Povežite se sa nama

MONITORING

PARALELNI SVJETOVI: POSLANIK I NJEGOV KOLEGA PO STRUCI: Partijo, majko

Objavljeno prije

na

Teške državničke brige brinu narodni prestavnici u Skupštini Crne Gore, nema para kojima se to može platiti. Njihove zarade od hiljadu i po, dvije skoro su simbolična nadoknada koju im obezbjeđuju poreski obveznici.

Nije da bi poslanici tako htjeli, ali nekako ih uvijek, na osnovu zakona koje sami usvajaju, zapadne neka crkavica zbog koje poslije treba da trpe prozivke onih koji ne razumiju kolika je složenost poslova kojima se bave i koliko je teško držati državu na plećima. Jednom to bude propis po kojem nakon dva mandata zarade penziju, sad se, eto desilo da im je Zakon o zaradama u javnom sektoru uvećao plate za trista – četristo eura. Granskim kolektivnim ugovorom za zdravstvo plate ljekarima opšte prakse plate povećane su oko 60 eura, specijalistima 84, a subspecijalistima oko 92 eura.

Čudna mi čuda – neuro ili kardio hirurg. Misli neko lako je bilo Milutinu Simoviću da na onih nekoliko dana sjedne na mjesto Ranka Krivokapića i da zna 224 člana Poslovnika. Tačno je da, ako nešto ne zna, može da viri, ali kako da se čovjek koncentriše na knjigu dok pazi da neko ne kaže da je premijer lopov. I pita li ga iko – kolika je muka lupati u ono zvonce.

Za te napore, nesumnjivo bliske nadljudskim, potpredsjednik parlamenta dobio je u maju platu od 2.006 eura. I tri centa. Prije povećanja plata mu je bila 1.675 eura. Zanimljivo je da prema podacima sa sajta Komisije za sprječavanje konflikta interesa Milutin Simović nema nepokretne ni pokretne imovine. Povelika kuća u Podgorici, zemljište i brvnara od 85 kvadrata, kao i dva automobila u vlasništvu su njegove supruge. Ćerka ima stan od 70 kvadrata u Podgorici.

Simović je diplomirao i magistrirao na Poljoprivrednom fakultetu u Novim Sadu. To što je bio student generacije, međutim, teško bi mu garantovalo lagodan život da se nije na vrijeme posvetio partijskom radu. Sa diplomom poljoprivrednog fakulteta ponekome se desi da radi u stručnoj službi jednog od privatnih fakulteta, uzima i izdaje dokumenta studentima za platu od 400 eura.

Ko je drao klupu na Mašinskom fakultetu mogao je biti perspektivan posao u pogonu Prerade Aluminijumskog kombinata Podgorica. Važilo je samo dok država nije riješila da je pametno izvoziti sirovine, ko bi se zamlaćivao preradom. Fabrika je ukinuta, radna mjesta su nestala, dobar mašinski inženjer, čak i ako je i dalje ulagao u svoje obrazovanje i magistrirao, nije imao gdje da se zaposli. Na birou rada čeka mizernu penziju.

Drugo je ako se ista profesija iskombinuje sa partijskim angažmanom. Mašinski inženjer Radivoje Lala Nikčević do 1989. radio je u Rudnicima boksita na rukovodećim funkcijama transporta i održavanja sistema. Nakon toga bio je predsjednik OOSK Nikšić, poslanik, od 1992 – član GO DPS u kontinuitetu i tako dalje. U maju mu je poslanička plata iznosila 2.070 eura. Kuća i zemlja u Nikšiću, stan u Podgorici.

I poslanik Demokratskog fronta Predrag Bulatović mašinski je inženjer. I on je buo student generacije i na vrijeme pobjegao od mašinstva. U fabrici Radije Dakić radio je od 1985 do 1989. Od tada je profesionalni političar. Majska plata – 2025 eura.

Luiđ Ljubo Škrelja, poslanik DPS-a, pravnik je i kako piše na skupštinskom sajtu ,,bio je ugledni privrednik, predsjednik Upravnog Odbora HTP-a Albatros AD Ulcinj i njegov izvršni direktor”. Poslanik je prvi put postao 2001. Sad mu je plata 1880 eura. Teško da bi u Albatrosu toliko zarađivao, budući da firma posluje sa gubitkom. Pitanje je i bi li zadržao posao pošto je Albatros prodat. Nije moguće prema imovinskom kartonu ustanoviti đe živi poslanik Škrelja jer u podacima za 2015. piše da od nepokretne imovine on i familija imaju ,,šume, vrt, livadu, njivu (dio u zoni morkog dobra) – Sv. Đorđe – 70.483 m2-vlasnistvo(1/1)”. Da baš poslanik ne živi ni na livadi ni u šumi moglo bi se naslutiti što je prije 2009. pisalo da ima i kuću od 80 kvadrata u suvlasništvu, ali je kuća potom nestala iz imovinskog kartona. Tice mu ga znale.

Da je ostao u Loparima, Bosna i Hercegovina i nastavio da bude profesor srpskohrvatskog jezika i književnosti Obrad Mišo Stanišić zarađivao bi nešto ispod petsto eura. Ali je 1986. došao u Mojkovac i do 1991. radio kao prosvjetni inspektor. Da je pri tom zanimanju ostao plata bi mu bila ozmeđu 550 i 600 eura. Na sreću crnogorske države, kako bi stajao na braniku partije i domovine, posvetio se politici. Za snagu koju troši kako bi u korijenu sasjekao primisli da vlast ponešto ne radi kako treba i zato što ni ptica ne može da proleti a da on ne uoči i upozori da je to nešto protiv Mila i države, plata od 2.009 eura može se smatrati – simboličnom. U imovinskom kartonu klasika: stan u Podgorici, vikendica na Žabljaku.

Ako ste novinar u TVCG i ne pripadate krugovima povlaštenih plata vam je ispod prosječne u Crnoj Gori. Krpite rate kredita, kukate od računa za struju.

Iz Šekulara, opština Berane krenuo je Emilo Labudović, završio Fakultet političkih nauka i postao simbol jedne vrste novinarstva. Reći ratno huškačkog malo je. To je bila poezija u toj podvrsti. Svaki dnevnik – poema. Nakon što se raspao DPS postao je političar, poslanik u četiri saziva. Kad govori, kao da oslobodioci Dubrovnika stupaju, kao da se pod čizmom vojničkom lomi kamen oko Slanog, kao da ustaške babe ničice padaju pred pravednim gnijevom crnogorskih vitezova. Taj zanos poreske obveznike košta 1.663 eura mjesečno. Ima, kaže mu imovinsko karton, zakupljen stan u Podgorici, jedan stan na ženino ime, naslijeđenu zemlju i kuću u Beranama i jedno od djece zaposleno u Skupštini.

U Radio Baru plata novinara s fakultetom vrti se oko 450 eura. Davno se sa tih talasa čuo glas potpredsjednika parlamenta Sulja Mustafića.

Član Bošnjačke stranke postao je 2006. godine, od portparola stidao je do političkog direktora. Plata od 1.808 eura ispod je vrijednosti koalicionog kapaciteta njegove stranke koja je DPS-u nakon izbora 2012. omogućila da ostane na vlasti. Sudeći po ,,Evidenciji izvještaja o prihodima i imovini javnih funkcionera” za 2015 potpredsjednik parlamenta živi na placu od dvjesta kvadrata u Plavu. S familijom, pošto ni njima ne piše da imaju krov nad glavom.

Još ima novinara u Skupštini, ali se Predrag Sekulić, nekadašnje Pobjedino pero izdvaja po svestranosti. Diplomirao na Pravnom fakultetu u Podgorici, magistrirao na Ekonimskom, doktorirao industrijski menadžment u Beogradu. Političku karijeru počeo je kao portparol, bivši je ministar kulture, sporta i medija, kao i održivog razvoja i turizma. Napisao je pet romana, bavi se slikarstvom, predaje na Fakultetu za mediteranske i poslovne studije u Tivtu. Njegove nekadašnje kolege u Pobjedi pišu za oko 450, poslanik Sekulić u maju je imao platu od 1.842 eura.

Prema podacima koje je nedavno objavio CDT partijama se svakog dana iz budžeta isplaćuje 18 hiljada eura, svakog sata 750, a svakog minuta 12,5 eura.

I sve su skuplje. Iz budžeta su 2012. partije dobile 4,46 miliona eura – 2,98 miliona za redovan rad, za kampanju 1,48 miliona. Ove godine dobiće ukupno 6,56 milona eura. Za redovan rad 4,63, za izbornu kampanju 1,93 miliona. Možete da se kladite da će oko izbora težak rad u velikoj mjeri zapasti i partijske perjanice koje sjede u parlamentu. A pravo je da se dodatni rad dodatno plati.

Prosječna plata u državi je, kaže statistika, 499 eura. Tamo gdje ima najviše zaposlenih plate su oko 350 eura. To su oni koji će da glasaju.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

SELEKTIVNO PAMĆENJE 1999.: Vide se NATO bombe ali ne i Miloševićevi masovni zločini

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori  i Srbiji obilježen je početak NATO  udara  na SRJ.  Zvaničnici su pominjali žrtve, pale u odbrani SRJ.   Niko nije pomenuo albanske žrtve niti činjenicu da je rat na Kosovu bio četvrti Miloševićev rat devedesetih i da je njegov režim dugo 90-tih prizivao vojnu intervenciju sa strane svojim postupcima i ratnom politikom

 

U nedjelju 24. marta se navršilo 25 godina od intervencije NATO pakta protiv Miloševićeve krnje Jugoslavije koju su činile Srbija i Crna Gora. Do ove godine nijedna zvanična vlast u Crnoj Gori nije obilježavala godišnjice, niti je otvarala vrata kasarni u Danilovgradu , Maslinama i Podgorici, kako bi delegacije Nove srpske demokratije (NSD) i drugih sličnih stranaka položile vijence nastradalima tokom 78-dnevnog sukoba sa Alijansom. Vlada Milojka Spajića takođe nije organizovala zvanične ceremonije, akademije i skupove, ali je napravila malu promjenu. Ovaj put je lider NSD-a Andrija Mandić, sada u svojstvu predsjednika Skupštine Crne Gore, prošao kapiju kasarne u Danilovgradu i položio vijenac u prisustvu garde. Na vijencu je pisalo „Herojskim braniocima Crne Gore 1999. godine“ dok je u saopštenju kabineta navedeno da se predsjednik Mandić poklonio prvoj žrtvi NATO bombardovanja – vojniku Saši Stajiću, i da je ovo prvi put da visoki državni funkcioner Crne Gore odaje poštovanje nevinim žrtvama i herojima odbrane zemlje 1999. god. Vijenac sa malo drugačijim natpisom – „Herojima odbrane naše zemlje 1999. godine“ i bez pominjanja Crne Gore, je položen i u Maslinama. Ova put je to urađeno u „znak sjećanja na nevine žrtve i junake koji su prije 25 godina branili nebo, kopno i more Savezne Republike Jugoslavije“. Mandić je istakao  da se sa ponosom sjeća junaka koji su dali sve, uključujući i vlastiti život „u odbrani naše zajedničke zemlje“.

Vijence u obje kasarne je položio,  u odvojenoj ceremoniji, i ministar odbrane Dragan Krapović. Krapovićeva poruka je bila značajno drugačija od Mandićeve. Rekao je da je Crna Gora , premda kroz bol i patnju, pronašla put ka boljoj budućnosti. „Odbili smo da dozvolimo da nas mržnja i strah parališu, birajući umjesto toga put mira, i put saradnje“ rekao je Krapović uz naglasak da smo „postali kredibilna članica Sjevernoatlantske alijanse, uzimajući u svoje ruke kormilo sudbine“. Za njega je članstvo afirmacija odlučnosti da se gradi „društvo, utemeljeno na univerzalnim vrijednostima, multietničkom skladu, bezbjednosti, miru i prosperitetu za sve“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRIZE VLASTI OD LOKALA DO VRHA: Puca po dubini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Podgorica, Budva, sukob u Vladi zbog bezbjednosnog sektora, optužbe na relaciji predsjednik države premijer. Na sve strane optužbe unutar vladajuće većine, koja je na vlast došla obećavajući političku stabilnost

 

 

Na sve strane optužbe unutar vladajuće većine, koja je na vlast došla obećavajući političku stabilnost.  Na državnom nivou Spajićev Pokret Evropa Sad (PES)  optužuje svog doskorašnjeg potpredsjednika i predsjednika CG Jakova Milatovića da radi protiv njih.  Sukob oko bezbjednosnog sektora zahladio je odnose između Demokrata i PES-a.  U Budvi se naširoko optužuju dva krila nekadašnjeg DF-a, pa DF i Demokrate. U Podgorici rascjep  PES-a ostavlja posljedice.

Da krenemo od posljednje vijesti. PES je nakon kritike Milatovića na račun ekonomskih reformi, optužio predsjednika države da radi protiv dojučerašnje partije, te da se udružio sa Građanskim pokretom URA i Pokretom za promjene (PzP) .

“Kampanja koju predsjednik države Jakov Milatović nastavlja da vodi protiv izvorne ideje svoje nekadašnje partije vidljivija je svakog dana”, saopštili su iz PES-a. “Nekadašnji zamjenik predsjednika PES-a se sada udružio sa Nebojšom Medojevićem, koji je najviše kritikovao program Evropa Sad 1 i sa Dritanom Abazovićem koji najviše osporava program Evropa Sad 2”.

Milatović je, navode dalje njegovi politički saborci, kritike  usmjerio “isključivo na formalno svoju partiju i 44. Vladu, čak i zbog imenovanja Predraga Drecuna koga je uključio u svoju kampanju i sa kojim je zajedno proslavljao izborne pobjede.”

Milatović je prethodno saopštio da smatra da je, bez dodatnih reformi u administraciji i obrazovanju, kao i smislenih razvojnih politika utemeljenih na sređenoj planskoj dokumentaciji i unaprijeđenom investicionom ambijentu, dugoročni održiv ekonomski razvoj, koji sa sobom donosi povećanje plata i penzija –  upitan.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

USVOJEN BUDŽET ZA 2024. GODINU: Više novca, manje koristi za proizvođače

Objavljeno prije

na

Objavio:

Poljoprivrednici kažu kako su subvencije po obrađenom hektaru poljoprivrednog zemljišta do 2020. godine pokrivale, uglavnom, kompletne troškove zasnivanja zasada – sjeme, đubrivo i gorivo. Danas ista davanja iz državne kase, iako su nominalno veća, ne pokrivaju ni polovinu tih troškova

 

 

Vlada je 14. marta usvojila agrobudžet za 2024. godinu. Konačno, kažu poljoprivrednici navodeći kako je samo jednom, 2001. godine, agrobudžet usvojen kasnije. U julu. Što je značajno doprinijelo da to, po ostvarenim rezultatima, za crnogorsku poljoprivredu bude najgora godina u ovom vijeku.

“Agrobudžet je donešen u zakonskom roku i nije bilo kašnjenja”, odgovara na primjedbe ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Vladimir Joković. Ministar insistira da je u pitanju rekordan iznos izdvojen za mjere agrarne politike što bi, po njegovom mišljenju, “trebalo da dodatno unaprijedi ovaj sektor”.

“Ovim budžetom zadovoljni su samo ministri poljoprivrede i finansija”, kaže  za Monitor Budimir Mugoša, inženjer agronomije, proizvođač hrane, bivši ministar (2016.) i državni sekretar u Ministarstvu poljoprivrede. Agrobudžet je usvojen sa velikim zakašnjenjem, u martu umjesto u decembru, dok se predviđene premije i subvencije isplaćuju još kasnije, u novembru i decembru, obrazlaže Mugoša.

Prema njegovom mišljenju, problematičan je i rekordan iznos agrobudžeta. “Tu su uračunata i sredstva koja nijesu dio agrarne nego socijalne, zdravstvene  ili neke treće politike. Na primjer: staračke naknade, bezbjednost hrane i obavezna zdravstvena zaštita životinja, ispunjenje mjerila za zatvaranje pregovaračkog poglavlja 12, projekti razvoja ruralne i putne infrastrukture, program besplatne distribucije voća, povrća i mliječnih prizvoda u školama… Oni, suštinski, nijesu dio agrobudžeta. Ali s njima on izgleda veći…”, navodi Mugoša uz ocjenu da agrobudžet vlastima, sadašnjim i bivšim, služi kao alat za “najjeftinije legalno kupljeni glas u Crnoj Gori”.

Iz Vlade se zaklanjaju iza brojeva. Ukupno, ovogodišnji  agrobudžet iznosi 75 miliona. Iz državne kase opredijeljeno je 51,35 miliona eura (“to je pravi agrobudžet”, tvrde kritičari), donacije donose još 15,55 a krediti 8,15 miliona eura. Samo što se pokazalo kako njih nije tako lako “zaraditi” i iskoristiti.

Imamo primjer programa IPARD II kroz koji je iz budžeta EU 2015. izdvojeno 37 miliona za crnogorsku poljoprivredu. Uz uslov: šta se ne potroši u dogovorenom roku vraća se. Iako je trajanje programa dva puta produžavano, još nije opredijeljeno više od trećine dostupnog novca (14,3 miliona). “Crna Gora će do kraja godine prema projekcijama Ministarstva poljoprivrede, unutar IPARD II programa potrošiti oko 11,7 miliona eura, dok će ostatak vratiti u budžet EU”, saopštio je ministar Joković krajam januara u parlamentu. Sada kaže da će EU biti vraćen “minimalan dio sredstava”, iako program ističe ove godine. Direktor Direktorata za plaćanje u Ministarstvu poljoprivrede Marko Radonjić još je veći optimista, pa očekuje da će do kraja godine biti utrošena sva preostala sredstva.

Kad već pominjemo EU, tamo postoje računice koje kažu da primarna poljoprivredna proizvodnja na svaki euro subvencija njihovoj ekonomiji vraća tri puta više. Naš ministar poljoprivrede je iznio podatak da nam  poljoprivreda donosi  preko 600 miliona godišnje. Tu nije uračunat  kumulativni efekat kroz plasman domaće hrane i pića u hotelima, restoranima i drugim ugostiteljskim objektima. Po tome ispada kako, na svaki euro kojim poljoprivreda doprinese crnogorskoj ekonomiji, država kroz subvencije, podsticaje, staračke naknade i sva druga davanja, proizvođače pomogne sa osam centi (12 ako računamo donacije i kredite uključene u agrobudžet). Ili 3-4 puta manje od EU.

Može i ovako: mada poljoprivreda donosi više od 10 odsto društvenog proizvoda, crnogorski proizvođači hrane jedini su u regionu i zemljama EU koji državi plaćaju punu cijenu za gorivo koje pokreće njihovu mehanizaciju. Nije isključeno da tako, plaćajući akcizu na dizel gorivo, državi ne obezbijede najveći dio prihoda koji ona, kasnije, izdvaja za agrobudžet.

“Mislim da nema poljoprivrednika koji vjeruje da će akcize na gorivo biti vraćene za 2024. godinu jer od 2016. godine kada su poslednji put vraćene akcize, iako se svake godine obećava i najavljuje ista mjera”, ubijeđen je Mugoša. Naš sagovornik upozorava kako se, u potpunosti, ne može vjerovati ni onome što je zapisano u agrobudžetu. “Za livade i pašnjake prošle godine je obećano do 60, odnosno, 80 a isplaćeno – četiri eura”.

Jednako je nelogično da je PDV na mliječne proizvode veći od stope koja se naplaćuje na mlijeko. Time se,    zapravo, suprotno proklamovanim ciljevima, destimuliše prerada poljoprivrednih proizvoda. Potrošači se, faktički, primoravaju da kupuju i jedu uvezene proizvode.

Komentarišući ovogodišnji agrobudžet ratari ističu kako su subvencije po obrađenom hektaru poljoprivrednog zemljišta do 2020. godine pokrivale, uglavnom, kompletne troškove zasnivanja zasada – sjeme, đubrivo i gorivo. Danas ista davanja iz državne kase, iako su nominalno veća, ne pokrivaju ni polovinu tih troškova. Stočari se nadovezuju na priču. “Nekad sam sa 37 centi otkupne cijene mlijeka i premijom od devet centi mogao da zaradim. Sada, sa otkupnom cijenom od 48 centi i premijom od 20 poslujem sa gubitkom, pošto su troškovi rasli brže i više”, kaže jedan od sagovornika Monitora, vlasnik farme krava. Napominjući kako se u tom poslu “neće zadržati još dugo”. Nema računice.

Ministar Joković i te podatke komentariše iz druge perspektive: “Ovogodišnje premije uvećane su za gotovo sve pojedinačne stočarske kategorije. Tako je sada osnovna naknada za priplodne krave i junice, za one koji najmanje sedam mjeseci drže jedno i više grla te vrste, po grlu 100 eura, dok je prethodno bila 85. Na 150 eura je uvećana premija u sistemu držanja krava-tele…”. Ipak, već u susjednoj Srbiji premije su neuporedivo veće. Za kvalitetnu mliječnu kravu vlasnik od države dobija godišnju premiju veću od 360 eura (40.000 dinara). Farmeri traže da se ona poveća na makar 450 eura (55.000 dinara). U Srbiji su veće i premije po litru mlijeka. Pa, ko izdrži.

Listajući Agrobudžet za 2024. godinu lako je primijetiti da se neke stavke ponavljaju iz godine u godinu iako je riječ o jednokratnim troškovima. To znači da se posao ne završava. Tako opet – drugu, treću ili četvrtu godinu za redom – čitamo o kućama poljoprivrede u Beranama i Pljevljima, pogonu za zbrinjavanje životinjskih konsfikata (hrana isteklog roka trajanja, uginule životinje, nejestivi ostaci zaklanih životinja…) kome se još uvijek traži lokacija, izgradnji dvije ribarske luke na primorju (ulcinjska Porto Milena i Boka).

Iz agrobudžeta, na razočarenje zainteresovanih poljoprivrednika, isključene su makar tri mjere: podrška za preradu na gazdinstvu (mali pogoni za proizvodnju sira, džemova, sokova…); finansijska pomoć za nabavku junica tovnih rasa i podrška za nabavku traktora. Negdje je, nezvanično, razlog slabo interesovanje poljoprivrednika, a negdje zaključak da su pojedinci zloupotrebljavali taj vid pomoći. Pa su kažnjeni svi.

“Farmeri plaćaju nesposobnost države”, zaključuje Mugoša. Crna Gora je prošle godine uvezla hrane u vrijednosti 750 miliona eura. Deset ovogodišnjih agrobudžeta.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo