Povežite se sa nama

MONITORING

Paradržavni dobrotvori

Objavljeno prije

na

luksic

Mudre glave okupljene oko premijera Igora Lukšića, a sve su to pametni i vješti ljudi, ozbiljno su razmotrile sve moguće i nemoguće alternative za krpljenje zjapećih rupa u državnom budžetu. Teška su vremena: Oleg Deripaska, čovjek u koga je ova država za pet godina uložila više nego za dvije decenije u sav sjever Crne Gore, požalio se pred predstojeće suđenje u Londonu da je godinama morao da plaća zaštitu ruskoj mafiji kako bi sačuvao život u aluminijskom ratu. Na ostrvu će se Deripaska, putem video linka, suočiti sa nekadašnjim poslovnim partnerom Mihailom Čornogim. Taj tvrdi da mu je Oleg oteo Kombinat aluminijuma u Krasnojarsku. Oleg odgovora da je Mihail mafijaš, vođa bande koja mu je otimala novac.

I kako sada, u ovom delikatnom trenutku, Deripasku i njegove skrivene partnere iz CEAC-a (vlasnik akcija KAP-a) uznemiravati trivijalnom činjenicom da je iz Elektroprivrede stigla nova faktura za struju koju je potrošio podgorički Kombinat. Tričavih 5,5 miliona eura. Zapravo, ako tome dodamo i već postojeći dug za struju (35 miliona) i “njemački” kredit koji su prije mjesec dana umjesto CEAC-a vratili građani Crne Gore (25 miliona) i dolazeću ratu ,,mađarskog” kredita (16 miliona) koja dospijeva ovih dana i koju će, a zašto ne bi, ponovo platiti Vlada našim novcem… Sve je to, opet, manje od iznosa zbog koga su se, negdje u dalekom i hladnom Sibiru, sporečkali Oleg i Mihailo. Pa, zar da se brukamo zbog sitnica?

Slična priča stiže i iz Milana. Dokazani prijatelj naše Elektroprivrede i crnogorske vladarske porodice, Silvio Berluskoni ,,plaćao je velike sume novca sicilijanskoj mafiji, kako ne bi bili oteti on ili neko od članova njegove porodice”. Vitorio Manjano, ,,šef poslovnih interesa Koza Nostre na sjeveru Italije” i mafijaš osuđen za ubistvo, živio je u Berluskonijevom domu i pratio njegovu djecu u školu. ,,Ponašao se savršeno”, opisao ga je bivši italijanski premijer baš negdje u vrijeme kada je, družeći se sa Milom Đukanovićem, odlučio da priskoči u pomoć prvom komšiji (Crnoj Gori), njenoj prvoj familiji, njihovoj Prvoj banci… Ne tražeći ništa za uzvrat. Samo djelić (malo više od 2/5) postojeće Elektroprivrede i obavezu da našu energetsku budućnost stavimo u ruke italijanskih kompanija A2A i Terna.

Podaci o vezama Berluskonija i Koza Nostre predočeni su na jednom od mnogobrojnih sudskih procesa koji se vode protiv italijanskog multimilionera i bivšeg (višestrukog) premijera. Cijeneći, valjda, da sada nije zgodno vrijeme, crnogorski pregovarački tim predvođen potpredsjednikom Vlade Vujicom Lazovićem, skoro godinu dana odugovlači dogovor sa zvaničnicima A2A na temu šta još Crna Gora treba da učini, pa da se strateški investitor odobrovolji i ispuni obaveze preuzete ugovorom o djelimičnoj privatizaciji i dokapitalizaciji EPCG.

Sa tih se strana, uglavnom, parama ne možemo nadati. A loše vijesti nikad ne dolaze same.

Stanka Subotića Caneta pravosnažno osudili u Beogradu zbog šverca cigareta. Uzalud je međunarodni biznismen svoj humanizam dokazivao: gradnjom bogomolje u rodnom Ubu; odlukom da ,,potpuno legalni” uvoz cigareta u Italiju vrši preko zemlje koja je pod sankcijama EU (tadašnja SRJ) i da za to ugovorenu taksu plaća Đukanovićevim namjesnicima; kupovinom malog, ali luksuznog aviona u partnerstvu sa Vladom Filipa Vujanovića; planovima o dogradnji i nadgradnji Crnogorskog primorja koje je sanjao skupa sa Đukanovićem i Svetozarom Marovićem.

I Safet Sajo Kalić je, javili su dobro obaviješteni, umalo izbjegao hapšenje na aerodromu u Frankfurtu. Po jednima distributer heroina na veliko (preko 100 kilograma mjesečno), a po drugima lokalni dobrotvor i mecena, Kalić je u bjekstvu od prošle godine, kada je skupa sa suprugom i bratom optužen za pranje novca stečenog trgovinom narkoticima (7,5 miliona eura, prema optužnici).

Do odlaska u ilegalu Kalić je slovio za tihog, ali uticajnog poslovnog čovjeka. Njegov hotel u Rožajama otvorio je tadašnji ministar turizma Predrag Nenezić. Tajnu njegovih (ilegalnih) benzinskih pumpi na Kuli, podignutih na ničijoj zemlji između Kosova i Crne Gore, pokušavao je sačuvati i jedan od pomenutih crnogorskih premijera. Njegovo vjenčanje je u Rožaju okupilo predstavnike crnogorske ANB, zemunskog i surčinskog klana. Zbog Kalićeve svadbe pjevačica Severina Vučković je išla u Rožaje (helikopterom), a zbog snimka iste objavljenog na Jutjubu novinar Petar Komnenić i direktorka NVO MANS Vanja Ćalović u CB Podgorica (pješke). Da bi opravdali zašto nijesu optužili mladoženju kada se na snimku vjenčanja vidi kako puca iz kalašnjikova, zvaničnici crnogorskog tužilaštva su obmanuli javnost tvrdnjom da je vjenčanje održano davno, pa je počinjeno djelo zastarjelo. ,,Dijelio je novac kapom i šakom”, zapisao je svojevremeno reporter Monitora, ,,Nijesu ga bez neke zvali gazda od Rožaja. Ostala je sumnja da je finansirao kampanje DPS-a…”. Hiljade Rožajaca potpisalo je peticiju kojom je traženo oslobađanje iz pritvora supruge Safeta Kalića.

Peticija se potpisivala i u Pljevljima, nakon što je priča o podvizima narko klana pod komandom njihovih sugrađana stigla na naslovne stranice svjetskih medija. Samoproglašeni štab za potpisivanje peticije tražio je od medija da prekinu sa negativnom kampanjom protiv braće Duška i Darka Šarića i njihovih saradnika. Pljevaljski štab nije pominjao ono o čemu se već godinama govori u Podgorici – Šarići su, navodno, finansirali izbornu kampanju DPS-a na lokalnim izborima na Žabljaku.

Uglavnom, Darko Šarić je i dalje u bjekstvu. Mišljenja su podijeljen a o sudbini njegovog kartela. Jedni kažu da je posao nastavljen skoro nesmanjenim intenzitetom, dok drugi smatraju da je ,,pljevaljski kokainski klan” – prošlost. Tek, presušili su potoci novca koji su se, sa raznoraznih of-šor destinacija, slivali u Crnu Goru kao pokriće za kredite koje su od ovdašnjih banaka dobijale kompanije u vlasništvu porodice Šarić. Kriza.

A onda bomba: Šef bosanske policije Dragan Lukač saopštio je u Budvi da očekuje skoro hapšenje Nasera Keljmendija. ,,Nadam se da će se taj famozni kriminalac ubrzo naći iza rešetaka, jer mu je tamo mjesto”. Naser Keljmendi je sarajevski biznismen porijeklom sa Kosova, koga godinama unazad prati sumnja da je na čelu ,,najjače albanske kriminalne porodice na Balkanu”. Centar za istraživačko novinarstvo (CIN) pisao je krajem 2009. da Keljmendi upravlja nizom firmi u BiH, Srbiji, Crnoj Gori i Kosovu. Prema nezvaničnim podacima, Keljmendijev biznis ima jake filijale u Podgorici i Ulcinju. Crnogorsku javnost Keljmendi je zaintrigirao navodnim vezama sa nekadašnjim šefom ANB, a sadašnjim potpredsjednikom Vlade Duškom Markovićem i poslovnim relacijama sa Fahrudinom Radončićem, bosanskim političarom i biznismenom.

Potom se oglasio i Keljmendi lično. Demantovao je poslove sa narkoticima, ali se nije libio navodnih zasluga za uspjeh crnogorskog referenduma o nezavisnosti. ,,Negdje smo lobirali, negdje organizovali prevoz… “, saopštio je Keljmendi, objašnjavajući da ga to, ipak, nije koštalo ,,velikog novca”. Moguće kontroverze pokušao je da odagna Luiđ Škrelja, šef ulcinjskog odbora DPS-a. „Znam Nasera Keljmendija dobro, radi se o kulturnom čovjeku koji se uvijek uljudno javi”, opisao je Škrelja gospodina koji u njegovom gradu ima hotel podignut bez urbanističke dozvole.

Postoje, dakle, indicije da bi i najavu hapšenja Nasera Keljmendija mogli staviti na popis ,,negativnih međunarodnih uticaja” na crnogorsku ekonomiju. Nešto kao udar na proklamovanu slobodu kretanja ljudi, roba i kapitala. I najgore je što se na meti, kao po pravilu, nađu dokazani privrednici, mecene i humanitarci.

Nije, međutim, sve tako crno. Eto, Pobjeda nam je nedavno predstavila još jednog velikog dobrotvora. Sava Grbović, za prijatelje Džigi, ,,donio je novac iz inostranstva” i uložio ga u niz crnogorskih preduzeća koja se bave priređivanjem igara na sreću. Postoje određene kontroverze koje se tiču, takozvanog, prvog miliona. Ali, Grbović je samouvjeren: ,,Ako je mafijanje to što sam u ovih pet godina uputio na adrese ljudi koji su mi se obratili za pomoć više od 700.000 eura – onda ja zaista jesam mafijaš. Pomogao sam svakoga ko mi se obratio”.

Dobrotvor je, odavno se to zna, i Grbovićev poslovni partner Branislav Brano Mićunović. On se, zapravo, prema vlastitom priznanju humanitarnim radom počeo baviti još kao mladić, čim se dokopao SFRJ pasoša. Tako je svoj angažman u Zapadnoj Evropi Mićunović jednom opisao kao ,,zaštitu naših ljudi od kapitalista, ustaša i albanske mafije”. U intervjuu Reviji 92 iz 2008. godine, odgovarajući na svakojake optužbe, Mićunović objašnjava da se bavi ,,humanitarnim radom i zbrinjavanjem političkih izbeglica”.

Vrijeme je da se vratimo na početak priče. Lukšić i društvo pronašli su, vjeruju, način da obave posao koji su im povjerili Milo Đukanović i Ranko Krivokapić. Kao prepoznati evropski ljevičari, oni su odlučili: neće dirati imovinu stečenu sumnjivim, a u svakom slučaju neoporezovanim kapitalom; neće tjerati novobogataše da isplaćuju plate, izmiruju porez i račune za struju; neće insistirati da investitori poštuju privatizacione ugovore; neće dodatno oporezivati monopole, ekstraprofit i luksuz. Ne.

Evo njihove tajne za popunu državnog budžeta. Ovako se štedi: smanjiće plate učiteljicama, ljekarima i policajcima, uštedjeće na knjigama i sveskama obećanim djeci romske nacionalnosti, lijekove će nabavljati krajnje selektivno, a na liječenje u inostranstvo slati isključivo uz preporuku lokalnih odbora vladajuće koalicije. A ovako prihoduje novac u državnu kasu: svakog vlasnika mobilnog telefona oglobiće za euro mjesečno; toliko će koštati i pravo da koristite kablovsku televiziju; ubuduće, plaćaćemo i pravo EPCG da nam ispostavi račun za struju – jedno brojilo, jedan euro. Kada se sve to prikupi na gomilu, biće taman koliko da se Deripaski plati prošlomjesečni račun za struju. Ne bude li dovoljno, Vlada će biti prinuđena da pooštri poresku politiku. Svaki broj memorisan u imeniku vašeg mobilnog telefona – jedan euro. Svaki prijatelj na Fejsbuku – jedan euro. Demokratsko pravo da se iskaže nezadovoljstvo – jedan euro. Korišćenje tog prava… E, to će posebno da se naplaćuje. A sav će prihod biti iskorišćen u humanitarne svrhe. Za gradnju novog energetskog objekta. Za sakrivanje dobrotvora koji su u bjekstvu, ili za pripremu onih koji se tek spremaju da zauzmu davno pripremljene loge.

Zoran RADULOVIĆ

ČEGA SE BOJE KRUPNE RIBE
A za kuma – zatvor

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZORAN BRĐANIN NA ČELU UPRAVE POLICIJE: Vršilac dužnosti podijelio vlast

Objavljeno prije

na

Objavio:

URA je „progurala“ jednog, premijer Krivokapić priželjkivao je drugog, dok je DF saopštio da neće podržati nijednog kandidata koga predloži Vlada, pošto smatraju da je njihov favorit nezakonito eliminisan iz trke za direktora UP

 

Vlada je u utorak imenovala Zorana Brđanina za vršioca dužnosti direktora Uprave policije. Dosadašnji rukovodilac Odjeljenja za analitiku i unaprjeđenje rada policije bio je favorit URA-e koja je isticala da je riječ o školovanom profesionalcu. Na drugoj strani, premijer Zdravko Krivokapić je navijao za Dragana Klikovca, jednako školovanog dugogodišnjeg policajca i aktuelnog rukovodioca Operativno-komunikacionog centra (OKC).

Javnosti nije poznato šta je, ili ko, presudio. Zato smo upoznati sa stavom Demokratskog fronta da neće podržati nijednog kandidata za zvanje prvog policajca u Crnoj Gori.

,,DF je organizacija koja se protivi svemu sve što nije apsolutno po njihovoj volji“, komentarisao je takvu odluku, uz osmijeh, potpredsjednik Vlade zadužen za bezbjednosni sektor Dritan Abazović navodeći „cijenim svačije mišljenje pa i njihovo, ali zaista ne bih imao neki specifičan komentar”. Iako su novinske stranice punili tekstovi o ozbiljnom sukobu čelnika izvršnih vlasti zbog imenovanja šefa policije, Abazović tvrdi da nije bilo riječi o većem mimoilaženju.

,,Bilo je različitih mišljenja i to je po meni demokratski, ne bi trebalo to da nas čudi. Mislim da je sada u Crnoj Gori s jednoumljem završeno i mi bilo kakve monopole ne možemo više da prihvatimo“, objašnjavao je Abazović. „U demokratskoj atmosferi smo razgovarali, razmijenili mišljenja, vodili dijalog i čini mi se došli do najboljeg rješenja. Na kraju to je prijedlog ministra Sergeja Sekulovića i smatram da je to krajnje primjereno“.

Zoran Brđanin se kao ozbiljan kandidat za direktora UP-a pominje još od avgustovskih izbora, čim je postalo jasno da će doći do sveobuhvatnih kadrovskih izmjene u bezbjednosnim strukturama. U borbi za to mjesto, tvrde naši dobro obaviješteni sagovornici, pomogao mu je i nekadašnji resorni ministar  u prelaznoj Vladi Goran Danilović, koji je kod svojih koalicionih  kolega urgirao da ukažu povjerenje čovjeku koji ima njegovo povjerenje. Kod DF-a mu, međutim, ta nastojanja nijesu prošla. Zato se Danilović oglasio i  ogradio od izjava čelnika DF-a koji su poručili da Koalicija za budućnost Crne Gore ne pristaje da pripadnici režima Mila Đukanovića, „pod jeftinim izgovorima i protivzakonitim radnjama“, eliminišu jedine ozbiljne i odgovorne kandidate za direktora UP-a. Iz Danilovićeve Ujedinjene Crne Gore tada je saopšteno da je DF iznio grubu i netačnu ocjenu.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OD PEKINGA DO TUZI – ŽIVOT U SLUŽBI POLITIKE: Između nada i barikada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer tek treba da pojasni započetu priču o novim državljanima. A Vlada ima i prečeg posla. Za početak, valja ići u Tuzi. Pa u Nikšić (izbori). I Skupštinu (budžet). Potom  će već biti jasnije šta je kome činjeti

 

Ponovo živimo u zanimljivim vremenima.

„Dobro jutro svima sa slobodne crnogorske teritorije – iz Ambasade Crne Gore pri Svetoj Stolici i pri Malteškom redu!“, pozdravio je u srijedu ujutru svoje pratioce na Tviteru bivši ambasador u Vatikanu Miodrag Vlahović. Krajem  dana, nakon što je predsjednik Milo Đukanović potpisao ukaz o razrješenju osam ambasadora koji nijesu bili po volji novih vlasti, Vlahović stavlja tačku na pobunu: „Bila je časti da budem ambasador…“.

,,Bilo je veliko zadovoljstvo, izuzetna čast i ponos predstavljati Crnu Goru na poziciji ambasadora u Narodnoj Republici Kini“, oglasio se i Darko Pajović, najplaćeniji crnogorski diplomata, nakon što su do njega stigle vijesti o Đukanovićevoj otkomandi. „Na kraju, a zapravo na početku, hvala mojoj porodici, prijateljima i svim pristojnim građanima Crne Gore za svu vašu podršku“, poručio je Pajović. Tako se na sebi svojstven način osvrnuo i na  nepristojne koji nijesu  podržali  ono što je radio kao predsjednik Pozitivne CG, opozicione partije koja se podijelila, pa potčinila DPS-u i krupnom kapitalu, da bi potom pala u zaborav. Zato je Pajović nagrađen funkcijom predsjednika parlamenta a potom i ambasadorskim mjestom u Kinu.

Javni sukob Vlade i sada već i bivših, ambasadora iskoristio je Đukanović da ukaže na politički revanšizam novih vlasti,  pokaže  kako kao predsjednik  neće pokušavati da prepravlja izborni rezultat i naglasi da smijenjeni ambasadori koji su, uglavnom, njegovom voljom otišli u diplomatska predstavništva „ne smiju biti kvalifikovani kao osobe koje rade na štetu i protiv interesa države“. U saopštenju iz njegovog kabineta objašnjava se kako je predsjednik odluku o opozivu osam ambasadora donio „poštujući kohabitaciju vlasti“, a nakon „korekcije obrazloženja“ iz MVP.

Dugo znamo predsjednika DPS-a i njegove demokratske i ekonomske potencijale. Tu jedno saopštenje i (još) jedna afera neće mnogo promijeniti. Ali bi čelnici izvršne vlasti i iz ove priče trebalo da nauče koliko je važno da što prije formiraju stručne timove sposobne da posao obave zakonito i u skladu sa važećom procedurom i praksom. Da ne bi Miodrag Vlahović juče, ili Milivoje Katnić, sjutra, od svog razrješenja pravili novu bitku na Neretvi.

Sličnih priča imamo i na domaćem terenu.  

Nadležni iz Ministarstva zdravlja odlučili su da zatvore lokale u Tuzima, Danilovgradu i Baru uz obrazloženje da stanovnici Podgorice, nakon zatvaranja kafića, restorana i kafana u glavnom gradu zbog loše epidemiološke situacije, tamo idu u provod i šire zarazu. Ostalo je nejasno zašto nadležni ne zabrane međugradski saobraćaj iz Podgorice, nego sankcionišu ugostitelje i stanovnike mjesta u kojima je epidemiološka situacija mnogo bolja. (Ne)očekivano, uslijedila je reakcija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREPORUKA MISIJE UNESCO – UKLONITI KAFE RESTORAN NA TURSKOM RTU: VERIGE 65 NANOSE ŠTETU UNIVERZALNOJ VRIJEDNOSTI KOTORA

Objavljeno prije

na

Objavio:

Misija Centra za svjetsku baštinu u slučaju kafe-restorana Verige 65 sugeriše Državi ugovornici da bi mogućnost povratka u pređašnje stanje trebalo da bude ključna karakteristika

 

Da li će privremeni ugostiteljski objekat Verige 65 podignut na najatraktivnijem dijelu obale Bokokotorskog zaliva, na lokaciji Turski rt, na prolazu Verige, uskoro biti uklonjen? To zavisi od toga da li će nadležno Ministarstvo ekologije, planiranja prostora i urbanizma, ispoštovati preporuke iz izvještaja Zajedničke reaktivne monitoring misije Centra za svjetsku baštinu UNESCO-a/ ICOMOS-a, sačinjen 2018. za prirodno i kulturno-istorijsko područje Kotora.

Riječ je o posljednjem izvještaju koji je pripremio stručni tim pomenutih institucija, nakon što su krajem oktobra 2018. godine boravili u Boki i sagledali stanje zaštićenog dobra na licu mjesta.  Najvažnije pitanje sa kojim se dobro suočava u posljednjih nekoliko godina je pretjerana urbanizacija obala Boke Kotorske, prvenstveno Kotorsko-risanskog zaliva i duž prolaza Verige, konstatuje se, između ostalog u Izvještaju. Devastacija prostora Opštine Kotor, donošenje brojnih planskih dokumenata kojima je planirana izgradnja velikog broja neprimjerenih objekata, turističkih i stambenih naselja, prijetila je da se područje Boke skine sa UNESCO-ve Liste svjetske baštine, na koju je upisano 1979.

Zadatak misije je, da pored procjene ukupnog stanja konzervacije dobra, postavljanja opštih principa upravljanja i očuvanja Izuzetne univerzalne vrijednosti dobra, donese preporuke i sugestije za pravilno upravljanje dobrom. Jedna od brojnih preporuka, označena kao Ulaz u prolaz Verige, odnosi se na postupanje vezano za dvospratni kafe-restoran poznat pod imenom Verige 65, čijom je izgradnjom trajno oštećen dio do tada netaknute prirode Turskog rta i jednog od najljepših vidikovaca u Boki.

„Treba ograničiti ‘privremeno’ postojanje objekta na Turskom rtu. Definicije u Planu za postavljanje objekata ‘privremenog karaktera‘ treba izmijeniti kako bi se njegova primjena ograničila na istinski privremene strukture, koje se očigledno mogu vratiti u prvobitno stanje, a saglasnost na njih treba ograničiti”, navodi se u preporuci pod brojem 24 ovog izvještaja.

Iako je Uprava za zaštitu kulturnih dobara dala saglasnost na gradnju, eksperti misije smatraju da „zidana struktura objekta ima sve karakteristike stalnosti… ona je odgovor maloj katoličkoj kapeli iz venecijanskog perioda na suprotnoj tački, čineći da u upoređenju izgleda beznačajno… Njeno prisustvo uklanja ilustraciju istorijske distinkcije, pošto je ova strana (Turski rt) istorijski neizgrađena. Prema mišljenju misije ona nanosi štetu Izuzetnoj univerzalnoj vrijednosti dobra”.

Odgovorni u nadležnim institucijama Crne Gore nisu tako razmišljali. Tokom burnih događaja koji su obilježili izgradnju kafea Verige 65, iza kojeg stoji firma Hefesta DOO iz Herceg Novog, u vlasništvu Aleksandra Šćepanovića i njegove sestre, crnogorske manekenke Jelene Šćepanović, navodno bliske prijateljice predsjednika Mila Đukanovića, značajnu ulogu ilmala je tadašnja direktorica Uprave za zaštitu kulturnih dobara Anastazija Miranović. Ona je u decembru 2015. izdala konzervatorske uslove za izradu projekta kafe-restorana. Zatim je u martu 2016, istoga dana kada je investitor podnio zahtjev za davanje saglasnosti na projekat, isti odobrila. Iako firma Hefesta tada nije imala ugovor o zakupu sa JP Morsko dobro.

Branka PLAMENAC
foto: verige65
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo