Povežite se sa nama

DANAS, SJUTRA

Umorni od laži

Objavljeno prije

na

Nijesu birači umorni od tri izlaska na birališta za osam mjeseci. Volju im je ubilo saznanje da sistem nepotizma, partijske poslušnosti, korupcije i kriminala koji je nasljednicima ostavio DPS nije demontiran nego nadograđen i unaprijeđen

 

Đe se đedoše birači: od 542,5 hiljada upisanih u birački spisak, pravo glasa iskoristilo je tek nešto više od 305 hiljada. Skoro svaki stoti od izašlih u kutiju je ubacio nevažeći glasački listić ( DIK je izbrojao 2.910 nevažećih glasova).  Pravo da bira nije iskoristilo približno 235.000 glasača (44 odsto).

Na parlamentarnim izborima 2020. glasalo je 414 hiljada glasača. Bezmalo, 110.000 ljudi ili 20,5 odsto više upisanih u birački spisak, nego prošle nedjelje. Zašto?

Glasači su umorni od prečestog izlaska na birališta, kažu partijski lideri i glasnogovornici, uz podsjećanje da smo proljetos imali dva kruga predsjedničkih izbora (u drugom krugu glasalo više od 380 hiljada) a krajem prošle godine i lokalne izbore u većoj polovini države. Šavničani su, pride, glasali 7-8 puta, a tamo lokalni izbori još nijesu završeni. Niti se ko zbog toga brine.

Drugi su važniji razlozi za gubitak biračke volje, skoro tri godine nakon prve smjene vlasti u Crnoj Gori. Uzmimo za primjer samo minulu nedjelju. Afera Do Kwon; afera maturski ispiti;  dio avgustovske većine udario je, bez rukavica, na glavnog Specijalnog tužioca; EPCG je zaposlenima obećala 13. platu; ministar policije bonus za policajce; vlada vanrednu povišicu za penzionere; isplivali su podaci o hiljadama novozaposlenih u vrijeme predizborne kampanje i zloupotrebama tokom državnog preuzimanja trajektne linije Kamenari –Lepetani; saznali smo da živimo u svetosavskoj Crnoj Gori…

Sjednica SO Zeta na kojoj je najavljeno usvajanje odluke prema kojoj, parafraziramo, na teritoriji te opštine neće važiti ukaz kojim Crna Gora priznaje Republiku Kosovo, nije održana jer nijesu došli podnosioci inicijative iz nekadašnjeg DF-a. To je, valjda, taj politički moratorijum o kome se ponovo priča ovih dana.

Optuženi za ubistvo stekao je pravo da izađe iz pritvora pošto je istekao zakonski rok za donošenje prvostepene presude – da ne bi (ponovo) pobjegao, optužen je za još jedno. Državne institucije i ustanove, računajući tu i stotinak škola, opet su evakuisane zbog lažnih dojava o postavljenim bombama. Krivaca nema. Nezadovoljni ljekari demonstrirali su pred Vladom, a nemedicinsko osoblje Instituta iz Igala blokiralo trajekt, tražeći zaostale plate.

Prije nepune tri godine, na izbore su izašla tri od četiri glasača upisana u birački spisak. „Zakon će biti mjera svega“, poručio je, tada, novoizabrani premijer. Prvi bez članske karte DPS-a. Smijenjen je, pa je pred izbore osnovao partiju, a onda pozvao glasače da glasaju za drugu listu… Da konfuzija bude veća.

Nijesmo dobili zakone o vladi i skupštini. Izostali su obećani propisi o preispitivanju porijekla imovine. Ni jedna afera iz vremena DPS-a nije dobila sudski epilog. Zato  smo dobili nove, u kojima su glavni akteri poznati  borci protiv DPS naslijeđa. Jedno se tereti za a šverc cigareta, drug kokaina, trećem i četvrtom na dušu idu nekakvi televizori nabavljeni pod neobičnim okolnostima, pregršt policijskih funkcionera sumnjiči se za saradnju sa kriminalnim klanovima, dok je prokazane za zloupotrebu položaja i moguće finansijske malverzacije teško i prebrojati. Neko se izviđa, neko istražuje, većina čeka svoj red ili zaborav. Beš kao i vlasnici falsifikovanih diploma u zdravstvu, prosveti, policiji. Civilni aktivisti ih identifikuju i prebrojavaju, nadležni šute.

Svetozar Marović, umjesto da odrobija dogovorenu kaznu, iz Beograda šalje predizborne savjete. Duško Knežević u Londonu dočekuje premijera.

Nijesu birači umorni od tri izlaska na birališta za osam mjeseci. Razočarani su lažima i neradom. Svjesni da sistem nepotizma, partijske poslušnosti, korupcije i krminala koji je nasljednicima ostavio DPS nije demontiran nego nadograđen i unaprijeđen.

U nedjelju je, zato, jedva glasao svaki drugi. A i oni bez mnogo vjere da bi se nešto izistinski moglo promijeniti. Nagli pad izlaznosti na izbore više od svega pokazuje da se ovdje  ljudi mire sa poretkom stvari, kao sa sudbinom.  Da će političari ostati sebični. Da će posao  dobijati poslušni i krvno povezani. Državnim novcem i dalje će se kupovati podrška i plaćati lojalnost. Pravosuđe ostaje neodstupno za pravdu.

Budimo relaksirani, redovno ponavlja jedan od kreatora nove stvarnosti. To je  poslije izbora 30. avgusta 2020, možda djelovalo smirujuće.  Danas zvuči cinično.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DANAS, SJUTRA

Peticija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Umjesto lekcija o tome kako je vjeronauka u stvari evropski i svjetski standard, poslanici Demokrata i bivšeg DF-a mogli bi da pojasne javnosti kako se desilo da skupštinski Odbor raspravlja o inicijativi o uvođenju vjeronauke koju je pokrenuo jedan – srednjoškolac. Iza kog su se  sakrile njihove partijske kolege

 

 

Uzalud su Nikola Rovčanin, poslanik Demokrata i njegov kolega Dragan Bojović,  poslanik Demokratske narodne partije, pokušavali ove sedmice da pojasne kritičarima da je  uvođenje vjeronauke u crnogorske škole u stvari samo evropski standard.

Rovčanin  je, očigledno dobro pripremljen za temu,  nabrojao gotovo sve zemlje EU koje imaju vjeronauku u školama. Bojović se pozvao na  primjere iz Sjedinjenih Američkih Država, a obojica su  potegli i susjednu Hrvatsku kao pozitvan primjer. Dešava se.

Bojović je održao i malo predavanje o pojmu sekularnosti, adresirano kritičarima – 114 nevladinih organizacija i devet građanskih aktivista koji su”stali u odbranu sekularnog javnog obrazovanja u Crnoj Gori”. Oni su reagovali u susret ovonedjeljnoj sjednici Odbora za prosvjetu, nauku i kulturu, na kojoj se raspravljalo o peticiji kojom se traži uvođenje vjeronauke kao izbornog predmeta u osnovne i srednje škole.

“Imamo taj neki borbeni odnos prema vjeri i religiji, to je zaostavština komunizma. Model EU kojem težimo je drugačiji od toga i omogućava razne vidove vjeronauke. Borba za ljudska prava je počela borbom za slobodu vjeroispovijesti. Ne treba od svakog pitanja praviti famu, i nazivati ovo klerofašističkim – ako je tako, onda idite recite zapadnim zemljama da su klerofašističke”, iznervirano je zaključio Bojović.

Poslanik Nove srpske demokratije Vaso Obradović imao je još jači argument. Pojasnio je da je vjeronauka prosto – prirodna.  “U trci za ljudskim pravima smo zaboravili našu tradicionalnu crtu.. sve naše vrijednosti su proistekle iz vjerskih pitanja”, zaključio je. Šta reći.

Na kraju, ipak, nijesu uspjeli da ubijede ni većinu skupštinskog Odbora, koji je odlučio da peticiju ipak neće slati Vladi na mišljenje i dalju proceduru.

Iako je sudbina peticije tu okončana, bilo bi interesantno da poslanici Demokrata i bivšeg DF-a objasne javnosti kako se to  desilo da skupštinski Odbor raspravlja o inicijativi o uvođenju vjeronauke koju je pokrenuo jedan srednjoškolac, a iza kog su se sakrile i njihove partijske kolege.

Generalni sekretar Skupštine Aleksandar Klarić uputio je Rovčaninu 25. marta dopis u kom traži da se razmotri peticija koju je potpisalo šest hljada građana koji traže uvođenje  vjeronauke u škole, a koji je   Skupštini podnio Teodor Milanko. Peticija sa šest hiljada potpisa okačena je na sajtu parlamenta, odnosno Odbora za prosvjetu.

I ne samo da je parlament javno objavio svih šest hiljada matičnih brojeva potpisnika peticije, kršeći tako njihovo pravo na privatnost, nego se ispostavilo i da je podnosilac peticije Skupštini srednjoškolac –  učenik mješovite  škole u Herceg Novom. Iza kog su se sakrili i pojedini poslanici. Uvidom u spisak potpisnika peticije, vidi se, recimo,  da su je potpisali  poslanik Demokrata Vladimir Čađenović, i bivši poslanik DF Novica Stanić.

Poslanici su mogli da iskoriste svoje parlamentarne mehanizme da se založe za vjeronauku, ako im je toliko do nje stalo. Ili su možda pokušali da se od optužbi za  konstantno stavljanje na dnevni red pitanja koje podižu društvene tenzije, sakriju iza javnosti. Zloupotrebljavajući i srednjoškolce i lične podatke građana.

Sve u svemu, još jedan evropski dan u parlamentu.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Ostroga mi, baš evropski

Objavljeno prije

na

Objavio:

Oni se ne stide. Ni Đukanović i njegovi , ni Kovačević i Mandić i njihovi. Dok ta dva glasa budu nadjačavala ostale, hraneći se međusobno, i Nikšić, kao i Crna Gora, ostaće zarobljeni u krugu sopstvenih tmina prošlosti. Priča o budućnosti i Evropi bajka je za raju, i jednih i drugih

 

 

Lov na Srbe, zadavanje presudnog udarca veliskosrpskom nacionalizmu,  dan kad ćemo saznati kojim jezikom govore Nikšićani…Tako redom, iz  predizbornog arsenala dva politička bloka –  partija bivšeg Demokratskog fronta  i  Demokratske partije socijalista. U susret lokalnim izborima u Nikšiću, u nedjelju, koji se pokušavaju predstaviti  kao presudna bitka za Crnu Goru.

Ništa od onog da lokalni izbori traže lokalne teme –  (ne)zaposlenost, infrastruktura, projekti kojima se planira gradski razvoj, rješavanje ekoloških nevolja. Oni koji ih i pomenu, ne čuju se od buke identitetskih pitanja koje forsiraju dva najglasnija bloka, aktuelna i prethodna nikšićka vlast.

Ruku na srce, i šta bi rekli da ne govore o jeziku, državi i naciji. Za vrijeme Demokratske partije socijalista, rodni grad Mila Đukanovića postao je poznat po, kako se to popularno govorilo, žestokim momcima  i nikšićkim dobrovoljcima . Nakon devedesetih gušio se  se u nezaposlenosti, a  lokalna administracija u armiji službenika sa odgovarajućom partijskom knjižicom. Fabrike su nestajale jedna po jedna, a Nikšićani koji se nijesu mogli uhljebiti u lokalnoj upravi,  posao su tražili ili u najbližoj Podgorici, ili negdje van granica.

Nastavilo se i sa novom administracijom.  Za posao u lokalnoj upravi potrebna je partijska knjižica nove vlasti. Ili, još poželjnije,  amin  Mitropolije crnogorsko primorske. Radnici nikšićke Željezare, bezbroj puta neuspješno spašavane,  i dalje poručuju da samo žele da rade. Ima i promjena. Zvanični sajt opštine od avgusta 2020. čita se isključivo na ćirilici.

Nikšić je u ovih posljednjih nekoliko godina i regionalno proslavio njegov gradonačelnik, Marko Kovačević. Teško je nabrojati koliko se puta u domaćim i okolnim medijima našao zbog govora mržnje. Isto toliko puta fotografisan je u nekakvoj regionalnoj grupi za podršku Aleksandru Vučiću i  Miloradu Dodiku.  Uzvratili su mu podrškom i pred ove izbore.

Nakon skupa Za budućnost Nikšića, ove je sedmice  kamenovan službeni automobil gradonačelnika Trebinja Mirka Ćurića. Upitan zašto je bio na skupu u Nikšiću, gradonačelnik grada iz susjedne države saopštio je: „To su naša braća. To je isto kao da ne odete kumu na slavu. Naravno, gospodin Kovačević, zašto da krijemo kad se i to zna, bio je na podršci skupovima koji su u bili u prethodnom periodu u Trebinju. Imamo izuzetno dobru saradnju, nemamo čega da se stidimo”.

Oni se ne stide. Ni Đukanović i njegovi , ni Kovačević i Mandić i njihovi. Dok ta dva glasa budu nadjačavala ostale, hraneći se međusobno, i Nikšić, kao i Crna Gora, ostaće zarobljeni u krugovima tmina prošlosti. Priča o budućnosti i Evropi bajka je za raju, i jednih i drugih.  Onih koji pričaju o Evropi  dok stoje rame uz rame uz Dodika i Vučića, njegujući vizuju Crne Gore po modelu Republike Srpske,  ali i drugih koji se bore protiv  srpskog sveta, pokušavajući da ko zna koji put svoj svijet, svijet  korupcije, kriminala  i nesuočavanja sa ratnom prošlošću, predstave kao put u svijetlu budućnost.

U nedjelju će se, u Nikšiću, osim izbora, održati i Ostroški polumaraton. Trka za dušu, zovu ga organizatori. Trku su aminovale i lokalne vlasti i MUP.  Gradom će, osim birača, trčati 516 takmičara iz 21 zemlje, regiona i inostranstva. Ima i onih koji sumnjaju u slučajnost podudaranja izbora i maratona.

Uz  policijsko pojačanje, podignute tenzije i stotine maratonaca, biće to, Ostroga mi, baš evropski.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Dvojka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neke su stvari, jednostavno, očigledne. Poput širenja netrpeljivosti i raspirivanja mržnje. Odlukom da se pravi slijepa i gluva na takve ispade, vlada ne podspješuje proklamovanu politiku EU integracije prije polarizujućih tema, već postaje saučesnik nepočinstava

 

 

Kad se aktuelni premijer domogao svoje funkcije tvrdio je da će mu u fokusu biti ekonomija i evropske integracije. Obećao je  nova radna mjesta, veće plate (penzije) i reforme koje će nas ubrzano odvesti u EU. Ostavljajući prošlosti hronične društvene podjele i „polarizujuće teme“.

Šta smo dobili ?

Sveštenik SPC,  tivatski paroh Mijajlo Backović predočio je, neki dan, kako Hrvati u Crnoj Gori nijesu narod nego – projekat. „Do Drugog svjetskog rata u Boki rimokatolici uvijek govore da su Bokelji ili Srbi. Onda je u ovom projektu nastupila kroatizacija bokeljskih rimokatolika i oni su se nasilno gurali da postanu Hrvati. Ne osporavam pravo da se izjašnjavaju kako žele, ali govorim o projektu.“

Dok nadležni iz pravosuđa ćute, baš kao što ćute i čelnici izvršnih i zakonodavnih vlasti, Backović je kritičarima odgovorio kako on „mora kao sveštenik da svjedoči istinu koja ih očigledno boli“. Da pritvrdi kako pređašnji izliv šovinizma nije bio lapsus, nego dio dobro osmišljenog političkog projekta. Zahvaljujuću tom projektu, koji se razmahao devedesetih godina minulog vijeka, broj Hrvata u Boki smanjen je gotovo do njihovog nestanka.

Slučaj gradonačelnika Podgorice demonstrirao je kako jezik krije zamke onome ko izgovara riječi. Glavni grad je organizovao iftar tokom ramazana. To je lijep gest.  U prazničnoj besjedi Saša Mujović je sugrađanima islamske vjere  poručio da su „ukras“ Podgorice.  „Hvala što ste uvijek iskazivali lojalnost prema ovome gradu, što ste bili i ostali naše dobre komšije i što nijeste dozvolili da nas smutne devedesete posvađaju i hvala vam što ste našu Crnu Goru uvijek doživljavali kao svoju zemlju”, poručio je naglašavajući kako ih zbog takvog odnosa doživljava “blisko kao svoju pravoslavnu braću”. Sasvim izvjesno – gradonačelnik nije imao namjeru da uvrijedi svoje goste. To ne smanjuje već povećava potrebu za odgovorom na pitanje: da li se ovako komunicira sa ravnopravnim građanima ustavom definisane građanske države?

Ili vlast u Podgorici slijedi misaoni poredak gradonačelnika Nikšića kome je sve kristalno jasno. Sa onom „pravoslavnom braćom“ koja ne prihvataju njegov model svesrpskog bratstva, on bi postupao kao prema Turcima, označenim arhi- neprijateljima.

Izvjesno: ako  proevropsku Crnu Goru vidimo kao društvo osjetljivo na bogatstvo različitosti, posvećeno praksi razumijevanja drugog i drugačijeg, pred nama je veliki izazov. Valja se oslobađati treškog bremena netolerancije, bahatosti, neosjetljivosti za nijanse. Puno je naznaka da  će to biti mučna operacija, sa neizvjesnim ishodom.

Pogledajmo  i drugu dimenziju našeg evropskog puta, po vokaciji bližu našem premijeru. Podaci objavljeni početkom nedjelje pokazuju nastavak neočekivano loših trendova u crnogorskoj ekonomiji.

Iznos prosječne plate je u padu drugi mjesec zaredom. U 2025. ušli smo sa prosječnom decembarskom neto platom od 1.012 eura, januar je donio neto zaradu od 1.004 eura u prosjeku, dok je februarski prosjek bio za dva eura manji. Sitan je to pad ali može biti znakovit  trend. Koji bi, ukoliko se nastavi, mogao potvrditi sumnje da je crnogorska ekonomska slika bitno drugačija od onoga što Vlada pokušava predstaviti kao realnost. I svoj „nevjerovatan uspjeh“.

Dodatan razlog za brigu ogleda se u činjenici da su državni prihodi u februaru po osnovu PDV-a za 4,2 manji od planiranih. Očekivano, taj manjak se ispoljava i na strani potrošnje. Zvanično, državni izdaci u prva dva mjeseca ove godine bili su za 79 miliona manji od planiranih. Nije riječ o uštedama nego o odloženom plaćanju. Neko na taj novac računa kako bi proširio posao, platio radnike ili namirio dug. Sljedstveno, koncentrično se šire krugovi onih koji trpe štetu vladine finansijske neažurnosti.

Priča o ekonomiji može biti naporna i dosadna. Ali treba znati: neisplaćeni novac iz državne kase ne može biti nadomješten obećanjima o budućim investicijama i ubjeđivanjem da su sva prethodna ispunjena. Neke su stvari, jednostavno, očigledne. Poput širenja netrpeljivosti i raspirivanja mržnje. Odlukom da se pravi slijepa i gluva na takve ispade, vlada ne pospješuje proklamovanu politiku EU integracije prije polarizujućih tema, već postaje saučesnik. Taj put ne vodi u Brisel.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo