Ostaje (ne)jasno kako je nakon tri neuspješne ponude od 80 hiljada od kojih je zadnja bila 9. avgusta 2022. odjednom početna cijena povećana na 152 hiljada za samo mjesec i po dana, i to nakon posjete premjera Dritana Abazovića Hrvatskoj upravo 9. avgusta. Trajekt je prodat nepoznatoj gubitaškoj firmi sa Pašmana za 252 hiljada prije nego je završio u Crnoj Gori za 569 hiljada. Razlika (ili ugradnja po nekima) je gotovo pola miliona eura

Kada je Vlada zaključcima od 9. februara zadužila Morsko dobro (JPMD) da hitno (za najviše 45 dana) preuzme linijski pomorski saobraćaj Kamenari – Lepetane, do završetka davanja koncesije, malo je ko očekivao haos koji će uslijediti. Premijer Dritan Abazović se pohvalio da se ispravlja nepravda jer je Vlada uzela monopol prijateljima i kumovima bivšeg vladara Mila Đukanovića i da ih hvata „nervoza zato što su ogroman novac, umjesto u državnu kasu, slili u svoje džepove“. Naime, monopol koji je kompanija Pomorski saobraćaj dobila na 15 godina,  istekao je krajem 2018. Godine, a Vlada Duška Markovića je u julu 2019. preko JPMD produžila ugovor Aneksom o korišćenju morskog dobra iz februara 2004. na neodređeno vrijeme – do dodjele koncesije.

Đukanovićevi prijatelji i partneri još iz doba poslova sa cigaretama Duško i Dejan Ban i Željko Mihajlović su bukvalno preko noći došli do profitabilne državne kompanije Pomorski saobraćaj u avgustu 2004. Vlada Đukanovića prodala je preko Fonda PIO, čiji je direktor tada bio sadašnji guverner CBCG Radoje Žugić (takođe „prijatelj“ vladara), kontrolni paket akcija. Ekspresno ga je kupila Prohouse braće Ban i Željka Mihailovića za svega 1,2 miliona eura- praktično bezcjenje. Cijena je zapravo plaćena obveznicama stare devizne štednje, koje su ranije kupljene bagatelno. Pomorski saobraćaj je tada imao godišnji promet od dva i po miliona eura i profit od pola miliona uz mnogo novca na računu.

Još je marta 2022. god. Upravni odbor Morskog dobra (čiji predsjednik Blažo Rađenović je kadar Abazovićeve URA-e, a direktor Mladen Mikijelj Nove srpske demokratije) poslao zahtjev Vladi da stavi ,,van snage“ zaključak Markovićeve Vlade iz 2019. koji je bio osnova da JPMD potpiše aneks isteklog osnovnog ugovora. Premijer je rekao da to nije moglo doći na red zbog drugih „nagomilanih problema“. Kada je to došlo na red i kada je Pomorski saobraćaj privezao svih 6 trajekata, Vlada i JPMD su se suočili sa saobraćajnim haosom jer iznajmljeni trajekt Vasilije je imao kapacitet ukrcaja od samo 20 vozila. Kamioni i autobusi su poslati oko zaliva a automobili su stvorili kilometarske guzve sa obje strane. Kako se JPMD nije mogao dogovoriti sa vlasnicima Pomorskog saobraćaja oko cijene za njihove trajekte (traženo 6,7 miliona, nuđeno 5,5) krenulo se u hitnu nabavku trajekta u inostranstvu, prije svega u najbližem okruženju.

Tome je prethodila promjena Statuta jer se JPMD do tada nije mogao baviti prijevozom putnika. Odluka o raskidu Aneksa ugovora je donijeta istog dana kada je to i predloženo – 15. februara. Ekspresno je proslijeđena Vladi koja se idući dan na telefonskoj sjednici saglasila sa promjenom statuta Morskog dobra da bi se omogućilo upravljanje trajektnom linijom. Odluka je pravno upitna jer je osnivač JPMD Skupština Crne Gore čijom odlukom je utvrđena i djelatnost preduzeća. Tomo Miljić, bivši član Komisije za zaštitu prava u postupcima javnih nabavki je nedavno doveo u pitanje pravo Vlade i JPMD da „mimo odluke osnivača tu djelatnost samu sebi pozicionira“ i to nakon što je Vlada zadužila JPMD 9.februara da preuzme tu djelatnost u vremenu kada nije moglo obavljati istu. Vlada je onda na sjednici 24. februara ovlastila JPMD da „po hitnom postupku javne nabavke kupi ili zakupi do šest trajekata koje će koristiti za liniju Kamenari-Lepetane“.

Morsko dobro je 28. februara preko portala javnih nabavki raspisalo oglas za „nabavku trajekta za prevoz vozila i putnika”. Premijer je kasnije izjavio da je to urađeno da bi „imali kvalitetnu turističku sezonu“ i da su se „odlučili na pravu stvar“.

Direktor Morskog dobra je gostujući u Bojama jutra Televizije Vijesti 7. marta obznanio odličan posao koji je JPMD odradio i dolazak trajekta Prizna iz Hrvatske kupljen za 569 hiljada eura. Mikijelj se osvrnuo na veliki broj „lažnih vijesti“ oko nabavke broda koji su se pojavili na portalu Vijesti „od strane ljudi koji su se stavili u službu braće Ban“.

Naime, dugogodišnji vlasnik Prizne je bila hrvatska Jadrolinija koja ga je smatrala prevaziđenim i zastarjelim za vlastite potrebe. Hrvati su oglasili prodaju maja 2021. za cijenu od 80 hiljada eura, što je bilo nešto malo viša cijena nego kada bi brod prodali kao staro željezo. Prošle godine je opet oglašavan tri puta i jedno vrijeme se, zbog nedostatka interesovanja, razmatralo da bude prodat kao staro željezo u Turskoj. Međutim, nakon neuspješne dvije licitacije prošle godine i jedne 2021. naredna licitacija se nudi 22. septembra 2022. po skoro duplo većoj cijeni – 152 hiljade eura. Kupuje ga firma ABM tours iz Neviđana na ostrvu Pašman. Radi se o maloj firmi osnovanoj 1995. registrovanoj za trgovinu, ugostiteljstvo, ribarstvo i djelatnost putničkih agencija. Zadnjih 5 godina najveći prihod je, prema portalu hrvatske Porezne uprave, imala 2018- nepune 102 hiljade eura. Prije dvije godine, kada je Prizna prvu put licitirana godišnji prihod ABM tours-a je pao na nepunih 30 hiljada eura a prošle godine je poslovao sa gubitkom i firma je spala samo na jednog zaposlenog – Anta Milolovića, osnivača i vlasnika.

Jadrolinija je Vijestima zvanično odgovorila da je Miloloviću prodala Priznu za 252 hiljade eura. Milolović je došao do sredstava za kupovinu kroz bankarski kredit od nešto preko 350 hiljada eura. Novinar Vijesti Siniša Luković uočava čudnu situaciju da banka može takvom klijentu koji posluje sa mininalnim prihodom ili gubitkom odobriti kredit od kojeg kupuje trajekt. „Kada zagrebete dalje po tim papirima, vidite da ABM tours u svojim poslovnim knjigama nije prikazao nikakav trošak kamata nit čak trošak obrade kredita, što bi moralo da se prikaže za kredit visine preko 350 hiljada eura“ navodi Luković u nedavnoj televizijskoj emisiji Bez pravila i ukazuje da se „nameće zaključak da je tu bila neka vrsta pod znacima navoda prijateljske pozajmice.” Još jedna interesantna stvar je da se trajekt ne knjiži kao osnovno sredstvo već kao „ostalo sredstvo“ što opet navodi na sumnju da se radi o nekom dogovoru. Još indikativnije je to da u kupoprodajnom ugovoru sa Jadrolinijom kupac je uslovljen da trajekt ne može biti korišten u hrvatskim vodama.

Milolović nije bio dostupan da odgovori na pitanja crnogorskih novinara zašto je kupio Priznu i na koji način je obezbijedio novac.

Redosljed događaja takođe upućuje na prethodni dogovor. Prizna je isplovila iz Lamljana kod Zadra 28. februara. Poziv ponuđaču i tenderska dokumentacija su objavljeni 15 sati kasnije. Trajekt je uplovio u Dubrovnik 3. marta i isti dan je kasnije stigao u Zeleniku. Odluka o najboljem ponuđaču je donijeta 4. marta.

Mikijelj je dalje na TV Vijestima 7. marta tvrdio da je Prizna redovno „servisirana i remontirana u zadnjih 20 god“ i da je brod izgrađen u Švedskoj 1970. kapaciteta do 60 putničkih vozila. Međutim, po dokumentaciji, trajekt je kapaciteta prijevoza 171 putnika i 41 putničkog vozila. Jadrolinija ga je 1991. kupila od Šveđana za tadašnjih 460 hiljada njemačkih maraka (ili 235 hiljada u eurima). Mikijelj je, na pitanje kako objašnjava cijenu od 560 hiljada plaćenih eura za 53 godine star brod, rekao da su brodu prije dvije godine ugrađena 4 motora i „time mu je vrijednost značajno povećana“. Uvidom u dokumentaciju motori broda su imali od 8600 do 13800 radnih sati, što ukazuje na dobro stanje motora, koji maksimalno mogu, sa dva remonta, namotati do 75 hiljada radnih sati. Međutim, motori su ugrađeni prije nego što je Jadrolinija dala brod prvi put na licitaciju u maju 2021. godine za 80 hiljada eura. Mikijelj nije objasnio kako to da se Morsko dobro nije javilo ni na jednu licitaciju Jadrolinije tokom 2022. godine iako je Upravni odbor još marta 2022. tražio od Vlade da se stavi van snage produžetak ugovora kompaniji Đukanovićevih tajkuna. Mikijelj je na Bojama jutra takođe obznanio da je Prizna preimenovana u 30. avgust na prijedlog šefa njegove partije Andrije Mandića jer je „30. avgust datum koji je omogućio da se dođe do provjere svih pljačkaških privatizacija u proteklih 30 godina“ i da je to datum od kada se neće pojavljivati „novi kumovi ni Mandića ni Mikijelja“.

Ovakav posao u stilu, po kojemu je raniji režim bio čuven, je ostao uskraćen za komentar premijera Abazovića jer se on „ne bavi procedurama, nije kupac, već je to Morsko dobro“. Abazović, koji dok je bio opozicionar je konstantno optuživao Đukanovića za mutne poslove, je sada naglasio da je „najvažnije da dođu trajekti i da funkcioniše linija. Ne brinite za državni budžet, on je u sigurnim rukama hvala Bogu nakon više decenija“.

Ostaje (ne)jasno kako je nakon 3 neuspješne ponude od 80 hiljada (600 hiljada hrvatskih kuna) od kojih je zadnja bila 9. avg. 2022. odjednom početna cijena povećana na 152 hiljada za samo mjesec i po dana, i to nakon posjete Abazovića Hrvatskoj upravo 9. avgusta, pa je trajekt prodat nepoznatoj gubitaškoj firmi sa Pašmana za 252 hiljada prije nego je završio u Crnoj Gori za 569 hiljada. Razlika (ili ugradnja po nekima) je gotovo pola miliona eura.

Kada je stigao još jedan trajekt iz Grčke, i on je dobio novo ime – Ruka pravde. Procesom nabavki trajekata se sada aktivno bavi nadležna ruka pravde- SDT koji je nakon medijskih napisa formirao poseban predmet. U saopštenju za javnost SDT navodi da radi na  „prikupljanju obavještenja od odgovornih lica“ kod kuće i vani „posredstvom INTERPOL-a“.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari