Povežite se sa nama

MONITORING

Paradržavni dobrotvori

Objavljeno prije

na

Mudre glave okupljene oko premijera Igora Lukšića, a sve su to pametni i vješti ljudi, ozbiljno su razmotrile sve moguće i nemoguće alternative za krpljenje zjapećih rupa u državnom budžetu. Teška su vremena: Oleg Deripaska, čovjek u koga je ova država za pet godina uložila više nego za dvije decenije u sav sjever Crne Gore, požalio se pred predstojeće suđenje u Londonu da je godinama morao da plaća zaštitu ruskoj mafiji kako bi sačuvao život u aluminijskom ratu. Na ostrvu će se Deripaska, putem video linka, suočiti sa nekadašnjim poslovnim partnerom Mihailom Čornogim. Taj tvrdi da mu je Oleg oteo Kombinat aluminijuma u Krasnojarsku. Oleg odgovora da je Mihail mafijaš, vođa bande koja mu je otimala novac.

I kako sada, u ovom delikatnom trenutku, Deripasku i njegove skrivene partnere iz CEAC-a (vlasnik akcija KAP-a) uznemiravati trivijalnom činjenicom da je iz Elektroprivrede stigla nova faktura za struju koju je potrošio podgorički Kombinat. Tričavih 5,5 miliona eura. Zapravo, ako tome dodamo i već postojeći dug za struju (35 miliona) i “njemački” kredit koji su prije mjesec dana umjesto CEAC-a vratili građani Crne Gore (25 miliona) i dolazeću ratu ,,mađarskog” kredita (16 miliona) koja dospijeva ovih dana i koju će, a zašto ne bi, ponovo platiti Vlada našim novcem… Sve je to, opet, manje od iznosa zbog koga su se, negdje u dalekom i hladnom Sibiru, sporečkali Oleg i Mihailo. Pa, zar da se brukamo zbog sitnica?

Slična priča stiže i iz Milana. Dokazani prijatelj naše Elektroprivrede i crnogorske vladarske porodice, Silvio Berluskoni ,,plaćao je velike sume novca sicilijanskoj mafiji, kako ne bi bili oteti on ili neko od članova njegove porodice”. Vitorio Manjano, ,,šef poslovnih interesa Koza Nostre na sjeveru Italije” i mafijaš osuđen za ubistvo, živio je u Berluskonijevom domu i pratio njegovu djecu u školu. ,,Ponašao se savršeno”, opisao ga je bivši italijanski premijer baš negdje u vrijeme kada je, družeći se sa Milom Đukanovićem, odlučio da priskoči u pomoć prvom komšiji (Crnoj Gori), njenoj prvoj familiji, njihovoj Prvoj banci… Ne tražeći ništa za uzvrat. Samo djelić (malo više od 2/5) postojeće Elektroprivrede i obavezu da našu energetsku budućnost stavimo u ruke italijanskih kompanija A2A i Terna.

Podaci o vezama Berluskonija i Koza Nostre predočeni su na jednom od mnogobrojnih sudskih procesa koji se vode protiv italijanskog multimilionera i bivšeg (višestrukog) premijera. Cijeneći, valjda, da sada nije zgodno vrijeme, crnogorski pregovarački tim predvođen potpredsjednikom Vlade Vujicom Lazovićem, skoro godinu dana odugovlači dogovor sa zvaničnicima A2A na temu šta još Crna Gora treba da učini, pa da se strateški investitor odobrovolji i ispuni obaveze preuzete ugovorom o djelimičnoj privatizaciji i dokapitalizaciji EPCG.

Sa tih se strana, uglavnom, parama ne možemo nadati. A loše vijesti nikad ne dolaze same.

Stanka Subotića Caneta pravosnažno osudili u Beogradu zbog šverca cigareta. Uzalud je međunarodni biznismen svoj humanizam dokazivao: gradnjom bogomolje u rodnom Ubu; odlukom da ,,potpuno legalni” uvoz cigareta u Italiju vrši preko zemlje koja je pod sankcijama EU (tadašnja SRJ) i da za to ugovorenu taksu plaća Đukanovićevim namjesnicima; kupovinom malog, ali luksuznog aviona u partnerstvu sa Vladom Filipa Vujanovića; planovima o dogradnji i nadgradnji Crnogorskog primorja koje je sanjao skupa sa Đukanovićem i Svetozarom Marovićem.

I Safet Sajo Kalić je, javili su dobro obaviješteni, umalo izbjegao hapšenje na aerodromu u Frankfurtu. Po jednima distributer heroina na veliko (preko 100 kilograma mjesečno), a po drugima lokalni dobrotvor i mecena, Kalić je u bjekstvu od prošle godine, kada je skupa sa suprugom i bratom optužen za pranje novca stečenog trgovinom narkoticima (7,5 miliona eura, prema optužnici).

Do odlaska u ilegalu Kalić je slovio za tihog, ali uticajnog poslovnog čovjeka. Njegov hotel u Rožajama otvorio je tadašnji ministar turizma Predrag Nenezić. Tajnu njegovih (ilegalnih) benzinskih pumpi na Kuli, podignutih na ničijoj zemlji između Kosova i Crne Gore, pokušavao je sačuvati i jedan od pomenutih crnogorskih premijera. Njegovo vjenčanje je u Rožaju okupilo predstavnike crnogorske ANB, zemunskog i surčinskog klana. Zbog Kalićeve svadbe pjevačica Severina Vučković je išla u Rožaje (helikopterom), a zbog snimka iste objavljenog na Jutjubu novinar Petar Komnenić i direktorka NVO MANS Vanja Ćalović u CB Podgorica (pješke). Da bi opravdali zašto nijesu optužili mladoženju kada se na snimku vjenčanja vidi kako puca iz kalašnjikova, zvaničnici crnogorskog tužilaštva su obmanuli javnost tvrdnjom da je vjenčanje održano davno, pa je počinjeno djelo zastarjelo. ,,Dijelio je novac kapom i šakom”, zapisao je svojevremeno reporter Monitora, ,,Nijesu ga bez neke zvali gazda od Rožaja. Ostala je sumnja da je finansirao kampanje DPS-a…”. Hiljade Rožajaca potpisalo je peticiju kojom je traženo oslobađanje iz pritvora supruge Safeta Kalića.

Peticija se potpisivala i u Pljevljima, nakon što je priča o podvizima narko klana pod komandom njihovih sugrađana stigla na naslovne stranice svjetskih medija. Samoproglašeni štab za potpisivanje peticije tražio je od medija da prekinu sa negativnom kampanjom protiv braće Duška i Darka Šarića i njihovih saradnika. Pljevaljski štab nije pominjao ono o čemu se već godinama govori u Podgorici – Šarići su, navodno, finansirali izbornu kampanju DPS-a na lokalnim izborima na Žabljaku.

Uglavnom, Darko Šarić je i dalje u bjekstvu. Mišljenja su podijeljen a o sudbini njegovog kartela. Jedni kažu da je posao nastavljen skoro nesmanjenim intenzitetom, dok drugi smatraju da je ,,pljevaljski kokainski klan” – prošlost. Tek, presušili su potoci novca koji su se, sa raznoraznih of-šor destinacija, slivali u Crnu Goru kao pokriće za kredite koje su od ovdašnjih banaka dobijale kompanije u vlasništvu porodice Šarić. Kriza.

A onda bomba: Šef bosanske policije Dragan Lukač saopštio je u Budvi da očekuje skoro hapšenje Nasera Keljmendija. ,,Nadam se da će se taj famozni kriminalac ubrzo naći iza rešetaka, jer mu je tamo mjesto”. Naser Keljmendi je sarajevski biznismen porijeklom sa Kosova, koga godinama unazad prati sumnja da je na čelu ,,najjače albanske kriminalne porodice na Balkanu”. Centar za istraživačko novinarstvo (CIN) pisao je krajem 2009. da Keljmendi upravlja nizom firmi u BiH, Srbiji, Crnoj Gori i Kosovu. Prema nezvaničnim podacima, Keljmendijev biznis ima jake filijale u Podgorici i Ulcinju. Crnogorsku javnost Keljmendi je zaintrigirao navodnim vezama sa nekadašnjim šefom ANB, a sadašnjim potpredsjednikom Vlade Duškom Markovićem i poslovnim relacijama sa Fahrudinom Radončićem, bosanskim političarom i biznismenom.

Potom se oglasio i Keljmendi lično. Demantovao je poslove sa narkoticima, ali se nije libio navodnih zasluga za uspjeh crnogorskog referenduma o nezavisnosti. ,,Negdje smo lobirali, negdje organizovali prevoz… “, saopštio je Keljmendi, objašnjavajući da ga to, ipak, nije koštalo ,,velikog novca”. Moguće kontroverze pokušao je da odagna Luiđ Škrelja, šef ulcinjskog odbora DPS-a. „Znam Nasera Keljmendija dobro, radi se o kulturnom čovjeku koji se uvijek uljudno javi”, opisao je Škrelja gospodina koji u njegovom gradu ima hotel podignut bez urbanističke dozvole.

Postoje, dakle, indicije da bi i najavu hapšenja Nasera Keljmendija mogli staviti na popis ,,negativnih međunarodnih uticaja” na crnogorsku ekonomiju. Nešto kao udar na proklamovanu slobodu kretanja ljudi, roba i kapitala. I najgore je što se na meti, kao po pravilu, nađu dokazani privrednici, mecene i humanitarci.

Nije, međutim, sve tako crno. Eto, Pobjeda nam je nedavno predstavila još jednog velikog dobrotvora. Sava Grbović, za prijatelje Džigi, ,,donio je novac iz inostranstva” i uložio ga u niz crnogorskih preduzeća koja se bave priređivanjem igara na sreću. Postoje određene kontroverze koje se tiču, takozvanog, prvog miliona. Ali, Grbović je samouvjeren: ,,Ako je mafijanje to što sam u ovih pet godina uputio na adrese ljudi koji su mi se obratili za pomoć više od 700.000 eura – onda ja zaista jesam mafijaš. Pomogao sam svakoga ko mi se obratio”.

Dobrotvor je, odavno se to zna, i Grbovićev poslovni partner Branislav Brano Mićunović. On se, zapravo, prema vlastitom priznanju humanitarnim radom počeo baviti još kao mladić, čim se dokopao SFRJ pasoša. Tako je svoj angažman u Zapadnoj Evropi Mićunović jednom opisao kao ,,zaštitu naših ljudi od kapitalista, ustaša i albanske mafije”. U intervjuu Reviji 92 iz 2008. godine, odgovarajući na svakojake optužbe, Mićunović objašnjava da se bavi ,,humanitarnim radom i zbrinjavanjem političkih izbeglica”.

Vrijeme je da se vratimo na početak priče. Lukšić i društvo pronašli su, vjeruju, način da obave posao koji su im povjerili Milo Đukanović i Ranko Krivokapić. Kao prepoznati evropski ljevičari, oni su odlučili: neće dirati imovinu stečenu sumnjivim, a u svakom slučaju neoporezovanim kapitalom; neće tjerati novobogataše da isplaćuju plate, izmiruju porez i račune za struju; neće insistirati da investitori poštuju privatizacione ugovore; neće dodatno oporezivati monopole, ekstraprofit i luksuz. Ne.

Evo njihove tajne za popunu državnog budžeta. Ovako se štedi: smanjiće plate učiteljicama, ljekarima i policajcima, uštedjeće na knjigama i sveskama obećanim djeci romske nacionalnosti, lijekove će nabavljati krajnje selektivno, a na liječenje u inostranstvo slati isključivo uz preporuku lokalnih odbora vladajuće koalicije. A ovako prihoduje novac u državnu kasu: svakog vlasnika mobilnog telefona oglobiće za euro mjesečno; toliko će koštati i pravo da koristite kablovsku televiziju; ubuduće, plaćaćemo i pravo EPCG da nam ispostavi račun za struju – jedno brojilo, jedan euro. Kada se sve to prikupi na gomilu, biće taman koliko da se Deripaski plati prošlomjesečni račun za struju. Ne bude li dovoljno, Vlada će biti prinuđena da pooštri poresku politiku. Svaki broj memorisan u imeniku vašeg mobilnog telefona – jedan euro. Svaki prijatelj na Fejsbuku – jedan euro. Demokratsko pravo da se iskaže nezadovoljstvo – jedan euro. Korišćenje tog prava… E, to će posebno da se naplaćuje. A sav će prihod biti iskorišćen u humanitarne svrhe. Za gradnju novog energetskog objekta. Za sakrivanje dobrotvora koji su u bjekstvu, ili za pripremu onih koji se tek spremaju da zauzmu davno pripremljene loge.

Zoran RADULOVIĆ

ČEGA SE BOJE KRUPNE RIBE
A za kuma – zatvor

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SMANJENJE STAROSNE GRANICE ZA PENZIJU: Ni javnog interesa, ni smjene Katnića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zakon o radu je izmijenjen bez javne rasprave, bez konsultacija sa socijalnim partnerima, finansijskih analiza, bez procjene štete po budžet…

 

Nakon što je početkom decembra poslije višemjesečnih peripetija nekako sklopljena  izvršna vlast, smjena glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića bio je prvi zahtjev Demokratskog fronta (DF). Čak su pokušali da izmjenama Zakona o državnom tužilaštvu ukinu SDT, ali taj dokument nije prošao Venecijansku komisiju, jer nije ispunjavao evropske standarde.

U srijedu su izglasane izmjene Zakona o radu koje su predložili Milan Knežević (DF) i Maja Vukićević (DF) kojim će građani biti obavezni da idu u penziju sa 66 godina, umjesto za 67, kako je to do sada bio slučaj.

Zakon je izglasan na brzinu, bez javne rasprave, bez konsultacija sa Socijalnim savjetom, niti drugim socijalnim partnerima. Vlada je odavno pokazala da je izvršno tijelo bez „izvršne moći“. Zato ne čudi što nijesu prstom mrdnuli. Sve to da bi se jedan čovjek poslao u penziju. Milivoje Katnić je, međutim, i dalje na funkciji, dok je, po riječima sindikalnih predstavnika, veliki broj ljudi prijevremeno ostao bez posla zbog izmjena Zakona o radu, a ostale su im kreditne i druge obaveze koje penzijom ne mogu da finansiraju.

Knežević je rekao da nije imao namjeru da izmjenama Zakona o radu ubrza odlazak Katnića u penziju, već da taj akt uskladi sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju kojim je već predviđeno da osiguranik stiče pravo na penziju sa 66 godina starosti i 15 godina radnog staža. On je naveo da desetine hiljada mladih čeka da se zaposli, što je bio još jedan motiv izmjena ovog zakona.

,,Da je ovaj zakon donešen protiv specijalnog državnog tužioca, Milivoja Katnića, on bi u ponedjeljak dobio rješenje o penziji, a to se nije desilo. Zakon o tužilaštvu jasno je normirao da Katniću treba Tužilački savjet da konstatuje prestanak mandata”, kazao je Knežević tokom skupštinske rasprave.

Iz Unije slobodnih sindikata i Akcije za ljudska prava tvrde da Zakon o radu i Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO) ne treba usklađivati, jer nijesu u koliziji. Zakon o PIO propisao je starosnu granicu za penziju od 66 navršenih godina, međutim, Zakon o radu je davao mogućnost radniku da nastavi da radi do 67 godine. Dakle, građaninu je data mogućnost da pođe u penziju godinu ranije, ali je imao izbor da to ne učini ukoliko se osjeća sposobnim da radi duže. Novim izmjenama zakona im je taj izbor ukinut.

Slaven Radunović (DF) je još tokom skupštinske rasprave u vezi sa radom tužilaštva, nedvosmisleno rekao da su „nadmudrili“ i „pobijedili“ Katnića i donijeli izmjene Zakona o radu zbog kojih će mu prestati mandat. On je rekao da će Katnić otići sa funkcije 12. juna, kada je prvobitno stupio na snagu Zakon o radu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROMJENE U JAVNOM SERVISU: Kocka je bačena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da će promjena vlasti konačno značiti i oslobađanje RTCG-a i stvaranje istinskog javnog servisa obećali su poslanici većine u Skupštini. Dosadašnji potezi ne ulivaju nadu da će se to stvarno i desiti

 

Sa promjenama u Radio-televiziji Crne Gore nova vlast nije žurila. Tek prošle subote je Skupština, sa 43 glasa za, imenovala nove članove Savjeta RTCG-a. Izabrani su Bojan Baća (Univerzitet Crne Gore), Žarko Mirković (CANU), Naod Zorić (predlog nacionalnih ustanova kulture i NVO), Filip Lazović (Unija poslodavaca), Veselin Drljević (NVO iz oblasti medija), Milica Špajak i Amina Murić (NVO koje se bave ljudskim pravima), Marijana Camović-Veličković (Unija slobodnih sindikata) i Predrag Marsenić (Crnogorski olimpijski i paraolimpijski komitet).

Za ovu sedmicu je najavljena konstitutivna sjednica, a predsjednik Skupštine Aleksa Bečić je u srijedu izvlačio žrijeb kojim je ispalo da mandat od pet godina u Savjetu imaju Marsenić, Drljević, Špajak i Lazović, od četiri godine Murić, Camović Veličković i Mirković, a na tri Bojan Baća i Naod Zorić.

Bečić je najavio da novi Savjet u roku od osam dana od imenovanja treba da započne postupak izbora novog generalnog direktora RTCG-a. Za izbor novog generalnog direktora Savjet raspisuje javni konkurs koji traje 15, a najduže mjesec dana, nakon čega postoji rok od 20 dana za žalbe. Tako da bi u avgustu RTCG trebao da ima novog direktora.

Aktuelnom generalnom direktoru  RTCG-a Božidaru Šundiću, koji je na toj poziciji od  novembra 2018, mandat je trebao da traje četiri godine. On je ranije najavio da menadžerski i urednički tim  neće podnijeti ostavke. Šundić nema zakonskog osnova da kao neki od njegovih prethodnika tuže RTCG – Branku Vojičiću isplaćeno 80.000, a Rade Vojvodić potraživao blizu 250.000 eura.

Prošlonedjeljna skupštinska rasprava o RTCG-u, prošla je bez opozicije, a vladajuće partije su jednoglasno obećale da ,,javni servis” više neće služiti vlasti već građanima.

Govorilo se nadahnuto:,,Uredništvo Radio-televizije Crne Gore konačno selimo iz Splendida i vraćamo u Bulevar revolucije”, kazao je Boris Bogdanović iz Demokrata. Poslanica SNP-a Milosava Paunović nazvala je RTCG štetočinama društva. Poslanica Pokreta za promjene (PzP) Branka Bošnjak pohvalila je obrazovni program TVCG-a, ali je rekla da je informativni program ,,javno zastiđe”. Božena Jelušić, iz URA, pomenula je rijetke svijetle trenutke u radu: ,,Govorim na primjer o emisiji Mehanizam. Znamo da smo imali jednu epizodu kada je javni servis krenuo boljim putem kad su na čelu bili Mićunović i Kadija. Kad je javni servis pokušao da odgovori zadacima na putu pridruživanja EU”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BURNA UVERTIRA UOČI DODJELE TRINAESTOJULSKE NAGRADE: Duhovi vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Četnici su gospoda, tvrdi Bećir Vuković koji je predložen za predsjednika žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade. Bili i ostali, a poslije njih gospode i nema, obrazlaže dalje. Izbor Vukovića samo oslikava gdje smo. I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena

 

Predlog da na čelu žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade, najvišeg državnog priznanja u Crnoj Gori, bude Bećir Vuković, pjesnik koji veliča četnički pokret, izazvao je buru.

Administrativni odbor Skupštine je pored Vukovića za članove žirija predložio prof. dr Dragana Koprivicu, mr Isidoru Damjanović, prof. dr Miletu Marka Ivanovića, dr Milenu Burić, Gorana Batrićevića i Miomira Vojinovića.

Iz DPS-a je ocijenjeno da se radi o još jednom „ekspertu u negiranju antifašističkih temelja Crne Gore.“ SDP je kritiku usmjerio na URU: „Sramotno je što je URA, a i ostale nazovi građanske partije, za komisiju koja slavi 13. jul, Dan državnosti i Dan ustanka crnogorskog naroda protiv fašizma izabrala osobu kojoj je ‘Draža vođa trećeg srpskog ustanka'“.

Predsjednik Administrativnog odbora je Milutin Zogović iz DF-a, a članovi su Luiđ Škrelja (DPS), Radoš Zečević (DF), Vladan Raičević (DF), Dragan Vukić (SNP), Momo Koprivica (Demokrate), Vladan Martinović (Demokrate), Miloš Konatar (URA), Daliborka Pejović (DPS), Suzana Pribilović (DPS), Damir Šehović (SD), Kenana Strujić-Harbić (Bošnjačka stranka) i Raško Konjević (SDP).

Kako je Vuković bio član ovog žirija i prošle godine, iz URE su odgovorili da SDP-u tada to nije smetalo. Iz DPS-a su prošlogodišnju podršku Vukoviću, koji je predložen od strane DF-a, obrazložili kao pokušaj „zdravog dijaloga“ sa jedinim djelom opozicije koji je tada učestvovao u radu parlamenta.

I ovom prilikom potvrdila se praksa nove vlasti koja uporno zanemaruje manjine. O predlogu Bošnjačke stranke da Suljo Mustafić bude član žirija, Odbor nije ni raspravljao. Objasnili su da je bio sedmi na listi, a oni biraju šest članova.

Reagovali su i iz Saveza udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore. Oni  smatraju da je Vuković „negator antifašističkih tekovina Trinaestojulskog ustanka crnogorskog naroda, te da mu ne pripada mjesto predsjednika žirija za dodjelu ovog najvišeg državnog priznanja”. Jedan od dobitnika 13-julske nagrade Vukić Pulević izjavio je da je ovo riskantan potez, preko kojeg se ne smije olako preći. Adnan Čirgić, dekan Fakulteta za crnogorski jezik, koji je ovu nagradu dobio 2018. ironično je konstatovao: „Da se kojim slučajem 13-julska nagrada može dodjeljivati posthumno, nema sumnje da bi je ovaj žiri gotovo jednoglasno dodijelio Pavlu Đurišiću, za životno djelo.“

Za Vukovića su „četnici gospoda.“ Bili i ostali, piše Vuković na portalu Vidovdan 2018. godine i dodaje da poslije njih gospode i nema. Nakon promjene vlasti, Vuković veliča DF a kritikuje Vladu,  za URU, koja ga izglasa, tvrdi da je „Udbina Udba.“ Nije mu po volji ni novi premijer Zdravko Krivokapić jer je sve više protiv njemu omiljenog DF-a. Posebno ga je šokirala vijesti da je podržao osnivanje Monitora. Piše da je na Trgu bana Jelačića kada se pojavio prvi broj Monitora bilo opšte veselje. Premda: „Nije svakome bilo do slavlja. Neki ustaški tjednici uplašili su se konkurencije, jer je Monitor na samom startu daleko dobacio, i evo do danas ne podbacuje…“ U tom stilu objašnjava i današnju situaciju: „Zar nije kohabitacija crnogorskih partizana i crnogorskih ustaša protiv crnogorskih četnika, vrlo inspirativan uzor…“  A čovjek može biti izabran da odlučuje o najznačajnijoj državnoj nagradi za 2021. godinu – 76 ljeta nakon Drugog svjetskog rata.

I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena.

Prošle godine, kada se pandemija zahuktavala, nagrada je dodijeljena Institutu za javno zdravlje, doktoru Ranku Lazovići i istoričaru Živku Andrijaševiću. Jedan od lidera DF-a Milan Knežević tvrdio je da je prekršen Zakon o državnim nagradama jer on predviđa da se u jednoj oblasti može dodijeliti samo jedna godišnja Trinaestojulska nagrada.

I 2018. u žiži je bio predsjednik žirija – slikar Ranko Todorović Todor koji nakon postavljenja izjavio da „dokazani neprijatelji Crne Gore ne mogu da dobiju Trinaestojulsku nagradu.“ Da podsjetimo da je tada, a umnogome i sada, potvrde o patriotizmu izdavao DPS.

Ipak, dešavalo se i da politički nepodobni dobiju nagradu. Tako je 2015. Trinaestojulsku dobio dramski pisac Ljubomir Đurković, koji u kritikama nije štedio prošlu vlast. I to u oštroj konkurenciji – te godine KAP je predložio tajkuna Veselina Pejovića. Objasnili su da bez njega ne bi bilo ni Kombinata.

Pojedini dobitnici ove nagrade prijetili su 2013. da će je vratiti. Te godine nagrada je dodijeljena politikologu Radulu Kneževiću, književniku Iliji Lakušiću i književniku Gojku Čelebiću, bivšem ministru kulture u Vladi Mila Đukanovića od 1993. do 1996. Kritičari su bili bijesni, tvrdeći da se najznačajnija državna nagrada dodjeljuje dvojici protivnika nezavisnosti Crne Gore Lakušiću i Čelebiću, te anonimnom zagrebačkom politologu. Književnik Andrej Nikolaidis je napustio žiri u kojem su, pored njega, bili predsjednik prof. dr Dragan K. Vukčević i članovi prof. dr Predrag Ivanović, prof. dr Dragan Koprivica i prof. dr Milenko Popović. Dodjeli nagrade nijesu prisustvovali tadašnji predsjednik Filip Vujanović, niti premijer Đukanović, a svoju obavezu dodjele priznanja eskivirao je predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić. Nagradu je dobitnicima uručio tadašnji potpredsjednik Skupštine Suljo Mustafić.

Kakav nas još skandal očekuje tokom ovogodišnje dodjele, uskoro ćemo saznati.

Na brojne kritike Vuković nije odgovarao. Za Dan je izjavio da će svoje reći tek nakon dodjele nagrade.

A odluku o predlogu Administrativnog odbora o članovima ovogodišnjeg saziva žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade donijeće poslanici na zasijedanju koje je u toku.

 

Dobitnici

Prošle godine Trinaestojulsku nagradu su dobili Institut za javno zdravlje, ljekar Ranko Lazarević i istoričar Živko Andrijašević. Književni istoričar Dragan B. Perović, istoričar Božidar Šekularac i književnik Pavle Goranović nagrađeni su 2019, a 2018. slikar Krsto Andrijašević, violončelista Aleksa Asanović i filolog Adnan Čirgić.

  1. godine nagradu su dobili vajar Miodrag Šćepanović, prof. dr David Kalaj i dr Svetozar Savić; 2016 – prof. dr Igor Đurović, pisac Milorad Popović i kantautor Miladin Šobić; 2015 – književnik Ljubomir Đurković, univerzitetska profesorica Vesna Kilibarda i slikar Srđan Vukčević; 2014 – reditelj Gojko Kastratović, istoričar umjetnosti Aleksandar Čilikov i direktor Muzeja i galerija Podgorice Niko Martinović, te godine je nagradu za životno djelo, koja se može dodijeliti svake druge godine, dobio slikar Vojislav Vojo Stanić.

Godine 2012. nagrada je pripala kompaniji 13. jul Plantaže, ŽRK Budućnost i reditelju Branku Baletiću. Marina Abramović dobila je nagradu za životno djelo; 2011 – laureati su bili reditelj Slobodan Milatović, kompozitor Žarko Mirković i istoričar Šerbo Rastoder.

Miodrag Dado Đurić primio je Trinaestojulsku nagradu za životno djelo 2010, te godine godišnjim nagradama ovjenčani su slikar Luka Lagator, književnik Radoslav Rotković i VK Primorac. Rajko Todorović Todor nagrađen je 2009, zajedno sa timom arhitekata koji je izlagao na Venecijanskom bijenalu i izdavačkom kućom CID. Dobitnici 2007. bili su šahista Božidar Ivanović, dramski pisac Veljko Radović i pjesnik Mladen Lompar, a 2005. ljekar Pero Lompar, biolog Vukić Pulević i pisac Zuvdija Hodžić.

 

Biografija potencijalnog predsjednika žirija

Bećir Vuković, rođen je 1954. godine u Kolašinu. Studirao na Filološkom fakultetu u Beogradu, Opštu i jugoslovensku književnost.

Od 1980. do 2016. objavio je 16 knjiga poezije. Nagradu Risto Ratković, dobio je godinu dana nakon što se njom ovjenčao sada presuđeni ratni zločinac Radovana Karadžić, 1994. godine. Nagrada Marko Miljanov dodijeljena mu je 1989, Kočićevo pero 2010, Zlatno pero Rusije 2011…

Član je Udruženja književnika Srbije i Pokreta pjesnika Svijeta (Poetas del Mundo). Predsjednik je Društva srpskih književnika Crne Gore i Hercegovine i glavni i odgovorni urednik časopisa Srpki jug.

Na Vukovićevom zvaničnom sajtu istaknut je citat iz njegove poezije: lep je/ ni noć na njega ne može da padne/ lep je lep je.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo