Povežite se sa nama

DANAS, SJUTRA

Pijana vremena

Objavljeno prije

na

Zašto uticajne partijske kadrove raspoređene „po dubini“ ne treba zadržavati u prostorijama policije ni onda kada ih zateknu pijane za volanom službenog auta. I kako se to reflektuje na rezultate (polu)maturskih ispita i stanje u pravosuđu

Neke  priče koje tradicionalno pričamo u junu. I, uglavnom, samo tada. Jedna od njih tiče se kvaliteta obrazovanja: osnovnog i srednjoškolskog. Odnosno, (ne)znanja koje naša djeca nose sa sobom. U svjedočanstvima i u glavi.

Prošle godine u ovo doba bavili smo se prevarama na maturskim i polumaturskim ispitima. Poslije toga pritiskom koji je grupa roditelja izvršila prvo na ocjenjivače a onda i na nadležne iz resornog Ministarstva, izborivši se da njihova djeca-prepisivači ne budu kažnjena nego, nagrađena za evidentirano kršenje pravila. Na račun onih koji su poštovali pravila, kao i osnovne moralne norme.

Ove smo godine na ulazime u škole, tokom polaganja (polu)maturskih ispita, imali detektore metala. Da otkriju skrivene mobilne telefone. U učionicama – manjak petica i neočekivano veliki broj loših ocjena. Sada se, kao, čudimo kako se to moglo desiti? I ko je kriv za iskazano neznanje – djeca ili nastavnici/profesori? Pošto mi, eto, nijesmo. Jer, za razliku od đaka i njihovih učitelja, svoj posao radimo baš onako kako treba. Možda i najbolje moguće. I prosto znamo da je to tako i nikako drugačije.

To nas dovodi do onih priča koje pričamo malo češće. Ali tiše.

Jedna od njih stigla je iz Pljevalja, prije desetak dana. Ispričajmo je koristeći službenu verziju – saopštenje Uprave policjje: “U Pljevljima je u ranim jutarnjim časovima kontrolisan vozač M.L. (65) koji je tom prilikom alkotestiran. Utvrđeno je da je vozilom upravljao pod dejstvom alkohola u organizmu u koncentraciji od 1,19 g/kg. M.L. je na licu mjesta lišen slobode i doveden u službene prostorije, nakon čega se požalio na svoje zdravstveno stanje, zbog čega je odveden na ukazivanje ljekarske pomoći u Hitnu medicinsku pomoć.

Nakon obavljenog ljekarskog pregleda od strane dežurnog doktora, isti je u izveštaju konstatovao da’pacijent nije za zadržavanje u službenim prostorijama policije’. Uzimajući u obzir mišljenje doktora policijski službenici su, vodeći prvenstveno računa o zdravlju M.L., ovo lice pustili bez daljeg zadržavanja.”

Gdje je pijani M.L. proveo ostatak noći, odnosno “rano jutro”, to iz UP policije nijesu predočili. Možda ni oni ne znaju. Sreća pa mu se nije desilo ništa loše. Zato smo saznali neke druge zanimljive detalje, kojih takođe nema u saopštenju Uprave policije.

M.L. je, glavom i bradom, Milan Lekić, predsjednik Odbora direktora državnog Rudnika uglja. Pijan je, “u ranim jutarnjim časovima”,  vozio službeno autu. Doskorašnji poslanik NSD vratio se na čelo Rudnika na izričito insistiranje partijskih prvaka, nakon što je smijenjen sa mjesta izvršnog direktora Rudnika u avgustu prošle godine. Taj angažman pratile su brojne afere kojima se i danas bave SDT i resorno Ministarstvo energetike i rudarstva. Od prekomjernog zapošljavanja do sumnjivih aranžmana oko prodaje uglja. Ali, kako sada stvari stoje, „pacijent nije za zadržavanje u službenim prostorijama policije“. Partija (NSD), Crkva (SPC) i M.L. zadovoljni su kako stoje stvari. Još samo da se i ovi iz policije poprave.

Stigla je i vijest da su, od početka 2021. do kraja 2023,  ovdašnje pravosuđe napustili 25 tužilaca i 52-oje sudija. Na lični zahtjev. Tako sada, prema zvaničnim podacima, crnogorskom pravosuđu nedostaje svaki četvrti tužilac i, približno, jedan od pet sudija. Istovremeno, na konkurse za upražnjena mjesta u sudovima i tužilaštvu javlja se manje kandidata nego što se traži. Slično je stanje i u zdravstvu, iako od tuda nijesu stigli ovako egzaktni podaci. Samo iz politike niko ne bježi.

Imamo, dakle, sistem koji napuštaju oni koji mu najviše trebaju. Sistem koji, umjesto kvalitetnog obrazovanja, djeci nudi izbor između poslušništva i nasilja. U kome se varanje isplati. Gdje je partijska pripadnost važnija od sposobnosti. A pijan trijeznom komanduje. Sve ostalo je, manje-više, u redu.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DANAS, SJUTRA

Miris prošlosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na stranu priča o načinu na koji Hrvatska „pregovara“ sa Crnom Gorom. Ili kako je i ona evropska, a udesno. Pitanje je,  gdje smo mi to danas, u evropskom  predvorju.  Koliko daleko od 1991.

 

 

Hrvatska je blokirala još jedno poglavlje. Onemogućila je Crnoj Gori  zatvaranje poglavlja 15 (energetika), i stopirala,opet, poglavlje 14 (saobraćajna politika).  Ranije je blokirala  poglavlje 31, koje se tiče vanjske politike, zbog neriješenih bilteralnih sporova.  Ukupno – tri.

Retorika između vlasti dvije zemlje se dodatno zaoštrila. Nakon reakcije crnogorskog ministra pravde Bojana Božovića, upućenom hrvatskoj diplomatiji, da otvorena bilateralna pitanja „ne bi trebalo koristiti kao sredstvo uslovljavanja u završnoj fazi pristupnih pregovora sa EU“, stigle su kontra reakcije.

„Iskreno sam se nadala da Crna Gora uistinu poštuje evropske vrijednosti. No, ovaj vrlo znakoviti potez, koji nas vraća u vrijeme agresije, pokazuje da Crna Gora itekako priželjkuje Prevlaku. Gospodo draga, prste k sebi”, saopštila je specijalna savjetnica ministra vanjskih poslova Hrvatske Vanda Babić-Galić.  Navela je da da se ponavljaju greške iz 1991. godine.

Božovićev stav je  da Crna Gora ne može prihvatiti jednostrano utvrđivanje granice, ali da je spremna da u najskorijem periodu pripremi nacrt sporazuma o razgraničenju na kopnu i moru. Prethodno je hrvatski premijer izjavio da Crna Gora neće zatvoriti pregovore sa EU ako ne prihvati načela Badinterove komisije o kopnenom razgraničenju. Koje Podgorica, kaže Božović,  prihvata. Ali,eto, hoće dodatno vrijeme i mjerenje nekakvih stotina metara granice. To je, usput, samo jedno od pitanja koje Crna Gora treba da riješi sa Hrvtskom. Do sada je ime Zorana Gopčevića, čuvara logora u Morinju, zamijenjeno Njegoševim. Bajkovito.

Na stranu priča o načinu na koji Hrvatska „pregovara“ sa Crnom Gorom o tim pitanjima. Ili o tome kako je evropska, a udesno. Pitanje je,  gdje smo mi danas, dok stojimo u evropskom predvorju. Koliko daleko od 1991.?

Akcija za ljudska prava reagovala je nakon što je Narodna biblioteka Stevan Samardžić iz Pljevalja javno promovisala nove naslove o ratnim zločincima Ratku Mladiću i Radovanu Karadžiću. Biblioteka ih je na svom Instagram profilu promovisala kao nova izdanja kojima je fond „obogaćen”, „uvažavajući predloge korisnika i čitalaca”.

„Posebno zabrinjava što se ovakvi naslovi promovišu upravo u Pljevljima, gradu koji je tokom devedesetih bio poprište ratnih zločina, progona i zastrašivanja muslimanskog i bošnjačkog stanovništva, uključujući i blokadu grada 1992. godine od strane naoružanih grupa predvođenih Čekom Dačevićem, zbog čega javne ustanove u toj sredini imaju dodatnu odgovornost da pitanju ratnih zločina i suočavanja s prošlošću pristupaju s posebnom pažnjom“, naveli su iz HRA.

To je samo još jedan detalj. O tome koliko su devedesete i dalje tu. Ratni zločini – neriješeni. Njegošu se čitaju krvna zrnca a ne stvaralaštvo. Pavle Đurišić i dalje udobno smješten u SPC.  Opet o „trobojki“, da bude narodna zastava. Trobojka, srpska narodna, da bude zastava za  sve narode u Crnoj Gori. Fino.

Ministar Božović kaže da bilateralna pitanja „ne bi trebalo koristiti za uslovljavanje u završnoj fazi pristupnih pregovora sa EU“. Gotovo godinu dana pristupne pregovore Hrvatske blokirala je Slovenija zbog graničnog spora u Piranskom zalivu, što je usporilo završetak hrvatskih pregovora sa EU. Proces je odblokiran tek nakon političkog dogovora Zagreba i Ljubljane.

I tako. Ne samo da bi nas odnosi sa Hrvatskom mogli koštati završnice evropskog puta. Nego, ko želi živjeti devedesete opet?  Pa makar i u Evropi. A vrijeme i tako miriše na prošlost.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Njihovi dani

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tačno ne znaš jesmo li se svi skupa vratili u 1847., ono kad je napisan Gorski vijenac, i znaju li domaći javni funkcioneri da u Ustavu piše da je Crna Gora sekularna država.  Srećni Njegoševi dani

 

 

Ovogodišnje Njegoševe dane  crnogorski vlastodršci su pretvorili u – Joanikijeve dane. Tačno ne znaš jesmo li se svi skupa vratili u 1847., ono kad je napisan Gorski vijenac, i znaju li domaći javni funkcioneri da u Ustavu piše da je Crna Gora sekularna država.

Prvo nam se s društvenih mreža obratio predsjednik Skupštine Andrija Mandić, sa svečanog otvaranja  XVI Dana Njegoševih u Nikšiću. Manifestacija je prigodno otvorena  promocijom knjige  Duh diše gdje hoće, mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija. Mitropolit je na svečanosti sjedio uokviren kadrovima NSD u vlasti. S jedne strane predsjednik parlamenta, s druge Marko Kovačević, gradonačelnik pjesnik, kako ga predstaviše.  U prvom redu normalno – Budimir Aleksić, potpredsjednik Vlade za obrazovanje, nauku i odnose s vjerskim zajednicama.

„Ovo veličanstveno sabranje, održano u nedavno adaptiranoj multifunkcionalnoj sali obnovljenog i modernom dobu prilagođenog Doma revolucije, koji je prije nešto više od mjesec dana otvorio gradonačelnik Nikšića, proteklo je u atmosferi iskrenog zajedništva i istinske pravoslavne sabornosti, tako svojstvene Nikšićanima. U susret godišnjici rođenja našeg najvećeg vladara i pjesnika, Petra II Petrovića Njegoša, večerašnje sabranje kao da je jednom dušom posvjedočilo dubinu i neprolaznost njegove misli iz Gorskog vijenca: „Najedno se bolje razbiramo”,  napisao je predsjednik parlamenta potom na nekadašnjem Tviteru.

Ono, istina, posle sabiranja na Danima Njegoševim,  još se bolje razbira da sekularna Crna Gora postaje tek sjena, baš kao i ona građanska država upisana u Ustav.

O sabiranju i pravoslavlju, prozborio je na promociji  i gradonačelnik Nikšića.  „Neka ta kap u moru naše kulture, za koju bi neko dao sve, bude naznaka da ne treba ni pred kim da povijamo glavu, ni pred kim da se stidimo, nego da kažemo, vrlo jasno ko smo i šta smo – a mi smo Njegoševi“, saopštio je gradonačelnik pjesnik. Koji se ne stidi svojih usmenih tonova govora mržnje. Za koje je do sad kažnjen sa tek 2000 eura.

Njegoševi dani  nijesu prošli bez Alekse Bečića, potrpredsjednika Vlade za bezbijednost,  predlagača Njegoševih dana, kako je sebe ove godine nazvao.

Nakon uvodnog govora u kom je potrpedsjednik Vlade Bečić lijepo kazao da je Njegoš prevelik za partijsku knjižicu, preširok za ideološku fioku i previsok za svaki rov, dio govora posvećen je pokojnom mitropolitu Amfilohiju, odnosno aktuelnom mitropolitu Joanikiju.

Za pokojnog mitropolita Amfilohija Bečić je kazao da je volio i one koji su ga slavili i one koji su ga osporavali: „Na zakon je odgovorio jevanđeljem. Na prijetnju molitvom. Na silu litijom“.  Čovjek bi rekao Hrist lično, a ne mitropolit koji je  aktivno podržavao ratnu politiku devedesetih i ideologiju krvi i tla, te posebno se  isticao izjavama negiranja crnogorske nacije, ksenofobnim, homofobnim i mizoginim stavovima.

„Mitropolit Joanikije nastavio je tamo gdje je mitropolit Amfilihije stao”, dodao je Bečić. Taman. „A naš zadatak je da izgradimo Crnu Goru u kojoj nijedan vladika više neće morati da brani Crkvu od države, nijedan građanin državu od mafije, niti jedno dijete svoje ime i pamćenje od nametnutog zaborava“, zaključio je potpredsjednik Vlade.

Kako da odbranimo državu od Crkve, Bečić nije pitao. A tek pamćenje. Dok ih tapšu iz Brisela – sve teže.

Srećni Njegoševi dani .

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Drugačije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da nismo zemlja evropskih vrijednosti, najbolje se čita iz vijesti koje prođu neopaženo. Poput one o turskom državljaninu napadnutom u Podgorici, kome su u policiji tražili da im donese snimak napada na USB-u i obezbijedi prevodioca. Dok su ministar policije i potpredsjednik Vlade stajali u prvom redu „na osveštanju zemljišta i postavljanju časnog krsta“. Sekularno

 

 

Podržalo je. Nakon pada Vučića, poraza desnice u Brazilu, klimavih nogu Netanjahua, Tramp je porazio sebe samog. Odlazak autokrata, desničara, fašista, zločinaca, uvijek je dobra vijest.

I iz Brisela su stigle dobre vijesti. Najnoviji Izvještaj o napretku Crne Gore za ovu godinu istrajno govori o očiglednoj namjeri Evrope da nas tamo ugura. Naši bespogovorno ispunjavaju tehnikalije koje se od njih traže. Suštinske reforme su drugo.

Da smo daleko od zemlje evropskih vrijednosti ne moramo iščitavati između redova diplomatskih formulacija najnovijeg Izvještaja Evropske komisije. To se najbolje čita iz vijesti koje su ove sedmice  prošle pored nas kao – nevažne. Bez glasa. Reakcije. Ne računajući „djelovanje“ na društvenim mrežama.

Jedna od njih je objava novinara Dragoljuba Vukovića o turskom državljaninu koji je napadnut u Podgorici, dok se biciklom vraćao sa Cetinja. Zadobio je povredu glave iako je nosio kacigu, telefon mu je razbijen, a bicikl oštećen. Otišao je u policiju, da prijavi napad. Tamo su mu rekli da dođe sjutradan sa snimcima sopstvenog napada, da ih donese na USB-u, da se oni s tim valjda ne muče. Još i  da povede sa sobom nekog ko zna crnogorski. Prevodilac i ostala prava, to u našoj Maloj korak od Evrope institucije nijesu izgleda dužne da obezbijede.

Nakon Vukovićeve objave, vijest su stidljivo prenijeli i rijetki mediji, a policija izdala saopštenje. Ono poznato – preduzimaju se sve mjere i ostalo. Kao ono kad su preduzimali mjere poslije izliva nasilja prema turskim državljanima na podgoričkim ulicama u oktobru prošle godine. Nakon što su tim izlivima doprinijeli postrojavajući sve turske državljane na koje su naletjeli, ni krive ni dužne, uza zidove zabjelskih zgrada. Samo zato jer su – Turci.

I tako. Dok je još jedan turski državljanin uzalud tražio pravdu pred crnogorskim institucijama, ministar policije i potpredsjednik Vlade za bezbjednost, imali su preča posla. Bili su u prvom redu na Koniku, „na osveštanju zemljišta i postavljanju časnog krsta na mjestu gdje će biti izgrađen hram Svetog Vasilija Ostroškog”. Sekularna država, šta ćeš.

Bilo je još uznemirujućih vijesti. Ona o jedva punoljetnom mladiću koji je sebi oduzeo život u jednom porimorskom gradu jer je navodno bio žrtva maltretiranja, kao „drugačiji“, nije ni dospjela u medije. Na društvenim mrežama se raspravljalo, sudilo, kritikovalo, zgražavalo, tugovalo. Na javi – ćutanje.

Piše to i u Izvještaju. Evropska komisija u najnovijem dokumentu opet ukazuje na nedovoljnu podršku porodicama, kašnjenje u donošenju važnih strateških dokumenata i propuste u zaštiti djece od nasilja.

Odnos prema drugačijima je baš ono što razlikuje režime poput onih koji ovih sedmica padaju, od Vučića do Trampa, od onih drugih. U kakvim valjda želimo da živimo. Jednaki pred institucijama. Na ulici, u školama. Kad ovakve vijesti budemo primjećivali i snažno na njih reagovali, to će biti istinsko približavanje  Evropi, odnosno evropskim vrijednostima.

To će biti drugačije.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo