Povežite se sa nama

MONITORING

PARALELNI SVJETOVI: POSLANIK I NJEGOV KOLEGA PO STRUCI: Partijo, majko

Objavljeno prije

na

Teške državničke brige brinu narodni prestavnici u Skupštini Crne Gore, nema para kojima se to može platiti. Njihove zarade od hiljadu i po, dvije skoro su simbolična nadoknada koju im obezbjeđuju poreski obveznici.

Nije da bi poslanici tako htjeli, ali nekako ih uvijek, na osnovu zakona koje sami usvajaju, zapadne neka crkavica zbog koje poslije treba da trpe prozivke onih koji ne razumiju kolika je složenost poslova kojima se bave i koliko je teško držati državu na plećima. Jednom to bude propis po kojem nakon dva mandata zarade penziju, sad se, eto desilo da im je Zakon o zaradama u javnom sektoru uvećao plate za trista – četristo eura. Granskim kolektivnim ugovorom za zdravstvo plate ljekarima opšte prakse plate povećane su oko 60 eura, specijalistima 84, a subspecijalistima oko 92 eura.

Čudna mi čuda – neuro ili kardio hirurg. Misli neko lako je bilo Milutinu Simoviću da na onih nekoliko dana sjedne na mjesto Ranka Krivokapića i da zna 224 člana Poslovnika. Tačno je da, ako nešto ne zna, može da viri, ali kako da se čovjek koncentriše na knjigu dok pazi da neko ne kaže da je premijer lopov. I pita li ga iko – kolika je muka lupati u ono zvonce.

Za te napore, nesumnjivo bliske nadljudskim, potpredsjednik parlamenta dobio je u maju platu od 2.006 eura. I tri centa. Prije povećanja plata mu je bila 1.675 eura. Zanimljivo je da prema podacima sa sajta Komisije za sprječavanje konflikta interesa Milutin Simović nema nepokretne ni pokretne imovine. Povelika kuća u Podgorici, zemljište i brvnara od 85 kvadrata, kao i dva automobila u vlasništvu su njegove supruge. Ćerka ima stan od 70 kvadrata u Podgorici.

Simović je diplomirao i magistrirao na Poljoprivrednom fakultetu u Novim Sadu. To što je bio student generacije, međutim, teško bi mu garantovalo lagodan život da se nije na vrijeme posvetio partijskom radu. Sa diplomom poljoprivrednog fakulteta ponekome se desi da radi u stručnoj službi jednog od privatnih fakulteta, uzima i izdaje dokumenta studentima za platu od 400 eura.

Ko je drao klupu na Mašinskom fakultetu mogao je biti perspektivan posao u pogonu Prerade Aluminijumskog kombinata Podgorica. Važilo je samo dok država nije riješila da je pametno izvoziti sirovine, ko bi se zamlaćivao preradom. Fabrika je ukinuta, radna mjesta su nestala, dobar mašinski inženjer, čak i ako je i dalje ulagao u svoje obrazovanje i magistrirao, nije imao gdje da se zaposli. Na birou rada čeka mizernu penziju.

Drugo je ako se ista profesija iskombinuje sa partijskim angažmanom. Mašinski inženjer Radivoje Lala Nikčević do 1989. radio je u Rudnicima boksita na rukovodećim funkcijama transporta i održavanja sistema. Nakon toga bio je predsjednik OOSK Nikšić, poslanik, od 1992 – član GO DPS u kontinuitetu i tako dalje. U maju mu je poslanička plata iznosila 2.070 eura. Kuća i zemlja u Nikšiću, stan u Podgorici.

I poslanik Demokratskog fronta Predrag Bulatović mašinski je inženjer. I on je buo student generacije i na vrijeme pobjegao od mašinstva. U fabrici Radije Dakić radio je od 1985 do 1989. Od tada je profesionalni političar. Majska plata – 2025 eura.

Luiđ Ljubo Škrelja, poslanik DPS-a, pravnik je i kako piše na skupštinskom sajtu ,,bio je ugledni privrednik, predsjednik Upravnog Odbora HTP-a Albatros AD Ulcinj i njegov izvršni direktor”. Poslanik je prvi put postao 2001. Sad mu je plata 1880 eura. Teško da bi u Albatrosu toliko zarađivao, budući da firma posluje sa gubitkom. Pitanje je i bi li zadržao posao pošto je Albatros prodat. Nije moguće prema imovinskom kartonu ustanoviti đe živi poslanik Škrelja jer u podacima za 2015. piše da od nepokretne imovine on i familija imaju ,,šume, vrt, livadu, njivu (dio u zoni morkog dobra) – Sv. Đorđe – 70.483 m2-vlasnistvo(1/1)”. Da baš poslanik ne živi ni na livadi ni u šumi moglo bi se naslutiti što je prije 2009. pisalo da ima i kuću od 80 kvadrata u suvlasništvu, ali je kuća potom nestala iz imovinskog kartona. Tice mu ga znale.

Da je ostao u Loparima, Bosna i Hercegovina i nastavio da bude profesor srpskohrvatskog jezika i književnosti Obrad Mišo Stanišić zarađivao bi nešto ispod petsto eura. Ali je 1986. došao u Mojkovac i do 1991. radio kao prosvjetni inspektor. Da je pri tom zanimanju ostao plata bi mu bila ozmeđu 550 i 600 eura. Na sreću crnogorske države, kako bi stajao na braniku partije i domovine, posvetio se politici. Za snagu koju troši kako bi u korijenu sasjekao primisli da vlast ponešto ne radi kako treba i zato što ni ptica ne može da proleti a da on ne uoči i upozori da je to nešto protiv Mila i države, plata od 2.009 eura može se smatrati – simboličnom. U imovinskom kartonu klasika: stan u Podgorici, vikendica na Žabljaku.

Ako ste novinar u TVCG i ne pripadate krugovima povlaštenih plata vam je ispod prosječne u Crnoj Gori. Krpite rate kredita, kukate od računa za struju.

Iz Šekulara, opština Berane krenuo je Emilo Labudović, završio Fakultet političkih nauka i postao simbol jedne vrste novinarstva. Reći ratno huškačkog malo je. To je bila poezija u toj podvrsti. Svaki dnevnik – poema. Nakon što se raspao DPS postao je političar, poslanik u četiri saziva. Kad govori, kao da oslobodioci Dubrovnika stupaju, kao da se pod čizmom vojničkom lomi kamen oko Slanog, kao da ustaške babe ničice padaju pred pravednim gnijevom crnogorskih vitezova. Taj zanos poreske obveznike košta 1.663 eura mjesečno. Ima, kaže mu imovinsko karton, zakupljen stan u Podgorici, jedan stan na ženino ime, naslijeđenu zemlju i kuću u Beranama i jedno od djece zaposleno u Skupštini.

U Radio Baru plata novinara s fakultetom vrti se oko 450 eura. Davno se sa tih talasa čuo glas potpredsjednika parlamenta Sulja Mustafića.

Član Bošnjačke stranke postao je 2006. godine, od portparola stidao je do političkog direktora. Plata od 1.808 eura ispod je vrijednosti koalicionog kapaciteta njegove stranke koja je DPS-u nakon izbora 2012. omogućila da ostane na vlasti. Sudeći po ,,Evidenciji izvještaja o prihodima i imovini javnih funkcionera” za 2015 potpredsjednik parlamenta živi na placu od dvjesta kvadrata u Plavu. S familijom, pošto ni njima ne piše da imaju krov nad glavom.

Još ima novinara u Skupštini, ali se Predrag Sekulić, nekadašnje Pobjedino pero izdvaja po svestranosti. Diplomirao na Pravnom fakultetu u Podgorici, magistrirao na Ekonimskom, doktorirao industrijski menadžment u Beogradu. Političku karijeru počeo je kao portparol, bivši je ministar kulture, sporta i medija, kao i održivog razvoja i turizma. Napisao je pet romana, bavi se slikarstvom, predaje na Fakultetu za mediteranske i poslovne studije u Tivtu. Njegove nekadašnje kolege u Pobjedi pišu za oko 450, poslanik Sekulić u maju je imao platu od 1.842 eura.

Prema podacima koje je nedavno objavio CDT partijama se svakog dana iz budžeta isplaćuje 18 hiljada eura, svakog sata 750, a svakog minuta 12,5 eura.

I sve su skuplje. Iz budžeta su 2012. partije dobile 4,46 miliona eura – 2,98 miliona za redovan rad, za kampanju 1,48 miliona. Ove godine dobiće ukupno 6,56 milona eura. Za redovan rad 4,63, za izbornu kampanju 1,93 miliona. Možete da se kladite da će oko izbora težak rad u velikoj mjeri zapasti i partijske perjanice koje sjede u parlamentu. A pravo je da se dodatni rad dodatno plati.

Prosječna plata u državi je, kaže statistika, 499 eura. Tamo gdje ima najviše zaposlenih plate su oko 350 eura. To su oni koji će da glasaju.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

DONACIJE VLADE I DRŽAVNIH PREDUZEĆA SPC: Blagoslov koji nas košta milione 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od 2011. do ove godine Eparhiji budimljansko nikšićkoj iz budžeta je isplaćeno 1,9 miliona eura. Mitropoliji Crnogorsko primorskoj uplaćeno je 1,6 miliona eura. Najveći dio u posljednje četiri godine: 2021. godine 437 hiljada, 2022. – 654 hiljada eura, tokom protekle 208 hiljada i ove godine 106 hiljada eura

 

Vlada Crne Gore je u junu prošle godine odobrila 220.000 eura Eparhiji budimljanko-nikšićkoj za rekonstrukciju Saborne crkve Svetog Vasilija Ostroškog u Nikšiću. Državna revizorska institucija (DRI) je, u svom nedavnom Izvještaju o Budžetu za 2023, ustanovila da nema priložene propratne dokumentacije, kao i da nije navedena obaveza izvještavanja o utrošku navedenih sredstava.

U izvještaju DRI se navodi da im je Ministarstvo pravde proslijedilo dopis Eparhije budimljansko-nikšićke u kom je navedeno da je do 1. jula 2024. godine, utrošen iznos od 60.000, dok će se preostalih 160.000 eura biti utrošeno u narednom periodu.

Iz DRI su naveli da je ovim prekršeno niz pravila, te da su ,,Vlada i resorna ministarstva dužni da prije usvajanja zaključaka i plaćanja iz tekuće budžetske rezerve obezbijede relevantnu dokumentaciju kojom se vrši pravdanje odobrenog iznosa, kako je i predviđeno aktom o bližim kriterijumima za korišćenje sredstava tekuće i stalne budžetske rezerve i uputstvom o radu državnog trezora”.

U posljednje četiri godine, Vlada je za finansiranje vjerskih zajednica za četiri godine isplatila milion i 975 hiljada eura. Najviše novca je izdvojila za Mitropoliju crnogorsko-primorsku Srpske pravoslavne crkve – 930 hiljada, potom za Islamsku zajednicu u Crnoj Gori – 331 hiljadu, dok je Eparhiji budimljansko-nikšićkoj SPC dala 278 hiljada eura. Crnogorska pravoslavna crkva je za isti period dobila 231 hiljadu eura. Ostalih 13 vjerskih zajednica dobilo je između hiljadu i po i 55 hiljada eura, koliko je dobila Jevrejska zajednica.

Raniji izvještaj DRI-ja je pokazao da je posebno sporno finansiranje srednjih vjerskih škola, za što je iz budžeta isplaćeno 4,9 miliona eura. Čak tri miliona i sto hiljada eura dobila je Medresa ,,Mehmed Fatih” Islamske zajednice u Tuzima, a milion i 800 hiljada Gimnazija ,,Sveti Sava” Mitropolije crnogorsko-primorske u Podgorici.

Centar za građansko obrazovanje (CGO) je proteklog mjeseca podnio Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) krivičnu prijavu protiv NN lica koja su od 2019. do 2023. godine odobrili isplatu 4,9 miliona eura za finansiranje srednjih vjerskih škola u Crnoj Gori. ,,To je urađeno suprotno Opštem zakonu o obrazovanju i vaspitanju, što je utvrdila i Državna revizorska institucija (DRI) i dala negativno mišljenje na usklađenost finansiranja srednjih vjerskih škola sa ovim zakonom, a što ukazuje i na zloupotrebu službenog položaja sa ogromnom štetom za Budžet Crne Gore”, naveli su iz CGO.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 6. decembra ii na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREUZIMANJE VLASTI U BUDVI: Smjena  iz  Spuža

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je potvrdio optužnicu tužilaštva protiv gradonačelnika Budve  Mila Božovića, Viši sud je istovremeno dao odobrenje da se u spuški zatvor unesu službena dokumenta Božoviću na potpis. Omogućeno mu je da potpiše dva rješenja – o razrješenju Jasne Dokić i imenovanju Nikole Jovanovića za potpredsjednika Opštine Budva

 

 

U utorak, 03.decembra ,udaljena je sa radnog mjesta  potpredsjednica Opštine Jasna Dokić, od strane grupe građana predvođene Nikolom Jovanovićem, liderom političke grupacije Budva naš grad, nakon što ju je rješenjem iz  Spuža smijenio gradonačelnik Milo Božović, kome se sudi za organizovani kriminal i šverc narkoktika. Božović je, istovremeno,  postavio Jovanovića za potpredsjednika.

“Kada sam došla na posao i ušla u kancelariju Službe predsjednika pored kabineta, okružili su me nepoznati ljudi. Nijesu mi dozvolili da uđem u kabinet u kojem je Jovanović već sjedio. Kancelarija i predvorje bili su puni ljudi od kojih su mnogi bili meni nepoznati jer nisu zaposleni u Opštini. Tražila sam da uđem u kabinet kada mi se obratio Jovanović  uvredama,  govoreći “ti si niko i ništa, ti si obična nula, idi odavde… Pokazivao je rješenje o razrješenju sa funkcije uz konstataciju da se on sada za sve pita. Cijelo vrijeme iza mojih leđa stajali su pripadnici privatnog obezbjeđenja…” opisala je potpredsjednic Dokić. Ona je, kako navodi, bila prinuđena da pokupi svoje lične stvari i napusti kabinet.

Jovanović je demantovao da ju je vrijeđao i omalovažavao. Dokić se, kako je on naveo, u kabinet predsjednika Opštine  pojavila sa dvojicom pripadnika obezbjeđenja. “ Saopšteno joj je da je razriješena i da kod sekretarke kabineta preuzme rješenje o razrešenju. Nakon što je odbila da preuzme rješenje, omogućeno joj je da preuzme lične stvari iz kancelarije predsjednika” – kazao je novopostavljeni potpredsjednik opštine Budva.

Iako je Viši sud u Podgorici tri dana ranije potvrdio optužnicu tužilaštva protiv Božovića, istovremeno je  dao odobrenje da se u spuški zatvor unesu službena dokumenta  Božoviću na potpis, čime mu je omogućeno da potpiše dva rješenja –  jedno o razrješenju Jasne Dokić, i drugo o imenovanju Nikolu Jovanovića za potpredsjednika Opštine Budva. Jovanović je sjeo u fotelju potpredsjednika i bez stava odborničke većine, preuzeo vlast u Budvi.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 6. decembra ii na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ BORISA RAONIĆA, GENERALNOG DIREKTORA RTCG: Kikiriki servis

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je tužilaštvo podiglo optužni prijedlog protiv dijela Savjeta zbog Raonićevog nezakonitog drugog izbora za generalnog direktora, on je odlučio da im uzvrati –  preko RTCG.  Kao jedini gost emisije televizije kojom rukovodi. Ništa druga strana, neugodna pitanja, istina i bakrači. Zategneš kravatu i obrvu i pričaš svom zaposlenom šta ti je volja. Dok javnost ubjeđuješ da vodiš javni servis

 

 

Boris Raonić, dva puta nezakonito izabrani generalni direktor RTCG, slikovito  je ove sedmice demonstrirao kako izgleda  javni servis koji se to samo pravi da jeste. Domaći, balkanski model. Za koji svi znamo da to baš i nije, a napredak mjerimo po tome koliko liči na to što treba da bude.

Nakon što je obznanjeno da je Osnovno tužilaštvo u Podgorici podiglo optužni prijedlog protiv više članova Savjeta RTCG zbog Raonićevog nezakonitog drugog izbora na čelo te kuće u junu prošle godine, on je odlučio da im odgovori, kako drugačije, nego –  preko RTCG.  Kao jedini gost emisije televizije kojom rukovodi. Ništa druga strana, nezavisni stručnjaci, neugodna pitanja, istina i bakrači. Sjedneš lijepo, zategneš kravatu i obrvu i pričaš svom zaposlenom šta ti je volja. Dok javnost ubjeđuješ da vodiš javni servis.

No i Raonić zna da RTCG treba da liči na javni servis, pa na prvo pitanje novinara hoće li podnijeti ostavku nakon optužnog prijedloga, prigodno uzdahne: „Prvo pa muško.Drago mi je da ste se odlučili za takav pristup.U nekim drugim vremenima bi vjerovatno rekli – nijesmo se tako dogovorili“.  Pošto se nisu dogovorili, slijedi pola sata priče o uspjesima Raonića i  opstrukcijama „medijskih i političkih struktura protiv RTCG“, koje i novinar lično primjećuje. Pa o tome kako RTCG već sad može „rame uz rame sa evropskim javnim servisima“. Idila.

Napokon, opet pitanje o optužnom prijedlogu. “Ne postoji šansa da će bilo koji sud potvrditi ovaj optužni prijedlog”, saopštava  sigurno  Raonić, diplomirani pravnik od 2018. godine, zbog čega, a ne samo zbog konflikta interesa kako to želi predstaviti, nije mogao biti zakonito izabran na čelo RTCG  u avgustu 2021.  Novinar normalno – ništa.  Ni pomena o tome da  Raonić,  da su se sprovodili zakoni,  nije mogao biti tu gdje je sve do  2028. godine, kada bi ispunio tadašnji uslov od deset godina radnog iskustva u odgovarajućoj spremi. Vlada mu je, u međuvremenu, priskočila i smanjila uslov na – pet godina.

Nije Raoniću samo to išlo na ruku. Srećna zvijezda ili neka druga sila, tek optužni prijedlog tužilaštva o kom pravnik Raonić samouvjereno danas govori iz fotelje  RTCG, zakasnio je taman toliko da ga neometano izaberu i treći put na čelo Javnog servisa u septembru ove godine.

ODT je predmet formirao 3. juna 2023. godine, zbog neizvršenja pravosnažne presude Osnovnog suda u Podgorici, kojom je utvrđeno da je Raonić u avgustu 2021. godine izabran nezakonito jer je bio u konfliktu interesa kao član Savjeta Agencije za elektronske medije (AEM). Proces je vođen po tužbi Nikole Markovića, jednog od kandidata, koji takođe nije mogao biti izabran na čelo RTCG zbog uslova o radnom iskustvu u odgovarajućoj spremi. Predmet se šetao skoro  godinu i po dana, od ODT do SDT, pa opet nazad. ODT ga je još izviđao u vrijeme kada je Raonić i treći put izabran na tu poziciju. Ni Raoniću danas eto nije jasno zašto je to toliko trajalo.

Presuda zbog čijeg neizvršenja tužilaštvo sada tereti dio članova i predsjednika Savjeta, postala je pravosnažna 10. maja 2023. godine, odlukom Višeg suda, koji je Savjetu RTCG  tada naložio da postupi u skladu sa njom.  Savjet je, međutim, 1. juna iste godine, većinom glasova, za generalnog direktora RTCG ponovo izabrao nezakonito izabranog Raonića, čemu se javno usprotivila samo Marijana Camović Veličković, članica Savjeta i predsjednica SMCG.

Da je Savjet i tada Raonića  izabrao nezakonito,  utvrdio je Osnovni sud u Podgorici  u prvostepenoj presudi u aprilu ove godine.  Po ocjeni suda,  Raonić nije mogao ni drugi put  biti izabran, jer je Savjet morao cijeniti da li ispunjava  uslove u trenutku kada je konkurs raspisan. A ne, kako bi Boris volio a Savjet i uradio, nakon što je podnio ostavku na funkciju u AEM-u.

Raonić tvrdi da je sve urađeno zakonito: „Vi imate odluku suda, pravosnažnu, po tužbi Nikole Markovića koja kaže da se može birati novi direktor od svih prijavljenih kandidata, uključujući i mene”.  Pa ono, može se birati, al se ne može izabrati ako ne ispunjava uslove, a Raonić nije. Što zbog konflikta interesa, što zbog radnog iskustva.  Novinar, opet – ništa.

„Ne postoji pravni stručnjak koji mi nije rekao u prethodnom periodu da je ovo budalaština“, nastavlja Raonić dalje o optužnom prijedlogu.  Koji su do sada javno kritikovali samo njegovi branioci advokati Danilo Milović i Nebojša Aasanović. Na RTCG u zadnja dva dana.

Generalni direktor RTCG potom kaže da on poštuje pravosnažne presude, al da  mu je ova nelogična. Valjda poštuje samo one koje su mu logične.  “Ukoliko se sjutra, kada ja odem odavde, prijavi, recimo, pet direktora lokalnih javnih emitera, to po ovoj presudi suda znači da svi oni moraju da daju ostavke, a samo jedan će biti izabran. Ostala četiri će ostati bez posla”, pojašnjava.  Raonić, pritom,  egzistencijalno i materijalno obezbijeđen, ne bi baš ostao bez posla da je napustio funkciju u AEM-u prije kandidature.  Ostao bi direktor Građanske alijanse (GA), u okviru koje funkcioniše Škola demokratskog rukovođenja, kroz koju su kroz decenije prošle gotovo sve partije vlasti i opozicije. Ili što bi  Raonić rekao: „Sreo sam bukvalno svakog ko nešto znači u Crnoj Gori“.

Agencija za sprječavanje korupcije (ASK) nije  našla ništa sporno u tome što su tri člana Savjeta koji je prvi put izabrao nezakonito Raonića – Milica ŠpajakAmina MurićBojan Baća  bili u poslovnim vezama sa GA.  Murić je i danas  u GA,  Špajak je  programska direktorka NVO Inicijativa mladih za ljudska prava, koja je prema registru nevladinih organizacija jedan od dva osnivača GA, dok je  Baća u vrijeme prvog izbora  bio član Savjeta GA. Podnio je ostavku neposredno pred drugi nezakoniti Raonićev izbor. O tome Boris i Marko, kako je svog zaposlenog pri kraju emisije Raonić počeo da zove, nijesu razgovarali.

Raonić je, umjesto toga,  iznio Marku „nevjerovatno tešku optužbu“.

„Ja imam dokaze da su  brojni ljudi, čak  i postupajući tužioci u ovim predmetima  radili negativne i nezakonite stvari. Tužioci koji su bili postupajući, više ih je bilo, su imali bliske kontakte sa organizovanim kriminalnim grupama..U narednim danima ćemo iznositi te informacije“, kazao je Raonić.  Zašto ih RTCG, kao javni servis rame uz rame s evropskim servisima,  nije iznosila prije optužnog prijedloga, što joj je medijska obaveza, nijesu objašnjavali.  Ostalo je nejasno i zašto bi navodni tužioci u spregama s kriminalom htjeli da sruše Raonića, obzirom da  RTCG prethodno nije ni pomenula da postoje.

Raonić je, sve u svemu, poslao  poruku da ko god tvrdi da je nezakonito na čelu RTCG, spada u kategoriju kriminalaca, zavidnih, korumpiranih i prodanih. Dok je uz njega  „najbolje što Crna Gora ima“. Tu su  i novinari RTCG koji mu kažu da nikad „nijesu bili tako slobodni“. On im, zauzvrat, oprašta sitne greške.  Kao da se ne daj Bože miješa u  uređivačku politiku, primijetio je i da je u Markovoj emisiji bilo grešaka, ali oprostio mu je.  Ne oprašta jedino zaposlenima koji ga lažno optužuju. O istinitosti optužbe sudi on.  To je ta sloboda.

„Mnogi su u Crnoj Gori optuživani za teške stvari od strane tužilaštva, pa se pokazalo da to možda nije bilo tako“, kazao je direktor RTCG, podsjećajući na slučaj državni udar. U odnosu na to ovo je kikiriki, zaključio je.

Kikiriki su, kad je u pitanju Raonić, do sada bile i sudske presude koje su ukazivale na njegove nezakonite mandate. Iako su se smijenile i vlasti i tužilački vrh.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo