Povežite se sa nama

MONITORING

PREVIRANJA U BUDVI: Marović otišao, DPS-u ostali svjedoci saradnici

Objavljeno prije

na

Bilo je potrebno da zaposleni radnici u budvanskoj administraciji organizuju protest, da se nakratko zaljulja i fotelja predsjednika Opštine Srđe Popovića, kako bi se alarmirala centrala Demokratske partije socijalista na smirivanju strasti među klanovima ove partije u Budvi i definisanju partijskog statusa okrivljenih članova kriminalne organizacije koja je oštetila Opštinu za desetine miliona eura.

Nedovršene tužilačke istrage, ozbiljna finansijska kriza, duboka rupa u gradskoj kasi, veliko nezadovoljstvo zaposlenih u lokalnoj upravi koji mjesecima ne primaju plate, potresaju političku i društvenu zbilju u poznatoj turističkoj opštini na pragu nove turističke sezone.

Suočen sa protestima više od 200 radnika zaposlenih u opštinskoj administraciji, javnim preduzećima i ustanovama, koji četiri mjeseca nisu primali plate, predsjednik Popović pozvao je u pomoć partijsku centralu iz Podgorice.

Kao šef opštinskog odbora DPS-a, Popović je zakazao sjednicu tri dana nakon protesta, kojoj su prisustvovali visoki partijski funkcioneri, šef partije i premijer Milo Đukanović i potpredsjednik partije i Vlade Duško Marković, ministri…

Đukanović je obavijestio Budvane da je ,,njegov prijatelj ” Svetozar Marović podnio ostavku na sve funkcije u partiji. Marović je bio član Predsjedništva DPS-a, kao predsjednik Političkog savjeta i član Glavnog odbora stranke. Marović se odrekao i članske karte stranke čijem je imenu (DPS) kumovao.

Ovim potezom Marović je, prema pisanju medija, navodno želio da skine kolektivnu odgovornost stranke za kriminalna dešavanja u Budvi. To je u skladu sa izjavom Đukanovića koji je negirao bilo kakvu krivicu svoje partije za poharu turističke metropole. ,,Priznanje krivice je individualan čin, individualna je i uopšte krivična odgovornost i ne da se socijalizovati, ni kroz partiju niti kroz druge oblike organizovanja”, kazao je Đukanović.

Marović se na ovakav potez očigledno odlučio suočen sa Đukanovićevom nedavnom izjavom da će se partijski organi uskoro pozabaviti Marovićevim statusom u partiji, nakon njegovog priznanja pred Specijalnim tužilaštvom da je bio šef kriminalne organizacije u Budvi, čiji su članovi optuženi za brojna krivična djela. Odabrao je da preduprijedi odluku partije i sam napusti stranku u kojoj je zauzimao najviše partijske funcije a kao njen kadar i najviše državne funkcije u Crnoj Gori i zajedničkoj državi sa Srbijom, SRJ i SCG.

Kako će se partija odrediti prema članovima budvanske kriminalne organizacije, zamjeniku šefa kriminalne grupe Rajku Kuljači i drugim istaknutim članovima grupe, mnogobrojnim svjedocima saradnicima i potpisnicima sporazuma o priznanju krivice, na sastanku u Budvi, kome novinari nisu prisustvovali, nije bilo govora. Prema nepotvrđenim izvorima, bilo je diplomatskih preporuka starim kadrovima iz budvanskih porodica koje decenijama vladaju Budvom da se povuku, zajedno sa članovima svojih familija. Riječ je o Rađenovićima, Lazovićima, Marovićima, koji drže ključne pozicije u gradu. Oštrih rezova neće biti u strahu od gubljena šire podrške u biračkom tijelu koje ove porodice imaju među rođacima, kumovima, prijateljima, plemenicima…

Međutim, teško da odlazak Marovića može abolirati DPS od odgovornosti. Budva je sistematski uništavana godinama uz aktivno učešće velikog broja državnih organa i ministarstava. Svaka investicija Opštine koja je postala afera sa milionskim pronevjerama, prošla je verifikaciju u lokalnom parlamentu zahvaljujući odborničkoj većini koalicije DPS i SDP. Bez glasova DPS-a u Skupštini Budve ova epohalna pljačka opštinskog budžeta i rad organizovane kriminalne grupe ne bi bio moguć.

Najmanje što je DPS mogla da uradi nakon serijskih priznanja krivice za kriminalno udruživanje lokalnih partijskih čelnika, bilo je raspuštanje Skupštine u Budvi i raspisivanje novih izbora, jer je budvanski DPS kolektivno odgovoran. To bi bio minimum političke korektnosti, smatraju mnogi građani Budve.

Izborom Srđe Popovića ništa se nije promijenilo. Do značajnijih kadrovskih izmjena nije došlo iako je veliki broj službenika umiješan u kriminalne radnje. Umjesto toga, u gradu koji je opljačkan i urbanistički uništen, u kome je za kriminal procesuirano 87 lica, od kojih 90 odsto čine članovi DPS-a, govorilo se o sigurnoj pobjedi na sljedećim, oktobarskim lokalnim izborima.

Najveći optimista bio je Nikola Divanović, sekretar u lokalnoj upravi i šef mjesnog odbora DPS-a za Sveti Stefan, zvijezda u usponu. On je goste informisao o navodnim rezultatima istraživanja po kojima DPS ima podršku od čak 40 odsto građana, kao jedina partija koja ima viziju budućeg razvoja…

Gotovo je izvjesno da će DPS na sljedeće izbore ići u koaliciji sa SD Ivana Brajovića, Liberalnom partijom i Pozitivnom, dok se opozicija još prestrojava.

,,Optimista sam i vjerujem da je naša politika dovoljno vitalna da može da podnese i probleme koji su nam se dogodili, a da to ne znači istovremeno nepovratan pad rejtinga ili gubitak vlasti”, ohrabrio je Budvane predsjednik Đukanović.

Zanimljiva je najava zaokreta u planskoj politici u Budvi.

,,Potrebno je promijeniti filozofiju uopšte prostorno – urbanističkog planiranja, ukoliko želimo da se Budva vrati na stare staze. Da bude zamajac razvoja Crne Gore kao elitne turističke destinacije. Ta elitnost se ne postiže prekomjernim planiranjem, jer se na taj način ugrožava vrijednost prostora koji se izgradi po takvim planovima”, kazao je Đukanović.

Ministar Branimir Gvozdenović problematizovao je urbanizaciju atraktivne uvale Lučice kod Petrovca. Gvozdenović se trudi da ingerencije za valorizaciju Lučica prenese sa Opštine na Vladu, da po sistemu utvrđivanja javnog interesa samostalno odlučuje, oduzima zemljište od vlasnika, donosi planove i nalazi investitore. Nije poznato da se neko od rukovodilaca lokalne uprave tome usprotivio.

Zaposleni radnici nisu dobili informaciju na koji način će se popuniti opštinska kasa i kada će im biti isplaćene zaostale plate. Osim najava novih vjetrova koje će ubuduće duvati Budvom i podrške koju je dobio u vrhu partije, predsjednik Popović nije odgovorio zaposlenima kada će plate koje čekaju od februara.

Među okupljenima na protestu ispred zgrade Opštine, bilo je pristalica i članova DPS-a. Konačno su se okuražili da zatraže svoja prava, nakon što su izmanipulisani od strane opštinskih čelnika štrajkovali i protestovali u obrnutom smjeru, protiv državnog tužilaštva koje hapsi i istražuje ,,ugledne” gradske rukovodioce. Kada su poručivali tužiteljicama ,,koje preko brda silaze u Budvu samo da plaknu d… u moru” da ostave Budvu na miru te da će oni sami na put za Evropu.

Kako se sada osjećaju kada su oni za koje su štrajkovali i zvanično priznali da su iz opštinske kase odnosili milione, koje niko izgleda neće vratiti nazad.

,,Neznanje, nerad i nebriga pojedinaca i dalje su evidentni. Šteta nanijeta Opštini je biblijskih razmjera ali nam nije jasno zbog čega mi zaposleni moramo biti žiranti te štete…”, kazala je, između ostalog, Tamara Goliš, predsjednica sindikata zaposlenih u Opštini koji je organizovao protest. Ona je navela da zaposleni traže da im se obezbijedi zakonom propisana egzistencija, sigurna i redovna plata.

Predsjednik Popović nije pokazao razumijevanje za protest i potrebe radnika i njihovih porodica, pa se na sindikalne vođe i pojedine rukovodioce koji u svojim sektorima nisu spriječili zaposlene da se pojave na protestu, obrušio na krajnje neprimjeren način, iznoseći, poput zlonamjernog denuncijanta, nesuvisle komentare.

Direktorki JU Muzeji i galerije Biljani Brajović prigovorio je da štrajkuje ,,jer joj nije dao stan na nezakonit način, kako je to ona, navodno tražila. Tamaru Goliš optužio je za nerad u Sekretarijatu za urbanizam, dok je Slavku Babiću, sindikalcu iz Komunalne policije poručio, kako ne bi štrajkovao da je dobio neki novac koji je navodno tražio…

Grubi ispad Popovića javnost je osudila, njegove navode prozvani su oštro demantovali, dok se na društvenim mrežama razvila burna diskusija. Na Fejsbuk profilu bivšeg potrpedsjednika Opštine Ljubomira Filipovića osvanuli su komentari Babića, Brajovićeve i drugih građana Budve koji su Popovića nazvali raznim pogrdnim imenima, uz podsjećanje na njegovu neslavnu ratnu prošlost iz vremena opsade Dubrovnika, kada je ,,otkrivao”dokaze, rezerve hrane neprijatelja koji se spremao za rat, ili sa sve ratnom, maskirnom uniformom sa ratišta dolazio pravo na nastavu u srednju školu u Budvi, u kojoj je predavao marksizam.

Na suzbijanju protesta maksimalno se angažovao Popoviću odani direktor Grad teatra Blažo Radoman. Dan ranije okupio je zaposlene, objasnio kako njima nije mjesto na protestima jer će im uskoro obezbijediti isplatu zaostalih plata.

Radoman je računao na sredstva od kredita koji Grad tetar potražuje za pripremu jubilarnog festivala koji ove godine slavi 30 godina od osnivanja. Dio će biti iskorišćen za isplatu plata za 30 radnika, koji će na taj način biti privilegovani u odnosu na ostale.

Za dodatno zaduživanje Opštine koja grca u dugovima, čiji su računi uglavnom u blokadi, protivili su se mnogi odbornici predlažući da se u teškoj finansijskoj, političkoj i moralnoj krizi u kojoj se turistička Budva trenuno nalazi, Festival ove godine ne održi.

Odbornička većina dala je saglasnost Radomanu da se zaduži na iznos od 500.000 eura, nastavljajući time praksu koja je i dovela Budvu do kolapsa, organizovanja skupih spektakularnih koncerata, raznih festivala i pozorišnih igara od kojih će se teško oporaviti.

Branka PLAMENAC

Komentari

Izdvojeno

POLJOPRIVREDNICI I DALJE BEZ AGROBUDŽETA: Na goloj ledini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stočna hrana je sve skuplja, poljoprivrednicima i stočarima država naplaćuje punu akcizu na gorivo za mehanizaciju dok uvoznički lobi nastavlja dominaciju. Kasni, uveliko, i agrobudžet. Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu dok Vlada usvoji taj dokument. A to je tek prvi korak

 

„Poljoprivreda ne može da čeka“, kaže nam Milko Živković, predsjednik Unije stočara sjevera Crne Gore. Pa pritvrđuje primjerom: od početka godine stočna hrana (koncetrat) poskupila je sa 0,3 na više od 0,4 eura po kilogramu. „Kako troškovi ishrane stoke čine oko 60 -70 odsto ukupnih troškova, cijena koncentrovane hrane preko 30 euro centi za kilogram čini ovu proizvodnju nerentabilnom a na 40 centi se ulazi u gubitak“. A cijena stočne hrane nastavlja da raste.

Proizvesti je skupo, a prodati – teško. Gotovo nemoguće, u situaciji kada  trgovci, ugostitelji i hotelijeri još  vagaju stvarne domete predstojeće turističke sezone. Nakon prošlogodišnje katastrofe.

U zalihama sirare Miljanić blizu devet tona kozjeg sira od zimus čeka kupce. Dok Radisav – Rašo Miljanić, jedan od najvećih proizvođača i otkupljivača kozjeg mlijeka u Crnoj Gori, čeka pomoć države. „Mi moramo znati da li imamo podršku države da spasi kozarstvo ili nemamo“.

Crna Gora je 2019. uvezla sira za 16,5 miliona, dok trenutno u Banjanima leži domaći proizvod vrijedan od skoro 100.000 (prema proizvođačkim cijenama) do blizu 200.000 eura (u maloprodaji, uz uračunatu trgovačku maržu koja se kreće do 50 odsto i 21 odsto PDV-a koji se zaračunava na tako formiranu cijenu). Ta informacija je, zimus, prvo zainteresovala medije pa tek onda resorno ministarstvo. Odakle su tada, nakon upita sa TVCG, odgovorili kako su „preduzete aktivnosti“ kako bi se na terenu sagledala cjelokupna situacija  a da će javnost biti blagovremeno upoznata sa konkretnim potezima.

Javnost još čeka, a Miljanić se nada. „Nakon saopštenja Ministarstva poljoprivrede obišla nas je inspekcija i uvjerila se da lagerovana količina sira o kojoj sam pričao postoji, tačno do u kilogram. Popisali su ga i otišli“. Od tada, kaže za Monitor, nema novih vijesti. „Predlagao sam da nađemo model da plasiramo proizvode na tržište, ili za bolnice, škole, domove starih. Ima načina ako ima volje“.

Ima li volje?

Skupštinska rasprava o Vladinom Prijedlogu zakona o budžetu za 2021. godinu počeće tek naredne nedjelje, pa je sada izvjesno da će crnogorski poljoprivrednici i početak juna dočekati bez očekivane, i neophodne, pomoći iz Agrobudžeta.

Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu do usvajanja Agrobudžeta na sjednici Vlade. Pod uslovom da ne dođe do komplikacija. Tek tada slijede pozivi za učešće u raspodjeli predviđenih sredstava, prikupljanje dokumentacije, terenske provjere, odlučivanje i, konačno, raspodjela novca namijenjenog za podršku ratarima, stočarima, vinogradarima, ribarima…

Riječ je, prema predloženom budžetu, o nekih 35 miliona eura, u koje će, prema običajima naslijeđenim od prošlih vlada, biti uračunat i dio tzv. socijalnih davanja (naknade za staračka domaćinstva) u vrijednosti 3,35 miliona. Da barem na papiru  izgleda kako se za poljoprivredu izdvaja više nego što je to zaista slučaj.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DEMOKRATE POBJEDNICI IZBORA U HERCEG NOVOM: Brodolom Demokratske partije socijalista

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neki Novljani vide dvije varijante formiranja vlasti. Ona u kojoj bi Novska lista bila isključena, te bi se u Novom preslikao odnos snaga na vlasti sa državnog nivoa. I druga, gdje bi svih pet lista koje su učestvovale na izborima participirale u izvršnoj vlasti u skladu sa osvojenim mandatima. To bi se moglo zaključiti iz slavljeničkog govora lidera Demokrata, Alekse Bečića koji je sabrao da vlast nakon izbora čini 80 odsto, a opoziciju 20 odsto volje biračkog tijela

 

Brod lokalne uprave u Herceg Novom imao je mirno more i dobar vjetar u nedjelju 9. maja, kada je cjelokupna posada ubilježila politički dobitak, osim barke Demokratske partije socijalista koja je pretrpjela težak brodolom u kome je, očekivano, potopljena.

Na birališta je u nedjelju izašlo 17 hiljada građana Novog, od upisanih 25.590 sa pravom glasa. Na 16.738 važećih glasačkih listića Novljani su većinom zaokružili one političke stranke koje posljednje četiri godine vladaju u ovom primorskom gradu, tako da nekih većih iznenađenja nije bilo osim porasta povjerenja u lokalne stranke, grupe građana čija je politička deviza da vlast na lokalnom nivou treba da bude servis građana za rješavanje lokalnih, komunalnih potreba i  problema, koji nemaju previše dodirnih tačaka sa nacionalnim i identitetskim pitanjima koja opterećuju crnogorsku političku scenu.

Pobjednik nedjeljnih redovnih lokalnih izbora u Novom  je Demokratska Crna Gora, partija čija je lista osvojila najveći broj glasova ili 27,65 odsto, što pretočeno u odborničke mandate čini 10 odborničkih mjesta u Skupštini Opštine Herceg Novi. To je neznatno povećanje u odnosu na rezultat prethodnih lokalnih izbora iz 2017. kada su Demokrate, same, osvojile 9 odborničkih mandata. Međutim, gledano iz perspektive avgustovskih parlamentarnih izbora, na kojima je ova stranka osvojila u Novom 20,68 odsto glasova, postignuti rezultat, sa manjom izlaznošću nego u avgustu 2020, ocjenjuje se kao uzlet Demokrata, koji su osigurali podršku istaknutih Novljana i u izbornu trku ušli sa predsjednikom Opštine, Stevanom Katićem, nosiocem izborne liste Ni lijevo ni desno – pravac Novi.

Najveće iznenađenje izbora predstavlja sjajan rezultat Novske liste, lokalne političke stranke koja je nastupila samostalno pod sloganom Naš grad, naš brod i osvojila 3.195 glasova ili 7 odborničkih mjesta. U Novskoj listi ističu kako su pojedinačno najjača politička opcija u Herceg Novom, jer su sve ostale liste predstavljene kao koalicije više političkih subjekata. Novska lista osnovana je pred lokalne izbore 2012. godine. U izbornu trku 9. maja ušla je sa pozicije vlasti. U lokalnoj skupštini zauzima tri odbornička mjesta na osnovu kojih je, raspodjelom funkcija prije četiri godine, dobila više značajnih pozicija u izvršnoj vlasti. Imali su mjesto potpredsjednika Opštine Herceg Novi, dva opštinska sekretarijata, Turističku organizaciju grada i direktorske fotelje u dva gradska preduzeća. Prethodni rad ih je očigledno preporučio da su zadobili više nego duplo glasova Novljana u odnosu na prethodne izbore.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ BRANISLAVA – BRANA  MIĆUNOVIĆA: Suđenje za ubistvo kojim je umrlo crnogorsko pravosuđe?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uloga sudije izvjestioca Milivoja Katnića

 

Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić je kao sudija izvjestilac imao najznačajniju ulogu u donošenju oslobađajuće pravosnažne presude Apelacionog suda od 20. novembra 2007. godine  kojom je kontroverzni, i nekoliko puta ranije osuđivan, biznismen Branislav – Brano Mićunović oslobođen optužbi za teško ubistvo Radovana – Raca Kovačevića iz bezobzirne osvete. Tom presudom su do sada nekoliko puta javno mahali funkcioneri Demokrata i Demokratskog fronta u susret nikšićkim izborima i vezano za nacrte tužilačkih zakona, upirući prst na Katnićevu ulogu u procesu vijeka.

Priča je počela u ranim jutarnjim satima 7. oktobra 2000. godine kada je Nikšićanin Radovan Kovačević teško ranjen u oružanom obračunu u kazinu Hotela Podgorica koji su držali Branislav Mićunović i Savo Grbović. Na njega je pucao Cetinjanin Petko Pešukić kome je onda Nikšićanin Zdravko Lopušina prišao sa leđa, u rvanju oteo pištolj i ispalio u Pešukića nekoliko metaka momentalno ga usmrtivši. Nakon ranjavanja, Kovačevića su prebacili u Klinički centar njegovi prijatelji Stanko Milović i Emil Osmanagić zajedno sa policajcem posebnih jedinica MUP-a Dragoljubom Mrvaljevićem čija jedinica je bila smještena u Hotelu Podgorica i koji se zatekao u hotelu nakon što mu se završila smjena.

U optužnici Višeg tužioca u Podgorici, koju je na glavnom pretresu zastupala zamjenica Vesna Jovićević (nedavno pomenuta u aferi Stanovi), piše da je Branislav Mićunović istog dana u ranim jutarnjim satima „na ulazu u Urgentni blok KBC-a Podgorica lišio života Kovačević Radovana iz Nikšića iz bezobzirne osvete i pri tome umišljajem doveo u opasnost život još dva lica, na način što je prišao vozilu „audi“ A6 oznaka BD… kojim je, nakon događaja iz tačke dispozitiva optužnice prevezen povrijeđeni Radovan Kovačević, i u trenutku kada su Mrvaljević Dragoljub i Vojičić Dragoslav iz Podgorice, izvlačili Kovačevića iz vozila kroz otvorena zadnja lijeva vrata da bi ga unijeli u Urgentni blok radi ukazivanja ljekarske pomoći, optuženi je iz revolvera nepoznate marke cal.38 specijal u pravcu Kovačevića ispalio tri projektila koji su ga pogodili nanoseći mu teške i po život opasne tjelesne povrede… sveteći se na taj način zbog prethodnog ubistva Pešukića Petka iako je u tom trenutku znao da Kovačević nije izvršio ovo djelo“. Kovačeviću je pucano u glavu dva puta i jednom u desno rame. Tužilac je naveo da je smrt Kovačevića nastupila usljed razorenja mozga i kičmene moždine i iskrvavljenja i da je Mićunović pri tom doveo u opasnost živote još dvije  osobe „jer je postojala mogućnost da budu pogođeni ispaljenim projektilima, kao i rikošet projektila koji je udario u betonski pod u njihovoj blizini“.

Suđenje koje je uslijedilo je zaokupiralo crnogorsku javnost zbog kontroverznog pedigrea optuženog Mićunovića koga mnogi smatraju za vladara podzemlja i desnu ruku državno-partijskog vrha Crne Gore. Shodno tome, kritičari su tvrdili da je država imala veliki interes da ishoduje povoljnu presudu za Mićunovića.

Vijeće Višeg suda u Podgorici kojim je predsjedavao sudija Radovan Mandić je presudom od 12. juna 2001.  oslobodilo Mićunovića optužbe za ubistvo i ukinulo mu pritvor u kome je bio od 7. oktobra 2000. godine. Presudi su prethodile promjene iskaza ključnih svjedoka davane u policiji, istražnom postupku i glavnom pretresu. Takođe, svjedoci, osim Okice Mujovića, su tvrdili na glavnom pretresu da nisu vidjeli optuženog Mićunovića da drži pištolj u ruci i da puca već su ga samo vidjeli da je stigao blizu ulaza u Urgetni blok i kretao se okolo. Mujović je na sudu izjavio da je vidio ispruženu desnu ruku Mićunovića u kojoj je bio pištolj koji je bio „poluokrenut dolje i u pravcu Kovačević Radovana u kom momentu čuje još jedan hitac, pri čemu ne vidi da se iz pištolja Mićunovića ispaljuje taj hitac ali vidi da dolazi od njegovog pravca…“. Sudsko vijeće sudije Mandića je odbacilo njegovo svjedočenje kao nevjerodostojno jer je utvrdilo da se on nije nalazio na mjestu odakle je mogao biti očevidac kao i da ga drugi svjedoci nisu primijetili. Sudsko vijeće je takođe odbacilo i svjedočenja drugih svjedoka, osim sanitetskih radnika, zaključivši da oni zapravo nisu bili na mjestima na kojima su tvrdili da su bili i time nisu mogli biti očevici predmetnog događaja.

Optuženi Mićunović je nakon testiranja bio negativan na prisustvo barutnih čestica, kako na ruci tako i na odjeći.

Jedini nepravosnažno osuđeni u tom procesu je bio Zdravko Lopušina iz Nikšića koji je osuđen na dvije godine zatvora zbog prekoračenja nužne odbrane. Međutim, Lopušina je poginuo nekoliko mjeseci nakon prvostepene presude tako da je dalji postupak protiv njega obustavljen zbog smrti.

Slučaj se preselio na Vrhovni sud, koji je tada bio drugostepeni sud, i kojim je predsjedavao sudija Stevan Damjanović. Njegovo vijeće je u maju 2004. ukinulo oslobađajuću presudu sudije Mandića zbog bitnih povreda odredbi krivičnog postupka i vratilo slučaj na ponovno suđenje. Vrhovni sud je takođe naložio prvostepenom sudu da svestranije analizira izjave sanitetskog osoblja Dragoslava Vojičića (koji je samo „primijetio ruku muškarca, u stvari podlakticu koja je bila gola i ta ruka ide prema povrijeđenom“) i Milorada Krsmanovića, kao i da treba suočiti svjedoke policajca Mrvaljevića i sanitetskog radnika Vojičića.

Sudija Mandić nije izvršio suočenje i u ponovljenom postupku 10. februara 2005. godine, opet donio oslobađajuću presudu. Viši tužilac se žalio na presudu po objavljivanju i žalbeni postupak se preselio na upravo novoformirani Apelacioni sud čije adaptiranje prostorija je završeno u martu 2005. a u aprilu iste godine počinje sa radom. Apelacioni sud je preuzeo 172 „Kž“ drugostepena krivična predmeta od Vrhovnog suda.

Predmet pod rednim brojem K.br. 79/2004 sudije Mandića dolazi pred petočlano vijeće sudija Apelacionog suda, po tadašnjem Zakoniku o krivičnom postupku. Dr Vukoman Golubović je bio predsjedavajući vijeća dok su članovi vijeća bili Radmila Mijušković, Branimir Femić, Marija Marinković i Milivoje Katnić kao sudija izvjestilac. Izvjestilac je inače, i u procesnom pravu i u praksi uvijek onaj označen kao posljednji član u uvodu svake presude. Izvjestilac po ZKP-u „duži“ predmet, čita, objašnjava, preduzima sve druge radnje ali i priprema prijedlog presude sudskom vijeću. U praksi sudija izvjestilac je glavna osoba koja određuje smjer u kome će odlučivati sudsko vijeće, kako je Monitoru reklo nekoliko pravnih stručnjaka.

Do formiranja Apelacionog suda Katnić je bio neraspoređeni vojni sudija nakon što je Skupština Crne Gore donijela zakon o prestanku rada Vojnog suda i Vojnog tužilaštva  u aprilu 2004.

Na konferenciji za štampu od 24. februara ove godine, specijalni tužilac Katnić je na pitanje novinara da li je bio član Sudskog vijeća Apelacionog suda koje je opravosnažilo oslobađajuću presudu Branislavu Mićunoviću odgovorio da je bio član toga vijeća i da je glasao za  oslobašajuću presudu. Prećutao je da je bio sudija izvjestilac.

Katnić je na pressu izjavio da se nikad nije sreo ni s Branom Mićunovićem, ni s bilo kim njegovim dodavši da „on (Mićunović) i njegovi i ja smo se razdvojili 1400. godine, kad smo imali zajedničkog pretka“. Takođe Katnić je optužio jednog od lidera DF-a Milana Kneževića i jednog od vlasnika Vijesti Željka Ivanovića da su entiteti „koji pokušavaju da krv nesrećnog momka stave na ruke mene i moje porodice“.

Više državno tužilaštvo i tužiteljka Lepa Medenica su Vijestima 10. novembra 2019. godine,  izjavili da VDT ne traži ubicu pokojnog Kovačevića nakon što su Mićunović i još dvije osobe  oslobođene optužbe. Tada je VDT uputio novinarku „da sve odgovore na pitanja iz vašeg e-maila možete naći u predmetnoj presudi“.

U dotičnoj presudi Apelacionog suda kao i onoj od Višeg suda zaključuje se da je ubica Kovačevića zapravo pokojni Petko Pešukić koji mu je i nanio povrede u kazinu Hotela Podgorica od kojih je iskrvario, usljed čega je nastupila smrt. To je bio stav domaćih vještaka i Komisije vještaka Instituta za sudsku medicinu Medicinskog fakulteta u Beogradu. Po tom stanovištu, koje je za kritičare upitno, Kovačević je već bio mrtav kad je doveden pred Urgentni blok. Sve i da je dokazano da je Mićunović pucao u mrtvog Kovačevića (po nalazu vještaka), ne bi bio osuđen za ubistvo već za neko blaže djelo poput izazivanja opšte opasnosti ili u najgorem, za pokušaj ubistva. Međutim,  u sudskoj praksi kod nas i u regionu ne postoji preseda slične vrste, pa ostaje nejasno da li bi uopšte i kako odgovarao.

Državno tužilaštvo se nakon pravosnažne presude nije bavilo identitetom pucača makar radi utvrđivanja da li je počinio krivično djelo izazivanja opšte opasnosti. Pucač je najvjerovatnije došao ispred Urgentnog bloka u uvjerenju da je Kovačević još živ.

Inače izuzetno složeni i javnosti poznati predmet ubistva Kovačevića se ne spominje u zvaničnoj biografiji glavnog specijalnog tužioca.

U vrijeme ponovljenog suđenja vrhovna državna tužiteljka je bila Vesna Medenica, koja će mjesec dana nakon pravosnažne oslobađajuće presude Branislavu Mićunoviću doći na čelo Vrhovnog suda Crne Gore. Osim nje i Katnića posrećilo se i predmetnom istražnom sudiji Mušiki Dujoviću koji će kasnije doći na čelo Apelacionog suda.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo