Povežite se sa nama

FOKUS

Pakleni trougao droge, smrti i nasilja

Objavljeno prije

na

Hapšenja Sretka Kalinića u Hrvatskoj i Miloša Simovića u Srbiji, pripadnika zloglasnog zemunskog klana, mogla bi da bace novo svjetlo na slučajeve koje su potresli Balkan posljednjih godina. Hrvatska i srpska policija nadaju se i da bi mogla da počne da se raspetljava pozadina atentata na srpskog premijera Zorana Đinđića iz 2003, koga su ubili pripadnici zemunskog klana, ali su motivi i politička pozadina još tajanstveni. Takođe mogle bi se otkriti i pojedinosti funkcionisanja moćnog narkokartela pod kontrolom odbjeglog Pljevljaka Darka Šarića, koji je koristio pojedine pripadnike zemunskog klana.

Svjedočenje visokog pripadnika klana Sretka Kalinića – Zveri koji je, nakon ranjavanja svog druga Simovića, hrvatskim istražiteljima
otkrio brojne detalje, od monstruznih ubistava koja je počinio do veza sa ostalim članovima grupe, moglo bi da uzburka i duhove u Crnoj Gori, u kojoj su, po svemu sudeći, Kalinić i ostali boravili više puta nakon što je protiv njih podignuta optužnica u Srbiji. Da li su Kalinić i drugovi mogli boraviti u Crnoj Gori bez logističke podrške moćnih krugova? Prema pisanju srpskih medija njih je štitila direktno crnogorska tajna služba.

SDB CRNE GORE: Podgorička Publika je još 2003, neposredno po ubistvu Zorana Đinđića, objavila da su Dušan Spasojević Šiptar, Ljubiša Buha Čume i Mile Luković Kum naše dokumente dobijali kao da su stanovnici crnogorskih opština.

Publika je to dokumentovala informacijama da je Spasojević bio prijavljen od 30. januara 1998. kao stanovnik Hotske ulice br. 14 u Podgorici i da je imao našu ličnu kartu br. 61776, sa važnošću od 10 godina. Prije toga je, u februaru i junu 1997. od Centra bezbjednosti Podgorica dobio oružni list i pasoš.

Ljubiša Buha Čume, pak, dobio je ličnu kartu br. 59009, sa mjestom prebivališta Vijenac Kosovskih junaka br. 4 Podgorica, a u CB Podgorica izdat mu je i pasoš 20. juna 1997. Mile Luković je imao prebivalište u Mojkovcu, u Ulici Mališe Damjanovića!

PREMIJER NE ZNA NIŠTA: Sve to je, pred sahranu ubijenog Zorana Đinđića, 14. marta 2003 navodno bilo potpuno nepoznato premijeru Milu Đukanoviću. On ni njegova DB pojam nijesu imali o Dući i Kumu – prema svjedočenju Čedomira Jovanovića u knjizi Atentat na Zorana Đinđića (štampana 2005.), autora Miloša Vasića.

U knjizi je Jovanović, tada potpredsjednik Vlade Srbije, citiran: „U petak, 14. marta je komemoracija u Vladi, a Zoran Živković i ja poslije idemo kod Mila Đukanovića, on kaže da njegove službe ne znaju ništa i pita nas – jesmo li sigurni da smo optužili prave ljude; zabrinut je”.
Vasić na istom mjestu piše: ,,Istraga je otvorila još neke uglove – prvi je crnogorski. Naime, polako se pojavljuju izvesne veze lica i događaja. Izvestan broj crnogorskih umetnika ubijen je u međuvremenu u Beogradu i svi su imali legitimacije Državne bezbednosti MUP-a Crne Gore. To je ostalo bez objašnjenja. Barem dva visoka oficira JSO, Rajo Božović i Vaso Mijović, u međuvremenu su se lepo smestili u MUP-u Crne Gore kao savetnici za ovo i za ono. Maka Maksimović, veliki umetnik i hladnokrvni ubica u svačijoj službi, u Crnoj Gori živeo je godinama sasvim bezbedan, čak i kad su ga tražili zbog ubistva Boška Buhe… Poslovni kontakti crnogorskih biznismena na veliko i njihove srbijanske braće u Hristu odavno su poznati – ama, u Crnoj Gori nije bilo ni traga istragama i hapšenjima”.
KALINIĆ-ŠARIĆ- SIMOVIĆ: Specijalno tužilaštvo za organizovani kriminal Srbije sada istražuje informaciju da li su Sretko Kalinić, Miloš Simović i Cvetko Simić bili angažovani kao plaćene ubice za račun kriminalne grupe Darka Šarića da bi bili likvidirani najviši državni funkcioneri u Srbiji. Pripadnici zemunskog klana Kalinić i Simović nalaze se u zatvoru u Hrvatskoj, odnosno Srbiji poslije međusobnog obračuna, a sumnja se da su umiješani i u monstruozno ubistvo Simića prije nekoliko mjeseci u Zagrebu.

„Postoje podaci koji su dobijeni iz podzemlja da su Kalinić, Simović i Simić bili u kontaktu sa narkoklanom Darka Šarića, početkom godine. Simović i Kalinić su se tokom sedam godina bjekstva izdržavali radeći kao plaćene ubice i, prema informacijama kojima raspolažemo, bili su potencijalni izvršioci za atentat u Srbiji”, kazao je Slobodan Homen, državni sekretar u srpskom Ministarstvu pravde.

Početkom aprila je objelodanjeno da je bezbjednost srpskog predsjednika Borisa Tadića, ministarke pravde Snežane Malović, specijalnog tužioca Miljka Radisavljevića i državnog sekretara Homena podignuta na najviši nivo, zbog dojave da kriminalna grupa Darka Šarića priprema osvetu zbog hapšenja nekih pripadnika grupe i oduzimanja imovine vrijedne više miliona eura.

Beogradski Blic piše da je Vuk Vulević, Beranac uhapšen u Frankfurtu prošle sedmice, koji se krio već duže vrijeme od crnogorske policije i pravosuđa koje protiv njega vodi nekoliko postupaka, trebalo da likvidira neke visoke funkcionere u Srbiji i to kao odmazdu za rasturanje Šarićevog klana.

NEUVJERLJIVO: Prema pisanju beogradskih medija, veza Darka Šarića sa Kalinićem i Simovićem polako počinje da se naslućuje, pošto, navodno, u srpskoj policiji postoje podaci da su se ta dvojica zemunaca 2005. i 2007. krili u selu Bandići kraj Podgorice, baš pod zaštitom Šarića. Navodno, članove ovog klana u selu Bandići, 20-ak kilometara od Podgorice, skrivao je lično Šarić.

Kako piše beogradski dnevnik Press, pozivajući se na izvore iz MUP-a, praktično većina odbjeglih članova „zemunskog klana” bili su u stalnoj vezi sa Šarićem, a kako su ostajali bez novca sve su više potpadali pod njegovu kontrolu. U posljednje vrijeme, Simović i Kalinić bili su samo poslušni vojnici narko-bosa, tvrde ti izvori.

,,Kalinić nije eksplicitno rekao da su im Šarići pružili utočište, već je opisao ljude koji su članovi klana Darka Šarića. Kalinić očigledno dozira informacije nadajući se da će mu hrvatska država ponuditi pomoć” – dodao je sagovornik Press-a.

U tom kontekstu, srpskoj policiji izgleda neuvjerljiva verzija kolega iz Hrvatske da je Miloš Simović pucao na Sretka Kalinića zbog toga što je sumnjao da ga žena vara s njim.

„Naprotiv, mi vjerujemo da je pravi razlog obračuna Kalinića i Simovića, ustvari, Darko Šarić i njegov novac od prodaje kokaina,” naveo je srpskim medijima jedan izvor blizak istrazi.

GLAVNI UBICA: Kalinić je bio u bjekstvu od ubistva premijera Đinđića. Za taj zločin osuđen je na 30 godina, dok je u postupku protiv članova „zemunskog klana” osuđen na 40 godina zatvora.

Kalinić je poznat kao glavni ubica iz „zemunskog klana”. Njegov stil ubijanja bili su rafali iz kalašnjikova kroz otvoren prozor „audija smrti”. Na taj način ubio je čak osam ljudi.

Miloš Simović, koji je takođe bio u bjekstvu od atentata na Đinđića, važi za člana najužeg jezgra „zemunskog klana” i jednog od najpovjerljivijih ljudi vođe te kriminalne bande Dušana Spasojevića Šiptara.

Za Darkom Šarićem su srpske vlasti raspisale krajem januara potjernicu zbog optužbe za šverc preko 2,7 tone kokaina tokom 2009. iz Južne Amerike u Evropu. Srpska policija, u saradnji sa policijama država u regionu i američke Agencije za borbu protiv narkotika (DEA), u okviru akcije Balkanski ratnik mjesecima istražuje, hapsi saradnike i oduzima imovinu narko-bosa Darka Šarića.

ĐUKANOVIĆ I MIĆUNOVIĆ: Crnogorska policija navodno sarađuje sa kolegama u regionu u slučaju Šarić. Ali, simptomatično, Šarićevi saradnici u Crnoj Gori slobodni su. Jedan bliski poslovni saradnik odbjeglog Pljevljaka, Dragan Dudić, likvidiran je prije nekoliko sedmica u Kotoru. Dudić je navodno ubijen iz osvete koja nema veze sa Šarićem, ali činjenica je da je mogao biti jedan od ključnih svjedoka u procesu protiv pljevaljskog narko bosa. Sumnja se da su Dudićeve of šor kompanije, brodovi i Luka Risan bili uključeni u poslove Darka Šarića.

Mnogi mediji u Srbiji su Darka Šarića dovodili u vezu sa još jednim poznatim Crnogorcem – Branislavom Branom Mićunovićem, nikšićkim kontroverznim biznismenom, koji se skupa sa premijerom Đukanovićem nalazio na Šelzijevoj optužnici zbog šverca cigareta.

Italijanski tužioci, povodom skorih hapšenja narko dilera u Italiji, tvrdili su da se sada između dvije obale Jadrana švercuju narkotici i da organizovane grupe koriste infrastrukturu koja je ovdje uspostavljena devedesetih za ilegalne puteve duvana. Tako se više puta isticalo da je Šarić samo izvršilac, a da čitavom operacijom rukovode vođe narko klana Amerika, od kojih je jedan navodno baš Mićunović.

Šarić se dovodio u vezu sa još jednim duvanskim bosom – Stankom Subotićem Canetom, prijateljem crnogorskog premijera i takođe osumnjičenim u procesima šverca cigareta.

ŠARIĆ I KELMENDI: Zagrebački magazin Nacional piše da se, imajući na umu obračune u klanu, mreža Darka Šarića u Hrvatskoj raspada u međusobnim sukobima mafijaša, pa policija doznaje sve više o njegovim poslovima. Magazin navodi da je Darko Šarić boravio i u Hrvatskoj i da se tu, prema nekim izvorima, i dalje skriva.

Mediji u Republici Srpskoj, pak, tvrde da su trojica bliskih saradnika Darka Šarića boravili nekoliko mjeseci u Kantonu Sarajevo, kod ljudi bliskih klanu Keljmendi.

Prema podacima srpske policije, koje prenosi Politika, porodica Keljmendi sa Kosova je glavni finansijer i organizator prometa heroina, koji u Peć stiže autobusima iz Istanbula i Albanije, a zatim se, preko Peći i Rožaja, doprema u Novi Pazar, a odatle u zemlje zapadne Evrope. Ovaj klan navodno čine Naser Keljmendi i njegova trojica sinova, Besnik, Liridon i Elvis, kao i Naserov brat Redžepi.

Naser Keljmendi u Peći posjeduje 13 benzinskih pumpi, a posljednjih pet godina glavno sjedište mu je njegov hotel Kasa grande u Sarajevu. Protiv Nasera Keljmendija i njegovih sinova pokretano je nekoliko istraga, ali nijedna nije rezultirala podizanjem optužnice, objavila je ovih dana Politika.

Naser Keljmendi, prema pisanju sarajevskog Centra za istraživačko novinarstvo, ima poslove, firmu i i nekretnine i u Crnoj Gori. U Ulcinju posjeduje impresivan broj kvadrata. A u Podgorici ima samo mali stan u potkrovlju, ali na dobrom mjestu. Tik iza kafea Grand, glasovitog sastajalištu Milana Roćena i Mila Đukanovića, u kome se uz viski prave veliki poslovi.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

DRŽAVNE FINANSIJE I PARTIJSKA POLITIKA: Hod po tankoj žici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predloženi rebalans ima potrebnu podršku u parlamentu. Plate, penzije i socijalna davanja iz državne kase nijesu upitni do kraja godine. Onda bi na red mogle doći loše vijesti. Samo da se političari dogovore ko će biti glasnik

 

Crna Gora nije pred kolapsom, ohrabrio nas je ministar finansija Aleksandar Damjanović u srijedu veče, na kraju rasprave o (drugom) rebalansu budžeta za 2022. godinu. „Pokušavamo da obezbijedimo nesmetano funkcionisanje vitalnih sistema društva do kraja tekuće godine”. Valjda su to dobre vijesti.

Dan je počeo u drugačijem raspoloženju. Zdravstveni i obrazovni sistem mogli bi stati, a država ostati bez novca neophodnog za isplatu plata, penzija i socijalnih davanja, saopštili su iz Ministarstva finansija. „Ukoliko ne dođe do usvajanja rebalansa, uvećane isplate je vrlo teško obezbijediti preraspodjelom sredstava iz budžeta drugih potrošačkih jedinica, a da pritom ne dođe do narušavanja funkcionalnosti rada tih institucija i servisa koje one pružaju građanima”.

Upozorenje je pratio i popis finansijskih obaveza „koja proizilaze iz zakonskih rješenja usvojenih u prethodnom periodu”: za Fond zdravstva (38,6 miliona), Fond PIO (36 miliona), za uvećane zarade zaposlenima u zdravstvu i prosvjeti (28,5 miliona), bivšim korisnicama naknada po osnovu rođenja troje ili više djece (5,5 miiona), licima prepoznatim zakonom iz rudarske i metalske industrije (šest miliona), poslodavcima za zapošijavanje osoba sa invaliditetom (tri miliona), nezaposlenim licima (jedan milion)… Tokom rasprave shvatili smo da problem nijesu samo nova zakonska rješenja nego i loše računice onih koji su, u ime vlade Zdravka Krivokapića, pripremali ovogodišnji budžet.

Slijedio je niz „trulih kompromisa”. Izvršna vlast je podmitila poslanike tadašnje većine ponudom da svaki od njih, pojedinačno ili pod okriljem partije, uveća rashodnu stranu budžeta amandmanom koji bi državnu kasu koštao „do million eura”. Rečeno – učinjeno. Zakonodavna većina je, zauzvrat, prihvatila da tadašnjoj vladi, kao realno očekivane prihode, prizna i projekcije koje su se zasnivale na primjeni nepostojećih zakona. Neke od njih tadašnja vlada nije ni pripremila do usvajanja budžeta, a nijedan od njih do danas nije usvojen u parlamentu.

I, kada se sve sabere i oduzme, dolazimo do rebalansa. Nakon koga će očekivani državni prihodi tokom ove godine biti za tri miliona manji (uprkos inflaciji, poskupljenjima i jačanju fiskalne discipline), a rashodi skoro 200 miliona veći u odnosu na ono što je planirano krajem prošle godine (i pored golemih „ušteda” u kapitalnom budžetu).

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

MANDATAR BEZ MANDATA: Il je vlada ili su izbori, il je nešto gore od oboje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je dodatno produbljena politička kriza, a zemlja upala u institucionalni bezdan, pa se ne zna čekaju li nas izbori ili nova vlada, svi okrivljuju sve za sabotiranje dogovora i kršenje Ustava. Ustav, na žalost, nije predvidio da zemljom upravljaju neodgovorne elite, spremne na sve zarad funkcija

 

Nakon maratonskih konsultacija avgustovske većine i konačnog dogovora da formiraju novu 44. vladu sa Miodragom Lekićem na čelu, rasplet političke krize se – ne nazire.

Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović odbio je da prihvati ponudu 41 poslanika koja mu je verbalno, putem medija, saopštena po isteku zakonskog roka. Prethodno je Andrija Mandić, pismom, od njega zatražio da mandat za sastav nove vlade povjeri Lekiću. Dok su se lideri tzv. stare većine međusobno optuživali za neuspjeh pregovora,  Đukanović je u utorak, nakon što nikome nije povjerio mandat za sastav nove vlade, Skupštini dostavio predlog za skraćenje mandata i raspisivanje novih izbora. U obrazloženju je naveo da „nije stekao utisak da postoji jasna većina koja bi bila u stanju da formira vladu”, kao i to da se oni koji su predložili Miodraga Lekića nisu odazvali konsultacijama ni dostavili potpise kojima bi potvrdili postojanje neophodne podrške.

Predlog predsjednika za skraćenje mandata parlamentu stara parlamentarna većina već je javno odbila, tvrdeći da neće na sjednici glasati za to. Lider DF-a Andrija Mandić ocijenio je da je Đukanović na taj način izvršio „državni udar“.

Đukanović je tražio da se o inicijativi za skraćenje mandata parlamentu glasa 30. septembra. Avgustovski pobjednici prijete da će izazvati prijevremene predsjedničke izbore ukoliko Đukanović do tada ne povuče svoj predlog. Đukanović je saopštio da neće da prejudicira šta će uraditi ako Skupština Crne Gore ne skrati mandat 30. septembra, ali je naveo da će „njegov potez biti u skladu sa Ustavom“.

Ustav je ove sedmice najčešće korišćena riječ. Nakon što je dodatno produbljena politička kriza, a zemlja upala u institucionalni bezdan, pa se ne zna čekaju li nas izbori ili nova vlada, svi okrivljuju sve za kršenje Ustava i tumače ga po svojoj volji. Ustav, na žalost, nije predvidio da zemljom upravljaju neodgovorne elite, spremne na sve zarad funkcija i moći.

Poslanici stare parlamentarne sada tvrde da je predsjednik države prekršio Ustav jer nije ispoštovao odredbu koja ga obavezuje da pozove predstavnike svih parlamentarnih partija na konsultacije.

„Đukanović je napravio veliku grešku koja se slobodno može nazvati kršenjem Ustava, kada je sazvao konsultacije. On je, prenebregavajući ono što piše u članu 95 Ustava, pozvao samo dio predstavnika političkih partija zastupljenih u Skupštini… Pošto to nije urađeno kako treba, jedan od najlakših izlaza je da Đukanović ponovi proces, da u skladu sa Ustavom sazove konsultacije, i stvar će biti riješena. Da stvar bude smješnija i čudnija, čak nije pozvao ni Lekića, za kojeg zna da je kandidat za mandatara”, ocijenio je je šef Kluba poslanika Demokratskog fronta Slaven Radunović.

I dok traže Đukanovićeve ustavne i zakonske propuste, avgustovski pobjednici zaboravljaju da pomenu da su njihovi pregovori još trajali u vrijeme kada je Đukanović, u četvrtak, 15. septembar, zakazao konsultacije sa političkim partijama. U to doba niko nije ni pominjao da nijesu svi dobili pismeni poziv od Đukanovića, a više njih je saopštilo da znaju da je krajnji rok da dostave Đukanoviću ponudu i potpise 41 poslanika u ponedjeljak, 19. septembra. U ponedjeljak, ponude i potpisa – nije bilo u pismenoj formi. Lider DF-a Andrija Mandić obratio se Đukanoviću u ponedjeljak poslijepodne preko medija, saopštivši da su se dogovorili. Takođe, avgustovski pobjednici saopštili su da imaju „verbalnu podršku“ koalicije Crno na bijelo, da je dogovor postignut i da mogu da formiraju 44. vladu.

Pismena ponuda sa potpisima poslata je Đukanoviću dan nakon isteka propisanog roka, u utorak, 20. septembra. GP URA je prvobitno odbijala da njeni poslanici potpišu ponudu, tražeći kompletan dogovor o sastavu buduće vlade („ništa nije dogovorno dok sve ne bude dogovoreno“). Konačno, nakon što je ostatak avgustovskih pobjednika pristao na uslove URA-e, promjenili su mišljenje.

Lider URA-e, i aktuelni premijer tehničke vlade Dritan Abazović, je u vrijeme kada su avgustovski pobjednici trebali da dostave ponudu Đukanoviću, pošao u posjetu SAD-u, nakon što je održao konferenciju za štampu, gdje je iznio brojne optužbe na račun onih sa kojima pregovara  o eventualnoj budućoj vladi. U trenu kada je trebalo okončati političku krizu u zemlji, on je u SAD odveo deset saradnika o trošku budžeta, i predano radio na sopstvenom marketingu, od vožnje biciklom po njujorškim ulicama do gostovanja na tamošnjim televizijama. Ipak, eto, dao je verbalnu podršku za formiranje vlade na čelu sa Lekićem.

„Verbalno predložiti nekoga u 2022. godini, u trenutku kada u svijetu funkcionišu i elektronske sjednice, ostaviti prostor za bilo kakav manevar nekome kao što je Đukanović je prilično na svoju štetu. On koristi svaku pukotinu koju može“, ocijenio je pisac Đuro Radosavović, apostrofirajući dio odgovornosti za aktuelnu politčku krizu i na avgustovsku većinu.

Tokom maratonskih konsultacija avgustovskih pobjednika, takođe je postalo jasno da im je na prvom mjestu partijski interes i partijske kalkulacije, a ne dogovor u cilju prevazilaženja političke krize. Konsultacije su protekle u beskrajnim međusobnim optužbama, neozbiljnosti, i bez jasne volje da se do dogovora i dođe.

Zbog svega, Crna Gora je danas u dubokoj institucionalnoj krizi. Ne samo da nije jasno da li nas očekuju izbori ili će biti formirana nova vlada, nego se otvara i mogućnost novog institucionalnog vakuuma ukoliko poslanici ne prihvate Đukanovićevu inicijativu. A, moguće, i ukoliko je formalno prihvate (nemamo Ustavni sud).

Advokat Veselin Radulović ocijenio je da u slučaju da skupštinska većina ne podrži predsjednika države, kao što su najavili, nastaje još jedna pravna praznina.

„Podrazumijeva se da ako ne postoji dogovor oko formiranja Vlade i oko mandatara, Skupština donese odluku o skraćenju mandata. Međutim, naši političari ne rade uvijek ili veoma često ne rade ono što je logično, često ne rade ni ono što je u skladu sa Ustavom i zakonom, i od njih se uvijek može očekivati neka vrsta improvizacije koja je ili na granici kršenja Ustava ili čak i prelazi tu granicu”, kazao je on.

I bivši državni sekretar Andrej Milović smatra da ukoliko poslanici kao što su najavili, ne izglasaju skraćenje mandata Skupštini, nastaje nova pravna situacija: „U tom slučaju imamo pravni vakuum jer nemamo Ustavom definisanu situaciju šta se dešava kad se ne izglasa skraćenje mandata Skupštini, a Vlada je pala, što je još jedan dokaz da je Ustav pun praznina i da se mora mijenjati.“

Već se pominje pogućnost da skupštinska većina i bez Đukanovićeve inicijative izglasa izbor nove vlade na čelu sa Lekićem. U skladu sa Ustavom ili ne, ko te pita. Naknadno bi se, valjda, pronašlo odgovarajuće tumačenje.

Ustav, na žalost, više nema ko da tumači. Ustavni sud je odnedavno u blokadi, nakon što je penzionisan sudija Miodrag Iličković. Iz nevladinog sektora kažu da su za to krivi političari koji zbog različitih interesa odugovlače kompletiranje jedne od najvažnijih institucija u zemlji. Iz HRA su podsjetili da su u posljednje dvije godine raspisana četiri konkursa za sudije, a da su članovi Ustavnog odbora i poslanici Demokrata, DF-a i URA-e u različitim periodima, barem jednom, odbijali da glasaju za bilo kog kandidata, dok su predstavnici opozicije – DPS, preko dva mjeseca bojkotovali rad Skupštine i skupštinskih tijela.

Dvije godine od avgustovskih izbora, brojne druge institucije, a ne samo Ustavni sud, su u blokadi. A avgustovski pobjednici, umjesto da Đukanovića pošalju u političku istoriju, preuzeli su neke od mehanizama vladanja koje je stvorio. Zato danas njihove međusobne optužbe – ko je Đukanoviću odškrinuo vrata povratka na vlast – nijesu toliko bitne. Treba nam nova šansa.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

STARA VEĆINA I POTRAGA ZA MANDATAROM: Uđite momci, ne bojte se

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kad se sve sabere, teško je povjerovati da avgustovski pobjednici zaista traže  kompromis kako bi uspješno došli do okončanja pregovora i predloga za Đukanovića. Predsjednik je, sasvim sigurno, zadovoljan

 

Skoro dvije sedmice nakon što je lider Nove Andrija Mandić radosno građanima saopštio da se avgustovska većina saglasila kako bi formirala 44. vladu, i nakon nekoliko sastanaka te iste većine, konačnog dogovora – nema. Dok ovaj broj Monitora odlazi u štampu, u crnogorskom parlamentu traje jedan u nizu sastanaka avgustovskih pobjednika. Istovremeno, predsjednik države Milo Đukanović čeka predstavnike parlamentarnih partija da mu dođu sa ponudom. Vrijeme otkucava.

U posljednji čas, u srijedu 14. septembra, blizu ponoći, avgustovska većina uspjela je da se dogovori oko imena mandatara. Prethodno su održana četiri sastanka na kojima, izuzev potpisivanja sporazuma kojim je predviđen izbor nove vlade i skupštinske administracije, nije bio napravljen ozbiljniji korak ka rješavanju krize vlasti.

U srijedu, nakon što je Mandić predložio da mandatar bude bivši diplomata, nekadašnji lider DF-a i lider Demosa Miodrag Lekić, avgstovski pobjednici saopštili su da oko predloga da Lekić bude mandatar postoji „visoka saglasnost”, te da je on „nesporan”. No, ostale su sporne raspodjele funkcija i moći unutar vlade koju bi eventualno formirali, pa su se pregovori nastavili.

Prethodno, partije su za mandatare predlagale sopstvene lidere. Otprilike ovako: Mandić Mandića, Abazović Abazovića… Nakon deset dana pregovora, Abazović je saopštio da će on odustati od pozicije mandatara samo ukoliko na to mjesto „dođe neko bolji”, odnosno posvećeniji borbi protiv organizovanog kriminala, kako je saopštio. Nakon skoro dvije sedmice sjetio se ko bi to mogao biti. Kazao je da bi „volio da kao mandatarku vidi Vanju Ćalović Marković”, direktoricu MANS-a. Ne postoje potvrde da se s njom o tome zaista i razgovaralo. Otuda, pregovori od početka liče kao pokušaj da se vode reda radi, i ne završe uspješno. I stav Demokrata, koji ne traže ništa, ni poziciju mandatara ni predsjednika parlamenta, idu tome u prilog, iako tvrde da je to njihova žrtva, zarad pregovora i građana. Teško je povjerovati da su srušili Abazovićevu vladu, da bi potom nezainteresovano stajali sa strane.

Ta stranka je na četvrtom sastanku saopštila da im ne bi bilo sporno da za najvažnije funkcije budu predložene potpredsjednica parlamenta Branka Bošnjak i bivša ministarka zdravlja Jelena Borovinić Bojović, poručujući da im je neprihvatljivo da odlazeći premijer Abazović bude kandidat za mandatara. Opet, nema potvrde da se sa Bošnjak ili Borovinić Bojović o tome razgovaralo.

Da ne postoji ozbiljna volja da se pregovori uspješno okončaju, pokazao je i nastavak sastanka, u četvrtak ujutru. Nakon što su se avgustovski pobjednici konačno usaglasili da za mandatara ponude ime Miodraga Lekića, na pregovarački sto su stavljene nove teme za razmirice: ko će pokrivati koji resor i koju funkciju u vladi.

URA Dritana Abazovića je tražila kontrolni paket u Vladi, i bezbjednosti sektor. „Tražimo da pokrivamo sektor bezbjednosti i da sa SNP i manjinama imamo kontrolni paket, a to je jedno ministarstvo više u odnosu na ostale i da ministri koji su sada u Vladi ostanu”, kazao je lider URA-e i predsjednik akutelne vlade kojoj je izglasano nepovjerenje. Abazović faktički traži da se ne promijeni gotovo ništa. Da manjinska vlada koju je on kreirao, uz male korekcije, i eventualno novog premijera, nastavi da vrši vlast uz podršku onih koji su mu izglasali nepovjerenje – Demokrata i Fronta. Opet, nema potvrda da su manjinske partije pristale da budu dio ovog Abazovićevog paketa.

Demokrate su takav zahtjev URA-e ocijenile kao ucjenjivački. Predsjednik Demokrata Aleksa Bečić optužio je GP URA za ucjenjivanje i maksimalističke zahtjeve, napominjući da su ih stalno mijenjali i vraćali se korak unazad.

„Vidjećemo kako će ovo dalje teći, da li će neko gledati demokratske principe i građane. Mi ćemo i dalje biti maksimalno konstruktivni i da se nadamo da će razum prevladati i da će se prestati s politikom uslovljavanja”, saopštio je nakon sastanka Bečić, navodeći da bi izvršna vlast trebalo da bude konstituisana na osnovu snage svake partije u parlamentu.

„I DF traži sektor bezbjednosti”, saopštio je lider URA-e, kazavši da on smatra da  DF-u treba da pripadne čelno mjesto u Skupštini, koji su nakon avgusta pokrivale Demokrate.

Zahtjev Demokratskog fronta da preuzme bezbjednosni sektor, još jedan je u nizu nerealnih zahtjeva avgustovskih pobjednika tokom pregovora, imajući u vidu da Brisel i Vašington, odavno javno tvrde da DF ne vide kao partnere. Teško da bi takva vlada imala podršku međunarodne zajednice. Znaju to i u Demokratskom frontu.

U prilog tome da ne postoji ozbiljna volja da se pregovori i uspješno okončaju govori i detalj da na nastavak pregovora, odnosno na sastanak pred odlazak kod Đukanovića, na kom je trebalo konačno usaglasiti ponudu, nijesu došli ni lider URA-e, ni lider Demokrata. I taj sastanak je prekinut, pa nastavljen sat i po kasnije.

Nakon prekida, koji je objašnjen kao pauza, lider Ujedinjene Crne Gore Goran Danilović kazao je da su Demokrate odustale od sektora bezbjednosti. Tek iz te izjave javnost je saznala da su i Demokrate imale volju da preuzmu Službe. Danilović je objasnio da „ima preklapanja oko mjesta potpredsjednika vlade i da je zato data pauza”.

Tokom pauze, izvršni direktor URA-e Zoran Mikić kazao je da DF i Demokrate treba da kažu šta pripada koaliciji Crno na bijelo „kad im je odbijeno da vode sektor bezbjednosti i dobiju najviše funkcije u zemlji“.

Kad se pogledaju izjave, ispada da niko ili nema ništa protiv, ili se nije ni izjašnjavao o zahtjevu DF-a da vodi bezbjednosni sektor. To je još jedan čudan detalj pregovora.

Nije bilo izjašnjenja, makar ne javnih, ni na predlog lidera Prave Marka Milačića da poslanici stave 41 potpis da mandatar bude Miodrag Lekić i dostave to predsjedniku države. „Hajde da mu damo mandat i da ne radimo njegov posao, nego da on ponudi sastav vlade“, predložio je. I ništa.

Kad se sve sabere, teško je povjerovati da avgustovski pobjednici zaista traže  kompromis kako bi uspješno došli do okončanja pregovora i predloga za Đukanovića. Predsjednik je, sasvim sigurno, zadovoljan.

On je koji dan ranije, tokom posjete Pragu, ocijenio da „ne postoji raspoloženje u parlamentu da se oformi nova vlada”, te da je „realnije da se ide u organizaciju izbora da se dođe do odgovorne vlade”.

„Problem nekadašnje većine je što su njihovi odnosi opterećeni netrpeljivostima i omrazama, i to umnogome otežava dogovor“, prokomentarisao je pregovore direktor Televizije Nikšić Nikola Marković.

Ako se ne budu dogovorili, izvjesni su vanredni parlamentarni izbori, koji će uslijediti nakon skraćenja mandata parlamentu.

Istovremeno, na šta je podsjetio i Abazović, Đukanović može uprkos dogovoru „stare većine“ i nekome drugome dati mandat.

Šta god da se desi, sigurno je: dvije godine od pada DPS-a, Đukanović je još tu. Avgustovski pobjednici učinili su da se danas bolje osjeća nego 30. avgusta 2020.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo