Povežite se sa nama

MONITORING

DOSIJE LUTRIJA CRNE GORE (3): Džigi i Lukšić na zajedničkom zadatku

Objavljeno prije

na

Devet mjeseci, od početka do jeseni 2009. godine, Uprava na igre na sreću na čijem je čelu bio Aleksandar Moštrokol, odbijala je da odobri Lutriji Crne Gore da priređuje igru Toto po njenim pravilima jer nijesu bili u skladu sa Zakonom o igrama na sreću. Konačno, nakon intervencija i pritisaka na nedležne u Upravi od strane Ministarstva finansija kojim je tada rukovodio Igor Lukšić, Lutriji je odobreno priređivanje ove igre po spornim pravilima. Po kojim, kako je Uprava i konstatovala, Toto u stvari nije više lutrijska igra, kako je definiše zakon, već kladioničarska. Tako je, osim što je ranije nezakonito Lutriji dozvoljno priređivanje te igre, državni budžet oštećen za 624 hljade eura godišnje fiksne naknade koju bi Lutrija morala da plati da je igra definisana kao kladioničarska. Kakva u suštini i jeste.

Monitor je pozivajući se na Zakon o slobodnom pristupu informacijama od Uprave za igre na sreću dobio na uvid dokumentaciju o tom slučaju, u kojoj se između ostalog nalaze zapisnici sa sjednica organizovanih na insisitiranje Lukšića, a iz kojih se jasno vidi kako je od strane predstavnika tadašnjeg ministarstva i Lutrije na službenike Uprave za igre na sreću vršen pritisak. Prethodno je Ministarstvo usvojilo žalbu Lutrije i iz formalnih razloga poništilo rješenja Uprave kojim se odbijaju pravila Lutrije. Konačno, Lutriji su odobrena sporna pravila.

Poznato je da je vlasnik Lutrije Sava Grbović Džigi poslovni partner Brana Mićunovića, premijerovog prijatlja sa italijanske optužnice za šverc cigareta, čiji su članovi porodice takođe bili u bordu Lutrije. Monitor je pisao o nizu privilegija koje je na uštrb državne kase Lutriji omogućila Vlada.

Prvi sastanak organizovan je u prostorijama Uprave za igre na sreću 25. septembra 2009. godine. Prisutna su četiri predstavnika Lutrije: Grbović, predsjednik Borda direktora Branko Jovanović, Angelina Čolović i pravni zastupnik Lutrije advokat Vladan S. Bojić. U ime Uprave, tu su inspektor Veljko Begović, Tamara Popović, te Moštrokol i službenica Radmila Vorotović. Moštrokol i Vorotovićeva koja je vodila slučaj su nakon tog sastanka formalno skinuti sa slučaja na zahtjev Lutrije.

Na tom sastanku predstavnici Uprave ostaju pri stavu da je Toto kako je definiše Lutrija kladioničarska a ne lutrijka igra, i da zato ne mogu odobriti njeno takvo priređivanje . ,,Pravila koja ste nam dostavili ne sadrže pravila lutrijske igre na sreću Toto. Vi ste nam u više navrata to pokušali dokazati. Mene interesuje da li imate neke nove činjenice i dokaze da je to tako”, pita na početku sastanka Grbovića službenica Uprave Radmila Vorotović.

Umjesto novih činjenica i dokaza, slijede pravna tumačenja i filozofske opservacije Sava Grbovića Džigija. Zbog obimnosti zapisnika, Monitor je primoran da izdvoji tek neke.

,,Ne može postojati moje ili vaše mišljenje da je nešto lutrijsko ili nije lutrijsko. Da li nešto liči ili ne liči, to je isto jedan oblik nekakve kreativnosti u tome. Jer moja pravila mogu onda nekom sledećm direktoru da liče na ovo, onome sledećem na ono”, pojašnjava Grbović. Izgleda ipak da ne mogu, i nasljednik Moštrokola, sada već razriješeni direktor Uprave Ilija Vukčević takođe je konstatovao da je Toto kako je organizuje Lutrija u stvari kladioničarska igra.

Pa dalje: ,,Riječ ‘u skladu sa zakonom’ je jedna jezička varijacija, jesam li u pravu gospodine advokate?”, pita Grbović advokata Bojića i nastavlja: ,,Zašto bi onda postojao ovaj zakon ako ja nijesam normiran i vi kao uprava nijeste normirani… Vaša zabluda je da ovo liči na klađenje, ili ovo liči na je možda nekakvo objašnjenje za nekog ko nije edukovan za igre na sreću”.

U nastavku sjednice službenica Vorotović se poziva i na Vujakliju kako bi Grboviću pojasnila kako zakon razlikuje kladioničarske od lutrijskih igara. Moštrokol tek s vremena na vrijeme opomene na ,,procesnu normu”. Sjednica se okončava tako što advokat Bojić tumačenjem terminologije predstavnika Uprave koja se koristila na sastanku ,,otkriva” lošu namjeru i animozitet Uprave prema Lutriji.

,,Službeno lice je izjavilo da je stav Uprave, sa naglaskom na riječ stav, da se ovakva pravila odnose na kladioničarske a ne lutrijske igre. Riječ stav je neprihvatljiva. Vidljivo je sada da animoziteti postoje i više nego jasno da se ne želi poštovati zakon”, prozreo je Bojić. Predstavnici Lutrije na kraju sastanka traže da Uprava prekine postupak ,,dok ministar ne donese zaključak” , te da se službenica Vorotović i Moštrokol skinu sa slučaja, što je i učinjeno.

Lukšić se uskoro direktno uključuje i donosi zaključak. U dopisu upućenom Moštrokolu on konstatuje da ,,u Ministarstvu finansija već duži period zapažamo da je povodom raznolikih pristupa, viđenja i tumačenja narušen odnos Uprave i tog priređivača”.

,,U namjeri očuvanja partnerstva i budućih perspektiva molimo vas da dodatno razmotrite situaciju. Ovo se prvo čini oportunim zbog nedovršenosti norme Toto i naše namjere da uskoro mijenjamo Zakon o igrama na sreću. Mislimo da je opravdano potražiti prelazno rješenje do eventualnog preciziranja zakonskog određenja”, kaže Lukšić,

Konačno, predlaže novi sastanak kao ,,prigodnu formu za prevazilaženje tog problema”.

Iz dokumentacije koju je Monitor dobio na uvid stiče se utisak da je Ministarstvo finansija nadležno za emotivno stanje Džigija, a ne kontrolu primjene zakona u toj oblasti. Istu praksu nastavili su i Lukšićevi nasljednici, pa je kad god Grboviću nešto nije po volji organizovan sastanak predstavnika Vlade, Uprave i Lutrije. Džigi je nekako uvijek poslije bio zadovoljan.

Novi sastanak oranizovan je šest dana nakon Lukšićeve urgencije. Sada su prisutni i predstavnici Vlade, tadašnji savjetnik Lukšića Predrag Stamatović. Tu su opet Moštrokol i Vorotovićeva, koji su u međuvremeni vraćeni na slučaj. Među predstavnicima Lutrije ovog puta nema Grbovića.

Na tom sastanku Upravi je naloženo da usvoji Pravila Lutrije ,,do kraja radnog vremena”, a usvojeno je nekoliko u najmanju ruku zabrinjavajućih zaključaka. ,,Uprava će u svom budućem radu u odnosu na koncesionare Lutriju i Džek Pot postupati na način koji će biti usmjeren u pravcu jačanja međusobnog povjerenja i afirmacije zakona”, jedan je od takvih koji su potpisali svi prisutni!

Advokat Bojić konstatuje, što se navodi na kraju zapisnika, da ,,dalje razmatranje usklađenosti pravila sa zakonom i ustavom ubuduće ne smije biti praksa ove uprave!” Prisutni nemaju primjedbi, zapisničar ih bar ne konstatuje.

Na sastanku su se, interesantno je, predstavnici Lutrije obavezali da neće podnositi ,,nikakve zahtjeve za naknadu štete pred nadležnim sudskim instancama”. Lutrija je međutim uskoro podnijela tužbu protiv države tražeći odštetu za navodne gubitke pretrpljenje zbog toga što je odobravanje pravila za Toto predugo trajalo. Sudija Blažo Jovanić, kome nije prvi put da presuđuje u korist premijerovih prijatelja, dodijelio je Luriji i Džek Potu odštetu od oko dva miliona eura, iako je i u samoj tužbi konstatovano da se Lutrija ranije obavezala da neće pokretati odštetne postupke. Jovanić je očito uvažio argument Grbovića da Uprava nije nastavila da ,,radi na afirmaciji, razvoju i poboljšanju poremećenih međusobnih odnosa”, pa da onda ni Lutrija ne mora da održi obećanje.

U nalazu zaštitnika imovinsko pravnih odnosa konstatovano je tada da Lutrija nezakonito posjeduje koncesiju za priređivanje igre Toto, jer po ugovoru ima pravo da priređuje mnogo manje igara, o čemu je Monitor ranije pisao.

Uzalud. Džigi je zakon. I norma, što bi on rek’o.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

Izdvojeno

VLADA NE POŠTUJE ROKOVE VLASTITIH OBEĆANJA: Ludom radovanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Građanima su obećani rast standarda i novi putevi, privredi jednostavnije procedure i finansijska rasterećenja, evropskim partnerima –reforme… I mnogo toga je „odloženo do daljnjeg“. Biće, nadaju se optimisti

 

 

Kada je Milojko Spajić, još zelen na funkciji predsjednika Vlade, najavio da će u septembru prošle godine početi gradnje dionice autoputa Mateševo – Andrijevica („paf-paf i 2024. u septembru želim da vidim ašov u zemlji“, M. Spajić, decembar 2023.) samo su najnaivniji povjerovali u izvodljivost datog obećanja. Još nerealnije zvučala je priča o tome kako će, „u narednih pet do sedam godina“ (otprilike do 2030.), Crna Gora dobiti „18 dionica autoputeva i brzih cesti“.

Kako sada stvari stoje, budu li za pet godina u funkciji tri, od obećanih 18 dionica autoputeva i brzih cesti, biće puna kapa. Ostalo – jednog dana.

Neka druga obećanja, lakša za realizaciju a neophodna za normalizaciju političkih, ekonomskih i društvenih odnosa u Crnoj Gori, zvučala su mnogo realnije. Za njihovo provođenje trebalo je samo dobre volje i, uglavnom, 41 glas u Skupštini Crne Gore. Opet, ni od njih, još uvijek, nema ništa.

Slijedeći premijerovo insistiranje da je ekonomija važnija od politike, krenimo sa tog kraja. Dijelom i zato što za ispunjenje tih obećanja vlast nije trebalo da podnese neku veliku žrtvu, u vidu smanjenja mogućnosti kadrovanja (političkog zapošljavanja po dubini) ili pojačane kontrole trošenja državnog novca preko Vlade, državnih i javnih preduzeća, lokalnih samouprava…

Od proljeća prošle godine slušamo priču o „skorom“ usvajanju zakona o stalnom sezoncu. Ipak, lako se može desiti da predstojeću turističku sezonu, uz narastajući problem sa plažama, dočekamo jednako nespremni kao i prošle godine. Ili sa zakonskim rješenjem koje će, prema dostupnim komentarima zainteresovanih, donijeti novih problema makar onoliko koliko i potencijalnih rješenja.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POLICIJA PROTIV SLOBODNE RIJEČI: Disciplinovanje kritičara

Objavljeno prije

na

Objavio:

Međunarodna praksa, rezolucije, presude Suda u Strazburu su neumoljive i na strani su slobodne riječi. Sve suprotno u odnosu na domaću praksu koja se bila ukorijenila za vrijeme vladavine DPS-a, a koju, kao i u slučaju Brana Mandića, vlast, kada joj treba, baštini i danas

 

 

,,Sve vrijeme bio sam koncentrisan na to AX”, kazao je istoričar, profesor Univerziteta Crne Gore, Aleksandar Stamatović urednici i voditeljki Ireni Ivanović-Tatar, koja je nosila majicu sa tom oznakom.

,,Je li ova majica na meni. Armani. Što? Sviđa li vam se”, odgovorila je ona.

,,Pa sviđa mi se ono što je ispod nje i iznad nje”, rekao je profesor.

Ovako je tekao razgovor na kraju emisije Neki to vole vruće“ na TV Adria, 16. maja prošle godine. Javnost se uzbudila, reagovala, osudila.

Stamatović se decenijama bavi politikom, a bio je lider Otadžbinske srpske stranke. Preko deceniju je radio u više osnovnih i srednjih škola u Podgorici kao profesor istorije. U zvanje redovnog profesora na Filozofskom fakultetu na Palama izabran je u novembru 2017. Nakon raskida radnog odnosa sa Univerzitetom u Istočnom Sarajevu, u zvanju docenta radi od 1. aprila 2023. godine na Filozofskom fakultetu (Studijski program istorija) u Nikšiću.

Kako je Stamatović profesor državnog univerziteta, nakon pola godine reagovao je i Etički odbor UCG. Bolje da nije – Stamatović je aboliran uz ocjenu odbora, etičkog, da je ,,iskazao afinitet prema duhu novinarke Tatar“.
,,Profesori su zaključili da je neobuzdani profesor zapravo mislio na moje ‘duhovne atribute’, ljepotu, jer se ispod majičice, tj. grudi nalazi duša. Crni humor je sve u ovoj zemlji čuda”, izjavila je nedavno novinarka Tatar.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLADIKE I SRPSKI POLITIČARI U CRNOJ GORI: Srpski svet, Kremlj i Vučićeva drama 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Joanikije  Mićović je nakon izbora za mitroplita ostao vjeran ideji i srpskog i ruskog sveta. Od šestorice arhijereja potpisnika pisma, kojim su dali podršku studentima u Srbiji, Joanikijev potpis je izazvao najviše iznenađenja, kako kod javnosti, tako i kod beogradskih vlasti

 

 

Kako raste nervoza srbijanskog režima zbog studentskih protesta u zemlji i povećanja uloga i tenzija u Bosni, usljed protivustavnih mjera vlasti u Banja Luci, dio arhijereja Srpske crkve (SPC) je opet javno oponirao beogradsku centralu (i svjetovnu i duhovnu). Mitropoliti njemački Grigorije Durić, crnogorski Joanikije Mićović, žički Justin Stefanović, hercegovački Dimitrije Rađenović i episkopi zapadnoamerički Maksim Vasiljević i istočnoamerički Irinej Dobrijević uputili su krajem februara otvoreno pismo javnosti. Reakcija je uslijedila nakon “različitih optužbi na račun studenata” režimskih medija ali i “crkvenih velikodostojnika…i putem zvaničnih glasila SPC”. Šestorica su pozvala na “poštovanje studenata i njihove pravedne i dostojanstvene borbe, kao i na odgovorno izražavanje i izveštavanje”. Usprotivili su se njihovom “dehumanizovanju”, “ponižavanju”,  “stavljanju u kontekst ‘obojene revolucije’“ i “srpskih ustaša“. Studentima je epitet “ustaša” stigao nekoliko dana ranije sa portala Eparhije kruševačke u kojoj stoluje, režimu odani, David Perović. U svom tekstu mitropolit David je podržao tezu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da je studentski protest zapravo „obojena revolucija“. U tvrdio je da studenti imaju mentore “koji ih obučavaju kako da postanu ‘srpske ustaše’ i novi zlodusi Lubjanke (sjedište zloglasnog KGB-a ispod koga je i zatvor)“.

Mitropolit David je slovio za nasljednika Amfilohija Radovića kao kandidat Vučića i Irineja Bulovića, moćnog episkopa bačkog i uzdanicu Kremlja. Vlada premijera Zdravka Krivokapića nije bila za to rješenje i, uz lobiranje pojedinih uticajnih zapadnih ambasadora kod Vučića, ishodovano je  da Joanikije preuzme Mitropoliju crnogorsko – primorsku (MCP).  Vučić i Patrijaršija su ukinuli Episkopski savjet Pravoslavne crkve u Crnoj Gori, uklonili mitropolitu titulu arhiepiskopa cetinjskog i sve ostale oblike autonomije koje je Amfilohije posljednjih godina počeo omeđavati u odnosu na Beograd i Vučića. Vučićev odboj prema Joanikiju je dodatno pojačan njegovim odbijanjem da predsjedniku Srbije dozvoli održati govor na sahrani u Podgorici budući da je za života s Amfilohijem bio u lošim odnosima. Vučić je javno negirao da je tražio da govori. Monitor je tada pisao da je imao uvid u brojne tekstualne poruke savjetnika predsjednika poslatih Joanikijevom najbližem okruženju u kojima se, maltene prijeteći, insistiralo da se Vučiću da riječ.

Nakon ustoličenja mitropolit Joanikije se ponašao lojalno prema srbijanskoj vlasti. Temeljni ugovor sa Vladom CG koji je trebao potpisati mitropolit crnogorski (kako je i Amfilohije najavio i kako je bila praksa u okruženju da to rade mjesni mitropoliti)  potpisao je srbijanski patrijarh Porfirije Perić. Perić je zaređao česte posjete Crnoj Gori i javno se uključio u kampanju pred popis stanovništva (u saradnji sa srpskom službom državne bezbjednosti) da se Crnogorci nacionalno izjašanjavaju kao Srbi.

Joanikije je ostao vjeran ideji i srpskog i ruskog sveta. Od šestorice arhijereja potpisnika pisma, Joanikijev potpis je izazvao najviše iznenađenja, kako kod javnosti, tako i kod beogradskih vlasti. Američki episkopi, hercegovački i njemački mitropoliti su već neko vrijeme javni protivnici i kritičari Vučića i njegove klike. Ipak, za razliku od “srpskih ustaša” i drugih epiteta upućenih studentima koje su šestorica osudili, epitet “zlodusi Lubjanke” nije osuđen u javnom pismu, možda baš zbog Joanikijeve bliskosti s njima.  On je suštinski  podržao rusku agresiju na Ukrajinu. Tvrdio je da su “događaji u Ukrajini posljedice bezbožništva koje se bilo ukorijenilo” kao i da je “Crna Gora projektovana da bude mala Ukrajina“. Nakon početka agresije posjetio je Moskvu dva puta. U oktobru 2022. je odatle poručio da je “Crna Gora… opstala zato što se vezivala za Rusiju”. Tada je sa episkopom slavonskim Jovanom Čulibrkom 18. oktobra otvorio i blagoslovio Festival “Srpska uteha ruskom srcu”. Za poglavara ruske crkve u Ukrajini Onufrija Berezovskog, koji je ranije podržao litije i dolazio u Crnu Goru, Joanikije nije imao “reči utehe” kao za Ruse. Onufrije je nekoliko puta osudio agresiju, teška razaranja i zločine koje je ruska vojska počinila u Ukrajini, pri tom porušivši ili oštetivši i 397 pravoslavnih crkava i manastira.

Srbijanska vlast je 3. marta odgovorila na Joanikijev potpis sa tekstom u Večernjim novostima koje uređuje Milorad Vučelić, nekada glavni ratni propagandista Slobodana Miloševića i sadašnji medijski bič Andrićevog venca. Vučelic je i nosilac Ordena Svetog Save koji mu je lično uručio patrijarh Porfirije za “novinarski profesionalizam i afirmaciju hrišćanskih vrednosti i vrlina”. Novosti su napisale, tj. ispalo je kao da su prenijele iz Sunčanika, “10 razloga zbog kojih mitropolit Joanikije nije smeo da potpiše pismo protiv SPC i patrijarha srpskog”. Mimo rušenja jedninstva SPC-a, Joanikiju se zamjera da je zaboravio da ga je Patrijarh ustoličio na Cetinju, da nije osudio “besprizornu kampanju koja se, prvenstveno preko (nezavisnih) Nova.rs, N1 i društvenih mreža, vodi protiv Srpske Crkve i srpskog patrijarha”. Još se zamjera da je “zaboravio da pogleda ko sve iz Crne Gore podržava proteste u Srbiji”. To su “osvedočeni neprijatelji MCP i neprijatelji srpskog naroda…Aljbin Kurti… i podrška iz Hrvatske sa sve ustaškim i neo-ustaškim simbolima”. Autor teksta tvrdi da “niko ni u najkošmarnijem snu nije mogao da sanja da će Mitropolit Joanikije, koji je smatran za tvrdi stub Srpske Crkve u CG, stati u red sa onima koji ne žele dobro srpskom narodu i Srbiji”. Tekst završava da “još uvek nije kasno da Joanikije povuče svoj potpis sa tog pisma protiv Patrijarha …i da se javno izvini… i prinese pokajanje i zatraži oproštaj”. Čitajući između redova i prema ranijim tekstovima Vučelićevog lista, da se naslututi da će, u suprotnom, Marko Parezanović (načelnik operative državne bezbjednosti i osoba veoma bliska Vučiću) morati (opet) da se pozabavi Joanikijem. Osim ako ga ne zaštite moćni “zlodusi Lubjanke”.

Takvih strahova, za sada, nemaju svjetovni srpski političari u Crnoj Gori koji takođe ispovjedaju (deklarativno) pravoslavlje ali prije svega lojalnost Prvoj familiji Srbije i Kremlju. Predsjednik državne Skupštine Andrija Mandić i njegov koalicioni partner Milan Knežević su sletili 1. marta u Banja Luku da javno pruže podršku političarima čije riječi i potezi, po njihovom sopstvenom priznanju, imaju za cilj razbijanje države Bosne i Hercegovine. Takav scenarij nesumnjivo može imati nesagladive posljedice u regionu i šire.

U Palati Republike ih je dočekao prvostepeno osuđeni predsjednik RS-a Milorad Dodik. Dodik je nakon objave presude u Sudu BiH 26. februara zbog donešenja zakona u NSRS o nepriznavanju odluka Ustavnog suda BiH i odluka Visokog predstavnika za BiH najavio nastavak konfrontacije. Istovremeno su Mandić i Knežević osudili ovu presudu kao pucanj u Dejton i nedemoktratski čin. Po ubrzanoj proceduri parlament RS-a je usvojio novi set zakona kojima se zabranjuje rad Tužilaštva i Suda BiH i SIPA-e (Državna agencija za istragu i zaštite) na teritoriji Republike Srpske. Takođe je pozvao zaposlene Srbe u ovim organima da pređu u institucije RS-a. Ostalo je još da se donesu zakoni o OSA-i (Obavještajna sigurnosna agencija ), Graničnoj policiji i Upravi za indirektno oporezivanje. Ukoliko bi RS pokušala sprovesti zabranu BiH institucija na svojoj teritoriji to bi neminovno vodilo u konflikt i intervenciju stranih trupa u BiH. Ranije su vlasti RS-a nekoliko puta saopštavale da ne priznaju ni Visokog predstavnika za BiH Kristijana Šmita jer njegov izbor nije potvrdio Savjed bezbjednosti UN-a. Antonio Gutereš, generalni sekretar Ujedinjenih Nacija je javno odgovorio na ovakve tvrdnje da UN nisu strana potpisnica Dejtonskog mirovnog sporazuma i da ne treba potvrda Savjeta bezbjednosti za izbor Visokog predstavnika već samo da budu obavješteni kada Upravni odnor Savjeta za sprovedbu mira (PIC) izabere novog visokog predstavnika, u ovom slučaju njemačkog diplomatu Šmita.

Uprkos svemu i zapaljivoj retorici, Mandić je u Banja Luci poručio da su Srbi iz Crne Gore zajedno sa Srbima iz Srpske i kada je teško. Knežević je ponovio da je presuda Dodiku pucanj u Dejton bez obrazloženja tog zaključka. Naknadni tweet Pokreta Evropa sad (PES) i premijera Milojka Spajića da su ova dvojica političara bili privatno u Banja Luci ne mijenja suštinu stvari su oni tamo de fakto pružili podršku razbijanju suverene i međunarodno priznate države. Tu bojazan nezvanično dijeli i diplomatska zajednica u regionu a prvi put su se čuli i glasovi iz Evropskog parlamenta da ovakvo ponašanje dijela izvršne i zakonodavne vlasti ne doprinosi dobrosusjedskim odnosima i zatvaranju pregovaračkih poglavlja sa EU kojima Crna Gora teži.

Igre prijestola se nastavljaju.  Posljednja vijest: Milorad Dodik je na mreži X potvrdio da je pozvan u Tužilaštvo BiH, kako bi kao osumnjičeni za rušenje ustavnog poretka BiH dao izjavu. Rekao je da se neće odazvati. Kriza u našem regionu  se rasplamsava. Vučić računa na sebi i ideji srpskog sveta  lojalne snage, Crnoj Gori. Crna Gora mora imati odgovor na tu situaciju.

Jovo MARTINOVIĆ

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo