Povežite se sa nama

MONITORING

U VRTLOGU VLASTI: Sateliti na sniženju

Objavljeno prije

na

Za izbore u oktobru Demokratska partija socijalista uradila je sve što je mogla: potakla je podjele u skoro svakoj stranci, otezala dogovore o fer izborima do ivice besmisla, izvrdala svaku obavezu koja se dala izvrdati, pokupovala šta je trebalo i ko zna šta još što ćemo u narednim mjesecima vidjeti. Ipak, jedan joj je posao dao mršave rezultate – uzgajanje satelita. Nikad joj gori nijesu bili na raspolaganju.

Pozitivna Crna Gora formirana je u maju 2012. Već u oktobru na izborima su osvojili 29. 885 odnosno 8,4 odsto glasova. To im je donijelo sedam mandata u crnogorskom parlamentu. Birači u Crnoj Gori do te mjere su željni promjena da su ignorisali fakat da je njihova poruka kako ,,neće ni sa ovakvom vlašću, ni sa ovakvom opozicijom” realno neodrživa i da se tu mora kriti neki vrag. A izbio je odmah, oko formiranja lokalne vlasti u Nikšiću. U oktobru 2014. struja predsjednika Darka Pajovića na sjednici Glavnog odbora partije isključila je iz stranke sve funkcionere koji su tražili njegovu ostavku.

Kruna izdaje sopstvenih birača bilo je glasanje za povjerenje Vladi Mila Đukanovića koja je netom izgubila podršku SDP-a. Ostala su im tri poslanika.

Darko Pajović, voljom DPS-a, u međuvremenu je postao predsjednik Skupštine Crne Gore. Ne može se tu govoriti ni o pionu, ni o marioneti, to je – praznina koja se kreće i govori.

Jednostavno: ni promil glasača koji su prije četiri godine zaokružili Pozitivnu nije stigao iz redova simpatizera DPS-a. Da su htjeli da se ponude vladajućoj partiji, uradlii bi to bez posrednika, ne plaćajući Pozitivnoj proviziju.

Uzalud poslanica Pozitivne Azra Jasavić tumači kako nijesu iznevjerili birače koji su, kaže, očekivali da se loša vlast promijeni, a država sačuva. ,,Dosta je bilo buncanja o političkoj korupciji, vrijeme je za jezik razuma i brojeva koji su neumoljivi”, kazala je nedavno Jasavić za agenciju MINA i precizirala: ,,Sedam mandata Pozitivne je dobijeno uglavnom od svjesnih birača iz redova pozicije, koji se nijesu slagali sa devijacijama sistema stvorenim nesmjenjivošću vlasti i dekadencijom etičkih vrijednosti koje su vidljive na svakom koraku. Istovremeno, ti birači su očekivali zaštitu državnih interesa, poštovanje tekovina 21. maja i dosljedno sprovođenje procesa evroatlanskih integracija”.

Onda je Pozitivna sve to pozlatila. Naročito devijacije i dekadenciju.

Prema istraživanju agencije Damar sa početka ove godine imali su podršku 1,9 odsto biračkog tijela. Na lokalnim izborima u Tivtu nijesu uspjeli da sastave izbornu listu. Zasluge za očuvanje Đukanovićeve Vlade bile su dovoljne da dobiju mjesto predsjednika parlamenta na nekoliko mjeseci, pitanje da li i za to da ih DPS prigrli kao koalicione partnere. Ako se to ne desi, smiješi im se sudbina narandžastog jesenjeg lista – da otpadne i istrune. I bilo bi pravo.

Drugu potencijalnu koalicionu uzdanicu predstavljaju Socijaldemokrate Ivana Brajovića. Nastali su tako što je DPS prije godinu podijelio SDP. Nakon što je Brajović na izborima za predsjednika partije, uprkos pritiscima na kongresmene dostojnog najbolje tradicije DPS-a, izgubio od Ranka Krivokapića, njegova grupacija je Glavnom odboru predložila platformu za jedinstvo partije. Platforma nije prihvaćena, oni su napustili partiju i formirali novu. Proslavili su se imenom partije tako da im se uz patiju uvijek mora pomenuti predsjednik da bi se znalo koji su. Ističu se sustavnim napadima na bivše partijske kolege i kapacitetom za popunjavanje funkcija sa kojih su predstavnici SDP-a izbačeni.

Među onima koji se, kako je u trenutku rastanka kazao Krivokapić, ,,nijesu oduprli lošem uticaju vlasti” prvi među jednakima je Ivan Brajović, ministar saobraćaja i pomorstva. SDP-ovac, k'o SDP-ovac, reklo bi se, samo što je riješio da ostane poslušan do kraja.

Drugo je potpredsjednik Socijaldemokrata i šef te patrije u glavnom gradu Vujica Lazović. Njegova uloga u privatizaciji crnogorskih preduzeća vazda je bila jedna od glavnih, bilo da je predsjedavao Savjetom za privatizaciju, bilo raznim tenderskim komisijama.

U SDP-u odavno je važio za čovjeka najupletenijeg u poslove DPS-a. Ogromnu ulogu imao je, tvrde upućeni i u razbijanju partije.

Kada se, na osnovu podataka sa njihove internet stranice, pogleda struktura rukovodećih ljudi kod Socijaldemokrata jasno je da njihova snaga izvire samo iz onoga što im je DPS udijelio. Od ministarskih, preko mjesta u raznim institucijama na republičkom i opštinskom nivou. Ovdje šef lokalne Uprave za šume, tamo direktor Fonda za zdravstveno osiguranje, pa rukovodilac filijale, pa pomoćnik direktora Uprave carina, pa član Državne komisije za kontrolu postupka javnih nabavki, pa Upravnog odbora Rudnika uglja Pljevlja, pa svašta.

Niko, već dvadest godina ne zna koliko glasova je koaliciji sa DPS-om donosio SDP. Sračunati šta mogu da donesu Socijaldemokrate Ivana Brajovića nemoguća je misija, ali, liše uhljebljenih članova njihovih familija, teško da raspolažu ozbiljnom snagom. Damar je rekao da Socijaldemokrate podržava 2,2 odsto birača. Zvuči kao da su ubrojane i šire familije.

U DPS-ovoj orbiti postojano su i manjinske partije, Najbrojnija među njima, Bošnjačka stranka, 2012. je na izborima dobila

15.124 glasa. Sa tri poslanička mjesta odlučivali su o tome ko će vladati Crnom Gorom. Prilijepili su se uz vladajuću partiju. Potpredsjednik stranke Suljo Mustafić objašnjavao je tada da su im ,,statusna pitanja” bitnija od funkcija. Tvrdio je kako im je jedan od važnih ciljeva donošenje pravosnažne presude ,,i za slučaj deportacija bošnjačkih izbjeglica iz Crne Gore i za slučaj etničkog čišćenja sela Bukovice kod Pljevalja i za Morinj i za slučaj Štrpaca, da se svi ti slučajevi do kraja rasvijetle i da se ustanovi i komandne odgovornosti i objektivne odgovornosti za sve ono što se dešavalo 90-ih godina”. Nešto se kasnije na te teme nijesu mnogo čuli.

Predsjednik Bošnjačke strane Rafet Husović radio je kao potpredsjednik Vlade za regionalni razvoj. O razvoju regiona iz kojeg je došao najbolje su lani govorile kolone autobusa prepunih ljudi koji su pokušavali da emigriraju u zemlje zapadne Evrope.

Uoči prošlih izbora njihova retorika bila je puna kritika na račun vlasti, Niko kao Pozitivna, ali i za Bošnjačku stranku važi da je barem dio birača preveslala i upotrijebila ih da se ukotvi u mirnoj luci vlasti. Teži slučaj da je ,,teška” koliko i prije četiri godine.

Osnovni kapital koji je unio u koaliciju sa DPS-om – brukanje imena liberala – predjednik Liberalne partije Andrija Popović u potpunosti je očuvao. Usred rasprave o povjerenju Vladi sjekirao se što vaterpolisti Crne Gore putuju avionom srpske avio-kompanije, posvećeno uočavao neustavnosti u leks specijalisu. Tokom rasprave o Zakonu o energetici ozbiljno je diskutovao: ,,Vlada Crne Gore mora hrabrije i energičnije da uđe u projekte gradnje hidrocentrala. Znam da će biti protivnika takve gradnje… Mi bismo da se tucamo, a da nam ne ulazi'”.

Napori koje je povremeno morao da uloži u održavanje potencijalnih koalicionih partnera u životu za DPS su imali ozbiljan smisao. Oni su dio plana za slučaj da nekad opozicija odluči da bojkotuje izbore. Dosta uvjerljiva pokazna vježba održana je u Tivtu.

Bez bojkota, uloga većine satelita, ukrasne je prirode i zasad nije moguće procijeniti kojim će DPS odlučiti da se zakiti. Milo Đukanović je u vrijeme prošlogodišnjeg partijskog kongresa poručio da je DPS spreman da na izbore izađe samostalno. Ostali partijski činovnici kasnije su razrađivali tu ideju tvrdeći da DPS najbolje prolazi na lokalnim izborima kad nastupa sam. Zgodne su takve izjave: mogući koalicioni partneri, nakon njih, doćeruju se kao udavače ne bi li đuvegija baš njih odabrao. Na drugoj strani su: usjedjelištvo, samoća, cenzus.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

100 GODINA ODĆUTANOG ZLOČINA NAD BOŠNJACIMA( MUSLIMANIMA) ŠAHOVIĆA: Može li Crna Gora pogledati sebi u oči

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rezolucijom koju su u ime  Odbora za obilježavanje stogodišnjice genocida u Šahovićima potpisali Reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat Fejzić i  akademik  Šerbo Rastoder, traži se  da parlament osudi zločin, omogući obilježavanje 100 godina od masakra i podizanje spomen-obilježja stradalima. Zločin u Šahovićima, navodi se, treba unijeti u obrazovne i nastavne programe Traži se i da se pomenu osobe pravoslavne vjere koje su tada spasile jedan broj svojih susjeda muslimana

 

Početkom februara Skupštini Crne Gore i svim poslaničkim klubovima je poslat prijedlog rezolucije koji je uputio  Odbor za obilježavanje stogodišnjice genocida u Šahovićima (današnje Tomaševo) 1924. Potpisnici su predsjednik i potpredsjednik Odbora – Reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat Fejzić i istoričar i akademik  Šerbo Rastoder. Da bi formalno ušao u skupštinsku proceduru, neophodna su najmanje četiri potpisa poslanika.

U izjavi za Radio Slobodna Evropa (RSE) Rastoder je istakao da je Prijedlog rezolucije o genocidu, kako je zvanično nazvana, „pitanje časti sojske i čojske Crne Gore, njenog građanskog karaktera i multinacionalne politike“.

Rezolucijom se traži da parlament osudi zločin, omogući obilježavanje 100 godina od masakra i podizanje spomen-obilježja stradalima. Zločin u Šahovićima treba unijeti u obrazovne i nastavne programe kao “nedopustivu pojavu u civilizovanom društvu”. Traži se i da se posebno pomenu osobe pravoslavne vjere koje su tada spasile jedan broj svojih komšija muslimana od pogroma razularene mase koja je brojala oko dvije hiljade ljudi došlih uglavnom iz Polja, Mojkovca, ali i iz okolnih mjesta u Vraneškoj dolini.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRED 31. GODIŠNJICU ZLOČINA U ŠTRPCIMA: Otmica istine u produženom trajanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ostala je nepoznanica da li su vlasti u Podgorici bile obaviještene o onome što se sprema na pruzi Beograd – Bar. A mogle su biti. U tadašnjoj saveznoj vladi premijera Milana Panića na poziciji ministra unutrašnjih poslova bio je DPS kadar – Pavle Bulatović

 

Narednog utorka, 27. februara, navršiće se 31 godina kako su iz brzog voza 671 Lovćen na liniji Beograd –Bar, u stanici Štrpci na teritotiji BiH, pripadnici interventne čete Višegradske brigade Vojske Republike Srpske pod nazivom Osvetnici, oteli 20 putnika. Zarobljene su odveli, opljačkali pa ubili. Njihova tijela bacili su u Drinu. Do danas su, u jezeru Perućac, pronađeni ostaci četiri žrtve. Za ostalima se, navodno, traga.

Žrtve planirane i, pokazaće se, najavljene otmice dominantno su bili državljani Srbije i Crne Gore (sedmorica ubijenih) bošnjačke i muslimanske nacionalnosti. Stradali su: Esad KapetanovićIljaz LičinaFehim BakijuŠećo SoftićRifat HusovićHalil ZupčevićSenad ĐečevićJusuf RastoderIsmet BabačićAdem AlomerovićMuhedin HanićSafet PreljevićDžafer TopuzovićRasim ĆorićFikret MemovićFevzija ZekovićNijazim KajevićZvjezdan Zuličić i jedna neidntifikovana osoba. Među žrtvama je i Tomo Buzov, prenzionisani oficir i Hrvat po nacionalnosti, koji se, jedini, usprotivio odvođenju putnika. Pitao je uniformisane otmičare  “Ljudi šta to radite?”.

Njihova otmica praktično je bila najavljena. Pripadnici Osvetnika četiri mjeseca ranije, na gotovo identičan način, oteli su 16 Bošnjaka (15 muškaraca i jedna žena) iz sela Sjeverin (Srbija) koji su autobusom pošli u Priboj, gdje su pozvani da nakon tri mjeseca prime platu. Autobus je išao uobičajenom (jedinom) trasom i zaustavljen je u selu Mioče (opština Rudo, BiH). Putnici bošnjačke nacionalnosti su izvedeni i kamionom odvezeni u motel Vilina vlas u Višegradu. Tu su, nekoliko dana kasnije, ubijeni, a njihova tijela bačena u Drinu.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

REFORMSKI KURS MANDIĆEVE NOVE: Slavljenje komšijskih praznika i kriminala

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za Daria Vraneša, gradonačelnika multietničkih i viševjerskih Pljevalja,  Pljevlja su  „srpska zemlja i rasadnik srpskog naroda kroz vjekove“. Ta srpska zemlja „još uvijek ima mnogo neprijatelja …i nije slučajno što je srce srpskih zemalja odvajkada podijeljeno granicama koje su utvrđivali dušmani… a sa svake strane te tromeđe živi od iskona isti narod.“    Ove misli izrekao je na proslavi Dana državnosti Republike Srbije , koji je organizovala pljevaljska opština

 

 

U srijedu veče je u Pljevljima, u organizaciji Opštine Pljevlja, u sali Centra za kulturu održana Svečana akademija povodom 220 godina od Prvog srpskog ustanka i 189 godina od donošenja Sretenjskog ustava Knjaževine Srbije. Pozivnice za  događaj je potpisao gradonačelnik Dario Vraneš. Skup je počeo intoniranjem srbijanske himne Bože pravde, a onda je mileševski episkop  Atanasije Rakita, u čijoj jurisdikciji su Pljevlja, blagoslovio prisutne. Gradonačelnik Vraneš je podsjetio na značaj ustanka u Srbiji 1804. i da je u četvrtak „i praznik pljevaljskih Srba, nas koje od naše etničke matice dijeli prevoj koji se zove Jabuka (na granici sa Srbijom)“.

Na praznik Sretenja 15. februara Karađorđe Petrović je u Orašcu podigao ustanak protiv otomanske vlasti. Na isti dan je 1835. proglašen ustav tadašnje Srbije a od 2002. godine se slavi i kao Dan državnosti Republike Srbije.

„U čast tog dana i mi smo se ovdje večeras okupili da kažemo i pokažemo da je ovaj praznik zajednički praznik, a himna Bože pravde zajednička himna svih Srba ma gdje živjeli“ istakao je prvi čovjek Pljevalja. Za njega su  multetnička i viševjerska Pljevlja „srpska zemlja i rasadnik srpskog naroda kroz vjekove“. Ta srpska zemlja „još uvijek ima mnogo neprijatelja …i nije slučajno što je srce srpskih zemalja odvajkada podijeljeno granicama koje su utvrđivali dušmani… a sa svake strane te tromeđe živi od iskona isti narod“.

Četiri dana ranije Vraneš je na TV Vijesti rekao da se nada da će se taj srbijanski praznik „u Pljevljima proslavljati vječno“ i da se time ne podriva ustavni poredak Crne Gore. Dan nakon toga Vraneš je odćutao pitanje Vijesti koliko će novca građane koštati proslava srbijanskog državnog praznika. Umjesto toga pitao je novinara „zašto se bruka“ i da treba da „radi neki časni posao“ – očigledno smatrajući  novinarstvo nečasnim zanimanjem kad nije u službi njegovih političkih mentora iz Beograda.

Vraneš je doktor medicine po struci i specijalizirani hirurg opšte prakse, što je plemenito zanimanje.  No istovremeno se opredijelio i za politiku i  služenje  srbijanskoj autokratiji. Izabran je za gradonačelnika Pljevalja krajem aprila 2023. godine na listi Nove srpske demokratije (NSD) čiji predsjednik je Andrija Mandić  aktuelni šef Skupštine Crne Gore. Vranešov izbor je podržao i Pokret Evropa Sad (PES) i Demokrate sa kojima je u koaliciji u lokalnoj skupštini.

Vraneš se nakon izbora brzo bacio na identitetska pitanja. Najavio je podizanje spomenika i pravljenje trga Patrijarhu Varnavi na istoimenoj ulici jer se radi o „jednom od najvećih pravoslavnih duhovnika“ i „najslavnijem Pljevljaku svih vremena“. Patrijarh Varnava Rosić je bio drugi patrijarh Srpske crkve (SPC) od njenog osnivanja 1921. godine i stolovao je od 1930. do 1937.  Umro je pod nerazjašnjenim okolnostima (i optužbama da je otrovan) kao srpski ultranacionalista i oponent Vlade Milana Stojadinovića.  Vlada je nastojala stvoriti političku stabilnost u višenacionalnoj Kraljevini Jugoslaviji tako što bi dala jednaka prava Katoličkoj crkvi kroz potpisivanje posebnog ugovora sa Vatikanom (konkordat). Varnava Rosić je nesporno  (na osnovu njegovih intervjua štampi tog vremena) bio antisemita i vatreni podržavalac Adolfa Hitlera i njegove nacističke stranke.

Vraneš je kasnije položio vijenac na mjesto gdje su partizani strijeljali 25 četnika i nacističkih kolaboracionista 1944.godine rekavši prošlog ljeta da je opština odala poštu i da su se „pomolili Bogu i zapalili svijeću za sve heroje koji su bili u četničkom pokretu i koji su život dali za slobodu“. Četnici su, služeći fašistima, u pljevaljskom kraju tokom rata počinili brojne zločine protiv civilnog stanovništva, pogotovo protiv muslimana.

Vraneš je pokušao promijeniti i Dan opštine sa 20.novembra (kada je 1944. oslobođen od nacista) na vjerski praznik Svete Petke (27. oktobar) kada je u 1918. u grad ušla srbijanska vojska. Na dan srbijanskih (vrlo vjerovatno pokradenih) izbora 17. decembra „brat Dario Vraneš, predsednik opštine Pljevlja, (je) dao snažnu podršku listi Aleksandar Vučić-Prijepolje ne sme da stane“ stoji u objavi Opštinskog odbora Srpske napredne stranke (SNS) u Prijepolju uz objavljene fotografije. Njegov partijski šef Andrija Mandić je  skoknuo do Beograda da lično čestita izbornu „pobedu“ srbijanskom vođi Aleksandru Vučiću.

Mandić je rekao da je pozvan od Vučića i za Dan državnosti i da će se „naravno odazvati“ pozivu ne odgovorivši da li tamo ide u državnom ili partijskom svojstvu. I Mandićev koalicioni partner, predsjednik Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević je najavio prisustvo nakon poziva Vučića. DNP je u saopštenju objavila da je „savremena Srbija dostojna svojih slavnih predaka (i) nastavlja slobodarsku politiku odbrane nacionalnih interesa i teritorijalnog suvereniteta“.

Na posljednje izlive srpstva Vraneša pljevaljska podružnica PES-a je odgovorila da „opština Pljevlja nema nadležnosti da slavi praznike drugih država pa ni naše komšijske i drage Srbije“ te da Vraneš „kao gradonačelnik Pljevalja, ima obavezu da se fokusira na rješavanje nagomilanih lokalnih problema u našem gradu, i prestane da stvara nepotrebne krize i tenzije, sa svrhom da sitno politički poentira“.

I PES i Demokrate su rekle da ih niko nije konsultirao oko proslave srbijanskog  praznika. Demokrate su naglasile da „obilježavanje datuma iz istorije i kulturnog nasljeđa svih naroda koji žive u opštini mora biti isključivo uz poštovanje Ustava Crne Gore“, uz obazrivo „trošenju javnog novca u dijelu kulturnih događaja“. Premijer Milojko Spajić, koji je rodom iz ovog grada, se do sada nije oglasio, kao ni Mandić kao predsjednik parlamenta.

Pljevlja grcaju u nevoljama. Enormno zagađenje vazduha – među najvećim u Evropi, raseljavanje osiromašenog stanovništva i njegovo korištenje  kao regrutni centar za narko kartele čiji neki od glavnih operativaca su iz ovog grada  predstavljaju ogromni izazov kojim se Mandićeva stranka ne bavi, makar na vidljiv način.

Posebno je zabrinjavajući i indikativan  njihov odnos prema prirodi režima u Srbiji. Vučićeva vlast je istog (i sada vjerovatno goreg) karaktera nego doskorašnja vlast njegovog prijatelja i saveznika – Mila Đukanovića. Đukanovićev režim je  proganjao NSD i Demokratski front (DF) nekad uz Vučićevu  pomoć. Montirana afera Državni udar protiv Mandića i Kneževića je dobila na legitimitetu nakon što su policijski doušnici i saradnici vlasti u Srbiji svjedočili protiv njih, a u korist režima Đukanovića. Prvi sporazumi o „priznanju krivice“ su sklopljeni sa srbijanskim molerima, nadničarima, i šoferima koji su dovučeni iz Srbije, da navodno zauzmu Skupštinu.  Priznanja su uslijedila nakon što je srpska ambasada pritisnula svoje građane u pritvoru da potpišu lažna priznanja krivice kao jedini način izlaska na slobodu. Rukovodstvo bivšeg DF-a dobro zna da su stradali upravo etnički Srbi čije osude su dogovorile i sredile vlasti „dva oka u glavi“.

Slučaj osuđenog vođe kriminalne organizacije i ranijeg vladara Budve Svetozara Marovića je svima poznat. Ni Mandić niti bilo ko iz prosrpskog bloka se nisu nikada usudili uputiti poziv Vučiču da prestane štititi kriminalca i da ga pošalje na izdržavanje zatvorske kazne. Nedavna objava prepiske sa SKY aplikacije koje je Crnoj Gori poslao Europol o poslovima Andreja Vučića, brata srbijanskog predsjednika, i narko bosa Zvonka Veselinovića (po procurjelim izvještajima same srpske policije) i proslava njihove prve zarađene milijarde je izazvala osude Milana Kneževića i ad hominem napade na Vijesti jer su se usudili tako nešto objaviti.

Odlasci DF-ovih političara u Beograd na skupove SNS političara i ministara koji otvoreno sarađuju sa narko bosovima i koji su upleteni u veliki broj korupcionaških afera u najmanju ruku izaziva sumnju da njihova borba protiv kriminalne Đukanovićeve vladavine nije vjerodostojna. Prozivanje Đukanovića za Pandora papire a istovremeno ćutanje na iste takve  kada su u pitanju Vučićevi ljudi je simptomatično.

Ponašanje NSD-a i manjih srpskih partija u slučaju uhapšenog gradonačelnika Budve Mila Božovića zbog članstva u kriminalnoj organizaciji i trgovine narkoticima još više problematizira njihovu deklarativnu borbu za pravnu državu. Poslanik NSD-a Jovan Vučurović je ne nedavnoj sjednici skupštinskog Odbora za odbranu i bezbjednost ponovo probao preseliti slučaj iz sudnice (čiji glavni pretres tek treba početi) u medije i skrenuti pažnju sa gorućih problema. Vučurović je optužio tužilaštvo, koje slučaj bazira na istim prepiskama sa SKY aplikacije kao i protiv osoba bliskih DPS-u, da je hapšenje Božovića „politički motivisano“ i da „iza toga svega stoje strane adrese koje su tu odigrale najvažniju ulogu“. Vučurevićeva „poruka Vladimiru Novoviću je da se prestane sa progonom Mila Božovića, kao da je okorjeli kriminalac“.

Na kraju će mnogi zaključiti  da bivši DF i nema problem sa kriminalom koliko ima problem sa crnogorskim prefiksom. Srpski kriminal i jednopartijska država koja krade izbore, štiti OKG bosove i oslobađa ubice novinara je prihvatljiva alternativa DPS-u.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo