Osam ljekara najavilo je odlazak iz Kliničkog centra. Iz Ministarstva zdravlja kažu da pacijenti neće osjetiti njihov odlazak. O brojnim problemima u zdravstvu za Monitor govore predsjednici sindikata doktora i izabranih ljekara
Petoro ljekara napušta Klinički centar – hirurg Ranko Lazović, koji je tri decenije radio u najznačajnijoj zdravstvenoj ustanovi Crne Gore, bivši direktor Klinike za bolesti srca, kardiolog Nebojša Bulatović, anesteziološkinja Ognjenka Šarenac, radiološkinje Sanja Čejović i Verica Stanišić.
Lazović, koji je jedan od najpoznatijih digestivnih hirurga u regionu i jedini radno aktivni član Crnogorske akademije nauka i umjetnosti iz oblasti medicine, Vijestima je potvrdio da je dao otkaz u KCCG i da će nastaviti da radi u privatnom sektoru. Prema pisanju Vijesti odlazak iz te ustanove najavilo je još troje ljekara.
Svako ide tamo gdje misli da će mu biti bolje – osvrnuo se na odliv ljekara iz KCCG takođe odlazeći ministar zdravlja Dragoslav Šćekić. Prekorio je većinu ljekara koji odlaze kazavši da su vođeni ličnim interesom, te da su neki od njih slabili javno zdravstvo, praveći svoje privatne klinike: ,,Oni su radili dok su slabili javno zdravstvo i zdravstveni sistem Crne Gore, pravili su svoje privatno zdravstvo i to je jedna istina”, rekao je Šćekić. Ministar je poručio građanima da kadra neće nedostajati i da pacijenti neće osjetiti odlazak ljekara. Kako, nije objasnio.
Da je ovaj problem mnogo veći od ljutnje i nerealnih obećanja ministra, potvrđuju i sadašnje višemjesečne liste čekanja u KCCG. Prema ranijem istraživanju crnogorskog Instituta za javno zdravlje, Crnoj Gori nedostaje oko 150 ljekara. Radio Slobodna Evropa krajem aprila ove godine objavio je da Crna Gora ima 2,76 ljekara na 1.000 stanovnika.
,,Ono što se ispostavlja mnogo važnijim od broja ljekara jeste način na koji koristimo naš kadar. Od toga zavisi kvalitet rada i kvalitet liječenja. Crna Gora, procjenjuje se da ima oko 35 ljekara na 10.000 stanovnika. Međutim, to je ukupan broj ljekara, ali ne i aktivan broj ljekara koji pružaju neposrednu zdravstvenu uslugu”, kaže za Monitor Milena Popović- Samardžić, predsjednica Sindikata doktora medicine.
Ona kao problem navodi činjenicu da se kod nas decenijama neplanski vodi kadrovska politika što je dovelo do toga da su neke grane medicine u Crnoj Gori apsolutno deficitarne. ,,Crnoj Gori nedostaje pedijatara, anesteziologa, gastroenterologa, pulmologa itd. Takođe, suočavamo se sa problemom u distribuciji kadra. U centralnoj regiji broj ljekara je znatno veći nego na sjeveru ili jugu. Dobrom organizacijom rada, dobrim protokolima liječenja, dobrom edukacijom nekad se i sa manje kadra može postići bolji efekat i veći kvalitet nego sa većim brojem izvršilaca u nedostatku svega prethodno navedenog. Takođe, istakla bih i da za države sa snažnom preventivnom medicinom broj ljekara nije od tolikog značaja za dobru efektivnost zdravstvenog sistema. Sama edukacija stanovništva zdravim stilovima života značajno može doprinijeti boljoj većoj i boljoj efikasnosti zdravstvenog sistema”, kaže Popović-Samardžić.
Za bolju prevenciju i edukaciju potrebno je dodatno jačati primarnu zdravstvenu zaštitu. Umjesto toga, ljekari iz domova zdravlja protestuju usljed smanjenja plata i preopterećenosti poslom.
Igor Ljutica, predsjednik Sindikata izabranih doktora smatra da projekcija Instituta za javno zdravlje o 150 nedostajućih ljekara nije precizna. ,,Može se govoriti i o većoj brojci. Nemamo tačnih projekcija po gradovima. Onda se naravno postavlja pitanje zasto nema podataka? Odgovor je zato što više od 10 godina nije bilo popisa na osnovu kojeg bi se konkretno znalo po gradovima koliko ljekara treba da bude zaposleno na dati broj stanovnika”, kaže Ljutica.
Iz Sindikata doktora medicine kažu da su prije tri godine prestali voditi statistiku odliva ljekarskog kadra. Prema njihovim podacima od 2015. do 2019. evidentirano je oko 200 ljekara koji su napustili državni zdravstveni sistem. Jedan dio je prešao u privatni sektor dok je drugi napustio Crnu Goru. Uzalud su se nadali da će državne institucije preuzeti vođenje statistike odliva zdravstvenog kadra.
Ljutica ističe da su izabrani ljekari zbog specifičnosti posla ograničeni kada je u pitanju rad u privatnim ustanovama i da su u potpunosti ,,narodni ljekari”. A i njih sve više nedostaje.
,,Prema podacima sa sajta Glavnog grada u Podgorici živi 187.000 stanovnika (podaci iz 2020.) i na tu cifru imamo 93 izabrana doktora za odrasle, koliko broji DZ Glavni grad. Mogao bi se steći utisak da je to skoro pa odgovarajuća brojka za regularan proces rada. Međutim, u ovom trenutku Glavnom gradu gravitira oko 260.000 stanovnika jer imamo i one koji su poslom iz drugih gradova vezani za Podgoricu, pa kada na to dodamo činjenicu da je od tih 93 funkcionalno oko 84 doktora u prosjeku (bolovanja, odmori) dobijamo situaciju da je samo u Glavnom gradu potebno još 23 ljekara kako bi se odvijao proces rada približno propisanim normama”, objašnjava Ljutica.
On ističe da svakom gradu u Crnoj Gori nedostaje ljekara u domovima zdravlja. Apostrofira Nikšić gdje je potrebno dvostruko više ljekara od broja koji trenutno iznosi proces rada. Slično je u DZ Tuzi gdje radi samo po jedan ljekar u smjeni, koji obavljaju posao koji bi trebalo da rade tri ili četiri ljekara. ,,DZ Herceg Novi trenutno doživljava najbolniji period u kojem dolazi do neracionalnih reformi na štetu pacijenata. Usljed izmjena timova i izmještanja ljekara iz svojih ambulanti, stare i bolestne pacijente tjeraju da putuju po 10 kilometara kako bi došli do svog izabranog doktora kojeg ne žele da mijenjaju”, kaže Ljutica i dodaje da je u podgoričkom domu zdravlja četvrtina ljekara starija od 58 godina, u nikšićkom trećina, u Baru polovina…
,,Postoje brojna žarišta u primarnoj zdravstvenoj zaštiti koja se, umjesto da se saniraju, stavljaju pod tepih ili prepuštaju nestručnim pojedincima na ‘liječenje”’, smatra Ljutica.
Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) trenutni prosjek broja ljekara u cijelom svijetu je 1,13 na 1000 stanovnika. SZO je nedavno objavila da će svijetu u narednih 10 godina nedostajati oko 4,3 miliona zdravstvenih radnika, ljekara i srednjeg medicinskog kadra. I pored dugogodišnjih upozorenja, u Crnoj Gori još ne postoji plan kako se suočiti sa trenutnom i krizom manjka zdravstvenog kadra koji nas tek očekuje.
,,Ne postoji jasan plan. Nažalost, na suštinski način se ne bavimo ovim pitanjem već više stihijski i kroz PR poruke. Više puta sam naglasila da ne radimo analize koje mogu pomoći u boljem vođenju kadrovske politike koja bi bila odraz potreba stanovništva za zdravstvenim uslugama. U našim istraživanjima o najčešćim razlozima nezadovoljstva i odlaska iz državnog zdravstvenog sistema pored tada niskih zarada najčešće se navodi loša organizacija rada, nedostatak protokola liječenja, nemogućnost napredovanja i dodatne edukacije. To su primjedbe na koje se trebaju donosioci odluka osvrnuti prilikom izrade planova razvoja zdravstvenog sistema”, poručuje Popović-Samardžić.
Bojazan da uskoro neće imati ko da liječi stanovništvo, iznosi Ljutica. ,,Mladi ljekari izbjegavaju domove zdravlja jer im je izuzetno stresno da rade u ustanovama gdje se ne poštuju normative usljed pritiska koji su nametnuli sistem i donosioci odluka u njemu prethodnih godina. Isto tako nije ni privlačna činjenica da za razliku od svojih kolega u drugim ustanovama nemaju plaćeno dežurstvo. Takođe treba stimulisati ljekare ojačavanjem započete reforme od prije 20 godina, a ne vraćanjem primarne zdravstvene zaštite jednu deceniju unazad. Posebno odluke sprovedene tokom ove godine poput bezuslovno registrovanje pacijenata do 2000, ukidanja kapitacija i usluga, mogu se smatrati fatalnim po primarno zdravstvo i ljudske resurse u njoj”, iznosi Ljutica.
U KCCG ih za sada ne brine odlazak osam eminentnih stručnjaka. Kažu da su od početka godine zaposlili sedam ljekara koji su došli iz privatnog ili javnog sektora. Istakli su i da će uskoro raspisati konkurs za preko 40 novih specijalizacija.
Na pitanje kako bi se kriza mogla riješiti Ljutica kaže da je ,,plan lako napraviti tamo gdje postoji dobra volja i gdje su implementirani ljudi iz struke direktno sa terena. Međutim kod nas je prisutan trend loše zdravstvene politike prema ljekarima a samim time i prema pacijentu i kompletnom sistemu. Izabrani ljekar jeste primordijalna ćelija u primarnoj zdravstvenoj zaštiti a bez zdrave ćelije nema ni zdravog tkiva, odnosno sistema”.
Da je veliki problem u lošem rukovođenju zdravstvom, smatra i Popović-Samardžić: ,,Zloupotrebi državnih resursa u partijske svrhe koje za posljedicu ima neplansko zapošljavanje. Izostaje i rješavanje dugogodišnjih problema kao što su integracija privatnog i državnog zdravstva kroz jedinstveni informacioni sistem, kontrola potrošnje, kontrola kvaliteta pruženih zdravstvenih usluga, neplanska edukacija kadra itd. Razvoju strateških dokumenata mora da prethodi unapređenje kvaliteta podataka kojima raspolažemo. Ne smiju se zanemariti ni zloupotrebe javnih nabavki rad ostvarivanja interesa pojedinaca što značajno slabi naš zdravstveni sistem”.
I dok ljekari navode brojne probleme u zdravstvu, o kojima najbolje svjedoči veliki broj nezadovoljnih pacijenata, ministar stalno ponavlja i nabija ljekarima na nos povećanje plata.
Predrag NIKOLIĆ
Stav2 sedmice
FOKUS4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
DANAS, SJUTRA4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice