Povežite se sa nama

FOKUS

Narko dileri ostaju korektni momci

Objavljeno prije

na

Vijeće specijalizovanog odjeljenja Višeg suda u Bijelom Polju je 3. maja izreklo nepravosnažne kazne Dušku Šariću na osam i Jovici Lončaru na šest godina robije. Zbog protivpravno pribavljene imovinske koristi uplatiće Budžetu Crne Gore iznos od ukupno 21,35 miliona eura. Iako se Šariću sudilo i po tačkama optužnice za pripadništvo organizovanom kriminalu (čl. 401a Krivičnog zakonika – stvaranje kriminalne organizacije) i za neovlašćenu proizvodnju, držanje i stavljanje u promet opojnih droga (čl. 300 st. 1 KZ), krivica mu za ta djela nije dokazana. Četiri dana po izricanju presude, Vesna Medenica, predsjednica Vrhovnoga suda, okupila je ambasadore u Podgorici u cilju upoznavanja sa rezultatima rada crnogorskih sudova koji, kako tvrdi, preporučuju Crnu Goru za otvaranje poglavlja 23 i 24 sa Evropskom unijom narednog mjeseca. Medenica je ambasadore, mudro se uzdržavši, ostavila u zabludi da je Šarić osuđen i za organizovani kriminal – mada je morala znati da su dvojica Pljevljaka kažnjeni po drugom osnovu.

Naime, Serđo Brabanti, ambasador Italije, zemlje iz koje je stigao dio dokaznog materijala protiv Duška Šarića, kako prenosi Portal Analitika, tom prilikom je Medenici „ukazao na značaj saradnje crnogorskog i italijanskog tužilaštva” a što je rezultiralo „i presudom za organizovani kriminal”. Ambasador Njemačke Pius Fišer je podsjetio na odluku Evropskoga savjeta da sa Crnom Gorom otvori uslovne pregovore. „U tom svjetlu je jako važan uspjeh, presuda koja je donesena u oblasti organizovanog kirminala”, kazao je Fišer. Ništa od toga nije se desilo – sud nije donio osuđujuću presudu za organizovani kriminal.

Krivični postupak protiv Duška Šarića je Specijalno tužilaštvo Crne Gore preuzelo po zamolnici italijanskoga tužilaštva pri sudu u Milanu koje je vodilo akciju Loptice. Šarića su Italijani okrivili da je, sa osobama protiv kojih se vode postupci u drugim državama, od oktobra 2007. do maja 2009. bio dio kriminalne organizacije starijeg brata Darka Šarića. Kupovali su kokain u Južnoj Americi, prodavali ga, prenosili i rasturali.

Upravo taj „italijanski” dio optužnice – zastupao ga zamjenik specijalne tužiteljke Milosav Veličković – oboren je pred Višim sudom u Bijelom Polju. U presudi koju je pročitao predsjednik vijeća sudija Šefkija Đešević stoji da „tokom postupka nijesu dokazani navodi optužnice da je optuženi Šarić Duško pripadnik kriminalne organizacije, koja se bavila duže vrijeme i u međunarodnim razmjerama kupovinom i prodajom droge, a čiji je organizator Šarić Darko, polovinom januara 2009. u mjestu Livinjo, opština Piza – Italija”.

Mlađi Šarić i Lončar su osuđeni po drugom osnovu – za pranje novca, tj. krivično djelo protiv platnog prometa i privrednog poslovanja (čl. 268 st. 4 a u vezi st. 1 KZ). Tu istragu je, zbog proširenog oduzimanja finansijske koristi, vodila i pred bjelopoljskim Višim sudom na pretresima zastupala specijalna tužiteljka Đurđina Ivanović.

Dvojica Pljevljaka se terete da su finansijskim i bankarskim poslovanjem od 24. decembra 2007, do kraja 2010. (prvobitna optužnica je navodila da se radi o intervalu od 27. jula 2006. do 28. februara 2011) preko Mat kompani (osnivači Šarići i Lončar, izvršni direktor Duško Šarić, Lončar i Muhamed Dalagija), zatim preko of-šor firmi Kamarila korporejšen na Sejšelima (Afrika) i Mateniko LCC u Delavaru (SAD), depozitima i simulovanim ugovorima, preko banaka u platni promet Crne Gore unijeli 21,35 miliona eura za koje su znali da su pribavljeni krivičnim djelom – i uložili ih u kapital Mat kompani.

Đurđina Ivanović i njen istražni tim u optužnici su reprodukovali navode nekoliko tekstova Monitora u kojima su identifikovane novčane transakcije kokainske mafije sa Prvom bankom i filijalom austrijske Hipo Alpe-Adria banke (HAAB). Ali, Ivanovićeva i njeni saradnici su potpuno ignorisali činjenice o netvorku kokainske mafije i naših zvaničnika, povezanih lica i pojedinih državnih organa.

Dubravka Popović, šefica Sektora za sumnjive transakcije Uprave za sprečavanje pranje novca i finansiranje terorizma (USPNiFT), kao svjedokinja u procesu protiv Šarića i Lončara je na pretresu 1. decembra 2011. utvrdila da ove banke nijesu prijavile sumnjive transakcije, bez obzira što im je to izričita obaveza. Precizirala je da je USPNiFT tek 19. januara 2010. tražila od Prve banke i HAAB-a podatke o poslovanju sa Mat kompani – upravo tog datuma je Srbija raspisala poćernicu za Darkom Šarićem, koji je dva dana kasnije zbrisao iz Pljevalja u nepoznatom pravcu.

Za nadzor nad činjenjem i nečinjenjem USPNiFT-a, čiji je direktor Predrag Mitrović, u periodu koji je naznačen u tački optužnice za pranje novca protiv Šarića i Lončara zakonski je bio odgovoran Igor Lukšić, tadašnji ministar finansija. Lukšić je nedavno imao glavnu ulogu ili su mu podvalili oko navodnih telefonskih razgovora iz jula i avgusta 2008. sa Darkom Šarićem u aferi Listnig.

Krivični zakonik precizira u čl. 268, po kojem su osuđeni Šarić mlađi i Lončar, da ko putem bankarskog, finansijskog ili drugog privrednog poslovanja prikrije način pribavljanja novca ili druge imovine za koje zna da imaju porijeklo od krivičnog djela, slijedi mu zatvor – čak i ako je djelo učinjeno iz nehata.

Novac i imovina, propisano je, u tom slučaju se oduzimaju. I Prva banka i HAAB su imale profit od nezakonitog poslovanja sa Šarićima, ali Specijalno tužilaštvo, koliko je poznato, nije pokrenulo postupak za odgovorne u njima, niti je podnijelo zahtjev da se ovim bankama oduzmu novac i imovina stečeni pranjem kokainskih miliona.

Prva praonica

Kamarila korporejšen na Sejšelima osnovana je 23. marta 2006. i ta of-šor firma je bila prvi inostrani punkt preko kojeg je Prva banka za fratele iz Pljevalja oprala najmanje 7.405.250,23 eura.

U sudske spise procesa protiv Šarića mlađeg i Lončara kao dokaz je uvršćen i neosporen prihvaćen akt Prve banke od 9. decembra 2009. izdat firmi Mat kompani, kojim se potvrđuje da su novcem Kamarile korporejšen izmirene kreditne obaveze prema toj banci. Uprkos toj činjenici, Prva banka i dalje pod hipotekom drži brojne nekretnine Mat kompani.

Prema sudskom uvidu u poslovnu dokumentaciju, pravo da raspolaže nerezidentnim računom Kamarila korporejšen u Prvoj banci imao je Nebojša Jestrović, osoba koja povezuje krupne ribe – Darka Šarića, Stanka Subotića i ubijenog Dragana Frica Dudića, ali ne samo njih. Na koji način?

Vlasnik Kamarile korporejšen je u stvarnosti bio Dudić, kazao je Jovica Lončar 19. jula 2011. na pretresu u bjelopoljskom Višem sudu. Preko nerezidentnog računa te Dudićeve of-šor firme u Prvoj banci, kojim je raspolagao Jestrović, uplaćeno je – prema analitičkoj karti te banke u koju je izvršio uvid sudski vještak Vlajko Milićević – najmanje 9.162.563,92 eura i isto toliko do kraja 2008. isplaćeno.

Jestrović je Pljevljak, školski drug Darka Šarića, direktor pljevaljske firme Municipijum S i glavno povjerljivo lice u njegovim brojnim sofisticiranim investicijama, ukljućujući kupovinu 2006. velikog lanca kioska Štampa sistem u Srbiji. Njemački VAC, sa kojim je Subotić imao tijesne poslovne veze, 2008. je izašao iz Future plus i kupio od Šarića Štampa sistem. Jestrović je marta 2009. postao generalni direktor Subotićeve Future plus čija se imovina svojevremeno procjenjivala na nekoliko stotina miliona eura.

Tokom postupka pred Specijalnim sudom u Srbiji zbog pranja novca, Jestrović je 16. februara 2011. kazao da je sa Darkom Šarićem 15. oktobra 2009. otputovao u Ženevu na sastanak sa Stankom Subotićem, koji se tada već nalazio na poćernici Interpola. Šarić stariji i Subotić su taj sastanak održali istog dana kada je na brodu Maui u Urugvaju zaplijenjeno 2.2 tone kokaina u akciji Balkanski ratnik. Poslije čega su uslijedila hapšenja i krivični postupci protiv Darka Šarića i njegovih ortaka u Srbiji, Italiji, Sloveniji, Brazilu, Urugvaju, BiH.

O čemu su Šarić stariji i Subotić tada razgovarali? O još jednom liku iz crnogorske tranzicije – Olegu Deripaski, vlasniku KAP-a. Jestrović je rekao da je preduzeće ruskog biznismena namjeravalo da kupi Futuru plus, ali da to nije bilo moguće, jer je bila pod stečajem i u blokadi. Poput braće Šarića i Jestrovića, Subotić je takođe bio ili je još uvijek ugledni klijent Prve banke od koje je 2007. dobio kredit od 15 miliona eura za kupovinu dijela ostrva Havaji kod Budve.

Akcionar Milo Đukanović nije samo krajem 2008. u svojstvu premijera i predlagača lex specialisa spasio Prvu bankrota, već je tumačio i nevinost klijenata bratovljeve banke – Stanka Subotića i Darka Šarića.

,,To što je taj čovjek osumnjičen”, izjavio je Đukanović o Subotiću u Skupštini Crne Gore, 27.oktobra 2009, ,,za mene ne znači da treba da prekinemo prijateljstvo”. Subotić je kasnije osuđen.

Đukanović se izjasnio i o Darku Šariću: ,,Imamo vrlo precizno uvid u kvalitet sumnji koje se ispostavljaju u odnosu na to i na druga lica. Sumnje su, da kažem, jedan kvalitet. Međutim, jako dobro znamo da na bazi sumnji, bez argumenata, ne možemo suditi ljudima. I posebno, ne možemo im uskraćivati elementarna građanska prava”, kazao je 19. februara 2010. za TV B92.

Darko Šarić ni sada u Crnoj Gori nije optužen za bilo kakvo krivično djelo.

Velika tajna

Na glavnom pretresu 21. jula 2011. specijalna tužiteljka Đurđina Ivanović je postavila pitanje koji je pravni interes da Maks prestiž, firma koja ima istoimeni hotel u Budvi, ponudi svoju imovinu kao hipoteku Prvoj banci za ostvarivanje jednog od kredita za Mat kompani?

Od okrivljenog Lončara nije dobila precizan odgovor. Potom je Ivanovićeva, prenijele su Vijesti, ,,odustala od izvještaja, tj. hronološkog prezentovanja papirologije načina dobijanja kredita Mat kompani kod Prve banke”.

Maks prestiž bio je, u nekim medijima, označen kao tajno boravište Darka Šarića nakon što je za njim raspisana međunarodna poćernica. Uprava policije takve navode je demantovala, ali je objavila da je na dan hapšenja Duška Šarića pretresla taj luksuzni hotel.

Ko su vlasnici Maks prestiža koje Đurđina Ivanović, skupa sa brojnim saradnicima, nije mogla identifikovati i prepoznati saradnike Šarića? Radi se o Bojanu Stanojkoviću, osnivaču, i Nebojši Miličkoviću, izvršnom direktoru i zastupniku. Obojica su prijavljeni na adresi u Podgorici i podaci o njima nijesu tajni – niti činjenica da su povezani sa Šarićima.

Stanojković je u grupi sada optuženih saradnika Darka Šarića pred Specijalnim sudom u Srbiji. Sredinom 1990-ih učesnik je pucnjave u Ulcinju. U periodu od 1998. do 2004. imali su Stanojković i Šarić stariji zajedničku prijavljenu adresu u Slovačkoj. Trenutno je Stanojković u bjekstvu.

Nebojša Miličković je 2007, skupa sa drugim jaranima iz Pljevalja, uključujući i nepravosnažno osuđenog Jovicu Lončara, postao deseti po broju akcija u Pobjedi.

Maks prestiž se ne nalazi na popisu imovine Šarića koja će, kako se tvrdi, biti prodata na licitaciji.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POLITIKA I DEGRADACIJA PROFESIJE: Ko su policajci zbog kojih je uzdrmana Vlada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neformalni diplomatski krugovi imaju riječi pohvale i za Aleksandra Radovića izabranog vd direktora policije, i za Lazara Šćepanovića kojeg je za tu funkciju predlagao ministar unutrašnjuh poslova. Oni nemaju nikakvih rezervi  prema njihovim profesionalnim biografijama. Kako stvari stoje, biografije ovih policajaca  najviše mogu biti uprljane usljed političarenja stranaka na vlasti i njihovim dovođenjem  u vezu sa partijama

 

 

Na nedavnoj maratonskoj i burnoj sjednici Vlade,  u 3 sata iza ponoći izabran je Aleksandar Radović za vršioca dužnosti (v.d.) direktora Policije tako što su ministri iz redova Demokrata preglasani od strane drugih, prevashodno Pokreta Evropa sad (PES). Ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović je imao svog kandidata – Lazara Šćepanovića, za koga je tvrdio da je prošao (zakonom neobavezujuće) poligrafsko ispitivanje i shodno svojim ovlastima ga predložio za v.d.-a. Radović navodno nije prošao poligraf, dok on tvrdi da jeste.

Ozbiljna kriza Vlade i međusobna optuživanja PES-a i Demokrata o tome ko krši zakon sa izborom v.d. direktora su gurnuli u stranu ozbiljne probleme sa kojima se suočava Uprava policije Crne Gore, ali i čitav bezbjednosni sektor. Iako je prva post-DPS Vlada formirana još početkom decembra 2020. godine, osim što su uklonjeni i procesuirani bivši direktori policije i (samo) neki njihovi pomoćnici, sveobuhvatna reforma i depolitizacija ogromnog aparata nije ni počela niti se nazire. Dosadašnje upravljanje Policijom i Ministarstvom unutrašnjih poslova (MUP) od strane Građanskog pokreta URA i bivšeg koordinatora službi bezbjednosti, i kasnije premijera Dritana Abazovića se uglavnom sastojalo od ubacivanja svojih kadrova ili pridobijanja onih koji su služili bivšem režimu za potrebe novih političkih igrača. Istina, u vrijeme Abazovića je ponovo uspostavljena saradnja i razmjena informacija sa Europolom i drugim strateški važnim zapadnim službama što je, uz promjene u Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) dovelo do brojnih hapšenja pripadnika policijsko-kavačkog narko kartela u službi prethodnog režima.

Međutim, profesionalizacija policije i sređivanje MUP-a (pogotovo biračkog spiska), osim verbalnih izjava, se nisu očitovali na terenu. Pompezno obznanjena akcija hapšenja nekoliko službenika MUP-a i Granične policije na početku mandata Vlade Zdravka Krivokapića nije  se pomakla sa mrtve tačke čak ni u vrijeme kad su Abazović i njegov ministrar unutrašnjih poslova Filip Adžić imali potpunu kontrolu nad bezbjednosnim sektorom za vrijeme 43. Vlade. Nakon hapšenja devet osoba u martu 2021. godine, Abazović je na pressu izjavio da je ta „akcija dokaz da svi možemo da radimo“ dok se tadašnji državni sekretar u MUP-u Rade Milošević pohvalio da za „manje od 30 dana imamo epilog,“ te je označio bivšeg DPS ministra Mevludina Nuhodžića kao osobu koja snosi odgovornost jer „ništa ne može da se desi bez znanja ministra“. Iz podgoričkog tužilaštva akciju je vodio Vukas Radonjić koji će kasnije preći u SDT. I dalje se ne zna ko je odgovoran za malverzacije tokom nabavke elektronske opreme za nadzor granice, niti ko je sa milion i sto hiljada eura (donacija EU) platio pet puta jeftinije uređaje od predviđenih i na njih stavljao lažne oznake. Od „dokaza da svi možemo da radimo“ i „epiloga“ nije bilo ništa kao ni od mnogih kasnijih hvalisanja istih ljudi. Nije bilo ni proširenja istrage, niti optužnice za aferu Granica. Kasnije će i sam Milošević biti hapšen  i biti pod istragom  za navodno članstvo u kriminalnoj organizaciji i šverc cigareta sa pozicije direktora Uprave carina i prihoda. Šverc cigareta je navodno uspješno prekinut za vrijeme Abazovića. Mnogi iz opozicije i pozicije će reći da je šverc samo preuzet od ranije postave, ili u najbolju ruku donekle reduciran zbog pritiska i nadzora zapadnih službi.

Interesantno je da je na dan kada je priveden Rade Milošević, u njegovom društvu uslikan Šaranovićev kandidat za v.d. direktora policije. Fotografiju Lazara Šćepanovića je decembra prošle godine objavio M-portal kojeg finansira Milu Đukanoviću i DPS-u bliska kompanija Bemax. Šćepanović je, kako javlja lokalna štampa, prošao poligrafsko ispititivanje na kome su postavljena dva pitanja od strane poligrafista kojima je lično on nadređeni u Sektoru za borbu protiv kriminala (SBPK)Jedan od ispitivača, kako Monitor saznaje, ima samo Ugovor o djelu sa UP, pa se postavlja legitimno pitanje konflikta interesa, pogotovo ako se zna da poligraf u ovakvim situacijama nije predviđen propisima dok su nalazi dostavljeni Vladi sa oznakom stepena tajnosti –interno. Navodno postavljena pitanja su bila:  „da li si u dosluhu sa nekim iz privatnog miljea“ i „da li si u dosluhu sa nekim političarem ili ljudima bliskim njima“.

Šćepanović je dobar dio svoje karijere proveo na raznim pozicijama Centra bezbjednosti (CB) u Nikšiću. Rade Milošević je živio u Nikšiću i kao maloljetnik je nekoliko puta privođen po više osnova u isti CB. Kasnije se Šćepanović uzdigao do načelnika Regionalnog centra bezbjednosti – Zapad (koji pokriva Nikšić, Pjevlja, Šavnik, Plužine i Žabljak). Krajem novembra 2023. godine je stupio na dužnost v.d. pomoćnika direktore za pomenuti Sektor za borbu protiv kriminala. U ranijem periodu je uspješno obučavan od strane američkih i francuskih specijalnih jedinica dok je u Crnoj Gori nagrađivan kao uzoran policajac. Po saznanjima Monitora prošlost Šćepanovića nema mrlja u smislu poslovnih i drugih sumnjivih veza sa tadašnjim kriminalizovanim vrhom policije. Mediji naklonjeni šefu bivšeg režima  nisu mogli iskopati ništa protiv njega osim fotografije sa Radem Miloševićem.

Aleksandar Radović, izabrani kandidat predložen od strane premijera, takođe ima impozantnu biografiju. Ovaj 44-godišnjak je 2003. diplomirao pravo dok je istovremeno radio kao pozornik. Nakon 10 godina je postao i magistar prava. Vlada je, nakon imenovanja, takođe pohvalila njegovu biografiju istaknuvši da je Radović „krajem prošle godine dao ključni doprinos da Crna Gora izbjegne sivu listu Moneyval-a”. Radi se o tijelu Savjeta Evrope (SE) za stalni nadzor primjene mjera protiv pranja novca i finansiranja terorizma. Vlada je takođe navela da Radovića preporučuje i „šestogodišnje iskustvo u Europol-u, na osnovu čijih informacija iz SKY prepiski se procesuiraju brojni slučajevi protiv organizovanog kriminala i korupcije“. 

 Vlada Mila Đukanovića ga je 2015. godina zaista poslala u Hag ,kao oficira za vezu Uprave policije pri Europolu  i tamo je ostao sve do (nespecificiranog) datuma 2021. . Međutim, saopštenjem sadašnje Vlade se, makar indirektno, sugerira i uloga Radovića u pomoći oko SKY prepiski na osnovu kojih je došlo do impozantnih procesuiranja krupnih riba iz tadašnjeg državno-kriminalnog miljea oko Đukanovića. Problematično u ovoj pohvali Vlade je to što  SKY aplikacija nije bila dekodirana dok je Radović bio u Europolu, niti je time mogao imati ikakav pristup ili pružiti pomoć oko sadržaja. Aplikacija SKY je probijena i dekodirana početkom februara 2021. godine,  u Evropi je ugašena 9. marta 2021. a u Americi 19. marta iste godine. Podaci sa SKY-a su tek nekoliko mjeseci kasnije počeli da stižu u Crnu Goru i zaglavili u fiokama Milivoja Katnića.

Raniji pomoćnik direktora i načelnik SBPK Dejan Knežević će nakon izlaska iz istražnog zatvora krajem godine izjaviti da je nedugo nakon što je, u martu 2021. godine, stupio na dužnost v.d. pomoćnika direktora UP „bio jedini policajac u Crnoj Gori i regionu, koji je od istražnog tima Europola dobijao uživo podatke sa SKY aplikacije”. Takođe je rekao da „ako sam radio za kriminalce, zašto ih nijesam upozorio da ugase Skaj?”. Po informacijama Monitora, Knežević zaista jeste bio jedina osoba koja je dobijala podatke iz Europol-a (dok je Radović već otišao ili se spremao da ode). Međutim, Knežević nije mogao dobijati „uživo podatke“ kada je SKY već bio ugašen. Takođe, sve i da je htio, nije mogao upozoriti kriminalce da ugase SKY kad je već bio ugašen, a sva prepiska na serverima već snimljena u Europolu. Ostaje nejasno da li je Vladina pohvala oko SKY-ja i Europolai nespretno sročena ili pak ciljana.

Kasnije će Radović u Specijalnom policijskom odjeljenju (SPO) postati kordinator Grupe za istrage krivičnih djela visoke korupcije i pranja novca. Ovo odjeljenje je nesumnjivo imalo ozbiljne uspjehe. Kada je postavljen za v.d. pomoćnika direktora policije, isto kada i Šćepanović, na mjesto šefa Sektora za finansijsko – obavještajne poslove nije bilo nikakvih primjedbi od strane Demokrata. Međutim, oni će ga kasnije optužiti da je „kadar Veselina Veljovića“ bez ijedne druge specifične optužbe. Neformalni diplomatski krugovi takođe imaju riječi pohvale i za Radovića i za Šćepanovića bez ikakvih rezervi prema njihovim biografijama. Kako stvari stoje, njihove biografije najviše mogu biti uprljane usljed političarenja stranaka na vlasti i dovođenjem njih u vezu sa partijama.

Advokat Vladan Bojić je nedavno komentarisao na RTCG-u izbor v.d. šefa policije i naglasio da je ovakva situacija „posljedica manjkavosti Zakona o unutrašnjim poslovima donijetog 2021. (već dva puta mijenjanog)“ i „neprihvatljivi nedostatak Zakona o VladiZakona o Skupštini i druge korelativne pravne regulative“. Kada se svi „uzroci uvežu“ sa zaostavštinom višedecenijskog autokratskog sistema lične vlasti i pretjeranim entuzijazmom i ambicijama novih vlasti (uz partijska trvenja), onda je ovo što sada imamo   „prirodna rezultanta“.

          Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KAD PARTNERI BIRAJU VD ŠEFA POLICIJE: Kao tuča 4B i 4C ispred škole

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osim poštovanja procedura i zakona, što je i ovog puta izostalo, podrazumijeva se da odluci o izboru privremenog šefa Uprave policije  prethodi politički dogovor unutar same Vlade. No, i prije konačne odluke na ovonedjeljnoj sjednici Vlade, bilo je jasno ne samo da partneri u izvršnoj vlasti nijesu postigli dogovor, nego i da će se sjednica pretvoriti u odmjeravanje snaga.  Nalik, doduše, na tuču dva razreda u školskom dvorištu

 

 

Uprava policije dobila je u srijedu ove sedmice, u gluvo doba noći, novog vršioca dužnosti Uprave policije Aleksandra Radovića, pravosuđe potencijalni novi predmet zloupotrebe službenog položaja i kršenja Zakona o unutrašnjim poslovima,  a crnogorska javnost novu sagu o krizi vlasti nakon još jednog očitog sukoba Pokreta Evropa sad (PES) i Demokrata oko toga ko će kontrolisati bezbjednosni sektor.  Iako je taj sektor tokom formiranja Vlade premijer Milojko Spajić ležerno prepustio Demokratama Alekse Bečića, sukobi oko kadrovanja u policiji između PES-a i Demokrata krenuli su ubrzo po formiranju vlasti. Kulminiralo je na ovonedjeljnoj sjednici Vlade na kojoj se birao vd direktora Uprave policije.

Radović je izabran na predlog premijera Spajića, većinom ministarskih glasova, mahom iz njegove vladajuće partije. Prethodno je Vlada odbila predlog ministra policije iz redova Demokrata Danila Šaranovića da na tu poziciju bude izabran kandidat Lazar Šćepanović. Sjednica je trajala satima, više puta je prekidana, a medijski izvještaji o tome šta se na sjednici tačno dešavalo zavise uglavnom od naklonjenosti jedne od dvije partije u vlasti. Zanimljivo je da  ministar pravde Andrej Milović koji je nedavno isključen iz PES-a, a koji je prvi dok je bio u vladajućoj partiji  otvorio front sa Demokratama oko bezbjednosnog sektora, predstavljajući se kao „politička kičma“ Spajića, nije glasao za Spajićev predlog, odnosno Radovića. Navodno je obrazložio da nije želio da gazi Zakon o unutrašnjim poslovima.

Ono što je  posve jasno je da su partneri u vlasti, punih usta Evrope, legalnosti i „profesionalizacije policije“, na primjeru izbora vd direktora pokazali sve samo ne ono u šta se zaklinju.  Pravnici osporavaju više aspekata ovako donesene odluke. Najprije, ukazuje se na to da u skladu sa Zakonom o unutrašnjim poslovima kandidata za vd direktora Uprave policije predlaže ministar unutrašnjih poslova, dakle Šaranović,  te da to ne može učiniti premijer, kako se desilo.  To što je Vlada tokom sjednice ovlastila aktom premijera Spajića da donese takvu odluku, odnosno predloži kandidata, upozoravaju, nije pravno valjano, jer je takav akt niže snage od zakona,plus mora biti u skladu sa njim.

Istovremeno, međutim, ukazuje se i da Vlada nema obavezu da prihvati predlog ministra unutrašnjih poslova. Iz PES-a tvrde da je Šaranović bio dužan,  nakon što Vlada nije prihvatla njegovog kanidata, da predloži drugog, što on zvanično nije učinio. Navodno, prema nekim medjima, u jednoj od pauza sjednice, a nakon što je odbijen Šaranovićev jedini kandidat, ministar policije je rekao da će predložiti drugog kandidata sa liste, ukoliko „ima prohodnost“. Koju navodno nije dobio.  Taj drugi kandidat navodno je trebao da bude komandant Posebne jedinice Miloš Peković, jedini preostali prijavljeni na javni poziv koji je, pored Šćepanovića, prošao poligrafsko testiranje. Vlada je u konkursu za privremenog šefa Uprave policije ostavila mogućnost kandidatima da budu testirani poligrafom, kako bi dokazali da nemaju veze sa organizovanim kriminalom. Ta odluka svakako je priča za sebe, i možda  više od svega govori o nemoći vlasti i o tome šta je urađeno po pitanju reforme bezbjednosnog sektora. Šaranović je svakako insistirao na stavu da ne bi predložio kandidata koji nije prošao poligraf.  Nakon završenog konkursa objavljeno je da su od sedam kandidata dva prošla testiranje. Četiri nijesu,  jednog je zbog zdravstvenog stanja bilo nemoguće testirati, plus nije ispunjavao sve formalne uslove konkursa.  Osim Šćepanovića i Pekovića, koji su jedini prošli poligrafsko testiranje, na konkurs su se prijavili  na kraju izabrani Aleksandar Radović, rukovodilac Sektora za finansijsko-obavještajne poslove,  Milutin Vasiljević, vršilac dužnosti pomoćnika direktora Sektora granične policije, Zoran Braunović, načelnik kolašinske policije, aktuelni načelnik Regionalnog centra granične policije “Centar” Petar Šestović i službenik policije iz Nikšića Milentije Doderović. Stručna javnost osporava i samo testiranje poligrafom tokom konkursa.

Akcija za ljudska prava (HRA) protestovala je  „zbog partijske borbe za kontrolu nad Upravom policije i kršenja Zakona o unutrašnjim poslovima u postupku izbora vršioca dužnosti direktora Uprave policije“. Iz te su organizacije ukazali da premijer nije imao pravo da predloži kandidata za ovu poziciju po zakonu, kao i da ne postoji propis koji Vladi daje pravo da za to ovlasti premijera.

„Ono što je Vlada sinoć jedino mogla da uradi je da ne izabere vršioca dužnosti, a premijer da od ministra zatraži ostavku ili da predloži Skupštini da ga razriješi. Niz improvizacija, neutemeljenih u zakonu, pokrenut je još ranije odlukom ministra unutrašnjih poslova da raspiše konkurs za v.d. direktora i sprovede poligrafsko testiranje prijavljenih kandidata, iako takav postupak zakon ne poznaje“, saopštila je HRA.

U principu,  osim poštovanja procedura i zakona, podrazumijeva se da odluci o izboru privremenog šefa Uprave policije  prethodi politički dogovor unutar same Vlade. No, i prije konačne odluke na ovonedjeljnoj sjednici Vlade, bilo je jasno ne samo da partneri u izvršnoj vlasti nijesu postigli dogovor, nego i da će se sjednica pretvoriti u odmjeravanje snaga.  Nalik, doduše, na tuču IV b i IV c ispred škole.

Da ove dvije partije imaju svoje preferirane kandidate, i prije sjednice objavljivali su mediji. Konačno, Šaranović je prije  konačne Vladine odluke uputio pismo premijeru Spajiću, koje je objavljeno u medijima, u kom ga upozorava  na posljedice ukoliko bude neko drugi izabran umjesto kandidata kog je on predložio.

” Upoznao sam sve članove Vlade da ukoliko se večeras bude odlučivalo o bilo kom licu osim o Lazaru Šćepanoviću, to bi bilo gaženje zakona i vladavine prava i svaki član Vlade koji bi se odlučio na tako nešto bi ušao u zonu krivične odgovornosti. Uz ovo upozorenje dostavio sam i detaljnu informaciju sa biografijama preostalih šest lica, uz jasnu naznaku da nijesu kandidati za direktora Uprave policije”.

Nakon izbora Radovića, Šaranović je najavio da će „obavijestiti nadležne državne organe o sumnji da su na ovoj sjednici izvršena krivična djela”“.

Dodatno, nakon što je izabran, Demokrate su javno ustvrdile da je Radović kadar bivšeg šefa Uprave policije Veselina Veljovića.  To se nije ranije čulo, pa ni kada ga je Abazovićeva vlada, odnosno bivši ministar policije Filip Adžić postavio na poziciju sa koje je izabran za vd direktora policije. Na sjednici na kojoj je izabran samo je bivši ministar pravde Marko Kovač „izrazio određenu rezervu“, bez preciziranja. S druge strane PES insistira da je izabran najbolji kandidat besprekorne biografije.

Priča o izboru Radovića nije jedina o kojoj bi pravosuđe moglo dati riječ. Radović je izabran  tri sata pošto je dotadašnjem šefu Uprave policije Zoranu Brđaninu prestala funkcija, jer ga je Vlada i treći put razriješila sa te funkcije.  Sud je već dva puta utvrdio da je prethodna vlada Dritana Abazovića Brđanina smijenila  nezakonito, a doskorašnji  šef Uprave policije najavio je i treću tužbu Upravnom sudu protiv Spajićeve vlade. Po mišljenjima dijela stručne javnosti, Brđanin bi pred tim sudom opet mogao izvojevati pobjedu, obzirom da je smijenjen na osnovu zakašnjele negativne ocjene njegovih izvještaja o radu od strane parlamenta, za koje je sud već konstatovao da su prihvaćeni.  Otuda ima i onih koji smatraju da bi se Brđanin i četvrti put mogao vratiti na mjesto direktora UP.

A upravo je inicijativa za smjenu Brđanina koju je uputio Šaranović još krajem prošle godine, a koja je mjesecima čekala zeleno svjetlo Spajića, jasno pokazala da se PES i Demokrate bore oko kontrole nad ovim sektorom. Nakon što je na Vladi konačno prihvaćena Šaranovićeva inicijativa i Brđanin smijenjen, sproveden je konkurs za vršioca dužnosti šefa policije.

Iza priče o izvještajima i procedurama, Brđaninu u stvari vlast stavlja na teret  skaj prepisku u kojoj se on pominje kao neko ko je bio u kontaktu sa odbjeglim policajcem Ljubom Milovićem, koji se tereti između ostalog za veze sa kavačkim klanom.   U izvještaju Europola navodi se međutim da nema dokaza da je Brđanin umiješan u bilo kakve kriminalne aktivnosti.

Kakve su političke posljedice izbora vd šefa UP još nije najjasnije. Demokrate su nakon sporne sjednice Vlade, tražile i prekid sjednice parlamenta zbog, kako su rekli, „krize vlasti“.

Na sjednici Vlade koja je dan kasnije organizovana, nijesu prisustvovali potpredsjednik Vlade i lider Demokrata Aleksa Bečić, kao ni ministar policije Danilo Šaranović. Bečić, koji je usput i potpredsjednik za pitanja bezbjednosti, nije se ovim povodom još oglašavao, dok iz PES-a javnost uvjeravaju da izbor vd direktora UP neće izazvati krizu izvršne vlasti. Kao i da je sve što je Vlada uradila zakonito.

Premijer Milojko Spajić rekao je da na  sjednici Vlade zakazanoj nakon izbora vd šefa UP, nijesu bili potpredsjednik Aleksa Bečić i ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović. “Oće li izaći (iz Vlade) Demokrate je pitanje za njih”, odgovorio je Spajić na pitanje novinara nakon sjednice.

Umjesto profesionalizacije i depolitizacije policije na djelu je ne samo pokušaj njene kontrole od strane vlasti i unutrašnji sukob zbog toga, već i političko diskreditovanje kandidata i onih na visokim policijskim funkcijama, iako za to nema institucionalnih potvrda. Ili pak favorizovanje onih za koje se vjeruje da su politički podobni. Nasuprot tome, vlast je bila dužna da obezbijedi sistem u kom će upravo kroz institucije reformisati ovaj sektor, depolitizovati ga i očistiti od korumpiranih i drugih kadrova. Na ovaj način, taj sektor je baš kao i prije pada DPS-a, zavistan od političke volje.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

750 MILIONA DOLARA NOVOG DUGA ZA VRAĆANJE STAROG: Uzmi da vratiš

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz Vlade nije saopšteno koliko godina važi ugovoreni hedžing. Finansijski stručnjaci kažu da je gotovo sigurno da on ne pokriva svih sedam godina. Zato bi nas, na kraju, ovonedjeljni aranžman skupa sa kamatama mogao koštati i znatno više od projektovanih 1,13 milijardi eura

 

 

Prema službenim podacima Londonske berze, Crna Gora je u srijedu emitovala državne obveznice u vrijednosti 750 miliona dolara, uz godišnju kamatu od 7,25 odsto. Izdate obveznice dospijevaju na naplatu za sedam godina, u martu 2031.

Nezvanično, preko društvene mreže X, premijer Milojko Spajić javnosti je ponudio drugačije upakovane brojke. “Upravo je zaključena 7-godišnja transakcija na londonskoj berzi u iznosu od 650 miliona eura i kamatnom stopom 5.8%!!!”, skuckao je zadovoljni premijer: “Najbitnije da je sve uspješno završeno sa nevjerovatnim rezultatima zahvaljujući sjajnom timu Ministarstva finansija. Svaka vam čast ljudi, moj duboki naklon.”

Nešto kasnije se ispravio, zamjenivši prvoupisani iznos novog državnog zajma brojkom od 687 miliona eura. Dodatna pojašnjenja ponudio je ministar finansija Novica Vuković. Država se preko berze u Londonu zadužila u dolarima, ali je istog dana sa još uvijek nepoznatim partnerima sklopljen ugovor o hedžingu (zaštita od valutnog rizika). Krajnji ishod tih finansijskih operacija je, prema ministru Vukoviću, kreditni priliv od 687 miliona eura uz kamatnu stopu od 5,88 odsto.

Dakle, ni godišnja kamata nije, kao što je to objavio premijer, 5,8 nego 5,88 odsto. Zaboravljenih 0,08 odsto kamate Crnu Goru će koštati oko 550.000 eura godišnje, odnosno, skoro četiri miliona u konačnom sedmogodišnjem aranžmanu. Pod uslovom da ugovorena pravila hedžinga ostanu nepromijenjena. Samo što to nije sasvim izvjesno.

Iz Vlade nije saopšteno koliko godina važi ugovoreni hedžing aranžman koji će Crnu Goru štititi od nepovoljnih izmjena valutnog odnosa dolar- euro (jačanje američke valute u odnosu na evropsku). Finansijski stručnjaci kažu da je gotovo sigurno da on ne pokriva svih sedam godina (uobičajeno je, kažu, 2-4 godine). Zato bi nas, na kraju, ovonedjeljni aranžman skupa sa kamatama mogao koštati i znatno više od projektovanih 1,13 milijardi eura.

Očekivano, opozicija je novo državno zaduženje dočekala na nož.

Poslanik DPS Nikola Milović piše: “2024. godina i istorijski najskuplje zaduženje Crne Gore.” Milović, očigledno, kalkuliše sa osnovnom kamatom od 7,25 odsto koja je dio dolarske pozajmice u Londonu. Ali, ni u tom slučaju ovonedjeljni kreditni aranžman 44. Vlade nije najskuplji (najveća kamata).

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo