Povežite se sa nama

Izdvojeno

MONITOROVA ANKETA: Građani žele stvarne promjene

Objavljeno prije

na

Pitali smo: šta su glavne poruke nakon vanrednih parlamentarnih izbora održanh 11. juna

 

PREDRAG ZENOVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR
Partijski sistem i dalje u fazi rekonfiguracije

Parlamentarni izbori 2020. i predsjednički 2023. bili su i tematski i ideološko-programski, strateški važni i zato su bili mobilišući za birače opozicionog anti-DPS i anti-Đukanović političkog rezona. Ovi izbori nisu imali takav karakter i nosili su sa sobom izvjesnost stožera i vlasti i opozicije: PES-a i DPS-a. To bi značilo da su birači oba bloka imali manju motivaciju da izađu na izbore upravo zbog percipirane izvjesnosti – prvih da će njihov izbor svakako biti u vlasti, a drugih da njihova partija nema koalicioni kapacitet, te ce vrlo izvjesno biti opozicija. Konačno, razloge treba tražiti i u zasićenosti izbornim ciklusima, kratkoj kampanji, dosta trivijalnoj komunikaciji sa biračima i dominaciji programskih socio-ekonomksih tema oko kojih postoji načelni konsenzus, što je moglo da djeluje demotivišuće za birače.

Ulazimo u fazu klasičnog višepartijskog sistema bez dominantne partije. Nesumnjivo, najbolji rezultat ostvarila je Bošnjačka stranka, pokazalo se da je i ta stranka profitirala od pada DPS-a budući da je prema istraživanjima veliki procenat onih koji se nacionalno izjašnjavaju kao pripadnici bošnjačkog naroda davao podršku DPSu. Naravno, za PES je ovo odličan rezultat, očekivan, sve projekcije koje su išle preko ostvarenog rezulata bile su nerealne i bazirale su se na pretpostavljenom efektu rasta i uspjeh na predsjedničkim izborima Jakova Milatovića.  S druge strane, Abazović je ulaskom u aranžman sa Demokratama osigurao željeni ishod i prevazisao problem pada podrske URA-i, iako nije ostvaren sinergijski efekat, posebno ne za Demokrate. ZBCG i DPS su konsolidovali pozicije, uprkos projekcijama o naglom padu i ostaju relevantni u partijskom i parlamentarnom životu Crne Gore.

Istovremeno nestanak nekih starih političkih aktera i solidan uspjeh onih koji prvi put učestvuju na izborima ukazuje na to da je partijski sistem i dalje u fazi rekonfiguracije.

 

 

DEJAN MILOVAC, MANS
Ovako više ne ide

Jedna od ključnih poruka koju bi političke partije trebale da čuju nakon prošlonedjeljnjih izbora je da – ovako više ne ide. Pokazalo se to kroz nikad nižu izlaznost, ali i kroz gotovo potpuno izgubljen takozvani institut sigurnog glasa.

Iako su brojke o predizbornom zaspošljavanju neumoljive i u konstantnom rapidnom rastu od 2020. godine, čini se da nije imalo bitnijeg uticaja na osjećaj obaveze da se mora izaći na izbore i glasati “poslodavac”. U tom smislu je zanimljiv slučaj Bošnjačke stranke koja je postigla nikada bolji rezultat i uvišestručila broj mandata u budućem sazivu Skupštine Crne Gore. Iako je u dijelu javnosti prisutna teorija da je za to zaslužni učestali incidenti koji se dovode u vezu sa namjerom se da naruši međuvjerski sklad i ponovo nametnu teme nacionalnog identiteta, činjenica je da je kratki boravak Ervina Ibrahimovića u izvršnoj vlasti itetako uticao na percepciju o njegovoj stranci i šta ono može da uradi za birače.

Skoro godinu dana tehničke vlade Dritana Abazovića i beskonačno odlagane raspisivanja vanrednih parlamentarnih izbora, dali su  doprinos zamoru građana koji su još od 2020. godine izloženi kontinuiranoj kampanji političkih partija i njihovoj potrebi da kroz zloupotrebe državnih resursa steknu što bolje startne pozicije na narednim izborima. Kada na to dodamo lokalne izbore koji su održani prošle godine, te dva kruga predsjedničkih izbora, jasno je da je došlo do “zamora materijala” i da građani prije svega žele političku stabilnost u narednom periodu.

Ohrabruje činjenica da su građani  znali da kazne ponašanje gotovo većine parlamentarnih partija takozvane tridesetoavgustovske većine i sva ona obećanja koja nisu ispunjena.. To je jedno od objašnjenja za činjenicu da su upravo te partije doživjele rapidan pad u odnosu na brojke sa kojima su dobijeni izbori 2020. godine, a dobar dio njih i u odnosu na lokalne izbore iz oktobra prošle godine. Jedan dio tih birača se prelio na nove političke aktere, dok je drugi dio prosto prošle sedmice ostao kod kuće.

Rezultat svega toga jeste značajno izmijenjena politička scena što se aktera tiče, ali ne i kada su u pitanju principi i uzusi na kojima ona počiva. Smatram da je dobro što su se “promiješale karte” i što je sada možda jasnije koliki kredibilitet koja politička partija uživa, iako teško možemo govoriti o rezultatu na kojem će biti moguće brzo sastaviti vladu koja će zemlju pogurati naprijed.

Jedna od važnih poruka izbora jeste i činjenica da su identitetska pitanja kao okosnica kampanje poslata u prošlost, a da su to mjesto popunila veoma jeftina politička obećanja o “boljem sjutra” i jedna podvarijanta u obliku takozvane obećane “ruke pravde”.

Posljedni izbori su pokazali da građani jesu slobodniji u političkom smislu nakon 2020. godine, a da je silazak sa političke scene Đukanovića dodatno doprinio tom osjećaju. Naravno, partije nove većine su nastavile da građane posmatraju kao robu koju je moguće kupiti, ali za očekivati je da će broj onih koji od partija žele konkretnu promjenu umjesto jeftinih trikova , biti sve više.

 

DRAGOLJUB VUKOVIĆ, NOVINAR
Razočarenje građana

Drastično manja izlaznost je, što se mene tiče, glavna poruka, a ona bi se mogla ovako prevesti na jezik krajnje jasnoće: Gonite se, svi redom, sa vašim obećanjima u vražju mater! (Naravno, može ovaj prevod da zvuči i bezobraznije, pa ko voli nek izvoli ).

To može da se tumači na razne načine, ali je očigledno razočarenje velikog postotka građanki/ građana političkom klasom, što još uvijek ne znači da će ta poruka proizvesti neke značajne kvalitativne promjene u ponašanju postojećih političkih partija, koje se, uglavnom, ponašaju kao bande kojima je glavni cilj privatizacija javnih politika i pljenidba javnih dobara, a ne služenje javnom interesu. Značajna poruka je i da su ovi izbori vratili samopouzdanje Demokratskoj partiji socijalista, što može biti iskorišćeno za istinsko preispitivanje i sazrijavanje, a time i osiguravanje vlastite budućnosti.

OMER ŠARKIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA
Nova Vlada biće rovita i nestabilna  

Glavnu poruku na ovim izborima su po meni poslali apstinenti. Nikad veći broj građana koji su odlučili da ne obavi svoju “građansku dužnost i obavezu(!)” poslali su jasnu poruku svim političkim akterima koliko su zadovoljni načinom kako ih predstavljaju, kvalitetom “promjena” koje su uslijedile poslija pada DPS-a, te povjeranju koje kod građana partije i njihovi lideri uživaju, to jest koliko vjeruju njihovim predizbornim šarenim lažima.

Kao dobru stranu i dobru poruku ovih izbora, osim navedenog, vidim to što su neki politički akteri, koji bi u svakom normalnom društvu služili za podsmijeh, najzad eliminisani iz političkog – nadam se i iz javnog života, jer im partije nijesu prešle cenzus. Dobro je i što nijesmo dobili novi DPS: da jedna partija ima neograničinu vlast na svim nivoima, jedino ona upravlja svim procesima u društvu. Nije dobro što ovi izbori na kraju nijesu riješili ništa. Do nove većine koja bi trebalo da formira Vladu će se doći teško – ako uopšte dođe, uz najgore vidove ucjena i trgovine, tako da će i ta nova Vlada biti rovita i nestabilna, što na kraju može rezultirati novim prijevremenim izborima

 

STEFAN ĐUKIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR
Čekaju nas dugi pregovori

Nakon okončanih izbora 11. juna, koje poruke možemo izvući za trenutno stanje crnogorske politike?

Prvo, mala izlaznost. Spuštanje tenzija, zamor javnosti stalnim izborima, nepostojanje energičnih novih lidera uticali su na to. Prosto, u ovoj kampanji nedostajale su dvije stvari – lista ili lider za koga će neko istinski željeti da glasa (izuzimajući mali broj Spajićevih glasača), i nešto što je novo – izostanak potrebe da se glasa “protiv nekog”, da se glasa kako bi spriječili drugu stranu da dođe na vlast, nešto što je bio slučaj u cijelom nizu izbornih procesa.

Ipak, ne treba zanemariti ni to da je ovo jedan protest birača, jedna poruka da politička klasa ne odražava volju građana duži niz godina, kroz mnogobrojne cikluse, da se ljudi u Crnoj Gori ne osjećaju kao ravnopravni učesnici u političkoj borbi, da se ne osjećaju kao nosioci suvereniteta. Ko god bude formirao vlast treba da bude i te kako svjestan da predstavlja malo više od 50% na jedva preko 50% upisanih birača, te da je legitimnost njihovih odluka na samoj ivici.

Raspodjela glasova na ovim izborima nam može dati i suštinski odgovor na pitanje da li smo se pokajali što smo poslali DPS u opoziciju nakon 30 godina. Sabirajući rezultat različitih lista možemo zaključiti da je 60,6 posto birača nesumnjivo dalo podršku subjektima koji su u potpunosti protiv DPS-ovog povratka na vlast u bilo kom formatu.

Treće, bio je to i referendum o skupštinskoj većini i 43. Vladi. Ovi izbori su bili prilika da se birači odrede kako su zadovoljni radom, u Skupštini, Vladi (onih koji su bili u Vladi) ali i u javnim preduzećima i čuvenom zapošljavanju “po dubini”.  Zaključak je – Crna Gora želi promjene, ali ne ovakve.

Najveću pažnju na izborima je izazvao rezultat novoformiranog Pokreta “Evropa sad”. Uprkos svim njihovim nedostacima, program ekonomskih reformi iz 2022. godine zahvaljujući kojima su povećane minimalna i prosječna zarada, te prije svega Spajićeva sklonost ka raznim obećanjima i idejama, uticali su da izađu kao pobjednici ovih izbora. Prosto je – birači su željeli da daju šansu, ne toliko samom Spajiću, koliko sebi, da kroz ekonomske reforme zadobiju još bolje ekonomske uslove.

Svega par dana pred izbore, pojavljuju se informacije koje impliciraju da je Spajić bio u poslovnim odnosima sa Do Kvonom, korejskim kripto-magnatom koji se sumnjiči da je prevario stotine investitora i zloupotrijebio njihov novac. Nesumnjivo da se ovi “skandali” koriste da se politički našteti PES-u, ali ne možemo a da se ne zapitamo kako je svaki put baš Spajić u centru skandala.

Rezultat na izborima najavljuje nova trvenja u stranci imajući u vidu da je Jakov Milatović imao više glasova i veći procenat u prvom krugu predsjedničkih izbora što ga čini osobom od većeg legitimiteta i sa jačim autoritetom u crnogorskoj političkoj današnjici.

Aktiviranjem “skandala Do Kvon” pred same izbore, koalicija Habro se broji uništila je sopstveni koalicioni kapacitet i potpuno od sebe su otuđili Pokret Evropa sad. Za Abazovića i njegovo potcjenjivanje i vrijeđanje sopstvenih birača bi bilo i ljekovito da ode u opoziciju, s tim što će uz sebe povući Demokrate koje će tim činom biti i konačno istrošene.

Očekuju nas dugi pregovori. Građani će biti taoci dugačkih preganjanja na temu koja partija će dobiti koliko državnih sekretara, upravnih odbora, direktorata, svih tih mjesta “po dubini”.

Milena PEROVIĆ

Komentari

FOKUS

MJESEC DO POPISA: Priprema, pozor, prebrojavanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Više od 80 pitanja neći će se u upitnicima skoro 4.000 popisivača kada krenu na svoj posao. Sve je izvjesnije da će to biti 1. novembra. Kao i da će ih mnogi dočekati kao nezvane goste. Uz malo truda i dobre volje koja nije pokazana, sve je moglo biti mnogo bolje. Umjesto vjerskog i nacionalnog prebrojavanja mogli smo imati pravi popis

 

Kako se približava termin održavanje Popisa stanovništva, domaćinstava  i stanova, sve JE više onih koji smatraju da ga treba – odložiti. Jedni predlažu na mjesec, drugi kažu do daljnjeg. Odnosno, dok se ne steknu uslovi, tenhički ali i politički, za njegovo nesmetano održavanje.

Iz Vlade insistiraju da se popis održi u terminu koji su oni zimus zacrtali svojom Uredbom. Dakle, od 1. do 15 novembra.

“Mislim da smo dovoljno uradili da ne postoji ni teoretska šansa da bilo kome na pamet padne da pokuša da omete ovaj proces”, rekao je ministar finansija Aleksandar Damjanović na sjednici Vlade sredinom septembra, priznajući da u Monstatu (državna statistika radi pod ingerencijom Ministarstva finasija) još nijesu završene sve pripremne radnje neophodne za nesmetano i tačno sprovođenje popisa.

Potom je i premijer Dritan Abazović, pritvrdio da do odlaganja popisa neće doći. “To se neće desiti. Ne pravimo od toga bauk. Od 1. do 15. novembra je popis i to je to.” Konačno i iz Monstata je saopšteno da trenutno nema zakonskih mogućnosti za odlaganje popisa.

Za neupućene, državni statističari su samo konstatovali da Crna Gora trenutno nema funkcionalnu zakonodavnu vlast (parlament) koja bi mogla da stavi van snage ili izmijeni prošle godine osvojeni Zakon o popisu. Istovremeno su potvrdili  sumnje da oni za popis još nijesu spremni. Na zvaničnom sajtu Monstata, u dijelu koji se odnosi na predstojeći popis i danas (četvrtak 28. septembar), stoji informacija:  “Završena je priprema upitnika, dok je u finalnoj fazi priprema metodoloških i organizacionih uputstava za realizaciju popisa”.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

TRIDESET I DVIJE GODINE OD NAPADA NA DUBROVNIK: Oprema sa Ćilipa kao podsjećanje na zločin

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ukradena aerodromska oprema, kako najavljuje premijer, doći će pred tužilaštvo. Zbog ratnih zločina tokom opsade Dubrovnika tužilaštvo u Crnoj Gori još nije pokrenulo nijedan krivični postupak

 

Predsjednik Vlade Dritan Abazović objavio je u utorak da je pronađena i evidentirana oprema koja je ukradena sa Aerodroma Ćilipi, tokom napada na Dubrovnik 1991-1992. Premijer-glasnik je obznanio da je oprema završila u tužilaštvu.

,,Nakon 30 godina, zahvaljujući rukovodstvu Aerodroma Crne Gore, prilikom popisa imovine ove državne kompanije, pronađena je i evidentirana oprema za koju se sumnja da je ukradena sa Aerodroma Ćilipi, tokom napada na Dubrovnik 1991-1992, najsramnije stranice crnogorske istorije koju je ispisalo tadašnje rukovodstvo”, napisao je Abazović na Fejsbuku. Dodao je da za razliku od prethodnih Vlada, ova ne bježi od prošlosti, već se sa njom suočava kako buduće generacije iste greške ne bi ponavljale.

Hrvatski mediji prenijeli su ovu izjavu uz podsjećanje da je ,,oprema koju su JNA i crnogorski rezervisti ukrali s Ćilipa jednim dijelom, kako se vjeruje, završila je u zračnoj luci Tivat, a većina u zračnim lukama u Beogradu, Nišu i Podgorici”. Ističu i da ,,vrijednost opreme koja je ukradena iz dubrovačke zračne luke, prema tvrdnjama nekadašnje uprave aerodroma Ćilipi iznosi 10 milijuna eura”.

Na Abazovićvo ,,otkriće” oglasila se bivša savjetnica direktora Aerodroma Biljana Knežević koja je objavila dokument kojim se podsjeća da je bivši direktor Ranko Bošković 2004. godine kolege u Hrvatskoj obavijestio da je oprema u Podgorici i Tivtu.

U dokumentu se navodi spisak sredstava od kojih su na aerodromu Tivat već tada neka bila rashodovana ili nisu bila u funkciji, dok su korišteni elevator, troje samohodnih stepenica, servisno i vatrogasno vozilo… Na aerodromu Podgorica sva sredstva sa Ćilipa, te 2004, bila su van funkcije ili su rashodovana.

Vlada i premijer o ovome kao da ništa ne znaju iako je ovo prvi pisani  dokument kojim se priznaje da je dubrovački aerodrom opljačkan i da je dio opreme završio u Crnoj Gori. Značajan, jer je prethodna vlast, na čelu sa DPS-om, sve činjela da nametne kolektivnu amneziju na ovaj dio nečasne istorije u kojoj su njeni čelnici igrali vodeće uloge.

Epopeja o vraćanju imovine sa aerodroma Ćilipi traje duže od dvije decenije. Rukovodstvo dubrovačkog aerodroma  je prvo od JAT-a, koji je bio vlasnik svih aerodroma u bivšoj Jugoslaviji, tražilo povrat svoje imovine. Kada je 2003. formirano preduzeće Aerodromi Crne Gore prepiska je nastavljena sa rukovodstvom kompanije koja gazduje aerodromima u Tivtu i Podgorici.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

POSLIJE NAPADA NA POLICIJU I KRVOPROLIĆA NA KOSOVU: Teški  izazovi za Beograd i Prištinu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ni pet dana nakon krvavog oružanog sukoba u kosovskom selu Banjska, tik uz granicu sa Srbijom, nije jasnija pozadina i motivi pucnjave i krvoprolića  Nakon uspostavljanja kontole, kosovska policija je u manastiru Svetog Arhiđakona Stefana  pronašla  ogromnu količinu naoružanja i opreme koje su paramilitarci ostavili pri povlačenju. Predsjednik Srbije  Vučić je odbacio „insinuacije da iza incidenta stoji Srbija“  i rekao  da se te uniforme i oružje „mogu svuda nabaviti“

 

U ranim jutarnjim satima u nedjelju 24. septembra u kosovskom selu Banjska,  dobro naoružana paramilitarna jedinica je blokirala most sa dvoje oklopljenih vozila. Kada je stigla patrola kosovske policije da izvidi situaciju otvorena je vatra na njih. Policija je uzvratila vatru i pozvala pojačanje. Kasnije su paramilitarci upali u obližnji manastir Svetog Arhiđakona Stefana iz 14. vijeka odakle su nastavili sukob sa policijom do kasnijeg izvlačenja preko obližnjeg brda i šume i povukli se u Srbiju. Nakon što je policija ušla u manastir pronašla je ogromnu količinu naoružanja i opreme koje su paramilitarci ostavili pri povlačenju. Među zaplijenjenim oružjem su i ručni raketni bacači, granate, eksploziv i ostala oprema koja je dovoljna, prema riječima kosovske policije, za jedinicu od 100 ljudi.

Ni pet dana nakon krvavog oružanog sukoba u selu Banjska, tik uz granicu sa Srbijom, nije jasnija pozadina i motivi pucnjave  i krvoprolića.

Prva reakcija srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića prošle nedjelje, nakon informacija o pogibiji jednog i ranjavanju dvojice kosovskih policajaca je za mnoge upućene bila u najmanju ruku čudnovata. Vučićev nastup nije pratila uobičajena teatralnost i samouvjerenost priznavši da je njegovoj administraciji trebalo „mnogo vremena da ispitamo šta se dogodilo, šta se zbivalo jutros, tokom popodneva“. Štaviše, predsjednik je odavao dojam da i dalje nema sve informacije na raspolaganju što je odmah protumačeno kao previd, slučajni ili namjerni, srbijanskih službi. Ipak u svom prvom obraćanju naciji Vučić je zadržao političku prisebnost i osudio ubistvo policajca uz standardnu generičnu konstataciju da je kosovski premijer Albin Kurti „glavni organizator haosa na Kosovu i Metohiji… koji želi rat i skukobe“ navevši broj od 62 akcije policije na pretežno srpskom sjeveru zemlje. Od toga su navodno 56 bile „etnički motivisane“. Međutim, indikativno je da Vučić nije optužio Kurtija za izazivanje krvoprolića na noć između subote i njedjelje. Vučić je dodao i da su „trojica Srba stradala  sa KiM, dvojica od snajperske vatre sa velike udaljenosti, nepotrebno, dvojica su teško ranjena i pretpostavlja se da je četvrto lice stradalo“. Da je i četvrti napadač na policiju preminuo je bila novost je su do tada kosovske službe raspolagale informacijama da su trojica napadača likvidirani u razmjeni vatre. Četvrti je bio zapravo ranjen i kasnije izdahnuo u bolnici u Novom Pazaru u koju je, prema informacijama nezavisnih medija, dopremljeno 6 ranjenih iz istog sukoba. Vučić je opravdao i upad u manastir rekavši da je „naoružana grupa Srba došla do manastira Banjska jer su imali dvojicu povređenih mladića i da su želeli da im pruže pomoć“. Istakao je da crkva „ni na koji način nije bila umešana u incident“. Ubrzo nakon toga Vučićevi mediji u zemlji i regionu su počeli pričati o Srbima koji su se morali organizovati da bi se odupreli „teroru takozvane policije Kosova“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo