Povežite se sa nama

Izdvojeno

PANDORA PAPIRI I DRUGE TAJNE PORODICE ĐUKANOVIĆ: Šta zna Interpol

Objavljeno prije

na

Šta će istrazi o tajnim Đukanovićevim poslovima, razotkrivenim u okviru globalne istrage Pandora papiri donijeti saradnja sa međunarodnim institucijama, od Interpola do pravosudnih organa Velike Britanije i Švajcarske, ostaje da se vidi. Sigurno je tek jedno- to je  jedini put koji bi te Đukanovićeve tajne poslove  mogao razotkriti

 

Specijalno državno tužilaštvo zatražilo je preko Interpola informacije o transakcijama bivšeg predsjednika Mila Đukanovića i njegovog sina Blaža, u okviru istrage Pandora papiri, objavile su Vijesti ove sedmice.

Tužilaštvo je  uputilo i zamolnice pravosudnim organima Velike Britanije i Švajcarske, a kako su saopštili iz tužilaštva, kojim rukovodi glavni specijalni tužilac Vladimir Novović, od Interpola su zatraženi podaci od poslovnih banaka.

Da se u istragu o otkrićima o Đukanovićevom tajnom poslovanju,  moraju uključiti “nezavisni finansijski eksperti i tražiti međunarodna pomoć bez koje se klupko Đukanovićevih poslova ne može uspješno raspetljati”, ukazivali su iz Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS)  odmah nakon što su objelodanjeni nalazi velike, globalne  istrage Međunarodnog konzorcijuma istraživačkih novinara  (ICFJ) nazvane Pandorini papiri,  3. oktobra 2021. godine, čiji je MANS bio dio.  U to vrijeme Specijalnim državnim tužilaštvom rukovodio je i Milivoje Katnić, po mnogima jedan od čuvara Đukanovićevog režima. Katnić je pred kraj 2021. godine povodom ove istrage saslušao izvršnu direktoricu MANS-a  Vanju Ćalović Marković, Blaža Đukanovića, dok je bivši predsjednik države poslao pisano izjašnjenje. Kada je tačno zatražena inostrana pomoć nije najjasnije iz saopštenja novog specijalnog tužilaštva na čelu sa Novovićem.

Pandora papire čini oko 12 miliona dokumenata o poslovnim tajnama 35 aktuelnih i bivših svjetskih lidera. Dokumenta  razotkrivaju sakrivena bogatstva, izbjegavanje poreza, ali i pranje novca nekih od najmoćnijih ljudi na svijetu.  Nazivani  su –  “finansijski zemljotres“.

Podaci do kojih je MANS došao u okviru te globalne istrage pokazuju da su  bivši predsjednik Crne Gore i njegov sin  formirali kompleksnu mrežu trustova i kompanija na offshore destinacijama, da su poslovnu dokumentaciju čuvali  u Švajcarskoj, da su iznajmljivani fiktivni direktori i vlasnici kompanija, londonski i panamski advokati, te da su kćerke firme otvarane u Londonu, ali i u Crnoj Gori, objasnio je za Monitor Dejan Milovac iz MANS-a.

„Iz dokumentacije, u koju smo imali uvid,  očigledno je da su predsjednik Crne Gore i njegov sin uložili ozbiljan trud i vjerovatno značajna sredstva kako bi u poslovima na Britanskim Djevičanskim Ostrvima, ali i u Londonu, pa i u Crnoj Gori, ostali sakriveni iza komplikovane mreže kompanija koja se prostire na dva kontinenta i pet zemalja“, prokomentarisao je Milovac.

MANS je otkrio da su Milo Đukanović i njegov sin Blažo  2012. godine sklopili tajne ugovore o upravljanju svojom imovinom, skrivajući se iza komplikovane mreže povezanih kompanija iz Velike Britanije, Švajcarske, Britanskih Djevičanskih Ostrva, Paname i Gibraltara.  Sin bivšeg predsjednika države je  formirao i dvije skrivene kompanije s ćerkama firmama u Londonu i Crnoj Gori.

U dokumentaciji vodeće advokatske kancelarije u Panami Alcogal, MANS je pronašao ovjerene kopije ugovora o uspostavljanju trastova koje su Đukanovići  sklopili 21. juna 2012. sa kompanijom CM Skye 2 (PTC) Limited registrovanom na Britanskim Djevičanskim ostrvima.  Trastovi su uspostavljeni na period od 80 godina, a kompanija koja njima upravlja bila je ovlašćena da za račun Đukanovića može da kupuje i prodaje nekretnine i firme, otvara nove kompanije i žiro-račune, daje i uzima kredite i obavlja razne druge poslove. Nakon gubitka vlasti DPS, u avgustu 2020, ta firma  pokrenula je postupak dobrovoljne likvidacije i ubrzo je ugašena.

„Nakon 30 godina sistematskog iscrpljivanja resursa ove zemlje kroz porodične, kumovske, ortačke, kriminalne i slične dogovore, nakon nebrojeno mnogo afera i gomile dokaza koji se nalaze u tužilaštvu a svjedoče o korupciji i kriminalu, nakon činjenice da od dolaska na vlast devedesetih, Đukanovićev brat ima cijelu jednu banku i nekretnine površine jednog prosječnog grada, a da mu sin već ima kompanije nakačene na državne resurse i dobija milionske državne ugovore, crnogorska javnost je  suočena sa informacijom da je predsjednik Crne Gore, hiljadama kilometara daleko od zemlje, sklopio tajni ugovor o zaštiti svoje imovine. Koje imovine? Sigurno ne one koju je zvanično prijavio ASK-u koja je na nivou crnogorskog prosjeka i nikako ne oslikava životni stil koji vodi predsjednik Đukanović”, prokomentarisao je Milovac.

Đukanovići nijesu negirali da su osnovali trastove, ali su tvrdili da nijesu preko njih imali nikakvih poslovnih transakcija.

Đukanović je saopštio da je 2012 godine, kad nije obavljao državne poslove, osnovao Viktoria trast, koji je nakon što se iste godine “neplanirano vratio na funkciju premijera“,  prenio na sina Blaža.

Blažo Đukanović je potvrdio da je vlasnik kompanija Victoria Bridge Finance Ltd i Resilton Investments Ltd skrivenih na Britanskim Devičanskim ostrvima. On nije odgovorio na  pitanje o vlasništvu nad očevim trastom, a tvrdi da se ni svoga ne sjeća.

„Sjećam se da je bilo priče o njemu kao djelu moguće poslovne strukture dok sam živio u Velikoj Britaniji, ali se ne sjećam da li je uspostavljen. Ako jeste, ja nijesam imao nikakve veze s njim i sigurno je davno ugašen”, rekao je mlađi Đukanović.

Iz dokumentacije se vidi da je u novembru 2014. godine, dok je Milo Đukanović bio na polovini premijerskog mandata, on i dalje bio jedini vlasnik Viktorija trasta, a njegov sin Kejpkastel trasta, navodi MANS.

“ Sa Đukanovićem nemamo iskustvo da govori istinu kada su u pitanju njegovi poslovi koje prvo skriva od javnosti, pa onda kada bude suočen sa konkretnim papirima, kaže da tu nije bilo ništa, da to nikada nije profunkcionisalo. Ostaje činjenica da Đukanović nije demantovao niti jednu jedinu rečenicu iz istraživanja koje je MANS objavio”. prokomentarisao je za Monitor odbranu Đukanovića Dejan Milovac.

Šta će istrazi o tajnim Đukanovićevim poslovima donijeti saradnja sa međunarodnim institucijama, od Interpola preko pravosudnih organa Velike Britanije i Švajcarske, ostaje da se vidi. Sigurno je tek jedno, da je to jedini put koji bi Đukanovićevu tajnu iz Panama papira mogao razotkriti.

 

Svjetske istrage koje su pokrenuli Pandora papiri

Od kada su objavljeni, 3. oktobra 2021,  širom svijeta otvorene su istrage povezane sa otkrićima Pandora papira.  Pandora papiri doveli su i do pada vlada i smjene političkih funkcionera.

Evropski parlament je  odmah u oktobru usvojio rezoluciju kojom se zemlje članice pozivaju da ojačaju registre stvarnog vlasništva ili da se suoče sa kaznama ako zaostaju u primjeni postojeće regulative protiv pranja novca.

Jedna od istraga sprovedena je u Indiji. Tamošnji  Fajnenšel ekspres pisao je krajem prošle godine da je Finansijsko obaveštajna jedinica indijske vlade do sada poslala 160 zahtjeva svojim kolegama u 33 druge zemlje i teritorije u vezi sa Indijcima navedenim u Pandorinim dokumentima — i da je dobila 125 odgovora. List navodi da informacije koje je primila ta jedinica uključuju detalje o računima u stranim bankama; ulaganja ofšor entiteta; i identitete pojedinaca koji kontrolišu offshore trustove.

U Latinskoj Americi došlo je i do poliitčke odgovornosti. U Čileu su poslanici opozvali tadašnjeg predsednika Sebastijana Pinjeru. Odvojena istraga  tužilaštva je u toku. Čileanska poreska vlast  pokrenula je 18 revizija i 33 revizije usklađenosti.

U Ekvadoru,  tužilaštvo  istražuje veze predsednika Giljerma Lasa sa američkim trustom. U Hondurasu, birači su odbili Nasrija Asfuru, kandidata vladajuće stranke za predsjednika, nakon što su procurela dokumenta razotkrila njegove interese u tajnim kompanijama u Panami.

Francuske vlasti istražuju Andreja Babiša, bivšeg premijera Češke Republike, zbog sumnje za  pranje novca u vezi sa imovinskim ugovorom vrijednim 22 miliona dolara otkrivenim u istrazi Pandora papira.  ICIJ i medijski partneri otkrili su da je Babis, milijarder biznismen i političar, koristio mrežu fiktivnih kompanija u ofšor jurisdikcijama da tajno kupi imanje od 9,4 hektara u blizini Kana.

Njegova partija izgubila je na parlamentarnim izborima nakon objavljivanja Pandora papira.

Milena PEROVIĆ

Komentari

FOKUS

UPRAVLJANJE DRŽAVNOM IMOVINOM: Zašto je Vlada naumila da razvlasti parlament

Objavljeno prije

na

Objavio:

Aerodromi, EPCG, Institut u Igalu, Plantaže… Možemo samo da nagađamo zbog koga ili čega Vlada traži pravo da samostalno raspolaže imovinom vrijednom do 300 miliona eura. Mnogo očigledniji su razlozi zbog kojih bi se trebalo krajnje pažljivo odnositi prema tom naumu

 

Vlada traži od Skupštine da joj, izmjenama Zakona o državnoj imovini, omogući da svojevoljno raspolaže državnom imovinom u vrijednosti do 300 miliona eura. Dosadašnji limit bio je 150 miliona, pa je prijedlog – već tradicionalno usvojen u nedjelju na elektronskoj sjednici (čitati: bez ozbiljne rasprave i pisanih tragova o njenom toku i glsanju) – naišao na poprilične rezerve kod poslanika i javnosti.

Prema pomenutom Zakonu, državnu imovinu čine: pokretne i nepokretne stvari, novac, hartije od vrijednosti i “druga imovinska prava koja pripadaju Crnoj Gori ili lokalnoj samoupravi”. Dalje je Zakonom razrađeno da u “stvari i druga dobra” kojima raspolaže država spadaju: rudno i mineralno bogatstvo; jezera, podzemni i nadzemni riječni tokovi; teritorijalno more i priobalje; vazdušni prostor; aerodormi, luke, pruge i putevi; energetska i telekomunikaciona infrastruktura; vojni objekti; radio frekfencije, vazdušni koridori i satelitske orbite; kulturna dobra i umjetnička djela u državnoj svojini, nacionalni parkovi, državni objekti namijenjeni obrazovanju, zdravstvu, nauci i socijalnoj zaštiti “sa pripadajućim zemljištem”, šume, poljoprivredno i građevinsko zemljište u vlasništvu države… Konačno, tu je i vlasnički udio u makar 50-tak manjih i većih preduzeća koja su u većinskom vlasništvu države. Sve to Vlada može da troši, dograđuje i razgrađuje, prodaje, iznajmljuje, pozajmljuje, daje u koncesiju… Uz postojeće ograničenje da o raspolaganju imovinom vrijednijom od 150 miliona (odnosno, traženih 300) konačnu odluku donosi parlament.

Država nema funkcionalan popis svoje imovine ni valjanu procjenu njene vrijednosti. Taj posao je trebalo da bude završen još  2011. godine  a poslednja obećanja govorila su da će to biti urađeno “poslije popisa”. Vidimo, ni to nije jasno omeđena vremenska odrednica.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 21. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ MARKA KOVAČEVIĆA: Kontinuitet govora mržnje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gradonačelnik Nikšića u kontinuitretu širi govor i geste mržnje. Tužilaštvo i sudstvo, kao i za ostale političare, tu ne vidi ništa sporno, a koalicioni partneri ,,osuđuju” i trpe. Javnost se navikava

 

Proslava jedne od najznačajnijih crnogorskih pobjeda u 19. vijeku, Bitke na Grahovcu, prepuštena je posljednjih godina Eparhiji budimljansko-nikšićkoj i zavičajnom udruženju Stara Hercegovina. Država se u to ne miješa, pa je bilo samo pitanje vremena kada će se desiti epski skandal.

Za to se, na ovogodišnjoj obljetnici 166 godina od slavne bitke, postarao jedan od domaćina, Marko Kovačević, gradonačelnik Nikšića: ,,Ako neko neće da budemo braća, ako neko hoće više da liči na Turke, onda, bogami, u budućnosti prema njemu ćemo kao i prema Turcima postupati”.

Iako se zna da su Crnogorci, na Grahovcu, pod vođstvom vojvode Mirka Petrovića, grdno pobili tadašnje osmanske neprijatelje, Kovačević kaže da nije baš tako slikao budućnost. Pravda se da nije mislio, niti ih je pominjao, Crnogorce, pa ni Bošnjake, te da su mu mračni centri moći iskonstruisali cijelu priču. Onda se sjetio da je u stvari navodno  ciljao na pomirenje. Moglo bi se pomisliti da mladi političar zaista ponekad ne zna što priča, baš kao što njegova stranka u Nikšiću slavi Mirka Petrovića a u Podgorici se zalaže za rušenje spomenika u njegovu čast.  No, nije baš tako.

Kovačević rado posegne za govorom ili gestom mržnje. Mjesec dana nakon što je sjeo u fotelju gradonačelnika Nikšića, Kovačević je u junu 2021. na TV Kurir negirao da je u Srebrenici počinjen genocid. U julu prošle godine je stojeći pored predsjednika države Jakova Milatovića pokazao srednji prst prilikom intoniranja himne. Objasnio je da je, malo duže, namještao sat.

Kada je njegov partijski šef Andrija Mandić, u martu ove godine,  predsjedavao Skupštinom Crne Gore na Cetinju, opet nije mogao da izdrži: „Nekako lijepo pristaje predsjedniku Skupštine Crne Gore ova zgrada Zetske banovine. I nekako je normalno da smeta Švabama”. Ovo posljednje upućeno je na račun porijekla poslanika DPS-a Oskara Hutera.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 21. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

NI U CRNOJ GORI NEMA MJESTA ZA LUKAŠENKOVE KRITIČARE: Za naš MUP Bjelorusija je demokratska država

Objavljeno prije

na

Objavio:

U rješenju MUP-a Crne Gore koje je potpisao Radovan Popović, pomoćnik ministra Danila Šaranovića i šef Direktorata za upravne poslove, državljanstvo i strance izgleda da je Bjelorusija demokratska država u kojoj je život bezbjedan i prepun mogućnosti. U Popovićevom rješenju UP I-132/23-6651/3 od 5.juna ove godine, odbija se zahtjev za međunarodnu zaštitu bjeloruskom državljaninu V.I jer „ne postoji opravdan strah od progona“ u matičnoj zemlji

 

Nedavno je Viši sud u Beogradu ponovo presudio da se Andrej Gnjot, bjeloruski reditelj, novinar i opozicioni aktivista treba izručiti totalitarnom režimu u Minsku na osnovu Interpolove potjernice koje su bjeloruske vlasti raspisale za njim. Uhapšen je na beogradskom aerodromu 30. oktobra prošle godine gdje je sletio iz Tajlanda. Bjelorusiju je napustio u junu 2021. godine nakon što je doznao da mu Lukašenkova zloglasna tajna služba sprema procesuiranje zbog veza sa opozicijom. Gnjot se formalno tereti za utaju poreza od oko 300 hiljada eura. U zemlji nikada nije dobio poziv za saslušanje po tom osnovu. Utaju je navodno vršio između 2012. i 2018. godine na osnovu zakona koji je donešen tek 2019.  Gnjot je te optužbe odbacio kao “politički motivirane”. Jedan je od osnivača Slobodnog udruženja sportista Bjelorusije (SUSB) osnovanog nakon pokradenih predsjedničkih izbora u ljeto 2020.,  koji su doveli do masovnih protesta građana i krvave represije režima čiji najbliži saveznik je Putinova Rusija. SUSB je svojom kampanjom uspio da se Bjelorusiji oduzme status domaćina Svjetskog prvenstva u hokeju i da Međunarodni olimpijski komitet obustavi finansije bjeloruskom Nacionalnom olimpijskom komitetu, na čijem je čelu bio predsjednik Lukašenko, o čemu je Monitor već pisao. Diktator se osvetio SUSB-u tako što ga je proglasio za „ekstremističku organizaciju“. Advokat udruženja Aleksandar Danilevič je osuđen na deset godina zatvora, a odmazda je uslijedila i prema drugim članovima udruženja osim Gnjota koji je pobjegao.

U prvoj presudi Višeg suda od 7. decembra 2023. odlučeno je da Gnjot bude izručen. Sud je odbio da Gnjota uopšte i sasluša na optužbi protiv njega.  Početkom marta ove godine Apelacioni sud je poništio odluku i vratio je na ponovno odlučivanje. Ipak, 13. juna je pročitana ista presuda na koju je novinar već najavio žalbu. Jedina dobra vijest je što je Gnjotu početkom juna sedmomjesečni boravak u CZ-u zamijenjen kućnim pritvorom i nanogicom u garsonjeri od 20 kvadrata na Vračaru. Međunarodne i domaće organizacije za ljudska prava su osudile presudu i pozvale vlasti srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića da prekinu progon političkih protivnika Minska i Moskve koji su potražili utočište u Srbiji.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 21. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Kolumne

Random image

Novi broj

Facebook

Izdvajamo