Povežite se sa nama

MONITORING

RTCG, DVA MJESECA NAKON SMJENE UREĐIVAČKOG TIMA: Fudbal, tenis i šarena laža

Objavljeno prije

na

Pomalo je neobično kad moraš da se složiš sa Radom Vojvodićem, direktorom RTCG. A desi se da prosto – moraš. Kao ono kad je početkom mjeseca Vojvodić ustao protiv pritiska na slobode javnog servisa usljed primjene spornog Zakona o zaradama u javnom sektoru koji je zaposlene na RTCG praktično sveo na državne službenike i namještenike. Neki od njih, istina, zaslužuju i da budu ministri u Đukanovićevoj vladi a ne samo namještenici, ali tačno, nije u tome poenta. Prosto moraš da primijetiš da je Vojvodić u pravu.

On je tada ukazao da je po spornom Zakonu menadžment RTCG dužan da Ministarstvu finansija dostavi spisak zarada do petog u mjesecu, i da Vlada tako može da vrši pritisak na njih. Majke mi, pomisliš na tren da se radi o direktoru Reportera bez granica, a ne direktoru RTCG, premijerovom bliskom prijatelju i poslovnom saradniku koji se godinama uopšte nije sjekirao zbog političkog pritiska Đukanovića i njegovih na javni servis. I gle čuda, Vojvodić je opet propustio da pomene odakle pritisci dolaze i da su sporni zakon izglasali vladajuća DPS i njen satelit Pozitivna. Kad je opozicija u pitanju, precizniji je.

Vojvodić je ove sedmice ustao protiv dopisa koji su Savjetu te kuće uputili Miodrag Lekić, Žarko Rakčević i Ranko Krivokapić. Oni su zatražili da ,,Javni servis veću pažnju posveti temama koje se tiču vladavine prava, ekonomskih problema u kojima se Crna Gora nalazi, stanju u javnim finansijama, zdravstvu, poljoprivredi”

,,Neviđeno”, kazao je Vojvodić. ,,To je njihova politička metastaza i još jedan pritisak na Javni servis. Oni preporučuju kako mi treba da radimo. Neka oni rade svoj posao, Javni servis će svoj. RTCG radi u interesu građana, a ne u interesu političkih stranaka”, kazao je. Bilo bi lijepo da je istinito. Vojvodić međutim izgleda samo ne trpi zahtjeve opozicije.

Savjet RTCG je recimo mjesecima prije posljednjih uređivačkih smjena ukazivao Vojvodiću da je informativni program pristrasan i politički obojen i da se to mora mijenjati. Vojvodić nije uradio – ništa. I ne bi uradio. Bivše uredništvo na čelu sa Radojkom Rutović smijenjeno je u aprilu mjesecu, kao uslov opozicije prema vlasti kako bi se potpisao Sporazum o slobodnim i fer izborima.

Plan vlasti je međutim očito bio: vama Radojka, nama i dalje RTCG, a raji zabava.

Već sada je izvjesno da je Vojvodićeva strategija – što više zabave do izbora. Evropsko prvenstvo u fudbalu, Olimpijada, teniski turnir u Vimbldonu i prođe –ljeto. Ili kako kažu na RTCG: ,,Na radost ljubitelja najvažnije sporedne stvari na svijetu, u programskoj šemi Televizije Crne Gore, od danas do 10. jula, dominiraće fudbal”.

,,Moramo da otkupimo EP u fudbalu, kao svaki Javni servis. Cijena je 300 hiljada eura”, objašnjavao je ranije Vojvodić. Nije pominjao da drugi javni servisi, kao HRT na primjer, takve događaje ne prikazuju na prvom program.

Čak iako novi uređivački tim, među kojima su i kadrovi bez profesionalnih mrlja, popravi informativni program, zabava će progutati sve. I bez Radojke i sa Radojkom, opoziciona mišljenja na javnom servisu do izbora na javnom servisu biće zastupljena ko da Sporazuma nije ni bilo.

Sporazum se ne poštuje ni kada su u pitanju izmjene medijskih zakona, upozorili su iz civilnog sektora. Centar za građansko obrazovanje (CGO) i član Savjeta RTCG Goran Đurović pozvali su juče sve parlamentarne stranke da bez odlaganja pripreme predlog izmjena i dopuna seta medijskih zakona.

,,Medijski zakoni su dio sporazuma političkih subjekata u procesu vraćanja povjerenja u izborni sistem i neophodno ih je što prije usvojiti”, upozorili su. Radi se o amandmanima na Zakon o medijima, Zakon o elektronskim medijima i Zakon o javnim radio-difuznim servisima, koje su predložile nevladine organi-zacije, a koji već dugo čekaju u Skupštini.

Izmjene Zakona o javnim radio-difuznim servisima predviđaju između ostalog obavezu obavljanja javne rasprave o programskim dokumentima koje usvaja Savjet RTCG na godišnjem nivou i povećani broj članova Savjeta uošte, kao i broj članova u Savjetu iz civilnog sektora.

,,Tako bi se povećala i nezavisnost Savjeta kao najvišeg upravljačkog tijela. Takođe, izmjenama zakona bi se povećala odgovornost Savjeta i generalnog direktora za rezultate u finansijskom poslovanju i u programskim sadržajima, a posebno informativni program”, ukazali su Uljarevićeva i Đurović. Izmjenama zakona, Rade tako ne bi mogao da se pravi da nema nikakve veze s Radojkom.

,,Osim postojećih uslova kada Skupština razrješava Savjet RTCG, to treba da se desi i ukoliko se na kraju kalendarske godine konstatuje prekoračenje godišnjeg finansijskog plana i poslovanje sa gubitkom, kao i ukoliko na kraju kalendarske godine RTCG bude na trećem mjestu po povjerenju građana a na osnovu istraživanja javnog mnjenja”, kazali su iz civilnog sektora.

,,Istraživanje javnog mnjenja se mora raditi najmanje jednom godišnje, po metodologiji koju usvaja Savjet RTCG, kako bi se pokazalo da li RTCG opravdava svoju ulogu u društvu. Konačno, potrebno je i propisati da se direktori poslovnih jedinica Radija i Televizije biraju uz saglasnost Savjeta”, zaključili su Uljarevićeva i Đurović.

Iz parlamentarnih stranaka nijesu se tim povodom previše glaskali. Evropsko prvenstvo u fudbalu je u toku. Gledaju RTCG.

Goran Đurović, član Savjeta RTCG

MONITOR: Da li se nakon smjene uredništva i menadžmenta RTCG popravio informativni program?
ĐUROVIĆ: Učinjeni su „stidljivi” pomaci u Dnevniku 2 ali vjerujem da to većini građana nije primjetno. Vjerujem da postoji namjera kod nove strukture da popravi katastrofalno stanje koje je ostavio bivši rukovodni kadar Televizije. Atmosfera za rad je bolja, komunikacija između organizcionih jedinica poboljšana, ali to nije dovoljno. Moje očekivanje bilo je da se preduzmu snažniji koraci. Ne može se sa istim ljudima koji su svojim lošim vođenjem informativnih emisija doprinijeli tolikom nepovjerenju građana sada graditi povjerenje. Novinari i urednici moraju pokazati spremnost da imaju isti odnos i prema nosiocima vlasti i prema opoziciji što do sada nije bio slučaj.

MONITOR: Šta će Savjet preduzeti tim povodom?
ĐUROVIĆ: Savjetu nedostaje hrabrosti i nažalost ne znam što će biti dalji koraci u popravljanju situacije u RTCG.

MONITOR: Direktor RTCG Rade Vojvodić vrdi da je ,,prema najnovijim istraživanjima EBU-a, prisutan progres u demokratizaciji i smanjen uticaj političkih struktura na RTCG”. Kakva su to istraživanja?
ĐUROVIĆ: Nijesu mi poznata istraživanja na koja se poziva Vojvodić. Ne vidim smisao pozivanja na nešto što nije učinjeno javnim. Možda bolje da obeća javnosti da će TVCG biti prva po povjerenju.

MONITOR: Vojvodić već tvrdi da je u ,,posljednjih 15 dana RTCG bila najgledanija televizija u državi”.
ĐUROVIĆ: Nemam podatke ali vjerujem da se gledanost TVCG povećala u vrijeme Evropskog prvenstva u fudbalu, a biće tako i u narednom periodu jer se prate sportska dešavanja.

MONITOR: Kako komentarišete dopis lidera opozicije Savjetu sa zahtjevom da RTCG više prati važne društvene procese?
ĐUROVIĆ: To nije pritisak. Formalno iskazano interesovanje je prilika da se uspostavi komunikacija koju, koliko znam, sa predstavnicima političkih partija ima na neformalnom nivou i generalni direktor.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

Izdvojeno

VLADA NE POŠTUJE ROKOVE VLASTITIH OBEĆANJA: Ludom radovanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Građanima su obećani rast standarda i novi putevi, privredi jednostavnije procedure i finansijska rasterećenja, evropskim partnerima –reforme… I mnogo toga je „odloženo do daljnjeg“. Biće, nadaju se optimisti

 

 

Kada je Milojko Spajić, još zelen na funkciji predsjednika Vlade, najavio da će u septembru prošle godine početi gradnje dionice autoputa Mateševo – Andrijevica („paf-paf i 2024. u septembru želim da vidim ašov u zemlji“, M. Spajić, decembar 2023.) samo su najnaivniji povjerovali u izvodljivost datog obećanja. Još nerealnije zvučala je priča o tome kako će, „u narednih pet do sedam godina“ (otprilike do 2030.), Crna Gora dobiti „18 dionica autoputeva i brzih cesti“.

Kako sada stvari stoje, budu li za pet godina u funkciji tri, od obećanih 18 dionica autoputeva i brzih cesti, biće puna kapa. Ostalo – jednog dana.

Neka druga obećanja, lakša za realizaciju a neophodna za normalizaciju političkih, ekonomskih i društvenih odnosa u Crnoj Gori, zvučala su mnogo realnije. Za njihovo provođenje trebalo je samo dobre volje i, uglavnom, 41 glas u Skupštini Crne Gore. Opet, ni od njih, još uvijek, nema ništa.

Slijedeći premijerovo insistiranje da je ekonomija važnija od politike, krenimo sa tog kraja. Dijelom i zato što za ispunjenje tih obećanja vlast nije trebalo da podnese neku veliku žrtvu, u vidu smanjenja mogućnosti kadrovanja (političkog zapošljavanja po dubini) ili pojačane kontrole trošenja državnog novca preko Vlade, državnih i javnih preduzeća, lokalnih samouprava…

Od proljeća prošle godine slušamo priču o „skorom“ usvajanju zakona o stalnom sezoncu. Ipak, lako se može desiti da predstojeću turističku sezonu, uz narastajući problem sa plažama, dočekamo jednako nespremni kao i prošle godine. Ili sa zakonskim rješenjem koje će, prema dostupnim komentarima zainteresovanih, donijeti novih problema makar onoliko koliko i potencijalnih rješenja.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POLICIJA PROTIV SLOBODNE RIJEČI: Disciplinovanje kritičara

Objavljeno prije

na

Objavio:

Međunarodna praksa, rezolucije, presude Suda u Strazburu su neumoljive i na strani su slobodne riječi. Sve suprotno u odnosu na domaću praksu koja se bila ukorijenila za vrijeme vladavine DPS-a, a koju, kao i u slučaju Brana Mandića, vlast, kada joj treba, baštini i danas

 

 

,,Sve vrijeme bio sam koncentrisan na to AX”, kazao je istoričar, profesor Univerziteta Crne Gore, Aleksandar Stamatović urednici i voditeljki Ireni Ivanović-Tatar, koja je nosila majicu sa tom oznakom.

,,Je li ova majica na meni. Armani. Što? Sviđa li vam se”, odgovorila je ona.

,,Pa sviđa mi se ono što je ispod nje i iznad nje”, rekao je profesor.

Ovako je tekao razgovor na kraju emisije Neki to vole vruće“ na TV Adria, 16. maja prošle godine. Javnost se uzbudila, reagovala, osudila.

Stamatović se decenijama bavi politikom, a bio je lider Otadžbinske srpske stranke. Preko deceniju je radio u više osnovnih i srednjih škola u Podgorici kao profesor istorije. U zvanje redovnog profesora na Filozofskom fakultetu na Palama izabran je u novembru 2017. Nakon raskida radnog odnosa sa Univerzitetom u Istočnom Sarajevu, u zvanju docenta radi od 1. aprila 2023. godine na Filozofskom fakultetu (Studijski program istorija) u Nikšiću.

Kako je Stamatović profesor državnog univerziteta, nakon pola godine reagovao je i Etički odbor UCG. Bolje da nije – Stamatović je aboliran uz ocjenu odbora, etičkog, da je ,,iskazao afinitet prema duhu novinarke Tatar“.
,,Profesori su zaključili da je neobuzdani profesor zapravo mislio na moje ‘duhovne atribute’, ljepotu, jer se ispod majičice, tj. grudi nalazi duša. Crni humor je sve u ovoj zemlji čuda”, izjavila je nedavno novinarka Tatar.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLADIKE I SRPSKI POLITIČARI U CRNOJ GORI: Srpski svet, Kremlj i Vučićeva drama 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Joanikije  Mićović je nakon izbora za mitroplita ostao vjeran ideji i srpskog i ruskog sveta. Od šestorice arhijereja potpisnika pisma, kojim su dali podršku studentima u Srbiji, Joanikijev potpis je izazvao najviše iznenađenja, kako kod javnosti, tako i kod beogradskih vlasti

 

 

Kako raste nervoza srbijanskog režima zbog studentskih protesta u zemlji i povećanja uloga i tenzija u Bosni, usljed protivustavnih mjera vlasti u Banja Luci, dio arhijereja Srpske crkve (SPC) je opet javno oponirao beogradsku centralu (i svjetovnu i duhovnu). Mitropoliti njemački Grigorije Durić, crnogorski Joanikije Mićović, žički Justin Stefanović, hercegovački Dimitrije Rađenović i episkopi zapadnoamerički Maksim Vasiljević i istočnoamerički Irinej Dobrijević uputili su krajem februara otvoreno pismo javnosti. Reakcija je uslijedila nakon “različitih optužbi na račun studenata” režimskih medija ali i “crkvenih velikodostojnika…i putem zvaničnih glasila SPC”. Šestorica su pozvala na “poštovanje studenata i njihove pravedne i dostojanstvene borbe, kao i na odgovorno izražavanje i izveštavanje”. Usprotivili su se njihovom “dehumanizovanju”, “ponižavanju”,  “stavljanju u kontekst ‘obojene revolucije’“ i “srpskih ustaša“. Studentima je epitet “ustaša” stigao nekoliko dana ranije sa portala Eparhije kruševačke u kojoj stoluje, režimu odani, David Perović. U svom tekstu mitropolit David je podržao tezu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da je studentski protest zapravo „obojena revolucija“. U tvrdio je da studenti imaju mentore “koji ih obučavaju kako da postanu ‘srpske ustaše’ i novi zlodusi Lubjanke (sjedište zloglasnog KGB-a ispod koga je i zatvor)“.

Mitropolit David je slovio za nasljednika Amfilohija Radovića kao kandidat Vučića i Irineja Bulovića, moćnog episkopa bačkog i uzdanicu Kremlja. Vlada premijera Zdravka Krivokapića nije bila za to rješenje i, uz lobiranje pojedinih uticajnih zapadnih ambasadora kod Vučića, ishodovano je  da Joanikije preuzme Mitropoliju crnogorsko – primorsku (MCP).  Vučić i Patrijaršija su ukinuli Episkopski savjet Pravoslavne crkve u Crnoj Gori, uklonili mitropolitu titulu arhiepiskopa cetinjskog i sve ostale oblike autonomije koje je Amfilohije posljednjih godina počeo omeđavati u odnosu na Beograd i Vučića. Vučićev odboj prema Joanikiju je dodatno pojačan njegovim odbijanjem da predsjedniku Srbije dozvoli održati govor na sahrani u Podgorici budući da je za života s Amfilohijem bio u lošim odnosima. Vučić je javno negirao da je tražio da govori. Monitor je tada pisao da je imao uvid u brojne tekstualne poruke savjetnika predsjednika poslatih Joanikijevom najbližem okruženju u kojima se, maltene prijeteći, insistiralo da se Vučiću da riječ.

Nakon ustoličenja mitropolit Joanikije se ponašao lojalno prema srbijanskoj vlasti. Temeljni ugovor sa Vladom CG koji je trebao potpisati mitropolit crnogorski (kako je i Amfilohije najavio i kako je bila praksa u okruženju da to rade mjesni mitropoliti)  potpisao je srbijanski patrijarh Porfirije Perić. Perić je zaređao česte posjete Crnoj Gori i javno se uključio u kampanju pred popis stanovništva (u saradnji sa srpskom službom državne bezbjednosti) da se Crnogorci nacionalno izjašanjavaju kao Srbi.

Joanikije je ostao vjeran ideji i srpskog i ruskog sveta. Od šestorice arhijereja potpisnika pisma, Joanikijev potpis je izazvao najviše iznenađenja, kako kod javnosti, tako i kod beogradskih vlasti. Američki episkopi, hercegovački i njemački mitropoliti su već neko vrijeme javni protivnici i kritičari Vučića i njegove klike. Ipak, za razliku od “srpskih ustaša” i drugih epiteta upućenih studentima koje su šestorica osudili, epitet “zlodusi Lubjanke” nije osuđen u javnom pismu, možda baš zbog Joanikijeve bliskosti s njima.  On je suštinski  podržao rusku agresiju na Ukrajinu. Tvrdio je da su “događaji u Ukrajini posljedice bezbožništva koje se bilo ukorijenilo” kao i da je “Crna Gora projektovana da bude mala Ukrajina“. Nakon početka agresije posjetio je Moskvu dva puta. U oktobru 2022. je odatle poručio da je “Crna Gora… opstala zato što se vezivala za Rusiju”. Tada je sa episkopom slavonskim Jovanom Čulibrkom 18. oktobra otvorio i blagoslovio Festival “Srpska uteha ruskom srcu”. Za poglavara ruske crkve u Ukrajini Onufrija Berezovskog, koji je ranije podržao litije i dolazio u Crnu Goru, Joanikije nije imao “reči utehe” kao za Ruse. Onufrije je nekoliko puta osudio agresiju, teška razaranja i zločine koje je ruska vojska počinila u Ukrajini, pri tom porušivši ili oštetivši i 397 pravoslavnih crkava i manastira.

Srbijanska vlast je 3. marta odgovorila na Joanikijev potpis sa tekstom u Večernjim novostima koje uređuje Milorad Vučelić, nekada glavni ratni propagandista Slobodana Miloševića i sadašnji medijski bič Andrićevog venca. Vučelic je i nosilac Ordena Svetog Save koji mu je lično uručio patrijarh Porfirije za “novinarski profesionalizam i afirmaciju hrišćanskih vrednosti i vrlina”. Novosti su napisale, tj. ispalo je kao da su prenijele iz Sunčanika, “10 razloga zbog kojih mitropolit Joanikije nije smeo da potpiše pismo protiv SPC i patrijarha srpskog”. Mimo rušenja jedninstva SPC-a, Joanikiju se zamjera da je zaboravio da ga je Patrijarh ustoličio na Cetinju, da nije osudio “besprizornu kampanju koja se, prvenstveno preko (nezavisnih) Nova.rs, N1 i društvenih mreža, vodi protiv Srpske Crkve i srpskog patrijarha”. Još se zamjera da je “zaboravio da pogleda ko sve iz Crne Gore podržava proteste u Srbiji”. To su “osvedočeni neprijatelji MCP i neprijatelji srpskog naroda…Aljbin Kurti… i podrška iz Hrvatske sa sve ustaškim i neo-ustaškim simbolima”. Autor teksta tvrdi da “niko ni u najkošmarnijem snu nije mogao da sanja da će Mitropolit Joanikije, koji je smatran za tvrdi stub Srpske Crkve u CG, stati u red sa onima koji ne žele dobro srpskom narodu i Srbiji”. Tekst završava da “još uvek nije kasno da Joanikije povuče svoj potpis sa tog pisma protiv Patrijarha …i da se javno izvini… i prinese pokajanje i zatraži oproštaj”. Čitajući između redova i prema ranijim tekstovima Vučelićevog lista, da se naslututi da će, u suprotnom, Marko Parezanović (načelnik operative državne bezbjednosti i osoba veoma bliska Vučiću) morati (opet) da se pozabavi Joanikijem. Osim ako ga ne zaštite moćni “zlodusi Lubjanke”.

Takvih strahova, za sada, nemaju svjetovni srpski političari u Crnoj Gori koji takođe ispovjedaju (deklarativno) pravoslavlje ali prije svega lojalnost Prvoj familiji Srbije i Kremlju. Predsjednik državne Skupštine Andrija Mandić i njegov koalicioni partner Milan Knežević su sletili 1. marta u Banja Luku da javno pruže podršku političarima čije riječi i potezi, po njihovom sopstvenom priznanju, imaju za cilj razbijanje države Bosne i Hercegovine. Takav scenarij nesumnjivo može imati nesagladive posljedice u regionu i šire.

U Palati Republike ih je dočekao prvostepeno osuđeni predsjednik RS-a Milorad Dodik. Dodik je nakon objave presude u Sudu BiH 26. februara zbog donešenja zakona u NSRS o nepriznavanju odluka Ustavnog suda BiH i odluka Visokog predstavnika za BiH najavio nastavak konfrontacije. Istovremeno su Mandić i Knežević osudili ovu presudu kao pucanj u Dejton i nedemoktratski čin. Po ubrzanoj proceduri parlament RS-a je usvojio novi set zakona kojima se zabranjuje rad Tužilaštva i Suda BiH i SIPA-e (Državna agencija za istragu i zaštite) na teritoriji Republike Srpske. Takođe je pozvao zaposlene Srbe u ovim organima da pređu u institucije RS-a. Ostalo je još da se donesu zakoni o OSA-i (Obavještajna sigurnosna agencija ), Graničnoj policiji i Upravi za indirektno oporezivanje. Ukoliko bi RS pokušala sprovesti zabranu BiH institucija na svojoj teritoriji to bi neminovno vodilo u konflikt i intervenciju stranih trupa u BiH. Ranije su vlasti RS-a nekoliko puta saopštavale da ne priznaju ni Visokog predstavnika za BiH Kristijana Šmita jer njegov izbor nije potvrdio Savjed bezbjednosti UN-a. Antonio Gutereš, generalni sekretar Ujedinjenih Nacija je javno odgovorio na ovakve tvrdnje da UN nisu strana potpisnica Dejtonskog mirovnog sporazuma i da ne treba potvrda Savjeta bezbjednosti za izbor Visokog predstavnika već samo da budu obavješteni kada Upravni odnor Savjeta za sprovedbu mira (PIC) izabere novog visokog predstavnika, u ovom slučaju njemačkog diplomatu Šmita.

Uprkos svemu i zapaljivoj retorici, Mandić je u Banja Luci poručio da su Srbi iz Crne Gore zajedno sa Srbima iz Srpske i kada je teško. Knežević je ponovio da je presuda Dodiku pucanj u Dejton bez obrazloženja tog zaključka. Naknadni tweet Pokreta Evropa sad (PES) i premijera Milojka Spajića da su ova dvojica političara bili privatno u Banja Luci ne mijenja suštinu stvari su oni tamo de fakto pružili podršku razbijanju suverene i međunarodno priznate države. Tu bojazan nezvanično dijeli i diplomatska zajednica u regionu a prvi put su se čuli i glasovi iz Evropskog parlamenta da ovakvo ponašanje dijela izvršne i zakonodavne vlasti ne doprinosi dobrosusjedskim odnosima i zatvaranju pregovaračkih poglavlja sa EU kojima Crna Gora teži.

Igre prijestola se nastavljaju.  Posljednja vijest: Milorad Dodik je na mreži X potvrdio da je pozvan u Tužilaštvo BiH, kako bi kao osumnjičeni za rušenje ustavnog poretka BiH dao izjavu. Rekao je da se neće odazvati. Kriza u našem regionu  se rasplamsava. Vučić računa na sebi i ideji srpskog sveta  lojalne snage, Crnoj Gori. Crna Gora mora imati odgovor na tu situaciju.

Jovo MARTINOVIĆ

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo