Povežite se sa nama

MONITORING

DOSIJE LUTRIJA CRNE GORE (3): Džigi i Lukšić na zajedničkom zadatku

Objavljeno prije

na

Devet mjeseci, od početka do jeseni 2009. godine, Uprava na igre na sreću na čijem je čelu bio Aleksandar Moštrokol, odbijala je da odobri Lutriji Crne Gore da priređuje igru Toto po njenim pravilima jer nijesu bili u skladu sa Zakonom o igrama na sreću. Konačno, nakon intervencija i pritisaka na nedležne u Upravi od strane Ministarstva finansija kojim je tada rukovodio Igor Lukšić, Lutriji je odobreno priređivanje ove igre po spornim pravilima. Po kojim, kako je Uprava i konstatovala, Toto u stvari nije više lutrijska igra, kako je definiše zakon, već kladioničarska. Tako je, osim što je ranije nezakonito Lutriji dozvoljno priređivanje te igre, državni budžet oštećen za 624 hljade eura godišnje fiksne naknade koju bi Lutrija morala da plati da je igra definisana kao kladioničarska. Kakva u suštini i jeste.

Monitor je pozivajući se na Zakon o slobodnom pristupu informacijama od Uprave za igre na sreću dobio na uvid dokumentaciju o tom slučaju, u kojoj se između ostalog nalaze zapisnici sa sjednica organizovanih na insisitiranje Lukšića, a iz kojih se jasno vidi kako je od strane predstavnika tadašnjeg ministarstva i Lutrije na službenike Uprave za igre na sreću vršen pritisak. Prethodno je Ministarstvo usvojilo žalbu Lutrije i iz formalnih razloga poništilo rješenja Uprave kojim se odbijaju pravila Lutrije. Konačno, Lutriji su odobrena sporna pravila.

Poznato je da je vlasnik Lutrije Sava Grbović Džigi poslovni partner Brana Mićunovića, premijerovog prijatlja sa italijanske optužnice za šverc cigareta, čiji su članovi porodice takođe bili u bordu Lutrije. Monitor je pisao o nizu privilegija koje je na uštrb državne kase Lutriji omogućila Vlada.

Prvi sastanak organizovan je u prostorijama Uprave za igre na sreću 25. septembra 2009. godine. Prisutna su četiri predstavnika Lutrije: Grbović, predsjednik Borda direktora Branko Jovanović, Angelina Čolović i pravni zastupnik Lutrije advokat Vladan S. Bojić. U ime Uprave, tu su inspektor Veljko Begović, Tamara Popović, te Moštrokol i službenica Radmila Vorotović. Moštrokol i Vorotovićeva koja je vodila slučaj su nakon tog sastanka formalno skinuti sa slučaja na zahtjev Lutrije.

Na tom sastanku predstavnici Uprave ostaju pri stavu da je Toto kako je definiše Lutrija kladioničarska a ne lutrijka igra, i da zato ne mogu odobriti njeno takvo priređivanje . ,,Pravila koja ste nam dostavili ne sadrže pravila lutrijske igre na sreću Toto. Vi ste nam u više navrata to pokušali dokazati. Mene interesuje da li imate neke nove činjenice i dokaze da je to tako”, pita na početku sastanka Grbovića službenica Uprave Radmila Vorotović.

Umjesto novih činjenica i dokaza, slijede pravna tumačenja i filozofske opservacije Sava Grbovića Džigija. Zbog obimnosti zapisnika, Monitor je primoran da izdvoji tek neke.

,,Ne može postojati moje ili vaše mišljenje da je nešto lutrijsko ili nije lutrijsko. Da li nešto liči ili ne liči, to je isto jedan oblik nekakve kreativnosti u tome. Jer moja pravila mogu onda nekom sledećm direktoru da liče na ovo, onome sledećem na ono”, pojašnjava Grbović. Izgleda ipak da ne mogu, i nasljednik Moštrokola, sada već razriješeni direktor Uprave Ilija Vukčević takođe je konstatovao da je Toto kako je organizuje Lutrija u stvari kladioničarska igra.

Pa dalje: ,,Riječ ‘u skladu sa zakonom’ je jedna jezička varijacija, jesam li u pravu gospodine advokate?”, pita Grbović advokata Bojića i nastavlja: ,,Zašto bi onda postojao ovaj zakon ako ja nijesam normiran i vi kao uprava nijeste normirani… Vaša zabluda je da ovo liči na klađenje, ili ovo liči na je možda nekakvo objašnjenje za nekog ko nije edukovan za igre na sreću”.

U nastavku sjednice službenica Vorotović se poziva i na Vujakliju kako bi Grboviću pojasnila kako zakon razlikuje kladioničarske od lutrijskih igara. Moštrokol tek s vremena na vrijeme opomene na ,,procesnu normu”. Sjednica se okončava tako što advokat Bojić tumačenjem terminologije predstavnika Uprave koja se koristila na sastanku ,,otkriva” lošu namjeru i animozitet Uprave prema Lutriji.

,,Službeno lice je izjavilo da je stav Uprave, sa naglaskom na riječ stav, da se ovakva pravila odnose na kladioničarske a ne lutrijske igre. Riječ stav je neprihvatljiva. Vidljivo je sada da animoziteti postoje i više nego jasno da se ne želi poštovati zakon”, prozreo je Bojić. Predstavnici Lutrije na kraju sastanka traže da Uprava prekine postupak ,,dok ministar ne donese zaključak” , te da se službenica Vorotović i Moštrokol skinu sa slučaja, što je i učinjeno.

Lukšić se uskoro direktno uključuje i donosi zaključak. U dopisu upućenom Moštrokolu on konstatuje da ,,u Ministarstvu finansija već duži period zapažamo da je povodom raznolikih pristupa, viđenja i tumačenja narušen odnos Uprave i tog priređivača”.

,,U namjeri očuvanja partnerstva i budućih perspektiva molimo vas da dodatno razmotrite situaciju. Ovo se prvo čini oportunim zbog nedovršenosti norme Toto i naše namjere da uskoro mijenjamo Zakon o igrama na sreću. Mislimo da je opravdano potražiti prelazno rješenje do eventualnog preciziranja zakonskog određenja”, kaže Lukšić,

Konačno, predlaže novi sastanak kao ,,prigodnu formu za prevazilaženje tog problema”.

Iz dokumentacije koju je Monitor dobio na uvid stiče se utisak da je Ministarstvo finansija nadležno za emotivno stanje Džigija, a ne kontrolu primjene zakona u toj oblasti. Istu praksu nastavili su i Lukšićevi nasljednici, pa je kad god Grboviću nešto nije po volji organizovan sastanak predstavnika Vlade, Uprave i Lutrije. Džigi je nekako uvijek poslije bio zadovoljan.

Novi sastanak oranizovan je šest dana nakon Lukšićeve urgencije. Sada su prisutni i predstavnici Vlade, tadašnji savjetnik Lukšića Predrag Stamatović. Tu su opet Moštrokol i Vorotovićeva, koji su u međuvremeni vraćeni na slučaj. Među predstavnicima Lutrije ovog puta nema Grbovića.

Na tom sastanku Upravi je naloženo da usvoji Pravila Lutrije ,,do kraja radnog vremena”, a usvojeno je nekoliko u najmanju ruku zabrinjavajućih zaključaka. ,,Uprava će u svom budućem radu u odnosu na koncesionare Lutriju i Džek Pot postupati na način koji će biti usmjeren u pravcu jačanja međusobnog povjerenja i afirmacije zakona”, jedan je od takvih koji su potpisali svi prisutni!

Advokat Bojić konstatuje, što se navodi na kraju zapisnika, da ,,dalje razmatranje usklađenosti pravila sa zakonom i ustavom ubuduće ne smije biti praksa ove uprave!” Prisutni nemaju primjedbi, zapisničar ih bar ne konstatuje.

Na sastanku su se, interesantno je, predstavnici Lutrije obavezali da neće podnositi ,,nikakve zahtjeve za naknadu štete pred nadležnim sudskim instancama”. Lutrija je međutim uskoro podnijela tužbu protiv države tražeći odštetu za navodne gubitke pretrpljenje zbog toga što je odobravanje pravila za Toto predugo trajalo. Sudija Blažo Jovanić, kome nije prvi put da presuđuje u korist premijerovih prijatelja, dodijelio je Luriji i Džek Potu odštetu od oko dva miliona eura, iako je i u samoj tužbi konstatovano da se Lutrija ranije obavezala da neće pokretati odštetne postupke. Jovanić je očito uvažio argument Grbovića da Uprava nije nastavila da ,,radi na afirmaciji, razvoju i poboljšanju poremećenih međusobnih odnosa”, pa da onda ni Lutrija ne mora da održi obećanje.

U nalazu zaštitnika imovinsko pravnih odnosa konstatovano je tada da Lutrija nezakonito posjeduje koncesiju za priređivanje igre Toto, jer po ugovoru ima pravo da priređuje mnogo manje igara, o čemu je Monitor ranije pisao.

Uzalud. Džigi je zakon. I norma, što bi on rek’o.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

Izdvojeno

POSLIJE IBAR-A: Ko će u vlast, ko niz vodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar pravde Andrej Milović, ukoliko parlamentarna većina usvoji  prijedlog premijera Milojka Spajića  za njegovo razrješenje, neće sa te pozicije otići zbog IBAR-a, ili loših zakonskih rješenja.  U središtu političkih trvenja u vlasti, kojih je sve više, nijesu  principi i reforme, već borba za moć

 

Tek što su u parlamentu usvojeni tzv IBAR zakoni, krenula su politička trvenja. Sedmica je otvorena konferencijom za štampu ministra pravde Andreja Milovića, na kojoj je on pozvao premijera Spajića da predloži Skupštini  da ga razriješi.

„Predsjedniče Vlade Spajiću, pozivam Vas da uputite prijedlog Skupštini za smjenu ministra pravde koji Vas je svugdje branio. Šta će reći plenum i kako će komentarisati moj dosadašnji rad – vidjećemo”, saopštio je Milović. U nastavku je obrazlagao kako je zbog IBAR-a ćutao kada je „mučki protivstatutarno“ isključen iz Pokreta Evropa sad, te ocijenio da je došlo vrijeme da Spajić i on svedu političke i institucionalno račune: „Prije negoli njegovo toksično okruženje, a onda i on povuče sve ka ponoru, kako PES koji je počeo da vuče ka ponoru, tako Vladu i cijelu Crnu Goru“.

Konferencija je uslijedila nakon što je Spajićeva Vlada donijela krajem sedmice odluku da jedan od IBAR zakona iz domena pravosuđa u parlamentu na završnoj sjednici  predstavlja Momo Koprivica, potrpedsjednik Vlade za politički sistem, a ne ministar pravde. Prethodno je Spajić uputio notu predsjedniku Parlamenta Andriji Mandiću da ministri ne mogu u Skupštini prihvatiti bez konsultacija sa Vladom amandmanske intervencije. Nakon što je Milović prihvatio jedan od amandmana, za koji kaže da je „čisto tehnički“, odlučeno je da ga zamijeni Koprivica, koji bi prema nezvaničnim izvorima, mogao biti novi ministar pravde.

Premijer je uzvratio prijedlogom Skupštini za razrješenje Milovića.  „Nakon što sam, kada su mi obaveze to dozvolile, ispratio današnji nastup ministra Andreja Milovića, moram priznati da sam sasvim siguran u ispravnost odluke da Skupštini predložim njegovo razrješenje“, ocijenio je Spajić odmah nakon konferencije, nakon čega je taj prijedlog uputio parlamentu.

“Sa tom odlukom, istini za volju, upoznao sam ga prije njegovog javnog istupa, što njegovu konferenciju za medije u konačnom čini običnom predstavom za javnost”, saopštio je.  „Preciznosti radi, Milovićevi raniji nastupi u javnosti, na koje sam mu vrlo jasno skretao pažnju, a na momente ih se i stidio, razlog su podnošenja prijedloga za njegovu smjenu, koji zbog rada na ispunjavanju evropske agende nije mogao biti podnijet ranije”.

Konačno, Spajić je optužio Milovića da je “stao rame uz rame sa predsjednikom Crne Gore  u pokušaju destabilizacije integriteta Vlade i time urušavanja evropskog puta Crne Gore”.  Spajić tvrdi : “Nije slučajnost da u trenutku kada su i Vlada i Skupština demonstrirale rezultate u poglavljima 23 i 24 i ispunile neophodne uslove za dobijanje IBAR-a, kreće koordinisana opstrukcija ministra Milovića i predsjednika Milatovića”.  Milatović je prethodno odbio da potpiše dva od 12 IBAR zakona koji su mu upućeni. Jedan se odnosi na zakon o RTCG, a drugi o sudskom savjetu. Civilni sektor smatra da su Milatovićevi razlozi za kritiku tih rešenja opravdani.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

AFERA TUNEL: Izgubljeni u mraku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok čekamo da istina konačno izađe iz tunela, ako tamo već nije trajno zatrpana i zabetonirana, predstavnici nove vlasti svu krivicu za sve evidentniji neuspjeh istrage prebacuju na svoje prethodnike. Ostaje samo kontinuitet neriješenih zločina koji su potresli Crnu Goru

 

Da je u administrativnom centru Podgorice, u kojem se nalaze najvažnije državne institucije, u tajnosti iskopano 30 metara tunela od stambene zgrade do depoa Višeg suda, saznali smo u septembru prošle godine. Činjenica da je, neopaženo, moguće iskopati tunel u zoni u kojoj se nalaze štićeni objekti poput Skupštine, Vlade, Ustavnog suda, Centralne banke, otvorilo je brojna pitanja o stanja u bezbjednosnom sektoru u Crnoj Gori.

Devet mjeseci kasnije sumnje su samo produbljene. Ove sedmice, Osnovni sud u Podgorici ukinuo je pritvor državljaninu Srbije Vladimiru Eriću, osumnjičenom da je učestvovao u kopanju tunela koji je vodio do depoa Višeg suda. Erić je bio u pritvoru od marta, kada je na osnovu međunarodne potjernice izručen iz Švedske. Iz suda je saopšteno da se Erićev DNK ne poklapa sa tragovima koji su pronađeni u tunelu.

,,Imajući u vidu navedene rezultate DNK vještačenja, dovedena je u pitanje osnovana sumnja da je okrivljeni izvršio krivična djela stavljena mu na teret, što za posljedicu mora imati ukidanje pritvora okrivljenom”, naveli su iz suda. Iz Osnovnog državnog tužilaštva su uložili žalbu Višem sudu na ovu odluku, te naveli da imaju dokaze i da je njihova istraga u završnoj fazi.

U sklopu istrage, do sada su bile uhapšene četiri osobe iz Podgorice – Katarina Baćović, Nikola Milačić, Ivica Piperović i Marijan Vuljaj, zbog sumnje da su povezani sa kopanjem tunela. Vrhovni sud u januaru ove godine odbio je da im produži pritvor, jer Osnovno tužilaštvo nije navelo za koje krivično djelo ih tereti, za koji period, niti su date činjenice na osnovu kojih se traži produženje pritvora.

Po saznanjima policije u kopanju tunela učestvovali su i državljani Srbije Veljko i Milan Marković, Dejan Jovanović i Vladimir Erić. Osim oslobođenog Erića, ostali osumnjičeni su i dalje nedostupni crnogorskim istražiteljima. Tokom dosadašnje istrage nije pronađen nijedan predmet iz dokaznog materijala koji je ukraden iz depoa Višeg suda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DPS FENOMENOLOGIJA: Između štitonoša i insajdera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prijetnja Đukanoviću danas su oni sa kojima je gradio višedecenijski sistem nejednakih i privilegovanih. I koji su od tog sistema profitirali. Brane ga, ako treba i “radikalno”, mladi nasljednici koji nemaju teško breme prošlosti, ni prve milione. Ponašanje novih čelnika DPS  svjedoči da oni,  uprkos onom prividu neposrednih izbora, nijesu  izabrani  već – zaglavareni. Vođa je  i dalje vođa

 


Danijel Živković
, lider Demokratske partije socijalista zacementirao je ove sedmice mogućnost da ta stranka sa novim rukovodstvom krene putem reformi. U razgovoru za podgoričku Antenu M, Živković je poručio da će odgovor na eventualno hapšenje Đukanovića biti- “radikalan”.

“Ako postoji ta i takva namjera, i ako neko misli da će političkim uticajem ili instrumentalizacijom pravosuđa da pokrene i nastavi spiralu revanšizma ili da kroz iskazanu namjeru eventualno krene u takav naum, onda nemojte da imate dilemu da će odgovor biti radikalan. To znači da ćemo se organizovati dovoljno dobro da ćemo takve naume spriječiti”, saopštio je mladi Đukanovićev nasljednik.

I ranije se vidjelo da novo rukovodstvo DPS-a ne namjerava da napravi otklon od Đukanovićevog nasleđa i suštinski reformiše stranku. Jedan od nedavnih očiglednih znakova bio je i onaj kada je Živković  stao iza  Đukanovićevih opasnih poruka da  hapšenja bivšeg specijalnog tužioca Milivoja Katnića i nekadašnjeg visokog funkcionera bezbjednosnog sektora Zorana Lazovića mogu rezultirati osvetama.  Istih dana mlado rukovodstvo DPS-a stajalo je uz Đukanovića i na sahrani Nikšićanina Brana Mićunovića, sa kojim je višedecenijski vođa svojevremeno dijelio međunarodnu optužnicu za šverc cigareta. To je onaj zvanični dio. Nezvanično, dijelili su još toga.

Živkovićeve najnovije poruke govore ne samo da ova stranka pod novim rukovodstvom institucije poštuje samo ako ih kontroliše, već i da se zarad bespogovorne lojalnosti Đukanoviću, odriče i svoje evropske maske.

Sa Živkovićem se slažu i ostali u stranci. Potpredsjednik DPS-a Jevto Eraković saopštio da je Živkovićeva izjava primjerena i da je njom poslata poruka da “niko neće mirno posmatrati da se nešto dešava nezakonito, protivustavno i selektivno…, nego da želimo svim sredstvima da branimo ono što je u okvirima zakona i Ustava Crne Gore”.  Po Erakoviću je normalno da Đukanović bude izvan zakona. Nedodirljiv.  Po onoj, svi smo jednaki, samo su neki jednakiji.

Sve zajedno to svjedoči da novo vođstvo DPS- a, uprkos onom prividu neposrednih izbora, nije izabrano  već – zaglavareno. Vođa je  i dalje vođa.

Živkovićeva najava radikalnog odgovora na eventualno Đukanovićevo hapšenje  uslijedila je nakon prošlonedeljne objave hrvatskog Jutarnjeg lista  da bi Đukanović mogao biti lišen slobode “sljedećih dana”, i da su to saznali “iz dobro obaviještenih izvora u Podgorici bliskih tom nekadašnjem crnogorskom lideru”.

„Dakle, kako se priča po Podgorici, državno tužilaštvo, koje je sada pod kapom vladajuće prosrpske koalicije, to bombastično hapšenje priprema nakon što se navodno dogovorilo s nedavno iz Velike Britanije izručenim ‘biznismenom’ Duškom Kneževićem koji je navodno pristao da sarađuje i bude ‘zaštićeni svedok pokajnik'”, navodi Jutarnji list.

Duško Knežević saslušan je u tužilaštvu povodom afera Ničija kuća i Prvi milion, koje se vezuju za Đukanovića,  a za koje Knežević tvrdi da ima dokaze. On je, međutim, odbio da ih iznese „dok mu se ne pruže određene garancije“.

Analitičari ukazuju  da posljednje izjave iz DPS-a nesporno predstavljaju prijetnje i pritisak na tužilaštvo, i da imaju za cilj da “delegitimizuju” rad te institucije. Takođe, smatraju da je u pozadini zebnja Đukanovića od Kneževićevih insajderskih informacija koje bi mogao saopštiti tužilaštvu. Specijalani tužilac Vladimir Novović je tako bio tema kritika poslanika DPS- a  na ovonedjeljnoj sjednici o IBAR zakonima.

“Prisutan je  narativ o Skaj tužiocu (Novoviću), ‘političkim tasterima’ i slično. Ovim se podriva povjerenje javnosti ili bar dijela javnosti u rad ovog organa, s jasnom porukom da su otvoreni postupci nepravedni i da će i ovo proći. Time se šalju i poruke kojima će se podići moral u svojim redovima, odnosno da politička snaga i dalje stanuje u ‘njihovim’ redovima”, ocjenjuje Sergej Sekulović, analitičar i bivši ministar unutrašnjih poslova.  

Direktorica Akcija za ljudska prava Tea Gorjanc Prelević ocijenila je da je pozadina ovakvih izjava  uvijek ili pokušaj uticaja na tužilaštvo ili dodvoravanje onome kome se nudi zaštita. Ona smatra  da na tužilaštvo te prijetnje ne bi trebale da utiču. “Osim da se eventualno pripreme za procesuiranje svih tih najavljenih krivičnih djela ako ona budu izvršena”.

Većina vladajućih partija oštro je reagovla na poruke Živkovića, osim iz Nove srpske demokratije. Funkcioner te stranke Jovan Vučurović saopštio je da  ne vidi problem u tome i da „svi imaju pravo da brane svoje ljude“ . I od zakona valjda.

U svakom slučaju, zanimljiva je aktuelna  DPS fenomenologija.  Prijetnja Đukanoviću danas su oni sa kojima je gradio višedecenijski sistem nejednakih i privilegovanih. I koji su od tog sistema profitirali. A brane ga, ako treba i “radikalno”, oni koji iza sebe nemaju teško breme prošlosti, ni prve milione.

Neki od dugogodišnjih Đukanovićevih saboraca postaće i njegova politička konkurencija.  Bivši DPS premijer i dugogodišnji šef tajne policije u doba Đukanovića, Duško Marković bi u  narednih petnaestak dana, javili su mediji,  trebalo da objelodani program i osnivače partije koju osniva. Marković je nedavno podnio ostavku na članstvo u DPS-u.

Duško Marković se povezuje sa brojnim aferama prethodnog režima, između ostalog sa švercom cigareta i tzv. mojkovačkim kriminalnim klanom, što je on više puta negirao, tvrdeći da su te optužbe “najobičnija” glupost”. Markovićev kum Veselin Veljović, još jedan od stubova bivšeg režima čije se ime takođe vezivalo za mojkovački klan, uhapšen je u julu prošle godine. Tužilaštvo ga tereti ga da je povjerljivim informacijama pomagao šefu kriminalne organizacije Aleksandru Mrkiću da švercuje cigarete. Marković je bo na čelu tajne policije u vrijeme ubistva urednika Dana Duška Jovanovića.  Deceniju nakon ubistva saopštio je da je dok je bio na čelu tajne službe upozoravao MUP  da je Duško Jovanović  ugrožen.  Tadašnji urednik Dana Nikola Marković podnio je zbog te izjave krivičnu prijavu tražeći da se Duško Marković „ odrekne imuniteta i progovori o svemu što je kao načelnik Službe državne bezbjednosti znao, a što se tiče ubistva Duška Jovanovića, odnosno da nam kaže ko je to prijetio i od koga je bio ugrožen život tadašnjem glavnom i odgovornom uredniku lista Dan.“  Marković se nije odrekao imuniteta i do danas na tu temu više nije rekao ništa. Zbog afere  trgovinom ženama S. Č, SDP je 2003. godine odbio da podrži njegovo imenovanje za ministra policije.

Marković se danas predstavlja kao budući lider nove partije koji nikad nije bio “ničije oruđe – pojedinaca, interesnih grupa, medija, pa ni DPS-a”, kako je napisao na mreži X.

Programski manifest i osnivači Markovićeve partije, biće, kako se najavljuje, predstavljeni na konferenciji za medije u narednih desetak dana. Stranka će se navodno temeljiti na evropskim vrijednostima i građanskom konceptu društva, a inicijativni odbor partije broji oko 50 članova koji su predstavljeni kao  – “doktori nauka, profesori, ljekari, inženjeri, ugledni pravnici, ekonomisti”. Za sada se samo zna da je među njima bivša ministarka nauke u Markovićevoj vladi  Sanja Damjanović.

Novo rukovodstvo DPS-a sa posljednjim izjavama pomaže  da  Duško Marković, „crna kutija“ Đukanovićevog režima, nastupa kao nekakav reformista. Baš kao što su za Đukanovićev rejting i dobre rezultate DPS-a na izborima najzaslužnije nove vlasti.  Prema nedavnom istraživanju DAMAR-a Đukanović je treći najpopularniji političar (iako to zvanično nije)u Crnoj Gori, odmah nakon Jakova Milatovića i Milojka Spajića. Isto istraživanje pokazuje da bi u slučaju samostalnog nastupa partija na izborima PES imao  22,8 odsto glasova,a DPS – 21, 1 odsto. Na lokalnim izborima u Budvi DPS je osvojio sedam mandata, a u Andrijevici 11 mandata i najbolji pojedinačni rezultat, bolji nego na parlamentarnim izborima.

Srećne promjene.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo