Povežite se sa nama

MONITORING

U VRTLOGU VLASTI: Sateliti na sniženju

Objavljeno prije

na

Za izbore u oktobru Demokratska partija socijalista uradila je sve što je mogla: potakla je podjele u skoro svakoj stranci, otezala dogovore o fer izborima do ivice besmisla, izvrdala svaku obavezu koja se dala izvrdati, pokupovala šta je trebalo i ko zna šta još što ćemo u narednim mjesecima vidjeti. Ipak, jedan joj je posao dao mršave rezultate – uzgajanje satelita. Nikad joj gori nijesu bili na raspolaganju.

Pozitivna Crna Gora formirana je u maju 2012. Već u oktobru na izborima su osvojili 29. 885 odnosno 8,4 odsto glasova. To im je donijelo sedam mandata u crnogorskom parlamentu. Birači u Crnoj Gori do te mjere su željni promjena da su ignorisali fakat da je njihova poruka kako ,,neće ni sa ovakvom vlašću, ni sa ovakvom opozicijom” realno neodrživa i da se tu mora kriti neki vrag. A izbio je odmah, oko formiranja lokalne vlasti u Nikšiću. U oktobru 2014. struja predsjednika Darka Pajovića na sjednici Glavnog odbora partije isključila je iz stranke sve funkcionere koji su tražili njegovu ostavku.

Kruna izdaje sopstvenih birača bilo je glasanje za povjerenje Vladi Mila Đukanovića koja je netom izgubila podršku SDP-a. Ostala su im tri poslanika.

Darko Pajović, voljom DPS-a, u međuvremenu je postao predsjednik Skupštine Crne Gore. Ne može se tu govoriti ni o pionu, ni o marioneti, to je – praznina koja se kreće i govori.

Jednostavno: ni promil glasača koji su prije četiri godine zaokružili Pozitivnu nije stigao iz redova simpatizera DPS-a. Da su htjeli da se ponude vladajućoj partiji, uradlii bi to bez posrednika, ne plaćajući Pozitivnoj proviziju.

Uzalud poslanica Pozitivne Azra Jasavić tumači kako nijesu iznevjerili birače koji su, kaže, očekivali da se loša vlast promijeni, a država sačuva. ,,Dosta je bilo buncanja o političkoj korupciji, vrijeme je za jezik razuma i brojeva koji su neumoljivi”, kazala je nedavno Jasavić za agenciju MINA i precizirala: ,,Sedam mandata Pozitivne je dobijeno uglavnom od svjesnih birača iz redova pozicije, koji se nijesu slagali sa devijacijama sistema stvorenim nesmjenjivošću vlasti i dekadencijom etičkih vrijednosti koje su vidljive na svakom koraku. Istovremeno, ti birači su očekivali zaštitu državnih interesa, poštovanje tekovina 21. maja i dosljedno sprovođenje procesa evroatlanskih integracija”.

Onda je Pozitivna sve to pozlatila. Naročito devijacije i dekadenciju.

Prema istraživanju agencije Damar sa početka ove godine imali su podršku 1,9 odsto biračkog tijela. Na lokalnim izborima u Tivtu nijesu uspjeli da sastave izbornu listu. Zasluge za očuvanje Đukanovićeve Vlade bile su dovoljne da dobiju mjesto predsjednika parlamenta na nekoliko mjeseci, pitanje da li i za to da ih DPS prigrli kao koalicione partnere. Ako se to ne desi, smiješi im se sudbina narandžastog jesenjeg lista – da otpadne i istrune. I bilo bi pravo.

Drugu potencijalnu koalicionu uzdanicu predstavljaju Socijaldemokrate Ivana Brajovića. Nastali su tako što je DPS prije godinu podijelio SDP. Nakon što je Brajović na izborima za predsjednika partije, uprkos pritiscima na kongresmene dostojnog najbolje tradicije DPS-a, izgubio od Ranka Krivokapića, njegova grupacija je Glavnom odboru predložila platformu za jedinstvo partije. Platforma nije prihvaćena, oni su napustili partiju i formirali novu. Proslavili su se imenom partije tako da im se uz patiju uvijek mora pomenuti predsjednik da bi se znalo koji su. Ističu se sustavnim napadima na bivše partijske kolege i kapacitetom za popunjavanje funkcija sa kojih su predstavnici SDP-a izbačeni.

Među onima koji se, kako je u trenutku rastanka kazao Krivokapić, ,,nijesu oduprli lošem uticaju vlasti” prvi među jednakima je Ivan Brajović, ministar saobraćaja i pomorstva. SDP-ovac, k'o SDP-ovac, reklo bi se, samo što je riješio da ostane poslušan do kraja.

Drugo je potpredsjednik Socijaldemokrata i šef te patrije u glavnom gradu Vujica Lazović. Njegova uloga u privatizaciji crnogorskih preduzeća vazda je bila jedna od glavnih, bilo da je predsjedavao Savjetom za privatizaciju, bilo raznim tenderskim komisijama.

U SDP-u odavno je važio za čovjeka najupletenijeg u poslove DPS-a. Ogromnu ulogu imao je, tvrde upućeni i u razbijanju partije.

Kada se, na osnovu podataka sa njihove internet stranice, pogleda struktura rukovodećih ljudi kod Socijaldemokrata jasno je da njihova snaga izvire samo iz onoga što im je DPS udijelio. Od ministarskih, preko mjesta u raznim institucijama na republičkom i opštinskom nivou. Ovdje šef lokalne Uprave za šume, tamo direktor Fonda za zdravstveno osiguranje, pa rukovodilac filijale, pa pomoćnik direktora Uprave carina, pa član Državne komisije za kontrolu postupka javnih nabavki, pa Upravnog odbora Rudnika uglja Pljevlja, pa svašta.

Niko, već dvadest godina ne zna koliko glasova je koaliciji sa DPS-om donosio SDP. Sračunati šta mogu da donesu Socijaldemokrate Ivana Brajovića nemoguća je misija, ali, liše uhljebljenih članova njihovih familija, teško da raspolažu ozbiljnom snagom. Damar je rekao da Socijaldemokrate podržava 2,2 odsto birača. Zvuči kao da su ubrojane i šire familije.

U DPS-ovoj orbiti postojano su i manjinske partije, Najbrojnija među njima, Bošnjačka stranka, 2012. je na izborima dobila

15.124 glasa. Sa tri poslanička mjesta odlučivali su o tome ko će vladati Crnom Gorom. Prilijepili su se uz vladajuću partiju. Potpredsjednik stranke Suljo Mustafić objašnjavao je tada da su im ,,statusna pitanja” bitnija od funkcija. Tvrdio je kako im je jedan od važnih ciljeva donošenje pravosnažne presude ,,i za slučaj deportacija bošnjačkih izbjeglica iz Crne Gore i za slučaj etničkog čišćenja sela Bukovice kod Pljevalja i za Morinj i za slučaj Štrpaca, da se svi ti slučajevi do kraja rasvijetle i da se ustanovi i komandne odgovornosti i objektivne odgovornosti za sve ono što se dešavalo 90-ih godina”. Nešto se kasnije na te teme nijesu mnogo čuli.

Predsjednik Bošnjačke strane Rafet Husović radio je kao potpredsjednik Vlade za regionalni razvoj. O razvoju regiona iz kojeg je došao najbolje su lani govorile kolone autobusa prepunih ljudi koji su pokušavali da emigriraju u zemlje zapadne Evrope.

Uoči prošlih izbora njihova retorika bila je puna kritika na račun vlasti, Niko kao Pozitivna, ali i za Bošnjačku stranku važi da je barem dio birača preveslala i upotrijebila ih da se ukotvi u mirnoj luci vlasti. Teži slučaj da je ,,teška” koliko i prije četiri godine.

Osnovni kapital koji je unio u koaliciju sa DPS-om – brukanje imena liberala – predjednik Liberalne partije Andrija Popović u potpunosti je očuvao. Usred rasprave o povjerenju Vladi sjekirao se što vaterpolisti Crne Gore putuju avionom srpske avio-kompanije, posvećeno uočavao neustavnosti u leks specijalisu. Tokom rasprave o Zakonu o energetici ozbiljno je diskutovao: ,,Vlada Crne Gore mora hrabrije i energičnije da uđe u projekte gradnje hidrocentrala. Znam da će biti protivnika takve gradnje… Mi bismo da se tucamo, a da nam ne ulazi'”.

Napori koje je povremeno morao da uloži u održavanje potencijalnih koalicionih partnera u životu za DPS su imali ozbiljan smisao. Oni su dio plana za slučaj da nekad opozicija odluči da bojkotuje izbore. Dosta uvjerljiva pokazna vježba održana je u Tivtu.

Bez bojkota, uloga većine satelita, ukrasne je prirode i zasad nije moguće procijeniti kojim će DPS odlučiti da se zakiti. Milo Đukanović je u vrijeme prošlogodišnjeg partijskog kongresa poručio da je DPS spreman da na izbore izađe samostalno. Ostali partijski činovnici kasnije su razrađivali tu ideju tvrdeći da DPS najbolje prolazi na lokalnim izborima kad nastupa sam. Zgodne su takve izjave: mogući koalicioni partneri, nakon njih, doćeruju se kao udavače ne bi li đuvegija baš njih odabrao. Na drugoj strani su: usjedjelištvo, samoća, cenzus.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

SMANJENJE STAROSNE GRANICE ZA PENZIJU: Ni javnog interesa, ni smjene Katnića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zakon o radu je izmijenjen bez javne rasprave, bez konsultacija sa socijalnim partnerima, finansijskih analiza, bez procjene štete po budžet…

 

Nakon što je početkom decembra poslije višemjesečnih peripetija nekako sklopljena  izvršna vlast, smjena glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića bio je prvi zahtjev Demokratskog fronta (DF). Čak su pokušali da izmjenama Zakona o državnom tužilaštvu ukinu SDT, ali taj dokument nije prošao Venecijansku komisiju, jer nije ispunjavao evropske standarde.

U srijedu su izglasane izmjene Zakona o radu koje su predložili Milan Knežević (DF) i Maja Vukićević (DF) kojim će građani biti obavezni da idu u penziju sa 66 godina, umjesto za 67, kako je to do sada bio slučaj.

Zakon je izglasan na brzinu, bez javne rasprave, bez konsultacija sa Socijalnim savjetom, niti drugim socijalnim partnerima. Vlada je odavno pokazala da je izvršno tijelo bez „izvršne moći“. Zato ne čudi što nijesu prstom mrdnuli. Sve to da bi se jedan čovjek poslao u penziju. Milivoje Katnić je, međutim, i dalje na funkciji, dok je, po riječima sindikalnih predstavnika, veliki broj ljudi prijevremeno ostao bez posla zbog izmjena Zakona o radu, a ostale su im kreditne i druge obaveze koje penzijom ne mogu da finansiraju.

Knežević je rekao da nije imao namjeru da izmjenama Zakona o radu ubrza odlazak Katnića u penziju, već da taj akt uskladi sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju kojim je već predviđeno da osiguranik stiče pravo na penziju sa 66 godina starosti i 15 godina radnog staža. On je naveo da desetine hiljada mladih čeka da se zaposli, što je bio još jedan motiv izmjena ovog zakona.

,,Da je ovaj zakon donešen protiv specijalnog državnog tužioca, Milivoja Katnića, on bi u ponedjeljak dobio rješenje o penziji, a to se nije desilo. Zakon o tužilaštvu jasno je normirao da Katniću treba Tužilački savjet da konstatuje prestanak mandata”, kazao je Knežević tokom skupštinske rasprave.

Iz Unije slobodnih sindikata i Akcije za ljudska prava tvrde da Zakon o radu i Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO) ne treba usklađivati, jer nijesu u koliziji. Zakon o PIO propisao je starosnu granicu za penziju od 66 navršenih godina, međutim, Zakon o radu je davao mogućnost radniku da nastavi da radi do 67 godine. Dakle, građaninu je data mogućnost da pođe u penziju godinu ranije, ali je imao izbor da to ne učini ukoliko se osjeća sposobnim da radi duže. Novim izmjenama zakona im je taj izbor ukinut.

Slaven Radunović (DF) je još tokom skupštinske rasprave u vezi sa radom tužilaštva, nedvosmisleno rekao da su „nadmudrili“ i „pobijedili“ Katnića i donijeli izmjene Zakona o radu zbog kojih će mu prestati mandat. On je rekao da će Katnić otići sa funkcije 12. juna, kada je prvobitno stupio na snagu Zakon o radu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROMJENE U JAVNOM SERVISU: Kocka je bačena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da će promjena vlasti konačno značiti i oslobađanje RTCG-a i stvaranje istinskog javnog servisa obećali su poslanici većine u Skupštini. Dosadašnji potezi ne ulivaju nadu da će se to stvarno i desiti

 

Sa promjenama u Radio-televiziji Crne Gore nova vlast nije žurila. Tek prošle subote je Skupština, sa 43 glasa za, imenovala nove članove Savjeta RTCG-a. Izabrani su Bojan Baća (Univerzitet Crne Gore), Žarko Mirković (CANU), Naod Zorić (predlog nacionalnih ustanova kulture i NVO), Filip Lazović (Unija poslodavaca), Veselin Drljević (NVO iz oblasti medija), Milica Špajak i Amina Murić (NVO koje se bave ljudskim pravima), Marijana Camović-Veličković (Unija slobodnih sindikata) i Predrag Marsenić (Crnogorski olimpijski i paraolimpijski komitet).

Za ovu sedmicu je najavljena konstitutivna sjednica, a predsjednik Skupštine Aleksa Bečić je u srijedu izvlačio žrijeb kojim je ispalo da mandat od pet godina u Savjetu imaju Marsenić, Drljević, Špajak i Lazović, od četiri godine Murić, Camović Veličković i Mirković, a na tri Bojan Baća i Naod Zorić.

Bečić je najavio da novi Savjet u roku od osam dana od imenovanja treba da započne postupak izbora novog generalnog direktora RTCG-a. Za izbor novog generalnog direktora Savjet raspisuje javni konkurs koji traje 15, a najduže mjesec dana, nakon čega postoji rok od 20 dana za žalbe. Tako da bi u avgustu RTCG trebao da ima novog direktora.

Aktuelnom generalnom direktoru  RTCG-a Božidaru Šundiću, koji je na toj poziciji od  novembra 2018, mandat je trebao da traje četiri godine. On je ranije najavio da menadžerski i urednički tim  neće podnijeti ostavke. Šundić nema zakonskog osnova da kao neki od njegovih prethodnika tuže RTCG – Branku Vojičiću isplaćeno 80.000, a Rade Vojvodić potraživao blizu 250.000 eura.

Prošlonedjeljna skupštinska rasprava o RTCG-u, prošla je bez opozicije, a vladajuće partije su jednoglasno obećale da ,,javni servis” više neće služiti vlasti već građanima.

Govorilo se nadahnuto:,,Uredništvo Radio-televizije Crne Gore konačno selimo iz Splendida i vraćamo u Bulevar revolucije”, kazao je Boris Bogdanović iz Demokrata. Poslanica SNP-a Milosava Paunović nazvala je RTCG štetočinama društva. Poslanica Pokreta za promjene (PzP) Branka Bošnjak pohvalila je obrazovni program TVCG-a, ali je rekla da je informativni program ,,javno zastiđe”. Božena Jelušić, iz URA, pomenula je rijetke svijetle trenutke u radu: ,,Govorim na primjer o emisiji Mehanizam. Znamo da smo imali jednu epizodu kada je javni servis krenuo boljim putem kad su na čelu bili Mićunović i Kadija. Kad je javni servis pokušao da odgovori zadacima na putu pridruživanja EU”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BURNA UVERTIRA UOČI DODJELE TRINAESTOJULSKE NAGRADE: Duhovi vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Četnici su gospoda, tvrdi Bećir Vuković koji je predložen za predsjednika žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade. Bili i ostali, a poslije njih gospode i nema, obrazlaže dalje. Izbor Vukovića samo oslikava gdje smo. I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena

 

Predlog da na čelu žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade, najvišeg državnog priznanja u Crnoj Gori, bude Bećir Vuković, pjesnik koji veliča četnički pokret, izazvao je buru.

Administrativni odbor Skupštine je pored Vukovića za članove žirija predložio prof. dr Dragana Koprivicu, mr Isidoru Damjanović, prof. dr Miletu Marka Ivanovića, dr Milenu Burić, Gorana Batrićevića i Miomira Vojinovića.

Iz DPS-a je ocijenjeno da se radi o još jednom „ekspertu u negiranju antifašističkih temelja Crne Gore.“ SDP je kritiku usmjerio na URU: „Sramotno je što je URA, a i ostale nazovi građanske partije, za komisiju koja slavi 13. jul, Dan državnosti i Dan ustanka crnogorskog naroda protiv fašizma izabrala osobu kojoj je ‘Draža vođa trećeg srpskog ustanka'“.

Predsjednik Administrativnog odbora je Milutin Zogović iz DF-a, a članovi su Luiđ Škrelja (DPS), Radoš Zečević (DF), Vladan Raičević (DF), Dragan Vukić (SNP), Momo Koprivica (Demokrate), Vladan Martinović (Demokrate), Miloš Konatar (URA), Daliborka Pejović (DPS), Suzana Pribilović (DPS), Damir Šehović (SD), Kenana Strujić-Harbić (Bošnjačka stranka) i Raško Konjević (SDP).

Kako je Vuković bio član ovog žirija i prošle godine, iz URE su odgovorili da SDP-u tada to nije smetalo. Iz DPS-a su prošlogodišnju podršku Vukoviću, koji je predložen od strane DF-a, obrazložili kao pokušaj „zdravog dijaloga“ sa jedinim djelom opozicije koji je tada učestvovao u radu parlamenta.

I ovom prilikom potvrdila se praksa nove vlasti koja uporno zanemaruje manjine. O predlogu Bošnjačke stranke da Suljo Mustafić bude član žirija, Odbor nije ni raspravljao. Objasnili su da je bio sedmi na listi, a oni biraju šest članova.

Reagovali su i iz Saveza udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore. Oni  smatraju da je Vuković „negator antifašističkih tekovina Trinaestojulskog ustanka crnogorskog naroda, te da mu ne pripada mjesto predsjednika žirija za dodjelu ovog najvišeg državnog priznanja”. Jedan od dobitnika 13-julske nagrade Vukić Pulević izjavio je da je ovo riskantan potez, preko kojeg se ne smije olako preći. Adnan Čirgić, dekan Fakulteta za crnogorski jezik, koji je ovu nagradu dobio 2018. ironično je konstatovao: „Da se kojim slučajem 13-julska nagrada može dodjeljivati posthumno, nema sumnje da bi je ovaj žiri gotovo jednoglasno dodijelio Pavlu Đurišiću, za životno djelo.“

Za Vukovića su „četnici gospoda.“ Bili i ostali, piše Vuković na portalu Vidovdan 2018. godine i dodaje da poslije njih gospode i nema. Nakon promjene vlasti, Vuković veliča DF a kritikuje Vladu,  za URU, koja ga izglasa, tvrdi da je „Udbina Udba.“ Nije mu po volji ni novi premijer Zdravko Krivokapić jer je sve više protiv njemu omiljenog DF-a. Posebno ga je šokirala vijesti da je podržao osnivanje Monitora. Piše da je na Trgu bana Jelačića kada se pojavio prvi broj Monitora bilo opšte veselje. Premda: „Nije svakome bilo do slavlja. Neki ustaški tjednici uplašili su se konkurencije, jer je Monitor na samom startu daleko dobacio, i evo do danas ne podbacuje…“ U tom stilu objašnjava i današnju situaciju: „Zar nije kohabitacija crnogorskih partizana i crnogorskih ustaša protiv crnogorskih četnika, vrlo inspirativan uzor…“  A čovjek može biti izabran da odlučuje o najznačajnijoj državnoj nagradi za 2021. godinu – 76 ljeta nakon Drugog svjetskog rata.

I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena.

Prošle godine, kada se pandemija zahuktavala, nagrada je dodijeljena Institutu za javno zdravlje, doktoru Ranku Lazovići i istoričaru Živku Andrijaševiću. Jedan od lidera DF-a Milan Knežević tvrdio je da je prekršen Zakon o državnim nagradama jer on predviđa da se u jednoj oblasti može dodijeliti samo jedna godišnja Trinaestojulska nagrada.

I 2018. u žiži je bio predsjednik žirija – slikar Ranko Todorović Todor koji nakon postavljenja izjavio da „dokazani neprijatelji Crne Gore ne mogu da dobiju Trinaestojulsku nagradu.“ Da podsjetimo da je tada, a umnogome i sada, potvrde o patriotizmu izdavao DPS.

Ipak, dešavalo se i da politički nepodobni dobiju nagradu. Tako je 2015. Trinaestojulsku dobio dramski pisac Ljubomir Đurković, koji u kritikama nije štedio prošlu vlast. I to u oštroj konkurenciji – te godine KAP je predložio tajkuna Veselina Pejovića. Objasnili su da bez njega ne bi bilo ni Kombinata.

Pojedini dobitnici ove nagrade prijetili su 2013. da će je vratiti. Te godine nagrada je dodijeljena politikologu Radulu Kneževiću, književniku Iliji Lakušiću i književniku Gojku Čelebiću, bivšem ministru kulture u Vladi Mila Đukanovića od 1993. do 1996. Kritičari su bili bijesni, tvrdeći da se najznačajnija državna nagrada dodjeljuje dvojici protivnika nezavisnosti Crne Gore Lakušiću i Čelebiću, te anonimnom zagrebačkom politologu. Književnik Andrej Nikolaidis je napustio žiri u kojem su, pored njega, bili predsjednik prof. dr Dragan K. Vukčević i članovi prof. dr Predrag Ivanović, prof. dr Dragan Koprivica i prof. dr Milenko Popović. Dodjeli nagrade nijesu prisustvovali tadašnji predsjednik Filip Vujanović, niti premijer Đukanović, a svoju obavezu dodjele priznanja eskivirao je predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić. Nagradu je dobitnicima uručio tadašnji potpredsjednik Skupštine Suljo Mustafić.

Kakav nas još skandal očekuje tokom ovogodišnje dodjele, uskoro ćemo saznati.

Na brojne kritike Vuković nije odgovarao. Za Dan je izjavio da će svoje reći tek nakon dodjele nagrade.

A odluku o predlogu Administrativnog odbora o članovima ovogodišnjeg saziva žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade donijeće poslanici na zasijedanju koje je u toku.

 

Dobitnici

Prošle godine Trinaestojulsku nagradu su dobili Institut za javno zdravlje, ljekar Ranko Lazarević i istoričar Živko Andrijašević. Književni istoričar Dragan B. Perović, istoričar Božidar Šekularac i književnik Pavle Goranović nagrađeni su 2019, a 2018. slikar Krsto Andrijašević, violončelista Aleksa Asanović i filolog Adnan Čirgić.

  1. godine nagradu su dobili vajar Miodrag Šćepanović, prof. dr David Kalaj i dr Svetozar Savić; 2016 – prof. dr Igor Đurović, pisac Milorad Popović i kantautor Miladin Šobić; 2015 – književnik Ljubomir Đurković, univerzitetska profesorica Vesna Kilibarda i slikar Srđan Vukčević; 2014 – reditelj Gojko Kastratović, istoričar umjetnosti Aleksandar Čilikov i direktor Muzeja i galerija Podgorice Niko Martinović, te godine je nagradu za životno djelo, koja se može dodijeliti svake druge godine, dobio slikar Vojislav Vojo Stanić.

Godine 2012. nagrada je pripala kompaniji 13. jul Plantaže, ŽRK Budućnost i reditelju Branku Baletiću. Marina Abramović dobila je nagradu za životno djelo; 2011 – laureati su bili reditelj Slobodan Milatović, kompozitor Žarko Mirković i istoričar Šerbo Rastoder.

Miodrag Dado Đurić primio je Trinaestojulsku nagradu za životno djelo 2010, te godine godišnjim nagradama ovjenčani su slikar Luka Lagator, književnik Radoslav Rotković i VK Primorac. Rajko Todorović Todor nagrađen je 2009, zajedno sa timom arhitekata koji je izlagao na Venecijanskom bijenalu i izdavačkom kućom CID. Dobitnici 2007. bili su šahista Božidar Ivanović, dramski pisac Veljko Radović i pjesnik Mladen Lompar, a 2005. ljekar Pero Lompar, biolog Vukić Pulević i pisac Zuvdija Hodžić.

 

Biografija potencijalnog predsjednika žirija

Bećir Vuković, rođen je 1954. godine u Kolašinu. Studirao na Filološkom fakultetu u Beogradu, Opštu i jugoslovensku književnost.

Od 1980. do 2016. objavio je 16 knjiga poezije. Nagradu Risto Ratković, dobio je godinu dana nakon što se njom ovjenčao sada presuđeni ratni zločinac Radovana Karadžić, 1994. godine. Nagrada Marko Miljanov dodijeljena mu je 1989, Kočićevo pero 2010, Zlatno pero Rusije 2011…

Član je Udruženja književnika Srbije i Pokreta pjesnika Svijeta (Poetas del Mundo). Predsjednik je Društva srpskih književnika Crne Gore i Hercegovine i glavni i odgovorni urednik časopisa Srpki jug.

Na Vukovićevom zvaničnom sajtu istaknut je citat iz njegove poezije: lep je/ ni noć na njega ne može da padne/ lep je lep je.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo