Povežite se sa nama

MONITORING

Paradržavni dobrotvori

Objavljeno prije

na

Mudre glave okupljene oko premijera Igora Lukšića, a sve su to pametni i vješti ljudi, ozbiljno su razmotrile sve moguće i nemoguće alternative za krpljenje zjapećih rupa u državnom budžetu. Teška su vremena: Oleg Deripaska, čovjek u koga je ova država za pet godina uložila više nego za dvije decenije u sav sjever Crne Gore, požalio se pred predstojeće suđenje u Londonu da je godinama morao da plaća zaštitu ruskoj mafiji kako bi sačuvao život u aluminijskom ratu. Na ostrvu će se Deripaska, putem video linka, suočiti sa nekadašnjim poslovnim partnerom Mihailom Čornogim. Taj tvrdi da mu je Oleg oteo Kombinat aluminijuma u Krasnojarsku. Oleg odgovora da je Mihail mafijaš, vođa bande koja mu je otimala novac.

I kako sada, u ovom delikatnom trenutku, Deripasku i njegove skrivene partnere iz CEAC-a (vlasnik akcija KAP-a) uznemiravati trivijalnom činjenicom da je iz Elektroprivrede stigla nova faktura za struju koju je potrošio podgorički Kombinat. Tričavih 5,5 miliona eura. Zapravo, ako tome dodamo i već postojeći dug za struju (35 miliona) i “njemački” kredit koji su prije mjesec dana umjesto CEAC-a vratili građani Crne Gore (25 miliona) i dolazeću ratu ,,mađarskog” kredita (16 miliona) koja dospijeva ovih dana i koju će, a zašto ne bi, ponovo platiti Vlada našim novcem… Sve je to, opet, manje od iznosa zbog koga su se, negdje u dalekom i hladnom Sibiru, sporečkali Oleg i Mihailo. Pa, zar da se brukamo zbog sitnica?

Slična priča stiže i iz Milana. Dokazani prijatelj naše Elektroprivrede i crnogorske vladarske porodice, Silvio Berluskoni ,,plaćao je velike sume novca sicilijanskoj mafiji, kako ne bi bili oteti on ili neko od članova njegove porodice”. Vitorio Manjano, ,,šef poslovnih interesa Koza Nostre na sjeveru Italije” i mafijaš osuđen za ubistvo, živio je u Berluskonijevom domu i pratio njegovu djecu u školu. ,,Ponašao se savršeno”, opisao ga je bivši italijanski premijer baš negdje u vrijeme kada je, družeći se sa Milom Đukanovićem, odlučio da priskoči u pomoć prvom komšiji (Crnoj Gori), njenoj prvoj familiji, njihovoj Prvoj banci… Ne tražeći ništa za uzvrat. Samo djelić (malo više od 2/5) postojeće Elektroprivrede i obavezu da našu energetsku budućnost stavimo u ruke italijanskih kompanija A2A i Terna.

Podaci o vezama Berluskonija i Koza Nostre predočeni su na jednom od mnogobrojnih sudskih procesa koji se vode protiv italijanskog multimilionera i bivšeg (višestrukog) premijera. Cijeneći, valjda, da sada nije zgodno vrijeme, crnogorski pregovarački tim predvođen potpredsjednikom Vlade Vujicom Lazovićem, skoro godinu dana odugovlači dogovor sa zvaničnicima A2A na temu šta još Crna Gora treba da učini, pa da se strateški investitor odobrovolji i ispuni obaveze preuzete ugovorom o djelimičnoj privatizaciji i dokapitalizaciji EPCG.

Sa tih se strana, uglavnom, parama ne možemo nadati. A loše vijesti nikad ne dolaze same.

Stanka Subotića Caneta pravosnažno osudili u Beogradu zbog šverca cigareta. Uzalud je međunarodni biznismen svoj humanizam dokazivao: gradnjom bogomolje u rodnom Ubu; odlukom da ,,potpuno legalni” uvoz cigareta u Italiju vrši preko zemlje koja je pod sankcijama EU (tadašnja SRJ) i da za to ugovorenu taksu plaća Đukanovićevim namjesnicima; kupovinom malog, ali luksuznog aviona u partnerstvu sa Vladom Filipa Vujanovića; planovima o dogradnji i nadgradnji Crnogorskog primorja koje je sanjao skupa sa Đukanovićem i Svetozarom Marovićem.

I Safet Sajo Kalić je, javili su dobro obaviješteni, umalo izbjegao hapšenje na aerodromu u Frankfurtu. Po jednima distributer heroina na veliko (preko 100 kilograma mjesečno), a po drugima lokalni dobrotvor i mecena, Kalić je u bjekstvu od prošle godine, kada je skupa sa suprugom i bratom optužen za pranje novca stečenog trgovinom narkoticima (7,5 miliona eura, prema optužnici).

Do odlaska u ilegalu Kalić je slovio za tihog, ali uticajnog poslovnog čovjeka. Njegov hotel u Rožajama otvorio je tadašnji ministar turizma Predrag Nenezić. Tajnu njegovih (ilegalnih) benzinskih pumpi na Kuli, podignutih na ničijoj zemlji između Kosova i Crne Gore, pokušavao je sačuvati i jedan od pomenutih crnogorskih premijera. Njegovo vjenčanje je u Rožaju okupilo predstavnike crnogorske ANB, zemunskog i surčinskog klana. Zbog Kalićeve svadbe pjevačica Severina Vučković je išla u Rožaje (helikopterom), a zbog snimka iste objavljenog na Jutjubu novinar Petar Komnenić i direktorka NVO MANS Vanja Ćalović u CB Podgorica (pješke). Da bi opravdali zašto nijesu optužili mladoženju kada se na snimku vjenčanja vidi kako puca iz kalašnjikova, zvaničnici crnogorskog tužilaštva su obmanuli javnost tvrdnjom da je vjenčanje održano davno, pa je počinjeno djelo zastarjelo. ,,Dijelio je novac kapom i šakom”, zapisao je svojevremeno reporter Monitora, ,,Nijesu ga bez neke zvali gazda od Rožaja. Ostala je sumnja da je finansirao kampanje DPS-a…”. Hiljade Rožajaca potpisalo je peticiju kojom je traženo oslobađanje iz pritvora supruge Safeta Kalića.

Peticija se potpisivala i u Pljevljima, nakon što je priča o podvizima narko klana pod komandom njihovih sugrađana stigla na naslovne stranice svjetskih medija. Samoproglašeni štab za potpisivanje peticije tražio je od medija da prekinu sa negativnom kampanjom protiv braće Duška i Darka Šarića i njihovih saradnika. Pljevaljski štab nije pominjao ono o čemu se već godinama govori u Podgorici – Šarići su, navodno, finansirali izbornu kampanju DPS-a na lokalnim izborima na Žabljaku.

Uglavnom, Darko Šarić je i dalje u bjekstvu. Mišljenja su podijeljen a o sudbini njegovog kartela. Jedni kažu da je posao nastavljen skoro nesmanjenim intenzitetom, dok drugi smatraju da je ,,pljevaljski kokainski klan” – prošlost. Tek, presušili su potoci novca koji su se, sa raznoraznih of-šor destinacija, slivali u Crnu Goru kao pokriće za kredite koje su od ovdašnjih banaka dobijale kompanije u vlasništvu porodice Šarić. Kriza.

A onda bomba: Šef bosanske policije Dragan Lukač saopštio je u Budvi da očekuje skoro hapšenje Nasera Keljmendija. ,,Nadam se da će se taj famozni kriminalac ubrzo naći iza rešetaka, jer mu je tamo mjesto”. Naser Keljmendi je sarajevski biznismen porijeklom sa Kosova, koga godinama unazad prati sumnja da je na čelu ,,najjače albanske kriminalne porodice na Balkanu”. Centar za istraživačko novinarstvo (CIN) pisao je krajem 2009. da Keljmendi upravlja nizom firmi u BiH, Srbiji, Crnoj Gori i Kosovu. Prema nezvaničnim podacima, Keljmendijev biznis ima jake filijale u Podgorici i Ulcinju. Crnogorsku javnost Keljmendi je zaintrigirao navodnim vezama sa nekadašnjim šefom ANB, a sadašnjim potpredsjednikom Vlade Duškom Markovićem i poslovnim relacijama sa Fahrudinom Radončićem, bosanskim političarom i biznismenom.

Potom se oglasio i Keljmendi lično. Demantovao je poslove sa narkoticima, ali se nije libio navodnih zasluga za uspjeh crnogorskog referenduma o nezavisnosti. ,,Negdje smo lobirali, negdje organizovali prevoz… “, saopštio je Keljmendi, objašnjavajući da ga to, ipak, nije koštalo ,,velikog novca”. Moguće kontroverze pokušao je da odagna Luiđ Škrelja, šef ulcinjskog odbora DPS-a. „Znam Nasera Keljmendija dobro, radi se o kulturnom čovjeku koji se uvijek uljudno javi”, opisao je Škrelja gospodina koji u njegovom gradu ima hotel podignut bez urbanističke dozvole.

Postoje, dakle, indicije da bi i najavu hapšenja Nasera Keljmendija mogli staviti na popis ,,negativnih međunarodnih uticaja” na crnogorsku ekonomiju. Nešto kao udar na proklamovanu slobodu kretanja ljudi, roba i kapitala. I najgore je što se na meti, kao po pravilu, nađu dokazani privrednici, mecene i humanitarci.

Nije, međutim, sve tako crno. Eto, Pobjeda nam je nedavno predstavila još jednog velikog dobrotvora. Sava Grbović, za prijatelje Džigi, ,,donio je novac iz inostranstva” i uložio ga u niz crnogorskih preduzeća koja se bave priređivanjem igara na sreću. Postoje određene kontroverze koje se tiču, takozvanog, prvog miliona. Ali, Grbović je samouvjeren: ,,Ako je mafijanje to što sam u ovih pet godina uputio na adrese ljudi koji su mi se obratili za pomoć više od 700.000 eura – onda ja zaista jesam mafijaš. Pomogao sam svakoga ko mi se obratio”.

Dobrotvor je, odavno se to zna, i Grbovićev poslovni partner Branislav Brano Mićunović. On se, zapravo, prema vlastitom priznanju humanitarnim radom počeo baviti još kao mladić, čim se dokopao SFRJ pasoša. Tako je svoj angažman u Zapadnoj Evropi Mićunović jednom opisao kao ,,zaštitu naših ljudi od kapitalista, ustaša i albanske mafije”. U intervjuu Reviji 92 iz 2008. godine, odgovarajući na svakojake optužbe, Mićunović objašnjava da se bavi ,,humanitarnim radom i zbrinjavanjem političkih izbeglica”.

Vrijeme je da se vratimo na početak priče. Lukšić i društvo pronašli su, vjeruju, način da obave posao koji su im povjerili Milo Đukanović i Ranko Krivokapić. Kao prepoznati evropski ljevičari, oni su odlučili: neće dirati imovinu stečenu sumnjivim, a u svakom slučaju neoporezovanim kapitalom; neće tjerati novobogataše da isplaćuju plate, izmiruju porez i račune za struju; neće insistirati da investitori poštuju privatizacione ugovore; neće dodatno oporezivati monopole, ekstraprofit i luksuz. Ne.

Evo njihove tajne za popunu državnog budžeta. Ovako se štedi: smanjiće plate učiteljicama, ljekarima i policajcima, uštedjeće na knjigama i sveskama obećanim djeci romske nacionalnosti, lijekove će nabavljati krajnje selektivno, a na liječenje u inostranstvo slati isključivo uz preporuku lokalnih odbora vladajuće koalicije. A ovako prihoduje novac u državnu kasu: svakog vlasnika mobilnog telefona oglobiće za euro mjesečno; toliko će koštati i pravo da koristite kablovsku televiziju; ubuduće, plaćaćemo i pravo EPCG da nam ispostavi račun za struju – jedno brojilo, jedan euro. Kada se sve to prikupi na gomilu, biće taman koliko da se Deripaski plati prošlomjesečni račun za struju. Ne bude li dovoljno, Vlada će biti prinuđena da pooštri poresku politiku. Svaki broj memorisan u imeniku vašeg mobilnog telefona – jedan euro. Svaki prijatelj na Fejsbuku – jedan euro. Demokratsko pravo da se iskaže nezadovoljstvo – jedan euro. Korišćenje tog prava… E, to će posebno da se naplaćuje. A sav će prihod biti iskorišćen u humanitarne svrhe. Za gradnju novog energetskog objekta. Za sakrivanje dobrotvora koji su u bjekstvu, ili za pripremu onih koji se tek spremaju da zauzmu davno pripremljene loge.

Zoran RADULOVIĆ

ČEGA SE BOJE KRUPNE RIBE
A za kuma – zatvor

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLADA PREUZIMA PROFITABILNE PRIVATNE POSLOVE: Pare preče od zakona

Objavljeno prije

na

Objavio:

Aktuelna nacionalizacija profitabilnih privatnih biznisa djeluje kao politički revanšizam ili alibi priča odlazeće Vlade. Mnogo je skupa. Nije se bez razloga država početkom mjeseca zadužila uz kamate koje su dvostruko veće od onih koje plaćaju uspješnije crnogorske firme u privatnom vlasništvu

 

Vlada Dritana Abazovića, koja će za koji dan proslaviti šest mjeseci trajanja u tehničkom mandatu, ima naum da nastavi ljetos proces ,,nacionalizacije” privatizovane imovine i preuzimanja profitabilnih poslova koji su se našli u privatnim rukama.

Počelo je preuzimanjem imovine Željezare od strane državne Elektroprivrede,  pa se nastavilo jednako neobrazloženom kupovinom akcija Luke Bar. Uslijedila su,  skoro pa nasilna, preuzimanja trajektnog prevoza na liniji Kamenari – Lepetani, Luka Budva i tivatskog pristanište Pine. Makar neke od tih priča epilog će dobiti na sudu. Nakon toga, predviđaju stručnjaci, uslijediće plaćanje odštete iz državnog budžeta.

,,Postoje kompanije koje su od vitalnog strateškog značaja za Crnu Goru. Država će ( u njima) imati mogućnost ekskluzivnog prava da za svoju kritičnu infrastrukturu bira partnera, uvodi partnera i pravi poslove”, pojasnio je Abazović u Vijestima najavljujući nove trendove. ,,Tajkunska politika mora da se završi. Nemamo ništa protiv privatnog sektora. Naprotiv, mi smo Vlada koja podržava sve privatne inicijative svih investitora koji hoće da rade fer”. Onda, shvatili smo, dolazi ali.

Tako dođemo u (ne)priliku da trajektima u Bokokotorskom zalivu upravlja JP Morsko dobro, državna kompanija koja nije bila registrovana za taj posao, pa nije imala trajekte, pa joj sada nedostaju posade, a karte za prevoz preko zaliva se još ne naplaćuju. To znači da država, uz neplanirane troškove, svakodnevno gubi PDV i koncesionu naknadu koju je dobijala od Pomorskog saobraćaja, dok se putnici prevoze na vlastiti rizik, bez obaveznog osiguranja i mogućnosti da nadoknade nastalu štetu. Koja na trajektu Vasilije  nije bilo rijetka.

Slično je i sa kupovinom akcija Luke Bar. Država je do sada za taj posao izdvojila preko 10 miliona eura, akcija ponuđenih za otkup ima još pa će i troškovi rasti, a javnost još nije upoznata sa Vladinim motivima za ulazak u taj posao. U trenutku kada nedostaje novca za oživljavanje preduzeća koja su u državnom vlasništvu, ili bi to morala biti: Too Montenegro, Plantaže, bolnica u Meljinama… Ako već iz Vlade u taj posao nijesu ušli sa ciljem da namire pojedine manjinske akcionare Luke, odnosno, omoguće dobru zaradu onima koji su ljetos kupovali njene akcije i po cijeni tri puta manjoj od one koju je ponudila država.

Dosadašnje upravljanje Lukom i njena segmentacija se pokazala katastrofalnom, poručio je premijer. ,,Pretpostavljam da je razlog takvog odnosa to što je trebalo da služi kao i do prije godinu dana – isključivo za šverc i za neke nelegalne aktivnosti, a da sve ostalo što ona radi bude samo nekakva potpora da se potpuno ne ugasi”, precizirao je Abazović naglašavajući da je prava trgovačka luka u Crnoj Gori postala slijepo crijevo.

Preciznije bi, ipak, bilo reći da je Luka Bar svojevrsno pusto ostrvo pošto, bez saobraćajne infrastrukture koja je povezuje sa većim privrednim centrima u ovom dijelu Evrope, tereti u značajnijim količinama ne mogu ni u nju ni iz nje. Toga su svjesni i u odlazećoj Vladi. ,,Luka Bar sama po sebi ne znači ništa. Ona mora da ima povezanost željeznice i auto-puta”, zna Abazović.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ MONTENEGRO PETROLA PRED USTAVNIM SUDOM: Zaštićeni uzurpatori

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osnovni sud u Podgorici preinačio je svoju prvobitnu odluku u slučaju Montenegro petrola, kada je toj kompaniji zabranjeno da preduzima sve radnje na uzurpiranom državnom zemljištu, i odredio privremenu mjeru, po kojoj može da nastavi sa proizvodnjom šljunka i betona. Na tu odluku žalbu je uložio Zaštitnik države, koji insistira da Ustavni sud što prije reaguje

 

Uz najviše državne zvaničnike 13. februara su srušeni nelegalni objekti za proizvodnju šljunka Montenegro petrola. Javno vidljivi početak borbe protiv, kako premijer Dritan Abazović kaže, građevinske mafije, ima svoju sudsku predistoriju koja trenutno čeka razrješenje pred Ustavnim sudom.

Naime, Zaštitnik imovinsko pravnih odnosa Crne Gore podnio je ove sedmice Ustavnom sudu žalbu na odluku Vijeća Osnovnog suda u Podgorici, od 6. februara, u slučaju Montenegro petrola.

Sudska zavrzlama počinje kada je Osnovni sud u Pogorici, sudija Vesna Banjević, 21. decembra 2022, donijela rješenje kojim se određuje privremena mjera zabrane Montenegro petrolu da preuzima sve radnje na dvije državne  katastarske parcele u Mahali. Državu je u sporu zastupao Zaštitnik imovinsko pravnih interesa Crne Gore, a Montenegro petrol advokat Nikola Martinović.

Sud je utvrdio da je država vlasnik spornih parcela, da to ne spori ni zastupnik Montenegro petrola, isto tako da tužena kompanija nije dostavila „dokaz da za državinu ima bilo kakvog pravnog osnova, a posebno ne zasnovanog na ugovoru o kupoprodaji ili (produženom) zakupu“.

U obrazloženju se navodi izvještaj Uprave za katastar i državnu imovinu o uzurpaciji na državnim parcelama na kojima s vrši iskop-eksploatacija. Montenegro petrol, dodaje se, nijednim navodom ne spori ovu činjenicu, osim uopštenih navoda da je svaki tužbeni zahtjev kojim bi se dokazalo njihovo nesavjesno ili nezakonito poslovanje lišen pravnog osnova.

Rješenje se poziva i na zaključke okruglog stola o regionalnom vodovodu koji je održan u oktobru, na kome su članovi državnih institucija, lokalnih samouprava, vodovodnih društava, stručne, akademske zajednice, nevladinih porganizacija, upozorili na alarmantno stanje vodoizvorišta Bolje sestre. „S tim u vezi, sud je posebno imao u vidu da su prema zaključcima sa tog događaja sve naučne analize pokazale da, pored evidentnih klimatskih promjena, direktan uticaj na trend pada izdašnosti vodoizvorišta Bolje sestre imaju radovi koji se izvode u koritu i na obalama rijeke Morače“. Citirana je i naučna studija Monitoring, kontrola i zaštita vodoizvorišta Bolje sestre koju je uradio Geoprojekt, u kojoj je zaključeno da je neophodno zaustaviti svaku eksploataciju pijeska i šljunka, kako u koritu rijeke Moraće, tako i u njenom priobalnom dijelu, kao i sve radove na regulaciji korita rijeke Morače…

U kontekstu toga sud je zabranio Montenegro petrolu da preduzima sve radnje na uzurpiranom državnom zemljištu. Privremena mjera je određena na teret i rizik države.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NEZAŠTIĆENO PRAVOSUĐE: Bomba koja je eksplodirala

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sudovi i tužilaštva godinama traže sredstva za formiranje vlastite službe bezbjednosti, ali nijedna Vlada nije odobrila sredstva da se nešto učini u vezi sa  bezbjednošću zaposlenih u pravosuđu

 

Bilo je skoro podne, minulog petka, kada je tridesetdevetogodišnji Podgoričanin Mladen Bulatović ušao u zgradu Osnovnog suda u Podgorici. Otvorio je prva staklena vrata suda, ali ne i druga koja vode do hola gdje se nalaze šalteri i sto za kojim obično sjede službenici Uprave policije. Bio je sam u hodniku između dva ulaza kada je aktivirao ručnu bombu. Od ekspolozije bombe Mladen Bulatović je poginuo. Još pet osoba, koje su se u tom trenutku nalazile u blizini je povrijeđeno.

Od svih lažnih dojava u posljednje vrijeme ova bomba je eksplodirala. Bez najave, i bez prijetnje. Usred bijela dana. Ovaj slučaj je ponovo pokrenuo pitanje bezbjednosti zaposlenih u sudovima i tužilaštvima, kroz čije prostorije mjesečno prođe stotine osoba osumnjičenih za najteža krivična djela. Sličan događaj ovom dogodio se prije više od dvije godine u zgradi Osnovnog tužilaštva na Cetinju, kada je stanovnik prijestonice takođe izvršio samoubistvo ručnom bombom. Niko drugi nije stradao u ovom slučaju.

U sudovima i tužilaštvima zabilježena su i ubistva. U novembru 2002. godine u hodniku Suda za prekršaje u Podgorici Rajko Stajović je usmrtio Miomira Ćetkovića iz Podgorice i teško ranio Smiljanu Jovićević. Tri godine kasnije u barskom Osnovnom sudu ubijena je sutkinja Milorija Pejović. Nju je usmrtio Baranin Batrić Đuković, a nakon toga je ranio advokata Đorđa Jankovića. Poslije ubistva Đuković je otrčao do kancelarije sudije Željka Šupljeglava, pištolj nije opalio, pa ga je izudarao po glavi.

Od 2015. godine zakon predviđa plan formiranja Službi obezbjeđenja sudova i tužilaštava, ali te službe unutar pravosuđa nikada nijesu zaživjele. Većinu sjedišta sudova i tužilaštava obezbjeđuju službenici Uprave policije, ali je to decenijama rađeno na neadekvatan način i bez dovoljno kadra i tehničkih sredstava – detektora metala, na loše uređenim pozicijama unutar sudova i tužilaštava. Uprava policije je još 2013. godine namjeravala da povuče policiju iz zgrada sudova i tužilaštava kada je došlo do izmjene Zakona o unutrašnjim poslovima, jer im to više nije bila izričita zakonska obaveza, nakon čega je Ministarstvo pravde imalo plan da angažuje privatne agencije za obezbjeđenje.

Do povlačenja policije iz pravosudnih institucija nikada nije došlo zbog prećutnih dogovora između tadašnjih čelnika policije i pravosuđa. Formiranje službi obezbjeđenja kočile su brojne vlade koje tokom određivanja novca za te budžetske jedinice nijesu od 2015. godine odobravale ništa za formiranje sudskih i tužilačkih straža. Inače, vladina Uredba o određivanju ličnosti, objekata i prostora koje obezbjeđuje UP, predviđa da policija treba da obezbjeđuje samo objekte u kojima privatno ili službeno borave štićene ličnosti.

Sudski savjet kasnije i Tužilački savjet gotovo su svake godine, kako se vidi u izvještajima o radu, dostavljali predlog da im se odobri novac za formiranje službi za obazbjeđenje, ali to nijedna vlada nije učinila. Uprava policije, na osnovu vladine uredbe, godinama adekvatno prema planu obezbjeđenja, štiti samo sjedišta Vrhovnog, Višeg i Apelacionog suda u Podgorici, i zgradu u centru Podgorice u kojoj su smještene kancelarije Višeg državnog tužilaštva, SDT-a i vrhovnog državnog tužilaštva. U tim institucijama službenici UP koriste detektore i  legitimišu svaku stranku.

Direktor UP Zoran Brđanin objašnjava da bi policajci pretresli Bulatovića koji je aktivirao bombu da je stigao do njih. Kaže da je u ovom slučaju upitno da li bi bilo dovoljno i da je postojala služba obezbjeđenja sa svim sredstvima i opremom, jer se sve desilo na samom ulazu, prije dolaska do mjesta kontrole na kojem se nalaze službenici policije.

Ministar pravde Marko Kovač kaže da je pojačano prisustvo policije u Osnovnom sudu u Podgorici, a i na ostalim mjestima „gdje je neophodno“. Ocjenjuje da je o prevenciji slučaja koji se dogodio prošle sedmice u Podgorici teško govoriti sa aspekta bezbjednosti koliko god da je bilo prisutno obezbjeđenje i kakve god mjere da su bile. Tvrdi da ova osoba tehnički nije ni ušla u zgradu da bi mogla biti kontrolisana.

Ministar Kovač je najavio da će Palata pravde biti građena u podgoričkom naselju Stari aerodrom. Rekao je da je predviđeno da ta zgrada bude izgrađena u naredne četiri godine.

„Plan je da se u roku od 30 dana urade određene procjene i da se obezbijedi adekvatan broj ljudi za tužilaštva i sudove kako bi se pokrile sve neuralgične tačke“, kaže Kovač

Predsjednica podgoričkog Osnovnog suda Željka Jovović smatra da je ono što se desilo ispred Osnovnog suda „poražavajuće za državu, društvo i sistem“. Kazala je da redovno sa predstavnicima vlasti razgovaraju o bezbjednosti sudija i zaposlenih u sudovima.

„Više puta smo tražili rendgen na vratima, povećanje prostornih kapaciteta, pisala sam zahtjeve i ja i moji prethodnici, imala sam mnogo sastanaka sa predstavnicima Uprave za imovinu i Glavnog grada. I uvijek je bio problem novčanih sredstava“, objašnjava Jovović.

Rukovoditeljka Višeg državnog tužilaštva u Podgorici Lepa Medenica tvrdi da u zgradi koju koristi Specijalno državno tužilaštvo, Više i Vrhovno državno tužilaštvo četiri godine ne radi rendgen aparat. Kaže da se aparat ne može popraviti, jer je riječ o starom dotrajalom modelu. Pojašnjava da policijsko obezbjeđenje kontroliše osobe koje ulaze u tu zgradu. Više državno tužilaštvo u Bijelom Polju i još sedam tužilaštva, imaju bar po jednog policijskog službenika koji obezbjeđuje zgrade.

„Tužilaštva u Kotoru, Nikšiću, Kolašinu, Plavu i Pljevljima nemaju ni tog jednog policajca. Nema kontrole i bezbjednosti. Sa tim je upoznato Vrhovno državno tužilaštvo, Tužilački savjet…“, rekla je Medenica.

Vijeće za nacionalnu bezbjednost donijelo je na posljednjoj sjednici odluku da zaduži Upravu policije (UP) i Agenciju za nacionalnu bezbjednost (ANB) da u saradnji sa pravosudnim institucijama i radnom grupom za implementaciju zakona o sudovima i državnom tužilaštvu, nastave sa aktivnostima obezbjeđivanja pravosudnih institucija. To će, kako je saopšteno, sprovoditi uz „moguće izmjene radnih procesa, prilagođavanja načina rada i obima angažovanja policijskih službenika, u periodu preduzimanja srednjoročnih i dugoročnih aktivnosti i potpune implementacije odredbi koje se odnose na bezbjednost pravosudnih institucija“.

Direktor Uprave policije Zoran Brđanin posebno naglašva da je policija dovedena u situaciju da nekoliko godina obezbjeđuje uslove za bezbjedan rad u sudnicama, iako za to ne postoje zakonski uslovi.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo