premijer, sve predstavljajući se zaštitnikom Ustava i vjerskih prava, takozvanom nazvao vjersku zajednicu upisanu u registar ove zemlje. I još jednom pokazao da je zastupnik interesa Mitropolije crnogorsko-primorske, a ne svih crnogorskih građana.

Na ovu izjavu premijera, te odbornika DPS-a Jankovića, reagovala je Akcija za ljudska prava (HRA). Oni su pozvali javne funkcionere da se uzdrže od govora koji izaziva mržnju. ,,Verbalno izazivanje i podsticanje mržnje je uvod u fizičko nasilje, pa tome svako ko ima nadležnosti i javni uticaj mora da se suprotstavi”, rekli su iz HRA. Istakli su da je premijer svojom izjavom ne samo povrijedio vjerska osjećanja vjernika CPC-a, nego i mogao da podstakne mržnju prema njima.

,,Podsjećamo da je ranije predsjednik Milo Đukanović, Srpsku pravoslavnu crkvu nazivao ‘kvazivjerskom zajednicom’, ‘koja pokušava da zadrži nezakonito prisvojenu imovinu’, ‘koja je odgovorna za genocid u Srebrenici'”, rekli su iz HRA.

Spuštanju tenzija nije pomogao ni mitropolit Joanikije. Tek nakon što je  na Cetinju, zalivenom suzavcem, ustoličen na neviđen način, on je u Danilovgradu u manastiru primio predsjednika Republike Srpske, Milorada Dodika. Osvjedočenog širitelja mržnje.  Političara koji  uprkos zabrani, nastavlja javno da negira genocid u Srbrenicu , uz spremnost, kako kaže, i da ,,robija”.  Mitropolit ga je opjevao kao viteza u borbi za srpstvo.

Trebali bi tomovi da se ispišu sva ,,podsticanja” na posijanu mržnju od strane predstavnika aktuelne i prethodne vlasti. Ne samo izjave, već i brojne odluke prethodne i ove vlast svojevrsna su vrsta nasilja i podsticanje na nasilje i mržnju. Jedna od takvih je i priča o Cetinjskom manastiru.

Cetinjski manastir, jedan od simbola Crne Gore, je izgradio u drugoj polovini 15. vijeka tadašnji crnogorski vladar Ivan Crnojević. Tokom narednih nekoliko vjekova  bio je sjedište svih crnogorskih vladara. Cetinjski manastir je jedan od  ukupno  2.000 kulturnih dobara u Crnoj Gori. Od toga oko 800 sada pripada Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Do kraja godine znaće se tačan broj, pošto još ne postoji ni prezican registar. Do 1986. godine sve  crkve i manastiri i zemljište, bili su u vlasništvu sela, bratstava i plemena.  Od 1986. do 2006. godine, na Mitropliju crnogorsko primorsku  prepisano je gotovo sve bitnije. Najveći imovinski rast Srpska pravoslavna crkva, odnosno Mitropolija, doživjela je u vrijeme tridesetogodišnje vladavine aktuelnog predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića, koji danas na Cetinju navodno brani crnogorske svetinje od apetita Srpske pravoslavne crkve i srpskog sveta.  U vrijeme njegove vladavine SPC je, bespravno gradila, zauzimala. Vjernici Crnogorske pravoslavne crkve sprečavani su da vrše obrede u vjerskim objektima. Đukanović je bio strateški  partner pokojnog mitropolita Amfilohija, dok su se gomilala brojna  nerazriješena  pitanja oko vjerskih objekata kojima je SPC upravljala.

Da nova vlast nije sposobna da ta pitanja riješi na pravi način, jasno je.  Ona ih pojačava, čineći sve da ispuni interese Mitroplije crnogorsko primorske, odnosno SPC-a i Beograda.

Vlasništvo nad Cetinjskim manastirom je upisano na Opštinu Cetinje 2005. SPC je to sporila, tvrdeći da je vlasništvo nad Cetinjskim manastirom upisano neustavno i podnijela zahtjev da se taj upis prava svojine briše. Ustavni sud je navodno proglasio neustavnim taj upis, ali se do ove sedmice  Cetinjski manastir u katastru  vodio na Opštinu Cetinje.

Litije koje su prethodile padu Đukanovićevog režima, organizovala je MPC  ne pristajući da se  vjerska imovina prepiše  na državu, nakon usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti i u parlamentu u decembru 2019.

Krivokapićeva Vlada je ove sedmice Upravi za katastar i državnu imovinu naložila da u vezi sa sudbinom Cetinjskog manastira uradio ovo: ,,Nalaže se Upravi za katastar i državnu imovinu da odmah i bez odlaganja izvrši ispravku upisanog nosioca prava svojine na način što će umjesto Prijestonice Cetinje kao nosioca prava svojine vratiti upis na Državu Crnu Goru, shodno rješenju Uprave za nekretnine Podgorica – Područna jedinica Cetinje od 24. 11. 2005, pri čemu se navedenim upisom ne dira u prava upisanog titulara korišćenja”.  Vlada je tu odluku donijela  13. septembra bez održavanja sjednice, a kako su saopštili,  na osnovu pribavljene saglasnosti većine članova Vlade. Za 14. septembar već je bila najavljena rasprava u Skupštini opštine Cetinje, koja je i održana, o građanskoj inicijativi da se Cetinjski manastir vrati Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi (CPC).

Blagota Mitrić, nekadašnji predsjednik Ustavnog suda, obje odluke nazvao je protivustavnim, i ocijenio da bi u ovoj situaciji trebalo da reaguje Ustavni sud. U toj instituciji, međutim, ćute.

,,Tu su bezumne pravne odluke, jer je malo reći da su protivustavne. To je u stvari početak jedne pravne rašomonijade u Crnoj Gori koja može da izazove vrlo teške i negativne posljedice”, kazao je Mitrić. ,,Stanje je došlo do usijanja. Vi imate i pravni apsurd u okviru ove prave rašomonijade. Prvo, ova Vlada, koja je svojom odlukom Cetinjski manastir ustanovila kao državnu svojinu, ona je prije godinu dana kada je došla na vlast poništila raniji zakon o vjeroispovijesti koji je predviđao baš to. I donijeli su novi zakon koji to ne predviđa, nego da je to vlasništvo Mitropolije. E sada kad su vidjeli da će Skupština opštine Cetinje u petak donijeti odluku o tom da se Cetinjski manastir da u vlasništvo Crnogorskoj pravoslovnoj crkvu, onda je Vlada, da bi preduhitrila takvu jednu odluku, napravila još veću nezakonitost, odnosno protivustavnost”, ističe Mitrić.

Svi znamo, da ovdje nije riječ o jednoj bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manstiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike, i Srpske i Crnogorske pravoslavne crkve.  Drevni Manastir bio bi, svih nas. Naš. Umjesto policije štitila bi ga zajednička  ljubav. Okupljao bi nas. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći, kojima religija treba kao pogonsko gorivo. A nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedestih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo