Povežite se sa nama

MONITORING

RTCG, DVA MJESECA NAKON SMJENE UREĐIVAČKOG TIMA: Fudbal, tenis i šarena laža

Objavljeno prije

na

Pomalo je neobično kad moraš da se složiš sa Radom Vojvodićem, direktorom RTCG. A desi se da prosto – moraš. Kao ono kad je početkom mjeseca Vojvodić ustao protiv pritiska na slobode javnog servisa usljed primjene spornog Zakona o zaradama u javnom sektoru koji je zaposlene na RTCG praktično sveo na državne službenike i namještenike. Neki od njih, istina, zaslužuju i da budu ministri u Đukanovićevoj vladi a ne samo namještenici, ali tačno, nije u tome poenta. Prosto moraš da primijetiš da je Vojvodić u pravu.

On je tada ukazao da je po spornom Zakonu menadžment RTCG dužan da Ministarstvu finansija dostavi spisak zarada do petog u mjesecu, i da Vlada tako može da vrši pritisak na njih. Majke mi, pomisliš na tren da se radi o direktoru Reportera bez granica, a ne direktoru RTCG, premijerovom bliskom prijatelju i poslovnom saradniku koji se godinama uopšte nije sjekirao zbog političkog pritiska Đukanovića i njegovih na javni servis. I gle čuda, Vojvodić je opet propustio da pomene odakle pritisci dolaze i da su sporni zakon izglasali vladajuća DPS i njen satelit Pozitivna. Kad je opozicija u pitanju, precizniji je.

Vojvodić je ove sedmice ustao protiv dopisa koji su Savjetu te kuće uputili Miodrag Lekić, Žarko Rakčević i Ranko Krivokapić. Oni su zatražili da ,,Javni servis veću pažnju posveti temama koje se tiču vladavine prava, ekonomskih problema u kojima se Crna Gora nalazi, stanju u javnim finansijama, zdravstvu, poljoprivredi”

,,Neviđeno”, kazao je Vojvodić. ,,To je njihova politička metastaza i još jedan pritisak na Javni servis. Oni preporučuju kako mi treba da radimo. Neka oni rade svoj posao, Javni servis će svoj. RTCG radi u interesu građana, a ne u interesu političkih stranaka”, kazao je. Bilo bi lijepo da je istinito. Vojvodić međutim izgleda samo ne trpi zahtjeve opozicije.

Savjet RTCG je recimo mjesecima prije posljednjih uređivačkih smjena ukazivao Vojvodiću da je informativni program pristrasan i politički obojen i da se to mora mijenjati. Vojvodić nije uradio – ništa. I ne bi uradio. Bivše uredništvo na čelu sa Radojkom Rutović smijenjeno je u aprilu mjesecu, kao uslov opozicije prema vlasti kako bi se potpisao Sporazum o slobodnim i fer izborima.

Plan vlasti je međutim očito bio: vama Radojka, nama i dalje RTCG, a raji zabava.

Već sada je izvjesno da je Vojvodićeva strategija – što više zabave do izbora. Evropsko prvenstvo u fudbalu, Olimpijada, teniski turnir u Vimbldonu i prođe –ljeto. Ili kako kažu na RTCG: ,,Na radost ljubitelja najvažnije sporedne stvari na svijetu, u programskoj šemi Televizije Crne Gore, od danas do 10. jula, dominiraće fudbal”.

,,Moramo da otkupimo EP u fudbalu, kao svaki Javni servis. Cijena je 300 hiljada eura”, objašnjavao je ranije Vojvodić. Nije pominjao da drugi javni servisi, kao HRT na primjer, takve događaje ne prikazuju na prvom program.

Čak iako novi uređivački tim, među kojima su i kadrovi bez profesionalnih mrlja, popravi informativni program, zabava će progutati sve. I bez Radojke i sa Radojkom, opoziciona mišljenja na javnom servisu do izbora na javnom servisu biće zastupljena ko da Sporazuma nije ni bilo.

Sporazum se ne poštuje ni kada su u pitanju izmjene medijskih zakona, upozorili su iz civilnog sektora. Centar za građansko obrazovanje (CGO) i član Savjeta RTCG Goran Đurović pozvali su juče sve parlamentarne stranke da bez odlaganja pripreme predlog izmjena i dopuna seta medijskih zakona.

,,Medijski zakoni su dio sporazuma političkih subjekata u procesu vraćanja povjerenja u izborni sistem i neophodno ih je što prije usvojiti”, upozorili su. Radi se o amandmanima na Zakon o medijima, Zakon o elektronskim medijima i Zakon o javnim radio-difuznim servisima, koje su predložile nevladine organi-zacije, a koji već dugo čekaju u Skupštini.

Izmjene Zakona o javnim radio-difuznim servisima predviđaju između ostalog obavezu obavljanja javne rasprave o programskim dokumentima koje usvaja Savjet RTCG na godišnjem nivou i povećani broj članova Savjeta uošte, kao i broj članova u Savjetu iz civilnog sektora.

,,Tako bi se povećala i nezavisnost Savjeta kao najvišeg upravljačkog tijela. Takođe, izmjenama zakona bi se povećala odgovornost Savjeta i generalnog direktora za rezultate u finansijskom poslovanju i u programskim sadržajima, a posebno informativni program”, ukazali su Uljarevićeva i Đurović. Izmjenama zakona, Rade tako ne bi mogao da se pravi da nema nikakve veze s Radojkom.

,,Osim postojećih uslova kada Skupština razrješava Savjet RTCG, to treba da se desi i ukoliko se na kraju kalendarske godine konstatuje prekoračenje godišnjeg finansijskog plana i poslovanje sa gubitkom, kao i ukoliko na kraju kalendarske godine RTCG bude na trećem mjestu po povjerenju građana a na osnovu istraživanja javnog mnjenja”, kazali su iz civilnog sektora.

,,Istraživanje javnog mnjenja se mora raditi najmanje jednom godišnje, po metodologiji koju usvaja Savjet RTCG, kako bi se pokazalo da li RTCG opravdava svoju ulogu u društvu. Konačno, potrebno je i propisati da se direktori poslovnih jedinica Radija i Televizije biraju uz saglasnost Savjeta”, zaključili su Uljarevićeva i Đurović.

Iz parlamentarnih stranaka nijesu se tim povodom previše glaskali. Evropsko prvenstvo u fudbalu je u toku. Gledaju RTCG.

Goran Đurović, član Savjeta RTCG

MONITOR: Da li se nakon smjene uredništva i menadžmenta RTCG popravio informativni program?
ĐUROVIĆ: Učinjeni su „stidljivi” pomaci u Dnevniku 2 ali vjerujem da to većini građana nije primjetno. Vjerujem da postoji namjera kod nove strukture da popravi katastrofalno stanje koje je ostavio bivši rukovodni kadar Televizije. Atmosfera za rad je bolja, komunikacija između organizcionih jedinica poboljšana, ali to nije dovoljno. Moje očekivanje bilo je da se preduzmu snažniji koraci. Ne može se sa istim ljudima koji su svojim lošim vođenjem informativnih emisija doprinijeli tolikom nepovjerenju građana sada graditi povjerenje. Novinari i urednici moraju pokazati spremnost da imaju isti odnos i prema nosiocima vlasti i prema opoziciji što do sada nije bio slučaj.

MONITOR: Šta će Savjet preduzeti tim povodom?
ĐUROVIĆ: Savjetu nedostaje hrabrosti i nažalost ne znam što će biti dalji koraci u popravljanju situacije u RTCG.

MONITOR: Direktor RTCG Rade Vojvodić vrdi da je ,,prema najnovijim istraživanjima EBU-a, prisutan progres u demokratizaciji i smanjen uticaj političkih struktura na RTCG”. Kakva su to istraživanja?
ĐUROVIĆ: Nijesu mi poznata istraživanja na koja se poziva Vojvodić. Ne vidim smisao pozivanja na nešto što nije učinjeno javnim. Možda bolje da obeća javnosti da će TVCG biti prva po povjerenju.

MONITOR: Vojvodić već tvrdi da je u ,,posljednjih 15 dana RTCG bila najgledanija televizija u državi”.
ĐUROVIĆ: Nemam podatke ali vjerujem da se gledanost TVCG povećala u vrijeme Evropskog prvenstva u fudbalu, a biće tako i u narednom periodu jer se prate sportska dešavanja.

MONITOR: Kako komentarišete dopis lidera opozicije Savjetu sa zahtjevom da RTCG više prati važne društvene procese?
ĐUROVIĆ: To nije pritisak. Formalno iskazano interesovanje je prilika da se uspostavi komunikacija koju, koliko znam, sa predstavnicima političkih partija ima na neformalnom nivou i generalni direktor.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

Izdvojeno

EKONOMSKE TEME U SJENCI VISOKE POLITIKE: Život na čekanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Elektroprivreda, Željezara, Aerodromi, nastavak auto-puta… Ljetnja sezona, javni dug, platni promet… Partijsko zapošljavanje i egzodus radne snage… Teme o kojima se ne govori

 

Aerodromi Crne Gore dočekali su, u srijedu, milionitog putnika u 2022. Dok je Petar Radulović, zamjenik izvršnog direktora Aerodroma, skupa sa vršiteljkom dužnosti izvršne direktorice Air Montenegro, putnici iz Istambula uručivao prigodan poklon (besplatnu avio kartu) Odbor direktora kompanije koja gazduje aerodormima u Podgorici i Tivtu donio je odluku o smjeni izvršnog direktora Gorana Jendreoskog. I imenovanju jednog od njegovih pomoćnika za v.d. direktora.

Tako je prestižni klub državnih institucija i preduzeća sa upravom u v.d. stanju dobio još jednog člana.

Da li zbog neočekivanog razrješenja direktora za koga je prije nepunih četrnaest mjeseci rečeno kako ga krasi ,,bogato radno iskustvo u vazduhoplovstvu” (obrazloženje za smjenu nijesmo čuli), tek i u Vladi su se sjetili da tender za izbor koncesionara koji bi trebalo da gazduje aerodromima u Tivtu i Podgorici nekoliko narednih decenija, još nije završen. Taj je posao započela, i trebala da ga privede kraju, još Vlada Duška Markovića, odnosno, resorno Ministarstvo saobraćaja kojim je tada upravljao Osman Nurković. Prije dvije godine, ili još ranije.

Postoje tri rješenja za nastalu situaciju, prosvijetlio nas je premijer Dritan Abazović objašnjavajući kako Vlada može prihvatiti ponudu i potpisati ugovor sa nekim od tadašnjih kandidata (iako su se uslovi u međuvremenu dramatično   promijenili), raspisati novi tender ili odustati od traženja koncesionara i Aerodrome zadržati pod državnom upravom. Premijer nije pomenuo ali ima i četvrto rješenje, čini se najvjerovatnije: da aktuelna Vlada taj posao, kao i mnoga druga proljetošnja obećanja, ostavi u amanet svojim nasljednicima.

Do tada će Aerodromi i država kao njihov vlasnik, očekivati od manadžmenta u v.d. stanju ,,ubrzanje započetih procesa modernizacije”. Iskustvo uči da bi se narečeni proces mogao svesti na nova zapošljavanja. U Aerodromima je od prethodnih izbora do početka ljeta zapošljeno 140 novih radnika.

Približno, to je nekih pet posto od ukupnog broja onih koji su posao u državnim preduzećima našli nakon posljednjih parlamentarnih izbora. Riječ je, računaju u medijima i Ministarstvu kapitalnih investicija, o nekih 2,6 hiljada novozapošljenih. Skoro četvrtina njih uhljebljena je u pljevaljskom Rudniku uglja (posljednji podaci govore o 646 novih radnika na određeno, neodređeno vrijeme i sa ugovorima o djelu). Negdje na pola tog posla, iz Pljevalja smo saznali da među novozaposlenima nema nijedan pripadnik manjina. Do danas, nema naznaka da je politika jednonacionalnog zapošljavanja bitnije promijenjena. Kao što se ne vidi da aktuelna Vlada pokušava uraditi išta drugačije oko partijske raspodjele plijena.

Da se vratimo Aerodromima i njihovom milionitom putniku. Poređenja radi, u ljeto 2019. oba su crnogorska aerodroma dočekala i darovala svog milionitog putnika. Tivat nešto ranije od Podgorice – 31. avgusta u odnosu na drugu polovinu septembra.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREDSJEDNIK PRELOMIO O NEUSTAVNOM ZAKONU O OPŠTINAMA: Na izbore – pa ko šta odnese

Objavljeno prije

na

Objavio:

I Ustavni sud je ocijenio neustavnim dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, na osnovu kojih su odloženi izbori u 14 opština, ali nije obustavio radnje u vezi sa izborima i one koje su već završene. Zbog izazova koje ostavlja odluka suda, kojom se samo konstatuje da zakon nije u skladu sa Ustavom, izdvojili su mišljenje sudija Miodraga Iličkovića i Milorada Gogića

 

Dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, kojima su redovni izbori u 14 opština odloženi za 23. oktobar (umjesto u maju), proglašene su neustavnim. Nova parlamentarna većina, sastavljena od Demokratske partije socijalista (DPS, Socijalističke narodne partije (SNP), Koalicije Crno na bijelo, Socijal-demokratske partije i manjinskih partija izglasala je odlaganje izbora na Dan Evrope (9. maja). Međutim, iako je postupak zahtijevao hitnost, Ustavni sud je odluku o neustavnosti zakonskih odredbi donio tek 28. jula – gotovo tri mjeseca nakon donošenja spornog zakona.

Pravno dejstvo i šteta od neustavnog zakona nastupili su odmah nakon što je predsjednik Crne Gore Milo Đukanović potpisao izmijenjeni zakon. On je akt jednom vratio Skupštini na ponovno izglasavanje, što mu omogućava Ustav, ali morao ga je potpisati nakon što je ponovo usvojen. Premijer Dritan Abazović pravdao je odlaganje izbora time što nemamo izglasan Ustavni sud i Sudski savjet, dok su opozicione stranke i civilno društvo upozoravali da se time krši Ustav i pravo građana da vlast biraju svakih četiri godine.

U opštinama koje su izbjegle izbore na proljeće, lokalnim parlamentima produženi su mandati. Aktuelne većine odbornika kasnije su ponovo izabrale predsjednike opština na drugi mandat, bez izbora. Do sada su ponovo izabrani predsjednik Opštine Žabljak Veselin Vukićević, Glavnog grada – Ivan Vuković, Bara – Dušan Raičević i Opštine Golubovci Tanja Stajović. Svi su iz Demokratske partije socijalista. Pravnici tvrde da su sva imenovanja sporna, jer proizilaze iz neustavnog zakona.

I Ustavni sud je ocijenio neustavnim dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, na osnovu kojih su odloženi izbori u 14 opština, ali nije obustavio radnje u vezi sa izborima i one koje su već završene. Zbog izazova koje ostavlja odluka suda, kojom se samo konstatuje da zakon nije u skladu sa Ustavom, na sjednici ustavnosudske instance izdvojili su mišljenje sudije Miodraga Iličkovića i Milorada Gogića.

Iličković kaže da je dao i izdvojeno mišljenje jer je odluka nepotpuna i necjelovita, donijeta sa zakašnjenjem, zbog čega su nastupile mnoge štetne posljedice koje će biti vrlo teško otkloniti. Odluka, tvrdi, ostavlja brojne dileme.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POSLODAVCI NA MUKAMA: Radnika nema, a neće ih ni biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za Crnu Goru, budućnost je izvjesna. Domaće radne snage, i one iz regiona, biće sve manje, pa će se morati zapošljavati radnici iz dalekih zemalja

 

„Potrebne radnice“, „Traži se konobar“, „Zapošljavamo“ – skoro da nema ulice u Podgorici u kojoj na malim prodavnicama, radnjama ili kafićima ne vidite oglas za posao. Vlasnik kafića kaže za Monitor da je oglas za konobara objavio prije skoro dva mjeseca: „Da se bar ko javio da se interesuje. Niko. Ni jedan poziv nisam imao“. Njegov kolega odložio je otvaranje novog kafića za septembar jer su mu dvije ekipe radnika otišle da rade na primorje.

Iste nevolje i na primorju. „Radna snaga nas napušta. Digli smo plate da bi ih zadržali, da ne bi pošli u Hrvatsku i mi smo u velikom minusu, ne možemo da podmirimo troškove. Jedino što imamo su inspekcije koje su za nam za vratom“, žalio se medijima na početku sezone ugostitelj iz Petrovca.

Nevolje sa radnom snagom ponavljaju se tokom svake ljetnje turističke sezone. Ugostitelji kažu da se od pandemije samo pojačao. Ljudi su iz ugostiteljstva otišli u druge, sigurnije branše ili na druga mjesta gdje imaju bolje uslove.

Samo Budvi tokom sezone nedostaje oko 3.000 radnika, uglavnom  kuvara, konobara, čistačica, sobarica… Da bi privukli radnike neki od ugostitelja su ove sezone bili prinuđeni da povećaju plate – konobarima i sobaricama od 500 do 800 eura, kuvarima od 800 do 2.500… Aleksandar Jovanović iz Udruženja ugostitelja Budve izjavio je: „Ugostitelji su bili primorani da izdvajaju više za plate zaposlenima. Uz povećanje zarada na nivou države, došlo se u apsurdnu situaciju da kuvar ima zaradu kao ministar ili premijer“.

Iz Unije slobodnih sindikata upozoravaju da  problem nedostatka radne snage nije slučajan. „On ima utemeljenje i u činjenici da u određenim sektorima (turizam, građevinarstvo, trgovina…) poslodavci godinama ne stvaraju ambijent za dostojanstvene uslove rada što odvlači domaću radnu snagu od ovih poslova. Niske zarade, nesigurni (prekarni) ugovori o radu, prekovremeni rad koji je pravilo, a ne izuzetak, nemogućnost korišćenja godišnjeg odmora i druge povrede prava iz radnog odnosa, doprinosili su i dalje doprinose tome da naši građani i građanke ne žele da budu radno angažovani u tim sektorima“, kaže za Monitor Ivana Mihajlović, zamjenica generalnog sekretara Unije.

Ne nedostaje radnika samo u turizmu. Prema podacima Unije poslodavaca deficitarna zanimanja su ona trećeg i četrtog nivoa kvalifikacije iz sektora turizma i ugostiteljstva, saobraćaja, trgovine, građevinarstva, najčešće zanatska zanimanja i usluga:  konobari, kuvari, recepcioneri, točilaci pića, prodavci, higijeničari, sobarice, serviri, pomoćni građevinski radnici i druga srodna i pomoćna zanimanja iz navedenih oblasti. Među visokoškolskim zanimanjima kao deficitarna od strane privatnog sektora izdvajaju zanimanja iz oblasti informacionih tehnologija (IT).

Iz Privredne komore za Monitor su kazali da zbog sezonskog karaktera crnogorske privrede poslodavci u pojedinim oblastima imaju velike poteškoće da nađu odgovarajuću radnu snagu. Naglašavaju da je to posebno izraženo u sferi turizma, ugostiteljstva i građevinarstva, i rezultira većim zapošljavanjem strane radne snage, u odnosu na domaće radnike. Prema podacima Ministarstva rada, u utrošenim kvotama za zapošljavanje stranaca u 2021. godini, pretežno učešće (79,65 posto), imaju četiri grupe zanimanja: građevinarstvo, usluge smještaja i ishrane, ostale uslužne djelatnosti i trgovina. Takođe je stalna potražnja za stručnjacima iz oblasti informacionih tehnologija, gdje dolazi do izražaja ne samo pitanje ponude radne snage na tržištu rada iz ove oblasti odnosno kvantiteta, već i njenog kvaliteta. Deficitarni kadrovi u pojedinim opštinama su takođe doktori medicine, a u oblasti saobraćaja vozači teretnjaka, vozači autobusa, vozovođe…

„Uzroci navedene deficitarnosti odnosno neusklađenosti ponude i tražnje u Crnoj Gori su višestruki: obrazovna politika i kvalitet obrazovanja, politika zapošljavanja, migracije stanovništva ali i sistem vrijednosti i mentalitet crnogorskih građana pri čemu vrlo često, prema riječima poslodavaca, domaća radna snaga nije zainteresovana za rad u pojedinim sektorima odnosno na pojedinim od navedenih pozicija. Naročito posljednje rezultira zapošljavanjem strane radne snage, pa se u Crnoj Gori svake godine izda preko 20.000 radnih dozvola za strance“, kaže za Monitor Ana Marković, šefica sektora za obrazovanje i rad sa članstvom Unije poslodavaca.

Mladi nijesu spremni da rade slabo plaćene poslove. Godinama ankete govore da sve više njih razmišlja da napusti Crnu Goru – 33,4 odsto mladih želi da napusti Crnu Goru (istraživanje rađeno maja 2022), a 92 odsto mladih bi privremeno ili trajno napustilo Crnu Goru radi boljih poslovnih prilika (decembar 2021).

Posljednje istraživanje Instituta za strateške studije i projekcije koje je sprovedeno u 15 crnogorskih opština na uzorku od 1.818 mladih govori da je najveći broj mladih koji rade zaposlen u sektoru trgovine i usluga. Trećina ispitanih, odnosno 30,5 odsto, radi na poslu koji ne odgovara nivou stečenih kvalifikacija ni oblasti školovanja, odnosno studiranja. Najčešće prepreke koje su identifikovali su opšti nedostatak poslova, loši radni uslovi, potrebna partijska knjižica kao i potrebna veza, dok se 31,9 odsto mladih nije registrovalo u Zavodu za zapošljavanje, najčešće jer ne vide korist od registracije.

Mihajlović upozorava da se Crna Gora već suočava i da će se tek suočiti sa egzodusom radne snage. Iz Sindikata ističu da poslodavci ne preduzimaju ništa kako bi stvorili dostojanstvene uslove rada i zadržali radnu snagu.

Istraživanje koje je USSCG sprovela tokom 2021. godine uz podršku Međunarodne organizacije rada, pokazalo je da 38,2 odsto ispitanika razmišlja o odlasku iz Crne Gore u potrazi za boljim poslom, ali još uvijek nije preduzelo konkretne aktivnosti na tom planu. Dodatnih 11,1 odsto ispitanika je već preduzelo konkretne korake u vezi sa odlaskom.

„Kao najfrekventniji odgovor na pitanje koji je dominantan razlog za odlazak iz Crne Gore, 57,7 odsto ispitanika navelo je adekvatnu zaradu, a odmah nakon toga bolje uslove rada. Ovakvi i slični podaci iz drugih istraživanja trebalo bi da budu alarm kako za poslodavce, tako i za samu državu jer ćemo u suprotnom izgubiti najznačajniji resusr – ljude“.

Procjenjuje se da je Zapadni Balkan za nepunih 20 godina napustilo 4,4 miliona ljudi, što je jasan signal da moramo raditi u pravcu mobilizacije svih kreativnih potencijala, reformi obrazovnog sistema, podsticanju privatnog sektora i inovativnosti kako bi od naše zemlje i regiona napravili perspektivno mjesto za život i rad, ističu iz Privredne komore.

Preciznih podataka koliko je stanovnika posljednjih decenija napustilo Crnu Goru nema. I dok naši idu na Zapad, svake godine se uvećava broj onih koji posao traže u Crnoj Gori. Posljednji podaci Zavoda za zapošljavanje o deficitarnim kadrovima su iz 2019. Navodi se da je te godine najviše dozvola za strance se izdato u sektoru Usluge smještaja i ishrane – preko 6.000, zarim Građevinarstvo – 5.500, Ostale uslužne djelatnosti – 2.150 i Trgovina na veliko imalo preko hiljadu. Zapošljeni dolaze iz Srbije, Turske, BiH, Kine, Albanije, Rusije, Kosova, Makedonije.

I u komšiluku slične muke. U posljednje dvije decenije stanovništvo Srbije smanjeno je za 625.000 ljudi i radna snaga postala je oskudan resurs. Srbija već godinama na ovaj ili onaj način uvozi radnike, prije svega iz okolnih zemalja: Albanije, Makedonije, BiH, ali sve više se nalazi na mapi stanovnika udaljenih, egzotičnih i siromašnih država. Mediji su objavili da je tamošnja Vlada u procesu zaključivanja sporazuma sa Bangladešom, Vijetnamom i Gvatemalom kojim bi se olakšao dolazak radnika iz ovih zemalja u Srbiju.

Hrvatska, iz koje se masovno odlazi na rad u Njemačku i Irsku, se godinama suočava sa hroničnim nedostatkom radne snage. Procjenjuje se da Hrvatskoj kontinuirano nedostaje 60.000 radnika.

Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, za DW je izjavio da se procjenjuje da je Hrvatsku napustilo do deset posto stanovnika: „Iako u Hrvatsku dolaze raditi ljudi iz Srbije, BiH, Sjeverne Makedonije i Kosova, i njih je sve manje s obzirom na to da je i njima, kao i Hrvatima, isplativije otići u razvijenije zapadnoeuropske zemlje. Sve više stranih radnika dolazi u Hrvatsku putem posredničkih agencija iz Nepala, Filipina, Bangladeša, Kine, Indije, Rusije, Koreje, čak i Tajlanda, Meksika…“.

U BiH, egzodus koji je započeo tokom rata, nikada nije ni prestao.

Problem nedostatka odgovarajuće radne snage karakteriše i privredu EU, pa je tako u ekonomskom istraživanju Evropske asocijacije komora – EUROCHAMBRES-a, 40 odsto poslodavaca u Evropi prijavilo poteškoće u pronalaženju zaposlenih sa potrebnim vještinama. Nedostatak kvalifikovanih radnika smatra se drugim glavnim izazovom za preduzetnike.

U Evropskoj uniji stopa nezaposlenosti je dostigla istorijski minimum i iznosila je u martu 2022. 6,2 odsto, a u eurozoni na 6,8 odsto aktivnog stanovništva prema podacima Eurostata. Među članicama EU, najviše stope nezaposlenosti u martu su imale Španija (13,5 odsto), Grčka (12,9 odsto) i Italija (8,3 odsto), dok su najnižu stopu nezaposlenosti imale Češka (2,3 odsto), Njemačka (2,9 odsto), Malta i Poljska (po tri odsto).

Iz Privredne komore kažu da se očekivanim padom društvenog bruto proizvoda i inflacije izazvane krizom zbog pandemije, ratom u Ukrajini i privrednom recesijom, očekuje pogoršanje stanja i u ovoj sferi.

Za Crnu Goru, budućnost je izvjesna. Poslodavci neće moći da ispraćaju radnike sa onom čuvenom – „Ako nećeš ti, ima ko će da radi“ (podrazumjeva se za male pare i nikakve uslove rada). Domaće radne snage, i one iz regiona, će biti sve manje, pa će se morati zapošljavati radnici iz dalekih zemalja.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo