Povežite se sa nama

DRUŠTVO

DRŽAVNI STAV O ODLASKU LJEKARA: Neka idu đe im je bolje

Objavljeno prije

na

Osam ljekara najavilo je odlazak iz Kliničkog centra. Iz Ministarstva zdravlja kažu da pacijenti neće osjetiti njihov odlazak. O brojnim problemima u zdravstvu za Monitor govore predsjednici sindikata doktora i izabranih ljekara

 

Petoro ljekara napušta Klinički centar – hirurg Ranko Lazović, koji je tri decenije radio u najznačajnijoj zdravstvenoj ustanovi Crne Gore,  bivši direktor Klinike za bolesti srca, kardiolog Nebojša Bulatović, anesteziološkinja Ognjenka Šarenac, radiološkinje Sanja Čejović i Verica Stanišić.

Lazović, koji je jedan od najpoznatijih digestivnih hirurga u regionu i jedini radno aktivni član Crnogorske akademije nauka i umjetnosti iz oblasti medicine, Vijestima je potvrdio da je dao otkaz u KCCG i da će nastaviti da radi u privatnom sektoru. Prema pisanju Vijesti odlazak iz te ustanove najavilo je još troje ljekara.

Svako ide tamo gdje misli da će mu biti bolje – osvrnuo se na odliv ljekara iz KCCG takođe odlazeći ministar zdravlja Dragoslav Šćekić. Prekorio je većinu ljekara koji odlaze kazavši da su vođeni ličnim interesom, te da su neki od njih slabili javno zdravstvo, praveći svoje privatne klinike: ,,Oni su radili dok su slabili javno zdravstvo i zdravstveni sistem Crne Gore, pravili su svoje privatno zdravstvo i to je jedna istina”, rekao je Šćekić. Ministar je poručio građanima da kadra neće nedostajati i da pacijenti neće osjetiti odlazak ljekara. Kako, nije objasnio.

Da je ovaj problem mnogo veći od ljutnje i nerealnih obećanja ministra, potvrđuju i sadašnje višemjesečne liste čekanja u KCCG. Prema ranijem istraživanju crnogorskog Instituta za javno zdravlje, Crnoj Gori nedostaje oko 150 ljekara. Radio Slobodna Evropa krajem aprila ove godine objavio je da Crna Gora ima 2,76 ljekara na 1.000 stanovnika.

,,Ono što se ispostavlja mnogo važnijim od broja ljekara jeste način na koji koristimo naš kadar. Od toga zavisi kvalitet rada i kvalitet liječenja. Crna Gora, procjenjuje se da ima oko 35 ljekara na 10.000 stanovnika. Međutim, to je ukupan broj ljekara, ali ne i aktivan broj ljekara koji pružaju neposrednu zdravstvenu uslugu”, kaže za Monitor Milena Popović- Samardžić, predsjednica Sindikata doktora medicine.

Ona kao problem navodi činjenicu da se kod nas decenijama neplanski vodi kadrovska politika što je dovelo do toga da su neke grane medicine u Crnoj Gori apsolutno deficitarne. ,,Crnoj Gori nedostaje pedijatara, anesteziologa, gastroenterologa, pulmologa itd. Takođe, suočavamo se sa problemom u distribuciji kadra. U centralnoj regiji broj ljekara je znatno veći nego na sjeveru ili jugu. Dobrom organizacijom rada, dobrim protokolima liječenja, dobrom edukacijom nekad se i sa manje kadra može postići bolji efekat i veći kvalitet nego sa većim brojem izvršilaca u nedostatku svega prethodno navedenog. Takođe, istakla bih i da za države sa snažnom preventivnom medicinom broj ljekara nije od tolikog značaja za dobru efektivnost zdravstvenog sistema. Sama edukacija stanovništva zdravim stilovima života značajno može doprinijeti boljoj većoj i boljoj efikasnosti zdravstvenog sistema”, kaže Popović-Samardžić.

Za bolju prevenciju i edukaciju potrebno je dodatno jačati primarnu zdravstvenu zaštitu. Umjesto toga, ljekari iz domova zdravlja protestuju usljed smanjenja plata i preopterećenosti poslom.

Igor Ljutica, predsjednik Sindikata izabranih doktora smatra da projekcija Instituta za javno zdravlje o 150 nedostajućih ljekara nije precizna. ,,Može se govoriti i o većoj brojci. Nemamo tačnih projekcija po gradovima. Onda se naravno postavlja pitanje zasto nema podataka? Odgovor je zato što više od 10 godina nije bilo popisa na osnovu kojeg bi se konkretno znalo po gradovima koliko ljekara treba da bude zaposleno na dati broj stanovnika”, kaže Ljutica.

Iz Sindikata doktora medicine kažu da su prije tri godine prestali voditi statistiku odliva ljekarskog kadra. Prema njihovim podacima od 2015. do 2019. evidentirano je oko 200 ljekara koji su napustili državni zdravstveni sistem. Jedan dio je prešao u privatni sektor dok je drugi napustio Crnu Goru. Uzalud su se nadali da će državne institucije preuzeti vođenje statistike odliva zdravstvenog kadra.

Ljutica ističe da su izabrani ljekari zbog specifičnosti posla ograničeni kada je u pitanju rad u privatnim ustanovama i da su u potpunosti ,,narodni ljekari”. A i njih sve više nedostaje.

,,Prema podacima sa sajta Glavnog grada u Podgorici živi  187.000 stanovnika (podaci iz 2020.) i na tu cifru imamo 93 izabrana doktora za odrasle, koliko broji DZ Glavni grad. Mogao bi se steći utisak da je to skoro pa odgovarajuća brojka za regularan proces rada. Međutim, u ovom trenutku Glavnom gradu gravitira oko 260.000 stanovnika jer imamo i one koji su poslom iz drugih gradova vezani za Podgoricu, pa kada na to dodamo činjenicu da je od tih 93 funkcionalno oko 84 doktora u prosjeku (bolovanja, odmori) dobijamo situaciju da je samo u Glavnom gradu potebno još 23 ljekara kako bi se odvijao proces rada približno propisanim normama”, objašnjava Ljutica.

On ističe da svakom gradu u Crnoj Gori nedostaje ljekara u domovima zdravlja. Apostrofira Nikšić gdje je potrebno dvostruko više ljekara od broja koji trenutno iznosi proces rada. Slično je u DZ Tuzi gdje radi samo po jedan ljekar u smjeni, koji obavljaju posao koji bi trebalo da rade tri ili četiri ljekara. ,,DZ Herceg Novi trenutno doživljava najbolniji period u kojem dolazi do neracionalnih reformi na štetu pacijenata. Usljed  izmjena timova i izmještanja ljekara iz svojih ambulanti, stare i bolestne pacijente tjeraju da putuju po 10 kilometara kako bi došli do svog izabranog doktora kojeg ne žele da mijenjaju”, kaže Ljutica i dodaje da je u podgoričkom domu zdravlja četvrtina ljekara starija od 58 godina, u nikšićkom trećina, u Baru polovina…

,,Postoje brojna žarišta u primarnoj zdravstvenoj zaštiti koja se, umjesto da se saniraju, stavljaju pod tepih ili prepuštaju nestručnim pojedincima na ‘liječenje”’, smatra Ljutica.

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) trenutni prosjek broja ljekara u cijelom svijetu je 1,13 na 1000 stanovnika. SZO je nedavno objavila da će svijetu u narednih 10 godina nedostajati oko 4,3 miliona zdravstvenih radnika, ljekara i srednjeg medicinskog kadra. I pored dugogodišnjih upozorenja, u Crnoj Gori još ne postoji plan kako se suočiti sa trenutnom i krizom manjka zdravstvenog kadra koji nas tek očekuje.

,,Ne postoji jasan plan. Nažalost, na suštinski način se ne bavimo ovim pitanjem već više stihijski i kroz PR poruke. Više puta sam naglasila da ne radimo analize koje mogu pomoći u boljem vođenju kadrovske politike koja bi bila odraz potreba stanovništva za zdravstvenim uslugama. U našim istraživanjima o najčešćim razlozima nezadovoljstva i odlaska iz državnog zdravstvenog sistema pored tada niskih zarada najčešće se navodi loša organizacija rada, nedostatak protokola liječenja, nemogućnost napredovanja i dodatne edukacije. To su primjedbe na koje se trebaju donosioci odluka osvrnuti prilikom izrade planova razvoja zdravstvenog sistema”, poručuje Popović-Samardžić.

Bojazan da uskoro neće imati ko da liječi stanovništvo, iznosi Ljutica. ,,Mladi ljekari izbjegavaju domove zdravlja jer im je izuzetno stresno da rade u ustanovama gdje se ne poštuju normative usljed pritiska koji su nametnuli sistem i donosioci odluka u njemu prethodnih godina. Isto tako nije ni privlačna činjenica da za razliku od svojih kolega u drugim ustanovama nemaju plaćeno dežurstvo. Takođe treba stimulisati ljekare ojačavanjem započete reforme od prije 20 godina, a ne vraćanjem primarne zdravstvene zaštite jednu deceniju unazad. Posebno odluke sprovedene tokom ove godine poput bezuslovno registrovanje  pacijenata do 2000, ukidanja kapitacija i usluga, mogu se smatrati fatalnim po primarno zdravstvo i ljudske resurse u njoj”, iznosi Ljutica.

U KCCG ih za sada ne brine odlazak osam eminentnih stručnjaka. Kažu da su od početka godine zaposlili sedam ljekara koji su došli iz privatnog ili javnog sektora. Istakli su i da će uskoro raspisati konkurs za preko 40 novih specijalizacija.

Na pitanje kako bi se kriza mogla riješiti Ljutica kaže da je ,,plan lako napraviti tamo gdje postoji dobra volja i gdje su implementirani ljudi iz struke direktno sa terena. Međutim kod nas je prisutan trend loše zdravstvene politike prema ljekarima a samim time i prema pacijentu i kompletnom sistemu. Izabrani ljekar jeste primordijalna ćelija u primarnoj zdravstvenoj zaštiti a bez zdrave ćelije nema ni zdravog tkiva, odnosno sistema”.

Da je veliki problem u lošem rukovođenju zdravstvom, smatra i Popović-Samardžić: ,,Zloupotrebi državnih resursa u partijske svrhe koje za posljedicu ima neplansko zapošljavanje. Izostaje i rješavanje dugogodišnjih problema kao što su integracija privatnog i državnog zdravstva kroz jedinstveni informacioni sistem, kontrola potrošnje, kontrola kvaliteta pruženih zdravstvenih usluga, neplanska edukacija kadra itd. Razvoju strateških dokumenata mora da prethodi unapređenje kvaliteta podataka kojima raspolažemo. Ne smiju se zanemariti ni zloupotrebe javnih nabavki rad ostvarivanja interesa pojedinaca što značajno slabi naš zdravstveni sistem”.

I dok ljekari navode brojne probleme u zdravstvu, o kojima najbolje svjedoči veliki broj nezadovoljnih pacijenata, ministar stalno ponavlja i nabija ljekarima na nos povećanje plata.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

SVI UHAPŠENI POLICAJCI: Brojka samo raste

Objavljeno prije

na

Objavio:

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora

 

“Nadam se da smo dosadašnjim radom makar malo promijenili percepciju da visoka korupcija prolazi nekaženjeno. Naša misija je da svaki slučaj procesuiramo, kako bi pokazali da niko nije iznad zakona“, rekao je nedavno glavni specijalni tužilac Vladimir Novović.

U prilog njegovim tvrdnjama idu i brojne akcije koje su pripadnici Specijalnog policijskog odjeljenja izvodili od marta 2022.godine kada je imenovan.  Spisak osoba uhapšenih tokom tih akcija je trocifren.

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora.

Prošle sedmice uhapšen je Ilija Vasović, bivši šef kriminalistike u Baru, a nakon što je portal Libertass press objavio prepisku između njega i optuženog šefa kriminalne organizacije koja se bavila švercom cigareta, Aleksandra Mrkića.  Vasoviću tužilaštvo na teret stavlja krivično djelo – stvaranje kriminalne organizacije i produženo krivično djelo zloupotreba službenog položaja.

Poslije hapšenja bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice i predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića prvi na spisku za hapšenje iz bezbjednosnog sektora našao se bivši službenik Agencije za nacionalnu bezbjednost Petar Lazović.

U julu 2022.godine dobio je poziv da se javi službenicima Specijalnog policijskog odjeljenja, što je i uradio i od tada se nalazi u pritvoru. Lazović je u spisima Europola označen kao pripadnik kriminalnog Kavačkog klana, koji se dovodi u vezu sa međunarodnim švercom kokaina. SDT Lazovića sumnjiči za pripadnost kriminalnoj organizaciji, šverc droge, oružja i zloupotrebu položaja.  I pored brojnih optužbi na njegov račun, u podgoričkom Višem sudu mu ni nakon dvije godine nije počelo suđenje niti u jednom slučaju.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

Rudnika u Mojkovcu neće biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompanija Tara resources nije do 25. maja dostavila korigovanu Studiju izvodljivosti, pa se Vlada odlučila za raskid ugovora i naplatu bankarske garancije. Koncesionaru ostaje da se žali Privrednom sudu ili da pokrene arbitražu

 

Vlada će raskinuti ugovor za kompanijom Tara resources, o ekspolataciji rude u rudniku Brskovo kod Mojkovca, saopštio je ministar rudarstva i energetike Saša Mujović. Koncesionar nije u roku koji je istekao 25. maja dostavio Vladi korigovanu Studiju izvodljivosti čime su se stekli uslovi za jednostrani raskid ugovora i naplatu bankarske garancije.

Vlada je zadužila Mujovića da dostavi pisani otkaz koncesionaru, aktivira bankarsku garanciju (500.000 eura) i sprovede sve druge radnje u cilju zaštite prava države. ,,Problem sa kompanijom Tara Resources je bila njihova studija izvodljivosti, koja je u dva navrata dostavljena, ali se oba puta kosila sa zakonima Crne Gore. A znate da je riječ o krovnom dokumentu kojim investitor dokazuje da će rudnik funkcionisati po ekološkim standardima”, naglasio je Mujović.

Tara Resources može se žaliti Privrednom sudu, kao i pokrenuti arbitražu. ,,Na njima je kakva će biti odluka, ali mi smo spremni na sve scenarije i duboko utemeljeni u činjenicama da je pravda na našoj strani i uporedna sudska praksa”, dodao je Mujović.

Projekat otvaranja rudnika je vrijedan 150 miliona eura. Koncesionar je prošle godine saopštio da je uložio 30 miliona, te da od januara 2023. godine plaća koncesionu naknadu koja iznosi blizu 650 hiljada  eura. Nakon osnovnog ugovora iz 2010. godine Vlada je sa Tara Resources potpisala šest aneksa. Posljednjim, u julu 2021. godine, koncesionar je dobio dvije godine da pribavi urbanističko-tehničke uslove. Tumačenja oko toga da li su se stekli razlozi za raskid ugovora, rješila je Međuresorna komisija koja je predložila Vladi da se ugovor raskine.

Premijer Milojko Spajić zatražio je da se pribavi dodatno pravno stručno mišljenje kako bi se otklonio finansijski rizik za državu. Angažovana je advokatska kuća Harrisons. Ministar Saša Mujović je na konferenciji za novinare 21. marta objasnio kako je dobijeno pravno tumačenje da bi jednostranim raskidom ugovora, kakav je bio prijedlog komisije, došli na klizav teren, a postojala bi mogućnost da Tara Resources pokrene međunarodnu arbitražu i ugrozili bi interese Crne Gore. Zato je koncesionaru određen rok 25. maj, da dostavi korigovanu dokumentaciju.

,,Ovo je pobjeda znanja nad neznanjem, istine nad obmanom, dobrom nad lošom namjerom, opštim dobrom nad interesom malog broja osoba”, saopštili su iz Građanske inicijative Zdravi Mojkovac.“Lokalna zajednica je pokazala ogromnu snagu i izrazito visoku svijest. Nisu nasjeli na priče ‘o zlatnim brdima i dolinama’ koje su plasirali kompanija i njihovi pomagači, kako iz prethodne tako i sadašnje vlasti.“ Oni su pozvali obrađivače nacrta prostornog plana Crne Gore do 2030. godine da uklone iz tog dokumenta sve što je vezano za rudarske aktivnosti na Brskovu.

P. NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SUDSKA PRAKSA IZMEĐU NAVIKA I PRAVA: Klin, ploča i pritvor

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora usaglase sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi

 

Ustavni sud Crne Gore je adresa na koju nezadovoljne stranke traže pravni lijek kada smatraju da im je nanijeta nepravda. No o njihovim odlukama i mišljenju, svjedoci smo, u javnosti se govori zavisno od slučaja i toga da li i kome odgovara ono što su oni utvrdili. I ne samo u javnosti. Podjednaka selektivnost, da pročitaju i usvoje mišljenje sudija Ustavnog suda, prisutna je i kod sudija Višeg suda. Opet zavisno od slučaja do slučaja. To je najuočljivije kada se govori o pritvorskim predmetima u kojima sudije Ustavnog i Višeg suda, u većini slučajeva, imaju različita mišljenja. Od kojih ne odustaju.

Tako postoje već tri žalbe koje su na rješenje o pritvoru pisali advokati bivšeg specijalnog tužioca Saše Čađenovića, a koje su sudije Ustavnog suda usvojile. Te odluke, izgleda, ne zanimaju sutkinju specijalnog odjeljenja Višeg suda Nadu Rabrenović. Baš kao što je ne dotiču ni one koje su sudije Ustavnog suda usvojile u slučaju Miloša Medenice, sina bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice. U njegovom slučaju i sudije Apelacionog suda su, prilikom donošenja odluke o ukidanju rješenja kojim mu se produžava pritvor, ukazale na odluku Ustavnog suda, ali ni to nije uticalo na odluku sutkinje Rabrenović.

Tako je Medenica u pritvoru više od dvije godine, kao jedini član kriminalne grupe, koju je, prema tvrdnjama Specijalnog tužilaštva, lično formirao. A suđenje nije odmaklo dalje od početka, tačnije ni do danas nijesu saslušani svi optuženi. Tako se pritvori, saglasni su brojni pravnici, pretvaraju u kaznu.

To smatra i advokatica Andrijana Razić. Ona kaže kako je u Crnoj Gori pritvor – suprotno zakonu, Ustavu, međunarodnim standardima – postao pravilo, a ne strogi izuzetak, kako bi trebalo i moralo da bude.„Postala je, nažalost, uobičajena praksa da se onoga momenta kad se odredi pritvor bilo kojem uhapšenom ili osumnjičenom licu, već podrazumijeva provizorno osuđujuća presuda, da bi se pokrilo trajanje tog pritvora. To je zastrašujuća praksa koju primjenjuju sudovi odavno“, smatra Razić.

Bivša zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom Valentina Pavličić ukazuje da je neophodno da postoji kvalitetniji dijalog između Ustavnog sudstva i redovnog sudstva. Taj  dijalog ne postoji. „Imamo situaciju da Ustavni sud utvrđuje povrede ljudskih prava, a da se one na identičan način ne verifukuju kod redovnog sudstva. Uvijek kažem da je bolje da se učimo na tuđim greškama i vidimo kako je praksa u regionu ili uopšte regulisala ta pitanja, a da izbjegnemo greške koja će država sjutra morati da ispravlja ili plaća. Međutim, to je nemoguće uraditi dok se ne utvrdi individualna profesionalna odgovornost“, kazala je ona.

Pavličić je pojasnila da se individualna profesionalna odgovornost ne odnosi na izraženo mišljenje sudija u njihovoj odluci. “Ali, ako Ustavni sud kao zadnja brana i zadnji branik prava na nacionalnom nivou, primijeni određene međunarodne standarde ono što je najmanje očekivati ja da se njegovim primjerom povode i ostali sudovi. Tim prije što nemam dilemu da ti predmeti neće, u konačnom, doći pred Evropski sud“, kaže Pavličić. Zato ne krije čuđenje što krivično odjeljenje Vrhovnog suda ne zasjeda i razmatra šta je to Ustavni sud vodilo u pogledu ukidnih razloga odluka o produženju pritvora. I da, ako imaju različite stavove po tim pitanjima, ukrste argumente.

Kada je riječ o dugom trajanju pritvora Pavličić dodaje da nije dobro za Crnu Goru i njen pravosudni sistem da postoji, kako ocjenjuje, ozbiljan zaostatak u rješavanju te vrste predmeta. „Kao neko ko je bio i predsjednik tog odjeljenja, prema onome što ja znam, nema te države koja će moći u realnom periodu da presudi 170 predmeta organizovanog kriminala. I dobijamo sporu pravdu. Onda neko bude tri godine u pritvoru i nakon toga mora biti pušten jer država nije u stanju da izvrši svoje obeveze  i obezbijedi pravo na pravično suđenje u razumnim rokovima, Prema nekim pokazateljima, nama su rokovi po 196 dana trajanja postupaka“, dodaje ona.

Pavličić ukazuje da je neophodno da rukovodioci redovne pravne vlasti i Ustavnog  suda zauzmu jedinstvene stavove. “U nekim predmetima već tri puta se ukidaju redovne odluke sudova. To će biti problematizovano od strane Evropskog suda jer će reći da mi ne poštujemo naš pravni sistem. Čak je Apelacioni sud ukazao Višem na odluku Ustavnog suda i ukinuo neka rješenja o pritvoru vraćajući ih Višem sudu na ponovno odlučivanje. I Viši sud je donio istu odluku. To je taj ping- pong postupak koji je prisutan apsolutno u svim procesima u Crnoj Gori – i krivičnim i parničnim. I to će nam se vratiti kao bumerang. Zato sam, i kao zastupnik pred Evropskim sudom, zagovarala potrebu da se ona sredstva koja se odlivaju iz budžeta na tu vrstu odšteta isplaćuju iz budžeta onih institucija gdje je napravljena ta povreda.”

Pavličić smatra da bi tek tada sudovi vodili računa kada se ukine rješenje Ustavnog suda da to obrazloženje ne bude copy paste već da se dobro razmotri i argumentuje. “Sudovi po tom pitanju moraju biti na visini zadatka. Oni sada to, nažalost, nisu i tu treba uraditi dosta toga kako bi se stanje popravilo”.

Pavličić smatra da koliko god pričali o vetingu, kojem se ne protivi, postavlja se pitanje ko da ga sprovede. “Parlament? Pa to neće prihvatiti nijedan naš međunarodni partner. To jedino mogu biti nezavisne komisija od strane međunarodnih eksperata. I  da se prvo vetinguju tijela koja biraju tužioce i sudije, a ne da tamo sjede lica iz reda uglednih pravnika koji su najmanje ugledni u tom smislu stručnosti ali su predstavnici određenih političih grupacija. I da po tom kriterijumu biraju kandidate…”,  zaključuje ona.

Direktorica Direktorata ljudskih i manjinskih prava, Mirjana Pajković, ukazala je nedavno da se dešava da odluke o lišenju slobode budu zakonite u smislu nacionalnog zakonodavstva, a da sa stanovišta Konvencije budu prilično proizvoljne ili protivne.

„U praksi se nailazi na krovne primjere kršenja zakonitosti odluke o lišenju slobode kao što su samo formalno pokrivenost nacionalnim zakonom, korišćenje stereotipnih formulacija uz odsustvo relevantnih dokaza o odluci za lišenje slobode, nepreispitivanje blažih mjera, ali i nepoštovanje zakonskih rokova o produženju pritvora i nepoštovanje odluke Ustavnog suda“, rekla je Pajković.

Prema njenim riječima, praksa Evropskog suda za ljudska prava daje jasne smjernice ukazujući da postojanje osnova sumnje kao uslova za određenje pritvora, protokom vremena, ne može biti dovoljan razlog da se pritvor produži. „Razlozi da se produži pritvor moraju biti relevantni, dovoljni i moraju biti sadržani u odluci o pritvoru. Odsustvo takvih razloga u obrazloženju odluke nije rijedak primjer u nacionalnim pravnim sistemima. Zbog toga je potrebno navesti šta se u praksi Evropskog suda smatra relevantnim i dovoljnim razlozima“, navela je Pajković.

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora standardizuju sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi.

Svetlana ĐOKIĆ   

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo